Reputacija 10

  • Bodova 145.2
  • Analiza 34
  • Ocjena 2,186
  • Anketa 221

Analiza

Kojim se biračima uopće obraćate, tko može prepoznati vašu viziju za 2031.? Kako planirate iskomunicirati svoj program i doprijeti do birača?

- Mi govorimo da danas (tj. još jučer je trebalo) trebamo svi zasukati rukave i krenuti teško raditi da bi u nekoj budućnosti, nadamo se bližoj, stvorili društvo dostojno čovjeka, društvo zadovoljnih ljudi punih optimizma, koji neće bježati iz ove naše države, zato što nemaju šanse i prilike. To se neće dogoditi u mandatu sljedeće Vlade, ali možda u onoj iza toga hoće, i toga moramo svi biti svjesni.

Mi smo, pak, svjesni da bi populizmom vjerojatno došli do šire publike, ali nama nije cilj govoriti lijepe riječi da bi došli u Sabor i onda možda govorili što treba. Cilj nam je kazati kako stvari uistinu stoje, politiku temeljiti na dokazima, analizirati trenutno stanje i projicirati u budućnost, vidjeti kako doći do bolje budućnosti i koji su to koraci koje moramo poduzimati, a ne mahati lijepim slikama, eurima i obećanjima koje nećemo ispuniti. Toga smo imali 20 godina i sada je vrijeme za kompletan zaokret. Otrijeznimo se i osvijestimo tko nas je do ovoga doveo i na koji način i krenimo sada zajedno raditi što je nužno da nam bude bolje u 2031. godini. A budemo li zaista dobri u tome, rezultate ćemo vidjeti i ranije.

Izlazite li na izbore samostalno ili ćete s MOST-om?

- Razgovarali smo s MOST-om o suradnji, oni su i dalje potencijalni partneri, a odluku ćemo donijeti na našoj skupštini krajem tjedna. Kao što sam rekla, posljednjih mjeseci smo radili na programu bez kojeg nismo htjeli izlaziti na izbore, sada taj program predstavljamo javnosti, reakcije su izvrsne, i to nam je temelj za suradnju.

Je li moguća postizborna suradnja s HDZ-om ili SDP-om, dođete li u priliku?

- Ne vidimo se uz potrošene političke opcije, koje su imale priliku učiniti nešto posljednjih 20 godina, a nisu učinili ništa. S dvije najveće stranke sasvim sigurno ne planiramo surađivati jer su za nas HDZ i SDP ista opcija, prakticiraju iste političke modele, koji se svode na zadržavanje svojih privilegija, podjele društva na vaše i naše, podjele u interesne sfere i konstantno nas drže u prošlosti.

Odbili biste podržati jednu od tih vlada čak i kad bi vam ponudili ministarsko mjesto ili prihvatili neku od vaših reformi?

- Sigurno ne bismo podržali Vladu u kojoj bi bili SDP i HDZ. Osim toga, što to znači prihvatiti našu reformu? Zamislite situaciju da mi dođemo s listom reformi jednoj ili drugoj opciji, naravno da će oni reći da pristaju. No, već smo dovoljno pametni da znamo da nikakve vjerodostojnosti ni želje za reformama nemaju, stoga ne padamo na te trikove.

A što očekujete na izborima, možete li ući u Sabor?

- Na izborima očekujemo da nas što širi krug ljudi čuje, da prezentiramo ljudima na što bolji način program na kojem smo radili i da im zapravo ponudimo opciju koja ne laže, ne skriva činjenice, ne maše lažnim obećanjima, ne nudi populizam, ne najavljuje ili ne skriva nikakve suradnje s postojećim opcijama... Mi smo opcija normalnih i razumnih ljudi, koji odvajaju svoje vrijeme da bi zaista razmišljali o dugoročnim rješenjima, jedinima mogućima za ovo društvo.

Ima li dovoljno vremena za doprijeti do birača?

- Nismo htjeli izlaziti u javnost dok program nije bio spreman. Ne bi imalo smisla da smo prije tri mjeseca počeli vikati 'reforme, reforme', kad tada još nismo imali sve potrebne analize i cjelovit program. No, ovo za nas nije priča samo za ove izbore, nismo se skupili časkom da bi izašli na ove izbore, niti ćemo nakon njih nestati. Izgraditi jednu ozbiljnu opciju je jako teško i zahtijeva puno vremena. Nadam se da će nas građani prepoznati, prepoznati naš rad u Splitu, te konačno razmisliti žele li populizam ili realizam.

Izlazite s listom i u Zagrebu? S kim tu računate, tko će vam biti na listi?

- Da, cilj je izaći u X. Jedinici i u gradu Zagrebu. O imenima još ne bih, znat ćemo više krajem tjedna, ali zainteresirali smo veliki krug ljudi koji nam svakim danom sve više prilaze.

Zalažete se za neovisnost, ali veću odgovornost HNB-a. Što to konkretno znači?

- HNB mora biti društveno odgovorna, dakle raditi na edukaciji svojih građana.

Što to konkretno znači, npr. u slučaju švicarac?

- U slučaju švicarac je HNB dosta bila sa strane i gledala što se događa. Oni jesu davali upozorenja, ali vrlo samozatajno, i nisu detaljno upoznali građane kakvi su to proizvodi koji im se nude i koje su posljedice.

Kako bi država trebala rješavati situaciju sa švicarcima? Je li Vladino rješenje dobro i održivo?

- Vladino rješenje je ponovno doneseno na brzinu i bez uključivanja i suradnje svih strana. Sad nastupaju populistički jer je popularno građanima pred izbore izaći sa čvrstom šakom prema bankama, no bilo bi bolje da je rješenje pronađeno u suradnji sa svim zainteresiranim partnerima za taj problem. Mi se, svakako, zalažemo za pomoć građanima jer je ovo jedna 'epidemija' i država se treba uključiti u njeno rješavanje. Ali, rješenje ne smije biti jednostrano i doneseno na silu, već uz analize i procjenu utjecaja na stabilnost zemlje. Mislimo da toga ovdje nije bilo, bilo je važnije doći što prije s rješenjem, a o posljedicama ćemo misliti kasnije.

Za kraj, puno je opcija koje se na ovim izborima pokušavaju nametnuti kao 'treća'. Ima li netko šansu to i ostvariti ili će se priča opet svesti na HDZ i SDP i njihove satelite?

- Ima, jer narodu je zaista dosta HDZ-ovih i SDP-ovih praznih obećanja i populizma jer uz njih nema bolje budućnosti ni prilika za našu djecu. Sada, konačno, postoji opcija zdravog razuma koja građanima govori istinu. Ljudi ne trebaju razmišljati o tome kome dati glas da taj glas ne bi propao i tko ima više šanse dobiti izbore. To je priča koju šire velike opcije samo da bi sebi osigurale nastavak života. Građani trebaju razmisliti o tome što im se govori, kakva rješenja se nude, postoji li program na temelju kojeg se nešto govori, je li on realan ili nudi bajke... I na temelju toga donijeti ocjenu i dati svoj glas. Mi nudimo program, jedini realan trenutno, pozivamo građane da osvijeste kako nema jednostavnih i brzih rješenja, da odaberu našu opciju i pokažu velikima da njihov glas nije bačen glas.

Kakve su šanse stranke Pametno na izborima, mogu li postati relevantna politička opcija na nacionalnoj razini?

Treba li Pametno, da bi što bolje prošla na izborima, koalirati s MOST-om, nekom drugom opcijom ili pak trebaju na izbore ići sami?

Kako ocjenjujete njihov program, slažete li se s ocjenom stručnjaka da je to najkonkretniji i najbolji program u zadnjih 25 godina u Hrvatskoj?

Koliko će birači prepoznati viziju Hrvatske kakvu nudi Pametno?

Koliko je biračima uopće stalo do programa stranaka, koliko o njima ovisi za koga će glasati?

Ocjene (2)


Respektira (2): Laci, Dirk15


Komentari (3)


Neki su prije dva dana (Domazet) počeli spominjati monetarnu reformu kao bitan elemet napretka. Nju opet ne vidimo kod HDZSDP-a a ni ovdje. Samo jedna stranka se za nju zalaže. Treba istražiti koliki je potencijal te ideje. mihael 0 0 0


Neznam kakvu još štetu SDP i HDZ trebaju napraviti Hrvatima pa da shvate da za njih NE TREBA više glasati ? Pogotovu što sada ima alternativa, i to MOST i PAMETNO. Bilo bi pametno da se MOST i Pametno dogovore o suradnji pri izlasku na izbore. Laci 0 0 0


Koalicije pod svaku cijenu nisu dobre jer to uništava male stranke. Koliko vidim njihova ideja je dugoročna tako da ako na izborima ne izbore ništa nije tragedija ako ostanu vjerodostojni. MOST još nije objavio program. iiks90 0 0 0

Analiza

nastavak chata s M.Puljak

13.10.2015. 08:59

Kojim se biračima uopće obraćate, tko može prepoznati vašu viziju za 2031.? ... više >

Analiza

Izlazite na izbore u svim izbornim jedinicama, imate li dovoljno kvalitetnih ljudi za popuniti sve te liste?

- Imamo dovoljno kvalitetnih ljudi, ne samo za popunjavati liste, nego i za izvršne funkcije. Potpuno sam uvjeren da bi npr. jedan Ivan Kovačić, sveučilišni profesor i uspješan gradonačelnik Omiša, bio bolji od svih postojećih ministara ili svih onih koje će kandidirati HDZ i SDP. A ljudi poput Kovačića u MOST-u ima puno!

Koga biste istaknuli?

- Božu Petrova i njegove rezultate u Metkoviću, Tomislava Paninića iz Slavonije za kojeg ćete tek čuti, prof. Ivana Lovrinovića...Vrlo brzo ćete dobiti i informacije o drugim imenima na koje računamo, do izborne kampanje ćemo izaći s konkretnom listom imena onih koji su ili na listi ili podupiru našu političku platformu. Bit će dobrih iznenađenja.

Imate li u timu ikoga s referencama u privatnom sektoru?

- Imamo, nitko od nas ne živi od politike bez obzira radimo li u privatnim tvrtkama ili javnim ustanovama. Velik broj naših članova su ljudi koji imaju svoja privatna poduzeća i jasan im je problem velike državne uprave i potrebe za jačanjem privatnog sektora i tržišnog gospodarstva.

Imate li već razrađen gospodarski program?

- Ekonomski program priprema grupa istaknutih ekonomskih stručnjaka na čelu s prof. Ivanom Lovrinovićem, a temelj programa je manja država, jačanje privatnog poduzetništva gdje država nije poslodavac već okvir tržišnog gospodarstva.

Prof. Lovrinović najavljuje ekonomski zaokret i drugačiju monetarnu politiku, ako budete u poziciji onih koji odlučuju. Što to konkretno znači?

- O detaljima naše gospodarske politike će izvijestiti naš gospodarski tim.

Za koji dio programa ste Vi zaduženi?

- Reformu političkog sustava kao i reformu politike znanosti i obrazovanja.

Što su vam osnovne teze?

- Demokratizacija izbornog sustava i donošenje novog zakona o političkim strankama koji će ojačati unutarnje demokratske procese u strankama. Npr. biranje po načelu jedan čovjek jedan glas i smanjenje ovlasti predsjednika stranaka jer u trenutnim okolnostima predsjednici mogu birati cijelo svoje predsjedništvo što je loše jer bi vodstva stranke trebala biti rezultat izbora članstva a ne samo predsjednika. Na taj način omogućila bi se različitost mišljenja i unutarnje nadmetanje idejama i rješenjima, odnosno pozitivna selekcija.

Što se tiče znanosti i obrazovanja, ključno je da treba povećati izdvajanja sa 0,7 posto BDP-a na 1,2 posto, koliko je minimum ostalih EU članica.

Gdje biste uzeli taj novac?

- Smanjenjem države. Osim toga, potrebno je bolje uskladiti obrazovanje s potrebama na tržištu rada, uspostaviti bolju suradnju i povezanost znanstvenih/obrazovnih institucija s tvrtkama kojima treba know-how, te poraditi na kriterijim aza napredovanje unutar znanstvene zajednice i učiniti ih javnima i istovjetnima kriterijima naprednih zemalja EU-a. Isto tako, potrebno je povećati znanstvenu i obrazovnu mobilnost jer smo po tom kriteriju na dnu EU.

Podržavate politiku 'otvorene Europe'. Ne slažete se s ocjenama da je potpuna otvorenost naivna i opasna?

- Ovisi što se podrazumijeva pod potpunom otvorenošću. Naša Vlada je reagirala loše, i naravno da sve izbjeglice treba registrirati. No, ono što ne podupiremo je Europa ograda, žica i zidova. Dalko nam je prihvatljivija politika Angele Merkel od Orbanove.

Kako komentirate novi element SDP-ove kampanje – domoljublje? Koliko će Milanović profitirati novom retorikom i ikonografijom?

- Domoljublje se ne može privatizirati. Ni SDP ni HDZ nemaju na to pravo.

Što mislite o štrajku u prosvjeti?

- Ne vidim smisao u štrajku kad imamo tehničku vladu. Nadam se samo da Milanovićeva vlada neće obećati nešto što nakon izbora nova vlada neće biti u stanju ispuniti, a to je jako moguće.

Što će biti sa šatorom u Savskoj 66?

- Još prije pola godine sam rekao da takav način protesta neće biti uspješan, što je vrijeme i pokazalo.

Što što ulazak Drage Prgometa znači za MOST?

Kako će Drago Prgomet proći u 1. izbornoj jedinici i čije će glasove privući?

Treba li, i koliko, HDZ biti zabrinut zbog suradnje Prgometa s MOST-om?

Ugrožavaju li oni SDP-ove planove?

Hoće li birači na ovim izborima prepoznati MOST kao ozbiljnu političku opciju ili će ga i dalje percipirati kao lokalnu priču?

Kakav rezultat predviđate MOST-u na izborima i može li on postati opcija koja će odlučivati o formiranju iduće vlade?

Koliko je realna mogućnost formiranja vlade nacionalnog jedinstva ili stručne vlade nakon ovih izbora?

Kakvu budućnost predviđate MOST-u?

Ocjene (5)


Respektira (5): Cacahuette, sufit, msesar, Jake88, Laci


Komentari (4)


Slažem se sa Prgometom u svemu osim u pitanju "otvore" Europe. Orban provodi ono što Merkel ne smije javno reći. Zar Mađari treba da prime 1 000 000 Sirijaca ? Ali svejedno, ako narod bude pametan glasovat će za MOST. Laci 0 2 0


Prva politička grupacija u povijesti RH za koje se može reći da su čistih ruku. Naprijed MOST! Jake88 1 0 0


Čistih ruku? Koliko je godina Prgomet proveo u HDZ-u? Nije li cijeli HDZ optužen kao zločinačka organizacija - dok je Prgomet još bio u HDZ-u? Neću ovdje tvrditi da je Prgomet loš čovjek ili političar, ali očito postoje i dvostruki kriteriji. commentator 0 0 0


Amen , commentator na tvoj komentar ! Laci 0 0 0

Analiza

nastavak chata s D. Prgometom

29.09.2015. 16:20

Izlazite na izbore u svim izbornim jedinicama, imate li dovoljno kvalitetnih ljudi ... više >

Analiza

nastavak chata s J. Popović, T. Klauškim i I.Hrstićem

11.09.2015. 09:41, Nakon chata: Možemo li predvidjeti rezultat izbora? Tko će sastavljati novu Vladu?

Pa stručnjaci upozoravaju da smo pred bankrotom i mnogi misle da je to dovoljan razlog za postizanje konsenzusa, koalicije nacionalnog spasa...

I. Hrstić: Da, stručnjaci kažu, ali vladajuća koalicija sebe je nazvala 'Hrvatska raste'.

T. Klauški: A zajedno s njom raste i vanjski dug...

I. Hrstić: Koalicija svakako već postoji na razini nespremnosti da se razmontira izborni sustav i upravna podjela koji su u svojoj biti generatori korupcije u Hrvata.

J. Popović: E, još kad bismo znali konsenzusa oko čega? Ne bi li to bila samo dodatna podjela mjesta i funkcija koja bi se brzo pretvorila u natezanje tko ima viša prava na što. Nacionalni prioriteti nisu određeni pa bi i velika koalicija prvo par godina morala razmatrati što je bitno...Tako da za sada ostajemo kod domoljubne i domovinske koalicije pa nek se birači snažu. Očito se računa da će neki pogriješiti...

Može li itko treći razbiti tu koaliciju? Hoće li se priča i nakon ovih izbora svesti na SDP i HDZ, ili ima šanse za neki treći put?

I. Hrstić: Zbog izbornog sustava, nema nikakve šanse. Izazivač bi već u startu morao biti tako jak da anulira sve nedostatke D'Hondtove metode. Na ovim će izborima biti još veći broj izgubljenih glasova nego na prošlim.

J. Popović: Sve će ostati na dva bloka i njihovim satelitićima koji će pokušat iskamčiti ponešto za sebe dobiju li jedan ili dva mandata.

T. Klauški: Mislim da će se na ovim izborima sve svesti tek na dvije stranke, treći put je osuđen ponovo na put prema jednom ili drugom bloku. A i taj treći put ne nudi neko veliko osvježenje i bitnu promjenu. Žalosno je što ne mogu izvršiti pritisak na HDZ i SDP da se promjene. Osim kad HDZ i SDP kradu programe svoje konkurencije, kao u slučaju OraH-a.

I. Hrstić: A kako bi uopće izvršili pritisak da se promijene? Bez promjene sustava, koji bi morao biti reprezentativan, to je nemoguće. Zapravo, jedino bi nas u tom smislu mogao 'spasiti' grčki scenarij, pa da gradimo iz pepela. No, to nam ne bih poželio.

Što je s OraH-om? Mirela Holy sad ipak dopušta mogućnost koaliranja sa Milanovićem, doduše uz velike ograde, ali nije više onako odlučno 'ne ovakvom SDP-u', kakvo je bilo donedavno...

T. Klauški: Ona je realno u teškoj poziciji. Ona je lijeva frakcija SDP-a koja je dizala rejting na kritici SDP-a i Milanovića, a onda se dovela u situaciju da mora spriječiti dolazak Karamarka na vlast.

Hoće li ona uopće do izbora biti više dovoljno relevantna i 'teška' da bi mogla odigrati bilo kakvu ulogu?

T. Klauški: Trend je negativan, male stranke obično moraju imati svoje utvrde, na nacionalnoj razini obično propadnu, kao HNS koji je živio od Varaždina. Gdje je OraH-ova utvrda? Nitko ne zna tko su zapravo njihovi birači.

I. Hrstić: Od početka je bilo jasno da će Milanović nju okriviti za gubitak izbora. A ako unaprijed kaže da neće s jednim, a hoće (pa makar i pod određenim uvjetima) s drugim, unaprijed gubi jer postaje nepotrebna. Pročitana knjiga.

Što je s Josipovićem i Čačićem? Hoće li oni uspjet Milanoviću oteti glasove? Pa onda s njim koalirati? Ili?

T. Klauški: Čovjek koji je bio neuspješan Predsjednik i neuspješan kandidat prodaje slogan 'Za uspješnu Hrvatsku'... Mislim da je grupiranje za SDP protiv HDZ-a prejako. Centripetalna sila se pojačala i usisat će mnogo više birača nego što se to Čačić i Josipović nadaju.

I. Hrstić: Čačić je tu jedan od onih koji još uvijek imaju nekakvu bazu, pa žele kapitalizirati na makar jednom dobivenom mandatu, jer i to će imati svoju vrijednost u kasnijoj trgovini i na tome se može održati u političkom životu. A interesno će se povezati sa svima onima koji su u sličnoj situaciji.

T. Klauški: Čačić ima računicu s Varaždinom, ali Josipović je svoju računicu pokazao prije devet mjeseci.

A koliki je potencijal Bože Petrova i MOST-a? Mogu li se oni izdignuti iznad lokalne razine i išta napraviti na nacionalnoj? Dopire li njihova poruka o čistom obrazu i odgovornosti do birača i je li to dovoljno?

J. Popović: Pokazalo se da takvi projekti bljesnu i zgasnu. Voditi lokalnu i državnu politiku su dvije različite stvari, pitanje je koga sve Most može okupiti i što će njihov izborni rezultat značiti kada se utopi u ukupni broj saborskih mjesta. Čist obraz i odgovornost bi se trebali podrazumijevati (iako znamo da u Hrvatskoj to za birače nije presudno), a ne biti jedini program. A do sada ništa više osim toga nismo vidjeli. Lijepo je smijeniti na izborima lokalnog šerifa debelog obraza, ali to ne znači automatski imati sposobnosti za operativnu funkciju u Vladi.

T. Klauški: Već se na nekoliko primjera vidjelo da se uspjeh na lokalnim izborima ne mora nužno projicirati i na parlamentarne izbore, tako da je teško predvidjeti što se dogoditi s MOST-om i sličnim listama koje izviru iz lokalnih sredina. Sigurno je da nam na političkoj sceni treba svježe krvi, ideja i ljudi, ali birači će ocijeniti smatraju li ljude iz svojih općina i gradova sposobnim za državnu razinu. Milan Bandić ima isti problem već dulje vrijeme.

Ovih dana opet imamo borbu anketama. Crodemoskop i Crobarometar pokazuju rast SDP-a koji se opasno približava HDZ-u, 2x1 pak trostruku nadmoć HDZ-a...Sjećamo se dobro predsjedničkih izbora i debakla svih anketa koje najčešće demantiraju i lokalni izbori. O čemu se radi, je li tu riječ o različitim, možda i pogrešnim metodologijama ili namjernom falsificiranju, ko što kaže Karamarko?

T. Klauški: Radi se o tome koja je agencija ozbiljna, a ja nekako najviše vjerujem Ipsos Pulsu. Ali to nisu predviđanja izbora, nego registriranje raspoloženja građana. Motivacija birača u anketi i na izborima je potpuno različita. Jer, jedno je pljuvati SDP preko telefona i dati si oduška, a drugo pustiti da SDP izgubi na izborima od HDZ-a. Godinama su se ljudi sramili u anketama reći da su za HDZ, a HDZ je odnosio pobjedu.

I. Hrstić: Kakve god bile, ankete su pogrešne. Možete samo pratiti rezultate jedne ankete kroz dulje razdoblje i uočiti trendove svake pojedine stranke, i onjda to nešto znači. A međusobni odnosi veličina podrški pojedinim strankama i dalje imaju ugrađenu grešku. Fenomen 'stidljivog torijevca' poznat je i u UK. Zato su rezultati HDZ-a u svim anketama za nekoliko postotaka niži nego u stvarnosti. Pogotovo kad i vodeći mediji govore o tome da su HDZ-ovci glupi, neobrazovani i nepošteni. Ljudi onda radije spuste slušalicu. A niti jedna anketa ne otkriva niti koliko je onih koji ne žele dati nikakav odgovor, što je po meni, itekako bitan podatak.

Govore li nam onda ove ankete išta o ishodu izbora? Može li se on predvidjeti ili je situacija potpuno neizvjesna? Što vi mislite, tko će sastavljati iduću vladu?

T. Klauški: HDZ će biti relativni pobjednik, ali pitanje je hoće li sastaviti vladu.

I. Hrstić: Karamarko će sastavljati vladu i napravit će sve što treba da uspije. Osvojena relativna većina snažna je poluga za uvjeravanje.

J. Popović: Bila sam sinoć na Predsjedništvu SDP-a, i nekako prevladava mišljenje da će HDZ dobiti izbore, ali neće moći sastaviti vladu, što znači da će se natezanje nastaviti do zadnjega trenutka. Sve ovisi o tome koliko sitneži skupe i može li im ona donijeti neko mjesto više.

Znači SDP ne vjeruje da će to što Hrvatska raste i sve mjere koje su donijeli – rješenje za švicarac, oprost dugova, vaučeri...pomoći?

I. Hrstić: Da je Milanović uvjeren u pobjedu, ne bi zazivao Karamarka na sučeljavanje, već bi bilo obratno. SDP u rukama ima moć da smanji razliku, to će biti važno i zato se treba boriti do kraja. No, Milanović se još više bori zato da nakon poraza ostane na čelu stranke, zato on ovako grize, zato prelazi granicu civiliziranog nastupa.

J. Popović: SDP-u ili barem boljima u njemu je jasno da su ovo potezi očajnika, ali isto tako znaju da se igra mora odigrati do kraja i da moraju motivirati svoje ljude na terenu. Čak i da nitko ne osporava taj rast, ipak je to na kraju prekasno i premalo. I u SDP-u su svjesni da su omanuli reforme i da su se ponijeli kukavički u mnogim situacijama u protekle tri i pol godine. A sada rade onako kako pravila nalažu: napadaj, hvali se, obećavaj, i pregovaraj sa svima koji bi ti mogli donijeti glas više.

Hoće li Milanović ostati na čelu SDP-a ako izgube?

I. Hrstić: To je zapravo jedino pravo pitanje. Njemu je cilj da razlika bude minimalna. Tada će za krah moći optužiti izdajnike – Holy, Čačića, kogagod. A u stranci je sve počistio i postavio svoje ljude za koje se nada da će mu biti zahvalni i da ih on jedini može zaštititi.

J. Popović: Milanović će učiniti sve da ostane na čelu stranke, ali pitanje je koje i kakve stranke. Naravno da ga unutarstranački protivnici čekaju u slučaju poraza, ali pitanje je i što će njima ostati. Uglavnom, razmjere te trgovine ćemo vidjeti kad vidimo liste.

T. Klauški: Ako izgubi tijesno, ima šanse. Ako izgubi jako, bit će mu teško ostati na čelu SDP-a. Ali, jednom je već izgubio dobivene izbore, zašto bi sad bilo drugačije?

I. Hrstić: Tad je bio na samome početku i nije se moglo samo njega okriviti. Danas se zna što je Milanović i za što je (ne)sposoban.

T. Klauški: Ali danas je to Milanovićeva stranka.

J. Popović: Ali se s druge strane zna i što je HDZ i za što je sposoban. Tako da je za birače koji su neopredijeljeni, ali ne bi htjeli propustiti glasanje, sitaucija prilično nezgodna.

Tko su uopće ljudi u SDP-u koji bi rušili Milanovića?

I. Hrstić: Dovoljno se sjetiti čelnika stranaka koji su u proteklih nekoliko godina morali otići. Rušili su ih njima najbliži ljudi, oni za koje su mislili da će im biti zahvalni. Prošli tjedan sam iz usta visokopostavljenog SDP-ovca za kojeg se smatra da je odan Milanoviću čuo upravo to – da je vrlo upitno može li Milanović preživjeti poraz, bez obzira na nominalnu podršku u vrhu stranke.

J. Popović: To su uvijek isti, nevidljivi ljudi koji su jači na riječima ako ne moraju imenom i prezimenom stati iza njih. Rijeka i Zagreb bi sigurno u takvoj situaciji imali što reći. Uostalom, i Komadina i Picula su se već kandidirali. U svakom slučaju, novi unutarstranački izbori bi imali više od jednog kandidata za predsjednika stranke.

A što je s Karamarkom? Hoće li on opstati ne osvoje li vlast na ovim izborima?

T. Klauški: To je dobro pitanje, jer su velika očekivanja na njegovim leđima. On se već proglasio pobjednikom ovih izbora i zato ih on više ne može dobiti nego samo izgubit. Tada se postavlja pitanje što će biti s njim ako izbubi izbore koje on i njegova stranka već smatraju dobivenim. Poraz će tim biti bolniji i problematičniji. Pitanje je samo tko ga u stranci može rušiti, odnosno koliko je on ovladao HDZ-om da može spriječiti udar na sebe.

J. Popović: I Karamarko je uspješno rastjerao svoju unutarstranačku opoziciju, i on razmišlja što će raditi ako ne bude premijer. Problem je što je najveća kazna za gubitnike izbora mjesto u Saboru.

Ima li u HDZ-u oporbe koja bi ga rušila ako izgube izbore?

J. Popović: Ima nešto sitno, ali nepovezano. HDZ i SDP su u tom dijelu, a ne samo u tom, prilično slični. Ne vole svoje vođe ali ih se boje, cimaju opzicije za sebe i čekaju ternutak koji nikako da dođe...

I. Hrstić: Oni kojima bi to palo na pamet već su otišli iz stranke. Tijesni gubitak Karamarko bi mogao preživjeti. No, uvjerljivi poraz za bilo kojeg čelnika danas bi značio temeljne izbore po načelu jedan čovjek jedan glas.

Koliki su, ustvari, i Milanović i Karamarko uteg svojim strankama? Kako to da su se i HDZ i SDP doveli u situaciju da su im šefovi najlabije karike?

J. Popović: Oni su bili uteg svojim strankama dok iz njih nisu otišli ili su marginalizirani oni koji su davali do znanja da misle drugačije. Sada više nisu uteg nego ogledala svojih stranaka. Obje stranke moraju nakon izbora napraviti svoje izbore (kao uostalom i sve ostale stranke), ali je pitanje tko će birati ta nova vodstva. Svime se može manipulirati, i delegatskim sustavom i varijantom jedan čovjek-jedan glas.

I. Hrstić: Točno, može se manipulirati, ali gubitnik više ne može.

Što bi se nakon izbora moglo događati s manjincima, je li moguće da dođe do podjele među njima ako npr. HDZ uspije pridobiti dio njih? Dosada su uvijek ili kolektivno podržavali vladu ili bili u oporbi...

T. Klauški: Manjinci obično nastupaju zajedno, ali pitanje je na mjestu, tko će koga podržati. Mislim da bi Karamarko mogao imati problem sa Srbima, ali ne znamo što je s ostalima.

I. Hrstić:Nema nikakvog razloga srpske zastupnke unaprijed smještati na jednu ili drugu stranu. Sve ovisi o tome tko im što garantira. Ne bih se tu nadao nikakvoj principijelnosti, nema razloga za nju. Manjici po prirodi stvari moraju podržati vladajuće, jer im je to prirodni interes, nema u tome ništa loše. Jedino ako im ovi ne daju ono što traže, demonstrativno otkazuju podršku.

Što je s krajnjom desnicom (R. Tomašić, Srb), mogu li proći u nekoj od jedinica?

T. Klauški: Meni se čini da je Karamarko učinio sve što treba da usisa što veći dio biračkog tijela kao i političkog profila krajnje desnice. Teško da im tu ostaje prostora.

I. Hrstić: Neke od tih stranaka na nacionalnoj razini su donedavno imale dovoljno glasača da osvoje parlamentarni status. No, sustav je protiv njih.

Mislite li da će Crkva imati neki utjecaj u kampanji?

T. Klauški: Mislim da hoće, ali manji nego što se misli. Zapravo mi se čini da s godinama taj utjecaj blijedi, ako već i ne pada, iako je Crkva svakako politički prisutna.

J. Popović: Crkva se sigurno neće odreći pokušaja, ali izborni rezultati su već pokazivali da taj utjecaj nije onoliki koliko se ponekad misli. No, nikako ga ne treba podcijeniti.

I. Hrstić: Crkva će biti nešto suzdržanija, ali uvijek prisutna. Uostalom, Crkva nisu samo svećenici.

T. Klauški: Neki cijelovi Crkve su za krajnju desnicu, neki za HDZ, neki bježe prema centru i dalje od politike...

Što vi mislite, može li se temeljem postojećih anketa i istraživanja procijenjivati stvarno raspoloženje birača, rejting stranaka i ishod izbora?

Tko će, po vama, pobijediti i hoće li ta pobjeda biti dovoljna za samostalno sastavljanja Vlade?

Jesu li moguća iznenađenja? Može li netko od trećih opcija na ovim izborima poremetiti planove HDZ-u i SDP-u?

Što će se događati u SDP-u i HDZ-u izgube li izbore? Mogu li Milanović i Karamarko preživjeti poraz?

Ocjene (5)


Respektira (4): IDujas, sthagon, VeNLO, Dirk15


Slaže se (1): roky333


Komentari (3)


Uopće nije u pitanju nad polovična pobjeda HDZ i koalicije. U pitanju je da li će uspjeti skupiti dovoljno ruku u Saboru za donošenje organskih i ustavnih zakona , kao i imenovanje ustavnih sudaca. roky333 0 0 0


Ako Hrvati još ne kuže da im HDZ i SDP kopaju raku u koju trebaju leći, onda neka glasuju za ta dva grobara. Laci 0 0 0


Nakon čitanja imam dojam kao poslije gledanja odličnog Otvorenog, ljudi s vrlo realnim pogledima na stvari,a cijelu priču najbolje oslikava I.Hrstić s 'koalicijom na razini nespremnosti demontiranja izbornog procesa...kao generatorima korupcije' VeNLO 2 0 0

Analiza

nastavak chata s J. Popović, T. Klauškim i I.Hrstićem

11.09.2015. 09:41, Nakon chata: Možemo li predvidjeti rezultat izbora? Tko će sastavljati novu Vladu?

Pa stručnjaci upozoravaju da smo pred bankrotom i mnogi misle da je to dovoljan razlog za postizanje konsenzusa, koalicije nacionalnog spasa... I. Hrstić: Da, stručnjaci kažu, ali vladajuća koalicija sebe je nazvala 'Hrvatska raste'. T. Klauški: A zajedno s njom raste i vanjski dug... I. Hrstić: Koalicija svakako već postoji na razini nespremnosti da se razmontira izborni sustav i upravna podjela koji su u svojoj biti generatori korupcije u Hrvata. J. Popović: E, još kad bismo znali konsenzusa oko čega? Ne bi li to bila samo dodatna podjela mjesta i funkcija koja bi se brzo pretvorila u natezanje tko ima ... više >

  • 4
  • 1
  • 0
  • 3

Analiza

Što kažete na tvrdnje da dobri nastavnici neće napuštati učenike zbog radne skupine. Hoćemo li imati opet negativnu selekciju?

- Ne bojim se da se najbolji nastavnici neće uključiti. Angažman koji zahtjeva odlazak s radnog mjesta bi trebao trajati prvo polugodište (to je ovo kraće). Radi se o 15 tjedana. Razmišljamo i o hibridnim modelima angažmana.

Koliko u najboljem slučaju može biti plaćen kvalitetan nastavnik, član skupine?

- To mi je teško odgovoriti, jer to treba odrediti ministar. No, znajući budžet, to neće biti neki veliki iznos.

To je važan dio motivacije..ili ne?

- Slažem se, ali ipak mislim da će većina ljudi zbog osjetljivosti pitanja, a to je ipak obrazovanje djece biti motivirana drugim, pomalo intrinzičnim razlozima. U životu se stvari rade i radi budućih mogućnosti koje se otvaraju angažmanima na poslovima poput ovoga. Tako barem razvijeni svijet gleda na stvari :)

Rekli ste da se glavne promjene odnose se na usmjerenje ka odgojno obrazovnim ishodima. Ishodi učenja su definirani NOK-om još 2010. Što je tu onda novo?

- NOK je dokument koji je usmjeren isključivo općem obrazovanju. U njemu imate dvije stranice o ranom i predškolskom, i dvije stranice o strukovnom u kojeg ide 70% učenika. Ishodi su vro nejednoznačni i definirani na razini područja. Kao takvi mogu se iskoristiti za jedan dio sustava (osnovne škole), ali nisu operativni na razini predmeta, a naročito ukoliko to želite povezati s kriterijma ispunjenosti.

Dakle, Nastavljate se na općeobrazovni NOK i proširujete "zanemarena" područja?

- Mi trenutno radimo Okvir nacionalnog kurikuluma - što je po mojem mišljenju NOK trebao i biti. Kratak dokument u kojem se opisuju vrijednosti, načela, ciljevi, organizacija poučavanja i učenja cjelokupnog sustava. Nakon njega, i tu je taj poziv, idu dokumenti koji reguliraju pojedinu razinu i vrstu obazovanja. Jer strukovno obrazovanje je drugačije od ranog i predškolskog i ima drugačije organizacijske elemente i od gimnazijskog obrazovanja. Radi se o povezivanju sustava u jednu koherentnu cjelinu.

Koliko ste i čijih inozemnih 'primjera dobre prakse' proučili prije ulaska u ovu reformu? Ima li netko tko bi nam, bar u grubo, mogao biti uzor ili model?

- Na stotine, mislim da nema zemlje u EU u kojoj nismo analizirali stanje. Sve dobro treba proučiti i promisliti ima li smisla ugraditi u naš sustav. Ipak, mi smo ljudi s ovih prostora, i nismo niti Finci, niti Austrijanci. Imamo tradiciju odgoja i obrazovanja na koju se možemo nasloniti i koju treba poštovati. Imamo i stanje sustava koje je specifično i koje treba uvažavati kod promjena. Brojne zemlje pokušavaju preuzeti tuđa rješenja i to je gotovo uvijek neuspješno.

Pričate o edukaciji postojećeg nastavnog kadra. Što je s proizvodnjom novih učitelja/profesora? Planira li se reforma studija na nastavničkim/profesorskim smjerovima?

- Naš je cilj pokušati promjeniti postojeći sustav što bi trebalo potaknuti sveučilišta da uvedu promjene. Taj sustav je vrlo spor.

Nastavnik bi ubuduće trebao biti glavni kreator nastave. To je povećani angažman, mislite li da će ih ovakva država adekvatno plaćati?

- Ja se nadam da hoće, ali tu se krije jedna veća zamka. Ako nastavnici nisu kreatori svojeg posla, ako oni sami ne preuzmu ulogu onih koji autonomno kroje vlastiti rad, nužno će još više izgubiti na važnosti. Profesije koje se svedu na puke izvršitelje, bez obzira na plaću, nemaju ugled u društvu. Davanje autonomije za cilj ima upravo to. Osnaživanje ljudi. E sada, na ovim prostorima, autonomija i kreativnost su željene stvari koje ljudi, kada ih dobiju, često odbacuju. Važne su tu stvari iza toga da je nastavnik kreator posla, možda još važnije od plaće.

Zašto u Ekspertnom timu nema niti jednog predstavnika matematičara, fizičara, kemičara….?

- Članovi su se prijavili na Javni poziv. Osobno zagovaram STEM područje u obrazovanju i znam da će se sada proširiti krug struka koje sudjeluju.

Hoćemo li se rezultati vaše reforme osjetiti na PISA i ostalim testovima, odnosno rezultatima naših učenika tamo?

- Iskreno se nadam da hoće. Ja sam dosta pisao o PISI. Od svih rezultata najtragičniji mi se čini onaj da u naprednim razinama pismenosti PISA 5 i 6 u matematičkoj pismenosti u RH ima 6,9 učenika a u Sloveniji ih je 13,7. Hrvatski obrazovni sustav treba mijenjati ne samo zbog PISE nego i zbog drugih pokazatelja.

Znače li loši rezultati naših učenika, pogotovo u rješavanju praktičnih zadataka i problema, da sadašnji, štreberski sustav, zaglupljuje djecu? Ili je nešto drugo u pitanju?

- Ovaj sustav nije smisleno promijenjen dugo vremena. On ne razvija ljudske potencijale (koji su raznoliki) na primjeren način. Iz toga ide svo nezadovoljstvo. Ne razvija prirodoslovce, doktore, ali niti kreativce, umjetnike, društvenjake. Zaslužujemo bolje.

Zbog čega informatika neće biti obvezan predmet u školama? Evo, i premijer se čudom čudi kako je to moguće...

- U postojećem planu nema prostora za nove obvezne predmete. Učenici u 7 i 8. razredu imaju 26 sati obveznih predmeta i još k tome 90% ide na vjeronauk i značajan broj na informatiku ili drugi strani jezik. To je opterećenje od 30 sati tjedno, što je 6 sati dnevno. Mnogi od nas ne mogu sjediti niti dva sata na stolici. Druga je stvar to što, da bi nešto učinili obveznim, morate imati učitelja i opremu u svakoj osnovnoj školi. Nadalje ako uvodite predmet od prvog razreda morate provoditi metodiku rada s vrlo malom djecom....Ali, ovom reformom se otvara prostor informatici na način da se njezina izbornost produlji od prvog razreda do osmog, da se ICT sadržaji obavezno uvedu u sve predmete gdje je to primjereno kako bi se razvila digitalna pismenost. Da se uvede programiranje kao izborni sadržaj ili čak predmet kojim bi se razvijalo algoritamski mišljenje. Sve to bi trebao biti zalog razvoja digitalnih kompetencija učenika. Kada se škola i strukturalno promijeni na način da se produlji na devet godina, onda se otvara prostor i za obvezni predmet, prije svega vjerojatno informatiku.

U planu je liberalizacija razredne nastave. Kako bi to konkretno trebalo izgledati?

- U razrednoj nastavi ne bi se više iskazivalo tjedno opterećenje već bi ono bilo iskazano polugodišnje ili godišnje. Na taj način bi recimo poučavanje umjetnosti bilo na razini polugodišta 17 sati, a na učiteljici je da osmisli i izvede tih 17 satu na način i kada to odgovara učenicima, a sve s ciljem da im obrazovanje bude smislenije jer tada se mogu posvetiti kreativnom radu, prolasku kroz kreativni proces, upoznavanju s umjetnicima... To čini obrazovanje boljim.

Nema li opasnosti da onda nastavnici prilagode tu satnicu sebi umjesto učenicima?

- Zadan im je polugodišnji fond sati. Ali ključno je da im treba dati povjerenje. To je ključ.

Proučavali ste i objavili niz studija o učenju, navikama, motivaciji hrvatskih učenika. Koja bi bila temeljna 'dijagnoza'?

- Učenike treba naučiti učiti, treba fleksibilizirati sustav i približiti ih njihovom životnom iskustvu.

Kad ćemo imati takvo školstvo, o kojoj tu budućnosti govorimo?

- Pune učinke imat ćemo kroz 10 godina, a ove promjene na kojima sada radimo trebale bi se vidjeti za dvije godine. Radi se o krupnim promjenama i važnim stvarima za budućnost ove zemlje.

I na kraju, kakvu školu u konačnici želite stvoriti – onu koja prednost daje kompetencijama vezanim uz tržište rada ili onu koja razvija kreativnost svakog pojedinog djeteta, bez obzira na postulate kapitalizma?

- Ne vidim razlog za veznik ili... Naši uzori su također zemlje kapitalističkog uređenja, u kojima većina ljudi ostvaruje svoje potencijale.

Pa nisu baš sva zanimanja tržišno konkurentna...

- Mislim da isključivo povlađivnaje diktatu tržišta rada ne može osigurati uspjeh društva, ali isto tako mi se čini izlišnim i zanemarivanje da obrazovanje treba pružiti pojedincu znanja i vještine od kojih će moći živjeti i funkcionirait na tržištu rada.

Kako biste vi definirali opći cilj obrazovnog sustava i koliko je moguće povezati sve vrste i razine u jedan jedinstveni sustav?

Mislite li da je bolje preslikati obrazovni sustav jedne uspješne zemlje ili iz više njih uzeti najbolje pa onda kombinirano primijeniti kod nas?

Što mislite o kvaliteti postojećeg nastavnog kadra i trebaju li nam nastavnici drugačijeg profila?

Jeste li za liberalniji pristup nastavnom procesu u kojem bi svaki nastavnik prema zajedničkome cilju na razini polugodišta sam kreirao vlastiti posao i zaslužuju li oni, po vama, toliki stupanj povjerenja?

Što mislite da je razlog oklijevanja nastavnika iz područja prirodnih i tehničkih znanosti da se uključe u kreiranje reformi?

Koliko vjerujete da će planirana reforma poboljšati uspjeh naših učenika na PISA testovima?

Treba li informatiku uvesti od početka školovanja kao obavezan ili izborni predmet i kako u svim školama osigurati materijalne uvjete za to?

Smatrate li da težište obrazovnog sustava treba biti na pripremi učenika i studenata za uključivanje u tržište rada ili biste kod njih ipak više poticali kreativnost i razvijali sposobnost snalaženja?

Ocjene


Komentari

Analiza

nastavak chata s Borisom Jokićem

15.04.2015. 07:43

Što kažete na tvrdnje da dobri nastavnici neće napuštati učenike zbog radne ... više >

Analiza

Jeste li za uvođenje poreza na imovinu zbog proširenja porezne baze?

- I dalje mislim da u ovom trenutku o novim porezima ne treba uopće govoriti. Poreza imamo dovoljno i previsoki su. U potpunosti se moramo koncentrirati na troškove javnog sektora. Porez na imovinu ne može dati značajne prihode, težak je za provedbu i zbog distribucije imovine i mogao bi teško pogoditi danas najsiromašnije slojeve. Ideja da bi se porezom na imovinu moglo potaknuti ljude da se rješavaju imovine i time usklade stanja svoje imovine sa svojim dohocima u ovom trenutku nije realna jer velike potražnje za nekretninama nema. Pogledajte cijene kuća po Slavoniji ili oko Zagreba.

Karamarko najavljuje mogućnost smanjivanja PDV-a. može li si to država priuštiti?

- Moj stav je jasan. PDV je porez na potrošnju i u tom smislu ima najmanje loš utjecaj na odvijanje ekonomske aktivnosti. Porez na dobit i njegovo smanjivanje bi po meni bilo puno primjerenije sadašnjoj situaciji ili recimo uvođenje zaštitne kamate u porez na dobit koja

bi omogućila umanjenje porezne osnovice poreza na dobit proporcionalno visini uloženog kapitala. Što se PDV-a tiče tu bi trebalo smanjiti broj sniženih stopa, vratiti neke usluge koje su danas na sniženim stopama na standardnu stopu i u tom kontekstu eventualno sniziti standardnu stopu. Linić je eksperimentalno dokazao da puko snižavanje doprinosa za zdravstvo (još i uz povećanje PDV-a) nije dalo rezultate. Nedostajala je reforma zdravstva. Dakle, prioritet bi trebalo biti uravnoteženje proračuna, i to bi trebalo postići u četiri do pet godina. I sukladno tome treba složiti, kao što sam već rekla, mix reformi, rezova gdje su potrebni i izmjena u poreznom sustavu. Jer dug teži u 85% BDP-a. A jedini lijek za to je uravnoteženje proračuna i onda lagani suficiti kako bi se dug počeo efektivno vraćati.

Podržavate li prijedloge za zabranu ovrha kad se radi o jedinom krovu nad glavom?

- Nisam za ukidanje temeljnih mehanizama odgovornosti, a oni kažu da se dugovi moraju vratiti. Smatram stoga da bi se u slučaju ovrha nad jedinom nekretninom trebalo izgraditi mehanizam po kojem takve osobe prelaze u status stanara s mogućnošću da u trenutku kada im se poboljšaju materijalne prilike mogu ponovo doći u poziciju stjecanja vlasništva.

Za vas onda Ovršni zakon nije neustavan?

- Ja nisam ustavni stručnjak i ne mogu se tu kategorički izjašnjavati. Međutim, jesam ekonomist i na žalost ne mogu odustati od premise da svatko mora snositi odgovornost za svoje odluke. To u ovom konkretnom slučaju znači i razumijevanje da uzimanje dugoročnih kredita znači rizik, znači mogućnost da se taj rizik realizira, ali onda moramo izgraditi mehanizam koji sprječava da ljudi ostanu na cesti.

Što vi mislite o bušenju nafte u Jadranu? Ekonomska korist ili šteta?

- Podsjećam da se vrlo često zalažemo za reindustrijalizaciju, jačanje realne osnovice naše ekonomije. E ovo je jedan takav primjer. Podloga za jačanje industrijske osnovice. Zato mislim da ovakve projekte ne treba odbacivati već biti pragmatičan i tražiti da se realiziraju u skladu s najvišim standardima zaštite okoliša. Pa na kraju krajeva već postoji 19 platformi na sjevernom Jadranu. Osim toga, koliko je meni poznato podatci pokazuju da je do sada u procesu privođenja proizvodnji samo jednog polja radilo 50 hrvatskih tvrtki.

Je li to pitanje za referendum? Mogu li građani procijeniti opravdanost projekta?

- Po mom razumijevanju u ovom trenutku referendum više nije moguć - jer su natječaji raspisani, tvrtke su se javile i obustavljanje toga bi moglo izazvati moguće i tužbe. Na načelnoj razini svako se pitanje može staviti na referendum, ali ovdje se jednostavno s tim na početku nije računalo. Mislim da treba ljudima više tumačiti i osvješćivati rizike o kojima se ovdje radi. Jer ponavljam, ovo je baš dobar primjer suprotnosti u koje vrlo često u Hrvatskoj upadamo. Reindustrijalizacija, proizvodnja, izvoz, a kada se takav projekt nađe na stolu onda se pojavi niz problema ili argumenata protiv.

Što kažete na najave IPO-a HAC-a i HEP-a?

- IPO HEP-a podržavam. Problem je samo što se ne može kvalitetno napraviti u roku u kojem si je to Vlada zadala pa mi to onda miriše na predizborni pokušaj repliciranja IPO-a HT pred izbore 2008. MEđutim, HT je tada već bio uređena kompanija što HEP na žalost još uvijek nije. IPO HAC-a - u teoriji ima određenog smisla, ali tu me najviše zanima kako bi se postavili miroviski fondovi.

Je li IPO bolja solucija od davanja u koncesiju?

- U mjerenju IPO ili koncesija želim ukazati na sljedeći kontarast. Koncesija znači ugovor u kojem vlasništvo ostaje nesporno u rukama hrvatske države, a time i građana, dok se pronalazi upravitelj. IPO znači listanje na burzu, kupnja od strane građana, mi mirovinskih fondova ili ne znam koga sve već. A onda slijedi sekundarno trgovanje. I pitam kome će građani prodati te dionice kada ih ponovo požele pretvoriti u novac? Svakome onome tko bude želio kupiti. Želim reći da za razliku od koncesije, IPO otvara prostor za trajnu promjenu vlasništva čemu se, koliko ja razumijem, svi najviše protive u diskusiji oko koncesije. Zato treba biti oprezan s onim što želimo, a ponovljam, politika treba jasno tumačiti što njezini potezi znače. Koncesija zadržavanje vlasništva, IPO promjena vlasništva uključujući i mogućnost da to vlasništvo steknu neki tamo 'stranci'

Kako ocjenjujete Vladine socijalne mjere, može li Milanović na taj način povećati rejting i šanse za ostanak na vlasti?

- Mislim da Milanović igra na kartu da će okruženju stopa rasta od 0 do 0,5% koje bi se mogle ostavriti ove godine ljudi jednostavno zaboraviti na izgubljene prilike iz prethodne tri godine.

I, hoće li ljudi zaboraviti na izgubljene prilike? Tko će pobijediti na izborima?

- Mislim da je to još uvijek trka s neizvjesnim ishodom.

Vidite li neku političku opciju koja nudi dobra rješenja za zemlju?

- Još uvijek čekam da se iza retorike pojavi sadržaj. Za sada su sve relevantne opcije još uvijek na retorici

Ima li uopće šanse da se neka treća opcija probije, ili smo osuđeni na HDZ i SDP?

- Mislim da će idući izbori donijeti dodatnu fragmentaciju političke scene tj. da će se na njoj pojaviti i neki novi igrači kojih do sada nije bilo, tako da se stvari polako odvijaju prema razrješenju. Iz dalmatinskih gradova napreduju neki sasvim novi ljudi koji ne kriju ambiciju sudjelovanja na parlamentarnim izborima, postoje i pojedinci koji koketiraju s idejom novih političkih opcija. Netko od njih će se uspjet probiti do Sabora. Ne kažem da će uspjeti efektivno doći na vlast, ali ipak to su novi procesi

Imate li plan za dalje, nakon ovog mandata?Jeste li se spremni, kao nezavisna stručnjakinja pridružiti nekoj stranci ili nekakvoj trećoj opciji koja bi zagovarala promjene za koje se zalažete?

- Naravno da imam plan za poslije. Ono što je u ovom trenutku sigurno jest da ne idem na izbore niti ću se pridruživati političkim strankama. Iza mene je 12-13 godina rada u javnom sektoru ili ako hoćete javnom prostoru.

Znači, odlazite u privatni sektor?

- Da, to mi je želja i plan.

Zamjerila Vam se jako politika?

- Ne bih tu govorila o zamjeranju. Čista politika, na način kako se prakticira u Hrvatskoj, nije nikada bio moj životni izbor ili neki veliki san. Mene je uvijek i jedino zanimalo kako pripomoći da Hrvatska bude najuspješnija tranzicijska zemlja. Politika u nas je, s druge strane, vrlo često odvojena od takvog cilja.

Ocjene (1)


Respektira (1): VVukovic


Komentari

Analiza

nastavak chata s M. Dalić

10.03.2015. 09:42

Jeste li za uvođenje poreza na imovinu zbog proširenja porezne baze? - ... više >

Analiza

Iako bi joj, kao svima novoizabranima, trebalo dati onih sto dana poštede i vremena da pokaže prve stvarne rezultate svog rada i politike, Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović od prvog je dana pod povećalom medija koji joj važu svaku izgovorenu riječ i potez, procjenjujući je li i koliko obećanja iznevjerila i hoće li biti predsjednica svih ili pak samo 'svoje' polovice birača... Ono što je do sada postalo jasno jest da Grabar Kitarović neće  glumiti fikus te da obećanje o Predsjednici koja govori, ukazuje i lupa šakom o stol nije obmana. Startala je u petoj brzini, ne taktizirajući niti važući koliko je mudro i strateški dobro, primjerice, već u drugom tjednu mandata ispucavati najjače oružje – zahtjev za smjenom premijera. S obzirom kakvog protivnika ima, možda bi ipak bilo bolje da je vožnja krenula malo polakše, nekim redom. No, to je stvar procjene i percepcije; jednima je to pravi potez i dokaz njezine odlučnosti i dosljednosti, drugima propucavanja vlastite noge, dokaz da se predsjednica u startu gubi i nervozi.

I baš zato to nisu pitanja kojima se ovdje želimo baviti. Jer, u krajnoj liniji, osim za potrebe dnevno-političih obračuna potpuno je nebitno je li Kolinda zatražila ostavku i sjednicu Vlade i što joj je i koliko bahatim i drčnim tonom Milanović odgovorio. Jer, dok god premijer ima većinu u Saboru, njezin zahtjev ništa ne mijenja u našoj trenutno doista obeshrabrujućoj stvarnosti. Kao što nam baš puno ne znači ni tko će predstavljati zemlju na sjednicama Europskog vijeća niti tko će se uspjet ubaciti na veleposlaničku listu. Što je, izgleda, materijal za novu rundu fajta Pantovčaka i Banskih dvora.

No, postoji jedna jedina stvar koju je Predsjednica, i to jedina ona u ovoj državi, već mogla učinkovito riješiti. Na dobrobit svih, a prvenstveno mentalnog stanja nacije. I unatoč svim podjelama, baš u skladu sa svojim obećanjima o okupljanju i politici zajedništva.

Kolinda Grabar Kitarović mogla je, a veliki dio javnosti je to od nje s pravom očekivao, već prilikom svog prvog predsjedničkog posjeta šatoraše iz Savske pozvati da prekinu prosvjed, raziđu se kućama, čuvaju svoje zdravlje i obiteljski život. Te im obećati da će ona, Predsjednica, dati sve od sebe i boriti se da se njihovi problemi riješe na pravi način. Zajedno s njima. Kroz legalne institucije države. No, svoj ugled i neizmjernu karizmu koju ima među prosvjednicima, a vidjeli smo svi da je njezin posjet šatoru u izbornoj noći nalikovao scenama ukazanja Bogorodice, Kolinda nije odlučila iskoristiti da konačno razriješi ovu uznemirujuću i, konačno, nelegalnu situaciju. Ok, bio je to posjet zahvale na podršci u kampanji. Možda drugi put, na nekom službenom sastanku, kako i priliči. Ne možeš ipak doći nekome u goste, pa makar i nelegalni šator u tuđem dvorištu, i tražiti da se iseli. No, dogodio se i taj drugi put, predstavnici šatoraša posjetili su službeno Pantovčak i održali sastanak s predsjednicom. I opet ništa.

O čemu su uopće razgovarali? 'Upoznali smo predsjednicu s problemima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji te odnosom institucija prema braniteljima i Domovinskom ratu. Ponovili smo sve argumente koje smo iznosili 130 dana prosvjeda i rekli joj što sve poduzimamo na rješavanju tih problema te da ne nailazimo na razumijevanje institucija. Zamolili smo je za njezin doprinos i da se uključi u rješavanje problema jer mi ne želimo podjele u društvu kao što nam neki žele imputirati', kaže Glogoški. Hm, a o čemu se onda razgovaralo na svim susretima prije toga? 'Je li hladno u šatoru? Kakva vam je hrana? Jesu tvrdi madraci? Puštaju li vas ovi iz Ministarstva na wc?'...ili?

Je li Predsjednica ovaj put, službeno i na Pantovčaku, nakon što je iznova saslušala njihove stavove, pozvala branitelje da prekinu nelegalni prosvjed i vrate se kućama? Pa da zajedno krenu rješavati problem? Ne. Ona je rekla da je 'zainteresirana uključiti se u rješavanje problem braniteljske populacije te da želi pomoći'.

A Glogoški i ekipa od Predsjednice očekuju da o njihovom problemu razgovara s premijerom. Tko je tu sad naivan i očekuje nemoguće? Misli li itko u ovoj državi da bi Predsjednica s Milanovićem mogla tek tako dogovoriti bilo što, a kamoli otkaz ministru Matiću i poustavljivanje njihovog zakona? I Milanović, i Leko, i bivši Predsjednik Josipović pozivali su branitelje da dođu i razgovaraju, u institucijama države. Nije išlo. Demonstracije po Saboru u kojem su mimo pravila i Pravilnika tražili riječ, ne može se nazvati dijalogom. Stoga je prilično neuvjerljivo i čudno što sada od Predsjednice očekuju da im prokrči put koji je čitavo vrijeme otvoren.

U čemu je doista problem? Zbog čega predsjednica Republike ne želi iskoristiti svoju poziciju i riješiti ovu situaciju, kad to Milanovićeva vlast očigledno nije u stanju. Iz straha od mogućeg ishoda ne usude se dirati u šator, a kao krunski alibi vade prosvjede u Varšavskoj. U kojima su, prisjetimo se, specijalci danima odvlačili i odnosili prosvjednike u marice. Apsurdna usporedba, na više razina.

Uz dužno poštovanje prema braniteljima i svim njihovim problemima i zahtjevima – ovaj prosvjed je nelegalan i treba ga okončati. I baš zato se od Predsjednice očekivalo, i još uvijek očekuje, da stane na kraj situaciji koja već mjesecima iritira i deprimira većinu pristojnih građana željnih normalnog i mirnog života. I koji smatraju kako bi zakoni u državi trebali jednako vrijediti za sve. Da dokaže, ako treba, i Milanoviću i Matiću i Ostojiću da se ne boji nikoga, da može ono što oni ne mogu i da su je građani baš zbog toga izabrali.

Zbog čega to ne učini i ne poentira? Zato što bi Milanović i čitava bulumenta hejtera promućurno zaključili kako je to čisti dokaz da je prosvjed od prvog dana orkestriran i organiziran od strane HDZ-a? Pa? Ionako to misle i ništa ih u tome neće razuvjeriti. S obzirom da HDZ i dalje podržava prosvjed, Kolinda bi upravo tim potezom dokazala da više nije stranačka igračica, a još manje nečija marioneta, i da radi u općem interesu države i svih građana.

Ili se Predsjednica boji da bi je, osim što bi stala na žulj bivšem stranačkom šefu, prosvjednici odbili poslušati i okrenuli se protiv nje jer nije više 'njihova'? Moguće. No, ni u tom slučaju nema šta izgubiti, može samo dobiti. Hejterima će i dalje biti jednako mrska i nedostojna elementarnog poštovanja i funkcije koju obavlja, a ostatku javnosti dokazat će da želi smirivanje tenzija, ali i da se zalaže za poštivanje zakona i rješavanje problema kroz institucije države. I konačno, da ne kalkulira.

Pa ako joj nisu zamjerili slučajnu laž oko otkaza u NATO-u i već zaboravljenu namjeru preseljenja u Visoku, koja eto, ni sigurnosno nije adekvatna za njezin Ured, sigurno neće ni to.

Komentari (41)


@ID, ovaj tekst se bavi onim što se moglo napraviti odmah, a utvaram da KGK ima utjecaj jer su je prosvjednici iz savske zdušno podržavali u kampanji a i ona njih... siouxica 0 0 0


a pod uznemireni i pristojni građani sam mislila na onu tihu većinu koja sjedi doma i živcira se, ali ne hoda po prosvjedima ni kontraprosvjedima. glasaju na izborima i (naivno) očekuju da vlast, u ovom slučaju Predsjednica, rade za opće dobro siouxica 0 0 0


Dobro uravnotežena količina pitanja uz dovoljno ponuđenih odgovora provučeno kroz vrlo dinamičan tekst. Šteta što objavljuješ tekstove kvartalno, kao HNB svoj bilten:) VeNLO 1 1 0


sve države tetoše svoje branitelje i ratnike (Njemci s pol milje eura), ponajviše jer je to pitanje BUDUĆNOSTI. Ako se popljuje spremnost na ljudsku žrtvu, u budućnosti od naroda ne možeš očekivati ni da podrže mini reformu! zato meni ne smetaju Antiprotivna 1 0 0


Predsjednica ili predsjednica pitanje je sad Demon_Clean 0 0 0

Analiza

Kako će Milanović riješiti 'problem Kolarić'?

06.11.2014. 13:42, Nakon chata: Hoće li se A. Kolarić uspjet vratiti u stranku i može li ona stvoriti 'Novi SDP'?

Koliko god ona tvrdila da prije godinu dana nije kalkulirala kada je otvorenim pismom u medijima javno kritizirala Zorana Milanovića zbog 'Lex Perkovića', teško je vjerovati da se iskusna i prekaljena komunikatorica i bivša glasnogovornica Račanove Vlade Aleksandra Kolarić naivno zaletjela i udarila glavom u zid. Kritiziranje Milanovića garnirano prozivanjem ostalih kolega iz stranke zbog šutnje i kimanja glavama zbog čega ih je usporedila s HDZ-ovcima iz ere Ive Sanadera, teško da bi prošlo nekažnjeno i u demokratičnijoj stranci od ove koju se pretvorio SDP. Stranke tihih i pritajenih, da ne kažemo mutavih nezadovoljnika kojima apsolutistički vlada Milanović okružen klikom dokazano nesposobnom za bilo kakav ozbiljan posao osim osiguravanja vlastitih te pozicija svojih prijatelja i istomišljenika.

Kolarić je morala znati što će joj se dogoditi nakon što ih javno prozove u trenutku u kojem se država, tek primljena u EU zbog Milanovićevih do danas neobjašnjenih eskapada sa lex Perkovićem, našla na rubu sankcija. Ambiciozna i energična, a u ovoj stranačkoj konstelaciji nije se uspjela probiti niti do vrha zagrebačke stranačke organizacije a kamoli utjecati na bilo što što se tamo događa, dobro je procijenila da joj je protjerivanje iz stranke zbog 'verbalnog delikta' najbolja karta na koju može zaigrati. Izbacivši je iz stranke, Milanović ju je lansirao u javnost kao svoju žrtvu. A njih, pokazao je i slučaj Mirele Holy, razočarani SDP-ovi birači ali i oni s druge strane centra najviše vole. Status treba samo pametno iskoristiti.

Kolarić zato proteklu godinu dana nije sjedila skrštenih ruku nego je preko društvenih mreža i medija uporno kritizirala Milanovića i njegovu Vladu, šaljući jasne i argumentirane poruke, artikulirajući raspoloženje birača ali i ono što većina SDP-ovaca misli ali ne smije izgovoriti. Prije nekoliko mjeseci opet je javno prozvala Milanovića a SDP-ovce pozvala da smijene njega i njegovu nesposobnu Vladu koja nas iz mjeseca u mjesec vodi u dublju propast, te hrvatskoj ponudi novog premijera i Vladu. Ovih dana proziva ministre u Vladi jer šute i nisu stali u obranu Predraga Matića koji je već tjednima na meti napada i uvreda branitelja/prosvjednika....

Od bivše glasnogovornice Vlade i neistaknute članice SDP-a Kolarić se u godinu dana, zahvaljujući mudroj komunikacijskoj strategiji, premetnula u jedinu predstavnicu hrvatskih socijaldemokrata koja se, bez ustručavanja i straha bori za povratak pogubljene stranke u tračnice. Da je mudro iskoristila svoj crveni karton najbolje govori činjenica da je u protekla dva tjedna izborila dvije uzastopne pobjede u HTV-ovom showu za široke mase Piramida, te prošla u finale emisije pregazivši čak i desnom dijelu birača omiljenog komentatora Tihomira Dujmovića.

Teren je izvrsno pripremila, pričekat će predsjedničke izbore i onda pokušat na velika vrata ponovo ući u stranku. No, hoće li u tome i uspjeti, ovisi samo o Zoranu Milanoviću.

Ključno je pitanje strateške procjene šefa SDP-a, je li veća šteta zabraniti Kolarić ponovni upis u stranku na koji ima pravo ili pak pustiti Statutarnu komisiju da odradi posao po svojoj savjesti i u stranku ponovo pripustiti remetilački element. Jer, Kolarić sa svojom Platformom Novog SDP-a, gledajući s njegove pozicije, nije ništa drugo nego guja u njedrima. Jasnih stavova, artikulirana i neopterećena vlastitom funkcijom i foteljom koju treba štititi, Kolarić bi u polumrtvu stranku u kojoj čak i umorni i anemični Zlatko Komadina djeluje kao revolucionar jer se tu i tamo usudi oponirati šefu, unijela totalnu pomutnju.

Izbori po principu jedan član-jedan glas i uvođenje predizbora u stranci u kojima bi šansu za upad na izborne liste dobili svi vrijedni i sposobni članovi stranke a ne samo šefovi poslušnici, ruše sve ono na čemu Milanović gradi svoju moć i poziciju, i jamče Aleksandri Kolarić ozbiljne izglede na unutarstranačkim izborima.

Osim toga, Kolarić sa sobom u miraz donosi i zajamčenu suradnju sa ORaH-om. Njezina prijateljica i najpopularnija hrvatska političarka Mirela Holy jasno i nedvosmisleno poručuje da s ovakvim SDP-om, sa ovakvim vodstvom, neće surađivati nikad. Uvjet suradnje s ORaH-om koji je, barem po trenutnom raspoloženju birača, jedini put da se SDP više ikada domogne vlasti jest kompletna promjena vladajuće garniture i politike stranke. Upravo ono na čemu inzistira i Aleksandra Kolarić kada govori o tome da želi sudjelovati u stvaranju Novog SDP-a koji će se ponovo povezati s biračima koji žive od svoga rada. Uz to, barem javno, Kolarić ne inzistira niti se gura na čelno mjesto nego ističe kako samo želi sudjelovati i biti dio reforme koja će spasiti stranku od potpune propasti. Mudra taktika ili stvarna želja da se nešto pokrene, pa makar i ne bila na samom čelu, manje je bitno. Činjenica je da je SDP-u, želi li izbjeći potpunu propast i idućih 20 godina u oporbi, nužna hitna reforma. A, kao što kaže i sama Kolarić, ekipa koja je stvorila problem ne može biti dio njegova rješenja.

U svakom slučaju, bit će zanimljivo pratiti kako će Zoran Milanović i njegovi pobočnici pokušat riješiti 'problem Kolarić'. Pokaže li se šef stranke doista tako predvidljiv kao što se čini i stopira joj povratak, a stranka i to šutke proguta, izgubit će doista i zadnju šansu za rehabilitaciju i vraćanje povjerenja birača. Dokazat će da su im glavna briga i interes vlastite fotelje i ništa drugo. Jer ako nije tako, ako Milanović i ekipa vode ispravnu politiku i imaju dobre argumente i potporu stranačkog članstva, Kolarić im ne predstavlja nikakvu smetnju i ne treba je uopće ozbiljno doživljavati.

Što se nje same tiče, ako su njezine ambicije doista više u politici nego PR-u, a čini se da itekako jesu, spriječavanje povratka u stranku će joj opet biti samo dodatni vjetar u leđa. Jedna Milanovićeva žrtva i 'komunikacijska vještica' kojoj su principi važniji od fotelje uspjela je praktički bez stranke postati treća politička snaga u državi. Udruže li se dvije takve, SDP će biti sretan uspije li zadržati i poziciju treće stranke. O političkoj snazi već dugo ne možemo govoriti.

Ocjene (14)


Respektira (9): Panter, IDujas, VeNLO, Jung-fu, Zagorec, draxy, AlexKolaric, visitor, damir_pacek


Slaže se (2): micko3, visitor


Ne slaže se (3): croat1899, glycerin, teutina


Komentari (31)


Izabranog predsjednika konstantno kritiziraju (a i je samo njega) croat1899 0 0 0


@croat, kolarić je bila glasnogovornica vlade, nije baš bila u poziciji krojiti politiku i odluke. misliš da ona nije kapacitet i dovoljno jaka za pokrenuti promjene kakve sdp-u trebaju? siouxica 0 0 0


Kolaric je bila jedna od najblizih suradnika premijera Račana. Ne mislim da je osoba koja je u sdp-u bar 15 godina i obnašala za to vrijeme brojne funkcije baš najbolja za provesti neku katarzu koja je potrebna toj stranci. Imala je itekako vremena croat1899 0 0 0


A. Kolarić se ne smije nazivati naivnom, jer ona to nije. No sigurno jest osoba kojoj je stalo. A kad je nekom stalo onda to mora i pokazati, a pokazati se može riječju i djelom. Ona je to učinila, i nastradala. Iskreno se nadam da će dobiti priliku IDujas 1 1 0


stvarati jednu stvarno socijaldemokratsku stranku kojoj domoljublje i rodoljublje neće biti prezrene kategorije kao što je to danas slučaj u jednom djelu SDP-a. Da sam u pravu pogledajte što o tome kaže Miro Lace dugogodišnji ex. člana SDP-a u VL. IDujas 0 0 0

Analiza

SDP-ovci trebaju preuzeti odgovornost i smijeniti Milanovića

06.05.2014. 18:11, Ocijenite Milanovićev potez: kako će se smjena Linića odraziti na rad Vlade a kako na SDP?

Otkaz ministru s kojim premijer nije u stanju ostvariti nikakvu komunikaciju ni normalno surađivati potpuno je logičan potez i pravo prvog čovjeka Vlade. No, kako je riječ o Vladi koja već dvije godine svojom nesposobnošću zakopava državu u sve dublju ekonomsku krizu, a njezini čelni ljudi međusobnim spletkama i podmetanjima dodatno truju i deprimiraju ionako zgađene i obeznađene građane, smjena ministra koji je jedini nešto konkretno radio i iza sebe imao nekakve rezultate, teško da može izazvati ikakvo zadovoljstvo osim eventualno u samoj Vladi koja će sada, u idiličnim i nepomućenim odnosima, nastaviti sa svojim bauljanjem i tračenjem svima nam dragocjenog vremena.

Kako Zoran Milanović nema namjeru odstupiti s mjesta premijera jer i dalje živi u svojoj fikciji, ili tako barem uvjerljivo glumi, da radi dobar posao i da ćemo mu svi zbog toga uskoro biti zahvalni, a koalicijski će partneri, svjesni da na realnoj političkoj sceni već spadaju u prošlo svršeno vrijeme podržati svaku njegovu odluku i tako i dalje održavati ovu Vladu, vrijeme je da odgovornost preuzmu oni koji u ovoj situaciji jedini mogu prekinuti agoniju čitave zemlje. Na potezu je SDP.

Na potezu su svi oni SDP-ovci koji su strašno nezadovoljni i frustrirani zbog načina na koji Milanović vodi stranku i zemlju ali uporno o tome javno šute jer se ne žele zamjeriti stranačkom šefu. Svi oni koje je prije pola godine u svom pismu zbog te šutnje prozvala Aleksandra Kolarić i koja je zbog toga promptno izbačena iz stranke a da se gotovo nitko za nju nije založio. Svi oni koji jedva čekaju da Milanović izgubi izbore, pa da mu se onda mogu 'krvi napiti' i davati intervjue u kojima će pričati kako je upropastio stranku i državu i kako su oni čitavo vrijeme bili protiv njega, ali nisu mogli ništa napraviti...

Hoće li dva najjača ogranka, zagrebački i riječki, preuzeti odgovornost za stanje u zemlji i pokušati organizirati unutarstranačke izbore? Šef zagrebačkog ogranka Davor Bernardić već je jednom uspio poraziti Zorana Milanovića kada je na zagrebačkim unutarstranačkim izborima pobijedio svog, inače, prijatelja Rajka Ostojića kojega je Milanović oktroirao kao njegovog protukandidata. Nakon toga, Bernardić se ugodno uljuljkao i kao da ga čitava situacija previše niti ne zanima... Vojko Obersnel, moćni riječki gradonačelnik Milanoviću je odmah poručio kako zbog ovog neljudskog poteza prema Liniću više ne može računati na 'nepomućene i stabilne' odnose u stranci. Već ranije Riječani su jasno rekli kako se u Linića ne treba dirati jer će to dovesti do potresa u stranci. Sam Linić proglasio je 'time-out' do EU izbora jer ne želi stranku dovesti u lošu poziciju. Planira li 26. svibnja pozvati na rušenje Milanovića ili će odlučiti da mu je jednostavnije sjediti u Saboru bez odgovornosti i briga i tamo čekati kraj mandata, pa u zasluženu penziju? Naravno, osim ako u čitavoj priči doista nema materijala za Uskok i DORH zbog čega bi, umjesto u Saboru, završio u Remetincu... No, za ovu priču sudbina samog Linića, naposlijetku, nije ni bitna.

Što o stanju u državi i budućnosti stranke misli Josip Leko, šef Sabora koji je već nekoliko puta imao neugodnosti i probleme zbog šefovih političkih vratolomija, ali se uvijek u zadnji tren ipak povlačio? Hoće li Zlatko Komadina stati iza najava o tome da bi diranje u Linića izazvalo potrese u stranci? Planira li Tonino Picula i dalje uglađeno šutjeti jer će ionako idućih pet godina uživati u blagodatima koje pruža mandat u EP-u? Da ne nabrajamo dalje...

Sad im je prilika. Ne učine li ništa i puste li da Milanović ostane na vlasti do kraja mandata i tako ovoj državi potroši još dvije godine, svi oni će biti podjednako krivi i odgovorni za stanje u državi i neće biračima moći prodavati priče o novom SDP-u nakon što tada smijene Milanovića. Jedina šansa da SDP kao stranka vrati barem dio izgubljenog povjerenja birača jest da hitno pokrene proceduru smjene Zorana Milanovića sa čela stranke a onda, po već viđenom talijanskom i slovenskom scenariju, i iz Vlade. Zajedno sa ekipom nesposobnih i poltronskih ministara.

Na taj način, s rekonstruiranom Vladom koja bi u svakom slučaju radila bolje od ove, dokazano nesposobne, i najboljom mogućom besplatnom kampanjom koju bi dobili rušenjem Milanovića, SDP bi možda i imao šanse na idućim parlamentarnim izborima.

Ocjene (8)


Respektira (5): Panter, sthagon, VeNLO, Zagorec, visitor


Slaže se (3): visitor, Zivac, TerreRosse


Komentari (18)


SDP-ovci neće smijeniti Milanovića. Oni previše ističu da je njihova snaga u različitim mišljenjima (već to je sumnjivo). Nažalost, većina u vrhu stranke su poltroni, koji samo različito "laprdaju", a milsle kako Šef kaže, Panter 0 0 0


P..kvalifikacija vrha stranke stoji no zanemaruješ teren, tvorci Statuta nisu mogli do kraja osigurati nedodirljivost predsjednika, sjeti se da u puno organizacija nisu prošli Milanovićevi kandidati..a članstvo je prilično nabrušeno ponašanjem elite visitor 0 0 0


@v Kad bi to bilo tako kako komentiraš ... nitko sretniji od mene. Nažalost, teren je nebitan, Traži lidera (koji je u Glavnom odboru) i "misli kao on(a)". Jasno, najčešće u cilju da ga se on(a) sjeti kad "zaškripi". To je demokracija - vlast naroda. Panter 0 0 0


izvrsno poznajem genezu Statuta i kritična mjesta..teren je vrlo bitan, osim u slučaju kad je samo jedan kandidat (viđeno)..slijedi veliki obračun poslije izbora, biti ili ne biti :) visitor 0 0 0


@v Nisam mislio da je teren "po Statutu" nebitan, nego de facto nebitan. Ako se razumiješ u statute, znaš tko ih piše - pobjednici dok uživaju (najčešće 2/3) potporu. Panter 0 0 0

Analiza

Borimo li se protiv izrabljivanja ili za očuvanje statusa quo?

30.04.2014. 14:32, Koliko je opravdan strah od outsourcinga: tko tim rješenjem gubi a tko dobiva?

Izdvajanje 26.000 ljudi i posla od 3,5 milijarde kuna iz javnog sektora u privatne ruke vrlo je ozbiljan poduhvat i zahtjeva ozbiljnu analizu i pripremu. Kada u takav posao ulazi Vlada Zorana Milanovića, koja je poznata po tome da se upravo analizama, pripremama, planovima i kontrolom provedbe ne voli previše zamarati, ima puno razloga za zabrinutost, pitanja i skepsu. Legitimno je pitanje i zašto se prvo udara po najslabijima – čistačicama, domarima, kuharicama, zaštitarima, vozačima..., a ne po uhljebljenim državnim službenicima koji igraju tetris po ministarstvima i agencijama. Ali možda treba prihvatiti logiku da se odnekud s rezovima i racionalizacijom već jednom treba krenuti, pa makar i od repa.

No, u priči o outsourcingu se opet pokazuje koliko smo površno i neodgovorno društvo i koliko volimo tračiti vrijeme u jalovim i beskorisnim raspravama umjesto da energiju i znanje usmjerimo u konstruktivno i bitno.

Počnimo od sindikata. Razumljiva je, naravno, njihova zabrinutost za sudbinu radnih mjesta i stečenih prava radnika koji će, odluči li Vlada 'outsourcati' njihove djelatnosti, iz sigurnosti državnih jasla nabrzinu biti šupirani i predani u ruke mrskih i uvijek sumnjivih privatnih poduzetnika. Uostalom, od čega bi sindikalci živjeli kada se ne bi protivili svim rezanjima i smanjenjima radnih prava? Problem je u tome što sindikalna ekipa, a očigledno niti njihovo članstvo, još nisu shvatili da upornim odbijanjem prilagođavanja svojih zahtjeva realnoj situaciji sami sebi pogoršavaju položaj te rade opću štetu.

Ako država mora rezati svoje rashode i smanjivati aparat da bi bila funkcionalna i održiva, a to valjda nikome više nije sporno, i ako je outsourcing jedan od načina da se uštedi, zadrži kvaliteta usluge, a da većina zaposlenih sačuva radno mjesto, za što postoje uspješni primjeri u okruženju, onda bi valjda o tom rješenju trebalo raspravljati sa malo više argumenata od pukih ocjena da je sve skupa glupo, mutno, đavolje... Sindikati bi trebali prihvatili realnost u kojoj se više nikome ne može jamčiti siguran posao do penzije, a u što su se na svojim leđima uvjerile stotine tisuća nezaposlenih i onih koji se svakodnevno bore za svoj posao u privatnom sektoru, okaniti se teških riječi te odraditi svoj dio posla; inzistirati da u uvjetima natječaja preko kojih će se dodjeljivati poslovi privatnicima bude propisana i maksimalna zaštita radničkih prava. U realnim uvjetima. Jer, budu li uvjeti natječaja nerealni, a zaštita radnika koja se traži prenapuhana, iz igre će automatski ispasti svi oni koji rade po zakonima i propisima, a otvorit će se prostor namještaljkama, dogovorima ispod žita i naknadnim aneksima ugovora. Dakle, ako EU propisuje do pet godina zajamčene sigurnosti, neka to bude do pet godina. Toliko, realno, nema nitko u privatnom sektoru a, s obzirom na stanje države koja je u ovom obimu potpuno neodrživa – niti u državnom.

Ono što bi se moglo dogoditi jest da Vlada, uplašena bukanjem sindikata i zaštitnika prava državnih čistačica i kuharica i ovaj put napravi salto mortale, odustane od outsourcinga te se umjesto toga prikloni lošijem rješenju. U igri je još osnivanje nekakvog "spin-off entiteta", tvrtke u javnom vlasništvu stvorene na temelju izdvojene gospodarske cjeline. Nekako se ne čini baš logičnim da je brzi put prema uštedama i tržišnom natjecanju za dobijanje poslova outsorcinga osnivanje nove, ogromne državne tvrtke sa 26 tisuća zaposlenih. O kakvoj se tu uštedi može govoriti kad bi odmah u startu trebalo zaposliti čitav upravljački ešalon i tko jamči da ta tvrtka umjesto ušteda neće proizvoditi gubitke?

No, vratimo se raspravi o outsourcingu. Od sindikata dakle nije ni za očekivati drugačiji pristup od ovog kojeg imaju. HDZ kroz usta Borisa Kunsta, koji je čitavu karijeru sagradio kao sindikalac, sam sebe sramoti pričama kako jesu za outsourcing ali ne u ovom trenutku i uvjetima ne navodeći pritom ni koji bi uvjeti ni koji trenutak bili povoljniji. Prigodno, uoči radničkog praznika, graha, ali i nadolazećih izbora, olako se nabacuju optužbama poput one da je Opačić grobar radničkih prava a da pritom ne navode koje bi rješenje bilo bolje. No, i to je uobičajeni dio našeg političkog folklora zbog kojega građani gube povjerenje u političare i sve ih manje izlazi na birališta.

No, kada se medijskom zdvajanju i plakanju nad sudbinom čistačica i kuharica (zašto nitko ne spominje zaštitare i vozače, zar su oni manje ugroženi jer su muškarci, gdje je tu ravnopravnost spolova?), pridruži i uvaženi stručnjak za radno pravo i kao bitan protuargument navede i 'socijalnu degradaciju' čistačica, onda se doista otvara pitanje dubokog poremećaja temeljnog sustava vrijednosti u ovom društvu. Kaže stručnjak – nije isto biti čistačica na fakultetu ili čistačica u privatnoj tvrtki?! Jer, ove na fakultetu i u školama su valjda važnije i više vrijedne od onih običnih. I sada im se to želi oduzeti i osuditi ih da budu samo – čistačice i kuharice?

I nije ovaj stručnjak jedini, u medijima je posljednjih mjeseci napisana hrpa romantiziranih tekstova punih žala zbog toga što škole više neće imati svoje tete čistačice koje djeci brišu noseve i krvava koljena, tješe ih i maltene plaču s njima zbog jedinica i prvih ljubavi...

Ne vjerujem da će i jedno dijete osjetiti veću patnju zbog toga što će školu čistiti neke nove i nepoznate tete, a nije mi žao niti što će čistačice izgubiti umišljeni status profesorica, a kuharice ravnateljica, i što će biti samo – čistačice. Dok god su pristojno plaćene za svoj posao i dok ih se ne izrabljuje više nego se izrabljuje bilo kojeg drugog radnika u realnom sektoru. Znam školu u kojoj čistačica već u pola smjene počisti i oriba pod i nakon toga učiteljice više ne puštaju djecu u WC jer se - čistačice ljute. One su počistile i nema se tu šta više hodati i zapišavati. Pušta se samo onog kome je velika sila. U istoj školi ravnatelj se ne želi miješati u situaciju u kojoj kuharica proglasi da ne može kuhati alternativne obroke djeci alergičarima nego im, umjesto hrane na koju su alergični, nabaci na tanjur kuhanog krumpira ili pecivo...

Zato me zbunjuje čitava ova rasprava iz koje nije jasno - zalažemo li se mi za konačnu racionalizaciju državne potrošnje bez gaženja radničkih prava ili pak za zadržavanje nerealnih pozicija i komoditeta koje zaposleni u javnim službama, pa i ovi na najnižim razinama, očito imaju?

Ocjene (13)


Respektira (7): BSlogar, sthagon, rakovac, astrid, Panter, VeNLO, visitor


Slaže se (5): BSlogar, Antiprotivna, astrid, Mac316, visitor


Ne slaže se (1): VeNLO


Komentari (10)


Ako od Vlade s pravom ocekujemo detaljne analize prije odluka ne bi li isto trebali traziti i od sindikata koji se odluci protivi? Da objasne zasto su protiv i kako misle da ce biti bolje bez toga. Ovako ispada da oni mogu biti protiv samo tako Mac316 1 1 0


Stalna upotreba rijeći 'outsourcing' otkirva silnu naobrazbu i elokventnost odgovorne gospode u stilu jubito-a ili Jacinog 'dej after jesterdej'. Iza te famozne rijeći skriva se igra izdvajanja 26 000 ljudi ali i milioni državnog novca. Maroje 0 0 0


S obzirom na dosadašnja iskustva privatizacije na hrvatski naćin tko ne bi bio u strahu za budućnost. Nitko se u hrvatskoj više ne boji posla, svi se boje za posao. A kad kumovi, rodjaci i stranačka klika sjedne to isplanira očekuju nas vrlo brzo Maroje 0 0 0


novi naslovi u stilu nepostoječih prijelaza za medvjede a naplačenih ili bojanja tunela nekoliko puta. Zato toliki strah jer smo postali etalon za korupciju, mjerilo koliko je koja zemlja korumpirana ali u mili ili mikro promilima, mi smo nedostižni Maroje 0 0 0


ovo je borba zaposlenih protiv nezaposlenih. što je s ljudima koji su bez posla i koji bi radili za manje nego što prima tih 26.000 ljudi za koje se svi odjednom brinu? konkurencija je opaka stvar. ti radiš za 4000, a oni bi rado i za 2800 kn, BSlogar 0 0 0

Analiza

Iako su se prošli tjedan u Saboru stekli svi uvjeti za izglasavanje Bajićevog izvješća o radu DORH-a za pretprošlu godinu – izvješće je prošlo raspravu po nadležnim odborima kao i glavnu saborsku raspravu, to se nije dogodilo. Objašnjenje? Nisu se stekli uvjeti. Koji? Predsjednik Sabora Josip Leko nije pojasnio. Glavni SDP-ovac u Saboru Igor Dragovan misli da je bila riječ o "nekim tehničkim poteškoćama". Kojim? Ne zna. Vladajući su u međuvremenu uspješno otklonili sve poteškoće, pa je Sabor danas podržao Bajićevo izvješće. Znači li to da glavni državni odvjetnik može odahnuti i da mu je fotelja za naredne četiri godine sigurna? Možda da, možda ne. Jer, kao što kaže i sam Dragovan, podrška izvješću je jedno, a izbor glavnog državnog odvjetnika drugo.

Za sada su u cijeloj priči jasne tek dvije stvari - Zoran Milanović još uvijek kalkulira i traži "boljeg" kandidata od Bajića, i pritom uopće ne mari za procedure i zakone. I premda se u ovoj državi više doista ne bi trebali ničemu čuditi, i čudni postaju oni koji se nepravilnostima čude, ipak je začuđujuće s kojom lakoćom premijer ignorira slovo zakona i to prezentira kao najlogičniju i najnormalniju stvar na svijetu. I nitko se zbog toga više previše ne uzbuđuje ili, da ne kažemo, čudi. Zakon o državnom odvjetništvu jasno propisuje da procedura izbora glavnog državnog odvjetnika mora početi najkasnije tri mjeseca prije isteka mandata aktualnog glavnog državnog odvjetnika. Mladenu Bajiću mandat istječe 23. travnja. Dakle, procedura izbora trebala je započeti 23. siječnja. Prije tri tjedna. Sam Bajić je još prije mjesec i pol dana Vladi poslao obavijest o tome. No, ništa se još nije dogodilo i Vlada nije, kako joj Zakon nalaže, predložila kandidata (Bajića ili nekog drugog) kako bi Sabor onda mogao o njemu raspraviti i na vrijeme donijeti odluku.

Doduše, nije da ovih dana nema za državu vitalnijeg i pametnijeg posla od kadrovskih križaljki na čelu DORH-a, ali kao što vidimo, čak ni to ne može poslužiti kao alibi za neispunjavanje zakona jer u Vladi još uvijek nisu smislili gdje i kako u proračunu srezati i uštedjeti 3,6 milijarde kuna...

Cjepidlakama koji ga podsjećaju na zakonske odredbe sam Milanović lakonski odgovara i upada u kontradikciju kad kaže kako "ta tema može čekati, još o tome nismo razmišljali. Na vrijeme i u skladu sa zakonom ćemo donijeti odluku. Kada dođe vrijeme, odlučit ćemo. To je delikatna odluka koja ne smije biti stranački motivirana“. Halo? Vrijeme je došlo, zakonski rokovi već su prošli, procedura je trebala početi... Rijetko tko se, doduše, neće složiti s Milanovićevom rečenicom da odluka o izboru glavnog državnog odvjetnika ne smije biti stranački motivirana. No, vjeruje li netko da će tako i biti? I da Milanović traži o politici potpuno neovisnog profesionalca za ovaj posao? Tu se vraćamo na one navodnike u rečenici da Milanović još uvijek traži "boljeg" kandidata. Sama informacija da je za preuzimanje Bajićevog posla pokušao nagovoriti ministra pravosuđa Orsata Miljenića jasno govori kakvu izvrsnost Milanović traži. Zar premijer misli da to što Miljenić formalno nije član SDP-a nekoga može uvjeriti da je riječ o stručnjaku koji bi potpuno neovisno obavljao posao glavnog državnog odvjetnika i ne bi, za razliku od Bajića, iz ladice vadio predmete onako kako to, slučajno ili ne, odgovara i politici? Miljenić je svoju neovisnost i profesionalni integritet dokazao kada se u sramotnoj epizodi sa Lex Perkovićem zdušno upeo braniti Milanovićevu neobranjivu politiku i ponašanje, te se zbog toga bio spreman posvađati sa pola Bruxellesa... Na sreću, ovaj stranački neovisni stručnjak ipak ne želi Bajićevu fotelju nego želi nastaviti posao sa reformom pravosuđa. I tu mu želimo uspjeh.

U međuvremenu, muke po Milanoviću se nastavljaju. I iako je i on jedan od onih dužnosnika koji smatra da se baš svakog slova zakona ne treba držati ko pijan plota, za vjerovati je da ipak ne planira probiti baš sve rokove sa izborom glavnog državnog odvjetnika. I zato mora hitno odlučiti - ostaviti Bajića tu gde je ili pronaći nekog "boljeg", tko nije toliko pod utjecajem politike? Ili barem, vladajuće politike? Jer upravo podložnost političkom utjecaju su SDP-ovci zamjerali Bajiću kad su prije četiri godine iz oporbe bili protiv njegovog reizbora. Je li taj nedostatak postao prednost kada je SDP preuzeo vlast? Da bi mu sad, kad izborni poraz postaje sve izvjesniji, a mit o poštenju i nekorumpiranosti SDP-ovaca gotovo potpuno urušen, ponovno postao nedostatak?



Ocjene (10)


Respektira (8): snajper, damica46, VeNLO, pegula, astrid, sthagon, visitor, abakus


Slaže se (2): zagislav987, astrid


Komentari (2)


Tuga i žalost... Ove teme Bajića nisam se htio uhvatiti jer mi je cijela priča jednostavno isuviše gadljiva i deprimirajuća. I nema šanse da bih o tome uspio napisati jedan ovako kulturan tekst. Slažem se sa svim što si napisala, sio. abakus 1 1 0


Dobro, ali puno upitnika kojima se dočarava dinamika koje zapravo i nema. Zoki je samodopadna lijenčina i ništa više od tog. A kako smjenjuje "neovisne", pokazao je telefonskom smjenom Rohatinskog iz Tedeschijeve vile VeNLO 0 1 0

Analiza

Iako su se prošli tjedan u Saboru stekli svi uvjeti za izglasavanje Bajićevog izvješća o radu DORH-a za pretprošlu godinu – izvješće je prošlo raspravu po nadležnim odborima kao i glavnu saborsku raspravu, to se nije dogodilo. Objašnjenje? Nisu se stekli uvjeti. Koji? Predsjednik Sabora Josip Leko nije pojasnio. Glavni SDP-ovac u Saboru Igor Dragovan misli da je bila riječ o "nekim tehničkim poteškoćama". Kojim? Ne zna. Vladajući su u međuvremenu uspješno otklonili sve poteškoće, pa je Sabor danas podržao Bajićevo izvješće. Znači li to da glavni državni odvjetnik može odahnuti i da mu je fotelja za naredne četiri godine ... više >

  • 8
  • 2
  • 0
  • 2

Analiza

A zašto Vesna Pusić ne bi prva zaigrala?

04.01.2014. 13:55, Što je najbolji put za Čačića, a što za HNS?

Plan zvuči vrlo logično. Godinu i pol dana zatvora, na koliko je osuđen zbog prometne nesreće u kojoj je poginulo dvoje ljudi, Radimir Čačić će iskoristiti za fizičku i duhovnu obnovu, odmaranje i planiranje daljnjih koraka. Svaki slobodan vikend iskoristit će za sastanke sa stranačkim kolegama koji su mu odani i lojalni, ali i drugim potencijalnim političkim partnerima (Karamarko, Bandić, Gabrić...) koji bi mu eventualno mogli omogućiti povratak u vrh vlasti. Jer, samo povratak u politiku Radimiru Čačiću definitivno ne znači ništa. Političara njegovog kalibra, s tom količinom taštine, bahatosti, arogancije, ambicije ali i energije, ne može zadovoljiti fikusiranje na relativno sigurnoj mu poziciji šefa regionalnog ogranka HNS-a za sjeverozapadnu Hrvatsku. Koliko god ona nudila ležeran i siguran upad u Sabor, dakle još četiri godine visoke politike i zastupničke plaće, te raznoraznih mogućnosti trgovanja koje bi se tu otvorile... Jer, Radimir Čačić mora biti gazda. Ili barem prvi potpredsjednik. A Vesna Pusić jasno mu je poručila da je ona gazdarica a da je vrijeme njegove moći u HNS-u prošlo. Zato je sigurno da je Čačić iskoristio sav svoj luksuz ogromne količine slobodnog zatvorskog vremena za detaljno planiranje i vaganje svih opcija i scenarija. Ne bi čudilo da je na zidu, ko u filmovima, sličicama i strelicama, te raznobojnim pribadačama obilježio sve moguće političke kombinacije koje bi ga mogle dovesti do cilja.

No, ključno je pitanje – postoji li među tim scenarijima i onaj po kojem prvi korak nije njegov nego Vesne Pusić? Bilo bi naime, krajnje naivno misliti da šefica narodnjaka, iskusna i inteligentna političarka koja najbolje od svih poznaje Čačića, njegovu narav i način na koji razmišlja, sjedi skrštenih ruku i čeka njegov metak. Jer, nakon što mu je poručila da za njega više nema mjesta u vrhu stranke, Vesna Pusić ne može se nadati ničem drugome doli Čačićevoj odmazdi. Pitanje je samo koji način bi Čačić odabrao za pokušaj njezinog rušenja. Ako se već sada sastaje i dogovara sa svima – od Josipovića i Milanovića preko Bandića a vjerojatno i Karamarka..., što je tek čeka kad izađe na slobodu?

Nije li logičnije riješiti ga se na vrijeme? Iskontrolirati i smanjiti štetu, ako je već ne može u potpunosti spriječiti. Jer, šteta će se dogoditi. Pitanje je samo kolika. Vesna Pusić vjerojatno je već snimila situaciju na terenu i zna otprilike na koliko ljudi može računati a koliko ih se u stanju pobuniti i odmetnuti zbog Čačića. Ta računica će vjerojatno presuditi u odluci hoće li ga ili neće izbaciti iz stranke.

Prosudi li Pusić da stranka može ostati stabilna i bez Čačićevih ljudi, najlogičnije što bi mogla napraviti bilo bi što prije ga izbaciti. I to, dok je još u zatvoru pa je relativno ograničen u djelovanju i eventualnom protuudaru... Stranački Statut ima nekoliko odredbi koje se mogu rastegnuti tako da opravdaju odluku o isključenju Čačića , npr., „za teške povrede kojima je nanesena veća šteta HNS-u“. Sastanci i dogovaranje koalicije sa Milanom Bandićem iza leđa Predsjedništva stranke sigurno su grijeh koji može odlično poslužiti. Uvijek se može aktualizirati i priča o tome koliku je štetu stranci nanio zbog svog ponašanja u Vladi i nakon nesreće u Mađarskoj...

Osim što bi, izbacivanjem Čačića iz stranke, spriječila njegovo rovarenje u stranci nakon što izađe iz zatvora, Pusić bi mu na taj način potpuno srozala i cijenu za daljnje pregovaranje i trgovanje... Jer, Čačić kao šef sjeverozapadnog ogranka HNS-a sa sobom u Sabor nosi određeni broj mandata (na prošlim izborima čak 10). Čačić kao izbačeni bivši šef HNS-a u miraz ne nosi ništa osim samog sebe, svoje taštine, bahatosti, arogancije i po mnogima upitne sposobnosti.

Odluči li Vesna Pusić prva zaigrati, bit će vrlo zanimljivo vidjeti kome treba takav Čačić i tko će na svojoj izbornoj listi naći mjesto za njega.    

Ocjene (6)


Respektira (5): micko3, visitor, NEKOVARAZDIN, Mac316, sthagon


Slaže se (1): VeNLO


Komentari (13)


Visitor, mislim da su tu svi jako dobro svjesni uloga i sto se dogada. Vesna je sada u situaciji da moze kupiti jake saveznike i bila bi glupa da tocno sada ne rijesi pitanje Cacica. To sto ovaj juri okolo je isto znak da se ne osjeca super ugodno. sthagon 0 0 0


slažem se da se ne osjeća nimalo ugodno. Ali poznavajući negovu narav, stil rada, povezanost sa puno utjecajnih ljudi iz pravosuđa i DORH-a, mora se Vesna jako dobro pripremiti za jedan takav korak. NEKOVARAZDIN 0 0 0


@sth..složio sam se da je logično ali, parafrazirat ću pokojnog Račana, u politici je najvažniji tajming...Čačić skoro da nije u zatvoru, i on radi i priprema se...Vesna ima stratešku prednost ali može izgubiti ako pogriješi u redosljedu poteza visitor 0 0 0


uostalom, evo i heretičke zamisli...što ako treći u stranci iskoriste neki njen ishitren potez pa katapultiraju i nju i Čačka..ili samo nju?...mladim lavovima je puno obećano ali im baš zato ni pri hranjenju ne smiješ okrenuti leđa :) visitor 0 0 0


doduše, mladim lavovima je u interesu biti uz vesnu jer vrati li se čačić, ništa od njihovog preuzimanja stranke siouxica 0 1 0

Analiza

Božo Petrov: pobijedio nepobjedivog i dokazao da svi političari nisu „isti“

29.12.2013. 20:25, Tjedna anketa: Tko je najpozitivniji političar u 2013. godini?

Iako ne spada u nacionalne političke „zvijezde“ i veliki dio građana Hrvatske vjerojatno nikad nije niti čuo za njega, metkovački gradonačelnik dr. Božo Petrov definitivno spada među pozitivne likove, dapače, fenomene političke 2013. godine u Hrvatskoj.

Petrov je na vlasti u Metkoviću tek pola godine i vrijeme će, kako kaže omiljena novinarska fraza, tek pokazati prave rezultate i učinke njegove vladavine, te će odgovoriti na zasad još veliku dilemu – je li riječ o političaru novog kova i predvodniku nove generacije političara kakvoj se nadaju svi oni koji su potpuno izgubili povjerenje u hrvatski politički establishment i politiku kao takvu, ili pak idealistu i utopistu koji će vrlo brzo izgorjeti u domaćoj političkoj žabokrečini... No, samom svojom pojavom na političkoj sceni, prvim potezima nakon osvajanja vlasti, te pristupom koji se temelji na iskrenosti, odgovornosti, skromnosti i odricanju Petrov je zaslužio naći se među pozitivcima godine.

Iako je tek lokalni političar, metkovački gradonačelnik definitivno nadilazi lokalni značaj. Osim što je u naš politički život vratio gore spomenute kategorije koje su u Hrvatskoj, činilo se, potpuno izumrle, njegov uspjeh u Metkoviću pokazao je da političari ipak na kraju ovise o volji građana i da se nitko od njih ne smije uljuljkati u sigurnost svoje pozicije i moći.

Stipi Gabriću Jambi i njegovoj sviti koji su Metkovićem, u različitim političkim kombinacijama i koalicijama, vladali punih 16 godina na kraj pameti nije bilo da bi ga fotelje mogao doći nekakav psihijatar Petrov i šačica intelektualaca koji su se okupili oko njega. Bez stranke, moći, kapitala... Pa ipak, na izborima u svibnju dr. Petrov i Udruga građana Most pomeli su Jambu s gotovo 70 posto glasova, a pobjeda je u Metkoviću proslavljena kao da se slavio trijumf na svjetskom nogometnom prvenstvu.  

Nakon slavlja, i prvog sudara sa realnošću kada su otkrili da je blagajna prazna a Grad na sve strane dužan preko 17 milijuna kuna, Petrov je odmah smanjio je plaće sebi i svojim zamjenicima za 30 posto, te ukinuo vijećničke naknade. Planirana ušteda – 640 tisuća kuna godišnje. No, Jambo je Metković ostavio u takvom rasulu da ni to nije bilo dovoljno pa je Petrov nakon toga sve plaće u gradskoj upravi srezao na minimalac ne bi li podmirili zaostale plaće i prikupili novčana sredstva za projekte kojima planiraju aplicirati za europske fondove.

Ovakav potez dočekan je, naravno, posprdno i cinično a Petrov ocijenjen kao demagog. Jer, kao što je poznato, hrvatski političari su, bez obzira na primjere iz okruženja (Slovenija, Italija) gotovo jednoglasni u stavu da je rezanje njihovih plaća – čista demagogija od koje nema nikakve koristi pa im takva mjera zato ne pada na pamet. Petrov, međutim, na takve poruge odgovara - 'u trenutku kad samo tom mjerom uštedite jednu mjesečnu plaću gradskih zaposlenika, onda to više nije šminka ili populizam. Oslobađate prostor u budućnosti nakon rješavanja gradskog deficita za mnogo kvalitetnije upravljanje gradskim novcem poput stimuliranja poduzetničkog inkubatora, gdje se uloženi novac oplođuje, a ne kupuje se socijalni mir. Ova mjera nije jedina i prate je i druge mjere, tako da se iz skupa mjera na kraju stvara efekt. Narodna je poslovica: Mrvica po mrvica pogača, kamen po kamen palača'.

Mrvicu po mrvicu, u šest mjeseci metkovačka je vlast ovakvim rezanjem uspjela vratiti 2,4 milijuna duga samo u plaćama, te godinu, što se tiče troškova u 2013. završiti na pozitivnoj nuli... Koliko dugo će Petrov i njegovi suradnici uspjet funkcionirati na minimalcu i hoće li, što je ključno, osim ovih mrvica uspjet osigurati i konkretne projekte kojima bi se Metković doista pokrenuo a ne samo krpao Jambine dugove, tek treba vidjeti.

No, ono što je bitno za Metković, ali i za čitavu Hrvatsku, jest što je Božo Petrov dokazao da svi političari nisu „isti“ - nesposobni, korumpirani i fokusirani isključivo na svoje vlastite i stranačke interese, već da se i taj posao može raditi odgovorno i predano, pa čak i sa srcem... U ovom vremenu opće depresije i beznađa, sasvim dovoljno za trunčicu optimizma.

Ocjene (5)


Respektira (3): sthagon, abakus, visitor


Slaže se (2): visitor, abakus


Komentari (4)


o da, definitivno pozitivan lik..sreća pa ima i većinu u Vijeću..kod mene je sličan nezavisnjak postao gradonačelnik, vuče jednake poteze ali ga kolje što HDZ i SDP zajedno imaju više od njegovih i sad mu ruše proračun...no otpor im je uzaludan visitor 0 0 0


Petrov je rekao da ga ideologija ne zanima i da nije ni lijevo ni desno. Da su barem ovi kukurikavci učinili isto i bavili se gospodarstvom umjesto nametanjem ideologije, ne bismo bili ovako podijeljeni danas i na silaznoj putanji gospodarstva. abakus 0 0 0


drago mi je da se slažete, čovjek je stvarno osvježenje...nadajmo se da će uspjeti siouxica 0 0 0


Metković živi od novca koji dolazi od prodaje mandarina. Lani ga je bilo 180 mil kuna. Ove godine oko 60 milijuna. Dakle, nije bankrotirao samo grad, već i njegovi žitelji. Stečaj ili preustroj? Onda ocjene. VeNLO 0 0 0

Analiza

Božo Petrov: pobijedio nepobjedivog i dokazao da svi političari nisu „isti“

29.12.2013. 20:25, Tjedna anketa: Tko je najpozitivniji političar u 2013. godini?

Iako ne spada u nacionalne političke „zvijezde“ i veliki dio građana Hrvatske vjerojatno nikad nije niti čuo za njega, metkovački gradonačelnik dr. Božo Petrov definitivno spada među pozitivne likove, dapače, fenomene političke 2013. godine u Hrvatskoj. Petrov je na vlasti u Metkoviću tek pola godine i vrijeme će, kako kaže omiljena novinarska fraza, tek pokazati prave rezultate i učinke njegove vladavine, te će odgovoriti na zasad još veliku dilemu – je li riječ o političaru novog kova i predvodniku nove generacije političara kakvoj se nadaju svi oni koji su potpuno izgubili povjerenje u hrvatski politički establishment i politiku kao takvu, ... više >

  • 3
  • 2
  • 0
  • 4