Reputacija 2

Nevjeruj nikome iznad dvadeset!

  • Bodova 62.7
  • Analiza 10
  • Ocjena 230
  • Anketa 173

Analiza


Kad je prije cca. tri i pol godine u drugi krug izbora za gradonačelnika Zagreba uz Bandića ušao i Rajko Ostojić, poslao sam mail SDP-u, u kojem sam opisao, kako bih se ja postavio, da sam na mjestu Rajka Ostojića.

Povod mome mailu bio je nastup Milana Bandića, mislim da je bio Kozari Bok ili neki od odvojaka Kozari Boka. Gledao sam Bandića kako gaca po blatu i objašnjavao stanarima, kako je on taj, koji će njima osigurati pristojne uvjete života: vodu, kanalizaciju, plin, školu, vrtić, ambulantu…i kako bi upravo na ovaj izazov trebao reagirati Rajko Ostojić?

U mom mailu sam napisao, da umjesto Armani odijela i Bossovih design cipela, Rajko Ostojić treba obući prikladniju monturu, obuti/obući ribarske čizme i krenuti gacati po tom istom blatu, po kojem je prije njega gacao Bandić.

Usput bi mogao u nekom lokalnom bircuzu ili dućanu kupiti nekoliko gajbi piva, pozvati besposličare da mu stvore kulisu i uzvikuju hvalospjeve na njegov račun.
Osim toga trebao bi obavijestiti sve moguće tv-kuće da ima za njih ekskluzivu i pred tv kamerama održati jedan emocionalno-nadahnut govor.

U tom govoru bi trebao simbolično prokazati Bandićevu politiku ravnomjernog razvoja grada i poentirati Bandićevim oružjem.
Tenor govora je trebao biti, kako Bandić puno obećava a malo od obećanog ispunjava. Da je htio ovaj kvart urbanizirati, imao je dvanaest godina vremena za to.

No, vratimo se u sadašnjost.

Mišljenja sam da se protiv Bandića ne mogu dobiti izbori ukazujući s velikim projektima, koje Bandić nije realizirao. Ne bi posebno naglašavao ni stadion Maksimir, žičaru na Sljemenu, kongresni centar ni terme Zagreb i puno drugih projekata, koje Bandić uvijek iznova obećava a nikad ne realizira.

Fokusirao bih se na bitne stvari malih ljudi, posebno onih koji žive na periferiji, odnosno ne žive u užem centru grada.
Živim u Podsljemenu i mogu reći, da čim se skrene s glavne ceste, nastaje blago reći kaos. Uske ulice, negdje samo i po dva- tri metra širine, često loše ili nikako asfaltirane, bez nogostupa i bilo kakve mogućnosti parkiranja. U te ulice naravno ne ulaze gradski busevi a ne daj Bože da je potrebna vatrogasna intervencija, nisam siguran da bi mogli doći do cilja.
Mogu si zamisliti kakvo je tek stanje u manje razvikanim četvrtima grada.
Isto tako, stavio bi akcent na škole (jedna smjena, cjelodnevni boravak djece), vrtiće, sportske dvorane i igrališta, bazene, socijalnu stanogradnju, odnos prema socijalno ugroženim skupinama...

Tim stručnjaka bi mi morao napraviti realnu sliku financiranja potrebnih investicija s ambicioznim ali mogućim rokovnikom i budžetskim sredstvima, odnosno izvorima financiranja.

Vremena nema puno, bilo tko da se odluči suprotstaviti Bandiću mora u detalje poznavati grad, njegove probleme ali i mogućnosti.
Ne smije docirati s visoka, postavljati apstraktne ciljeve, niti glumiti nešto, što mu ljudi na terenu neće povjerovati, niti se treba upustiti u borbu niskih strasti.

Osim toga mora imati čistu vitu, bez velikih mrlja i gafova.
Znači, autentičnost, odlučnost i poznavanje činjeničnog stanja mogu donijeti prevagu u borbi s premreženim Bandićem.

Na strankama je da odluče, tko iz njihovih redova, objektivno gledano, ima odgovarajuće karakteristike, kvalitete i naravno puno odlučnosti i samopouzdanja.

3

viewer

Nevjeruj nikome iznad dvadeset!

Ocjene (3)


Respektira (2): Spektator, bereza


Ne slaže se (1): Laci


Komentari (2)


Načelno se slažem s popisom uvjeta. Postoji li među kandidatima netko tko zadovoljava? Po stručnosti samo Sandra Švaljek, čini mi se. Ali, Bandić je premazan svim mastima. I, u Zagrebu ima premalo Zagrepčana u duši. bereza 0 0 0


Ne slažem se, jer očito prerdlažešda se Bandiućeve laži i neispunjena obćanja, zamjene još većim lažima i obećanjima nekog drugog. Bandića može smijeniti samo DORH ili "Hotel Remetinec", jer on apsolutno najbolje "čita" puls glasača. Laci 0 0 0

Analiza

Kad je prije cca. tri i pol godine u drugi krug izbora za gradonačelnika Zagreba uz Bandića ušao i Rajko Ostojić, poslao sam mail SDP-u, u kojem sam opisao, kako bih se ja postavio, da sam na mjestu Rajka Ostojića. Povod mome mailu bio je nastup Milana Bandića, mislim da je bio Kozari Bok ili neki od odvojaka Kozari Boka. Gledao sam Bandića kako gaca po blatu i objašnjavao stanarima, kako je on taj, koji će njima osigurati pristojne uvjete života: vodu, kanalizaciju, plin, školu, vrtić, ambulantu…i kako bi upravo na ovaj izazov trebao reagirati Rajko Ostojić? U mom mailu ... više >

3

viewer

Nevjeruj nikome iznad dvadeset!
  • 2
  • 0
  • 1
  • 2

Analiza

Umijeće negativnog razmišljanja/ KUNSTEN Å TENKE NEGATIVT, drugi dio

25.10.2016. 17:28, Što, temeljem predstavljenog programa, možemo očekivati od Plenkovićeve Vlade?

Skeptičan sam u njegovom navođenju poljoprivrede kao razvojne grane.
Kako već odavno znamo, poljoprivredom se u razvijenijim zemljama bavi cca. 2% radno-sposobnog stanovništva. Što bi projicirano na hrvatske prilike značilo tridesetak tisuća zaposlenih.
Znači, poljoprivreda definitivno ne pruža nikakve razvojne potencijale u smislu novih zapošljavanja, odnosno novih radnih mjesta.
Upravo obrnuto! U poljoprivredi će morati doći do optimiranja svih procesa u hranidbenom lancu, što u prijevodu znači, racionalizacija i automatizacija a kao posljedica i smanjivanje broja uposlenih.
Postoji jedan segment, koji nije poljoprivreda ali je direktno vezan za nju, a on se zove – prehrambena industrija.

Bilo je pokušaja u tom smjeru, napomenuti ću samo zadnji, o kojem se koplja lome, a zove se projekt  „Slavonski pršut“, kojeg g. Pipunić pokušava lansirati kao brand.
Projekt je toliko ambiciozan, da bi krajnjoj fazi proizvodio 1,5 milijuna pršuta godišnje i time upošljavao, što direktno, što indirektno, nekoliko tisuća ljudi.
Međutim, ministar Romić iz rukava izvlači „joker iznenađenje“ i time dovodi u pitanje cijelu financijsku konstrukciju.
Populizam i sveopća hajka su ponovno pobijedili zdravorazumski potencijal ove ili sličnih velikih investicija.
Ograničavanjem sufinanciranja iz EU-fondova na pola ili na milijun eura po projektu, će ugroziti velike projekte a mali proizvođači, odnosno OPG-ovi, koji dobiju ove potpore, će za nekoliko godina opet kucati na vrata ministra s istim argumentima, kao i sada.

Po mom sudu, prvi veliki projekt bi trebao biti Javni servis,
odnosno sveopća administracija, decentralizacija i ustroj svih sustava, koji se direktno ili indirektno tiču građana.  
Ako se ova problematika shvati ozbiljno, ako joj pristupi profesionalno, bez fige u džepu i dadu joj se potrebne resurse, projekt preustroja odnosno reorganizacije bi se mogao realizirati u jednom mandatu.

Drugi veliki projekt bi se trebao odraditi u pravosuđu.
U pravosuđu trenutno vlada opći kaos i bezakonje, ne samo što se tiče sporosti sudovanja i neujednačenih kriterija, nego su tu još dva velika problema – katastar i zemljišne knjige. Bez sređivanja istih nema napretka. Ako nam je i u ovom slučaju „benchmark“ Baltik, gdje se ista papirologija sredi za nekoliko dana, da ne kažem sati, onda mi bez sređivanja tog segmenta, na internacionalnom terenu privlačenja investitora, nemamo što tražiti.

Treći veliki projekt trebao bi biti na polju obrazovanja.
Pod ovim pojmom podrazumijevam ne samo školstvo i visoko školstvo, nego čak, iz mog kuta gledanja je još značajnije, sustavno cjeloživotno učenje.
Ako su točne prognoze stručnjaka, djeca, koja se danas rode, u svom životu, koji bi mogao doseći i prosjeku i sto godina starosti, će u svom radnom vijeku promijeniti najmanje pet-šest zanimanja.

Četvrti veliki projekt trebao bi biti cjelokupni preustroj države.
U ovom slučaju je potreban sveopći konsenzus, svih političkih aktera. Ako to nije moguće, onda MOST treba politički pripremiti i finalizirani sveobuhvatni koncept preustroja i s njime ići na referendum. To bi u principu značilo da bi se građanima ponudio paket preustroja, a njihovo bi bilo jedino, da se odluče:  za ili protiv.

 
Kad bi se većina navedenog realizirala u jednom mandatu, Hrvatska bi dobila nove perspektive razvoja društva. A time bi se djelomično riješili i demografski aspekti.
Jer jedino pozitivno ozračje i perspektiva dobrog življenja od vlastitog rada, stvaraju preduvjete za formiranje obitelji u kojima bi moglo biti više djece.

3

viewer

Nevjeruj nikome iznad dvadeset!

Ocjene (6)


Respektira (5): RepopeR, Vlaho, siouxica, Laci, Zenga2


Slaže se (1): Laci


Komentari (7)


za oba teksta viewer, samo još valja da objasniš kako da postignemo konsenzus sa odvratnim domaćim "geirrima" ? po meni bez velike "čistke" to se ne može postići. Grubo zvuči, ali po meni nama treba, neki novi moderni Gubec beg, kojeg nemamo ! Laci 0 0 0


Kakve bi komentare u HR izazvala vijest: http://www.vecernji.hr/zanimljivosti/rekli-mu-da-na-operaciju-prsta-mora-cekati-tjednima-sam-ga-odsjekao-klijestima-1123743 nije teško predvidjeti.Netko vidi tonu mandarina na otpadu i komentari su također ... RepopeR 0 0 0


manje više u dlaku predvidivi.Komentare vezano uz birokraciju koje donose bivši gastarbajteri kad se nakon mirovine jednom vrate su također više manje u dlaku predvidivi.Međutim,važno je znati: http://www.dw.com/en/germans-and-bureaucracy/a-16446787 RepopeR 0 0 0


Vidio sam danas sažetak dijela ove analize u današnjem VL. Nabrojenim projektima ja bih pridodao još jedan: temeljitu reformu izbornog sustava. Glavni je problem kako za tako nešto pridobit većinu Hrvata i kako slomiti spregu onih koji čuvaju Boljunac 0 0 0


postojeći sustav koji im osigurava trajnu vlast odvojenu od naroda i protiv naroda. Ne vjewrujem da je Most spreman za tako nešto. U Hrvatskoj treba neko novo okupljanje. Boljunac 0 0 0

Analiza

Umijeće negativnog razmišljanja/ KUNSTEN Å TENKE NEGATIVT, drugi dio

25.10.2016. 17:28, Što, temeljem predstavljenog programa, možemo očekivati od Plenkovićeve Vlade?

Skeptičan sam u njegovom navođenju poljoprivrede kao razvojne grane. Kako već odavno znamo, poljoprivredom se u razvijenijim zemljama bavi cca. 2% radno-sposobnog stanovništva. Što bi projicirano na hrvatske prilike značilo tridesetak tisuća zaposlenih. Znači, poljoprivreda definitivno ne pruža nikakve razvojne potencijale u smislu novih zapošljavanja, odnosno novih radnih mjesta. Upravo obrnuto! U poljoprivredi će morati doći do optimiranja svih procesa u hranidbenom lancu, što u prijevodu znači, racionalizacija i automatizacija a kao posljedica i smanjivanje broja uposlenih. Postoji jedan segment, koji nije poljoprivreda ali je direktno vezan za nju, a on se zove – prehrambena industrija. Bilo je pokušaja u ... više >

3

viewer

Nevjeruj nikome iznad dvadeset!
  • 5
  • 1
  • 0
  • 7

Analiza

Umijeće negativnog razmišljanja/ KUNSTEN Å TENKE NEGATIVT

25.10.2016. 17:26, Što, temeljem predstavljenog programa, možemo očekivati od Plenkovićeve Vlade?


Tori je norveška korifeja na području socijalne terapije. Disciplinom i taktičnošću u svom radu s invalidima ostvaruje iznimne rezultate.
Ona je lučonoša optimizma, svojim simpatičnim osmijehom, pokušava svoju malu terapijsku zajednicu, animirati na pozitivno razmišljanje. Pod motom: "male promjene čine veliku razliku".

Međutim, Geirr, jedan odvratni tip, koji je ostao paraliziran, nakon jedne prometne nesreće, nikako se ne da uklopiti u tu šablonu optimizma.
Ne samo da nakon nesreće ostaje nepokretan nego usto još i impotentan! Ovisan o stubišnom dizalu, povlači se u svoju jazbinu, sluša Johnny Casha, gleda ratne filmove, puši travu i loče.
Zgrožen je ljubavlju supruge Ingvild prema njemu i kaže da mrzi žene koje vole impotentne bogalje.
Svojim destruktivnim ponašanjem/držanjem, širi permanentno nemir među ostalim sudionicima te male terapijske zajednice.

Čemu ovaj uvod?

Ako povučemo paralelu između ove terapijske zajednice s nekim članicama EU-a, odnosno njenim novim članicama iz takozvanog „Istočnog Lagera“, onda smo mi u toj terapijskoj zajednici zasigurno Geirr.

Dok ostali članovi terapijske zajednice, svjesni svojeg stanja i svojih hendikepa, pokušavaju kroz terapiju izvući maksimum iz danih mogućnosti, mi rebeliramo. Ne podnosimo tutorstvo, groze nas   pametnjakovići, ne želimo se suočiti s našim stanjem, niti se želimo njemu prilagoditi.

Što više uranjam u hrvatsku svakodnevicu, sve više primjećujem da smo mi težak pacijent, koji svojega stanja još ni blizu nije svjestan.
Ako se slučajno pojavi kvalitetan terapeut, netko tko bi dobronamjerno analizirao naše stanje, upozorio na akutnost stanja, mi ga ignoriramo, tražimo razloge zašto je baš sada tu i automatski mu prišijemo etiketu suspektnosti, odnosno sumnjamo u njegove dobre namjere, dapače, skloni smo teorijama zavjere i intrigama - čiji bi takav tip eventualno mogao biti igrač!?

Dok se u konstruktivnom dijelu te terapijske zajednice razvijaju dinamični procesi, usavršavaju vještine i znanja na raznim poljima, mi smo pasivni, ne želimo biti kao oni, jer mi to nikada nismo ni bili!
Imali smo neki kvazi-socijalizam, strane kompanije su surađivale s našim, mogli smo na tržištu kupiti skoro sve, putovali smo kud smo htjeli i koliko nam je naš financijski okvir omogućavao, živjeli smo za one prilike pristojno.
Sve te činjenice otežavaju i usporavaju našu terapiju i samim time prolongiraju naš proces ozdravljenja.

Tako smo dogurali skoro do ambisa, ali još uvijek teško sumnjičavi na bilo koju dobronamjernu sugestiju iliti nedajbože nešto više od toga.

Posebno smo alergični na ljude, koji dolaze izvana i nama navodno s visoka dociraju, odnosno „sole pamet“.

U tu shemu se ubraja i stereotip, da je „Jugošvaba“ sinonim za bauštelca bez posebnih znanja i vještina. Rijetko koji sugovornik će atestirati kompetencije nekome tko je došao izvana, ne mareći za činjenice da su u međuvremenu stasale mlade generacije obrazovanih ljudi, koje su stekle znanja i vještine, vrlo često u dobrim edukacijskim centrima i na najmodernijim strojevima.

Najomiljenija fraza kod Hrvata glasi: ne može to kod nas tako!

Susrećem ljude, koji su u stanju satima mi objašnjavati zašto upravo to, što ja navodim, kod nas ne može funkcionirati.
Na moju opasku – dali je spreman isto toliko energije i vremena potrošiti na razmišljanje kako bi eventualno, iz njegova kuta gledanja, moglo funkcionirati i kako bi on riješio evidentni problem, umjesto da se a priori pomiri s time da to ne može tako!? Umjesto odgovara dobijem odmahivanje rukom. Kao, nećemo sada o tome, nego, naruči još jednu rundu.

Prije neki dan naiđem u mom kvartu na radnike Zagrebačkog Holdinga, koji su obnavljali jedan nogostup i umjesto da poklopac jednog telekomunikacijskog šahta odštemaju i podignu za desetak centimetara na više, oni ga jednostavno prekriju tlakovcima. Na moju primjedbu zašto su to napravili, dobijem odgovor da je poslovođa tako naredio.
Pa neka izvoli tehničar Telekoma tražiti i otkopavati šaht, kad mu bude trebao, nije to problem Holdinga.
Kad vidim ovakve primjere, često mi na pamet padne dobri stari McMurphy i njegovi zakoni.
U mom uredu je visila jedna njegova omiljena misao.

Kad pitate suradnike, zašto smo opet dobili reklamaciju, često dobijete odgovor – nismo imali vremena.
Na to McMurphy kaže: često nemamo vremena stvar prvi put napraviti kako treba a uvijek imamo/nađemo vremena raditi je po drugi put!

Zadnjih mjeseci sam dosta „obijao“ šaltere raznih ustanova i javnih servisa. Ne želim nikome atestirati nesposobnost ili nezalaganje ali mi je permanentno upadala u oči velika neefikasnost sustavâ, koji su usko povezani s osobama koje ih obavljaju. Kod većine njih je to neka uhodana rutina, cijeli posao se radi automatizmom, bez volje i želje za bilo kakvim promjenama.

U isto vrijeme na primjer, u Baltičkim zemljama, skoro da i nema šaltera niti redova, većina poslova odradi se elektronskim potpisom a dokumenti su dostupni u digitalnom obliku.
Isto tako minimizirali su upotrebu gotovine u skoro svim oblicima plaćanja. Tako gledano, ne samo da su smanjili rizik pljački transportera novca, nego su sveopće rizike provala i razbojništva sveli na minimum.
Kod njih je klijent svetinja a kod nas lijevo smetalo, kojem natovariš breme obrazaca, uvjerenja, dokumenata, kopija…hrpu papira. Pa kad drugi put dođe i bude eventualno nešto falilo, pošalješ ga ponovno, neka obija ustanove i šaltere, jer vrijeme u Hrvata je neiscrpna resursa.

Očigledno je da smo se mi zagubili u labirintu iz kojeg ćemo, bez svesrdne pomoći sa strane, teško naći izlaz.
U tom kontekstu sam pomno slušao nastupni govor g. Plenkovića u Saboru. Nije me impresionirao a vjerojatno mu nije ni bila intencija, izazvati sveopće ushićenje.
Sve navedeno u globalu zvuči dobro.

3

viewer

Nevjeruj nikome iznad dvadeset!

Ocjene (2)


Respektira (2): Zenga2, Laci


Komentari (5)


Stisnuosam Respekt radi otvaranje teme, ali uz puno primjedbi na uzrečeno u tekstu. naprimjer tko je taj odvratni invalid Geitt u nas ? Ti sugeriraš poput Škegre da je to narod, jer stalno govoriš "mi smo težak pecijent", "mi smo pasivni"...itd. Laci 0 0 0


Sugeriraš da "nama treba strani terapeut ", a kome to nama ? Narodu ili "odvratnim" političarima koji su doveli do toga da narod postane pasivan ? Naš se narod lako uklopi u taj vanjski pozitivan svijet kada ode raditi van, ali jesi li video nekog Laci 0 0 0


našeg političara da je vani citiran po nečemu pametno što je rekao, a kamoli učinio ? Slušao si Plenkovića, i nije te impresionirao ?! Pa nije nikoga. Kažeš nije ni htio to ? Naravno, jer on je taj naš tvoj Geirr, koji sprečava MOST da radi na Laci 0 0 0


pozitivnim promjenama. Dok se MOST i Pernar trude da iniciraju promjene, Plenković sa svitom i SDP-ovcima rade sve da dokažu da " to kod nas n emože". Umjesto da im pomognu ! A Murphy svoje zakone nije definirao na osnovi toga što je vidjeo Laci 0 0 0


kod nas, već na osnovu iskustava koje je stekao tamo odakle ti očekuješ da e nas "naučiti pameti". Jel tebi to logučno ? Ne može biti ovdje pozitivno ozračje, kada ga sustavno kvare oni odvratni "Geirri", koji su stalno na vlasti u nas ! Laci 0 0 0

Analiza

Umijeće negativnog razmišljanja/ KUNSTEN Å TENKE NEGATIVT

25.10.2016. 17:26, Što, temeljem predstavljenog programa, možemo očekivati od Plenkovićeve Vlade?

Tori je norveška korifeja na području socijalne terapije. Disciplinom i taktičnošću u svom radu s invalidima ostvaruje iznimne rezultate. Ona je lučonoša optimizma, svojim simpatičnim osmijehom, pokušava svoju malu terapijsku zajednicu, animirati na pozitivno razmišljanje. Pod motom: "male promjene čine veliku razliku". Međutim, Geirr, jedan odvratni tip, koji je ostao paraliziran, nakon jedne prometne nesreće, nikako se ne da uklopiti u tu šablonu optimizma. Ne samo da nakon nesreće ostaje nepokretan nego usto još i impotentan! Ovisan o stubišnom dizalu, povlači se u svoju jazbinu, sluša Johnny Casha, gleda ratne filmove, puši travu i loče. Zgrožen je ljubavlju supruge Ingvild ... više >

3

viewer

Nevjeruj nikome iznad dvadeset!
  • 2
  • 0
  • 0
  • 5

Analiza

Kako se sustavno uništavamo sustavom

17.09.2016. 11:38, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Prije nekoliko tjedana čitam u tisku da je MUP samoinicijativno odjavio preko 50 000 građana, koji su po njihovim kriterijima, ilegalno ili fiktivno boravili u Hrvatskoj.

Mislim sam u sebi, super, konačno je krenulo sređivanje kaotičnog stanja u našim ministarstvima i ustanovama.

Ni na kraj pameti mi nije bilo, da će me MUP-ova „udarna pesnica“ i osobno pogoditi.

Naime, prije neki dan, prometni policajac je rutinskoj kontroli ustanovio, da je osobna iskaznica moje kćeri nevažeća.

Moja kćer u čudu i šoku veli policajcu, da to mora biti zabuna, jer njena iskaznica vrijedi do 2020 godine.

Ne odgovara joj policajac, po podatcima, koje ja vidim, Vaša osobna karta je u lipnju 2016 poništena, tako da se trenutno koristite nepostojećim dokumentom, zbog kojeg bih Vam morao odmah  izreći prekršajnu kaznu od 500,00 kuna.

Sutradan, još u šoku i nevjerici odlazim skupa s kćeri  u Petrinjsku (MUP-Zagreb) da vidimo o čemu se radi.

Službenica na šalteru nam kaže, da moja kćer nije hrvatska državljanka i to još od 1992 godine i da mora predati zahtjev za prijem u hrvatsko državljanstvo.

No, prije nego sto podnese zahtjev, mora se javiti na šalter za strance, ispuniti nekoliko obrazaca, dokazati da ima dovoljno novca (ako želi boravišnu iskaznicu za strance na četiri godine, mora dokazati da ima 50.000,00 kuna i naravno osiguran smještaj).   

U redu, kažemo sami sebi, do prije neki dan si imala svoj OIB, svoj matični broj, svoju firmu, kao i svoje zdravstveno i mirovinsko osiguranje a sada si brisanjem iskaznice i OIB-a izgubila sve.

Ispoštujemo stupidnu proceduru, popunimo nekoliko obrazaca, u kojima pitanja često ulaze duboko i privatnost, koja je na Zapadu tabu-tema, priložimo potvrdu od banke, da ima dovoljno novca, ja priložim papire od kuće, da imamo dovoljno prostora za stanovanje…

Nakon tih često ponižavajućih akata, kćer dobiva papir, na kojem piše, da ima dozvolu boravka na mjesec dana, u međuvremenu će, kako tvrdi gospođa na šalteru, boravišna iskaznica biti gotova.     

Na našu primjedbu o reciprocitetu između pojedinih EU-članicama, na primjer - Njemačke i Hrvatske, gdje vam je kao Hrvatu dovoljna hrvatska iskaznica, s kojom idete na prijavu boravka, naravno trebate stanarski ugovor i to je sve. Nikakve dokaze o novcu, nikakvi rodni i vjenčani listovi , nikakve specijalne iskaznice… ništa od toga. Jer Hrvati u Njemačkoj nisu klasični stranci, nego se tretiraju kao i svi ostali građani EU-a, odnosno kao i Nijemci.

Dok u Hrvatskoj čekate pred šalterom u redu sa Sirijcima, Afganistancima, Iračanima…i podloženi ste istoj proceduri.    

S papirom o privremenom boravku odlazimo na drugi kat iste zgrade, da bi podnijeli zahtjev za prijem u hrvatsko državljanstvo.     

Ljubazna gospođa nam je daje hrpu formulara, koje moja kćer treba ispuniti, kao i dokumente, koje mora priložiti zahtjevu, što u originalu, što u originalu s prijevodom.

Jedan od njih je i dokaz o nekažnjavanju, kojeg moja kćer treba priložiti u originalu i ovjerenim  prijevodom, iako je već dvije godine odjavljena u Njemačkoj i živi isključivo u Hrvatskoj.   

U svakom slučaju, moja kćer je digla ruke od svega, ona više nema volje raditi za „paper producing company“, trenutno pakira stvari i vraća se u Njemačku, a povesti će sa sobom i svog dečka.

Tako da su mi obje kćeri, za Hrvatsku, vjerojatno, nepovratno izgubljene. 

4

viewer

Nevjeruj nikome iznad dvadeset!

Ocjene (5)


Komentari (38)


nekim zdravijim temeljima do ovih naslijeđenih od bivšeg sustava, gdje državne službe nisu servis građana već način za zagorčavanje života tim građanima. IDujas 0 0 0


@IDujas, Srbi se za sva svoja sranj avde time da su bili 600 godina pod Turcima. Do kada ćemo se mi za sve svoje gluposti koje se rade u nas vaditi na "bivši sustav" ? Bivšeg sustava više nema, a njegove agente valja eliminirati, i to je to Laci 0 0 0


Tek sad vidim da ste svi ostajali bez osobnih i imali problema sa prebivalistem ili drzavljanstvom. Sumnjivi ste mi svi-:). Anyst 0 0 0


Viewer, Nisi napisao zasto ti je kcer izgubila hrvatsko, a prije dvije godine odjavila njemacko. Nesto nedostaje u cijeloj prici. Zasto je policija odjavila njenu osobnu i je li ona uopce zivjela u Hrvatskoj. Znam masu ljudi koji zive vani a nisu Anyst 0 0 0


Se nikad ovdje odjavili i jos ih se vodi na birou i imaju besplatnu zdravstvenu skrb. Bilo je vrijeme da se takve stvari pocnu rjesavati. Anyst 0 0 0

Analiza

Kako se sustavno uništavamo sustavom

17.09.2016. 11:38, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Prije nekoliko tjedana čitam u tisku da je MUP samoinicijativno odjavio preko 50 000 građana, koji su po njihovim kriterijima, ilegalno ili fiktivno boravili u Hrvatskoj. Mislim sam u sebi, super, konačno je krenulo sređivanje kaotičnog stanja u našim ministarstvima i ustanovama. Ni na kraj pameti mi nije bilo, da će me MUP-ova „udarna pesnica“ i osobno pogoditi. Naime, prije neki dan, prometni policajac je rutinskoj kontroli ustanovio, da je osobna iskaznica moje kćeri nevažeća. Moja kćer u čudu i šoku veli policajcu, da to mora biti zabuna, jer njena iskaznica vrijedi do 2020 godine. Ne odgovara joj policajac, po ... više >

4

viewer

Nevjeruj nikome iznad dvadeset!
  • 5
  • 0
  • 0
  • 38

Analiza

Kako dalje s državnom imovinom?

21.08.2016. 11:32, Slobodna tema + anketa: Ocijenite stranke i političare...

Ogledni primjer s otoka Lošinja.

Nekadašnja vojna imovina na otoku Lošinju, već više od dvadesetpet godina nakon osamostaljena, što zbog vandalizma, što zbog nebrige, državnih ili gradskih struktura vlasti, jednostavno, pred očima mnogobrojnih gostiju i domaćih ljudi, propada.

Ne radi se ovdje o nekom komadu zemlje, Bogu iza leđa, nego se radi o top lokacijama, direktno uz more, koje tako u derutnom stanju, kod turista i dobronamjernih ljudi, izazivaju nevjericu i zgražanje.

Kako je Savezna Republika Njemačka privela svrsi imovinu DDR-a?

Godine 1990, znači odmah poslije ujedinjenja, njemačka vlada, pod vodstvo kancelara Kohla, je osnovala tkz.. Treuhand (skrbništvo, trusteeship), kojeg je od 1991 do 1995 godine vodila ugledna njemačka političarka Birgit Breuel.

Cilj je bio, po mogućnosti što prije, pronaći najpovoljnije rješenje  za državu, prodati ili na drugi način privesti svrsi, cijelu državnu imovinu DDR-a.

Iluzorno bi bilo tvrditi, da je sve išlo glatko, da su svi ti prodajni ugovori bili ispoštivani i da nije bilo nikakvih manipulacija, zloupotreba…

Međutim, Njemačka vlada si je postavila realne ciljeve i računala s time, da tamo gdje se pili da će biti i piljevine!
Summa summarum, cijeli proces preobrazbe državne imovine u bilo koji oblik direktne odgovornosti je okončan 1995 godine a Treuhand je nakon toga rasformiran.

Kako se odvija proces preobrazbe, privođenja svrsi društvene/državne imovine u Hrvatskoj?

Činjenica je, koju svi političari prije izbora konstatiraju, da im je prioritet, da se državna imovina što prije privede svrsi!
Isto tako je činjenica, da uvijek, poslije izbora, to njihovo htijenje, ostaje mrtvo slovo na papiru.

Kao i obično, vrag leži u detalju, a mi kao nacija, nismo još uvijek u stanju odrediti ni najosnovnije prioritete, osmisliti strategije, formirati strukture, razraditi glavne procese, krenuti u realizaciju istih, nadgledati njihovu učinkovitost (PDCA- Plan Do Check Act) i po potrebi promptno ih korigirati.

Mi smo još uvijek kampanjski (ne)organizirani, sve radimo u pet do dvanaest i ho-ruk metodom.
Reagiramo tek kad počne gorjeti pod nogama i hvalimo se primjera radi, da smo recimo cijelu papirologiju za Kupare, riješili, zamislite, u četiri godine!

Nisu Kupari u tome iznimka, na cijeloj našoj obali ali i unutrašnjost ima na desetke takvih primjera, devastiranih objekata, na top lokacijama, sa svom potrebnom infrastrukturom. Mrtvi kapital, za koji se nitko ne smatra odgovornim.

Ili još jedan nakaradniji primjer iz Knina. U dvorištu kompanije TVIK se je prije neku godinu trebao realizirati projekt gradnje novog pogona. Međutim, nije se mogla dobiti građevinska dozvola, jer je na tom mjestu u katastru bio ucrtan potok, kojeg već odavno u tvornicom krugu nema. Za utvrditi činjenično stanje, korigirati katastarske knjige, odgovornom u gradskoj upravi grada Knina trebalo je godinu dana.

Usporedbe radi: U jednoj godini, u toj jednoj godini, Turska izda sve moguće dozvole i napravi nekoliko stotina first class hotela ili raznih drugih objekata.

Šta bi iduća vlada morala odmah po formiranju napraviti?

Morala bi pri jednom ministarstvu, bilo Graditeljstva, bilo Gospodarstva formirati desetak stručnih teamova, čija bi zadaća bila točno definirana.
To bi morali biti teamovi, koji znaju kako riješiti problem i kako učinkovito privesti državnu/društvenu imovinu svrsi.
Znači, jedna vrsta dobro plaćenog task force-a sa svim potrebnim ingerencijama, kojima bi bio cilj, za četiri godine svu državnu/društvenu imovinu staviti u funkciju.

Bilo da se ugovore dugoročne koncesije, bilo da se radi o prodaji ili realiziraju javno-privatni partnerstva/projekti.

Glavni cilj bi trebao biti, da se dobiju, s imenom i prezimenom, odgovorni i da se konačno državnom imovinom počne upravljati u smislu dobrog gospodara.

Teamovi bi raportirali/podnosili izvješće direktno Saboru, koji bi kod kompleksnih projekata i dealova ima pravo veta, odnosno ne/izdavanja suglasnosti.

Ne želim uopće spekulirati, koliko bi postojećih radnih mjesta ovim pristupkom, srednjoročno bilo osigurano ili dodatnih radnih mjesta kreirano.

Indirektni benefiti bili bi još izraženiji! Bilo da se radi o rating agencijama, kreditnim ustanovama ili generalnom povjerenju investitora.

Zato sam i u mojim postovima više naglašavao potrebu detaljnijeg ulaza u problematiku, kroz debate na nivou resora, a koje bi trebali voditi iskusni moderatori s kompetencijama, a ne voditelji opće prakse.

3

viewer

Nevjeruj nikome iznad dvadeset!

Ocjene (3)


Respektira (3): BorisTraljic, bereza, Laci


Komentari (7)


@Laci, ako su se konacno i politicari donekle usuglasili, da ce se u izbornoj kampanji fokusirati na gospodarstvo, onda je moje misljenje, da i mi na ovom kvalitetnom forumu, trebamo dati svoj doprinos. Cijeli radni zivot sam proveo trazeci moguca viewer 0 0 0


rjesenja, postavljenih izazova. Na mojim sastncima bilo je bogohulno upotrebljavati rijeci, kao sto su: nemoguce, ne ide, neizvedivo... U fokusu promisljanja mora biti, kako naci rjesenje, pa cak i pod cijenu da studija isplativosti bude negativna. viewer 0 0 0


Do sada je, na moju veliku zalost, vecina analiza na Barometru, fokusirana na dnevno-politicka prepucavanja, a manje na slozenu gopodarsku problematiku. Osim toga uvijek je dobro pogledati, kako je netko drugi rijesio slicnu problematiku i iz toga viewer 0 0 0


naravno izvuci zakljucke prilagodjene nasem mentalitetu i nasim kreativnim sposobnostima. Ja prvi nebi zelio da Hrvati postanu Germani, ali sam zato, da ne treba sve skole ovoga svijeta osobno platiti. Pogled preko ruba vlastitog tanjura je prvo sto viewer 0 0 0


@viewer svaka riječ iz tvojih komentara stoji ! Očito si radio u realnom sektoru a ne u birokraciji, pa ti je pristup problemima apsolutno ispravan. No bi se morali prvo osloboditi onih koji glume znalce, da bi se moglo početi raditi po tvome ? Laci 0 0 0

Analiza

Kako dalje s državnom imovinom?

21.08.2016. 11:32, Slobodna tema + anketa: Ocijenite stranke i političare...

Ogledni primjer s otoka Lošinja. Nekadašnja vojna imovina na otoku Lošinju, već više od dvadesetpet godina nakon osamostaljena, što zbog vandalizma, što zbog nebrige, državnih ili gradskih struktura vlasti, jednostavno, pred očima mnogobrojnih gostiju i domaćih ljudi, propada. Ne radi se ovdje o nekom komadu zemlje, Bogu iza leđa, nego se radi o top lokacijama, direktno uz more, koje tako u derutnom stanju, kod turista i dobronamjernih ljudi, izazivaju nevjericu i zgražanje. Kako je Savezna Republika Njemačka privela svrsi imovinu DDR-a? Godine 1990, znači odmah poslije ujedinjenja, njemačka vlada, pod vodstvo kancelara Kohla, je osnovala tkz.. Treuhand (skrbništvo, trusteeship), kojeg ... više >

3

viewer

Nevjeruj nikome iznad dvadeset!
  • 3
  • 0
  • 0
  • 7

Analiza

Opipljiva, istinska decentralizacija

13.08.2016. 18:33, Slobodna tema + anketa: Ocijenite stranke i političare...


Njemačka je jedna od decentraliziranijih država u Europi, možda čak i u svijetu.
Njezino federalno uređenje je tako koncipirano da osim Berlina imate još najmanje desetak gradova, koji nisu ništa manje razvijeni i ništa manje atraktivni.

Od Hamburga na sjeveru, preko Hannovera, Dortmunda, Kölna, Düsseldorfa, Frankfurta, Stuttgarta i Nürnberga pa sve do Münchena, svaki od tih gradova igra važnu ulogu u federalnom životu Njemačke.

Ne samo da su Savezne agenture i Savezne ustanove ravnomjerno raspoređene, nego je federalno uređenje zemlje omogućilo popriličan prijenos obaveza i nadležnosti na pokrajinske vlade i parlamente.

Primjera radi, Njemačka ima samo graničnu saveznu policiju, a „normalni“ policijski sustav je organiziran na pokrajinskom nivou. Ista stvar je sa školstvom, sveučilištima, institutima, socijalnom politikom, energetikom, ekologijom…

Zbog boljeg razumijevanja materije navesti ću samo nekoliko primjera decentralizacije u Njemačkoj:
Bundesverfassungsgericht Karlsruhe (Savezni ustavni sud)
Bundesarbeitsgericht Erfurt (Savezni sud za radno zakonodavstvo)
Bundessozialgericht Kassel (Savezni sud za socijalna prava)
Bundesagentur für Arbeit Nürnberg (Njemačka agencija za rad)
Deutscher Wetterdienst Nürnberg (Njemačka meteorološka služba)
Deutsche Bundesbank Frankfurt Main (Njemačka centralna banka)
Verteidigungsministerium, Hauptsitz Bonn (Ministarstvo obrane)

Analogno iznad navedenom, zamislite sljedeći scenarij, reformski orijentirane nove hrvatske vlade.
Već na prvoj sjednici nove vlade, prva točka dnevnog reda glasi: Radi ravnomjernije raspodjele sjedišta državnih institucija i Javnih poduzeća, vlada predlaže sljedeće dislociranje istih i šalje prijedlog u Sabor na prvo čitanje:

Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju seli u Vukovar
Ministarstvo poljoprivrede seli u Osijek
Ministarstvo zaštite okoliša i prirode seli u Slavonski Brod
Ministarstvo turizma seli u Split
Ministarstvo prometa i veza seli u Rijeku

HTZ (Hrvatska Turistička Zajednica) seli u Zadar
Hrvatske Šume sele u Bjelovar
Hrvatske Vode sele u Pakrac
HEP seli u Knin
HŽ sele u Vinkovce
HBOR seli u Slunj
Hidrometeorološki zavod seli u Gospić
Ustavni sud seli u Pulu
Vrhovni sud seli u Varaždin
etc…
Rok realizacije kompletnog preseljenja je dvije godine od stupanja Zakona na snagu.
Što bi se postiglo ovim zakonom?

Prvo i najvažnije, građanima bi u se praksi pokazalo, da Hrvatska nije samo Zagreb, a sve ostalo periferija bez perspektive, osuđena na odumiranje i predestinirana na animozitet prema Zagrebu.

Drugo, dobro plaćena radna mjesta došla bi i do manjih i malih sredina, koja bi žiteljima omogućila ostanak i opstanak na tim područjima, kao i planiranje njihove budućnosti. Profitirala bi i male firme kao i obrtnici. U prvom redu uslužne djelatnosti kao što su: Pekarnice, mesnice, dućani, kafići, frizeri…ili o električarima, vodoinstalaterima, monterima…

Treće, Zagreb bi dobio istinsku šansu da koncipira i realizira strategiju dugoročnog razvoja metropole, manje ovisnog o državnim i paradržavnim radnim mjestima.

Četvrto, tijekom procesa dislociranja pruža se jedinstvena šansa reorganizacije svih tih ustanova, zavoda, institucija, poduzeća… s fokusom na efikasni servis, adekvatan vremenu u kojemu živimo. Mala je vjerojatnost, da će sadašnji uposlenici, recimo HEP-a, nahrliti u Knin i okolinu. Upravo ta vjerojatnost pruža velike mogućnosti kreativne optimalizacije radnih mjesta a time jeftinijeg servisa za građane, većoj zaradi za državu i naravno ravnomjernijem razvoju Hrvatske.

3

viewer

Nevjeruj nikome iznad dvadeset!

Ocjene (5)


Respektira (5): BorisTraljic, Laci, Daikan, Dirk15, siouxica


Komentari (8)


srednjem vijeku.koliko često ste čuli da se itko mrdne iz zagreba kad se jednom zabije u njega?ta već u bjelovaru kirurg opće prakse je mesar koji je trebao ubiti i teško ozlijediti tucet pacijenata da bi se pokrenula smjena. a bj je 1 sat od zg! Dirk15 0 0 0


@Dirk15, sve sto ste naveli stima. Medjutim, defetizmu i malodusnosti nebi trebalo biti mjesta. Ako Most zeli biti vjerodostojan, uvijek postoji mogucnost. Zasto ne referendum? Eksperti pripreme kvalitetan materijal i onda na teren, inform. gradjane. viewer 0 0 0


Sto mi je posebno negativno odjeknulo u raspravi izmedju ZM-a i AP-a, je potpuno negiranje potrebe za preustrojem drzave. Kad su obje velike stranke za status quo, onda pomaze samo metoda- pitati gradjane. Uvjeren da bi dobro pripremljen referendum viewer 0 0 0


sad ste pokrenuli, mislim, bitno pitanje: bez osnovnog preustroja većinu poteza nije moguće napraviti. ja vjerujem da neizbježno prvi na redu treba biti preustroj pravosuđa i činovništva, ali to manje-više nitko ne spominje. Dirk15 0 0 0


Bravo Viewer ! Izvstan tekst uz konkretan primjer moguće "deložiranje " funkcija iz Zagreba diljem Hrvatske. I čak mi s ečini realnim, no bojim se da bi SDP i HDZ zajednički digli sve svoje "podobnjake" na noge da se to ne ostvari. Laci 0 0 0

Analiza

Opipljiva, istinska decentralizacija

13.08.2016. 18:33, Slobodna tema + anketa: Ocijenite stranke i političare...

Njemačka je jedna od decentraliziranijih država u Europi, možda čak i u svijetu. Njezino federalno uređenje je tako koncipirano da osim Berlina imate još najmanje desetak gradova, koji nisu ništa manje razvijeni i ništa manje atraktivni. Od Hamburga na sjeveru, preko Hannovera, Dortmunda, Kölna, Düsseldorfa, Frankfurta, Stuttgarta i Nürnberga pa sve do Münchena, svaki od tih gradova igra važnu ulogu u federalnom životu Njemačke. Ne samo da su Savezne agenture i Savezne ustanove ravnomjerno raspoređene, nego je federalno uređenje zemlje omogućilo popriličan prijenos obaveza i nadležnosti na pokrajinske vlade i parlamente. Primjera radi, Njemačka ima samo graničnu saveznu policiju, a ... više >

3

viewer

Nevjeruj nikome iznad dvadeset!
  • 5
  • 0
  • 0
  • 8

Analiza

Staro vino u novim mješinama

11.08.2016. 12:47, Slobodna tema + anketa: Ocijenite stranke i političare...

Konačno je Bandić Milan 365, Stranka rada i solidarnosti, objavila liste kandidata po izbornim jedinicama.
U toj opskurnoj nakupini može se naći svega i svačega. Od Stranke umirovljenika, Novog vala, Nezavisnih seljaka Hrvatske, Zelene stranke, Istarskih demokrata, Hrvatske radničke stranke, Demokratske stranke žena, Europske stranke, Međimurske stranke, Zelenog saveza…
Tu su likovi poput Damira Kajina (koji se umirovio na jedan dan, da bi doživotno mogao musti državnu blagajnu), tu je i Ljubo Jurčić, ekonomski ekspert, s tri propale firme i neuspješnim radom u Nadzornom odboru Podravke. Osim toga ima iskustva, kao ministar, u vladi pok. Račana, gdje je ljudima ostala jedino u sjećanju, prodaja 25%-tnog paketa dionica INA-e Mol-u.

Isto tako i Linić mu daje veliku potporu, trudit će se Linić svi silama, da odmogne svom ljutom neprijatelju, Milanovića. Tu je još i postavljanje Sandre Perković, vjerojatno neka vrsta stipendije, od dobrotvora Bandića, kao i mnogi drugi likovi, koji s radom i solidarnosti imaju toliko veze kao kriminalac s poštenjem.

Bandića ne prate nikakve afere, niti se protiv njega vode sudski postupci. Kad je kum obiteljima s puno djece, zna se isprsiti. Što je Bandiću darovati deset tisuća kuna svakom kumčetu? Kad je beg bio cicija?

Nije on jedna od onih sitnih prodanih duša, koje se fiktivno razvedu, na dva tri dana, da bi oba supružnika mogla otkupiti društvene stanove po povoljnim cijenama.
Ne, nije to Bandićev stil, niti on voli hvalisanje iliti self-promotion.

Međutim, osvrnimo malo se na rezultate g. Bandića, koji koristi svaku priliku da promovira sebe i svoj način „delanja“, koji je maltene donio blagostanje u grad Zagreb.

Naravno, Zagreb nema javnih kuhinja, Caritasovih dućana, nitko ne prosi po centru grada, a socijalna slika je iznad prosjeka EU-gradova.

Cijeli grad ima kanalizaciju, vodu, plin, sve ulice su asfaltirane, imaju nogostupe, parkirna mjesta i biciklističke staze. Od Stenjevca preko Jelačić placa pa sve do Sesveta vozi gradska podzemna željeznica, isto tako od Mihaljevca do Laništa.

Svaki kvart ima izobilje sportskih terena, dvorana i zatvorenih bazena. Sve škole su moderne i rade u jednoj smjeni. Problema s mjestima u vrtićima nema, kao što nema problema ni s prehranom vrtićke i školske djece.

Sljemenska žičara već odavno ponovno radi, stadion u Maksimiru je u rekordnom vremenu obnovljen, u javno-privatnom partnerstvu izgrađeni su nogometni stadioni na Laništu i Dubravi. Obnovljen je i stadion u Kranjčevićevoj a ispod njega je napravljena dvoetažna javna garaža.

Za vrijeme Bandića su otvorene na tisuće radnih mjesta u high-end područjima. Od nano-tehnologija, preko IT-sektora, pa sve bio-tehnologija i centara izvrsnosti.
Već godinama grad Zagreb ima kongresnu dvoranu i uživa reputaciju, jedne od omiljenih destinacija kongresnog turizam. Terme na Laništu već godinama rade a rekreacijski turizam cvjeta.

Kao jedan od malobrojnih gradova u Hrvatskoj, Zagreb se odupire uvođenju poreza na porez, zvani prirez, a grad nema dugova niti kreditnih obaveza. Za takvo dobro financijsko stanje najviše je, naravno osim Bandića, odgovoran/zaslužan Slavko Kojić, kojeg Bandić želi za svog finanzministra.
Sve to i puno više od toga, Bandić je postigao „delanjem k`o konj“!

Ako je tome tako, nameće se logično pitanje: Zašto Bandić ne bi preuzeo odgovornost za državu?

3

viewer

Nevjeruj nikome iznad dvadeset!

Ocjene (4)


Respektira (3): Daikan, IDujas, Zenga2


Slaže se (1): Laci


Komentari (8)


@ IDujas, Kojić je koletaralna zrtva sustava, zvani Bandic. On je bezpogovorni sljedbenik/egzekutor! Ne propitkuje, ne sumnja, jednostavno "dela" sto mu capo di tutti capi neradi. Ako si strucnjak, nije nuzno da si automatski dobar politicar. viewer 0 0 0


@viewer, Kojić jest kolateralna žrtva ali tvoja! On zaista nema ingerenciju nad ničim osim nad financijama, a to znači da je jedino što može reći Bandiću to nećemo učiniti jer je protuzakonito ili Milane mi za to nemamo para ali ako Bandić veli dobro IDujas 0 0 0


dižemo kredit Kojić mora prirediti papirologiju - naprosto mora! A kad se radi o onom što ovisi samo o njemu nema dileme da će to biti odrađeno vrhunski i na način da nitko na to ne može imati nikakvu primjedbu. IDujas 0 0 0


@viewer, zaista se radi o opskurnoj nakupini , a za bandića i njegovu "klapu" vrijedi ona čuvena izreka -"kradu ali i nama daju !" naš je narod skroman, pa je voljan prodati obraz za "judine škude" koje on izdašno dijeli. Pa nije iz njegovog džep Laci 0 0 0


Hrvatski Sabor je često mučno gledati, ali Skupštinske sjednice grada Zagreba je redovito sto puta mučnije gledati od Saborskih sjednica. Da Bandić predloži izglaali bi i da je njegov pas načelnik zaštitarske službe. Čovjek dela, svašta! Laci 0 0 0

Analiza

Staro vino u novim mješinama

11.08.2016. 12:47, Slobodna tema + anketa: Ocijenite stranke i političare...

Konačno je Bandić Milan 365, Stranka rada i solidarnosti, objavila liste kandidata po izbornim jedinicama. U toj opskurnoj nakupini može se naći svega i svačega. Od Stranke umirovljenika, Novog vala, Nezavisnih seljaka Hrvatske, Zelene stranke, Istarskih demokrata, Hrvatske radničke stranke, Demokratske stranke žena, Europske stranke, Međimurske stranke, Zelenog saveza…Tu su likovi poput Damira Kajina (koji se umirovio na jedan dan, da bi doživotno mogao musti državnu blagajnu), tu je i Ljubo Jurčić, ekonomski ekspert, s tri propale firme i neuspješnim radom u Nadzornom odboru Podravke. Osim toga ima iskustva, kao ministar, u vladi pok. Račana, gdje je ljudima ostala jedino ... više >

3

viewer

Nevjeruj nikome iznad dvadeset!
  • 3
  • 1
  • 0
  • 8

Analiza

Hrvatske šume, pogled sa strane

31.07.2016. 20:31, Slobodna tema+anketa: Ocijenite stranke i političare...

ne želim ulaziti u polemiku, dali je isplata premije/bonusa managementu u zadnjem, konkretnom slučaju, opravdana ili nije. Međutim, generalno gledano: zašto bi jedan top manager, radio u državnoj/društvenoj kompaniji, za „sitniš“, ako u slobodnoj privredi može zaraditi i deset puta više!?
Neki će reći: pa neka onda idu u slobodnu privredu. Da, legitimno je tako argumentirati.
Ali isto tako moramo se zapitati: kako bez dobrog managementa, od ispodprosječnih državnih kompanija, napraviti zdrave kompanije, koje ispunjavaju svoje ciljeve, a usput zarađuju novac, koji u obliku dividende, uplaćuju u državni proračun?
Sigurno ne političkim kadroviranjem! Ako pak ne političkim kadroviranjem, onda treba ljude, koji znaju svoj business, pošteno platiti/nagraditi.

U principu se sve svodi na definiranje egzaktnih ciljeva, koje država, odnosno njezin reprezentant, vlada / vladin stručni team, mora postavi pred management jedne državne kompanije.
Osim toga, svi ti koraci ugovaranja moraju biti transparentni i svakome tko želi, stavljeni na uvid.
Na stranu agitacije sindikata, zbog možebitnih ukidanja neracionalnih radnih mjesta, koje sindikate naravno bole, jer im stado, koje muzu, kopni.
Kako uvesti red u jednu državnu kompaniju, s ogromnom vodenom glavom, je pravo pitanje?
Reći  ću vam moje impresije, koje sam boraveći u Zagrebu za Uskrs, šetajući zagrebačkim plućima, zvanim Medvednica, ponio sa sobom.
Mislim, prije tri godine, je jak vjetar polomio dosta stabala na Medvednici. Nakot toga su se pojavila mnoga klizišta i erozije tla, koja se i dan danas saniraju.

Jedan detalj mi je tog tjedna ostao posebno u sjećanju, šetajući devastiranim stazama Medvednice, koje su u sedamdesetim godinama zahvaljujući ORA-ma (Omladinskim Radnim Akcijama), kamen po kamen učvršćivane i služile za primjer dobro osmišljenih šetnica. Danas su ruglo!
Zapuštene i devastirane, opasne po život, ali nitko iz Hrvatskim šuma nije zbog toga posebno uzbuđen ili za sigurnost šetača zabrinut.
Susrećem tri radnika Hrvatskih šuma. Siguran sam u to jer su nosili radnu odjeću Hrvatskih šuma a na kombiju je bio i logo.
Bilo je to ujutro, oko devet sati. Jedan od njih je skupljao granje na hrpe, drugi je sjedio i čitao novine a treći je drijemao u kombiju. Sat vremena kasnije, vraćam se istim putom natrag, stanje isto, samo su si dečki uloge zamijenili.
Oko njih svukud oborena stabla, panjevi, granje, devastirane površine, izvlačenjem stabala. Potok i šetnice pune drveća i granja. U tom tjednu je jedan dan rosila kišica, naravno taj dan nisu radili.

Obilazim teren prije neki dan, ništa se značajno u međuvremenu nije dogodilo, osim da su školska djeca u pošumljavala jedan dio, što orkanskim vjetrom, što ciljanom sječom, opustošene Medvednice.
Znaci, školska djeca rade posao, za koji su zadužene Hrvatske šume.
U vezi devastiranih i po život opasnih šetnica, nekoliko puta sam pisao dopise, što Hrvatskim šumama, što dnevnom tisku. Rezultat, veliko ništa!
Pitam se, čemu služi i što radi preko sedam tisuća uposlenih u Hrvatskim šumama?
Moj osjećaj je, da je većina njih zaposlena, da bi održala ovaj nakaradni sustav na životu, odnosno da su sami sebi svrha.

Management, kojemu bi vlada dala odriješene ruke a istovremeno postavila konkretne, mjerljive ciljeve, bio bi prvi korak ka ozdravljenju Hrvatskih šuma.
U opisu zadataka managementu moralo bi pisati, da je njihov core business, nadzor i obnova/održavanje šuma, a sve ostalo neka potraže na tržištu.
Sam jedna tako formulirana rečenica rezultirala bi time, da bi najmanje pet tisuća ljudi doživjelo outsourcing.

Preostali bi dobili takav opis radnih mjesta/obaveza, da za kavice i beskorisna čavrljanja nebi imali vremena.
Osim toga, vlada bi morala imenovati kompetentan Nadzorni odbor, koji bi po definiciji ugovora, bio suodgovoran za sve ono što se u Hrvatskim šumama događa, odnosno ne događa. Nema isprike – nismo znali. Njihova obaveza je damoraju znati.

Moj zaključak je sljedeći: krajnje je vrijeme, da kompetentni i prema definiranim ciljevima plaćeni managementi, preuzmu odgovornost za vođenje ključnih/strateških državnih kompanijine. Sve ostalo treba prepustiti samoregulaciji tržišta.
Tek tada ćemo dobiti malu šansu, da politička kasta prestane biti sama sebi svrha i konačno počne služiti narodu.

2

viewer

Nevjeruj nikome iznad dvadeset!

Ocjene (5)


Respektira (4): Spektator, bereza, Vlaho, BorisTraljic


Ne slaže se (1): Laci


Komentari (3)


@viewer, ne vrijedi ni čitati tekst dalje od prvog pasusa, kada se pitaš "zašto bi jedan top manager, radio u državnoj/društvenoj kompaniji, za „sitniš“, ako u slobodnoj privredi može zaraditi i deset puta više!?" . Da su top menadžeri ne bi Laci 0 0 0


ne bi "sjedili" u državno/javnoj tvrtki. Ali sjede u njoj jer tu mogu za nerad inkasirati velike bonuse. Todorić i Tedesci takvog tipa kao ovog iz Hrvatskih šuma ne bi ni zaposlili, a kamoli mu davali bonuse. Dali bi mu "nogu" i to HITNO ! Laci 0 0 0


Analiza pogađa u srž problema a to nisu plaće i bonusi menadžera, već postavljanje ambicioznih ali mjerljivih ciljeva i odgovornog nadzora. Spektator 0 0 0

Analiza

Hrvatske šume, pogled sa strane

31.07.2016. 20:31, Slobodna tema+anketa: Ocijenite stranke i političare...

ne želim ulaziti u polemiku, dali je isplata premije/bonusa managementu u zadnjem, konkretnom slučaju, opravdana ili nije. Međutim, generalno gledano: zašto bi jedan top manager, radio u državnoj/društvenoj kompaniji, za „sitniš“, ako u slobodnoj privredi može zaraditi i deset puta više!? Neki će reći: pa neka onda idu u slobodnu privredu. Da, legitimno je tako argumentirati. Ali isto tako moramo se zapitati: kako bez dobrog managementa, od ispodprosječnih državnih kompanija, napraviti zdrave kompanije, koje ispunjavaju svoje ciljeve, a usput zarađuju novac, koji u obliku dividende, uplaćuju u državni proračun? Sigurno ne političkim kadroviranjem! Ako pak ne političkim kadroviranjem, onda treba ... više >

2

viewer

Nevjeruj nikome iznad dvadeset!
  • 4
  • 0
  • 1
  • 3

Analiza

Njemački poučak minimalne satnice

25.07.2016. 22:41, Slobodna tema+anketa: Ocijenite stranke i političare...


Vi u Njemačkoj ne volite baš štrajkati. Štrajk vam smeta! To je upravo smisao štrajka. Ali vi u Njemačkoj bi voljeli štrajk, koji ne smeta. Zato je Nijemac izmislio štrajk upozorenja. Štrajkaš maksimalno dva-tri sata i onda brzo na posao. Obustaviti posao, tri sata, kod nas u Francuskoj, znači, otići na pauzu za ručak. Alfons


Istina, Njemačka je zemlja u kojoj se relativno malo štrajka. U zadnje vrijeme su štrajkali tkz. mali sindikati, kao što su strojovođe ili piloti, koji sa svojim ciljanim štrajkovima, nanose velike štete, ne samo svojim kompanijama, nego i cijelom društvu. Veliki sindikati, koji su granski organizirani i broje na milijune članova, koriste mehanizme tarifne autonomije (ne miješanje države) i pokušavaju s poslodavcima u konstruktivnom dijalogu, naći rješenje.
Obično se u jednoj regiji ili pokrajini, dogovori jedan granski „Pilotabschluss“ (ogledni sporazum), kojeg u principu preuzimaju poslodavci i sindikati širom zemlje, za te grane.

Medjutim, sindikati nemaju zakonske mogućnosti za uvođenje minimalne satnice, koja bi vrijedila za cijelu Njemačku. Zbog toga su si SPD (socijaldemokrati) u svom programu, za zadnje izbore, stavili na agendu, među ostalim točkama i točku minimalne satnice od 10,00 €, ako dođu u priliku participirati u vladi.

Radi boljeg razumijevanja stanja potrebno je znati sljedeće: Njemački poslodavci imaju većinom, dvije vrste radnih ugovora. Jedna vrsta ugovora se odnosi na Angestellte (namještenike) i druga vrsta ugovora se odnosi na Arbeiter (radnike). Angestellte imaju fiksna primanja, neovisno o radnim danima u mjesecu, kod Arbeiter je važno, da li mjesec ima 20, 21, 22 ili 23 radna dana. Jer oni primaju plaću, na osnovu odrađenih sati u mjesecu.
Naravno da postoje i managerski ugovori, ali isti ne podliježu tarifnim razredima, nego se slobodno dogovaraju.

Od ujedinjenja, bolje rečeno pripajanja DDR-a matici, stanje u tkz. „novim pokrajinama“ se dramatično promijenilo i još se uvijek mijenja. Ne samo, da je više od jedan milijun žitelja napustilo „nove pokrajine“, nego je i satnica u rubnim dijelovima nekadašnjeg DDR-a, specijalno prema Češkoj i Poljskoj, posebno kod radnika s nižom kvalifikacijom ili bez nje, kao što su: frizeri, prodavači u pekarnama i malim dućanima,konobari, osoblje u zaštitarskim službama…, često iznosila samo 3-4 € brutto.

Nakon dvomjesečnog pregovaranja između, na jednoj strani CDU/CSU-a i na drugoj strani SPD-a, minimalna satnica je ušla u koalicijski ugovor.
Visina nije bila definirana, jer je frakcijsko krilo poslodavaca CDU-a, bilo skeptično, prema uvođenju akuratne minimalne satnice, objašnjavajući svoju skepsu bojazni za gubitak radnih mjesta i gubljenja konkurentnosti.

Od uvođenjem kompromisne minimalne satnice od 8,50 €, ništa od katastrofičnih prognoza nije se ostvarilo. Njemačka privreda je u top kondiciji, sustavi mirovinskog, zdravstvenog i njegovateljskog osiguranja su puniji nego ikad, broj zaposlenih nikad veći.
Jedini problem i nakon uvođenju minimalne satnice su primanja pojedinih obitelji, koje usprkos punom radnom vremenu svojih članova, ne mogu sebi osigurati pristojan život.
Barata se s brojkom od cca. 4 milijuna građana, koji su, usprkos poslu, osuđeni na potporu nekog oblika socijalne pomoći, da bi preživjeli.

Analogno njemačkoj minimalnoj satnici, bilo bi interesantno analizirati efekte akuratne minimalne satnice, odnosno minimalne plaće u Hrvata, od recimo 5.000,00 kn brutto, oslobođene od poreza.
Upravo taj aspekt pokušat ću, na osnovu jedne SWOT-analize, naravno iz mojeg subjektivnog kuta gledanja, opisati.


S - Strengths → snaga

Podizanjem minimalne plaće na 5.000,00 kn brutto, oslobođene od poreza, sigurno bi se povećala kupovna moć, onih radnika, kojima su poslodavci do sada, ne zbog nužde, nego zbog nedostatka drugih radnih mjesta u okruženju, isplaćivali minimalnu plaću.

Radnicima, koji su do sada dobivali minimalnu plaću kroz obračun a ostatak plaće na crno, nešto bi se smanjila trenutna netto primanja. Na drugoj pak strani, profitirali bi od većih uplata u oba mirovinska stupa. Osim toga, ako bi ostali bez posla ili bili neko vrijeme bolesni, primanja bi im u tom vremenskom periodu bila veća.

Država bi profitirala tako, da bi ubirala više sredstava u oba mirovinska stupa, kao i u zdravstvenom osiguranju i osiguranju za nezaposlene. Znači, za državu manja izdvajanja iz državnog proračuna za te stavke.

Poslodavci, koji istinski imaju problema isplatiti veće minimalne plaće, nego što je trenutno slučaj, bili bi prisiljeni razmisliti o tome, dali imaju upravljačkih sposobnosti.
Njih bi se stavilo takoreći pred jedan veliki izazov: ili mijenjajte vašu poslovnu politiku ili će te nestati.
Onim poslodavcima, koji kratkoročno ne mogu financirati „nove“ minimalne plaće, a imaju dobre koncepte, kako to postići, država može pomoći tako, da im ciljano prolongira primjenu novih pravila na pola ili maksimalno godinu dana.

W - Weaknesses → slabosti

Moguća su gubljenja radnih mjesta u radno intenzivnim djelatnostima s skromnom dodatnom vrijednosti. Više nego druge grane, mogle bi biti pogođene: tekstilna industrija (specijalno u segmentu  Lohn- poslova),kožarska, obućarska, drvoprerađivačka (piljenje trupaca) i slične industrijske grane, koje svoj business baziraju isključivo na jeftinoj radnoj snazi.

Moguća je i kratkoročna porast nezaposlenosti. U pojedinim dijelovima zemlje, gdje dominiraju slabo plaćeni poslovi, ova mjera bi stvarala veće probleme.

Država bi imala manje prihode od poreza, na osnovi poreza na dohodak. Ali bi ova stavka mogla biti kompenzirana/neutralizirana većim prilivom sredstava u mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Što u konačnici znači, manje novca iz državnog budgeta, za te stavke.

O - Opportunities → prilike

Hrvatska, nažalost, kao i Grčka, Italija… imaju natprosječnu stopu sive ekonomije. Svatko, tko je bilo kada trebao, vodoinstalatera, električara, keramičara, soboslikara, zidara, privatne radionice …zna o čemu govorim. Teškog srca izdaju račune, uz tisuću objašnjenja. Povećanje minimalne plaće bi indirektno, donekle ublažile efekte potkradanja države, neizdavanjem računa, kroz prihode od porasti mimimalnih plaća.

Poslodavce bi uvođenje minimalne plaće od 5.000.00 kn prisililo na reakcije. Koje bi se mogle manifestirati u samokritičnoj spoznaji (kod vlasnika), da nisu dorasli zadatku i da moraju potražiti pomoć upošljavanjem dokazanih stručnjaka. Kod uprava morale bi se pak dogoditi smjene i dovođenje kvalitetnijeg kadra.
U svako slučaju, ovo bi mogla biti inventura i jedna vrsta prekretnice. Hrvatska nije jeftina zemlja za život. Mora se odustati od poslova, u kojima konkuriraš Pakistanu, Filipinima ili Bangladešu.

Paralelno s tim procesom država može ciljano pomoći na dva načina. Prvi je, da ojača management! Recimo, preuzimanjem troškova coachinga, ili troškova implementacije najboljih praksi i rješenja, koja su dostupna na tržistu.
Drugo, država isto tako može pomoći, kupovanjem roba i usluga za vojsku, policiju, carinu, državne kompanije, kao što su: HEP, HŽ, Pošta, Jadrolinija…da u jednom vremenski definiranom intervalu, prežive, pazeći naravno da takav način poslovanja ne stvori isključivu ovisnost o državnom poslu.

Glavni cilj (main target) svih tih preustroja morao bi biti, da niti jedna plahta, stolnjak, ručnik, hotelska ili gastronomska uniforma, nijedna cipela ili sandala, vrata, prozor, stolica, stol, ormar…u turističko-ugostiteljskom sektoru ne mora nužno biti uvezena.

Da naši hotelijeri, ugostitelji, privatni smještaj, trgovački lanci (uniforme), kupuju domaće proizvode, ne zbog domoljublja, nego zbog dokazane top kvalitete i pristupačne cijene proizvoda domaće industrije (good value for the money).

T - Threats → prijetnje

Ako ne napravimo iskorak u načinu razmišljanju, kreiranju novih poslovnih modela i prilika, te u spoznaji, da si na koncu radnog dana ti taj, koji se sam moraš potapšati po ramenu i znati, da si danas svojim radom zaradio plaću.
Osim toga, ako radnici ne budu u u mogućnosti dati svoje mišljenje/prijedloge u fazi formiranja strateških odluka kompanije i aktivno učestvovali u svakodnevnom poboljšanju radnih procesa, bojim se za budućnost pojedinih industrijskih grana.

Pametne kompanije prakticiraju najviši mogući stupanj transparentnosti, često pod geslom: svi smo u istom čamcu i moramo veslati sinkrono, da bi zadržali željeni pravac i tempo i ostvarili ciljeve.
Izostane li ta potpora odozdol, nastaje podjela - na mi dolje i oni gore. Odnosno: radim svoj posao i ništa više.

Opaska

Ja osobno sam puno naučio slušajući one, na koje se odnose odluke donesene na managementu. Recimo, spoznaja, da najkraća poveznica između dvije točke nije uvijek ravna crta, puno mi je pomogla u životu. Nekad moraš kopati tunel a nekad je pametno zaobići prepreku/brdo, pravljenjem zaobilaznice.

Napomena

Satnica od 8,50 € je povezana s rastom GDP-a, tako da od iduće godine ona u Njemačkoj iznosi 8,84 €.

To bi značilo, da kod hrvatskog rasta GDP-a od 3%, minimalna plaća godinu dana kasnije, raste automatizmom na 5.150,00 kn.

Nadam se burnoj i argumentiranoj diskusiji, pro et contra. 

2

viewer

Nevjeruj nikome iznad dvadeset!

Ocjene (6)


Respektira (5): BorisTraljic, Emigrant, Spektator, bereza, Laci


Slaže se (1): Laci


Komentari (6)


@Laci, citirao sam Alfonsa, francuskog sindikalistu i njegov stav prema Nijemcima i njhovom odnosu prema radu. viewer 0 0 0


Oh klar, verzeih mir viewer das ich so dumm war. Laci 0 0 0


argumentaciju kako nemogućnost isplate viših plaća predstavlja dokaz menadžerske nesposobnosti koriste državni komunisti još o početaka uvođenja formalne tržišne ekonomije u hrvatskoj, u pravilu ljudi koji kojim su sami na državnim jaslama Dirk15 0 0 0


nije to samo pitanje niske dohodovnosti, nego i pomoćnih a potrebnih radnih mjesta u visokodohodovnim branšama, nelikvidnosti koju stvara namjerno nefukncioniranje pravosuđa, zatim nemogućnosti otkazivanja ugovora o radu iz ekonomkskih razloga. Dirk15 0 0 0


puno se toga vrti oko minimalca ovdje, pa je apriorna teza teško obranjiva. Dirk15 0 0 0

Analiza

Njemački poučak minimalne satnice

25.07.2016. 22:41, Slobodna tema+anketa: Ocijenite stranke i političare...

Vi u Njemačkoj ne volite baš štrajkati. Štrajk vam smeta! To je upravo smisao štrajka. Ali vi u Njemačkoj bi voljeli štrajk, koji ne smeta. Zato je Nijemac izmislio štrajk upozorenja. Štrajkaš maksimalno dva-tri sata i onda brzo na posao. Obustaviti posao, tri sata, kod nas u Francuskoj, znači, otići na pauzu za ručak. Alfons Istina, Njemačka je zemlja u kojoj se relativno malo štrajka. U zadnje vrijeme su štrajkali tkz. mali sindikati, kao što su strojovođe ili piloti, koji sa svojim ciljanim štrajkovima, nanose velike štete, ne samo svojim kompanijama, nego i cijelom društvu. Veliki sindikati, koji su granski ... više >

2

viewer

Nevjeruj nikome iznad dvadeset!
  • 5
  • 1
  • 0
  • 6

Analiza

Kako Gastarbeiteru ukrasti odmor?

20.07.2016. 10:57, Slobodna tema+anketa: Ocijenite stranke i političare...


Uvod


Pošto supruga u zadnje vrijeme izbjegava voziti, odlučili smo se, njezin automobil prodati. Napravili smo lijepe slike i oglasili kod Autoscout24, cijena cca. 4.500,00 €, dogovor moguć.
Nekoliko tjedana nakon objave, automobil nismo mogli prodati, a pokloniti ga nismo htjeli, odlučili smo registrirati ga u Hrvatskoj/Zagrebu, gdje provodimo tri-četiri mjeseca godišnje. Rezoniramo zajednički: ne moramo iznajmljivati automobil, kad dođemo u Zagreb.

Počeo ja googlati, kako i što treba poduzeti.
Naiđem na puno savjeta, koji nemaju blage veze s realnošću. Mislim si, zašto ljudi traće vrijeme, kad nemaju pojma o temi o kojoj pišu ili dijele dubiozne savjete?!
Ništa, velim sam sebi, idem nazvati carinu u Jankomiru, valjda će mi oni dati pravu informaciju. Nakon što se na nekoliko mojih poziva nitko ne javlja, odlučim otići na carinu i raspitati se.


Kronologija


01.07.2016 javim se na informacijski šalter i pitam, gdje mogu dobiti informacije u vezi uvoza osobnog automobila iz EU zemlje.
Službenik na informacijskom šalteru me gleda i veli, mislim da je to soba xy, ali nisam siguran.
Ja mu se zahvalim pronađem sobu i pristojno pokucam. Nitko se ne javlja, budem slobodan i otvorim vrata. Službenica mi kaže da pričekam, ona ili kolegica će se javiti, kad prva bude slobodna.Iako nemaju stranaka u uredu, mislim si, možda rade na kompleksnim predmetima i ne žele da ih se prekida.
Nakon dvadesetak minuta pozivaju me unutra. Kažem koja mi je namjera. Starija službenica me pita, gdje stanujem, velim pod Sljemenom, na što ona odgovara: uh, imate sreću, mi smo za Vas nadležni!
Dadne mi nekoliko kopiranih formulara (kopije od kopija), koje moram popuniti i naravno svaku fotokopirati, kad dođem idući put kod nje. Osim toga kaže mi da, trebam kopije od osobne iskaznice, izjavu da je automobil moj (iako imam posjednovni list), kopiju posjedovnog lista, kao i kopiju od prometne knjižice.

Nadalje, trebam od Mercedesovog zastupnika za Hrvatsku pribaviti „potvrdu proizvođača“ i naravno pribaviti potvrdu o homologaciji. Na moju primjedbu, da je taj automobil napravljen i pušten u promet u zemlji članici EU-a, lakonski mi odgovara: dragi gospon, takvi su propisi!

04.07.2016, ponedjeljak, nazovem zastupnika Mercedesa, firmu Star Import u vezi potvrde proizvođača. Ljubazni gospodin mi kaže, da će mi poslati mailom uplatnicu, nakon uplate od 400,00 kuna, on će mi ispostaviti potvrdu. Uplatu obavim internet bankingom, pošaljem mu mailom dokaz, da sam mu novac transferirao. Nakon deset minuta dobivam mailom potvrdu (jednu A4 stranica, koju je trebalo jedanput prevesti za ovaj tip automobila) a koja tako univerzalna s njegovim potpisom košta 400,00 kuna.
Isti dan, oko podne, odem kod Star Importa, uzmem potvrdu u originalu, naravno napravim kopiju i idem na tehnički servis, koji se hvala Bogu nalazi u istoj ulici. Obavim homologaciju, za koju plaćam pristojbu od 625,00 kuna i još 70 kuna biljega (koje sam srećom prije kupio, inače bi imao problem, gdje kupiti biljege). Naravno da i ovaj dokument moram kopirati.

05.07.2016, utorak, dolazim na carinu, ulazim u ured, gospođa pregleda papirologiju i kaže, da još nemam sve, što joj treba. Šalje me kod špeditera - on zna što mi još nedostaje. Ljubazni gospodin iz špedicije mi popunjava sve ono sto ja nisam znao, naravno fotokopira mi sve to i kaže, da bi sad morao imati sve, što je potrebno za carinu. Vraćam se ponovno kod gospođe, koja vodi moj predmet. Sumnjičavo me gleda, kao da ne vjeruje, da sam uspio pribaviti, sve, što je ona tražila.
Pregleda cijelu hrpu papira i veli: izgleda da imate sve, uđite vozilom u carinski prostor, kolega carinik će doći na parking za osobne automobile, cca. za 15 minuta.
Nakon sat vremena pojavljuje se carinik i pita me, zašto nisam otvorio haubu. Odgovaram mu, ako je zbog serijskog broja automobila, broj se nalazi ispod suvozačeva sjedala.
Carinik prekontrolira za njega relevantne pozicije u automobilu, veli mi da ima trenutno puno posla i da će me za dva dana nazvati i reći mi koliko „novčića“ da pripremim. Osim toga daje mi jednu cedulju na kojoj stoji 50,00 kuna za parking u carinskom prostoru (na kojeg moraš ući), uz komentar, ovo Vam je pozdrav od Bandića.


07.07.2016, četvrtak, carinik me zove na telefon i kaže mi da pripremim 10.935,55 kuna za proračun i 897,00 kuna naknade za okolišni fond.
Pitam ga, jeli moguće da mi to rješenje pošalje mailom, pa ću ja izvršiti uplatu preko internet bankinga. On mi veli, da oni to ne rade, nego da dođem kod njih i javim se u ured yz.


08.08.2016, petak, dolazim na carinu, javljam se u ured yz, ljubazna gospođa nađe moj predmet, fotokopira mi prvu stranicu rješenja i napiše rukom iznose koje moram uplatiti kao i IBAN-e. Pitam začuđeno, zar ne mogu platiti kod Vas? Ne odgovara mi, nego morate otići do City Centra One, tamo Vam je pošta i možete platiti. Kažem ok, dajte mi uplatnice, na što dobivam odgovor, da oni uplatnice nemaju, nego imam u hodniku, na zidu, ogledni primjer, kako trebam popuniti uplatnicu.
Uzmem tu fotokopiju s iznosima i IBAN-ima i uputim se u City Centar One. Srećom na poštanskom kiosku nije bilo veće gužve, ljubazna službenica mi popuni uplatnice platim ta dva računa, pošta mi za transakcije zaračuna naknadu od 96,40 kuna.
S potvrdama da sam platio, uputim se nazad na carinu, usput naravno napravim fotokopije uplatnica. Na carini predam dokaz o obavljenoj transakciji, nakon čega mi gospođa daje rješenje. Inzistira na tome, da na rješenju o carinskim pristojbama moram napisati, da se odričem prava na žalbu, inače neće mi moći uručiti rješenje. Naravno pišem izjavu, koja je ionako pravno irelevantna i dobivam papire s kojima moram ići na tehnički pregled.

Na moju primjedbu, da automobil ima skoro još dvije godine njemački tehnički, mrzovoljno mi odgovara, da to njih ne interesira.
U rješenju čitam da moj automobil po EUROTAX Hrvatska tablici vrijedi 52.073,55 kuna. Znači najmanje 3.000,00 € više, nego što su mi nudili potencijalni kupci.

11.07.2016, ponedjeljak, odlazim na tehnički, plaćam pločice, naknadu za ceste i okoliš…sve skupa 1.152,92 kune. Osim toga plaćam još tehnički pregled 330,61 kuna.
Nedostaje mi još osiguranje. Osiguranja u tehničkoj stanici traže od mene potvrdu da 10 godina nisam imao udesa, inače startam sa 100%. Kažem da imam njemačku policu, na kojoj piše da imam bonus od 50%. Na žalost oni to ne mogu uvažiti. Odem kod osiguranja, gdje već imam police za osiguranje nekretnine, kod njih dobijem 30% popusta, platim 2.220,14 kuna. Naravno zastupnik napravi kopiju iskaznice i kopiju premije, koju plaćam u Njemačkoj. Izdaje mi potvrdu da je osiguranje plaćeno, vraćam se nazad u tehničku stanicu, ljubazni službenik mi veli: skoro ste na cilju, još morate u Heinzelovu 98, na policiju, da Vam ovjere knjižicu, ne zaboravite prije toga kupiti biljege od 35,00 kuna i ponesite sve Vaše njemačke papire od automobila.
U Heinzelovoj 98 naravno gužva, čekam cca. jedan sat, dolazim na red, sve obavim, još trebam predati njemačke pločice. Velim, da moram natrag u tehničku stanicu, da bi dobio hrvatske pločice, tek onda mogu njemačke predati. Taj dan kasnim predati njem. pločice, jer policija radi ljetno radno vrijeme, do 14:30 h.


12.07.2016 vraćam njemačke pločice, na što dobivam odriješiti prijekor: zašto ih jučer nisam predao? Moju primjedbu, da nisam stigao, pošto rade skraćeno radno vrijeme, mrzovoljno akceptiraju.
Naravno, za uvjerenje o predaji njem. pločica trebam biljege od 35,00 kuna. Službenica mi kaže, da će uvjerenje možda već sutra biti gotovo, moram nazvati, prije nego dođem, jer njihov šef nije ovlašten popisivati ovu vrstu dokumenata, a njegov šef, trenutno nije na radnom mjestu.

14.07.2016, telefoniram, uvjerenje je potpisano, mogu doći po njega. Još samo moram platiti prijevod ovog uvjerenja na njemački od 200,00 kuna i sve skupa poslati u Njemačku.

19.07.2016 poslao sam uvjerenje s prijevodom u Njemačku.


Facit

sigurno sebe neću nikad više izložiti ovakvoj torturi. Tužan sam, što građani u ove zemlji ne rebeliraju zbog ovakvih postupaka, nego samo rezignirano kanstatiraju, da se ništa ne može promjeniti.  

P.S. Unaprijed se ispričavam zbog gramatičkih i pravopisnih grešaka

2

viewer

Nevjeruj nikome iznad dvadeset!

Ocjene (7)


Respektira (5): BorisTraljic, Anyst, 5none5, bereza, sthagon


Slaže se (1): Spektator


Ne slaže se (1): Laci


Komentari (29)


Daj bereza, pusti te spike o "krvavom " radu tamo vani. Tamo se , je li, krvavo zarađuje, a nama ovdje svaki mjesec dijele novac radili ne radili, je li ? Ako se ne varam tamo su tolike socijalne naknade da neki naši idu tamo da ne bi radili ? Laci 0 0 0


Iako kasnim s komentarom, valja reći da je ovo uobičajena tortura državne birokracije u Hrvatskoj. I nema to veze sa strancima niti se trebamo uspoređivati sa drugima. Torturu svakodnevno prolazimo svi mi koji ovdje živimo. Spektator 0 0 0


Nema to veze niti s mrzovoljnim službenicima, jer radi se samo o organizaciji posla. Državne službe plaćamo svi mi, porezni obveznici, kako bi za nas izvršile određene usluge. Zahvaljujući njihovoj neorganiziranosti plaćamo još i više. Vrijeme=novac. Spektator 0 0 0


Odgovornost za takvo stanje snose sve dosadašnje vlade. Nadao sam se da će Oreškovićeva Vlada dublje zagrepsti u taj problem, ali sve je krenulo u pogrešnom smjeru. Najgore je što su potrebne promjene bezbolne i jeftine, ali treba znati. Spektator 0 0 0


@Laci: Svaka država ima suptilne metode kako zagorčati život strancima pred državnom upravom (ali samo tamo gdje smatraju da ga treba zagorčati - npr. radne dozvole), ali niti jedna, osim Hrvatske, ne zagorčava zbog toga život i svojim građanima. Spektator 0 0 0

Analiza

Kako Gastarbeiteru ukrasti odmor?

20.07.2016. 10:57, Slobodna tema+anketa: Ocijenite stranke i političare...

Uvod Pošto supruga u zadnje vrijeme izbjegava voziti, odlučili smo se, njezin automobil prodati. Napravili smo lijepe slike i oglasili kod Autoscout24, cijena cca. 4.500,00 €, dogovor moguć. Nekoliko tjedana nakon objave, automobil nismo mogli prodati, a pokloniti ga nismo htjeli, odlučili smo registrirati ga u Hrvatskoj/Zagrebu, gdje provodimo tri-četiri mjeseca godišnje. Rezoniramo zajednički: ne moramo iznajmljivati automobil, kad dođemo u Zagreb. Počeo ja googlati, kako i što treba poduzeti. Naiđem na puno savjeta, koji nemaju blage veze s realnošću. Mislim si, zašto ljudi traće vrijeme, kad nemaju pojma o temi o kojoj pišu ili dijele dubiozne savjete?! Ništa, velim ... više >

2

viewer

Nevjeruj nikome iznad dvadeset!
  • 5
  • 1
  • 1
  • 29