Reputacija 6

s odmakom se bolje vidi

  • Bodova 260.9
  • Analiza 266
  • Ocjena 1,133
  • Anketa 419

Analiza

Može li Božo Petrov mirno na izbore s pričom o neinzistiranju na foteljama?

17.07.2016. 11:55, Slobodna tema+anketa: Ocijenite stranke i političare...

Ako ćemo po ičemu pamtiti vladu HDZ-a i MOST-a, osim naravno po tome što je prva u povijesti samostalne hrvatske države kojoj je izglasano nepovjerenje, onda je to, nema nikakve dvojbe, dugotrajni proces njenog formiranja u kome se vodila nesmiljena borba za fotelje. Sva mjesta u vlasti zbog nemogućnosti dogovora o tome tko će zauzeti koju poziciju nisu čak stigli ni popuniti prije nego je vlada okončala svoj kratki vijek. Usprkos tome, kampanju za prijevremene izbore Božo Petrov započinje starom pričom, istom koja je prošli put upalila i uvjerila dobar dio građana da je MOST-u isključivo do reformi, a ne do fotelja. Izgleda kako Petrov i njegov izborni stožer stvarno vjeruju da će opet na isti način moći doći u poziciju jezičca na vagi i prilike da kao prošli put odlučuju o tome tko može, a tko ne može zauzeti poziciju u vlasti, ali je pitanje neće li se birači ipak sjetiti refrena koji se i onom tko samo rubno prati politička zbivanja morao urezati u pamćenje.

Sjećanje nam govori sljedeće, svatko zainteresiran lako može provjeriti novinske naslove iz tog doba (internet pamti sve), da je ključan u odluci hoće li Petrov uopće pristati na formiranje vlade s HDZ-om bio broj ministarstava koja bi Tomislav Karamarko trebao prepustiti MOST-u (pet, šest ili čak sedam), među njima obavezno ona unutarnjih poslova i pravosuđa, kao i kontrola nad tajnim službama. Oko ta tri resora ne da se vodila nesmiljena borba, kasnije se pokazalo i zašto su HDZ-u pod bivšim predsjednikom bila toliko važna, nego se zbog tih fotelja svako malo tresla koalicija. Kada je konačno bilo riješeno kome će pripasti čelne pozicije u ministarstvima, bitka za fotelje se nastavila za one druge i treće razine upravljanja, odnosno za mjesta zamjenika i pomoćnika ministara. Ratovali su oko toga hoće li ministra jedne opcije nadzirati zamjenik iz druge ili će sve konce u rukama imati ona kojoj je pripalo određeno ministarstvo. Sjećamo se i da je HDZ optužio MOST da izigravaju dogovor traženjem da potpuno kontroliraju svoja ministarstva iako je prvotno dogovoreno drugačije.

Drugo što je teško zaboraviti, famozno je Vijeće za suradnju. Ad hoc je to bilo dogovoreno tijelo na kojem bi se, kao, prethodno raspravljala sva pitanja oko kojih se cijeni da bi suglasnost mogla izostati ili se naknadno pokaže da partneri imaju različiti stav. U praksi se međutim pokazalo da je riječ bila isključivo o foteljama, što smo saznavali u pauzama ili nakon sastanka s kojih bi sudionici, ovisno o tome jesu li se uspjeli izboriti za svoje, izlazili dobre ili loše volje.

Navedeno su činjenice, čvrste kao stijena, no znamo da je i najtvrđu moguće razbiti odgovarajućim alatom. Petrov kao psihijatar zasigurno zna kako se manipulira umom birača. U ovom se slučaju služi niz puta oprobanom metodom zamjena teza. Pa umjesto one da se MOST itekako borio za fotelje nudi drugu, da su im „fotelje trebale samo kako bi proveli reforme“. Dakle, u ovom slučaju Petrov činjenicu („što“) pokušava negirati obrazloženjem („zašto“). Manipulacija nije bez izgleda za uspjeh, pogotovo kod onih koji prema MOST-u gaje određene simpatije, ali u osnovi je to ipak obmana, odnosno pokušaj prevare birača. Nejasno je, međutim, zašto Petrov pribjegava tome kad nikakav grijeh nije boriti se za fotelje. Izbori jesu borba za pozicije, i u Hrvatskoj i drugdje, ali je MOST-u izgleda toliko važno prikazati se drugačijima i moralno čistima da su otišli u krajnost („vjeruj meni, a ne vlastitim očima“).

Nije MOST, međutim, jedini koji nudi istu priču.

Zoran Milanović osim što ponavlja da s njim na čelu Hrvatska dobiva stabilnost i priliku da nastavi s oporavkom bez drastičnog snižavanja životnog standarda, nudi čak isti program i gotovo istu ministarsku ekipu. No Narodna je koalicija u odnosu na koaliciju Hrvatska raste proširena HSS-om, što je ipak novina. I kvalitativno i kvantitativno je to drugačije od izlaska na prošle izbore i moglo bi ljevici donijeti prevagu. Nepopularnog Jakovinu sigurno zamjenjuje ministar iz seljačke stranke što već i psihološki predstavlja napredak. Usto, matematički gledano, novi partner donosi dodatne glasove i nužno uvećava konačnu sumu. S druge strane, MOST će ovaj put izgubiti glasove ljevice kojih je na prošlim izborima bilo otprilike trećina od svih koje je dobio. Zato još više čudi što Petrov kampanju otvara istom pričom, bez da je i pokušao uz nju servirati nešto novo.

HDZ je pak posebna priča. Oni nude novog predsjednika, suštu suprotnost starom, i postići će njime barem nekakav dojam promjene. U određenoj će mjeri to zasjeniti činjenicu da na izbore opet izlaze s istim IFO programom i istim ljudima u vrhu stranke, pogotovo zato što će i izborne liste sigurno biti osvježene novim licima. Nasuprot njima, zbog vrlo siromašne kadrovske baze, MOST neće moći ponuditi isto. Ta je činjenica i logikom trebala signalizirati Petrovu da onda bar promijeni ono što može – retoriku. Zašto nije, samo on zna.

Glavna bitka će se na ovim izborima opet voditi između dvije najveće političke grupacije. Obje su se potrudile promijeniti nastup i uvrstiti u ponudu nešto novo. Svi ostali, uključujući MOST i Živi zid, na istim su pozicijama kao prošli put. S obzirom na to da Ivan Sinčić ima ozbiljnih problema u stranci, morat će se boriti da ostane na njezinom čelu, ekipa Bože Petrova je ipak favorit među trećima. No ne znači da uljuljkano kako se čini da je ušao u kampanju, može čekati 11.rujna za kad su raspisani izbori.

Najviše zaslugom odlazećeg ministra Šustara i njegovim kočenjem kurikularne reforme, na nacionalnu se scenu dodatno probila Marijana Puljak koja, istina, nudi svoj stari program, ali je isti od ozbiljnih analitičara ocijenjen najboljim na prošlim izborima. Mogla bi značajnije ugroziti poziciju MOST-a i odnijeti mu barem neki mandat, prije svega zato što njezina priča prošli put nije dobila šansu. MOST je s druge strane svoju priliku imao i iskoristio ju je kako smo vidjeli. Obje stranke predstavljaju neki treći put, možemo čak reći da lijevi i desni, s tim što lijevi (PAMETNO) ima i konkretan gospodarski program. Nije nemoguće da nakon što su vidjeli sve bravure MOST-a birači nezadovoljni s dvije najveće opcije pohrle drugim trećim putem. Božo Petrov mora da jako podcjenjuje PAMETNO kad se nije potrudio obogatiti vlastitu ponudu. Je li mu računica ispravna, pouzdaje li se opravdano samo u priču o tome kako MOST-u nije do fotelja, uskoro ćemo vidjeti.

6

visitor

s odmakom se bolje vidi

Ocjene (6)


Respektira (3): IDujas, bereza, Anyst


Slaže se (1): Losonsky


Ne slaže se (2): Laci, sufit


Komentari (29)


Oho, hooo....IDujas, sad već ime i prezime čine ljude prljavim ??? Kuda si zabrazdio ? Predlažeš "brojanje" krvnih zrnaca ili DNK analizu ??? Laci 0 0 0


@Laci, mislim da smo previše komentara razmijenili, i da savršeno dobro znaš da ime, prezime, vjera, boja kože i nacionalnost ne mogu biti razlog prljavštini, razlog prljavštini može biti promjena imena, prezimena ... a da bi sakrio što si! Svoje IDujas 0 0 0


ime i prezime ne bih nikada promijenio iz poštovanja prema onima koji su mi ga dali a on je to učinio da bi profitirao u politici, što zapravo govori o njegovom nepoštenju a kad stvar malo zarotiraš i razmisli shvatiš da je tip o šovinist ali mu to IDujas 0 0 0


nitko nikada neće prigovoriti jer je u ovoj državi razmišljanje umrlo! naime u RH živi puno Jovanovića, Jovića, ... koji su koliko god ih obiteljsko sjećanje služi i dostupne knjige kažu, Hrvati. Nisu promijenili prezime od straha ... IDujas 0 0 0


Pa možda čovjeka nije strah, već se stidi tih silnih Jovanovića, Jovića, Stanimirovića, Pupovaca, Stazića....,, koji "zagađuju" našu politiku ???? Laci 0 0 0

Analiza

HSS uz SDP: Što ne može prihvatiti prosječni hrvatski desničar

15.07.2016. 15:31, Koliko će SDP imati koristi od koalicije sa HSS-om?

Odluka Hrvatske seljačke stranke da bolju budućnost potraži unutar koalicije koju predvodi SDP izazvala je pravu pomutnju na desnici. Nevjerica, a kod nekih i šok, očituje se najviše kod onih koji su gotovom stvari smatrali da će stranačko vodstvo i na čelu s Beljakom ostati uz HDZ, odnosno nastaviti dobro utabanim putem pokojnog Josipa Friščića i smijenjenog Branka Hrga. Da HSS doživljavaju kao samostojnu političku stranku, a ne tek priljepak važnije i veće, ne bi se ni čudili, a kamoli iskazivali ljutnju zbog politički posve normalne i vrlo pragmatične odluke novog stranačkog vodstva. Razumljiv je žal za glasovima koje bi desnici mogla donijeti seljačka stranka, razumljiv je čak i bijes što bi na vlast opet mogao zasjesti omrznuti joj ideološki protivnik, ali nije način na koji pokušavaju uvjeriti javnost da je Beljak morao ostati uz HDZ ili barem samostalno potražiti sreću na izborima, odnosno ono što ih najviše muči, zašto nikako nije smio prići Milanoviću. Neki u nemoći da prihvate racionalno idu toliko daleko da SDP-ovo prihvaćanje novog starog političkog partnera proglašavaju političkim zaokretom bez presedana.

Ključni im je argument u tom umišljaju navodno nespojivi svjetonazor iako je vjera u istinskim demokracijama, prije svega, privatna stvar pojedinca. Religijski pogled na svijet u sekularnim društvima (prosječni hrvatski desničar nerado čita, ako uopće čita taj dokument, dio Ustava koji Hrvatsku određuje kao sekularnu državu) ne predstavlja razdjelnicu političke suradnje. Sasvim suprotno, čak i kad stranke imaju u svom nazivu istaknuto religijsko određenje (kršćanska, demokršćanska), okrenimo se malo po toj Europi, itekako surađuju s onima koje nemaju. Ako će neki zastupnik baš toliko držati do svoje vjere, mada ne pamtimo baš puno deklariranih vjernika koji su se time proslavili u Saboru, a ona mu priječi da glasa za nešto, jednostavno neće dići ruku za takav prijedlog. I gotova stvar. Big deal, rekli bi naši prijatelji Amerikanci. Zbog toga je, politički gledano, prvorazredna glupost proglašavati zaprekom za sklapanje koalicije možda tek nekoliko pitanja o kojima Crkva i SDP imaju različiti stav.

Nonsens je također Marijanu Petir i njezin način iskazivanja vjere u političkom djelovanju poistovjećivati s HSS-om. Pripisivati njoj isključive zasluge za to što je stranka još živa iracionalno je pretjerivanje jer se negira doprinos tisuća drugih članova HSS-a koji u lokalnim sredinama marljivo rade i uživaju zbog toga sigurno veći ugled nego ona u svojoj. Nesuvislo je tvrditi da, primjerice u Samoboru, taj grad ističemo samo zbog novog predsjednika stranke, Marijana Petir ima više zasluga od Kreše Beljaka za vitalnost HSS-a. Tko ne vjeruje neka ode tamo i pita ljude na ulici jesu li zbog nje Beljaku dali svoj glas. Da nije lokalnih čelnika stranke i vjernoga članstva HSS-a, čvrsto smo uvjereni, Petir bi se doslovce mogla samo slikati za naslovnice medija. Ni Karamarko ni ranije Sanader nisu HSS uzimali u koaliciju zbog nje, nego zato što su računali na njegovu razgranatu mrežu lokalnih organizacija i glasače koji su tradicionalno vezani uz tu stranku. Nije se ni Zoran Milanović polakomio za HSS-om zato što mu je Beljak simpatičan, nego u konačnici iz istog razloga.  

Možemo i dalje razlagati zašto je glupost veliku stranku, a HSS to svakako jest, poistovjećivati s jednom osobom. Izuzmemo li donekle Tuđmana koji je zbog spleta povijesnih okolnosti uistinu simbolizirao stranku, i danas se on još potegne kad ustreba stranačkome vodstvu, ne možemo tvrditi da je HDZ dobivao glasove samo zbog svojih predsjednika ili neke osobe pojedinačno. Može li itko pametan danas tvrditi da SDP dobiva glasove zbog predsjednika koji je Karamarkovim odlaskom postao najnepopularniji političar, a prije toga godinama bio uvjerljivo drugi sa začelja? Ili da HNS u sjeverozapadnoj Hrvatskoj dobiva glasove zbog Vesne Pusić ili da će ih na ovim izborima dobiti zbog Vrdoljaka. Zašto bi onda jednu Petir uzdizali na pijedestal, osim nezasluženo, zato što nam treba barem privid argumenta protiv koalicije HSS-a  sa SDP-om.

Na kraju krajeva, zadržimo se još trenutak na Marijani Petir, koliki je realno njezin utjecaj bio na političke odluke HSS-a i koliki će biti u narednom periodu? Čak i ako se HSS rascijepi, a teško je da će biti više od nekolicine otpadnika, Milanoviću će biti dragocjen dio koji ostane. Daje li nam odgovor pravo na zaključak kako je isključivo njezino mišljenje meritorno za kreiranje politike stranke? Oni koji u Marijani Petir i njezinom svjetonazoru vide zapreku koaliciji SDP/HSS trebali bi se sjetiti da je bila glasnogovornica Stjepana Mesića i zamjenica bivše sisačko-moslavačke županice Lovrić Merzel. Nije njezin navodno velikom vjerom oblikovani svjetonazor tad bio brana uskoj suradnji ni njoj samoj ni SDP-u, ni HNS-u ni ikome na nominalnoj ljevici. Što se po pitanju svjetonazora Marijane Petir od onda promijenilo da u očima prosječnog hrvatskog desničara više nije normalna suradnja, već je „radikalni zaokret“ u politici SDP-a koalicija između te dvije stranke? Ma hajte molim vas, rekao bi pokojni Ivica Račan.

Spomenimo usput još zdrav rezon HSS-a. Svoje specifičnosti lakše može istaknuti uz one od kojih se više razlikuje. Uz gotovo isti HDZ je zbog dosadašnje koalicije i izgubio identitet. Lakše će ga povratiti uz SDP nego uz HDZ s kojim se stapa. SDP-u s druge strane jako odgovara partner s kojim ulazi u desni centar jer osvaja teren suparnika i stječe stratešku prednost. Osim toga, notorni je politički rezon, koalicije se stvaraju na temelju zajedničkog u programu i sličnih interesa. Tko to ne razumije ili ne zna koliko je sličnih stvari za koje se zalažu SDP i HSS, taj ne razumije politiku.

Na kraju, stavimo li na stranu posve razumljivi animozitet prosječnog hrvatskog desničara prema SDP-u, Zoranu Milanoviću i svemu što ljevica predstavlja u očima desnice, ne ostaje drugo osim golog jala. Ostaje jedino surova politička realnost u kojoj stranke nadmudruju jedna drugu i pokušavaju svim sredstvima doći na vlast. Vrijedi to čak i za MOST koji se predstavlja drugačijim od drugih jer da vlast ne želi, sigurno se ne bi ni natjecao na izborima. U partiji političkog pokera koja traje od noći u kojoj su proglašeni rezultati prošlih parlamentarnih izbora, HDZ i MOST su beskonačnim blefiranjima nadmudrili jedino sebe i pružili Zoranu Milanoviću priliku da još jednom zamijeni karte. Od odbačenih je uzeo HSS koji mu se savršeno uklapa u skalu. Bez imalo blefiranja, igrajući u nastavku čak otvorenih karata,  dobio je mogućnost za pobjedu.

Odnese li u konačnici Narodna koalicija sav ulog, desnica se ima pravo ljutiti. No umjesto jadikovanja i izmišljanja razloga zašto se nije smjela dogoditi koalicija SDP-a i HSS-a, desnica bi svoj bijes trebala usmjeriti na pravu adresu. Za debakl prošle vlasti nisu krivi ni Krešo Beljak, ni Zoran Milanović, ni SDP, ni HSS, nego su isključivi krivci oni u Banskim dvorima i na Markovom trgu koji nisu znali što bi sa sobom i kako na Hrvatskoj prihvatljivi način zastupati interese suvremene desnice.

6

visitor

s odmakom se bolje vidi

Ocjene (8)


Respektira (4): sthagon, bereza, Refamolitelj, Anyst


Slaže se (2): BorisTraljic, bereza


Ne slaže se (2): Zenga2, Laci


Komentari (17)


Analiza građena na promašenoj tezi da je vjera j isto što i svjetonazor. Jal desničara naspram Milanoviću! Zašto? Taj čovjek je sve svoje izbore izgubio osim onih koje je za njega dobi Bajić. I na kraju HSS jest mala stranka pobroji mandate koje IDujas 0 0 0


dobivaju a što se tiče navodno slavne prošlosti pravedan pogled na povijest i to bi mogao ozbiljno poljuljati. IDujas 0 0 0


@viewer Izbrisan mi je 3. komentar koji bi pojasnio to što pišeš, ne vjerujem zbog ovog dijela:"Ovo je promašena, 'odnarođena' analiza jer se bavi 'visokom politikom' ne vodeći računa o nama, malim budalama s kemijskom olovkom i glasačkim listićem." BorisTraljic 0 0 0


Pretpostavljam da je komentar izbrisan zbog krivo shvaćene pohvale ove analize, koja je samo (možda neznatno lošiji) nastavak serije analiza autora. Kako ne bi bilo zabune (opet) ovo je pohvala, čestitke na analizi, i izrazito slaganje (stisnuto već) BorisTraljic 0 0 0


Sad smo to riješili... Ali kako mi je obrisani i 4. i 5. komentar,(s pravom, ne pripada ovom članku), pozivam zainteresirane da te komentare pročitaju na: http://barometar.vecernji.hr/analyses/poticaj-ili-samoinicijativa-tko-je-hdz-3173/ BorisTraljic 0 0 0

Analiza

Tajno oružje Narodne koalicije: Krešo Beljak, Milanovićev „penicilin“ za Božu Petrova

13.07.2016. 21:29, Koliko će SDP imati koristi od koalicije sa HSS-om?

Stvarno je lijepo Božo Petrov zamislio strategiju MOST-a za novu predizbornu kampanju. Do posljednjeg trenutka podržavajući vladu koja usprkos svemu nije imala izgleda da se održi na dulji rok, htio je lopticu odgovornosti za njezin raspad prebaciti na polje kojim gospodari HDZ, usput sugerirajući da je rušenje Tihomira Oreškovića posljedica dogovora između dvije stožerne političke stranke. Poruka je biračima jasna - svi drugi su krivi, mi naravno nismo, i zbog tih drugih koji su blokirali rad Sabora i Vlade nisu provedene reforme koje smo obećali. Štoviše, kako bi pojačao dojam koji želi postići, Petrov je i nakon što je svima postalo jasno da nema govora o nastavku rada dva najviša tijela državne vlasti, što znači ni izgleda da se bilo koji takav naum realizira, pustio u javnost informaciju kako MOST ipak inzistira na izmjeni zakona o financiranju političkih stranaka, kao i obećanje koje je ustvari bez ikakvog pokrića (nisu planirana sredstva u državnom proračunu), da će država isplatiti regres za godišnji odmor svakom kome pripada. Neće biti bez značaja u kampanji, regresi se moraju isplatiti zato što Petrov kao odgovorni predstavnik vlade nije sa sindikatima ispregovarao odgodu, niti je vlada HDZ-a i MOST-a dopunila zakon po kojem bi se onda postigao jednaki učinak.

Isto tako, sigurno računaju u MOST-u, od velike će im pomoći u kampanji biti činjenica da su Zoran Milanović i Tomislav Karamarko u ime svojih koalicija potpisali kako pristaju na sve zahtjeve koji se tiču ne samo ključnih, već i reformi koje nitko u prethodnoj kampanji nije spominjao. Rezon je na mjestu jer kako bi obje velike stranke mogle sada sporiti MOST-ove zamisli kad su još nedavno na sva usta govorile da ih prihvaćaju 95, 100 i čak više posto. Jasno je, vjerojatno kalkuliraju dalje, oslobođeni odgovornosti za zbivanja zbog kojih je neslavno propala vlada kojoj je prvi put u povijesti hrvatske države izglasano nepovjerenje, pod uvjetom da uspiju kod dovoljnog broja birača sve do jeseni održati dojam da su najmanji krivci, i obećavajući da će naredni put njihove reforme biti provedene ( jer sad, rekli smo, posjeduju pismenu suglasnost obje ključne političke stranke), mogli bi se nadati uspjehu sličnom onom s posljednjih izbora. Ne treba nam smetnuti s uma ni činjenicu da se Milanović koji je trenutno favorit ovih izbora prošli put odrekao premijerskog mjesta u korist Bože Petrova, zbog čega je MOST već sada izašao sa sličnom idejom, tom da bi Petrov prihvatio biti premijer, i tvrdnjom da bi na tom poslu bio bolji od glavnih konkurenata, računajući vjerojatno na to da ga SDP ne može napadati kao nesposobnog kad mu je prije nekoliko mjeseci dao bjanko potporu za preuzimanje središnjeg mjesta u Banskim dvorima.

Sve je to bilo zdravorazumsko razmišljanje i prilično lukava zamisao MOST-a dok se Zoran Milanović nije dosjetio strategiji koja bi Boži Petrovu i njegovim momcima, čast damama u toj grupaciji, mogla donekle pomrsiti račune. Uspjevši proširiti koaliciju partnerom HDZ-a i MOST-a iz mandata koji završava potpunim krahom, što znači da su mu sad dostupni i detalji o sukobljavanjima unutar vladajućeg saveza, Milanović je stekao oružje potencijalno strateškog značaja.

Krešo Beljak je sigurno dobro upućen u sve pa i pikanterije vlasti na odlasku. Može meritorno govoriti o trzavicama u trokutu Karamarko – Orešković – Petrov, kao i stvarnoj težini prijedloga koje su Vlada i MOST kao njezin prevažni dio upućivali u Hrvatski sabor. Osim toga, Beljak iz prve ruke može svjedočiti o sadržaju čuvenih sastanaka Vijeća za suradnju, o tome jesu li se tamo bavili politikama i zakonskim prijedlozima koje je nužno uskladiti prije upućivanja u proceduru ili, ipak, isključivo kadroviranjem i borbom do posljednje fotelje. Pritom, posebna mu je to pogodnost, može primiti i razmjerni dio krivice na svoju stranku, ali ju odmah i prebaciti na pleća odlazećeg Hrga kojeg je premoćno pobijedio u nadmetanju za stranački tron.

Može se HSS svakako nazvati, i izdajnicima Domoljubne koalicije, i  svjetonazorski nekompatibilnima SDP-u (rasprava o tome bi, usput rečeno, bila jako zanimljiva), i prebjezima koji za sebe traže bolje mjesto pod suncem, ali im se nikako ne može osporiti da imaju dublje spoznaje o partnerima s kojima, paradoksa li, i u ovom trenutku čine vlast. Kad bude dolazilo do izravnih sukoba na relaciji HSS - MOST, a njih će svakako biti na pretek (Stipe Gabrić u Metkoviću odavno ratuje s MOST-om), kad se bude govorilo o tome tko je koliko kriv za fijasko jedva nekako sklepane vlasti, Beljaka se neće moći ni ignorirati niti mu se reći da nema pojma o čemu govori. Milanoviću bi se po tom pitanju sigurno moglo, jer kao oporbeni čelnik uistinu ne može znati što se sve zbivalo unutar četiri zida Banskih dvora, pa i na sastancima famoznog Vijeća za suradnju, ali u verbalnom nadmetanju s njegovim novim strateškim partnerom, to Petrovu neće ni izbliza biti jednostavno.

Novi je predsjednik HSS-a u već nekoliko intervjua pokazao kako nema dlake na jeziku i da pretjerano ne respektira bilo koga na političkoj sceni. Otvoren je, elokventan i, što je najvažnije, govori svima razumljivim jezikom, bez fraza toliko uobičajenih za politički govor (Plenković kao drugo novo lice je egzemplar toga, a tik do njega je čelnik SDP-a), pa će puno lakše od kompliciranog Milanovića doprijeti do birača. Osim toga, u njegovim se istupima jasno očitava politička strast i želja za potvrdom na nacionalnoj sceni gdje je potpuno novo lice, zbog čega ga suparnici nipošto ne bi smjeli podcijeniti.

Generalno gledajući, HSS je trenutno na najnižim granama u cjelokupnoj svojoj povijesti, ne računamo tu period bivše države kad faktički nije ni postojao, i pitanje je koliko će vremena i truda potrošiti sadašnje ili neko buduće vodstvo stranke ne bi li ga potpuno vratilo u život. Ali isto tako, stranka je to duboko ukorijenjena u hrvatsko društvo, posebice na selu postoji sentimentalna veza, i imala je u samostalnoj hrvatskoj državi svijetlih perioda. Osjete li birači u takozvanim ruralnim krajevima da bi Beljak mogao od Milanovića dobiti koncesije za uglavnom samostalno upravljanje novcem namijenjenim za selo i poljoprivredu, ili da će njegova riječ u Narodnoj koaliciji imati ozbiljnu težinu, neusporedivo veću nego je imala Hrgova kod Karamarka, mogli bi se u značajnom broju vratiti stranci koja ih već i nazivom predstavlja. Pogotovo se to odnosi na štovatelje lijevog krila stranke koje je na posljednjim stranačkim izborima prevladalo desno, osramoćeno prvo suradnjom sa Sanaderom, a potom i konačnim debaklom u savezu s Karamarkom.

A da će Beljak znati obećavati, uopće nije upitno. Političar je koji se za razliku od Plenkovića kalio na lokalnoj razini, stekao je golemo iskustvo u neposrednom doticaju s građanima i imao je uspjeha, inače ne bi ni bio cijenjeni gradonačelnik. Tamo je naučio kako se dopire do srca birača, kako se šarmira i zavodi, ne bi li se u konačnici dobio žuđeni glas.

I Božo Petrov je prošao sličan put kao gradonačelnik Metkovića, samo što je dobar dio mandata proveo baveći se nacionalnom scenom i nije se još poput Beljaka uspio potvrditi reizborom. Usto je i psihijatar koji zna kako manipulirati ljudskim umom. No čelnik MOST-a ima i problem koji nije baš lako rješiv. Imao je prste duboko u pekmezu kao jedan od ključnih kormilara u havariji Oreškovićeve vlade. Veliko je pitanje hoće li u potpunosti moći oprati ruke jer HSS-ova se ekipa vozila na istome brodu, samo bez prava da dirne upravljački sklop, i izbliza ga je gledala kako radi kad nije pod svjetlima reflektora. Ne znamo što su sve vidjeli, no HSS-ova je družina sad u Milanovićevom taboru i sigurno je da će ih on poslati na prvu crtu bojišnice, u bitku s Petrovom u kojoj Beljak ima izgleda biti mnogo uspješniji od predsjednika SDP-a.

Osim što je matematički stekao prednost nad HDZ-om, svaki će mu HSS-ov osvojeni mandat donijeti dvostruku korist (jedan više za Narodnu koaliciju je i jedan manje za HDZ), Milanović je obnovom saveza sa seljačkom strankom dobio oružje koje bi itekako moglo biti efikasno u srazu s MOST-om. Moglo bi na kraju i presuditi u borbi za naklonost birača u centru, pa i malo desno od njega. Takvu mogućnost prošli put nije imao, samim time je sada jači, a na osobnoj razini, čini se za sada, Boži Petrovu je pronašao lijek.

Beljak nije s MOST-om potpisivao nikakve sporazume, ni kod bilježnika ni igdje drugdje, zbog čega se neopterećen može uhvatiti u koštac sa svim obećanjima koja će Petrov nužno ponavljati (novih i drugačijih o reformama nema, niti ih može biti). Uz Beljaka koji će gristi i na svakom mu koraku podmetati nogu i Plenkovića koji će činiti isto, samo diplomatski i nježnije, ne znači nužno da će svi iz HDZ-a tijekom kampanje nositi bijele rukavice, postaje itekako upitno može li Petrov jednako uspješno i drugi put dotrčati do cilja.

6

visitor

s odmakom se bolje vidi

Ocjene (9)


Respektira (4): viewer, Laci, Vjeran, bereza


Ne slaže se (5): Mac316, sufit, Laci, Zenga2, RepopeR


Komentari (14)


se tocno, tko je odgovoran za koji resor i kad se donosi budget po resorima, onda ti politicari nastupaju u ime svojih stranaka. Stoga bi bilo pozeljno, da trenutno vladajuci a i oporba u gro navedu ljude, koji ce ciniti vladu, naravno, ako dobijju viewer 0 0 0


izbore. Osim toga HRT mora organizirati podium-diskusije po resorima. Pocem od financija, obrazovanja, zdravsta, poljoprivrede, socijalne politike ...Znaci, dva sata otvorene diskusije, sa onim politicarima, koji pretediraju voditi te resore u vladi viewer 0 0 0


Možda viewer u Njemčakoj pozicija kaže tko b bio za što odgovoran, ali vladajući očito to ne rade, jer reci molim te tko je odgovoran za RESOR uvoza ovoliko muslića-isilića u Europu ? Laci 0 0 0


S obzirom na to da je inače mirni Kovačić prostačenjem nasrnuo na HSS s kojim na nacionalnoj razini gotovo da nije imao doticaja (rekao je da su „isprdak“), čini se da je ZM uistinu našao pravi lijek za MOST. Već pokazuju nervozu i strah za glasove. visitor 0 0 0


Ma ne pokazuje nervozu MOST već Milanović kada je prinuđen prikupljati i takve tipove kao što je Beljak. Još mu fale Đapić, Jakovčić, Jambo, Glavaš, Kosorica, Schwarz...pa da galerija njegovih "lera" bude potpuna. Laci 0 1 0

Analiza

Tajno oružje Narodne koalicije: Krešo Beljak, Milanovićev „penicilin“ za Božu Petrova

13.07.2016. 21:29, Koliko će SDP imati koristi od koalicije sa HSS-om?

Stvarno je lijepo Božo Petrov zamislio strategiju MOST-a za novu predizbornu kampanju. Do posljednjeg trenutka podržavajući vladu koja usprkos svemu nije imala izgleda da se održi na dulji rok, htio je lopticu odgovornosti za njezin raspad prebaciti na polje kojim gospodari HDZ, usput sugerirajući da je rušenje Tihomira Oreškovića posljedica dogovora između dvije stožerne političke stranke. Poruka je biračima jasna - svi drugi su krivi, mi naravno nismo, i zbog tih drugih koji su blokirali rad Sabora i Vlade nisu provedene reforme koje smo obećali. Štoviše, kako bi pojačao dojam koji želi postići, Petrov je i nakon što je svima ... više >

6

visitor

s odmakom se bolje vidi
  • 4
  • 0
  • 5
  • 14

Analiza

Poticaj ili samoinicijativa: Tko je HDZ-u podmetnuo bezličnog Plenkovića?

12.07.2016. 23:47, Je li Plenković na čelu HDZ-a znak za novi smjer ili šminka za bure baruta?

Nit smrdi niti miriši. Tako bi se narodnim jezikom mogao opisati politički lik i djelo Andreja Plenkovića, za koji dan i službeno petog po redu predsjednika najveće hrvatske stranke. Pojavio se sasvim očekivano nakon što je Tomislav Karamarko bio natjeran da podnese ostavku, ali nitko za sada ne može pouzdano reći što će Plenković u novoj ulozi uistinu napraviti u stranci. Iz njegovih se izjava skovanih u diplomatskom umu ne može zaključiti ništa jer on, kao, kani promijeniti smjer stranke, ali osuditi barem nešto od politike svojeg prethodnika neće ni u snu. Njemu navodno ne odgovara radikalizam, ali govori da je za nastavak suradnje sa svim dosadašnjim koalicijskim partnerima koji su u velikoj mjeri pridonijeli padu HDZ-ove vlade i otjerali daleko od sebe sve ozbiljne političke partnere koji mu za skorašnje parlamentarne izbore itekako trebaju. Nadalje, u financiranju stranke kaže da želi biti transparentan i u izboru izvora sredstava korektan prema euroatlantskoj politici, ali se zadovoljava, bez prave osude ičega, konstatacijom da je dosadašnje prikupljanje novca za potrebe stranke, ako uistinu je, bilo u granicama zakona. On će, kako govori, navodno dati šansu novim ljudima, ali nema naznaka da će u vrhu stranke mijenjati stare. Štoviše, statut HDZ-a mu to ni ne omogućava, osim da uz zatečene, nekoliko ljudi postavi po vlastitom izboru.

Moglo bi se nabrojati još puno takvih neodređenosti, pa i kontradiktornosti u izjavama, ali se već i iz ovoga vidi kako je riječ o političaru koji nema jasno definiran i javnosti predstavljen politički profil. Zapravo, radi se o pravniku koji je od početka karijere bio birokrat, isprva državni službenik i diplomat, a nakon toga europski parlamentarac. Poput velikog broja naših političara, i on je bez dana radnog iskustva u realnom sektoru. Reklo bi se, kopija Zorana Milanovića, samo nešto mlađa, glavnog političkog suparnika s kojim mu se uvelike i preplitala karijera u ministarstvu vanjskih poslova. Ne samo što mu to zamjeraju potencijalni koalicijski partneri, Miro Bulj je, primjerice, tražio da mu netko kaže koja je razlika između Plenkovića i Milanovića, nego se i iz redova desnice mogu čuti slične primjedbe. Mada se u javnosti spominje njegova sličnost s Ivom Sanaderom, na kraju će još ispasti da nam je ministarstvo vanjskih glavni rasadnik ključnih kadrova, Plenković nema ni „“s“ od strasti kojom je taj bivši premijer ne samo zastupao svoje stavove nego i plijenio simpatije međunarodnih čimbenika i hrvatskih građana. Sličniji je Plenković po tome bivšem predsjedniku države kojeg su neki nazivali i lignjom.

Izraziti su nacionalisti nezadovoljni izborom Plenkovića za Karamarkovog nasljednika jer je sasvim sigurno da on neće i ne može tvrdoglavo gurati politiku koja se iscrpljuje na osudi jugoslavenstva i komunizma, koja je više vezana uz prošlost nego sadašnjost i budućnost. Pogotovo to neće jer je poticanje netrpeljivosti prema neistomišljenicima i nacionalnim manjinama upalilo alarm u međunarodnoj zajednici koja je, po nekima, i kumovala odlasku bivšeg predsjednika HDZ-a. Taj dio građana se na neki način osjeća izdan i pita se tko je Plenkovića uistinu nametnuo HDZ-u. Ne vjeruju, naime, da je taj eurobirokrat sam od sebe došao na ideju da udobnu briselsku fotelju zamijeni vrućim stolcem predsjednika HDZ-a.

Ako u startu odbacimo ideju da je Plenković jednostavno osjetio poziv da se kandidira ili da je pažljivo planirajući svoju karijeru zacrtao da će jednog dana osvojiti HDZ-ov tron, baš poput Milanovića je i sam relativno kasno ušao u stranku, možemo nagađati tko ga je ili što potaknulo na ovu političku avanturu.

Najvjerojatnijom se smatra opcija prema kojoj je Plenkovića ohrabrila grupacija europskih pučana koja Karamarkovu tvrdo nacionalističku politiku nije prepoznala kao svoju i koju je na neki način bilo sram efekata koje su polučile neke izjave i postupci Karamarkovog favorita i ljubimca Zlatka Hasanbegovića. Europski si pučani, naime, ne mogu priuštiti da stoje iza takve politike i trpjeti prigovore svjetskih autoriteta poput Efraima Zuroffa i drugih iz europskog intelektualnog kruga.

Teoretičarima zavjere će se mogućom činiti i varijanta da je sam Karamarko svjestan neumitnog odlaska potaknuo Plenkovića da se kandidira znajući da se ovaj, bezličan kakav je, neće usuditi ili neće imati sposobnosti i snage da u politici stranke promijeni išta od bitnog, da neće moći promijeniti zatečeno stanje. Teoretski to nije isključeno, u obavještajnom je spletkarenju svašta moguće, ali nije vjerojatno.

Moguće je također da su prste umiješali i stranački veterani, njih oličuje Vladimir Šeks koji se, usput rečeno, navodno na velika vrata ima vratiti u sam vrh HDZ-a, jer ih je Karamarko potpuno gurnuo na marginu. Zahvalan za potporu, Šeks mu je, kako se priča, od početka bio tihi zaštitnik i politički sponzor, Plenković bi ih, računaju možda, mogao vratiti iz političkog zaborava.

Nije isključeno ni da se već neko vrijeme kuhalo nezadovoljstvo mlađih i proeuropski orijentiranih članova koji u toj stranci nikako da dobiju pravu priliku, a htjeli bi HDZ i Hrvatsku konačno na pravi način uključiti u zajednicu europskih naroda i okrenuti politiku ka budućnosti umjesto da je stalno okrenuta prošlosti, pa da su ti ljudi između sebe izabrali Plenkovića kao najboljeg kandidata. Lako je moguće jer na kandidaturu za tako visoko mjesto se nikada ne ide baš grlom u jagode, no vidjet ćemo uskoro prema kadrovskim osvježenjima, ako se Plenković ne zaustavi na promociji tih nekoliko u svom izbornom stožeru. Sponzorima se i podupirateljima, naime, uvijek mora na nekakav način zahvaliti na potpori.    

Najmanje je vjerojatno, jer se špekulira da je jako razočarana HDZ-om i njegovom Domoljubnom koalicijom, zbog čega se radije okrenula MOST-u i nekim konzervativnim udrugama, da je Katolička Crkva u Plenkoviću našla svog favorita. Koliko god on pričao o narodnjaštvu i demokršćanstvu, da će čuvati tradicionalne vrijednosti hrvatskog naroda, teško ga je zamisliti kako do kraja uništava sekularni karakter i takvo ustavno određenje hrvatskog društva, tim više što je sekularizam i europski temelj unatoč naporima Vatikana i nekih novih članica EU da ga zamijene kršćanstvom. Ako je izbor i Europske pučke stranke, Plenković sigurno neće činiti iskorake ka dodatnoj klerikalizaciji Hrvatske. Pod pritiskom iz Europe, prije se može očekivati suprotno.

Možda Plenković uskoro iznenadi i jasno se odredi prema svim bitnim pitanjima hrvatskog društva, kao i politici koju je do sada provodio HDZ pod Karamarkovom dirigentskom palicom, ali još uvijek je politički nedovoljno definiran da bi se pouzdano mogli izvući zaključci o onome što stvarno čeka stranku koju će voditi i Hrvatsku ako joj kojim slučajem ipak dođe na čelo.  

To znači da HDZ sad ima na čelu osobu za koju se želi stvoriti dojam kako može sve, a možda u stvarnosti ne može promijeniti ništa, posebice ne u okoštalim stranačkim politikama i strukturama. Jer što god on pričao o navodnom novom smjeru u kom će razvijati stranku, Tomislav Klauški je u svojoj kolumni izvrsno poentirao da se silnim promjenama smjera HDZ uvijek vraća na isto, faktičku vlast u stranci će imati Predsjedništvo i Središnji odbor, na sastav kojih je presudno utjecao Karamarko. Nema sumnje, oni će mu klicati jednako kao svim bivšim predsjednicima, u toj je stranci već postalo pravilo da se kaputi okreću brzinom svjetlosti, ali je pitanje može li se Plenković pouzdati u te ljude da će uistinu stati iza njega i njegovih navodno novih politika. Pitanje je, dakle, može li Plenković biti siguran da mu ti isti neće u odsudnom trenutku okrenuti leđa ili mu, kad kucne čas, zabiti nož u njegova.

Plenković je, nema dvojbe, dolaskom na čelo stranke zajahao vrlo hirovitog konja. Može taj i vrlo dugo kaskati pod predsjednikom, toliko da se ovaj skroz uljuljka u udobnom sedlu, pa i galopirati kad ga se podbode, ali dokazano je već više puta, zna se i opako ritnuti na odgovarajući poticaj i zbaciti gazdu kad se ovaj najmanje nada. Iskusili su to i Sanader i Kosorica, a sve se čini da bi i Karamarka uskoro mogao udariti kopitom posred čela. Kako bilo, pogotovo ako ujesen ne osvoji vlast, za što za sada ima minimalne izglede, i ne bude li pastuha mogao nahraniti obilnim količinama mrkve i kockica šećera, i Plenković bi se ubrzo nakon parlamentarnih izbora mogao naći na zemlji.

6

visitor

s odmakom se bolje vidi

Ocjene (8)


Respektira (5): Vjeran, Refamolitelj, Anyst, Laci, IDujas


Slaže se (3): mihael, viewer, Laci


Komentari (23)


U analizi stoji da je "je sekularizam i europski temelj unatoč naporima Vatikana i nekih novih članica EU da ga zamijene kršćanstvom". Ne shvaćam ovo, odnosno krivo mislim da sekularizam može zamijeniti neki oblik teokracije, a ne kršćanstvo. BorisTraljic 0 0 0


Kršćanstvo, mislim čak i po Ustavu RH (iako ga nisam čitao) egzistira i u sekularnim društvima. Molim pojašnjenje navedenog citata uz ispriku jer doista ne razumijem razliku (sve mi je to malo konfuzno) između vjere u Boga i vladavine u ime Boga. BorisTraljic 0 0 0


E da... i koje to "nove članice EU" ne žele sekularno društvo. Turska? Je li već ušla u EU (ne pratim, isprika)? A ne... kršćanstvo je u pitanju - ne islam. Koja (koje) to onda? BorisTraljic 0 0 0


Ne misliš krivo Borise, dapače autor je u krivu. Bojim se da mu to nije 'lapsus calami' već golema greška u razmišljanju. čak i u super sekularnom SSSR-u vjera je egzistirala kao takva. A teokracije umjesto sekularizma ima samo u Vatikanu. Laci 0 0 0


Mali narodi su na vjetrometini velikih. Biti i --djelovati-- u srcu , ne samo europske , već i svjetske diplpmacije, nemoguće je ne pasti pod utjecaj, koji će individua prenijeti na domaću političku scenu. Kako i na kojio naćin će to uspjeti Pl franek 0 0 0

Analiza

Opet loš ulazak u kampanju: Brkićev gaf ili namjerno bacanje klipova pod noge Plenkoviću?

07.07.2016. 11:03, Je li Plenković na čelu HDZ-a znak za novi smjer ili šminka za bure baruta?

Najveća hrvatska politička stranka baš nema sreće. Po drugi put veoma loše ulazi u kampanju za parlamentarne izbore, odnosno događa joj se da već u startu sama upropaštava svoj glavni izborni adut.

Na prošlim im je izborima džoker trebao biti gospodarski program njemačkog IFO instituta o kojem su u javnosti uporno gradili sliku kao da Hrvatsku može brzo izvući iz krize, a onda su u svrhu njegove prve javne prezentacije pozvali Hansa Wernera Sinna koji je gostujući na RTL-u  između ostalog otkrio kako nema ni govora o brzim rezultatima, odnosno da se prvi značajniji efekti mogu očekivati tek za pet do deset godina. Pošto je to period duži od jednog mandata, u vodu su pale sve priče Tomislava Karamarka o tome da će se oporavak zemlje dogoditi već u prvoj i drugoj godini nakon što dođe na vlast. Dodatno otežavajuća okolnost za stranku je bila ta što glavnu Karamarkovu predizbornu tezu nije poljuljao suparnički tabor, osporavanja s te strane su uvijek očekivana i nemaju ni izbliza toliku težinu, nego ju je srušio sam IFO institut, dakle tvorac materijala za kojeg smo kasnije doznali da je zapravo samo studija na temelju koje tek treba izraditi konkretni program.

Ove pak godine HDZ u kampanju ulazi opterećen još većim problemima, srušio je vlastitu vladu i ostao bez predsjednika stranke koji je zbog afera i neuspjeha u preslagivanju saborske većine bio prinuđen dati ostavku u vladi i povući se s čelnog mjesta u stranci. Tako mu je HDZ u kratkom vremenu morao pronaći odgovarajuću zamjenu i osmisliti strategiju koja ima najviše izgleda za uspjeh na prijevremenim izborima. Na funkciji predsjednika HDZ-a će Karamarka naslijediti Andrej Plenković, sada je to već sigurno, a ocijenili su i da jedino drastičnom promjenom retorike uz okretanje stranke prema političkom centru mogu pomišljati na to da će nekako zadržati vlast. S obzirom na to da je za tek 22,7% građana HDZ trenutno prvi izbor, pred Plenkovićem je sigurno najveći izazov u političkoj karijeri. Morat će igrati vrlo pažljivo i ne smije počiniti niti jednu ozbiljnu grešku. Njegov je glavni adut uglađena vanjština i umjerena retorika, sve suprotno od onog što je krasilo Karamarka, i stvaranje dojma da se promjenom čelnog čovjeka na bolje promijenila i cijela stranka.

Da bi Plenkovićeva strategija uspjela, jako je važno da ne izgubi vjerodostojnost. Nažalost po njega, već na prvom koraku ga je zadesio peh. Opet sa strane s koje bi se to najmanje očekivalo, iz usta aktualnog zamjenika predsjednika stranke, došla je izjava iz koje se može zaključiti kako je HDZ-ova nova retorika samo u funkciji izbora, odnosno da nije izraz njihove stvarne namjere da promijene politiku koja je doživjela fijasko i na unutarnjem i na vanjskom planu:

„Ja uvijek apeliram na budućnost i ono što ćemo ostaviti djeci i unucima, naravno ne zanemarujući ono što smo prošli. Treba uvažavati učenje iz prošlosti, ali prestanimo je uljepšavati: ona je takva kakva jest', odgovorio je. Ovakva retorika, dodaje otvoreno, nije u funkciji unutarstranačkih izbora - ali jest u funkciji parlamentarnih. Sve je u njihovoj funkciji.“

Citirano je pred novinarima izrekao Milijan Brkić neposredno nakon skupa Europske pučke stranke održanog u Splitu. Moguće je naravno da se radilo samo o gafu, može se razumjeti psihološki pritisak kojemu je zbog zbivanja u državi i stranci Brkić izložen već duže vrijeme, no u svjetlu najnovijih otkrića o pozajmici koju je u ime stranke tražio i dobio od Prvog plinarskog društva, možda je riječ i o nečemu za Plenkovića i HDZ puno ozbiljnijem.

Ako je samo gaf, iako ovo eksplicite priznanje jednog od čelnih ljudi HDZ-a da HDZ mijenja retoriku u funkciji parlamentarnih izbora nije u medijima odjeknulo kako zaslužuje, svejedno je veliki klip bačen pod noge Andreju Plenkoviću koji upravo tom novom i po svemu umjerenom retorikom kani zadobiti naklonost birača u centru političkog spektra. Bez njihovih glasova, bez obzira na to hoće li na izbore izaći sam ili u nekakvoj koaliciji,  HDZ može samo sanjariti o pobjedi. Još gore, dohvate li se oporba i mediji u kasnijem tijeku kampanje, možda čak i u samom finišu, te Brkićeve izjave i suoče Plenkovića s pitanjem da trebamo li vjerovati njemu kad kaže da se HDZ promijenio ili njegovom zamjeniku koji je rekao da je nova retorika u funkciji izbora, novi bi se predsjednik HDZ-a mogao naći u, kako se to kaže, neobranom grožđu. Ostaviti takvu, metaforički rečeno,  neeksplodiranu minu pod nogama i potrčati prema uspjehu na parlamentarnim izborima bez da ju se i pokuša deaktivirati, neoprezno je i moglo bi se pokazati kao političko srljanje grlom u jagode.

Jer Plenkoviću se u vlastitoj stranci sprema još jedna mina čime se potpuno otvara prostor za nagađanje o tome kako Brkićeva izjava o novoj retorici možda i nije bila samo gaf, odnosno da će usprkos Plenkovićevom pričanju, praksa stranke ostati ista.  Evo kako je Brkić za kojeg se u dobrom dijelu javnosti vjeruje da drži sve konce HDZ-a u rukama obrazložio širenje ovlasti stare ekipe u vodstvu stranke:

"Predsjedništvo je donijelo odluku o formiranju radne skupine za izmjenu Statuta s ciljem daljnje unutarnje demokratizacije stranke i jačanje institucija stranke, kako bi se odluke donosile u stranačkim tijelima i kako bi onaj tko nominalno predstavlja stranku bio prvi među jednakima, a u tu bazu koja će donositi odluke bilo bi uključeno što više ljudi, koji će na taj način svojim integritetom, znanjem i kompetencijama pridonijeti kvaliteti tih odluka i na taj način preuzeti odgovornost za te odluke."

To znači da bi Plenković kao predsjednik stranke pred kojim su i ovako ogromni izazovi i golema politička odgovornost u boks meč s političkim suparnicima, slikovito rečeno, trebao ući sa zavezanim rukama. Ogroman je hendikep onome tko samo retorikom i svojom osobnošću želi promijeniti percepciju o stranci kad mu se najvišim stranačkim aktom, i to istovremeno s onim što govori, smanjuju ovlasti da riječi pretvori u djela.

Lijepo je i pohvalno težiti unutarnjoj demokratizaciji stranke, no u HDZ-ovom slučaju to trenutno znači da će praktički svu vlast u stranci zadržati ljudi iz Karamarkovog kruga, s tim da je i on sam, za sada barem, ostao članom stranačkih tijela. Kako se ta činjenica uklapa u glavnu poruku izborne kampanje, da dolaskom Plenkovića na čelo stranke i ona sama automatski postaje bolja, ne treba više puta pogađati. Od prve je naime jasno da će usprkos lijepim riječima koje će dolaziti iz usta Andreja Plenkovića, konkretne i novom predsjedniku obvezujuće političke odluke donositi ipak članovi Predsjedništva i Središnjeg odbora stranke. Ta tijela i sad prema Statutu HDZ-a imaju glavnu riječ, druga je stvar što su bespogovorno ispunjavala volju Tomislava Karamarka, a kad se još i dodatno umanje ovlasti predsjedniku stranke, pitanje je hoće li mu uopće ostati neka kojom može nametnuti svoju političku ideju. Od svega, čini se, Plenkoviću ostaje tek neizbježna odgovornost za rezultat na parlamentarnim izborima jer, budimo realni, gotovo je nevjerojatno da bi ju u slučaju izbornog neuspjeha na svoja pleća prihvatili oni koji o odgovornosti odlučuju.

Imajući u vidu sve navedeno, pisali smo već, ispada kako glavno pitanje ovih parlamentarnih izbora nije koliko je iskren Andrej Plenković kada govori o svojim planovima za okretanje HDZ-a političkom centru, gospodarstvu i boljitku građana (dobronamjerno vjerujemo da je iskren, a njegove želje bez zadrške može pozdraviti svatko tko Hrvatskoj želi dobro) nego hoće li on imati političku snagu da ih provede u djelo.

Ne ostavimo ususret izborima ni najmanju dvojbu, s obzirom na konkretne ovlasti koje imaju, ključno pitanje nije vjerujemo li Plenkoviću i novim ljudima koje će on promovirati, već vjerujemo li da će se Brkić, Hasanbegović i ostali iz Predsjedništva stranke uistinu odreći politike Tomislava Karamarka i jednako zdušno prihvatiti novu, smjerom potpuno drugačiju, koju zagovara novi predsjednik stranke.

6

visitor

s odmakom se bolje vidi

Ocjene (6)


Respektira (5): bereza, Refamolitelj, IDujas, Spektator, siouxica


Slaže se (1): Laci


Komentari (6)


Slažem se u potpunosti sa rečenim u analizi. ja sam središnjici HDZ-a već dojavio svoju prognozu - gube izbore sa 10-15 % manje glasova od SDP-a. Laci 0 0 0


Što je Plenkovićeva vjerodostojnost? Ima li to Plenković neku bjanko vjerodostojnost? A što se tiče centrizma HDZ je do sada bio suviše lijevo, to se najbolje vidi u poplavi malih desnih stranaka od kojih ni jedna nije radikalno desna. S lijeve IDujas 0 0 0


toga nema jer je SDP u svoje okrilje primio sve pa i one čija je lojalnost RH vrlo upitna. IDujas 0 0 0


@Laci, obmanuo si središnjicu HDZ-a, oni će uvijek moći računati 28% a koliko će dobiti više ovisi o njihovom radu na terenu i buđenju pasiviziranog članstva koje na izbore ne izlazi nezadovoljno prije svega vlastitim vodstvom. Samo što tom dijelu IDujas 0 0 0


HDZ-ovih birača nitko neće moći objasniti razliku između Milanovića i Plenkovića jer nje naprosto nema. IDujas 0 0 0

Analiza

Opet loš ulazak u kampanju: Brkićev gaf ili namjerno bacanje klipova pod noge Plenkoviću?

07.07.2016. 11:03, Je li Plenković na čelu HDZ-a znak za novi smjer ili šminka za bure baruta?

Najveća hrvatska politička stranka baš nema sreće. Po drugi put veoma loše ulazi u kampanju za parlamentarne izbore, odnosno događa joj se da već u startu sama upropaštava svoj glavni izborni adut. Na prošlim im je izborima džoker trebao biti gospodarski program njemačkog IFO instituta o kojem su u javnosti uporno gradili sliku kao da Hrvatsku može brzo izvući iz krize, a onda su u svrhu njegove prve javne prezentacije pozvali Hansa Wernera Sinna koji je gostujući na RTL-u između ostalog otkrio kako nema ni govora o brzim rezultatima, odnosno da se prvi značajniji efekti mogu očekivati tek za pet ... više >

6

visitor

s odmakom se bolje vidi
  • 5
  • 1
  • 0
  • 6

Analiza

Naučene lekcije: Što nakon svega uistinu znamo o Tihomiru Oreškoviću i MOST-u?

04.07.2016. 12:33, Što bi izlazak na izbore s Tihomirom Oreškovićem značio za MOST?

Zbog uskoro i službenog početka predizborne kampanje, jedno od glavnih pitanja koja se nameću hrvatskoj javnosti je politička budućnost Tihomira Oreškovića, odnosno hoće li on i kako nastaviti političku karijeru u zemlji. Da planira ostati u Hrvatskoj rekao je odmah nakon pada njegove vlade, a fraze o želji da svojim znanjem i iskustvom pomogne domovini su dale naslutiti kako nije još bacio koplje u trnje. Politički je razumljivo zašto ih je koristio na početku svog mandata, kao široj javnosti potpuno nepoznati kanadski stručnjak i državljanin je morao učiniti koliko toliko logičnom i prihvatljivom odluku Tomislava Karamarka da umjesto sebe, jer mu MOST nije dozvolio preuzimanje vlasti, na funkciju premijera predloži baš njega. I uspio je, što zbog načina na koji se odnosio prema onima koji su mu omogućili čast upravljanja zemljom, pokazalo se da mu je ignoriranje želja Tomislava Karamarka donijelo masu političkih bodova, a još više izbjegavanje povijesnih i ideoloških tema, uspio je kod velikog broja ljudi stvoriti dojam kako ga zanima jedino gospodarski boljitak Hrvatske. Dokaz tomu je njegov stabilan i izuzetno visoki rejting u svim istraživanjima javnog mnijenja iako se radi o čovjeku i političaru koji je još i danas po mnogim pitanjima nepoznanica za dobar dio domaće javnosti. Ne čudi s toga interes medija za nastavak Oreškovićeva političkog života jer iako se radi o političaru s najmanje takvog iskustva od svih koji egzistiraju na političkoj sceni, gotovo omiljenost u značajnom dijelu javnosti je kapital koji samo budala ne bi nekako pokušala iskoristiti.

Međutim, kada na stranu stavimo otpor „mrskom neprijatelju“ oličenom u predsjedniku HDZ-a koji je istjeran iz vlade i natjeran na ostavku u stranci, tu treba uračunati i otvoreno protivljenje namjeri predsjednice Grabar Kitarović da ekspresno smijeni bivšeg ravnatelja SOA-e, pitanje je što uistinu znamo o Tihomiru Oreškoviću i njegovom stvarnom kapacitetu za obnašanje najviše funkcije u izvršnoj vlasti. To što je pola godine bio premijer u smislu odgovora ne znači ništa jer u tom periodu nije ni došao u priliku da se na pravi način očituje o nizu problema koji već četvrt stoljeća opterećuju hrvatsko društvo, odnosno da na tom polju povuče i poslije odgovara za neki konkretan potez. Jer priznat će svatko razuman, nije jednako dati medijima uopćenu izjavu, pažljivo odmjerenu i balansiranu kako ne bi uzbunila duhove ni na jednom kraju političkog spektra, i donijeti odluku koja će se odraziti na živote ljudi.

Kako to izgleda u praksi smo vidjeli u sferi obrazovanja i kulture kada su dvojbene odluke Oreškovićevih ministara, nekoliko njih kontroverznog Hasanbegovića i već jedna lepršavog Šustara (uskrata stvarne potpore kurikularnoj reformi), izvele na ulice preko pedeset tisuća prosvjednika. Tu treba pribrojiti i pasivnost u provođenju postojećih zakona jer Orešković je taj koji je bio dužan natjerati ministra da počne provoditi zakon koji je o sportu donio Hrvatski sabor. Kako znamo, a stav dijele i unutar MOST-a kojeg percipiramo kao jedinog pravog Oreškovićevog saveznika, toleriranje nekolicine sa zakonom sukobljenih ljudi u vrhu hrvatske nogometne organizacije je u najmanju ruku bilo katalizator divljanja skupine hrvatskih navijača na Europskom nogometnom prvenstvu koje je zemlji nanijelo golemu političku štetu. Kada je o šteti riječ, nikako se ne smije zanemariti međunarodnu osudu nekih stavova o NDH i II svjetskom ratu, kao i njegovim odnosnom prema medijima, ministra kulture. Zbog brzine kojom je Orešković završio mandat, javnost se nije ni stigla pozabaviti njegovom doprinosom tomu, bilo djelovanjem bilo nedjelovanjem, i barem objektivnom  odgovornosti koju ima kao izravno nadređeni svim ministrima. Da je potrajao malo duže, pitanje je bi li još dugo mogao izbjegavati da zauzme čvrsti stav koji onda izaziva i posljedice po politički rejting.

Poput Oreškovića se gotovo jednako ponašao i MOST, samo što o njima nakon svega ipak znamo više. Za razliku od premijera o kojem nismo imali predodžbu i koji se tek treba definirati kao političar, Božu Petrova i njegove suradnike poznajemo bolje jer možemo usporediti njihove priče i obećanja iz prošle kampanje s djelima nakon što su došli u poziciju da ih ispune. Obnašanje vlasti nije samo idealna prilika za provođenje programa nego i najbolji test vjerodostojnosti svakog političara. O tome kako su ga položili MOST-ovi saborski zastupnici i ministri, za druge iz te grupacije ni ne znamo koliko ih je i postoje li uopće, ipak ne govori dovoljno aktualni rejting koji zaustavio silazni trend. Čini se barem za sada kako je oporavak više rezultat zadovoljstva anketiranih što je Božo Petrov detronizirao Karamarka nego stupnjem realiziranih obećanja iz prošle predizborne kampanje.

Ta bi obećanja ne izmisli li Božo Petrov još privlačniju priču mogla u ovoj kampanji postati mlinski kamen oko njegovog vrata.  Pri tome će mu manji problem predstavljati famozna izjava ovjerena kod javnog bilježnika koja mu je donijela hrpu glasova protestnih birača i s lijeva i s desna. Činjenica da je došao u poziciju onog koji izravno odlučuje o tome hoće li netko formirati vlast ili će se izbori ponoviti stvorila je pritisak kojem bi teško odolio i puno iskusniji političar od njega i bio je naprosto natjeran da preuzme izvršnu vlast pa mu iznevjereno ključno obećanje objektivno ni ne treba previše uzeti za zlo. Daleko se više treba brinuti za to što od obećanih reformi nismo vidjeli ni jednu. Nakon pola godine praktički gazdovanja u saborskoj većini i izvršnoj vlasti, MOST nije pružio uvjerljive dokaze koliko je u stanju dati konkretan doprinos reformama. Štoviše, činjenica da nije uspio u saborsku proceduru uputiti niti korektan prijedlog za makar jednu od mnogih koje su obećavali, otvara legitimno pitanje jesu li uopće dorasli takvom izazovu. Kampanja podnosi samo priče, one su glavni sadržaj skoro svim političkim strankama, ali kad si na vlasti, rekli smo kako o tome najviše ovisi vjerodostojnost, očekuju se djela. Pošto su reformska izostala, onaj jedan tehnički nedorađen prijedlog i namjera da se šteta sanira pokušajem da se nakon odluke o raspuštanju Sabora u proceduru ipak uvrsti izmijenjeni zakon o financiranju političkih stranaka ne računa se kao ispunjenje obećanja, MOST će biračima morati ponuditi barem nekakvu kompenzaciju.

Pošto su Božo Petrov i njegovi savjetnici svjesni da im javnost honorira čišćenje političke scene od Tomislava Karamarka, nadoknada koju kane ponuditi za neispunjena obećanja se već nazire iz njihove najave da jednako ne mogu surađivati sa Zoranom Milanovićem.  Sasvim ispravno procjenjuju da bi im „križarski pohod“ na predsjednika druge ključne hrvatske stranke mogao donijeti novi naramak glasova protestnih birača. Činjenica da se Zorana Milanovića i službeno percipira kao najnegativnijeg političara nakon odlaska Tomislava Karamarka, i više im nego ide na ruku. No ono u čemu je javnost ostala prikraćena, odgovor je na pitanje je li MOST-u Karamarko smetao kao osoba i političar ili im je neprihvatljiv bio sadržaj njegove politike isključivosti i podjela.

Božo Petrov se sve vrijeme trudio izbjeći izjašnjavanje o politički osjetljivim temama, baš poput Oreškovića je stalno govorio da ih ili ne zanimaju ili da su manje važne od reformi, ali to znači da birači i dalje ne znaju što oni misle o Karamarkovom nasljeđu, odnosno politikama koje simboliziraju već rečeni ministri Šustar i Hasanbegović. Ne zna se dakle ono što je zabrinulo poveliki dio hrvatskog društva i neke ključne igrače na međunarodnom planu. Žele li otkloniti taj očiti hendikep u odnosu na konkurenciju, morali bi javnosti potpuno otkriti karte. U suprotnom bi im ta mogla uskratiti glasove centra koje bi u normalnim okolnostima možda i dobili. Poznato je da su obrazovaniji birači okupljeni oko centra puno izbirljiviji i time manje skloni davanju povjerenja nepoznatom. Žele jasnu predodžbu o onom što biraju pa svi koji aspiriraju na te glasove trebaju na vrijeme zadovoljiti njihovu znatiželju.

U suprotnom će se Tihomir Orešković i Božo Petrov sami ograničiti na bazen konzervativaca i nadmetanje uglavnom s HDZ-om koji već zdušno radi na faceliftingu i u prvi plan gura Andreja Plenkovića koji uoči prošlih izbora nije nikome ništa obećavao i koji će osobno puno lakše od njih oprati ruke od svega što se zbivalo u proteklih šest sedam mjeseci. Pošto je bio u Briselu, sada već sigurni budući predsjednik najveće hrvatske stranke ima kakav takav izgovor i solidno veliki prostor za obećanja drugačijeg, dok oni koji su s Karamarkom sjedili u vladi i nisu do danas pokazali da im smeta išta od repertoara kojim su Šustar i Hasanbegović iritirali sve osim istomišljenika, duguju javnosti još mnoge odgovore prije nego se povuče crta ispod mandata koji je brzo i neslavno završio. Baš u njihovom bi se slučaju moglo najviše puhati na hladno jer kad se bolje razmisli, puno nam je konkretnih sadržaja njihovih politika još potpuno nepoznato.

6

visitor

s odmakom se bolje vidi

Ocjene (6)


Respektira (5): siouxica, Spektator, Refamolitelj, viewer, Laci


Slaže se (1): sufit


Komentari (21)


Boljunac, ne znam znam li koji su to koji vode politiku umjesto stranaka. Posto znam samo osobe koje predstavljaju stranke, mogu samo njih prozivati za ono sto rade, a onda neka se oni refenaju izmedju sebe tko je sta mislio a tko napravio. Anyst 0 0 0


Anyst, stranke su ljudi, koji čine organizacije koje imaju svoje ime, zvanično vodstvo itd. Spremam se napisati jedan prilog o tome. Ne znam kako će ga prihvatiti uredništvo portala. "Političke stranka su entitet ili instrument" to će biti naslov Boljunac 0 0 0


@Boljunac, radujem se novim spoznajama koje cu procitati u tvom clanku. Anyst 0 0 0


Drago mi sto se veseliš novim spoznajama. Nekada živimo s nekim spoznajama, ali nismo svjesni njihovog domašaja. Analiza još nije dovršena. Boljunac 0 0 0


Boljunac ima pravo glede stranaka/partija. One su uglavnom stado "ovaca" koje "pastiri" tjeraju tamo-amo. Tko se n euklapa u stado, biva otjeran iz njega. Članstvo je samo alibi za postupak vodstva ili čak vođe samog ! Laci 0 1 0

Analiza

Brkić nehotice otkrio tajnu: HDZ-ova nova retorika je u funkciji parlamentarnih izbora

01.07.2016. 15:46, Slobodna tema+anketa: Ocijenite stranke i političare...

Kao što ljudi mijenjaju odijela ovisno o prigodi i potrebi, ako je suditi prema riječima Milijana Brkića izrečenim nakon što je održao govor na splitskome skupu Europske pučke stranke, HDZ mijenja retoriku jer im je to nužno za uspjeh na parlamentarnim izborima. Ne radi se dakle o tome da stranka mijenja politička uvjerenja koja je godinama promicao Tomislav Karamarko ili da su na Trgu žrtava fašizma konačno shvatili koliko je za Hrvatsku u 21.stoljeću pogubno neprestano vraćanje u povijest ne bi li se nekako revidirao i uljepšao sramotni period NDH, nego je „novo evanđelje“ isključivo u funkciji izbora na kojima se očekuje da će birači HDZ-u ispostaviti račun za sve što smo prolazili u proteklih pola godine. Recentno ispitivanje javnog mnijenja je otkrilo da se rejting te stranke srozao na vrlo niske grane, nalazi se na razini tek nešto višoj od 20%, i da je SDP kao stranka ostvario prednost od skoro 10%. Bio bi to signal za uzbunu svakoj stranci pa uopće ne čudi što HDZ-ovi prvaci pokušavaju sve ne bi li se nekako vratili u utrku za vlast. Jer tamo se ne zavaravaju, HDZ s dosadašnjim svojim politikama i ljudima koji su bili u prvome planu nema nikakvih izgleda za uspjeh. Međutim, ono što zabrinjava i otvara niz pitanja koja se tiču budućnosti ne samo te stranke već i Hrvatske, lakoća je s kojom se otvoreno najavljuje, nakon ovih Brkićevih riječi imamo puno pravo sumnjati,  pokušaj obmane birača:  

„Ja uvijek apeliram na budućnost i ono što ćemo ostaviti djeci i unucima, naravno ne zanemarujući ono što smo prošli. Treba uvažavati učenje iz prošlosti, ali prestanimo je uljepšavati: ona je takva kakva jest. Ovakva retorika nije u funkciji unutarstranačkih izbora - ali jest u funkciji parlamentarnih. Sve je u njihovoj funkciji.“

Svi znamo da se pred izbore uljepšavaju stranačka pročelja, čak i to da sloj pozlate (pre)često skriva debeli sloj hrđe, no nikada se još nismo susreli s priznajem da umilne riječi služe isključivo u svrhu pridobivanja glasova. Može se Andrej Plenković postaviti na glavu i uvjeravati nas koliko hoće da HDZ mijenja smjer i okreće se prema političkom centru kada sad znamo da sve što govori je posljedica strategije stranačkog vrha i njihove želje da HDZ plati što manju cijenu za djela koja su Hrvatsku dovela do međunarodne osude i prijevremenih izbora, dakako i gubitka cijele godine u uvjetima kad nemamo ni dana za bacanje.   

Vjerodostojnost je u politici važna jer govori biračima koliki su izgledi da iza riječi uslijede djela, odnosno hoće li djela biti u skladu s onim što se govori tijekom kampanje. Da je zamjenik predsjednika i po mnogima čovjek koji stvarno vuče konce u HDZ-u rekao da su sve aktivnosti stranke podređene uspjehu na parlamentarnim izborima, bilo bi drugačije shvaćeno. Sve se stranke pripremaju najbolje što mogu (organizacijski, financijski, programski, PR-ovski, ...) pa ni od HDZ-a nitko ne očekuje da na izbore izađe nespreman, ali kad se otvoreno kaže da je promjena retorike u funkciji izbora, vjerodostojnost promjene mora doći u pitanje. Ne preostaje nam s toga drugo nego zanemariti njihovu novu priču i promotriti parametre koje nije moguće zamaskirati.

Prvi je politički background ljudi koji će i nakon što bude izabran za predsjednika stranke okruživati Plenkovića, misli se na Predsjedništvo stranke i članove Središnjeg odbora. Izabrani su prije malo više od mjesec dana na skupu na kojem se, osim vrlo suzdržane Plenkovićeve, nije čula ni riječ kritike na račun Tomislava Karamarka i njegove politike. Radi se dakle redom o ljudima koji su godinama podržavali sve što je činio bivši predsjednik HDZ-a.  

Vrijeme je drugi parametar koji moramo uzeti u obzir. Točno je, stranka je i ranije mijenjala smjer, čak vrlo radikalno (Sanader nakon Tuđmana i Karamarko nakon Sanadera, odnosno Jadranke Kosor), postoji također i izreka da samo budala nikada ne mijenja mišljenje, ali nije još zabilježeno da bi se ovako dubinska promjena dogodila u tako kratkom vremenu. Ne zaboravimo, od Karamarkove ostavke nije još prošlo niti mjesec dana.

Treći i najvažniji parametar je stranački statut. Zadnje izmjene i dopune donijete su na posljednjem Općem saboru koji je, rekli smo, prije mjesec dana birao aktualna središnja tijela HDZ-a. Prema njemu, Opći je sabor, isti onaj koji je do jučer klicao Tomislavu Karamarku, a ne Predsjednik stranke taj koji utvrđuje temeljna načela politike HDZ-a i donosi program stranke. Plenković će biti ovlašten samo, piše u Statutu, predstavljati i zastupati HDZ, voditi sjednice i brinuti se za provedbu odluka Predsjedništva i Središnjeg odbora, dok će s druge strane biti obavezan podnositi im izvješća o svom radu i odgovarati im za to da politiku vodi u skladu s programom na koji će utjecati točno onoliko koliko mu dopuste ljudi na izbor kojih je utjecao Tomislav Karamarko. Ne možemo za sada tvrditi koliko će slobode u predlaganju stranačkih politika imati Plenković, predlagati može svaki član stranke, ali o količini njegovog stvarnog utjecaja na odluke mnogo govori Brkićeva najava da će se i postojeće, po budućeg predsjednika i sad vrlo ograničavajuće odredbe Statuta mijenjati:

"Predsjedništvo je donijelo odluku o formiranju radne skupine za izmjenu Statuta s ciljem daljnje unutarnje demokratizacije stranke i jačanje institucija stranke, kako bi se odluke donosile u stranačkim tijelima i kako bi onaj tko nominalno predstavlja stranku bio prvi među jednakima, a u tu bazu koja će donositi odluke bilo bi uključeno što više ljudi, koji će na taj način svojim integritetom, znanjem i kompetencijama pridonijeti kvaliteti tih odluka i na taj način preuzeti odgovornost za te odluke."

U kom pravcu to ide, nema ni najmanje dileme – Plenković na stranku neće moći utjecati ni približno onoliko koliko su to mogli njegovi prethodnici. Osim Brkićevog priznanja o svrsi nove retorike, dakle, možemo vidjeti da se u temeljni stranački akt ugrađuju i dodatni osigurači kako politiku stranke ne bi ubuduće krojio njen predsjednik. To da cilj promjena nije ograničavanje Plenkovića nego „unutarnja demokratizacija stranke“, retorička je akrobacija koja ne može zamagliti praktičnu stranu i bit.

Kad promotrimo činjenice, a njih se ne može ni negirati ni zamaskirati, ispada kako glavno pitanje uoči parlamentarnih izbora nije koliko je iskren Andrej Plenković kada govori o svojim planovima za okretanje HDZ-a političkom centru, gospodarstvu i boljitku građana (njegove želje bez zadrške može pozdraviti svatko tko Hrvatskoj želi dobro) nego hoće li on imati političku snagu da ih provede u djelo. Budimo još jasniji, ključno je pitanje ovih izbora vjerujemo li ljudima u vodstvu HDZ-a koji su „još jučer“ govorili sve suprotno od ovoga što Plenković priča. I da nije Brkićevog (vjerujemo nehotičnog) priznanja o razlozima za promjenu retorike, to bi se pitanje nametnulo samo po sebi.

Za sami kraj mala digresija – pošto smo tekst započeli odijelima i gore se pozvali na narodnu mudrost u vezi promjene mišljenja, spomenimo se i one da (novo) odijelo ne čini čovjeka. 

6

visitor

s odmakom se bolje vidi

Ocjene (3)


Respektira (3): Vjeran, siouxica, Laci


Komentari (6)


Kad če na red demokratizacija SDP-a, odustajanje od amnestiranja komunističkog zločina,... Zenga2 0 0 0


Uvijek sam se pitao.:.čemu stega, stranačka stega? Stranačka stega , da mogu nešto reći, bilo pametno ili ne, samo onda ako mi netko da dozvolu, meni je stupidno. U slobodi,, demokraciji,, u društvu bez verbalnoga delikta sasvim je normalno suočiti franek 0 0 0


se s neistomišljenicima , a da zato ne nastradamo , bilo verbalno , bilo fizički. . Svi znamo onu Volterovu , zar ne? Pa kad je znamo , onda je i poštujmo, ako smo ljudi , a ne.... Naši se ljudi jošuvijek crvene ,kad im netko nešto kaže, a nije im . franek 0 0 0


po volji. Takovi psuju , proklinju, prijete, što sve nisu u stanju reći sugovorniku. Zbog takovih ne možemo reći da u našim strankama vlada demokracija , već stranačka stega . A gdje je stega tu je i prijetnja, prijetnja odstranjenjem iz stranke, it franek 0 0 0


Stranačka stega je samo drugo ime za komunističko jednoumlje, to je bar jsno. Iz konstrukcionog biroa gdje bi vladala stega (irektorska, šefovska, itd,.) NIKADA ne bi izašla konstrukcija koja nešto vrijedi. Gdje je stega tu nema pameti ! Laci 0 0 0

Analiza

Brkić nehotice otkrio tajnu: HDZ-ova nova retorika je u funkciji parlamentarnih izbora

01.07.2016. 15:46, Slobodna tema+anketa: Ocijenite stranke i političare...

Kao što ljudi mijenjaju odijela ovisno o prigodi i potrebi, ako je suditi prema riječima Milijana Brkića izrečenim nakon što je održao govor na splitskome skupu Europske pučke stranke, HDZ mijenja retoriku jer im je to nužno za uspjeh na parlamentarnim izborima. Ne radi se dakle o tome da stranka mijenja politička uvjerenja koja je godinama promicao Tomislav Karamarko ili da su na Trgu žrtava fašizma konačno shvatili koliko je za Hrvatsku u 21.stoljeću pogubno neprestano vraćanje u povijest ne bi li se nekako revidirao i uljepšao sramotni period NDH, nego je „novo evanđelje“ isključivo u funkciji izbora na kojima ... više >

6

visitor

s odmakom se bolje vidi
  • 3
  • 0
  • 0
  • 6

Analiza

I poslije Karamarka Karamarko: Bez promjene cijelog vodstva, HDZ se nema čemu nadati

23.06.2016. 16:56, Je li Andrej Plenković najbolji kandidat za novog šefa HDZ-a?

Tomislav Karamarko je nepovratno otišao s čela stranke, to je politička činjenica, no njegovo je nasljeđe još itekako vitalno. Ono osim rigidno desnih političkih stavova koji su često izazivali zgražanje u dijelu domaće i međunarodne javnosti obuhvaća cijelu mrežu suradnika uz pomoć kojih se Karamarko uspeo na čelno mjesto u stranci i održavao se na njemu usprkos očitom neuspjehu na posljednjim parlamentarnim izborima i već rečenoj politici koja je udaljila HDZ od birača centra. Bivši predsjednik je stranku premrežio kadrovima iz obavještajno-policijskog i vojnog miljea. Oba donedavna tajnika (Brkić i Čuljak) su odavno već egzemplari, a doslovce u posljednjim satima svog mandata Karamarko je u članstvo stranke primio još Josipa Buljevića, također istaknutog bivšeg obavještajca. Samo neupućeni i naivni to mogu smatrati slučajnošću i nevažnim. Nekoliko je argumenata za tvrdnju kako se Karamarko još nije u potpunosti predao političkoj sudbini i da baš poput prethodnika Sanadera vjerojatno želi iz sjene povlačiti konce, odnosno iz pozadine upravljati strankom.

Prvi i osnovni je taj da Karamarko niti jednom riječi nije priznao pogreške u politici koju je vodio. Nije on priznao čak ni nalaz i ocjenu povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa. Sve što si zamjera je neuspjeh u formiranju nove saborske većine. Dakle, priznao je samo ono što je svima očito i što nikako nije mogao izbjeći. Naravno da je i taj razlog sam po sebi već dovoljan za ostavku, no izostanak makar najmanjeg znaka kajanja zbog politike koju je vodio, kako njegovog tako i cjelokupnog vodstva stranke, govori u prilog teze da je okretanje centru (barem za sada) najobičnija politička floskula. Da je tomu tako svjedoče riječi Milijana Brkića poslije sjednice predsjedništva stranke održane neposredno nakon što je Karamarko dao ostavku. On je vrlo jasno poručio svim kandidatima za Karamarkovog nasljednika i onima koji se zalažu za okretanje političkom centru da skretati s dosadašnjeg puta mogu samo u svojim strankama, ali u HDZ-u ne. Kad moćni zamjenik predsjednika stranke tako rezolutno odbaci i pomisao na promjenu smjera koji je zacrtao Tomislav Karamarko, jasno je da se od novog predsjednika, ma tko to postao, očekuje da ništa u politici stranke ne mijenja.

Drugo, koliko je za sada poznato, planira se izabrati samo zamjenu za Karamarka dok bi svi ostali iz vodstva stranke zadržali svoje položaje. Imajući u vidu statutarne ovlasti stranačkih tijela, ne postoji način da itko na funkciji predsjednika mimo njih progura ni obične, a kamoli strateške promjene. To znači da bi Karamarkov nasljednik, ili nasljednica, bio zapravo talac Milijana Brkića i ostalih iz aktualnog vodstva stranke. U zlatnom kavezu, sa zvučnom funkcijom, ali strogo ograničenim ovlastima kada je riječ o određivanju politike stranke, Andrej Plenković ili netko drugi bi služio samo za pokazivanje hrvatskoj javnosti i europskim pučanima. Odnosno, imao bi nadoknaditi Karamarkove deficite u javnom nastupanju, govorništvu i međunarodnim kontaktima, no za sadržaj onoga što misli reći bi morao konzultirati one koji su četiri godine bespogovorno sekundirali bivšem predsjedniku.

Kao što se nakon njegove smrti osamdesetih zaklinjalo Titu („I poslije Tita Tito“), nije eksplicirano, ali čini se kao da aktualno vodstvo HDZ-a poručuje svekolikoj javnosti - I poslije Karamarka Karamarko!

Nejasno je za sada kako su Karamarkovi poslušnici zamislili pobijediti na prijevremenim parlamentarnim izborima ako ne unesu promjene u politiku koju je do sada vodio Karamarko, a koja je rezultirala mršavom relativnom pobjedom na prošlim izborima i važnije, dubokom podijeljenošću društva i vrlo jasnom međunarodnom osudom pokušaja revizije povijesti i pojedinih Karamarkovih kadrovskih rješenja. Politika je to koja je na trgove izvela preko pedeset tisuća ljudi odjednom, što su drugi po veličini najveći prosvjedi u povijesti moderne hrvatske države (najveći je bio onaj za Radio 101). Nadalje, politika je to koja je na ministarska mjesta lansirala mediokritete poput Mije Crnoje i u politički mainstream pripustila „enciklopediste“ poput Velimira Bujanca. Zasluga za potonje nije samo Karamarkova, i predsjednica države je tomu dala veliki doprinos, ali mu se zbog čestih kontakata i gostovanja HDZ-ovaca u opskurnoj Bujici s punim pravom može pripisati. Ne treba zaboraviti ni da se radi o politici koja je u sam vrh državne vlasti lansirala likove poput Pere Ćorića i Ivana Tepeša zbog čega si je HDZ zatvorio put prema političkom centru i suradnji sa srpskom, romskom i talijanskom nacionalnom manjinom.

Ako se ništa suštinskog ne bude promijenilo u politici stranke, rekli smo već, tako će i ostati. HDZ blizak radikalnoj desnici ne samo da će ostati bez potpore nacionalnih manjina nego će od njega pobjeći i neki partneri iz Domoljubne koalicije. Uostalom, Krešo Beljak, novi predsjednik HSS-a je već vrlo jasno pozicionirao svoju stranku, a ni HSLS-u nisu prihvatljivi rigidni stavovi HSP AS-a. Ići na parlamentarne izbore bez te dvije stranke, a s Ćorićem, Tepešom ili Ladislavom Ilčićem u prvoj postavi, ravno je svjesnom političkom samoubojstvu.

Također, ići na parlamentarne izbore s hipotekom koju je stranci ostavio Tomislav Karamarko, sa zatvorenim vratima prema biračima centra i suradnji s nacionalnim manjinama, misija je unaprijed osuđena na neuspjeh. Ostalo bi HDZ-u samo nadanje da će MOST ocijeniti dovoljnom promjenu samo čelnog čovjeka stranke i da će u novom savezu biti milostiviji prema njima. Naravno, pod uvjetom da Božo Petrov poluči rezultat koji će mu omogućiti da opet odlučuje o tome tko će obnašati vlast, ali osim s njegovom listom, HDZ praktički ne bi imao s kime surađivati. Priča o reafirmaciji programa IFO instituta, ako ju bude pričala Karamarkova ekipa, vrlo bi vjerojatno opet ostala samo priča.

Zaključimo, za HDZ je svakako dobro da je s čela stanke otišao najnepopularniji političar u Hrvata. Njegovim je odlaskom stranka dobila priliku koja se ne ukazuje često. Do sada su nova čelništva nastavljala staru politiku (npr. Kosor Sanaderovu) ili su stranke cijepane na frakcije pa završavale u rasulu (npr. HSLS, ili HSS. HDZ ima i iskustvo s političkim zaokretom (Karamarko nakon Kosor) pa bi trebalo da je i naučio nešto iz toga. Nije uopće upitno je li dobar smjer koji je stranci trasirao Karamarko, birači su na izborima rekli svoje, a  još jasnija je bila demokratska javnost nakon njih (domaća i međunarodna). Pitanje je samo hoće li i kada ta spoznaja doprijeti do svijesti aktualnog vodstva stranke. Vjerojatno se neki od njih srame priznati ili svjesno ne žele zato što imaju ambiciju u novoj podjeli karata koja po statutu stranke slijedi nakon parlamentarnih izbora.

Ako stranka s novim predsjednikom na njima propadne, ne treba sumnjati da će ti prvi skočiti tražeći njegovu glavu i nuditi sebe kao rješenje. Kao, govorili smo mi da ne valja. To što sad, ako se stvari ne promijene, vežu ruke budućem predsjedniku i ne dozvoljavaju mu da promijeni sve što misli da treba, u rasulu nakon izbornog debakla nitko neće spominjati. Govorit će se, sam si je kriv, zašto je prihvatio odgovornost u takvim uvjetima.

I konačno, osnovno je u upravljanju, svakom se šefu mora pružiti mogućnost da formira svoj tim. To ne znači da bi Plenković ili netko drugi trebao oktroirati svoje ljude nego da bi mu se morala pružiti mogućnost da članstvu predloži i svoj tim. Pa kako ono odluči, a ne Karamarkovi ljudi kojima je premreženo aktualno vodstvo HDZ-a. Svatko s ambicijom da od Karamarka doista preuzme kormilo stranke u ruke treba se zapitati – kome će ti ljudi biti lojalni, novom predsjedniku ili starom koji je kreirao politiku koja se ne smije mijenjati? Ni od njega ni od njegove politike se nitko (još) nije distancirao. Isplati li se onda ikome uopće preuzimati odgovornost koja bi nakon izvjesnog izbornog debakla ujedno značila i kraj njegove političke karijere? Jer ne treba se zavaravati, taj delija ne bi imao poštedu koju si je, barem za sada, osigurao Karamarko uz pomoć ljudi koje, čini se, još uvijek kontrolira.

6

visitor

s odmakom se bolje vidi

Ocjene (10)


Respektira (7): belmondo, bereza, Losonsky, Spektator, siouxica, sufit, Vjeran


Slaže se (1): Vjeran


Ne slaže se (2): Laci, Kokach


Komentari (4)


zanimljiv kut,, odličan txt:) siouxica 1 0 0


Neslaganje radi previše teorije zavjere. Koga to Karamarko, i čime kontrolira ? Pa Bandić ima više "instrumenata" kontrole ljudi od njega ! one koje vrijedi kontrolirati, mogu njega kontrolirati, jer znaju sve o njemu. Drugo, ima li HDZ uopće Laci 0 0 0


neki suvisli politički program kojem bi ljudi mogli povjerovati ? Nakon svega u HDZ-i, čak i SDP-ova debilna "elita" izgleda uvjerljivije. Njima KOS i ex udbaši rade strategiju ponašanja. A najveći nedostatak analize je što uopće nije uzela Laci 0 0 0


u obzir odnosno razmatranje , utjecaj medija na naše "stado ovaca" koje zovemo građanima koji imaju prava glasovanja na izborima. A mediji su u potpunosti pod kontrolom SDP-a, kosovaca i ex udbaša, kojihn ima i u HDZ-u ! Laci 0 0 0

Analiza

Nije važno blefira li ili ne, Karamarkova se politička karijera ionako bliži kraju

12.06.2016. 11:22, Karamarkov zaokret: Što stoji iza zahtjeva za zajedničkim odlaskom iz Vlade?

Na političkoj se pozornici posljednjih mjeseci odvija predstava koje se ne bi postidjeli niti scenaristi mega popularne serije „Igra prijestolja“. Ne sukobljava se samo tzv. ljevica s tzv. desnicom, pače, taj se sraz više čini kao nešto reda radi (opozicija uvijek mora tražiti način da poziciju skine s vlasti), nego se najoštrija borba za prevlast vodi na desnoj strani političkog spektra. Iako je u prvome planu neslaganje glavnih partnera u vlasti, HDZ i MOST nikada zapravo i nisu surađivali bez fige u džepu, u pozadini se sve vidljivijim čini sraz između ekipe Tomislava Karamarka koja kreira službenu politiku stranke i druge, skupine koju čine konzervativci bliski crkvenim krugovima i njihovi eksponenti koji su upravo zahvaljujući aktualnom predsjedniku HDZ-a dobili mjesta u predstavničkoj i izvršnoj vlasti. Osim vidljivosti i ideološke prepoznatljivosti, potonji su zbog vrlo tanke vladajuće većine stekli i političku snagu kakvu inače nikada ne bi. Glas nekoga poput Ladislava Ilčića ili Pere Ćorića nekada je bio politički gotovo zanemarljiv, neki bi rekli i ridikulozan, ali u uvjetima kad formiranje i stabilnost vlasti ovisi o doslovce svakoj saborskoj ruci, njihov je stav i glas postao ne samo ozbiljan, koji se mora slušati, nego i nezaobilazni politički čimbenik.

Da paradoks bude veći, prema žestini retorike sudeći, čini se kako su Tomislavu Karamarku veći problem naglo ojačani ekstremni desničari nego Zoran Milanović i njegovi partneri iz koalicije Hrvatska raste. Naime, jedno je, a čulo se tek rubno i pomalo stidljivo, kad ga za izdaju nacionalnih interesa optuži opozicija, a sasvim drugo kada takve riječi dolaze iz usta Ivana Miklenića, prvog pera Zagrebačke nadbiskupije, odnosno Kaptola, ili kad ga kao izravnog krivca za rušenje vlade optuži ugledni konzervativac Stjepo Bartulica. Na njih se Karamarko ne može samo otresti ili ih jednostavno ignorirati jer izgubi li glasove na krilima kojih se i dokopao vlasti, ne ostaje mu dovoljno da se održi ni u vlasti ni u stranci, ma koliko kao bivši obavještajac bio dobar kombinator i vješt manipulator.

Nastojeći konsolidirati stranku i zahvatiti glasove desnice koji su zbog usitnjenosti ranijih izbornih ciklusa u pravilu bili rasipani, Karamarko je artikulirao i tako stvorio respektabilnu snagu koja bi ga sad lako mogla doći i glave (političke dakako). Izborom Zlatka Hasanbegovića u Predsjedništvo HDZ-a, i to s najvećim brojem glasova od svih kandidata, radikalna je desnica postala stranački mainstream, a glasnost i međusobno usklađeno političko djelovanje HSP AS-a, HRAST-a, tzv. nezavisnih intelektualaca poput Vice Batarela ili Željke Markić, kao i krugova koji stoje iza napisa u Glasu Koncila, Karamarku je značajno suzilo javni prostor i oduzelo teme na kojima se uspeo do vlasti. On se, naime, više ne može predstavljati autentičnim tumačem povijesti i domoljublja onako kako je navikao, kao ni zaštitnikom nacionalnih interesa kad ga upravo ti optužuju da ih je izdao stavljajući u prvi plan svoje osobne.

Aktualni se predsjednik HDZ-a ne može u ovoj borbi osloniti niti na potporu umjerenog krila stranke jer ju je izgubio, upitno je čak je li zbog Karamarkovog desničarenja u kampanji ta ikada iskreno i postojala, a leđa su mu izgleda okrenuli i stranački patrijarsi koje najbolje simbolizira Vladimir Šeks. Kad mu je i davao potporu, politički je lisac naznačivao da to čini zbog stranke, no kad je jasno rekao kako bi najbolje bilo da se Karamarko povuče, nikakvih dvojbi oko toga što misle stranački prvoborci više nema. Istina je da su HDZ-ovi europarlamentarci otvoreno pismo poslali iz Bruxellesa i da su od Karamarkove odmazde zaštićeni svojim mandatom, ali ne treba sumnjati u to da njihove stavove dijele mnogi u stranci. O tome što misli Milijan Brkić koji je na sjednici Predsjedništva HDZ-a također pozvao šefa na odstup, isto ne treba nagađati, a zna se da iza njega stoji značajan dio članstva. Svi navedeni će zbog dobrobiti i u ime nekakvog stranačkog jedinstva stati u obranu HDZ-a, usput će taj kišobran ponekad ujedno štititi i Karamarka, ali je to samo povremeno, dok ne dođe vrijeme polaganja računa. Dobro se zna tko će tad platiti najveći ceh.

Ne treba nas zavarati mogućnost da se HDZ kao stranka izvuče iz ove gužve i da zahvaljujući najavljenom preslagivanju zadrži vlast. Ako nije riječ samo o PR operaciji, odnosno ako će psihološkim pritiskom i primjenom brutalne političke trgovine Karamarko uspjeti nekako sklepati dovoljnu saborsku većinu da izbjegne nove izbore, teško je da će takva vlast moći duže vrijeme biti stabilna. Uzrok trenutnih problema je traženje samo jednog političkog partnera, odnosno dvojice ako po najnovijem računamo i Tihomira Oreškovića, pa možemo zamisliti kakav bi pakao vodećoj stranci mogao prirediti konglomerat stranaka, strančica i tzv. nezavisnih saborskih zastupnika od koji će svatko htjeti nekakav ustupak. Možda se nekome čini jednostavnim osigurati novac „za projekte“, znanstvene ili velike investicijske u pojedinim regijama što se najčešće spominje kao uvjet za „programsku suradnju“, ali prije ili kasnije se uvijek pojavi i političko, odnosno ideološko pitanje oko kojeg opet može doći do razlaza. Samo jedno od takvih je opstanak Zlatka Hasanbegovića u Vladi ili pripuštanje u nju predstavnika pojedinih nacionalnih manjina, no moglo bi se očekivati i brojna druga jer jedinstvenog stava nema niti oko jedne od nužnih i često zazivanih reformi.

Imajući sve navedeno u vidu, može se zaključiti da je politički put i život Tomislava Karamarka pri kraju. Moguće ga je produžiti kako je opisano, privremeno do razlaza eventualno nove saborske većine, ali je nerealno očekivati da bi HDZ dao još jednu priliku Karamarku za vodstvo ako bi se pošlo na nove izbore što je trenutno ipak izglednije. Ako bi cijena njihovog izbjegavanja bila povlačenje Tomislava Karamarka, dragovoljno nakon neuspjelog blefa ili prinudno pod pritiskom iz stranke, moguće i po zahtjevu nekoga od nužnih novih političkih partnera, politički bi život „na bijelom kruhu“ predsjednika HDZ-a trajao samo do časa u kojem bi pretendenti na stranački tron ocijenili da je stigao njihov trenutak. Sve dalje bi se događalo po već ustaljenom obrascu, imamo primjere Ive Sanadera i Jadranke Kosor.

Nepovratno udaljen od političkog centra, bez potpore Katoličke Crkve koja je očito već odabrala druge favorite, uz desnicu koja ga zbog nekadašnje tijesne suradnje sa Stipom Mesićem i Josipom Manolićem nikada baš nije smatrala svojim autentičnim članom i suočen s lavinom nezadovoljstva u stranci (majstorski će ga artikulirati znalci poput Vladimira Šeksa) koja se polako, ali sigurno oslobađa stega i koja samo što nije krenula, Tomislav Karamarko neće imati nikakvih izgleda da se održi.   

6

visitor

s odmakom se bolje vidi

Ocjene (10)


Respektira (9): Refamolitelj, viewer, Vjeran, Losonsky, siouxica, sufit, Spektator, Laci, Analyst


Slaže se (1): Vjeran


Komentari (7)


Dirnula me je vaša briga za Karamarka i HDZ. Poljanak 0 0 0


Apsolutno se slažem s osnovnom idejom teksta, a koja je jasno izrečena već samim naslovom. Servus! Vjeran 0 0 0


Politička borba u kojoj je cijeli jedan čopor vukova protiv jedne, ne teko bezazlene, ovce , dočarala je naše civilizacijsko sad. To više nije parlamentarna demokracija, to je prije saloon- Američka krčma, u kojemu pršte udarci šakama franek 0 0 0


Točno franek, naše civilizacijsko sad je poput saloom sa Divljegzapada, sa tom razlikom d as etamo nije pucalo u leđa, Imali su neki divljački moral. Ovi naši nemaju ni toga. Laci 0 0 0


Dodajem slikovnici Divljeg Z:Karamarko se grčevito drži za uzde iako ne sjedi u sedlu već vijori iznad podivljalog mustanga.Ako uspije,spreman ga(mustang=HDZ) je skupa sa sobom baciti u provaliju, a neka propadne i DivZap=Hrvatska, fućka mu se. Refamolitelj 0 0 0

Analiza

Hoće li se HDZ uskoro odreći i trećeg predsjednika stranke?

26.05.2016. 14:38, Hoće li MOST srušiti Karamarka ili će HDZ 'izbušiti' MOST? Pada li Vlada?

Ultimatum kojeg je Božo Petrov uputio Karamarku, da sam odstupi s položaja prvog potpredsjednika vlade ili će podržati prijedlog za njegov opoziv, do krajnjih je granica zaoštrio odnose na svim frontama. Ne radi se više samo o sukobu HDZ-a i MOST-a, neki partneri unutar Domoljubne koalicije također dvoje o tome trebaju li do kraja ostati s Karamarkom na kapetanskom mostu broda već dobrano izbušenog trupa. Najveća hrvatska politička stranka je do sada čvrsto stajala iza svog predsjednika, takve su barem bile službene izjave koje su dolazile u javnost, no i tu je izgleda došlo do nekih promjena. Da se naslutiti iz načina na koji je Milijan Brkić odgovorio na pitanje kako će se o aferi očitovati HDZ. Rekao je samo kako vjeruje da će Povjerenstvo za sukob interesa donijeti „pravednu i pravičnu odluku“, a stranka da će se očitovati tek nakon toga. Prije je, sjećamo se, bilo u sličnim prilikama nemoguće čuti išta drugo osim bezrezervne potpore i to ne samo od Brkića u vezi Karamarka nego i ranije, kad su članovi HDZ-a komentirali druge vođe (Ivu Sanadera, Jadranku Kosor) – dok ih se nisu odrekli. U tom bi smislu Brkićeva izjava mogla biti vrlo znakovita.

Poštenje i pravičnost od Povjerenstva za sukob interesa očekuje i Ljubica Amrušec, ali ne znamo baš  je li sadržajno mislila na isto što i Brkić jer je kolegica joj Vukovac najavila da će „velika većina“ MOST-ovih zastupnika glasati protiv davanja povjerenja Karamarku. U konačnici, naknadni ultimatum upućen Karamarku razriješio je dvojbu o tome kako bi MOST htio da se zaključi afera koju su, barem službeno, sami pokrenuli. Neslužbeno pak, bilo je u javnosti i nagađanja kako iza svega zapravo stoji netko iz HDZ-a, kome se ne sviđa kako Karamarko kreira i vodi politiku stranke. Da je močvara vrlo uzburkana svjedoči činjenica da je živnuo Vladimir Šeks, jedan od najstarijih stranačkih krokodila. On je u četvrtak rekao da ćemo „uskoro vidjeti da je aktivan u politici“. Misli li pritom na subotnji izborni sabor stranke ili nešto drugo, ne znamo. Činjenica je jedino da Tomislav Karamarko proživljava najteže trenutke u cijeloj svojoj političkoj karijeri i da se HDZ ponovno našao u situaciji kada treba donijeti neke za stranku i zemlju sudbinski važne odluke.

Što se Karamarka osobno tiče, suočen s ultimatumom nema puno izbora – može se povući i otići iz političkog života ili se boriti do posljednjeg trenutka s nadom da HDZ apsolutno stoji iza njega i vjerovati da su svi spremni žrtvovati sve ne bi li ga zaštitili. Misli li da je ovo drugo realna opcija, trebao bi se prisjetiti da je na čelu stranke koja se već dvaput odrekla vođa.        

Kad govorimo o stranci, njen izbor je sličan, ali po posljedicama pojedinih odluka nije ni približno isti. HDZ mora voditi računa da je na vlasti, da osim prema svojim članovima ima odgovornost i pred građanima Republike Hrvatske. Stane li bezrezervno iza svog predsjednika, izvjesno je da će MOST nakon ultimatuma sa SDP-om glasati za Karamarkovu smjenu. Ako nisu za nove izbore i prihvatili bi u tom slučaju da u vladu pošalju zamjenu, bez veze im je glumatati još koji tjedan čvrstinu i onda postupiti kao da ništa nije bilo, kao da mijenjaju „ž“ zastupnika u nekoj od bezbrojnih općina. S druge strane, ako su im izbori u planu ili bi na njih pristali radije nego da se odreknu predsjednika, jer u ovim uvjetima od preslagivanja saborske većine u njihovu korist nema ništa, trebali bi debelo razmisliti o izgledima da birače novom turom domoljublja opčini šef stranke koji se bori s optužbama da je zbog privatnog ugrozio hrvatski nacionalni interes.

K tome, morali bi znati ako misle do zadnjega braniti vođu, u lavini političkih događaja koji skoro iz sata u sat mijenjaju odnose snaga na političkoj sceni gotovo neprimjetno je promakla vijest da se i profesor Ante Barišić neki dan odbio ispričati Karamarku zato što je kao istinite potvrdio navode da je tužitelj u mladosti surađivao s Udbom. Nešto ranije je već propalo mirenje s Josipom Manolićem koji je tu tvrdnju jesenas prvi plasirao u javnost. Karamarko ih je obojicu tužio za uvredu, klevetu i sramoćenje pa uskoro možemo očekivati početak suđenja na kojem će se redati i svjedoci. Mediji će to sigurno pomno pratiti i bio bi za HDZ pravi izazov paralelno sa suđenjem voditi predizbornu kampanju.

Naposljetku, u stranci bi se trebali zapitati koliko bi potencijalnih koalicijskih partnera htjelo s njima potpisati novi ugovor o zajedničkom izlasku na izbore. Možda bi to učinili HSP AS i HRAST koji Karamarku duguju beskrajnu zahvalnost što su prvi put u povijesti svojih stranaka okusili vlast, no s obzirom na karakter sumnji pod kojima se nalazi Karamarko, niti to nije sigurno. HDZ-ov šator još od vremena Ive Sanadera nije apriorno pobjednički. Ne stoji se više u redu pred njegovim vratima kao uoči prošlih izbora kada se uvjerljiva pobjeda činila i više nego sigurnom.  Drugih dvoje partnera iz Domoljubne koalicije (HSS, HSLS) izgleda traže još samo trenutak u kojem će im biti najisplativije Karamarku okrenuti leđa, dok je Milivoj Špika bez imalo sentimenta već preveo svoj BUZ Milanu Bandiću. U uvjetima kad postojeći bježe, a novih partnera nema ni na vidiku, samo politički kamikaza bi krenuo u avanturu novih izbora. O svemu navedenom bi HDZ trebao dobro razmisliti uoči subotnjeg izbornog sabora stranke, ako ih Karamarko do petka navečer kada istječe ultimatum koji je uputio Perov sam ne riješi najvažnijeg dijela tih briga.

Ako je vjerovati kuloarima, pored Brkićevog koji je znana alternativa Karamarkovom bloku, u stranci se ozbiljno priprema i treći. Pretpostaviti je da bi novi blok stranku pokušao približiti centru jer desnije nego što je sad teško da bi mogla otići. Sve glasniji prigovori iz demokratskog dijela svijeta na smjer kojim Karamarkova struja vuče Hrvatsku možda su dovoljno ohrabrili opoziciju u stranci da krene u detroniziranje aktualnog predsjednika. Prije izbijanja afere „Konzultantica“, objektivno, za to nisu imali snage.

Karamarkova ostavka ili smjena bi idealno mogla poslužiti kao povod za preslagivanje vlasti, ali ne kako se najavljivalo, da se izbaci MOST, već da iz nje izađu oni zbog kojih je Hrvatska dospjela u slijepu ulicu. Mogli bi tad ući i neki novi, koji bi ojačali saborsku većinu i koji mogu pomoći da se imidž zemlje promijeni na bolje. Tihomir Orešković i MOST bi ih vjerojatno dočekali širom otvorenih ruku jer bez novog vjetra u leđa i radikalnog zaokreta u politici nema ništa od reformi i izlaska iz krize.

HDZ zato mora procijeniti, je li za Hrvatsku bolje da joj ukradu novih godinu dana, koliko bi trajala priprema za nove izbore i konsolidacija druge garniture (uz punu svijest o tome da apsolutnu vlast nikako ne može osvojiti) ili da kao državotvorna stranka opet preuzme povijesnu odgovornost i izbaci s broda balast koji mu smeta da napravi nužni zaokret i brže zaplovi u pravome smjeru.  

6

visitor

s odmakom se bolje vidi

Ocjene (18)


Respektira (10): Vjeran, radnik, plotto, siouxica, Vlaho, msesar, viewer, Refamolitelj, Losonsky, belmondo


Slaže se (5): Brainiac, zizou, Laci, Anyst, Losonsky


Ne slaže se (3): garnett, Poljanak, roky333


Komentari (18)


HDZ je bio spreman da hametice potuće SDP na izborima.No zahvaljujući prebjegu i povratniku te izvan svega katastrofalnom frontmenu Karamarku ( kako su još prije rekli neki ljudi),SDP nije izgubio,a HDZ nije dobio.Štogod da bude,on je najslabija plotto 0 0 1


karika i dugoročno pretežak uteg za HDZ.No da li će otići nakon glasovanja u Saboru,nisam siguran.Sve su opcije otvorene. plotto 0 1 0


Za jednu analizu, puno zamjena teza i starih već otrcanih a nikad i ničim potvrđenih priča! IDujas 0 0 0


Danas je Stipe Petrina govorio na HR1 "Oporbeni zarez" . Puno toga iz njegova ugla, ali jednu stvar je točno rekao: Hrvatska nije pravna država i da uz zvaničnu vlast postoji i "paralelna vlast", Napisao sam o toj vlasti jedan prilog, a da nisam ni Boljunac 0 0 0


znao da o njoj pišem. Jeste li čuli za to kako su udbaši u Sloveniji uspjeli osvojiti političku i gospodarsku moć i u samostalnoj Sloveniji ? Vrlo je to zanimljivo. Jer, i u Hrvatskoj je stanje upravo takvo kavo je zbog toga što su udbaši na vlasti. Boljunac 0 1 0

Analiza

Lov u mutnom: Afera će biti sve dok ne odlučimo kakvu poljoprivredu želimo

24.05.2016. 01:19, Korupcijski skandal ili nesnalaženje u EU procedurama? Što zaustavljanje isplate poljoprivrednih poticaja znači za Hrvatsku?

Dok se još pouzdano ne zna je li u postupku dodjele sredstava iz EU fondova za poljoprivredu uistinu bilo ogromnih nepravilnosti, nalog da se provjere pritužbe onih koji nisu dobili novac je jako daleko od toga, gurati tezu o ozbiljnom kriminalu mogu samo neozbiljni, nedovoljno upućeni u problematiku i oni koji tu imaju neki svoj osobni ili drugi interes. Naravno, kao dar s neba je priča došla HDZ-ovim simpatizerima i spin doktorima koji mjesecima muku muče kako da fokus s neproduktivne, gotovo nefunkcionirajuće vlade i, prošlog tjedna, aferom „Konzultantica“ teško kompromitiranog Tomislava Karamarka prebace u dvorište suprotnog tabora. Umjesto da prvo dobro prouče karakter primjedbi i vide odstupa li što od zakona i odgovarajućih pravilnika koji su doneseni u legalnoj proceduri i na koje nitko osim onih koji se zalažu za drugačiju strategiju poljoprivredne proizvodnje nije imao primjedbi, politikanti i mediji zaraženi virusom senzacionalizma pohitali su dati vlastiti doprinos generiranju još jedne u beskonačnom nisu afera koje truju i guše hrvatsko društvo. Jasno je da svaku sumnju treba istražiti, ali tako da oni kojima je to posao mogu raditi u miru, a ne uz hajku, navijanje i pritiske s bilo koje strane.

Da bi se uopće moglo razgovarati o problemu, valja se prisjetiti da sve vrijeme, praktički od osamostaljenja države, u Hrvatskoj traje sukob dvaju koncepata razvoja poljoprivrede. S jedne strane stoje oni koji se zalažu za što više malih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG) jer u njima vide rješenje problema odlaska mladih sa sela i odumiranja istog u nekadašnjem obliku, a s druge zagovornici okrupnjavanja poljoprivrednih površina i udruživanja proizvođača, odnosno napuštanja strategije „svakome pomalo“  kojom se više rješavalo pitanja socijale nego budućnosti gospodarske grane za koju i danas volimo reći da bi „osim Hrvatske mogla hraniti i pola Europe“. Nažalost, kako to kod nas već redovito biva, umjesto da vode računa o nacionalnom interesu i efikasnosti poljoprivredne proizvodnje, ulaskom u EU se potpuno otvorilo hrvatsko tržište pa je konkurentnost postala još važnija, političke su elite više razmišljale o selu kao biračkoj bazi i tome kako u njemu upecati što više glasova.

Zbog predizbornih su obećanja, gotovo uvijek istih bez obzira na to tko ih davao, svi zainteresirani očekivali da će baš oni dobivati državna zemljišta, a poticaja da će biti za sve i svašta. Kad su sredstva iz EU fondova postala aktualna, ponavljala se ista priča. Toliko smo slušali o njima tijekom pristupnih pregovora da se u mnogim glavama stvorio dojam kako će čim pristignu nestati svi naši problemi. Pa se gdje god elite nisu znale kako zapuniti proračunske rupe upisivalo da će projekti biti financirani europskim novcem. Treba li se onda uopće čuditi što su i mnogi OPG-ovi računali na ta sredstva. Kad se nije događalo, bilo da se radilo o zakupu državnog zemljišta, bilo o raspodjeli milijuna iz europskih fondova, izbijale su tzv. afere.

Kada je riječ o državnom zemljištu, ilustrativan je i vrlo poučan primjer kojeg se prvog možemo prisjetiti. Ostao je u pamćenju zato što se po prvi put dogodilo da osoba na funkciji predsjednika države upadne nenajavljeno u ministarski ured i „lupi šakom po stolu“. Trojica braće Markić iz sela Đurđanci  prosvjedovala su s pet bikova na livadi ispred ministarstva Tihomira Jakovine zbog toga što je nadležna agencija dodijelila 130ha zemljišta drugom farmeru. Nakon što se zakotrljala afera i na njoj se izredali politikanti svih boja i vrsta, u javnost je doprla malo drugačija slika od one koja je stvorena na početku (braća su dobila 211ha, daleko više od mnogih drugih, ali su željela još). Kako se na kraju slučaj razriješio nismo doznali jer su mediji nakon tog saznanja naglo izgubili interes, što u senzacionalističkom novinarstvu kakvo je naše uopće nije čudno, ali za ovu priču nije ni bitno. Važno je uočiti obrazac afere  – malo činjenica, gotovo ništa provjereno, ali su tvrdnje svejedno bile bombastične.

Gotovo je u vlas jednako i sada. Radi se o istom ministarstvu i istom ministru, zna se samo da je Europska komisija do daljnjeg zaustavila isplatu poljoprivrednih poticaja za Hrvatsku, poznata je i vrsta navodnog prekršaja, no još uvijek ne i jesu li stvarno prekršeni zakoni i procedure ili je riječ o preventivnom djelovanju EK dok se cijeli slučaj detaljno ne ispita i vidi jesu li i koliko pritužbe iz Hrvatske osnovane. No manjak informacija opet nimalo ne smeta tomu da slučaj neki odmah proglase kriminalnom aferom i zazovu kaznenu odgovornost. Nismo naivni i nećemo se petljati u meritum, kod ovako ozbiljnih stvari itekako stoji da institucije trebaju odraditi svoj posao što će se svakako dogoditi budući da se umiješala EK. Problem je, međutim, i nesreća za Hrvatsku što je za to potrebno vrijeme, a europska administracija nije na glasu baš po brzini. Sredstva na koja su mnogi računali u međuvremenu će mirovati na briselskom računu i hrvatska poljoprivreda od njih dugo neće imati koristi.

Prateći u nedjelju poljoprivrednu emisiju, mogli smo vidjeti da primjedbe na natječaj imaju mali proizvođači. Ružica Vukovac, saborska zastupnica MOST-a i članica udruge OPG-ova „Život“, prošli je tjedan u Saboru zatražila stanku kako bi se progovorilo o potporama u poljoprivredi bivše vlade. Razumljivo je jer njezinu udrugu čine mahom mali OPG-ovi koji su u ovoj priči ostali bez novca. Za svađu uvijek „nabrijani“ SDP-ov zastupnik Nenad Stazić požurio je Vukovac optužiti da je opterećena osobnim interesom. Očekivano, udruga je članicu odmah uzela u zaštitu. Koliko smo mogli vidjeti po medijima, političari se opredjeljuju prema opciji kojoj pripadaju, dakako, a novinari uglavnom zadovoljavaju pukim prenošenjem njihovih izjava dajući možda tek nešto veći značaj ovoj ili onoj strani.

Pravo pitanje, kakvu poljoprivredu želimo razvijati kao država (zbog toga ovoliki uvod), nažalost nitko ni ovaj put nije postavio. Za političare je jasno, sve dok ne donesu odluku i njoj primjerenu strategiju razvoja poljoprivrede koja bi se usvojila konsenzusom ili bar bila priznata kao obvezujuća za sve hrvatske vlade, i lijeve i desne, moći će se ne samo vječito prepucavati (u tome kao da nalaze bit svog poslanja) nego i krojiti zakone svakim mandatom drugačije pa na temelju njih pravilnike koje svaka garnitura na vlasti mijenja prema svojim zamislima, a ponekad i interesima klijenata od kojih očekuju glasove ili drugačiju vrstu potpore.

Aktualni ministar poljoprivrede Davor Romić na početku mandata je rekao da nam treba  „nova strategija koja će imati definirane ciljeve, korake i mjerljive kategorije“. Po tome nije izuzetak u odnosu na svoje prethodnike, strategije su kod nas mahom jocker dokument izradom kojeg se izvrsno može opravdati vrijeme u kojem se ne čini ništa drugo, pogotovo ne nešto korisno za društvo, ali mu ipak treba priznati da je otišao korak naprijed. Kao i drugim ministrima iz MOST-a, prioritet mu nije kadrovska križaljka u kojoj bi jedne stranačke iskaznice samo zamijenio drugima što je, budimo do kraja pošteni prema toj novoj političkoj opciji, drugim dvjema koje su se smjenjivale na vlasti bio skoro pa glavni predmet bavljenja.

Premda nije otvoreno rekao, Romić je čini se na tragu Ružice Vukovac koja ne krije da bi hrvatsku poljoprivredu bazirala na mnoštvu malih OPG-ova. Obećao je prvo analizu kroz koju bi se vidjelo što je to OPG i kakva nam obiteljska gospodarstva trebaju, ali ne odbacuje velike proizvođače i tvrtke za koje bi udruge malih radije da ne postoje, osim kad im kao kooperanti trebaju prodati ono što proizvedu. Bit će zanimljivo vidjeti po kakvom ključu on misli dijeliti državna zemljišta i usvajati projekte koji će biti financirani novcem iz EU fondova i hoće li na neki način uspjeti pomiriti interese malih i velikih. Prije njega to nikome nije uspjelo, ima i ona narodna da se još nije rodio tko bi svakog zadovoljio, ali poželimo mu sreću. Vremena više nemamo, a od jalovog prepucavanja i međusobnog optuživanja HDZ-a i SDP-a smo nebrojeno puta već vidjeli da koristi nema. Osim za njih same, njihove klijente i simpatizere, kao i medije uvijek željne senzacija.        

6

visitor

s odmakom se bolje vidi

Ocjene (7)


Respektira (5): msesar, Vjeran, viewer, siouxica, Spektator


Slaže se (1): 25731


Ne slaže se (1): Laci


Komentari (17)


Trgovina povećava volumen proizvodnje i dovodi do povećanja dohotka,protekcionizam upravo suprotno.Od Kotruljića na ovamo trebalo bi baštiniti neke barem osnovne pojmove i relacije..Za proplakat,a gdje su tek neki modernii mehanizmi i mogućnosti. RepopeR 0 0 0


RepopeR, komentar ti je dobar, ali se bojim da ovako šturo izrečeno dopušta razne interpretacje. Molio bih jednu analizu/tekst na tu temu od tebe. Naročito u svezi utjecaja uvozne trgovine ?! Laci 0 0 0


Hvala,ali zbilja jedva i komentiram.Svatko tko želi protekcionizam u npr poljoprivredi neka samo pomisli zašto i druge grane ne bi trebale tražiti isto.Npr hrvatski film,zamisli da netko nadobudan uvede da multiplexi moraju imati 50%hrvatskih filmova RepopeR 0 0 0


Ima u tome nešto što kažeš RepopeR, ali to je ipak nešto različito. Uvozni film nanosi štetu za stotinjak "umjetnika", a uvoz poljoprivrednih proizvoda direktno ugrožava na stotine tisuće ljudi. treba se štititi od uvoza po nelojalnim Laci 0 0 0


cijenama, ali istovremeno natjerati / educirati naše poljoprivrednike da morju/mogu proizvoditi po cijenama koje su konkurentne cijenama konkurencije u njihovim matičnim zemljama. Laci 0 0 0

Analiza

Lov u mutnom: Afera će biti sve dok ne odlučimo kakvu poljoprivredu želimo

24.05.2016. 01:19, Korupcijski skandal ili nesnalaženje u EU procedurama? Što zaustavljanje isplate poljoprivrednih poticaja znači za Hrvatsku?

Dok se još pouzdano ne zna je li u postupku dodjele sredstava iz EU fondova za poljoprivredu uistinu bilo ogromnih nepravilnosti, nalog da se provjere pritužbe onih koji nisu dobili novac je jako daleko od toga, gurati tezu o ozbiljnom kriminalu mogu samo neozbiljni, nedovoljno upućeni u problematiku i oni koji tu imaju neki svoj osobni ili drugi interes. Naravno, kao dar s neba je priča došla HDZ-ovim simpatizerima i spin doktorima koji mjesecima muku muče kako da fokus s neproduktivne, gotovo nefunkcionirajuće vlade i, prošlog tjedna, aferom „Konzultantica“ teško kompromitiranog Tomislava Karamarka prebace u dvorište suprotnog tabora. Umjesto da ... više >

6

visitor

s odmakom se bolje vidi
  • 5
  • 1
  • 1
  • 17

Analiza

Hoće li se Karamarko povući i omogućiti opstanak Oreškovićeve vlade?

21.05.2016. 16:00, Hoće li Vlada preživjeti? Kako se MOST treba postaviti prema aferi 'Konzultantica'?

Odgovarajući na pitanje o sudbini hrvatske vlade u slučaju da Tomislav Karamarko zbog višegodišnje poslovne suradnje svoje supruge s lobistom MOL-a bude morao otići, dragovoljno dajući ostavku ili prinudno ako ga smijeni Hrvatski sabor, Božo Petrov je rekao da ona može biti stabilna i bez Karamarka. Prisnažio je dometnuvši u istu rečenicu i sebe i bilo kog drugog, vjerojatno htijući poslati poruku kako stabilnost vlade ne ovisi o pojedincu, ali sigurno i ohrabriti time predsjednika HDZ-a da sam odstupi. Ne možemo reći kako je i Milijan Brkić htio potaknuti šefa na ostavku, ali je glavni tajnik HDZ-a poslao istu poruku kao i Petrov, da možebitni odlazak Tomislava Karamarka ne bi potresao vladu.

Možemo se složiti da bi odstup prvog potpredsjednika vlade bio najbolja opcija za MOST i u tom smislu razumijemo poruku Bože Petrova. Ostane li predsjednik HDZ-a čvrsto na grudobranu Banskih dvora, družina Bože Petrova morat će se na glasanju o prijedlogu SDP-a za njegovom smjenom konkretno izjasniti i preuzeti na svoja pleća rizik pada cijele vlade i da bude proglašena krivcem za eventualno nove izbore čega bi svakako bila pošteđena ako Karamarko sam ode. Brkićevu pak izjavu razumijemo kao pokušaj da se preventivno umanji šteta za stranku ako do ostavke potpredsjednika vlade ili smjene u Saboru ipak dođe. No svejedno , obojica su nam dala povoda za razmišljanje - o tome bi li hrvatska vlada uistinu mogla funkcionirati bez Karamarka, bi li on nakon toga mogao opstati na političkoj sceni i što bi njegov eventualni odlazak značio za HDZ.

Što se Karamarka tiče, jasno je iz najnovijih njegovih izjava da je zaigrao političku utakmicu života. Pritisnut sa svih strana (mediji, opozicija, partneri iz vlade, čak i bivši predsjednik Mesić, a nezadovoljstva ima i u vlastitoj stranci), naveliko daje izjave svakom tko ga želi saslušati. U njima dominira stav kako nije u sukobu interesa i da u poslovnoj suradnji njegove supruge s lobistom MOL-a nema ničega spornog. Ne libi se pri tome ni sam otvoreno, javno i grubo pritiskati Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa. Pokazatelj je to njegove velike nervoze jer da je stvarno miran kako tvrdi da jest, ne bi koristio krajnje neprimjereni rječnik („samo glupi ljudi mogu raditi ovakve konstrukcije“). Neuvjerljivo zvuči i ostatak onoga što govori o meritumu afere, ima čak očitih proturječnosti. Primjerice, tvrdi kako se supruga za Petrovićevu tvrtku nije bavila pitanjima energetike, a u ugovoru joj stoji da prati napise o energetskom tržištu. Ili, poziva se na to kako je vlada prije nekoliko dana odobrila novac odvjetničkoj kući koja zastupa hrvatske interese („Dakle, digli smo ruku da se i dalje plaća...“), a prethodno je govorio da se izuzima od odlučivanja o INA-i i MOL-u.

Na ovaj ili onaj način, a to govore i pojedini desnici skloni kolumnisti, Karamarkova se politička karijera izgleda bliži neumitnom kraju. Štoviše, izjavljujući  - „Nisam vezan niti za jednu fotelju. Davao sam i ostavku kad je trebalo davati ostavku, ne moram ništa biti nego samo čovjek koji može svakome u svakom trenutku pogledati u oči“ - Karamarko samo pojačava taj dojam, a citirano bi se moglo tumačiti i kao njegov navještaj skorog odlaska. Taj nas zaključak dovodi do pitanja može li vlada opstati i funkcionirati bez njega.

Prema onoj da se bez svakoga može, Karamarkov odlazak iz vlade zasigurno ne bi umanjio njenu funkcionalnost. Kakva god da je sada, glavni posao u operativnom smislu obavljaju ministri, pa joj Karamarko u radnom smislu nit previše šteti nit previše koristi jer na resore za koje je formalno zadužen (policija i tajne službe), zbog toga što mu MOST ne da blizu, ionako nema značajnijeg utjecaja. No ipak, HDZ-ovi ministri čine veliku većinu u vladi, natpolovičnu, to je ključ Karamarkove moći i pruža mu mogućnost kontrole svih odluka iz njene nadležnosti, pa središnje pitanje zapravo  nije može li vlada funkcionirati bez njega, već bi li se predsjednik najveće hrvatske stranke zadovoljio time da na državnu politiku utječe samo iz sjene.

Problem je to s kojim se svojedobno suočio Dražen Budiša. Bio je neopterećen aferama i onodobna moralna vertikala pa je svejedno završio kako je završio. Stranka mu se raskolila, a ubrzo i okončala politička karijera. Zbog toga je u Hrvatskoj postao imperativ da predsjednik vladajuće stranke zauzme mjesto u izvršnoj vlasti. No tehnički gledano, zato što je HDZ zasigurno najbolje organizirana i disciplinirana politička stranka, ako bi se Karamarko dobrovoljno povukao, mogao bi ipak vuk biti barem donekle sit kao i ovce ostati na broju. Na to je vjerojatno računao Božo Petrov govoreći o stabilnosti vlade, izbjegao bi usput obavezu da se MOST izjasni o opozivu koji traži oporba, kao i Brkić kada je rekao da Karamarkov odlazak ne bi potresao vladu. Takvim bi rješenjem morao biti presretan i Tomislav Karamarko. Oslobodio bi se velikog dijela javnog pritiska, zadržao bi kontrolu nad vladom i mogao bi se više posvetiti stranci u kojoj ga, čini se, također očekuju iskušenja.  

Otvorenim zato ostaje pitanje što bi se dogodilo na stranačkom saboru koji se održava idući mjesec, bi li se općenito frustrirani HDZ pomirio s još jednim ogromnim gubitkom ili bi eruptiralo od izbora gomilano nezadovoljstvo. Okolnosti pod kojima bi se odvila „leteća izmjena“ mogle bi biti katalizator mnogih promjena, prije svega bi se moglo dogoditi da HDZ i Domoljubna koalicija razmisle žele li i dalje bezrezervno podržavati lidera koji se morao povući pod teretom afere, no to bi već bila njihova unutrašnja stvar, a ne problem Tihomira Oreškovića, Bože Petrova i građana ove zemlje.

U vladu bi umjesto Karamarka došao netko iz HDZ-a, to nije upitno, k tome bi MOST vjerojatno manje cjepidlačio prilikom izbora konkretne osobe, i sigurno bi mogla funkcionirati. Relaksiranih odnosa i fokusirana na bitno, vjerojatno i bolje nego u sadašnjem sastavu.     

U svakom slučaju, Karamarko zna kako najlakše može stranku i koaliciju osloboditi hipoteke i prekinuti talačku situaciju u kojoj se nakon ove afere na određeni način našla i Hrvatska (zbog sudaranja osobnih interesa i stalnih trvenja među vladajućima ne provode se nužne reforme zbog čega trpe svi, a i budućnost zemlje je ugrožena). Pitanje je jesmo li u Karamarkovim riječima ispravno prepoznali navještaj odlaska i hoće li on uistinu povući taj jedini ispravan politički potez, i kada. No sve drugo bi bila ucjena vlastite stranke i koalicijskih partnera, da žrtvuju opći radi njegovog interesa, što može voditi samo prema potpunom urušavanju ionako odveć nestabilne Oreškovićeve vlade.

6

visitor

s odmakom se bolje vidi

Ocjene (9)


Respektira (6): Laci, Spektator, Anyst, siouxica, belmondo, Refamolitelj


Slaže se (1): Losonsky


Ne slaže se (2): roky333, Laci


Komentari (5)


99% suglasan.Muči me jedino,da li bi novi potpredsjednik bio dovoljno snažan da izdrži opstrukcije nezadovoljnih u HDZ-u, zatim malih partnera u koaliciji, te udarce oporbe koja bi nanjušila krv. Vladu bi se itekako ticali unutarstranački odnosiu HDZ Refamolitelj 0 0 0


Neslaganje radi pretjeranog bavljenja Karamarkom, a premalo "likom i djelom Oreškovića, Milanovića, Stazića i Ostojića, koji su od većeg značaja za trenutnu političku situaciju od Karamarka. A o štetočinstvu Vesne Pusić da i ne govorimo. Laci 0 0 0


Moj bi dida govorio da se s vlasti i sa gole zene samo silom skida. Bilo bi lakse da ode sam, jer je neupitno da mora otici, ovako samo steti Hdz-u. Nadam se da ce umjesto njega doci neko tko ce htjeti dobro svojoj zemlji, a ne samo sebi. Anyst 0 0 0


Niti će se Karamarko povući, niti će se nešto dramatično dogoditi. Očito da utjecaj "neovisnih medija" i njihov obračun sa Karamarkom, stvoren na Trgu Drage Iblera, djeluje i na one na koje ne bi trebao. roky333 0 0 0


Karamarko bi povlačenjem pokazao da je političar i državnik kakvog od 1990-e do danas Hrvatska nije imala. Koliki mu je moralni kapacitet pokazati će se ubrzo. I pokazat će se da li mu je više stalo do sebe ili do Hrvatske ! Laci 0 0 0

Analiza

Hoće li se Karamarko povući i omogućiti opstanak Oreškovićeve vlade?

21.05.2016. 16:00, Hoće li Vlada preživjeti? Kako se MOST treba postaviti prema aferi 'Konzultantica'?

Odgovarajući na pitanje o sudbini hrvatske vlade u slučaju da Tomislav Karamarko zbog višegodišnje poslovne suradnje svoje supruge s lobistom MOL-a bude morao otići, dragovoljno dajući ostavku ili prinudno ako ga smijeni Hrvatski sabor, Božo Petrov je rekao da ona može biti stabilna i bez Karamarka. Prisnažio je dometnuvši u istu rečenicu i sebe i bilo kog drugog, vjerojatno htijući poslati poruku kako stabilnost vlade ne ovisi o pojedincu, ali sigurno i ohrabriti time predsjednika HDZ-a da sam odstupi. Ne možemo reći kako je i Milijan Brkić htio potaknuti šefa na ostavku, ali je glavni tajnik HDZ-a poslao istu poruku ... više >

6

visitor

s odmakom se bolje vidi
  • 6
  • 1
  • 2
  • 5