Reputacija 3

  • Bodova 81.5
  • Analiza 2
  • Ocjena 145
  • Anketa 175

Analiza

Borba za dostojanstvo i dignitet branitelja ili još jedna prijevara?

20.04.2016. 18:20, Barometar-hipoteza+Anketa: Ocijenite političare...

Danas je 548. dan otkada je započeo prosvjed branitelja u Savskoj 66 ispred Ministarstva branitelja. Prosvjed su započeli 100% HRVI predvođeni predsjednikom Udruge stopostotnih invalida Domovinskog rata Đurom Glogoškim. Zatražena je smjena ministra branitelja Predraga Matića Freda, njegove zamjenice Vesne Nađ te pomoćnika ministra Bojana Glavaševića. Kasnije su išli zahtjevi da se sva braniteljska prava objedine u jednom zakonu koji bi trebao biti ustavni. Prvih dana, tjedana pa i mjeseci prosvjed branitelja u Savskoj 66, bio je medijska top - tema. Šator su posjećivali mnogi političari, biskupi, estradne zvijezde, glumci,  sportaši…

Neki su dolazili iz radoznalosti neki da budu viđeni, a samo rijetki sa čestitim namjerama da pomognu toj ranjivoj skupini. Nažalost, odmah na početku prosvjeda tragično je preminula Nevenka Topalušić, 100% HRVI i ratna pripadnica Gromova, zabilježen je i pokušaj samozapaljenja hrvatskog branitelja kao i štrajk glađu jednog branitelja.

Za razliku od početka prosvjeda danas je u šatoru manje novinara, političara i ostalih javnih djelatnika, ali i hrvatskih branitelja – stradalnika.

Činjenica je kako to sve skupa dugo traje, nijedan  od „artikuliranih“  zahtjeva prosvjednika za sada nije realiziran.  Matić i njegovi suradnici odradili su mandat do kraja, čak štoviše bivši ministar je na parlamentarnim izborima 2015.  s liste  stranaka okupljenih u koaliciji  Hrvatska raste izabran za zastupnika u Hrvatski sabor s više od 9 000 preferencijalnih glasova.

Što se moglo učiniti u proteklom vremenu? Moglo se puno toga pokrenuti. Prije svega moglo se razgovarati, organizirati javne rasprave, pobliže informirati cjelokupnu javnost o poteškoćama s kojima se susreću branitelji.  Bilo je prigode i ne stoje tvrdnje pojedinih vođa prosvjeda kako nitko od Kukuriku vlasti nije imao sluha za braniteljske probleme. Kakva je to borba za dostojanstvo i dignitet branitelja, a s druge strane se odbija  razgovarati s predsjednikom Hrvatskog sabora?

Moglo se bolje uvezati i iskoristiti ogromni ljudski potencijal prisutan u braniteljskoj populaciji. Ruku na srce šator je dobrim djelom kumovao razdoru među braniteljima i pojedinim udrugama. Tijekom prosvjeda često su mijenjani  zahtjevi što je zbunjivalo ne samo šire građanstvo nego i hrvatske branitelje.

Nakon što je pobijedila na predsjedničkim izborima KGK je za svog savjetnika za branitelje imenovala  Antu Deura, jednog od vođa prosvjeda. Od istoga se očekivalo puno, međutim nakon što je zamijenio ulogu vrlo malo je učinio za branitelje-prosvjednike koje je do tada zdušno podržavao. U više od godinu dana koliko je na dužnosti savjetnika uspio je organizirati  tek jedan sastanak  i to je sve. Uglavnom  obilazi obljetnice, polažući vijence i paleći svijeće. Kod istog je prisutan zavjet šutnje, nije oformio tim niti ima naznaka da će to učiniti u dogledno vrijeme.

Biti u Uredu predsjednice, imati prijatelje u šatoru u Savskoj i o tome ne progovarati, javno, barem jedanput tjedno luksuz je koji mogu samo rijetki priuštiti.

Jedan od ključnih zahtjeva od početka prosvjeda bio je objedinjavanje svih prava u jedinstveni Zakon o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji. No u zadnje vrijeme se ne spominje njegova  ustavna kategorija.

U proteklih sada već skoro godinu i pol mogao se izraditi solidan Zakon o pravima hrvatskih branitelja. Svakodnevno se  ili barem tjedno mogla, primjerice u šatoru, raspraviti točka po točka, zakona, a nije. Zašto? Uglavnom za svoj nerad odnosno nečinjenje pojedinci iz braniteljskih redova okrivljuju „jugoslavene, ljevičari, preobučene komuniste, Matića, Nađ, Glavaševića“ i ne znam koga  sve ne. A velika većina branitelja-stradalnika se pita:“Tko je kriv što novi Zakon o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji nije izrađen i na vrijeme dostavljen saborskom Odboru za ratne veterane?“

Naime, još je u prosincu 2014. donijeta  odluka o osnivanju  Pododbora za izradu Nacrta prijedloga zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine,  150/14). U navedeni Pododbor imenovani su pored članova saborskog Odbora za ratne veterane, ministarstva branitelja i predstavnici sedam braniteljskih udruga među ostalim i vođe prosvjeda Đuro Glogoški, Josip Klemm, Ante Deur, Dražomir Jukić, Nediljka Balog, Ljiljana Alvir i dr. Pododbor je imao zadaću izraditi Nacrt prijedloga Zakona o pravima hrvatskih branitelja i isti u roku od 6 mjeseci, a najkasnije do 01. srpnja 2015. predložiti  Odboru za ratne veterane da prijedlog Zakona uputi Hrvatskom saboru na donošenje. Što se dogodilo, ništa! Kada je došao 01. srpnja 2015., rok je prolongiran za rujan 2015., i onda se čekalo izbore. Ono što je dostavljeno u ministarstvo branitelja nije vrijedno spomena, a isto je poslužilo Matiću da se našali s autorima  tog „velebnog“ uratka.

Često sam dolazio u šator, a nisam jedini, koji se raspitivao vezano za izradbu novog Zakona o pravima branitelja. Uvijek isti odgovor, rade stručni i kompetentni ljudi. Što su napravili, ne znam, što će napraviti to ćemo tek vidjeti.

Nakon Matića uslijed dosta poteškoća dobili smo novog ministra branitelja, čovjeka koji dobro poznaje braniteljsku problematiku. Ministar Tomo Medved jamči kako će vratiti dignitet braniteljima i Domovinskom ratu, osobito onim braniteljima koji se ne prepoznaju u Zakonu budući da nemaju skoro nikakva prava.

Ako analiziramo brojku od 504 000 branitelja koliko ih se nalazi u jedinstvenom Registru hrvatskih branitelja onda je najviše onih koji nemaju status HRVI njih više od 400 000.  Stoga se samo po sebi postavlja pitanje tko predstavlja te branitelje koji rade ili su nezaposleni. Da imaju svoga predstavnika on bi se sigurno oglasio kada je donijeta odluka o poskupljenju  dopunskog zdravstvenog osiguranja  mjesečno sa 70 na 89 kuna, jer isto plaćaju branitelji koji su u radnom odnosu, a nemaju status HRVI-a. Nakon šutnje stječe se dojam kako su branitelji prilično zdrava populacija jer se nitko iz šatora ili izvan njega  nije oglasio vezano za navedeno poskupljenje, a prosvjed je iniciran dobrim djelom vezano za problematiku čestog pobola i rane smrtnosti hrvatskih branitelja.

Otkada je stupio na dužnost ministar branitelja Tomo Medved je održao nekoliko sastanaka s braniteljima. Na sastancima i raznim koordinacijama uglavnom se godinama vrte isti ljudi. Nikakvi pomaci se ne primjećuju. Tihu braniteljsku većinu nitko ne predstavlja. Najveći grijeh „naših“ vrlih braniteljskih predstavnika je grijeh nečinjenja. Vrlo su glasni, mogu i sposobni su po priči voditi ministarstva, poduzeća, velike koncerne, a u stvarnosti nisu kadri organizirati ekipu da sačine jedan zakonski propis. Da su radili i da su im oni na koje se pozivaju bili prioriteti danas bi već imali raspravljen Zakon o pravima branitelja. Ovako se ministar nateže s Đurom i ostalom ekipom, pa oni malo hoće, malo neće. Pa hoće sklopit šator, pa neće i ne nazire se skoro rješenje.

Ukoliko se prosvjed prekine i šator makne iz Savske 66, mnogima neće biti jasno zašto je i bio tamo. Vjerojatno se traži razlog da se uzdignute glave i časno odstupi. Bojim se nakon svega da će biti teško. Živi bili pa vidjeli.

3

msesar

Ocjene (8)


Komentari (11)


Viewer, sadašnji Zakon o pravima hrvatskih branitelja daje mogućnost doškolovanja ili profesionalne rehabilitacije HRVI . Podsjećam kako je još 1994. samo za potrebe HRVI pokrenut studij poslovne informatike. Nažalost, pravo na prekvalifikaciji msesar 0 0 0


koristilo je manje od 3% HRVI, dok je njih manje od 1% uspješno završilo započeti studij. Oni koji su uspješno završili studij i zaposlili se temeljem preostale radne sposobnosti, uglavnom su radili u vojsci i policiji, umirovljeni su po sili zakona. msesar 0 0 0


Njihovo umirovljenje pokrenula je Višnja Tafra, zamjenica ministra obrane, obrazlažući to činjenicom kako HRVI ne mogu istovremeno primati dio mirovine (profesionalne) i biti u radnom odnosu. Postupak umirovljenja pratila je neviđena medijska hajka. msesar 0 0 0


Tako d asu HRVI koji su radili na temelju preostale radne sposobnosti proglašeni, lopovima, parazitima, kako imaju i mirovinu i plaću. Sve što su konzumirali bilo je temeljeno na usvojenim zakonima i pravilnicima. Ishod poznat, zadnjih 50 HRVI. msesar 0 0 0


umirovljeno po sili zakona, prethodno su iste proglasili radno nesposobnim i ocijenili ocjenom 1 na liječ. pregledu. Gospođa Tafra, prijeratna djelatnica Sekretarijata za narodnu obranu Trešnjevka, odradila mandat do kraja i još je u Oružanim snagama msesar 0 0 0

Analiza

Ivan Medvedović - čovjek koji je prvi objelodanio zločinačke namjere JNA

30.03.2016. 10:24, Barometar-hipoteza+Anketa: Ocijenite političare...

Svake godine 31. ožujka obilježavamo  obljetnicu „Krvavog Uskrsa“ odnosno pogibiju prvog hrvatskog redarstvenika Josipa Jovića, prve žrtve srbočetničke agresije na RH.

Međutim, vezano za navedena događanja, vrlo rijetko  se ili gotovo nikako ne   spominje častan istup vodnika Ivana Medvedovića. On je naime, 05. travnja 1991. izjavio za  Hrvatsku televiziju i radio, kako su oficiri JNA na području Otočca izdavajući zapovijedi vojnicima, između ostaloga  kazali da se priprema napad i likvidacija pripadnika MUP-a u okolici Vrhovina i Plitvičkih jezera.

Nakon što je otkrio armijske zločinačke planove, isti je razoružan te pritvoren u Istražnom centru Vojnog suda u Zagrebu s optužbom da je širio lažne i netočne vijesti.

Pred navedenim sudom, Medvedovića je zastupao odvjetnik Milan Vuković,  koji je istovremeno pred istim sudom zastupao i skupinu Virovitičana (Dečak, Habijanec i Belobrk).

U svojim dnevničkim zapisima „Desetljeće koje se pamti“, gospodin Vuković kronološki je opisao tijek suđenja Ivanu Medvedoviću, pa tako između ostalog navodi kako mu je 29. travnja 1991. uručena optužnica Vojnog tužilaštva pod brojem K-36/1991, kojom se vodnik Medvedović optužuje za izvršenje kaznenog djela širenja lažnih informacija, naime istom se stavljalo na teret da je  05. travnja 1991. kao pripadnik V.P. 2935 Delnice, na Hrvatskoj televiziji i radiju izjavio kako je u jedinici saznao da je razrađen plan za napad na MUP Hrvatske, odnosno  pripadnike MUP-a, tako da ih se, ako bude trebalo, blokira, uništi, poubija, a ako bude trebalo da se i narod napadne.“

Na Vojnom sudu u Zagrebu, 03. lipnja 1991. počela je glavna rasprava u predmetu Ivana Medvedovića. Isti se hrabro držao i nije odstupio ni milimetra, navodeći kako je optužnica montirana, a on je kao pravi domoljub odbio pucati u svoj narod.

Isti dan saslušani su svjedoci: potpukovnik Antun Rački, zapovjednik garnizona u Delnicama, major Vladimir Božović - komandant jedinice u Otočcu, kapetan Dragan Nikčević i poručnik Zlatko Herceg. Svi su osporili točnost Medvedovićeve izjave.

Senad Pašić, novinar Slobodnog tjednika u broju 80.,od 03. listopada 1991., navodi kako je „Medvedovića najviše teretio poručnik Zlatko Herceg zaplićući se u vlastitim lažima. Tako se na suđenju, što je žalosno ispostavilo da vrli poručnik ne zna razlikovati vojnu kartu od obične topografske karte kupljene u knjižari.“

Svoju lojalnost i odanost armiji, poručnik Zlatko Herceg, inače Hrvat iz Zagreba, dao je izjavom u spomenutom sudskom procesu: „Mi smo pripadnici JNA i nama nema nitko pravo stati na put“.

Nadalje, odvjetnik Milan Vuković navodi kako je tijekom ovog procesa pokazana opasna zabluda prisutna u JNA, zabluda o poistovjećivanju pripadnika MUP-a i ubačenih terorista i četničkih pobunjenika.

Nakon svega Ivan Medvedović je osuđen na kaznu zatvora od  godinu i šest mjeseci te je 02. kolovoza 1991., pod nerazjašnjenim okolnostima , s naglašenom pratnjom, prebačen u Beograd, u Vojni zatvor beogradskog Vojnog suda. Uslijed dosta poteškoća Medvedović je razmijenjen  zajedno sa Antunom Kikašom u studenom 1991.

Zašto ističem primjer časnog čovjeka Ivana Medvedovića, upravo zato da se zna  tko je, što, kada i gdje radio? Tko se i kada stavio na raspolaganje Domovini?

Krenimo redom, potpukovnik Anton Rački, zapovjednik garnizona u Delnicama čiji je djelatnik bio i Medvedović, krajem rujna 1991. napustio je JNA, te je nakon toga nastavio službu u HV-u, promaknut je u čin brigadira Hrvatske vojske.

Zanimljiv je  životni i ratni put poručnika Zlatka Hercega.

Kada je krajem studenoga 1991. Medvedović razmijenjen, Herceg je iz omiljene armije prešao u Hrvatsku vojsku (navodno je zarobljen od strane pripadnika ZNG-a). Oficiri koji su prelazili iz JNA, a među iste spada i naš kapitalac uglavnom su raspoređivani u postrojbe i zapovjedništva HV-a, odnosno u one ustrojbene cjeline koje nisu izravno borbeno djelovale (HVU, Uprave u MORH-u i GS OSRH)

Tako je i ovaj jugooficirčić prešao u Vojnu policiju. Kao dragovoljac teško mogu razumjeti situaciju kako se sudionik oružane pobune protiv RH može uopće, pa bilo to i nakon transformacije odnosno katarze zvati hrvatskim časnikom, jer časnici bi  prije svega trebali biti veliki domoljubi, časni i pošteni ljudi, a nikako moralne nakaze, slijednici bezbožne komunističke ideologije

Osim što je najviše teretio Medvedovića poručnik Zlatko Herceg je u svojstvu „komandira brdske čete“  u travnju 1991. djelatno sudjelovao pri stvaranju tobožnjih „tampon zona“, na pravcu Vrhovine-Otočac-Plitvice. Upravo su na tom pravcu pripadnici JNA, kojoj je i vrli poručnik pripadao, trebali likvidirati pripadnike MUP-a. Taj zločinački plan na vrijeme je razotkrio Medvedović kojeg je Vojni sud osudio zatvorskom kaznom u trajanju od godinu i pol.

Mora se priznati kako je Herceg,  ekspert propale armije za stvaranje tampon zona, savjesno i bespogovorno izvršavao sve armijske zadatke. Svojim je svjedočenjem naštetio Medvedoviću, valjda misleći pritom kako sjaj zvijezde petokrake nikada neće izblijediti.

Spoznavši, doduše dosta kasnije, kako kao Hrvat nema neku perspektivu u već tada dobrano srbiziranoj armiji nesretni poručnik prelazi na pravu stranu,   umjesto zvijezde petokrake stavlja hrvatski grb i odijeva časnu hrvatsku odoru, dok žrtva njegovog svjedočenja čami u Vojnom zatvoru u Beogradu. Teško zamislivo, ali istinito.

Spomenuti poručnik JNA, vrlo oskudnog ratnog puta i premda samo sa završenim „kursom“ za oficira u trajanju od 18 mjeseci, napreduje u Hrvatskoj vojsci do čina pukovnika, obnašajući vrlo odgovorne dužnosti unutar Vojne policije.

U hrvatskim javnim glasilima često  možete pročitati napise o vozačima  koji su tijekom Domovinskog rata postali časnici pa čak i generali, a pitam se jeste li ikada pročitali kako je neki „oficirčić“ propale armije sa završenim kursom postao general, danas je Glavni stožer OSRH prepun podoficira i oficira bez akademske naobrazbe.

Uoči agresije na RH 50% oficirskog kadra nije imalo završenu akademiju, ali je zato 95% istog bilo djelatno u organizaciji SK pri JNA.

Stoga su deplasirane priče o bivšim oficirima kao o vrhunski obrazovanim i stručnim kadrovima (čast izuzecima), jer moralno-politička podobnost bila je ključni uvjet za prijam u vojne škole.

Pitam se, gdje je danas Medvedović, on nije kao njegovi krunski svjedoci nastavio službu u HV, za njega možda nema mjesta unutar OS RH, kao za profesionalce po zanimanju.

Ovo je priča o jednoj sudbini, sudbini čovjeka čiji tužitelji i svjedoci danas pričaju o domoljublju,  postaju mjerilo općeprihvaćenih vrijednosti,  moralne vertikale u društvu.

 Ovaj tekst napisao sam prije sedam godina, isti je objavljen na više portala i u knjizi Zvonimira Franjkovića pod naslovom U obrani domovine.

Da se ne zaboravi.

2

msesar

Ocjene (8)


Respektira (7): Anyst, siouxica, 5none5, Laci, Dirk15, Alumnus, IDujas


Slaže se (1): HR-HB-Mostar


Komentari (6)


Hvala msesar, ovo je priča o jednoj i ne samo jednoj sramoti hrvatske države. mrziteji Hvatske kažu da je stvorena na zločinu, ja nakon ovoga mogu reći da je stvorena uz nečuvenu sramotu zaštite mrzitelja Hvatske. Tu su među nama !!! Laci 1 1 0


drago mi je da si konačno objavio prvi tekst, pa makar i sedam godina star, i nadam se da ćeš se sad uključiti i sa tekstovima o aktualnim temama:) siouxica 1 0 0


A zašto mislite da ova tema nije aktualna? Ovo je jedna od rak rana hrvatskog društva. Tko ne riješi prošlost nemože imati svijetlu budućnost. HR-HB-Mostar 1 0 0


gdje god zagrebes, u koju god poru drustva priviris, uvijek isto: nekompetencija, zelja za moci, uspinjanje po hijerarhijskoj ljestvici bez potrebnih sposobnosti..... I onda se cudimo kakva nam je drzava, vlast,? Kakva ce biti kad nam ovaki Anyst 0 0 0


Postaju generali? Strasno. Anyst 0 0 0

Analiza

Ivan Medvedović - čovjek koji je prvi objelodanio zločinačke namjere JNA

30.03.2016. 10:24, Barometar-hipoteza+Anketa: Ocijenite političare...

Svake godine 31. ožujka obilježavamo obljetnicu „Krvavog Uskrsa“ odnosno pogibiju prvog hrvatskog redarstvenika Josipa Jovića, prve žrtve srbočetničke agresije na RH. Međutim, vezano za navedena događanja, vrlo rijetko se ili gotovo nikako ne spominje častan istup vodnika Ivana Medvedovića. On je naime, 05. travnja 1991. izjavio za Hrvatsku televiziju i radio, kako su oficiri JNA na području Otočca izdavajući zapovijedi vojnicima, između ostaloga kazali da se priprema napad i likvidacija pripadnika MUP-a u okolici Vrhovina i Plitvičkih jezera. Nakon što je otkrio armijske zločinačke planove, isti je razoružan te pritvoren u Istražnom centru Vojnog suda u Zagrebu s optužbom da ... više >

2

msesar

  • 7
  • 1
  • 0
  • 6