Reputacija 10

Immer weiter... immer weiter!

  • Bodova 95.5
  • Analiza 7
  • Ocjena 61
  • Anketa 64

Analiza

Vlada stručnjaka veće je zlo od svake drugačije vlade

02.12.2015. 14:11, Vlada stručnjaka - ideal ili populizam?

Reforme, reformska Vlada, depolitizacija i stručnjaci čine se kao ključne riječi svih političkih rasprava u posljednje vrijeme. Ti nazovi ‘stručnjaci’ od nekih se opcija stavljaju toliko na pijedestal da se stvorila klima u javnom prostoru kako u političkom životu Hrvatske postoje dvije vrste ljudi: ‘foteljaši’, koji (isključivo) okupiraju političke stranke te se grabe za što bolja mjesta u Vladi/saborskim odborima/javnim poduzećima, te nasuprot njima stručnjaci, koji su se dokazali u privredi, a pritom su i mladi, sposobni, probitačni i imaju sve ostale kvalitete potrebne kako bi Hrvatsku okrenuli prema pravom kolosijeku.

Takav je stav, koliko god bio u današnje vrijeme popularan, u isto vrijeme podjednako naivan i štetan, te može dovesti do ogromnih poteškoća kako u provedbi politike, tako i u promjeni njezina suštinskog značenja. A to su zapravo i razlozi zašto Reformska i stručna vlada konzekvetno vodi do puta koji je zapravo poništenje demokracije, točnije svih onih vrednota, procedura i institucija koje su toliko potrebne da si održao demokratski poredak. Jer demokracija nije preglasavanje (čisto preglasavanje u osnovi je instrument koji vodi do tiranije većine), već je proces većinskog odlučivanja tek jedan od kotačića demokracije, a pritom vjerojatno nije niti najvažniji. Tri su demokratske institucije od iznimne važnosti za sam poredak, a Vlada stručnjaka potpuno bi ih poništila.

Ukidanje instituta opozicije

Zadaća opozicije u demokraciji je bitna. Opozicija ne služi primarno za blaćenje i ‘iznošenje prljavog veša’ vlasti (iako je i po tom pitanju dobrodošla), nego prije svega kako bismo stvari mogli sagledati iz više kuteva. Dakle, tu je zbog kritike, u strogom smislu te riječi. Vlast je dobila povjerenje građana te slijedi neki svoj put i programe, ali opozicija je tu kako bi dovodila odluke u pitanje, davala alternative te garantirala da se vlast ne može toliko proširiti kako bi u potpunosti bilo ostvarena poznata krilatica Lorda Actona - power corrupts, absolute power corrupts absolutely (moć korumpira, apsolutna moć korumpira apsolutno).

No, samo nadgledanje vlade i glumljenje svojevrsnog ‘zamjenskog policajca’ nije toliko bitno koliko dojam koji uvijek mora stvoriti opozicija, a to je dojam kako uvijek postoji alternativa. Jer bez alternative, kada se sve svodi samo na jedan put, a time na neminovnost, stvaramo atmosferu koju u društvu mogu stvoriti samo autoritarne vlasti. Uostalom, sami rezultati izbora i zapravo jednak broj glasova koji su dobili HDZ i SDP sugerira kako je narodna želja potpuno suprotna od jedinstva te je puno više usmjerena prema konfliktu. A baš konflikt, koji svoj temelj ima u postojanju opozicije, sprječava jednoumlje (koje se često i promiče kroz apsurdne tvorevine poput ‘nacionalnog jedinstva’) - onu stvar koja je puno opasnija od tek puke nesposobnosti.

Postoji, dakako, i alternativa. Nju svakim danom u svakom pogledu žive građani (ili bolje rečeno pučani) Mađarske (a već odavno žive Rusija i druge istočne zemlje), koja je otišla u drugom smjeru. Kolika će biti cijena takvog usmjerenja, ostaje da vidimo, iako možemo naslućivati.

Ukidanje instituta javnih politika

U inozemstvu, pogotovo u zemljama (bivšeg) britanskog Imperija (pa i u samom Ujedinjenom kraljevstvu), potpuno je uobičajeno da neki političar kroz godine zamijeni nekoliko ministarskih mjesta. Tako primjerice, u ovoj posljednjoj kanadskoj Vladi, koja je poprilično posebna po tome koliko ima zapravo ‘prvih’ ministara i dalje neka od najvažnijih mjesta zauzimaju iskusni političari. Primjerice, Stephane Dion preuzeo je mjesto ministra vanjskih poslova, a u prošlim je sazivima obavljao posao ministra uprave (intergovernmental affairs) i ministra okoliša. Teško bismo mogli naći neko zanimanje koje bi značilo da je spomenuti ‘stručnjak’ za ova područja. Puno prije, riječ je o osobi koja ima neograničeno političko iskustvo i koji zna kako rješavati probleme javnih politika te državnih i međudržavnih odnosa. Dakako, to ne znači da netko treba, poput Andrije Hebranga, biti i ministar obrane i ministar zdravsta, ali postoji puno ministarstava (kako kod nas tako i vani), kod kojih je ključ dobrog upravljanja upravo u poznavanju procesa implementacije javnih politika.

A treba priznati, za veliku većinu pozicija ministara upravo je takvo znanje potrebno. Jer znati upravljati nekim resorom znači moći donositi odluke koje će često moći ići u više smjerova, a smjer kojim se ide mora biti pokriven programom koji ima utemeljenje u volji naroda (prikazanoj na izborima). U tom smislu, koji bi to točno stručnjak znao odgovoriti na pitanja poput onih općenitih o pravima pojedinih skupina ili općenitim građanskim pravima i slobodama. Nijedan, jer nije posrijedi stručno pitanje. A većina odluka koju ministri trebaju donositi nije kao u tvrtkama, koje posluju samo na dva načina - ili s plusom ili s minusom. U državama, jednako su važno sagledati koliko neke odluke utječu na socijalnu situaciju koliko i to jesu li ili nisu opterećenje za državni proračun. Takav tip odgovornosti, takav tip odluka zahtjeva poznavanje politike i znanje implementacija javnih politika.

Sasvim konkretno - je li najbolji policajac ujedno i najbolji mogući ministar unutarnjih poslova? Je li najbolji kirurg ili liječnik ujedno i najbolji ministar zdravlja? Je li najbolji profesor ili rektor najbolji mogući izbor za ministra znanosti? Je li najbolji trener ili predsjednik saveza najbolji mogući izbor za ministra sporta? Je li najbolji poduzetnik najbolji izbor za ministra poduzetništva? Za sva ova pitanja odgovor je - vrlo vjerojatno nije, jer zadaci koje trebaju obavljati gore spomenuti daleko su manje kompleksni od zadataka koje ima jedan ministar. Ali postoji još i važnija stvar...

Odustajanje od predstavništva

Trodioba vlasti temelj je modernih demokracija. Njome se sprečava moguća tiranija većine (pa i manjine), kao i drugi oblici centriranja i zloupotrebe moći. Već i letimičan pogled jasno daje do znanja kako je sudski dio vlasti neovisan o volji naroda, jer mora ostati neovisan čak i od te volje. Time ostaje zakonodavna i izvršna vlast. Da bi one ostale doista predstavničke, u njima moraju biti ljudi koje je narod izabrao. Stoga, u Ujedinjenom kraljevstu ne može se ući u Vladu bez da je kandidat prethodno izabran na izborima (praksa koja dobrim dijelom postoji gotovo svugdje). Jednom kada članovi Vlade postanu neovisni stručnjaci, dolazimo do problema legitimiteta. Kako najvažnije odluke, koje mogu imati iznimno pozitivne ili negativne posljedice po društvo, mogu donositi ljudi koji nisu nikom u nijednom trenu podastrijeli račune.

Dodatno, ako je takva Vlada formirana u sklopu jedinstvenog, nazovi-reformskog sve-sporazuma, tko će točno biti instrument kontrole? Sami ljudi koji čine tu vlast? Nije li to nelogično?

Dodatno, stručnjaci svi redom, pogotovo oni izvrsni, imaju obično isti problem. Previše su fokusirani na struku i koliko god to bilo dobro kada je njihov posao isključivo vezan na uže područje djelovanja, toliko može biti problem u izvršnoj vlasti. Jer odličan liječnik puno više poznaje što je potrebno liječnicima nego što je potrebno pacijentima, a sličnu stvar možemo reći i za policajce, sportaše, poduzetnike i suce. Štoviše, sva ta zanimanja, pogotovo u društvu koje ja malo poput našeg, imaju tendenciju zatvaranja u neku vrstu sindikata, pa je mogućnost od zloupotrebe položaja time zapravo nemjerljivo veća.

Zaključno

Postoji doduše jedan razlog zbog kojeg bi možda takvu vladu trebalo podržati, a on je ispunjenje svojevrsne poetske pravde. Naime, prije 25 godina kao društvo smo se rukama i nogama borili protiv samoupravog socijalizma i oblika vlasti u kojem se nazovi-demokracija kamuflira kroz zapravo vladanje jedne elite koja nikom ne odgovara. Sada, želimo ponovo to isto...

3

miliwan

Immer weiter... immer weiter!

Ocjene (18)


Komentari (46)


Možemo mi izmišljati toplu vodu do sudnjeg dana ali problem demokracije u Hrvata nije špansko selo, ako netko vlada 25 g. i dovede nas tu gdje jesmo 5none5 0 0 0


onda je problem u onima koji ih i dalje biraju, problem su birači, njihov odgoj, školstvo koje ih je obrazovalo tako zatucane i bez mogućnosti da progledaju pored zdravih očiju, ukratko problem je u obrazovanju 5none5 0 0 0


Kad Hrvati budu znali što od političara žele, onda će to i dobiti (tržišna logika), po istoj logici i danas dobivaju što žele,, natezanje partizana i ustaša 5none5 0 0 0


Ovdje je naveden primjer Kanade. Po čemu je to Hrvatska usporediva s Kanadom? Koji su se to hrvatski ministri ili političari dokazali u ovih dvadeset godina, zanemarit ću ratne godine ? Vlada stručnjaka nije dobra, a ministri bez dana staža jesu? boriszu 0 0 0


Kamuflirani u partizane i ustaše, a zapravo široka lepeza uhljebničara, povezanih na najmaštovitije načine, ali istovremeno i uhodane interesne grupe kojima je jedini cilj zahvatiti što veći dio najslađeg kolačića (proračun i tzv. javni sektor) Refamolitelj 0 0 0

Analiza

Velika koalicija i konsenzus kao 'smrt demokracije'

29.01.2014. 20:46, Treba li nam konsenzus SDP-a i HDZ-a oko ključnih reformi i što napraviti da se on dogodi?

U povijesti Hrvatske postojao je samo jedan trenutak, samo jedno razdoblje konsenzusa. Bila je to prva Vlada, tzv. Vlada nacionalnog jedinstva, u doba kada se doista većina građana mogla složiti oko svojih prioriteta i načina kako ostvariti ono bitno, a većina se svodila na zajednički nazivnik - pobjeda u 'domovinskom ratu'. I dok većina zaziva to vrijeme požrtvovnosti i zajedništva kao uzor i svojevrsno 'zlatno doba', mislim da je to doba zapravo problem i dan danas, barem iz simboličke perspektive.

Naime, bit demokracije i liberalnog poretka, kakav Hrvatska proklamira da ima, nije konsenzus. Ne, osnovica tog načina vladanja je upravo suprotna, u osnovi se svodi na pravo na govor, zapravo pravo na kritiku. Kada se to pravo pravilno izvede do političkih elita, onda je jasno zbog čega mora postojati opozicija, koja je po logici stvari i važnija za poredak od same vlasti. Jer kakav god ustroj neke jedinici bio (bila ona obitelj ili država), ona će imati neku formu vlasti (taman i tiransku), dok će ona rijetka društva, kojih smo i mi navodno dio, imati i opoziciji. Barem onu opoziciju koja ne mora strahovati za život, na ovaj ili onaj način.

Ista bi se ova stvar trebala odnositi i na građanstvo, kao prvi i posljednji korektiv vladajućih. Iz tog istog građanstva ne vidim puno smislene kritike, štoviše, uglavnom vidim sprdnju na one koji kritiku žele uputiti.

Kako smo došli do etape gdje se zapravo pitamo pitanje je li nam  potrebno da ukinemo opoziciju, barem u širem smislu te riječi, i svedemo se samo na vlast? Točnije; trebaju li vlast i opozicija misliti isto kako bi napredovali kao društvo, tobože da bi nešto napravili, a ne si međusobno podmetali klipove? Trebamo li zapravo postati autokracija, s primjesama demokracije, kao šminkom prema samima sobom i gostima?

Osluškujući malo što ljudi govore i pišu čini se da svi argumenti idu samo u jednom smjeru; od političkih elita se zahtjeva da pod hitno naprave korake kako bi država krenula prema naprijed, umjesto da se bave dnevnim politikanstvima kojima se tobože skupljaju jeftini bodovi za slijedeće izbore, bez da se pritom ima u vidu neki dugoročni napredak. Pri tome, političare se okrivljuje za nedostatak odgovornosti u svakom pogledu - od stranačke do individualne. Cijela ideja konsenzusa, a onda vjerojatno i 'velike koalicije' je da se narodski rečeno 'male ruke služe' i počnu baviti bitnim pitanjima, pri tome ostavljajući nebitne stvari poput ideologije u ropotarnici povijesti.

I tu se vraćamo na početak, gdje imam dojam da su ljudi spremni potvrditi važnost opozicije, ali mnogi će onda dodati - ali ne ovakve opozicije. Točnije, a i na Barometru mnogi idu u tom smjeru, reći će kako niti opozicija niti vlast ne obavljaju ono što se od njih očekuje. Ali za to postoji politički instrument - a on se zove izbori. Ako smo mišljenja da nitko ne obavlja svoj posao kako treba, zašto su nam dvije velike stranke na istom mjestu? Očito niti sami ne znamo što su nam prioriteti, pa kako onda očekivati da se vladajući promjene?

Koliko uspijem iščitati, osnova ideja konsenzusa otkriva se u tvrdnji kako je došla situacija u kojoj je potrebno napraviti bolne rezove na nacionalnoj razini radi dugoročne dobrobiti nacije, a da je potrebno da to priznaju i vlast i oporba kako bi se one provele. To je dubinski netočno. Vlast i je vlast jer ima na određeni period sposobnost provoditi odluke neovisno o volji ostalih. S obzirom da se pretpostavlja kako će neke odluke biti bolne, smatra se da je period od četiri godine dovoljan kako bi se vidjela poboljšanja. Ako nije, produžimo ga. Ili još bolje, dajmo glas onima koji će napraviti plan za dva mandata. Ali to zapravo i nije problem, on je negdje drugdje...

Problem je što vlast i opozicija doista imaju konsenzus! I jednima i drugima su uvijek puna usta prekomjerenog državnog aparata i poticanja poduzetništva i obrazovanja, pa niti jedni niti drugi to ne čine kada imaju moć. Razlog je jednostavan - akcije koje bi to zahtjevale kao posljedicu bi imale smanjenje moći centralne vlasti, otpuštanje konaca i prepuštanje tržištu, a to nitko ne želi jer im je teško predvidjeti efekte istog. Jednostavno rečeno, njihov bi posao bio ugrožen, kao i njihova pozicija, pa nitko ne želi prvi baciti kocku. Ono što je zadaća građanstava je da im svaki drugi izlaz naprave još riskantnijim, a mi svi zajedno to nismo napravili. I stoga, mi zapravo imamo konsenzus, što je najtužnije od svega!

Mi imamo konsenzus tema o kojima se treba pričati, ali nikad ne činiti. Ključne su riječi uvijek iste, kao i učinak. Stoga, nama ne nedostaje konsenzus, nama nedostaje kritika. Počevši od samih građana, koji bi trebali prestati željeti od vlasti da im poklanja radna mjesta i umjesto toga početi željeti vlast koja će stvoriti uvjete da se lakše upuste u tržišnu utrku. Kako to zapravo nitko (pod time mislim 'mnogi') ne želi, situacija ostaje kakva je, s dodatnim 'viškom' konsenzusa. I dakako, vječnim zahtjevom od onih na vlasti da se konačno 'uhvate posla'.

4

miliwan

Immer weiter... immer weiter!

Ocjene (7)


Respektira (6): Mac316, sthagon, siouxica, Heraklit, abakus, VeNLO


Slaže se (1): Heraklit


Komentari (5)


Jako dobro! Izvrstan tekst. Nama ne treba konsenzus, već kvalitetna kritika, a sve s ciljem boljitka građana i zemlje u cjelini. Upravo zbog toga što političari i imaju cijelo vrijeme kons. ne idemo naprijed. Priželjkivanje kons. je obična demagogija abakus 0 0 0


super analiza. jedino bi mi bilo draze da je umjesto pasivne koja konstatira bezizlaznost, aktivna koja prepoznaje tezinu situacije i onda predlaze rjesenja. sthagon 0 0 0


Uopće nije bezizlaznost. Odgovornost je kao i uvijek na građanima, a prvi je korak da se osvjestimo da nam ne treba vlast koja će nam davati (pa makar to i bila radna mjesta), nego koja će nam samo stvoriti uvjete da si sami dajemo. miliwan 0 0 0


a sto to konkretno znaci? koju odluku smo donijeli ili upravo donosimo koja je u sukobu s tim? ovo o cemu govoris mi se cini kao nepostojeci izbor u ovom trenutku. sthagon 0 0 0


Mislim da se jednostavno radi o zahtjevima koje svjesno ili nesvjesno formuliramo kao birači... nesvjesni da je upravo to ono od čega stvari počinju. Pokušao sam detektirati u kojem bi smjeru to bilo dobro promijeniti, iako sama metoda ostaje pitanje miliwan 0 0 0

Analiza

Velika koalicija i konsenzus kao 'smrt demokracije'

29.01.2014. 20:46, Treba li nam konsenzus SDP-a i HDZ-a oko ključnih reformi i što napraviti da se on dogodi?

U povijesti Hrvatske postojao je samo jedan trenutak, samo jedno razdoblje konsenzusa. Bila je to prva Vlada, tzv. Vlada nacionalnog jedinstva, u doba kada se doista većina građana mogla složiti oko svojih prioriteta i načina kako ostvariti ono bitno, a većina se svodila na zajednički nazivnik - pobjeda u 'domovinskom ratu'. I dok većina zaziva to vrijeme požrtvovnosti i zajedništva kao uzor i svojevrsno 'zlatno doba', mislim da je to doba zapravo problem i dan danas, barem iz simboličke perspektive. Naime, bit demokracije i liberalnog poretka, kakav Hrvatska proklamira da ima, nije konsenzus. Ne, osnovica tog načina vladanja je upravo ... više >

4

miliwan

Immer weiter... immer weiter!
  • 6
  • 1
  • 0
  • 5

Analiza

Niccolo Macchiavelli, iako je živio u 15. stoljeću, do dana današnjeg ostaje jedan od najutjecajnijih političkih mislioca, i to sa punim opravdanjem. Naime, on je prvi napravio korak i razdvojio politiku i etiku, nešto što većina nas niti danas nije sposobna napraviti, čak štoviše, smatra da bi to bilo degutantno ili put prema predatorskom društvu. Ja ne mislim tako, a probat ću to objasniti i na ovoj temi. Naime,kada pogledam radi čega se prozivaju hrvatski političari, te osim opravdanog sumnjičenja za kriminal, najčešće se optužbe tiču sebičnosti, ne-imanja ljubavi za narod i domovinu, nedostatka morala itd. itd. Osobno,  taj način razmišljanja mislim da je štetan za nas građane. Probat ću objasniti na tri primjera kako mi građani ničime ne potičemo političare da se ponašaju odgovorno… točnije, nismo stvorili političku arenu u kojoj se odgovornost honorira. Stoga, političari kako bi došli do uspjeha pribjegavaju drugim metodama. Samo tri primjera…

Prvi: Branimir Glavaš

Čak i ako zanemarimo da se radi o hladnokrvnom psihopatskom ubojici i pretpostavimo da je riječ o narodnom heroju, postoji jedan događaj koji se ne mora dokazivati, u kojeg nema sumnje. Naime, Glavaš je svojevremeno izjavio kako je pomoću organizirane zaštitarske službe namjestio izbore u HDZ-u u korist Ive Sanadera, a da je sam Sanader to znao i poticao. Istinitost ove tvrdnje potpuno je nebitno, jer: ili je a.) riječ o osobi koja je stvarno napravila tako nešto i samim time pokazala sama sebe kao plagijatora i nekoga tko nimalo ne poštuje bilo kakve demokratske procedure, ili b) je osoba koja to nije napravila, ali je sposobna lagati kako bi oblatila protivnika na taj način.

U oba slučaju, to je politička diskvalifikacija… A da li se kod nas dogodila? Nije! Ljude jednostavno nije briga da stranka koja postoji isključivo na temelju karizme Branimira Glavaša počiva na čovjeku koji bi trebao doživjeti punu diskvalifikaciju koju nije primio. Umjesto toga, eto njih u pozamašnom broju u saboru. I koju smo poruku poslali kao birači? Ma baš nas briga za tamo neke demokratske procedure ili takve budalaštine, što nas briga za zakone i sve. I normalno, političari se toga strogo i pridržavaju.

Drugi: Davor Bernardić

Uopće ne želim ulaziti u interne situacije u SDP-u. To me ne zanima nešto posebno ali ovaj je slučaj poprilično zanimljiv. Naime, čovjek koji je bio 'prvi čovjek' zagrebačke organizacije izgubio je izbore u tom gradu. Nakon toga, izabran je s velikom većinom glasova. Molim?! Jesam li ja jedini kojem tu nešto ne štima? Pa ne radi se o nekom gradu od 10 000 ljudi… čovjek je kao prvi odgovorni izgubio vlast u mjestu koje je tradicionalno SDP-ovo i u kojem SDP može i mora uzeti pobjedu. I nikog tu ne bi trebale zanimati okolnosti, Milanović, ovo ili ono. Ti si luzer! Kao takav, do viđenja…

Ali ne! SDP Zagreb ne razmišlja tako nego izborom njega, citiram – šalje poruku Milanoviću! Alkar SDP u ništa! Nevjerojatno mi je da bi se stranka koja barem hini kako želi biti ozbiljna krenula u novi ciklus s luzerom, kako bi poslala poruku – drugom luzeru! To mi se sviđa u SAD-u, tamo kad si jednom luzer, to je to, ideš na margine i ajmo netko novi.

Tri: Ivo Sanader

Samo da kažem, razumijem Ivu Sanadera. Čovjek je koristio sve blagodati vlastite pozicije na način na koji mu je bilo omogućeno i na koji se zapravo i očekivalo, ali se malo zaigrao. Ono što mi nije jasno, to je HDZ. Dakle, da li doista netko u toj Vladi, koja je ostala narednih par godina misli da smo svi baš toliko glupi?! Ali očito jesmo…

Slično kao i kod Glavaša, za mene nema dvojbe. Pomisliti da svi ti ljudi tamo nisu ništa znali je smiješno… ali čak i kada bi mislio da je to istina rekao bi da je riječ o ljudima koji ulaze u opseg pojma 'debili'. Ako nisi znao, vidi, čuo ništa zbog čega bi premijeru rekao da to ne može baš tako onda si ili slijepac ili debil, a vjerojatno i oboje. Dakle, ili si znao pa si velika lopina ili nisi znao pa si velika debilčina. A što HDZ dobije – malu packu po rukama i put do slijedećih izbora na kojima sve ponovo ispočetka. Oni svojih 20-25% imaju, a sve ostalo je poklon-bon.

Ja to ne mogu vjerovati. Mogu prihvatiti da ljudi žele glasati za neku desnu stranku, ali mora li to baš biti ona ista koja nam je nebrojeno puta pokazala da imaju kadar pun lopina ili debila, ili lopinastih debila. Pa bar kod nas stranaka ima, pogotovo desnih… zaokružite nekog od sedam HSP-ova samo kako bismo pokazali da nismo uvijek isti…

I zato imamo to što imamo! Držimo na pijedestalu nekoliko stranaka koje su nam u nekoliko navrata pokazale kako ne poštuju demokraciju, kako imaju kadar pun debila/kriminalaca, i kako su spremni u prvi plan gurnuti luzere (HDZ nije ništa lošiji od SDP-a s luzericom Kosor). I kako onda da očekujemo odgovornost? Odgovornost ne dobijamo jer je niti ne tražimo, a budimo iskreni… niti smo je zaslužili. Osobno poznajemo nekoliko ljudi i u HDZ-u i u SDP-u za koje mogu reći da su natprosječno pametni, obrazovni pa čak i moralni. Ali su političari… dakle, igraju u areni u kojoj su pravila postavljena tako da se isticanje tih karakteristika ne honirara. Možda kada bismo sebe promijenili bi takvi ljudi dali i najbolje od sebe.

I kao da to nije dovoljno, još smo i patetični, stalno zazivajući neku višu pravdu i moralnost. E tu smo pali u Makjavelijevu zamku, jer politika nema veze s moralom, tj. nemamo pravo od političara zahtijevati višak moralnosti.

Zgodan je primjer Montreala, grada u jednoj od najvećih demokracija čije je stanovništvo izrazito mirno i napredno, pa kada su imali štrajk policije gle čuda – u roku od 12 sati na teren je morala vojska. Tako je to, kada nas nitko ne kontrolira tako se počnu ponašati i najbolji od nas, pa ja ne vidim razloga zašto bi političari morali biti neka super-bića od kojih očekujemo više. Mi imamo moć da postavljamo letvicu i standarde… postavili smo je jako nisko, i stoga imamo točno ono što smo zaslužili.

P.S. Ako kojim slučajem 'Makjavelijeva zamka' jednog dana dođe do slavnog pojma poput 'Occamove britve' očekujem da se zna da sam joj ja autor!

4

miliwan

Immer weiter... immer weiter!

Ocjene (5)


Respektira (4): Vjeran, siouxica, sthagon, TerreRosse


Ne slaže se (1): sthagon


Komentari (6)


Pa čekaj.... upravo je to i zaključak... dobijamo ono što smo tražili. miliwan 0 0 0


"politika nema veze s moralom, tj. nemamo pravo od političara zahtijevati višak moralnosti" ... to jednostavno nije istina. politika je način na koji dobivaš što želiš, a ako želiš moral dobit ćeš moral. sthagon 0 0 0


Niti jedna od naših Vlada nam nije dala ekonomsku strategiju, ali sve su nam prodavale moralnu strategiju. Prava branitelja, manjina, homoseksualaca, vjerskih zajednica, socijalnih slučajeva i sl. Problem je što ne možeš uvijek sve zadovoljiti. sthagon 0 0 0


Svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje. I to je žalosna istina, ma koliko mi šutjeli o tome. Servus! Vjeran 0 0 0


I ako je britva Occamova onda je zamka Machiavellijeva. A ako je zamka Makjavelijeva onda je britva Okamova ;-) Servus! Vjeran 0 0 0

Analiza

Niccolo Macchiavelli, iako je živio u 15. stoljeću, do dana današnjeg ostaje jedan od najutjecajnijih političkih mislioca, i to sa punim opravdanjem. Naime, on je prvi napravio korak i razdvojio politiku i etiku, nešto što većina nas niti danas nije sposobna napraviti, čak štoviše, smatra da bi to bilo degutantno ili put prema predatorskom društvu. Ja ne mislim tako, a probat ću to objasniti i na ovoj temi. Naime,kada pogledam radi čega se prozivaju hrvatski političari, te osim opravdanog sumnjičenja za kriminal, najčešće se optužbe tiču sebičnosti, ne-imanja ljubavi za narod i domovinu, nedostatka morala itd. itd. Osobno, taj način ... više >

4

miliwan

Immer weiter... immer weiter!
  • 4
  • 0
  • 1
  • 6

Analiza

I dalje figa u džepu, ali opravdana...

12.12.2013. 15:42, Kako regulirati prava homoseksualnih parova u pitanju posvajanja djece?

Ovo je pitanje oko kojega uglavnom sva zapadna društva (osim skandinavskih) upadaju u svojevrsni problem kontradikcije vlastitih odluka i gdje se najbolje može vidjeti da politička konzistentnost, kao niti zdrav razum, nisu dio svakodnevne političke prakse, a kamoli da bi ju definirali.

Stvar je dosta jednostavna... jednom kada smo kao društvo (ili kao politička elita, ovdje je to svejedno), odlučili postaviti stvari tako da je seksualna preferencija upravo to - izbor - te da je svaki izbor jednakovrijedan, stvari postaju jasne. Ne postoji više moralni, pravni ili bilo koji drugi način na koji se može opravdati da su seksualne preferencije heteroseksualaca više vrijedne od drugih. Ukoliko bismo tvrdili da jesu, zapravo smo rekli da postoje građani prvog i drugog reda, oni jednaki i oni jednakiji - a to ipak nisu pojmovi koje trpi demokratski poredak, iako ga se šverca u svim nazovi-demokracijama. I ako se slijedi ta logika, koja potječe od definicije jednakopravnog građanstva, stvari su poprilično jasne...

Više se nema niti jedan jedini argument koji bi mogao stajati na putu parovima bilo koje seksualne preferencije kod usvoja djece. Argument da za dijete nije dobro biti u takvoj zajednici jer bi to potaklo tu istu djecu da i sama postanu primjerice homoseksualci, postaje ništavan, i to na nekoliko razina, ali osnovna je ovo - nema razloga to smatrati na bilo kojoj razini loši(jo)m preferencijom, kada smo ionako kao društvo sami sebe definirali kao seksualno neutralno.

Samim time, seksualna preferencija postaje kao i sve ostale pripadnosti; pripadnost nogometnim klubovima, religijama, političkim oprijedjeljenjima... Iako nemam podatke nekog istraživanja, bio bih poprilično spreman izjaviti da postoji uvećana šansa da iz obitelji Dinamovaca i potomci budu Dinamovci, od lijevičara lijevičari, a od kršćana kršćani. I na isti način na koji nitko u dominantnoj kršćanskoj zemlji ne bi smio nijekati pravo na posvajanje muslimanskoj ili židovskoj obitelji (jer su punopravni građani), po istoj bi logici trebao funkcionirati i zakon usvajanja koji se odnosi na seksualne preferencije.

Ono što je pravi problem - naša kultura, kao niti mnoge druge - ne gleda na stvari na taj način. Ljudi jednostavno ne mogu premostiti taj jaz u vlastitim glavama da gledaju ulice na kojima se ljube ljudi istoga spola kako to čine i oni različitog. I dalje smo negdje na razini da možemo stvari trpiti u neka četiri zida, a možda smo voljni dati i tamo neka prava samo da nas se ne proglasi zaostalima. Ali to je ono dokle smo spremni ići, jer kako bi rekli oni koji su na 'barikadama' - djecu nam ne dirajte!

Stoga potpuno razumijem Vladu da ne želi, slično kao niti mnoge druge Vlade, donijeti odluku koja je sama po sebi samo slijed prethodno donesenih odluka, a razlog je jednostavan. Prava djece nešto su oko čega je najlakše mobilizirati ljude, nešto oko čega ćete najprije izgubiti izbore ako vam se naljepi neka nepodobna etiketa (tipa 'oni koji su pederima dali djecu'), i nešto što vam se može vraćati kao politički bumerang naredno neko vrijeme. Problem je taj da u većini zapadnih zemalja, gdje i postoji podrška za homoseksualne zajednice, ljudi nisu u svojim glavama prešli tu barijeru i otišli korak dalje jednostavno zato JER SU LJUDI. Jer nisu primarno bića ratia nego bića svega ostalog, a prije svega emocija, navika i predrasuda. I to je ok... to je očekivano.

Ono što je također dobro detektirano je da bi s obzirom na postojeću situaciju u hrvatskom društvu djeca koja bi bila posvojena od takve obitelji u svim sekundarnim zajednicama (školi, kvartu, mjestu...) trpjela takvu razinu zlostavljanja da bi to bilo neizdrživo. I stoga bolje je takvo što još ne uvoditi, jer jednostavno nismo spremni, kao niti mnogi drugi narodi. Iako, pogotovo u većini zemalja zapadne Europe, takva odluka je ništa drugo nego logični slijed, dok kulturne prilike sile političare da je stave na čekanje i zapravo dobro da je tome tako. Do nekih boljih vremena...

4

miliwan

Immer weiter... immer weiter!

Ocjene (12)


Respektira (6): Losonsky, visitor, sthagon, Mac316, siouxica, TerreRosse


Slaže se (2): Losonsky, Mac316


Ne slaže se (4): BPofuk, VMoskaljov, K_Miletic, Leon33


Komentari (1)


Odlična analiza. Svaka čast. Mislim da ovo pitanje u ovom trenutku zapravo uopće i nije relevatno. sthagon 0 0 0

Analiza

I dalje figa u džepu, ali opravdana...

12.12.2013. 15:42, Kako regulirati prava homoseksualnih parova u pitanju posvajanja djece?

Ovo je pitanje oko kojega uglavnom sva zapadna društva (osim skandinavskih) upadaju u svojevrsni problem kontradikcije vlastitih odluka i gdje se najbolje može vidjeti da politička konzistentnost, kao niti zdrav razum, nisu dio svakodnevne političke prakse, a kamoli da bi ju definirali. Stvar je dosta jednostavna... jednom kada smo kao društvo (ili kao politička elita, ovdje je to svejedno), odlučili postaviti stvari tako da je seksualna preferencija upravo to - izbor - te da je svaki izbor jednakovrijedan, stvari postaju jasne. Ne postoji više moralni, pravni ili bilo koji drugi način na koji se može opravdati da su seksualne preferencije ... više >

4

miliwan

Immer weiter... immer weiter!
  • 6
  • 2
  • 4
  • 1

Analiza

Hrvati - između svjetine i rulje

06.12.2013. 14:01, Zašto don Grubišić baš sada traži ukidanje vjeronauka u školama?

Slično kao i Mac, i ja se imam potrebu osvrnuti na činjenicu da su referendumi 'nova crna' na modnim pistama hrvatskih političkih pozornica. Stoga…

Samo nekoliko dana prije referenduma, naišao sam na tekst Vuka Perišića koji se, s obzirom na ono što se sada događa u Hrvatskoj, pokazao totalno proročki. Naime, izdvojio sam ovdje jednu karticu koju smatram ključnom iz njegovog teksta i stoga je citiram:

'Tim se referendumom dokida jedna od temeljnih građanskih sloboda, a to je sloboda od straha. Odsada će građani Republike Hrvatske živjeti u trajnom strahu i nezaštićeni od falangi koje svojim referendumskim inicijativama mogu bilo kada ugroziti bilo koje ljudsko pravo i civilizacijsku vrednotu. Prvoga prosinca 2013. pred našim očima će se raspasti ustavni i pravni poredak Republike Hrvatske. Od toga datuma demokracija, vladavina prava i pravna sigurnost u Hrvatskoj ovisit će o dosjetkama ograničenih malograđana, fanatičnih klerikalaca, nesuvislih pisaca i maloumnih nogometaša.

Ako 'narod' – što god to bilo – poželi ukinuti obvezno školovanje, pranje ruku prije jela, privatno vlasništvo, presumpciju nevinosti, zabranu torture i smrtne kazne, obvezu dužnika da vraća dugove, jednakopravnost građana, pravo na razvod braka, pravo na žalbu, ili bilo koje pravo koje pojedincu jamči demokratska civilizacija, ili, pak, ako poželi objaviti rat nekom drugom 'narodu', bit će dovoljno da posegne za jeftinom demagogijom, prizemnim kičem i uličnim štandom, demontira i posljednju preostalu demokratsku i civilizacijsku ustanovu ili vrednotu i uspostavi diktaturu većine.

Krajnje je vrijeme da hrvatska javnost shvati da demokracija nije tiranija pukog kvantiteta, nego vladavina kvaliteta, napose neprestano ograničavanje i obuzdavanje moći i vlasti, bilo čije, bilo koje vlasti, radilo se o vladi, parlamentu, policiji, državnom odvjetništvu, poreznoj upravi ili 'narodu'.

Nije demokracija neograničena vlast naroda, nego sustav ustanova i vrednota koji građanina štiti od straha i poniženja i to tako što jamči da ljudska prava nikad i ni pod kojim uvjetima ne mogu ovisiti o neizvjesnosti većinskog odlučivanja i nepredvidivosti takozvane 'narodne volje'.

Neograničena vlast naroda je fašizam.'

Da, fašizam… ali tko se mogao nadati boljem? Da li je doista netko pomislio da će se stati na ovome? Da li je netko pomislio da ovim manijacima neće pasti na pamet otići korak dalje, pa možda ne bi bilo loše da uvedemo metode s Cipra i tako već 'konačno stanemo toj pederastiji na kraj'! S druge strane, evo i otamo reakcije. Pa tko je ne bi očekivao?! Hmmm, vjeronauk u školama… i to je dobrodošlo pitanje za referendum, koji je sada u velikoj modi, kako je odlično primjetio i Mac. Pustimo sad po strani neke tamo ugovore koje Hrvatska ima s Vatikanom, to se lako spali i dalje sve po svom. Osobno, smatram vjeronauk u školama uvredom zdravom razumu i bilo kakvoj civilizacijskoj normi, ali zbog toga raspisivati referendum jednostavno je glupost višeg kalibra. I u konačnici, silovanje demokracije.. ali to nam ionako ide od ruke!

Ono što bih još volio reći je da smatram da smo svi skupa na Barometru pomalo i nepravedni, jer ocjenjujemo stranke, političare i javne ličnost, ali ajmo umjesto toga malo 'na drugu stranu' zrcala. Nosce te ipsum, rekli bi pametni ljudi -  pa hajmo, ocjenimo sami sebe. Ocijenimo onaj dio hrvatske političke realnosti koji se tiče nas samih… sebe kao građane.

Pa eto, u tom smislu napravio sam malu skalu (kako nisam tome posvetio puno vremena skala je samo od 1 do 5), koja dolikuje 'razini svjesti' Hrvata. Nemojte me hvatati po pogledu etimologije ili drugih lingvističkih datosti, ovo je napravljeno temeljem mojih saznanja i vlastitog dojma:

5 – GRAĐANSTVO: standard koji zadovoljava malo pučanstva bilo koje od demokratskih republika, koji bi po logici stvari trebali biti građani. Građanin poštuje i sebe i druge, participira u vlasti temeljem ne samo sebičnih interesa, a u svojoj naprednoj fazi  koristi se i javnom upotrebom uma (najvišom funkcijom), izražavajući stavove i mišljenja od kojih nema koristi. Skup takvih ljudi čini građanstvo. Hrvati to nisu… ni blizu.

4 – NAROD: narod je više pripadnik nekog teritorija, kao što i korijen riječi ukazuje, netko tko nazovi generacijama tamo pripada. No, često ćete čuti rečenice poput 'okupilo se tamo puno naroda' ili 'što bi se reklo u narodu'. Nekako uvijek u tim konstelacijama narod ima neku, ako ne već građansku, onda po svojoj logici mudrost, nije nasilan – niti fizički niti simbolički. Hrvati to nisu… niti blizu.

3 – PUK: ono što je rimski plebs, to je za potrebu ove klasifikacije puk. Iako puk ne spada u visoku sferu patricija, već je više nagnut na ono što je dugo vrijeme značilo kmetstvo, ipak u sebi ima dio digniteta da se radi o ljudima koji u znoju svoga rada zarađuju za svoju svakodnevnicu. Uostalom, kroz povijest su bili poznati razni znameniti 'pučani' pa smo ime uz sebe ne vuče toliko pejorativne konotacije. Ne, Hrvati niti to ne zaslužuju…

2 – SVJETINA: ono što je kod Turaka bila raja, to je ovdje svjetina, samo malo podignuta 'za oktavu'. Svjetina s pravom ima sve negativne konotacije vezane uz sebe jer u isto vrijeme podrazumijeva bezumlje, nesposobnost i podložnost svakakvim manipulacijama. Eto, tu smo već na pravom tragu… Hrvati su to, ali samo djelomično

1 – RULJA: ovo smatram da je isti pojam koji se u engleskom jeziku naziva 'rabble', a dolazi od srednjevjekovne riječi koja obilježava bezumno, neartikulirano glasanje i općenito ne pretjerano sofisticiranu upotrebu riječi. Kada se to spoji s motivacijom i brojem koji u sebi ima svjetina, onda dolazimo do rulje, stanja uma i duha koje možda i ponajbolje opisuje realnost hrvatskog čovjeka u svome zbiru. Stoga, ovo smatram adekvatnim.

Ukupna ocjena po meni 1.5 (baš slična kao i za Karamarka), i stoga političari poput Milanovića i njemu sličnih, iako vrlo loše ocijenjeni, i dalje su iznad ocjene koju dajem svima nama. Negdje smo između svjetine i rulje, pa kao takvi niti znamo niti zaslužujemo bolje nego što imamo – silovanu demokraciju sa sve jačim elementima fašizma. Taman po mjeri…

Mali dodatak… ima onih (poput moga kolege Srećka Horvata), koji bi za ovakvu situaciju optužili kapitalizam, tj. neimaštinu. I dok bi ekonomski bolja situacija sigurno malo našminkala sve nas skupa pa bi skočili za možda i cijelu ocjenu, sada smo otkriveni, kada smo skinuli šminku, slično kao i Glenn Close na kraju onog legendarnog filma.

4

miliwan

Immer weiter... immer weiter!

Ocjene (7)


Respektira (5): BPofuk, sthagon, Vjeran, Mac316, siouxica


Slaže se (1): Losonsky


Ne slaže se (1): Antiprotivna


Komentari (7)


bilo bi doista zgodno pronaći odgovarajući termin za praksu da se svako izražavanje stava koji nekomu ne sviđa naziva fašizmom...:) možda fašizam...:) highend 0 0 0


Izvrsna analiza! I meni je su zapele za oko baš te riječi Perišića. Imaš li molim te bilo kakvo razmišljanje da se situacija poboljša? Osim očite opcije da se odselim. Losonsky 0 0 0


Imam mišljenje kako je moguće poboljšati situaciju. Vrlo jednostvno, što više stvari poput Barometra... i nadajmo se da će bauk kružiti... miliwan 0 0 0


I ja se nadam da je ovo bio prvi i zadnji referendum te vrste, ali ipak čekam da nam se i formalno skine s vrata mogućnost ovog novog antićiriličnog. Karamarko je rekao da je protiv, ali se ipak još uvijek dodvorava famoznom Stožeru, BPofuk 0 1 0


s obzirom da je u igri Peđa Grbin i njegove proceduralne i pravne sposobnosti, bojim se da je još uvijek sve moguće... siouxica 0 1 0

Analiza

Hrvati - između svjetine i rulje

06.12.2013. 14:01, Zašto don Grubišić baš sada traži ukidanje vjeronauka u školama?

Slično kao i Mac, i ja se imam potrebu osvrnuti na činjenicu da su referendumi 'nova crna' na modnim pistama hrvatskih političkih pozornica. Stoga… Samo nekoliko dana prije referenduma, naišao sam na tekst Vuka Perišića koji se, s obzirom na ono što se sada događa u Hrvatskoj, pokazao totalno proročki. Naime, izdvojio sam ovdje jednu karticu koju smatram ključnom iz njegovog teksta i stoga je citiram: 'Tim se referendumom dokida jedna od temeljnih građanskih sloboda, a to je sloboda od straha. Odsada će građani Republike Hrvatske živjeti u trajnom strahu i nezaštićeni od falangi koje svojim referendumskim inicijativama mogu bilo ... više >

4

miliwan

Immer weiter... immer weiter!
  • 5
  • 1
  • 1
  • 7

Analiza

Selendra bili, selendra ostali

05.12.2013. 14:43, Kako bi ocijenili hrvatske medije?

Najveći problem hrvatskih medija sličan je kao općenito i svi problemi u Hrvatskoj. Jednostavno rečeno, premala smo zemlja da bismo tržišno pokrili sve ono što je potrebno kako bi opstajale stvari u svojoj punini. I nisu tu mediji nikakva iznimka. Prošećite se samo centrom Zagreba i vidjet ćete samo koliko je naš javni prostor postao monolitan. Svatko s imalo vizualne, a i druge higijene, osjeća se gotovo pa silovanim kada u okolici vidi dominaciju uglavnom pekarskih usluga te onih kojih otkupljuju zlato i druge plemenite metale. Da li ijedan od tih obrta čini javni prostor boljim – pa naravno da ne… Nije tu Zagreb iznimka, manja su mjesta još i gora, jer tamo osim lokalnih birtija i još lokalnijih kladionica i nema baš puno sadržaja.

A drugdje nije tako… prošećite se centrom, pa čak i periferijom velikih europskih gradova i vidjet ćete potpuno drugačiju sliku. Cesta odiše sadržajima koji su usmjereni ili prema vrlo raznolikom tipu uslužnih djelatnosti (koje kod nas nikada ne bi opstale jer jednostavno nemamo ljude koji bi to konzumirali) ili se sastoji od nekog polu-javnog sadržaja kakvog je poželjno vidjeti na cesti. Što bi se reklo onom slikom – grad diše… kod nas je na aparatima.

To je samo jedna od mogućih usporedbi da bismo razumjeli problematiku. Ne volim baratati pojmovima 'dobro i loše' jer im ovdje nije mjesto. Ovo je tema ničeanski rečeno – s one strane dobra i zla – postoji samo što možemo, a što ne možemo očekivati.

Stoga, hrvatski su mediji onakvi kakve bismo ih mogli i trebali očekivati. Niti bolji niti lošiji od toga… Trebamo se pomiriti s činjenicom da smo društvo s iznimno malo kako ljudskog tako i realnog kapitala, te da se gotovo pa ništa ne isplati raditi što ima smisla, jer takve stvari jednostavno nemaju ekonomsku računicu. Od stvari koje su mi bliske, primjer su komercijalne sportske televizije (SportKlub, ArenaSport), koje su otkupila prava na prijenose na razini regije (čitaj, nešto tipa Jugoslavija), jer u protivnosti nemaju računicu to činiti samo za jednu naciju.

I onda se treba pucati na ono što je sigurno, a to su niske strasti. Toj činjenici ne pristupam s tipičnog pijedestala – prije je bilo bolje ili kamo to idu nove generacije – umjesto toga, pokušat ću istražiti što se to dogodilo sa samim poimanjem informacije i informiranja. Ono što svi pomalo zaboravljamo je da dostupnost i slobodan protok informacija eksponencijalno raste. Kakvu god da informaciju trebate, pogotovo ako se ista odnosi na neke povijesne činjenice, možete do nje doći u roku od nekoliko sekundi, što znači da postoji potreba za novim tipom informacije. Također, činjenica da ljudi (pogotovo mladi) koriste određeno 'junk time' (tijekom vožnje u autobusu ili tramvaju) kao vrijeme za konzumaciju informacija, dovoljno također svjedoči o tome kakve su informacije spremni i sposobni konzumirati. Uostalom, i za kakve imaju uvjete. Zaboravite one male pariške pansione s čijih se balkona na neudobnim stolcima čitaju novine. To vrijeme je prošlo i neće se vratiti… stoga nemojmo više ni tako razmišljati.

Pa, u čemu je onda stvar? Zašto u inozemstvu ipak postoje 20 godina iskusni novinari koji ozbiljno rade svoj posao, a kod nas se takvi broje na kapaljku. Vrlo je jednostavno, jednako kao što ćete u Beču na cesti pronaći hrpu dućana koje prodaju tipa šešire, one džentlmenske štapove i hrpu sličnih stvari, a u Zagrebu nećete, tako je i ovdje. Jednostavno, u isto smo vrijeme premali i prevelika selendra da bi se radilo išta vrijedno činjenja jer za to jednostavno nema računice. Niti smo za to sposobni…

 Kao klinac sjećam se da sam redovito čitao časopis 'Košarka' koji je bio po svim standardima jednostavno fantastičan i vrlo kvalitetan. Danas on više ne postoji jer nema potrebe za tom vrstom sporijih i temeljitijih informacija. Onaj koji ih hoće, pronaći će slične informacije vjerojatno pretraživajući neke američke profi stranice. I to je sukus stvari… nemamo tržište, nemamo kulturu, nemamo apsolutno ništa čime bi se isplatilo imati medij koji može držati neke visoke standarde. Stoga ih isti i ne drže, jer visoki standardi koštaju – kako u ljudskom, tako i u realnom kapitalu.

4

miliwan

Immer weiter... immer weiter!

Ocjene (7)


Respektira (5): crophantom, sthagon, Losonsky, siouxica, Vjeran


Slaže se (2): TerreRosse, BPofuk


Komentari (5)


Halbe trinken, Halbe Šarcu geben. Tako nekako doživljavam svoje sklaganje s ovim tvojim člankom. I u Zagrebu se još uvijek mogu naći kvalitetni šeširi i štapovi. Stoga ipak mislim da je kvantiteta pučanstva manji problem. Kvaliteta je bitna. Servus! Vjeran 0 1 0


Slažem se s ovim tvojim uvidom u veličinu tržiša. Neki doprinosi jednostavno zahtijevaju minimum povrata na investiciju - gdje ako tržište ne postoji - nema ni računice. Losonsky 0 0 0


ali mi imamo apsurd da imamo konzervativno tržište - ovo koje potpada pod ZA odgovor - i nijedne tiskovine ili tv-a barem u prvih deset za njih. mi imamo jedinstvene medijske poduzetnike - umjereno pohlepne ili ideološki osviještene i ponosne??? Antiprotivna 0 0 0


@AntiP, moj je stav da u hrvatskoj nemamo koznervativne ljude u klasičnom smislu da podržavaju stranke koje se drže konzervativne političke teorije. Mi imamo većinu čija razina svijesti odgovara kiču i šundu. Stoga eto ga... miliwan 0 1 0


ima ih ali šute jer se to demonizira. i da skratim većina tog većinskog korpusa nije ni protiv AB-a, ali ako ih se nastavi gaziti- osvijestite se - biti će antiprotivni! Antiprotivna 0 0 0

Analiza

Selendra bili, selendra ostali

05.12.2013. 14:43, Kako bi ocijenili hrvatske medije?

Najveći problem hrvatskih medija sličan je kao općenito i svi problemi u Hrvatskoj. Jednostavno rečeno, premala smo zemlja da bismo tržišno pokrili sve ono što je potrebno kako bi opstajale stvari u svojoj punini. I nisu tu mediji nikakva iznimka. Prošećite se samo centrom Zagreba i vidjet ćete samo koliko je naš javni prostor postao monolitan. Svatko s imalo vizualne, a i druge higijene, osjeća se gotovo pa silovanim kada u okolici vidi dominaciju uglavnom pekarskih usluga te onih kojih otkupljuju zlato i druge plemenite metale. Da li ijedan od tih obrta čini javni prostor boljim – pa naravno da ne ... više >

4

miliwan

Immer weiter... immer weiter!
  • 5
  • 2
  • 0
  • 5

Analiza

Plaća je ili jako prevelika ili čak i premala

04.09.2013. 16:02, Trebaju li rektori imati jednake plaće kao ministri?

Ne mogu reći točno kada je to bilo (prije kojih pet ili šest godina), ali i dalje se zorno sjećam svog posljednjeg razgovora s Aleksom Bjelišem, i dalje aktualnim rektorom. Bio sam tada predsjednik studenata jednog velikog zagrebačkog fakulteta te sam na tom razgovoru, zajedno s još nekoliko kolega, želio isposlovati neke bolje uvjete za rad. Sama tema i nije bila toliko bitna koliko jedna od posljednjih rečenica samo rektora koja je zvučala točno ovako: 'A joj dečki... a vi ste djelovali iz principa. Pa valjda i sami znate da se to plaća!' - rekao nam je rektor čime nam je postalo jasno da je razgovoru došao kraj. 

Sama priča nije toliko bitna za samu plaće rektora ali njene poanta će doći kasnije. Općenito, mislim da najviše griješe oni koji smatraju da je nešto a priori mala, a nešto a priori velika plaća. Uvijek rado spomenem ljudima da Lionel Messi vjerojatno nekoliko puta više zasluži svoje milijune nego li neki prosječni hrvatski radnika svojih 5000 kuna. Tako bi trebalo vrijediti i za rektora; njegova plaća treba biti određena samo po jednom modelu - koliko je ta pozicija važna; odnosno, koliko se dobrim radom na toj poziciji može donijeti općenito napretka i boljitka. Treba pri tome ignorirati da bi se taj posao mogao raditi loše bez posljedica, jer to nije pitanje plaće nego kontrole iste.

Ako pogledamo ono što hrvatska proklamira, ovaj iznos ne samo da nije velik, nego je možda i premali. U 'zemlji znanja', kako se Hrvatska naziva, jasno su postavljeni kriteriji - znanje stoji visoko, točnije najviše na piramidi naših vrijednosti. Ako je rektor najvećeg hrvatskog sveučilišta ujedno i osoba koja je logikom tog položaj na samom braniku 'zemlje znanja', onda je jasno koliko je ta pozicija od enormne društvene važnosti i stoga bi na taj način i morala biti kompenzirana novčano.

S druge strane, vraćamo se na početak priče. Sjećam se i prvog izbora Alekse Bjeliša, koji je morao biti biran u tri navrata, jer u dva nije uspio doći do 50% glasova +1, iako je naravno u drugom krugu imao samo jednog protukandidata. To je glasanje jasno potvrdilo što razni članovi glasačkog tijela misle o funkciji rektora i koliko nema niti jedne osobe koja ima potreban status i autoritet kako bi adekvatno upravljala univerzitetom. Kada se pogleda situaciju u Senatu, ona je identična situacija s tim glasanjem.

Pri tome mislim ovo - Zagrebački univerzitet zapravo i ne postoji! Postoji samo brdo različitih fakulteta koji imaju partikularne interese i čiji dekani razmišljaju o rektoratu samo kada se tiče dobivanja dodatnog nastavnog kadra ili više love za tekuću godinu. I na to se stvar svodi. Ako se vratimo na gornje pitanje iz perspektive situacije 'na terenu', rektor je gotovo pa suvišno mjesto, jer svima samo smeta i služi kao neki perverzni katalizator čitave palete sebičnih interesa. 

Dakle, ako je kriterij ono što rektor treba biti i što se proklamira da je, onda je plaća sasvim adekvatna, a ako se gleda njegova realna vrijednost, utjecaj i pozicija - to je mjesto za nekoliko puta manju, možda i simboličku plaću.

2

miliwan

Immer weiter... immer weiter!

Ocjene (2)


Respektira (2): sthagon, jammer


Komentari