Reputacija 2

  • Bodova 71.7
  • Analiza 6
  • Ocjena 63
  • Anketa 98

Analiza

Novi izborni zakon može donijeti poboljšanja ali na koncu, sve je na biračima.

19.07.2014. 02:27, Inflacija prijedloga, a reforme nigdje: Spašava li gradonačelnike talijanski model?

Nije isključivo izborni zakon kriv za loše političare u Hrvatskoj. Za to smo, prije svega, krivi mi koji smo ih birali, dok izborne reforme ne mogu tu ništa značajnije promijeniti. Novim reformama koje se često predlažu (govori se o spuštanju praga) otvorio bi se put za pojavu novih oraha, lješnjaka i badema, ali ne vjerujem da bi se nešto značajnije promijenilo po pitanju izbornih pobjednika (HDZ/SDP) jer smo ipak mi, birači, ti koji redovito ove dvije stranke počastimo daleko najvećim brojem glasova. Ipak, daleko od toga da hrvatski izborni zakon ne bi trebao biti kvalitetniji.

Prvo i osnovno, novim izbornim zakonom važno je povećati izlaznost. U RH preko 50% ljudi sjedi doma i ne glasuje! U studenom i prosincu 2013. svi su brujili o ogromnom trošku referenduma o braku. Možemo i zamisliti koliko onda koštaju ostali izbori (iako se, zanimljivo, ta hajka oko cijene nikada nije u tolikoj mjeri podigla za neke druge izbore). Dakle, izbori koštaju, demokracija košta. Troškovi bi nam se puno više isplatili kada bismo izlazili na izbore u većem broju. Dakle, novim se izbornim zakonom apsolutno treba uvesti obvezno pravo glasa. Tko ne izađe - 100 kn kazne - i da vidiš kako bi se trošak smanjio za čas. Neki će reći da je demokratsko pravo i ne glasovati, ali za tu opciju uvijek postoji mogućnost prekrižiti listić, a zakonodavac bi mogao, vrlo jednostavnim manevrom, ostaviti mogućnost građanima čak i da ne izađu na birališta, ali bi se u tom slučaju morali javiti lokalnim izbornim tijelima (na dan izbora ili unaprijed) i na vrijeme se izjasniti da ne žele/ne mogu ići glasovati kako ih ne bi stigla kazna. I mirna Bosna, ali sjediti doma nakon tolike krvi prolivene za demokraciju i slobodu zaista nema smisla. Prekriženih listića bilo bi, razumljivo, puno više, ali država barem ne bi novce bacala u vjetar kao što to čini zadnjih 15 godina.

Nadalje, izborne jedinice svakako treba mijenjati, ali veoma oprezno. U potpunosti se ne slažem s prijedlogom GONG-a da izborne jedinice šalju različiti broj mandata u parlament. To bi sve dodatno zakompliciralo ionako već prekomplicirani izborni sustav. Skeptičan sam i prema idejama o jednoj izbornoj jedinici jer se time građane Zagreba stavlja u prednost (obzirom na njihovu brojnost), a zatim i sve građane svih gradova u odnosu na malobrojno seosko stanovništvo. Kada bismo pak glasovali prema županijama, tada bismo dobili nekakav županijski dom (federalni model), što nije u skladu s idejom Hrvatske kao unitarne države. Sve me to dovodi do zaključka da postojeći model izbornih jedinica i nije tako loš, ali bi ga se svakako trebalo prekrojiti prema novom popisu stanovništva i 10 jedinica ujednačiti obzirom na taj segment.

Izborne kandidature su, pak, potpuno druga priča. U tom segmentu treba apsolutno mijenjati zakon. Prvo ću se osvrnuti na lokalne, a zatim i na parlamentarne izbore.

LOKALNI

Najveća perverzija je u tome što se na lokalnim izborima može kandidirati sve i svašta, te su ovdje dopuštene najveće malverzacije. Tako smo na lanjskim izborima u Zagrebu mogli uočiti da se za vijeće gradske četvrti Črnomerec kandidirao ni manje ni više nego tada novopečeni eurozastupnik Andrej Plenković. Svima je jasno da je to samo bila patka i da je Plenković odmah nakon održanih izbora svoj mandat stavio u mirovanje. Naravno, mandat u GČ, a ne u europskom parlamentu. Prema tome - nema smisla kandidirati se za neku političku funkciju ako se već obnaša neka druga politička funkcija.

Neposredan izbor lokalnih čelnika neovisno o gradskom/općinskom vijeću ideja je koja je u praksi zaživjela. Naime, u Hrvatskoj postoji ogroman broj općina i gradova i u velikoj većini tih jedinica ovaj sustav funkcionira. Tamo gdje je gusto, tamo će i vlast biti nestabilna, ali ne bi se zbog nekoliko iznimaka trebao mijenjati cijeli zakon.

Najvažnije, na izbore za mjesne odbore, gradske četvrti i kotareve ne bi smjele izlaziti stranke sa svojim listama nego isključivo liste građana koji će se znati brinuti za svoj kvart, za svoje naselje. Apsurd hrvatske politike je u tome što se stranke prepucavaju i na tim, najnižim razinama.

PARLAMENTARNI

Najprije nije jasno, a o tome se uopće u javnosti ne govori, zašto stranke mogu u izborne jedinice kandidirati ljude koji uopće ne žive u tim izbornim jedinicama (Mirela Holy - kandidatkinja za Hrvatski Sabor 2011. za VI. jedinicu, iako živi na području I. jedinice). Tako pratije najvažnije ljude stave na prve pozicije u svih 10 jedinica kako te osobe slučajno ne bi "izvisile" i ostale bez saborskog mjesta, a zato i nije problem da Varaždinci za svog predstavnika izaberu Tomislava Karamarka koji živi u Zagrebu. To ne zvuči logično, ali ipak jest ako se u obzir uzme već spomenuti ustavom propisani unitaristički model. Međutim, izborni bi zakon unatoč tomu morao osigurati mehanizme koje će stranke natjerati da ipak u Sabor pošalju predstavnike iz svih krajeva (mehanizmi o zastupljenosti predstavnika svih županija na stranačkim listama, kao što postoje oni o zastupljenosti žena).

Osim toga, potrebno je i povećati potreban broj potpisa birača (sada je to 500) kako bismo doskočili moru neozbiljnih lista i kandidata koji se vlastitom kandidaturom doslovno sprdaju.

Institut nositelja liste treba u potpunosti ukinuti jer je to puko zavaravanje birača. Tamo gdje nam paše nositelj će biti Čačić i Jakovičić, a u ostalim mjestima Milanović. Pitam se što će nam nositelj liste kraj prvoga na listi? To bi eventualno imalo smisla kada bi nositelj svih lista za pojedinu stranku morala biti jedna osoba koja je ujedno i premijerski kandidat te stranke.

Taj problem, pak, ne bismo imali kada bismo uveli preferencijalni sustav biranja zastupnika. Ovaj sustav biranja zastupnika tjera stranke da pripreme što kvalitetnije liste, a na koncu i same političare da vlastitim radom grade svoju reputaciju jer jedino kvaliteta i prepoznatljivost prolaze. Sustav bismo trebali uvesti u sve segmente svih izbornih procesa (pa i onih unutarstranačkih). Uz brojne, već svima poznate prednosti ovog sustava, ipak smatram da bi se prag od 10%, potreban da bi se preferencijalni glasovi uopće uzeli u obzir, trebao smanjiti na 5%.


Moderniziranje izbornog sustava također je nužno. Prvenstveno je potrebno omogućiti glasovanje preko interneta. Najprije za naše zakinute građane koji žive u inozemstvu, a koji redovito ne mogu otići na glasovanje zbog iznimno malog broja biračkih mjesta u inozemstvu, ali i za sve ostale koji ne mogu glasovati u svom prebivalištu na dan izbora.
Tu bih dodao i izbornu promidžbu koja je sada ne postoji. Predstavljanje svih kandidata na HTV-u je mučno i negledljivo. Sve to samo odbija naše glasače, a novim zakonom to bi se trebalo promijeniti. Tužno je da ne možemo imati sučeljavanja najjačih igrača jer nam zakoni to ne dopuštaju. Mijenjajmo ih! Mislim da bismo svi više voljeli vidjeti pošteno sučeljavanje Kolinde i Josipovića jedan na jedan, nego one gluparije u studiju s još 10 ljudi i razno raznim replikama i odbrojavanjima.


Izborna šutnja do sada me nije posebno smetala, dapače, ali mislim da argumenti mladih HSLS-a stoje.

izbornim anketama mogao bih napisati još cijelu jednu analizu, ali i ova je već preduga.
Ne znam tko to forsira, čemu to forsiranje i kome ono koristi, ali činjenica je da taj nema veze sa zdravim razumom. Svaki izbori redovito odskaču od predviđanja anketa. Najbolji primjer su posljednji na kojima je desna koalcijia pobijedila s više od 10 posto razlike, a ankete su predviđale pobjedu od svega 2-3 postotaka. Posebno me nasmijala jedna od anketa Mislava Bage u kojoj je Milorad Pupovac osvanuo kao popularniji političar od Tomislava Karamarka. Tada sam i ono malo vjere koje sam imao u te ankete izgubio. Najgore je što čak i javna televizija troši novac poreznih obveznika na takve montirane i propagandne gluposti. Pustimo birače da odluče sami, a stranke mogu provoditi ankete za vlastite potrebe. Kao da to, uostalom, i ne čine...

Sve su ovo ideje i prijedlozi koji bi modernizirali i osvježili hrvatski politički prostor. Međutim, i bez toga Hrvatska je dosegla jedan zavidan stupanj demokracije u kojoj se građani sami mogu izboriti za obranu vlastitih interesa i sami si birati svoje predstavnike. To je ključna stvar i na koncu je sve na nama. Samo je važno da iskoristimo mogućnosti koje su nam na raspolaganju.

Ocjene (3)


Respektira (3): Laci, Vjeran, visitor


Komentari (2)


sviđa mi se kad je analiza usredotočena na temu i kad se dobro obrazloži stav, ne slažem se sa svime ali respektiram argumente..super ti je samokritika na kraju :) ..bolje je zahvatiti manje i detaljnije obraditi, s osnovnim se slažem, ovisi o nama visitor 0 0 0


Bravo croat1899m prvo riješimo neizlaznost/izlaznost na izbore pa da onda vidimo "čija majka crnu vunu prede". Ovako konstantno manjina terorizira većinu. Laci 0 0 0

Analiza

Novi izborni zakon može donijeti poboljšanja ali na koncu, sve je na biračima.

19.07.2014. 02:27, Inflacija prijedloga, a reforme nigdje: Spašava li gradonačelnike talijanski model?

Nije isključivo izborni zakon kriv za loše političare u Hrvatskoj. Za to smo, prije svega, krivi mi koji smo ih birali, dok izborne reforme ne mogu tu ništa značajnije promijeniti. Novim reformama koje se često predlažu (govori se o spuštanju praga) otvorio bi se put za pojavu novih oraha, lješnjaka i badema, ali ne vjerujem da bi se nešto značajnije promijenilo po pitanju izbornih pobjednika (HDZ/SDP) jer smo ipak mi, birači, ti koji redovito ove dvije stranke počastimo daleko najvećim brojem glasova. Ipak, daleko od toga da hrvatski izborni zakon ne bi trebao biti kvalitetniji. Prvo i osnovno, novim izbornim ... više >

  • 3
  • 0
  • 0
  • 2

Analiza

REPUBLIKA APSURDISTAN - žilavi SDP će ostati gotovo netaknut

02.04.2014. 15:15, Kako se SDP treba postaviti u slučaju Marine Lovrić Merzel?

"Gospodine Stankoviću, molim Vas" ... Još uvijek mi u ušima glasno odzvanja fraza dugovječne županice Marine Lovrić  Merzel (nekoć Žarke Sekulić) kojom je poludiplomatski odgovarala na svako, i ono najmanje provokativno, pitanje Aleksandra Stankovića u nedavnoj emisiji. 
Dotična nikada nije bila previše simpatična. Možda lijepa jest (doduše kako kome jer o ukusima se ne raspravlja), ali da je baš simpatična ne bi se moglo reći. Kada je krenula baljezgati o milijardama investicija i o tome kako ju silno vrijeđa kad se Sisačko-moslovačka proziva najsiromašnijom županijom u RH, mome čuđenju nije bilo kraja. Odgovaranje (tj. neodgovaranje) na pitanje o diplomskom radu nije vrijedno niti spomena.
Ako je ikada i imala neki kredibilitet kod mene, te kobne nedjelje ga je izgubila.

Međutim, pokušajmo biti objektivni. Što bismo mi, birači ili guske u magli, sada trebali očekivati? Smjenu lijepe lije Marine? Bez obzira na tu ženu i njezine navodne nečasne postupke, je li to prema njoj pravedno?

Ako je jedini kriterij za ostanak u stranci lojalnost samoj stranci, onda bi Merzel unatoč svemu trebala ostati u SDP-u. Bez obzira na Milanovićeve komične izjave o Bundes ligi, činjenica je da se Bandić, Kolarićka, Holy, pa i Čačić (iz HNS-a doduše, ali bratska je to stranka) izbacuju zbog toga što misle drukčije, a Šegona i Sabu se štiti do zadnjeg trenutka. U tom slučaju i Merzel mora imati potporu stranke. 
Zbog toga sam na njenoj strani i kolege iz SDP-a bi trebali ostati vjerodostojni i stati uz svoju stranačku drugaricu jer im je bila i ostala lojalna. Isto kao što su lojalni HDZ-ovci podržali Vasu unatoč diplomi, dok su Kosoricu šutnuli bez oklijevanja, ali i bez posebnog razloga.

Da, to je tužna hrvatska i partijska politička stvarnost. Ali, kakva je takva je. Ne trebaju nam sada naši političari mazati oči i izigravati neko poštenje, kad poštenja nema. Mislim da nije fer da Merzel bude žrtveno janje dok Baldasar u Banovini zapošljava stranačke drugare, a Sabo navodno zakida siromašnu djecu.
Iako, potpuno je irelevantno kako će se Milanović postaviti prema njoj jer znamo da njezino veličanstvo neće odstupiti sa mjesta županice i na tom lagodnom mjestu može biti i dalje, bez obzira na potporu SDP-a.
Daj Bože da sam u krivu i da se građanima SMŽ ukaže nova prilika, napokon.

Međutim, bez obzira na stranačku lojalnosti i unutarstranačke odnose, realniji scenarij je izbacivanje Lovrićke iz stranke po hitnom postupku samo iz jednog razloga - izbori za EP su na vratima, a sve pod krinkom toga da je SDP poštena partija i da nitko ništa nije znao i dapače, da Merzelicu zapravo nikada nitko nije niti volio. I nitko nije bančio s njom po Sisačko - Moslovačkim svadbama i feštama. Rejting efendija Ivo Josipović će se također pridružiti šutiranju Marine Lovrić Merzel, bez obzira na stav SDP-a jer Josipoviću je samo važno osvjetliti vlastiti obraz, a to će učiniti uz nama jako dobro poznatu floskulu "neka institucije rade svoj posao", a Hrvati će takav spin ponovno "popušiti".

Zaista mi nije ni na kraj pameti uskoro, nadajmo se, bivšu županicu prikazati kao žrtvu, ali još mi više na živce ide odricanje od nedavnih stranačkih drugova i kolega.
Po tom pitanju Luka Bebić je ispao najveći gospodin jer se nikada nije odrekao svog prijatelja Sanadera.

Zato je ispravan samo jedan jedini scenarij - da ostavku da i premijer i svi oni koji su se družili i surađivali s Merzel, pa i predsjednik Josipović. Jer prijateljstvo treba biti iznad brige za vlastitu fotelju, a opstanak na toj fotelji jedino znači - odricanje od prijatelja, što se kosi sa bilo kakvim moralom. Pogotovo ako znamo da nam je prijatelj kriminalac
Hrvatskoj trebaju stranke koje će voditi novi, neokaljani ljudi, a ne ljudi koji "ništa nisu znali" i spremni su se odreći vlastite majke da bi sačuvali stolice. To vrijedi i za Šuicu, Kalmetu, Jarnjaka, Šukera i ostalu staru gardu u vrhu HDZ-a iz doba Sanadera.

Najviše zabrinjava to što će se Hrvati po stoti put pomiriti sa odricanjem od "nepoštenih političara", a one koji su pošteni i ništa nisu znali će iz nova nagraditi. I tako u krug. Na izborima za Europski parlament će ponovno biti birača koji će, unatoč svim aferama, unatoč gospodarskoj krizi i nezaposlenosti koja je svakim danom sve dublja, birati Kukuriku koaliciju. Zabrinjavajući je podatak da je SDP na lanjskim europskim izborima pobijedio u 7 od 10 najvećih gradova (Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Zadar, Pula, Varaždin), a situacija nije bila puno gora nego sada.

Ako se prije godinu dana čelični SDP nije opekao, ne vidim zbog čega bi se to dogodilo sada. Lani je SDP osvojio 32,07% glasova, ove godine će osvojiti 24-25%, a to je, s obzirom na stanje, sjajan rezultat.
Nedavno sam napisao da je teoretski nemoguće da birači na parlamentarnim izborima ponovno izaberu dokazano nesposobnu Kukuriku koaliciju. Stojim pri tome, ali kažnjavanje vladajućih znači njihov potop na izborima, a ne gubitak zbog par tisuća glasova u korist HDZ-a. 

Socijalistička vlada u Francuskoj je na vlast došla nekoliko mjeseci nakon SDP-a u Hrvatskoj. Vidjeli smo što im se dogodilo ovaj vikend. Još uvijek je nezamislivo da Hrvati tako kazne Milanovića i drugove.
Merzel je kap u moru i ne vjerujem da će njezina afera utjecati previše na rezultate SDP-a, ako na njih nisu poražavajući gospodarski rezultati.


Ocjene (6)


Respektira (5): sthagon, VeNLO, visitor, damica46, siouxica


Slaže se (1): gladnijura


Komentari (14)


Sada odjednom podržava ćirilicu u Vukovaru, glasuje protiv na referendumu o braku i ulazi u koaliciju sa ljutim ljevičarem Gabrićem. Međutim to i dalje ne mijenja činjenicu da su je iz stranke doslovno šutirali kao zadnju krpu. croat1899 0 1 1


u našim "demokratskim strankama" vlada itekako princip nekadašnje KPJ. Sjećam se da sam ko klinac, još tamo 82 ili 83 slučajno sudjelovao nekakvom sastanku u firmi u kojoj sam bio na nekakvoj srednjoškolskoj "praksi". Tadašnji VIS Varaždin. Bilo mi NEKOVARAZDIN 0 0 0


je neshvatljivo kako se to rješavalo. Naime, predsjedavajući je hitno sazvao sjednicu i trebalo je nekakvog lika izbaciti iz partije. Ljudi koji su došli na glasanje su odglasali protiv isključenja. Onda je glavni drug doslovno rekao: "niko neide dok NEKOVARAZDIN 0 0 0


ne izglasamo isključenje . Niko se nesmije maknuti odavde." Naravno. bilo je već blizu dva i kraj radnog vremena, pa su ga onda isključili. Kaj je danas možda drukčije u ovoj tzv. demokraciji na HR način? NEKOVARAZDIN 0 0 1


@NEKO, meni se taj KPJ sistem čini puno demokratičniji nego ovo danas. ljudi su barem inicijalno izrazili svoju volju. pa su poklekli jer im se žurilo doma na ručak:) kod zokija nema protiv, osim ane brbore hum koja ima svoju karijeru i život:) siouxica 1 0 0

Analiza

REPUBLIKA APSURDISTAN - žilavi SDP će ostati gotovo netaknut

02.04.2014. 15:15, Kako se SDP treba postaviti u slučaju Marine Lovrić Merzel?

"Gospodine Stankoviću, molim Vas" ... Još uvijek mi u ušima glasno odzvanja fraza dugovječne županice Marine Lovrić Merzel (nekoć Žarke Sekulić) kojom je poludiplomatski odgovarala na svako, i ono najmanje provokativno, pitanje Aleksandra Stankovića u nedavnoj emisiji. Dotična nikada nije bila previše simpatična. Možda lijepa jest (doduše kako kome jer o ukusima se ne raspravlja), ali da je baš simpatična ne bi se moglo reći. Kada je krenula baljezgati o milijardama investicija i o tome kako ju silno vrijeđa kad se Sisačko-moslovačka proziva najsiromašnijom županijom u RH, mome čuđenju nije bilo kraja. Odgovaranje (tj. neodgovaranje) na pitanje o diplomskom radu ... više >

  • 5
  • 1
  • 0
  • 14

Analiza

Da je pravne države, referendum bi se održao

24.03.2014. 12:33, Kako pravna država treba riješiti pitanje referenduma o ćirilici?

Moram priznati da nisam jedan od onih koji referednum općenito, kao instrument izražavanja volje naroda, poistovjećuju s onim referendumom o braku (kao da smo klinci u vrtiću). Naime, u nekoliko navrata u posljednjih godinu dana čuo sam razne izjave, koje su posljedica hajke protiv referenduma o braku od strane medija i vladajuće garniture, kako nam referendumi nisu potrebni, skupi su itd. Jedan je mladić čak izjavio da u novoj 2014. želi što manje referenduma. Referendum je za mene instrument demokracije koji je poželjno koristiti u što većoj mjeri jer demokracija je, još su je tako stari Grci definirali, vladavina naroda. Nema smisla birati predstavnike na 4 ili 5 godina i onda im dati odriješene ruke. Referendumi u civiliziranim državama postoje kako bi se vlast ograničilo u apsolutizmu, ali i kako bi se narodu omogućilo da o najvažnijim pitanjima odlučuje samostalno, bez obzira na izbore.

S druge strane, masa je glupa i njome se manipulira i naravno da ne možemo na referednumu odlučivati o tome treba li Ivu Sanadera poslati na doživotnu robiju ili ustrijeliti. Temeljna ljudska prava (pravo na život u prvom redu, a zatim i ostala navedena u općoj deklaraciji o ljudskim pravima), koja su iznad svih ustava i pravnih akata, ne mogu biti predmet referenduma. To su notorne činjenice. Međutim što su sve temeljna ljudska prava? To nisu sva prava, nego samo neka osnovna prava koja omogućuju čovjeku da živi u slobodi i jednakosti. Onaj temelj kojim čovječanstvo osigurava čovjeku da bude čovjek. Zato mi nije jasno po čemu bi to brak ili pravo na ploče na zgradama bili ljudsko pravo.

Referendumom o dvojezičnosti ne odlučuje se o ljudskim pravima jer se nikome ne zabranjuje da koristi pismo koje god želi, nego se samo odlučuje o pločama na pročeljima zgrada. Pravo na dvojezičnost se ne želi ukinuti nego se želi pomaknuti granica za uvođenje obvezne dvojezičnosti u općine u kojima neka manjina čini nacionalna 50% posto stanovništva. Da, gospođo Pusić! Takva manjina u općini je zapravo većina, ali istodobno Vas molim da se ne pravite blesavi jer znate da se tu govori o NACIONALNIM manjinama.

Takva granica za uvođenje dvojezičnosti vrijedi u većini država EU-a, ako je za vjerovati Stožeru za obranu hrvatskog Vukovara, a koliko se dobro sjećam, mi smo još uvijek članica te unije. Tek ćemo vidjeti jesmo li članica drugog reda.

Prema tome, ovaj referendum ne ukida nikome nikakvo pravo (čak i da je ono temeljno ljudsko, a pravo na jezične ploče to nije), nego se samo povisuje granica za obvezno (što ne znači da se dobrovoljno zabranjuje u nekim drugim slučajevima) uvođenje dvojezičnosti gdje nacionalna manjina čini 50% stanovništva općine. Kad se sjetimo da Francuzi, nacija koja demokraciju živi već 220 godina, upće ne poznaju kategoriju nacionalne manjine, s pravom se zapitamo: pa kako onda nama EU može išta zabraniti u tom smjeru, kad smo i sami puno demokratičniji nego neke puno "važnije članice"?
To znači da Ustavni sud, kada mu Sabor proslijedi to pitanje, a potpuno je izvjesno da će se to dogoditi, ne može zabraniti referendum zbog kršenja temeljnih ljudskih prava ili propisa Europske unije.

Za to su se uhvatili Documenta, Gong i slične organizacije za "zaštitu ljudskih prava" koje kokodaču samo onda kada im paše i kada se ugrožavaju točno određene skupine. Koliko vidim, naši političari barataju drugim, mudrijim, argumentom: ne mogu se nekome oduzeti već stečena prava. S time se, zaista treba složiti, a na to upućuju i prof. ustavnog prava. I to je logično. Demokracija ne znači samo puko poštivanje propisa i izbornih procesa nego i stalni napredak prema ostvarivanju što većeg opsega slobode i jednakosti i nije u redu smanjivati nekome neka prava koja je već stekao.

Taj argument, koliko god se čini normalnim, toliko u najmanju ruku i čudi. Gdje su bili Josipović i Milanović i ostali političari, a i profesori, a možda i ustavni suci koji će presuditi na temelju tog argumenta, kada je Ostojić spajao bolnice i kada su se liječnicima, medicinskim sestrama i djelatnicima, pa onda i profesorima, učiteljima smanjivale plaće, uzimali dodatci za staž, božićnice, uskršnjice? Kada će netko od ministara i stručnjaka reći da je gubitak bolnice za građane Nove Gradiške zabravo njihovo smanjivanje već stečenih prava?

Vidjet ćemo koliko se u Hrvatskoj zaista poštuje vladavina prava, temelj na kojem se gradi Republika Hrvatska, barem prema 3. članku Ustava RH. Upravo se zbog te vladavine prava, a i još milijun drugih moralnih razloga, o kojima bi se moglo napisati još 10 analiza, ali koji za pravnu struku ne znače previše, nadam da će se referendum o dvojezičnosti održati i da će se još jedanput pokazati da nismo mi tu zbog vladajućih, nego su oni tu zbog nas. Ili možda ipak nisu?

Ocjene (7)


Respektira (6): AggyK, siouxica, Antiprotivna, micko3, damica46, VeNLO


Ne slaže se (1): VMoskaljov


Komentari (7)


Da, toga se i ja bojim. Dodao bih još i to da je latinica je svačije pismo jer su svi , bez obzira na narodnost državljani RH. Isticanje jednog pisma jedne nac. skupine. isto nije u redu .to je također svojevrsna diskriminacija. croat1899 0 0 0


kako je onda EU prepuna upravo suprotnih primjera? jedan je naveden, pa onda nije li Latvija zabranila ruski, a ima 25-ak posto Rusa, Francuzi još ne toleriraju njemački, posebice u alzaškom kraju...hipokrizija Antiprotivna 0 0 0


zato je i napisao možda. kako vrijeme ide sve smo bližimo nekom federalnom uređenju unije, a to bi moglo imati dalekosežna i ozbiljne posljedice. između ostalog i manipulacije s nacionalnim jezicima croat1899 0 0 0


Ne treba se uvijek uspoređivati s drugima. Francuzi izbacuju Rome avionima iz svoje zemlje, Slovenci su izbrisali neslovence. Zar trebamo tome težiti? Prava nac. manjina digli smo na određenu razinu i ona tu trebaju i ostati. VMoskaljov 0 1 1


Naravno da se ne treba uspoređivati s drugima. Primjer je naveden samo za slučaj da ne bi nakon eventualnog referenduma stizale masovne kritike iz "demokratičnije" Europe. croat1899 0 0 0

Analiza

Da je pravne države, referendum bi se održao

24.03.2014. 12:33, Kako pravna država treba riješiti pitanje referenduma o ćirilici?

Moram priznati da nisam jedan od onih koji referednum općenito, kao instrument izražavanja volje naroda, poistovjećuju s onim referendumom o braku (kao da smo klinci u vrtiću). Naime, u nekoliko navrata u posljednjih godinu dana čuo sam razne izjave, koje su posljedica hajke protiv referenduma o braku od strane medija i vladajuće garniture, kako nam referendumi nisu potrebni, skupi su itd. Jedan je mladić čak izjavio da u novoj 2014. želi što manje referenduma. Referendum je za mene instrument demokracije koji je poželjno koristiti u što većoj mjeri jer demokracija je, još su je tako stari Grci definirali, vladavina naroda. ... više >

  • 6
  • 0
  • 1
  • 7

Analiza

Danas se nije ništa spektakularno dogodilo. Drukčiji scenarij bio bi u najmanju ruku neočekivan, ali ipak ću napomenuti kako me čude relativno niske kazne za Sanaderove pomagače. Očito se sud nije povodio za onom starom narodnom: nije samo lopov onaj koji bere tuđe jabuke, nego i onaj koji mu drži ljestve. Bilo kako bilo, sud je dao pravorijek na ono što smo već znali - hrvatsku vladu vodili su lopovi, a očito i lopovska stranka. Nema se tu što pretjerano analizirati, komentirati. To je jednostavno tako i svatko mora snositi odgovornost za učinjeno, pa tako i HDZ. Apsolutno se treba poštovati presuda, a vodstvo HDZ-a mora vratiti ukradeno, ono što im se stavlja na teret. Sadašnje predsjedništvo i "novo" vodstvo su pravni sljednici svih bivših vodstava i naravno da moraju odgovati za sve njihove nečasne postupke. Koliko je pravedno okriviti stranku i "novo" vodstvo za nečasne radnje bivših, i jesu li dužnosnici krali sa svojih stranačkih ili držaničkih pozicija, o tome bi se dalo diskutirati, ali sud je rekao svoje i presuda se mora poštovati. Karamarko i ekipa, kao nasljednici Sanadera i njegove ekipe, moraju nadoknaditi počinjenu štetu.

Stvar nije tako crno-bijela kada se govori iz perspektive članstva. Zaista je tu Tomislav Karamarko u pravu kada govori o kolektivnoj odgovornosti. Međutim, treba razlikovati pravnu odgovornost od moralne odgovornosti. Može li uistinu 200 000 ljudi biti krivo za korupciju? Može. Tako je sud i presudio. Ne postoji u našem i međunarodnom pravu pojam pravne osobe bez veze. Kod pravnih je osoba, kao što je Hrvatska demokratska zajednica, odgovornost za krivnju kolektivna, što ne znači da je ona uvijek i pravedna. Najveće pravo ujedno je i najveća nepravda. Prema presudi, HDZ, kao cijelina, mora platiti višemilijunsku odštetu. Sudu, a i državnom proračunu sasvim je svejedno na koji će način HDZ vratiti taj novac, ali vodstvo stranke odgovornost bi trebalo preuzeti na sebe i vratiti taj iznos na način da se ne izvlače kunice i članarine od svakog pojedinog člana.
Običan član HDZ-a nije ništa kriv i tu je ta moralna dimenzija o kojoj govorimo. Na papiru svaki od članova HDZ-a čini HDZ i svaki je jednako odgovoran, ali ako postoji i mrvica političke korektnosti i brige za vlastite simpatizere i članove, vodstvo HDZ-a će platiti kaznu na najbezbolniji mogući način za svoje članstvo. To može značiti i prodaju zgrada, odricanje od saborskih privilegija za parlamentarne stranke itd. Na taj način, čisto simbolično, vodstvo može osloboditi članstvo ikakve krivice i na taj način omogućiti stranci daljnji rad.

To naglašavam jer su se danas već pojavile neke sugestije da bi svaki član mogao dati 10 kuna i na taj način pomoći stranci vratiti dug. Sve to skupa bilo bi jadno i žalosno jer bi na kraju članstvo, koje je i ovako već dosta ispaštalo zbog politike vrha svoje stranke, još dodatno bilo otjerano na rub srama, a realno, bez razloga. Koliko je članova HDZ-a u svom životu uopće vidjelo Sanadera, a kamoli moglo utjecati na njega i njegove postupke?

Budućnost HDZ-a još uvijek nije upitna. To je stranka sa prebogatom, a rekao bih i preuspješnom poviješću da bi ju nešto ovakvo moglo izbrisati sa političke scene. Izdržali su žilavi HDZ-ovci i puno gore udarce (odlazak Sanadera bez razloga, izručenje Gotovine, raskoli, slabi rezultati, izdvajanje Glavaševaca itd.), ali HDZ se uvijek vratio. Sjetimo se 2011. kada je HDZ, unatoč uhićenjima i lopovluku, osvojio preko 40 mandata u Saboru. Zbog svega toga, morat ćemo mi još neko vrijeme "trpjeti" Hrvatsku demokratsku zajednicu.

No, evidentno je da se stranka mora jako dobro potruditi i da se nalazi na svojevrsnoj prekretnici. Članstvo HDZ-a uvijek je bilo vjerno stranci, ali pitanje je koliko će to još biti. Čini mi se da se Tomislav Karamarko mora jako dobro potruditi kako bi konsolidirao svoje redove i smirio strasti. Simpatizeri, članovi i birači od HDZ-a umorni su od svih afera, ali i međusobnih podmetanja i osobnih interesa unutar stranke i očekuju novu, modernu konzervativnu stranku koja će biti dosljedna samoj sebi i koja će biti nešto sasvim drugo od onog HDZ-a unazad 10 godina. Mislim da je Karamarko dobro počeo. Okupio je kakve takve kvalitetne ljude oko sebe, pobijedio je na europskim, a potom i lokalnim izborima. Međutim, još sam uvijek na oprezu, a Karamarkovi potezi kao što su degradiranje Davora Stiera iz vrha stranke i navodno postavljanje na lošu poziciju za izbore za EP mi ne miriše, nažalost, na dobro.

Tužno bi bilo da HDZ takvom unutarstranačkom politikom i bavljenjem samim sobom otjera svoje birače koje čak niti optužnice i uhićenja nisu uspjela otjerati.


 



Ocjene (5)


Respektira (3): sthagon, micko3, siouxica


Slaže se (2): micko3, ProCro


Komentari (5)


hoće li HDZ osjetiti ikakvu političku štetu zbog presude? siouxica 0 0 0


Ne vjerujem. Smatram da je ovo manji udarac za HDZ nego sanaderovo uhićenje HDZ može naštetiti sam sebi jedino i isključivo svojom lošom politikom. Uostalom, aktualna vlast i nije neka alternativa, tako da mislim da već u svibnju HDZ može pobijediti croat1899 0 1 0


Smatraš li da će unatoč ovoj presudi, HDZ pobijediti na sljedečim izborima za EU parlametn? ProCro 0 0 0


Pa to sam i rekao, u svibnju na EU izborima HDZ može pobijediti bez problema. Smatram da ova presuda neće bitnije utjecati na raspoloženje HDZ-ovih birača. Na to može utjecati samo pogrešno složena lista ili loša politika stranke. Sve je na vodstvu. croat1899 0 0 0


Očito smo u isto vrijeme poslali svoj komentar pošto kad sam ga pisao svoj komentar, nisam vidio tvoj. Ispričavam se. ProCro 1 0 0

Analiza

Danas se nije ništa spektakularno dogodilo. Drukčiji scenarij bio bi u najmanju ruku neočekivan, ali ipak ću napomenuti kako me čude relativno niske kazne za Sanaderove pomagače. Očito se sud nije povodio za onom starom narodnom: nije samo lopov onaj koji bere tuđe jabuke, nego i onaj koji mu drži ljestve. Bilo kako bilo, sud je dao pravorijek na ono što smo već znali - hrvatsku vladu vodili su lopovi, a očito i lopovska stranka. Nema se tu što pretjerano analizirati, komentirati. To je jednostavno tako i svatko mora snositi odgovornost za učinjeno, pa tako i HDZ. Apsolutno se treba ... više >

  • 3
  • 2
  • 0
  • 5

Analiza

U Europu suho zlato, a domaćoj politici živo blato!

03.03.2014. 16:03, Tjedna anketa/Slobodna tema: ovo želim reći...

Izbori za Europski parlament su jedna poprilično beskorisna manifestacija koja puno košta, a malo toga donosi. Parlament postoji kako bi se prividno činilo kako postoji utjecajno predstavničko tijelo građana jer je stup Europe, tobože, demokracija i izborni sustav, ali realno taj je parlament samo sredstvo za mazanje očiju međunarodnoj zajednici i samim Europljanima, bez previše smisla i bez puno ovlasti. Lobiranja i eventualne diplomatske aktivnostima praktički su jedine važnije zadaće europarlamentaraca za koju se dobije izdašna plaća od nekoliko tisuća eura. I to je više manje to. Djelokrug rada europarlamentarnog zastupnika je vrlo ograničen i gotovo zanemariv. 
Naših 11 zastupnika čine svega 1.4% svih zastupnika u parlamentu, ne ulaze u nikakva izvršna tijela, niti mogu donijeti neke važnije odluke bez potpore veće zemlje. Osim toga, same ovlasti parlamenta su puno suženije nego ovlasti ostalih, nepredstavničkih tijela EU. 
Unatoč tomu, hrvatske stranke ovih dana panično slažu liste za EU parlament i mora se priznati da se dosta trude. Kako se čini, te će liste biti puno kvalitetnije od uobičajenih lista za Hrvatski Sabor, a da ne govorimo o listama za lokalne izbore.

Zašto je tomu tako? 

SDP na europske izbore izlazi sa kandidatima Mimicom i Piculom koji su sposobniji ljudi od 90% aktualne hrvatske vlade, ali unatoč tomu, šef Milanović ih šalje u Europu gdje neće imati nikakvog utjecaja niti će Hrvatska od njih imati previše koristi. Naravno, ostali potencijalni kandidati s SDP-ove liste (Pupovac, Ingrid, Radoš, Jakovčić, Borzan) s pravom otvaraju sumnje prema gore iznijetoj tezi i o njima bi se dalo diskutirati, ali već spomenuti dvojac koji će nositi listu predstavlja možda i najbolje što SDP ima. Ako ne najbolje onda, u svakom slučaju, bolje nego razno razni Hajdaš Dončići, Marasi, Opačići, Ostojići, Jovanovići koji sjede u hrvatskoj vladi i vode hrvatsku državu u propast.

Ako je lista SDP-a kvalitetna, onda se HDZ-ova lista može smatrati "izvanserijskom".
Naime, prošlogodišnji kandidati Plenković, Stier, Ivana Maletić, Zdravka Bušić, pa i Ruža Tomašić su novi, obrazovani, kvalitetni ljudi bez afera koji bi bez ikakvih problema mogli voditi neku buduću uspješnu hrvatsku vladu ili barem participirati u njoj. Međutim, stranačko vodstvo najvjerojatnije će ih ponovno kandidirati za Europu. Stvar još postaje čudnija kad se u to umiješaju i potencijalni kandidati koji do sada nisu bili u igri - Kolinda Grabar Kitarović, Marijana Petir, a navodno se pričalo i o Željki Markić. Sve, više manje, ljudi bez mrlja, ljudi koji imaju dobar imidž u javnosti i čije vrijeme tek dolazi.

Logika je jasna. Cilj svake stranke je pobijediti na izborima, a ovi su izbori vrlo važni zbog demonstriranja moći pred predstojeće parlamentarne i predsjedničke izbore. Tako da, nije čudno da se stranke trude postavljajući kvalitetne kadrove na liste.
Međutim, čudno je to da se stranačka vodstva trude kako bi potencijalno kvalitetne, popularne i neokaljane kandidate poslale u EP, marginalizirali ih i na taj ih način spriječili da se profiliraju unutar same stranke i eventualno pozicije na vlasti. 
Ne mogu se oteti dojmu da jedan potrčko Jandroković puno više paše Karamarku nego Davor Stier, čovjek sa stavom, koji se ne libi ništa reći, niti se libi usprotiviti i samom šefu stranke ako se s njime ne slaže. K tomu još i vrlo popularan političar koji predstavlja moguću prijetnju za Karamarka, pa ga zato ovaj šalje u EP (a možda čak niti to), dok Jandroković, koji ne zna ništa previše osim samo žlabrati (što je za europski parlament i više nego dovoljno) ostaje u Hrvatskoj i pretendira za mjesto budućeg ministra vanjskih poslova.  Slična je situacija i s Andrejom Plenkovićem. On, umjesto da bude zvijezda neke buduće vlade, trune u Europskom parlamentu i praktički ne doprinosi ničemu, a zapravo je izrazito sposoban, umjeren i obrazovan čovjek.

Jasno je da takve pozicije pašu tim ljudima jer im omogućavaju itekako izdašnu materijalnu egzistenciju, doprinose, putovanja, vrlo zanimljiv posao i da je takvu poziciju teško odbiti. I nema tu ništa sporno.Međutim, stranačka vodstva ne bi smjela najbolje ljude gubiti na takvim marginalnim pozicijama, kao što je zastupstvo u eurpskom parlamentu.
Ne želim degradirati tu instituciju i naše ljude koji tamo sjede i nastoje zastupati hrvatske interese, ali ruku na srce, postoje puno važnije i utjecajnije institucije unutar naše, još uvijek suverene, države unutar kojih bi mogli pokazati svoje znanje i od čega bi Hrvatska imala puno veću korist nego od mandata u EP. 
Važno je istaknuti da je većina tih naših eurozastupnika puno sposobnija od ove vlade i žalosno je da se zbog unutarstranačkih pozicija i strahova gube takvi kvalitetni kadrovi koji bi puno više mogli doprinositi Hrvatskoj da se vrate ovdje.
Zapravo, stranke kvalitetnom listom za EP ubiju dvije muhe jednim potezom - ostvare dobar rezultat, a usput se i riješe kvalitetnih ljudi koji bi mogli raditi pozitivne promjene unutar stranke

Vesna Pusić bi Hrvatskoj puno manje štetila kao europarlamentarka nego kao ministrica vanjskih poslova (kad već mora štetiti), a pogotovo kad se uzme u obzir da je Picula također kukuriku kadar.
Žalosno bi bilo da se u nekoj budućoj Karamarkovoj vladi ponovno nađe dokazano neuspješni Ivan Šuker kao ministar financija ili gospodarstva, a da Ivana Maletić sjedi u europskom parlamentu i igra se nekakve velike odgovornosti, umjesto da pošteno zasuče rukave i sa svojim iskustvom i pameti dođe u RH i pomogne nam na najbolji mogući način.

Lako je za shvatiti da je teško odbiti dobro plaćenu poziciju, ali neko radno mjesto ne cijeni se prema plaći nego prema odgovornosti koju ono povlači za sobom. Zato ove stranke koje će još neko vrijeme biti alfa i omega naše jadne politike moraju shvatiti kome pružaju takvu odgovornost, a kome, s druge strane, omogućuju neodgovornost.

Ocjene (3)


Respektira (3): VeNLO, visitor, siouxica


Komentari (6)


I ja bih tu htio kvalitetnije ljude ali zar doista misliš da bi u EP trebali slati nekvalitetne? Zaštio ne i tu i tamo da budu kvalitetni? No generalno se slažem, kadrovska politika u strankama se jako loše vodi, krivi kriteriji za napredovanje. visitor 0 0 0


Naravno da i tamo treba slati kvalitetne., ali ako nam stranke nude malo kvalitetnih koje možemo nabrojati na prste jedne ruke, onda je bolje njih zadržati. Dodao bi h još da čak ne bi bilo loše da Pupovac ode u EP da ga više ne moramo gledati ovdje croat1899 0 0 0


Šteta što u tekstu nije spomenuto kako na euroizborima ne biramo hrvatske predstavnike u Europarlament, već zastupnike iz Hrvatske. Naime, oni tamo ne smiju niti rječju spomenuti odakle su,a kamo li zastupati interese Hrvatske. VeNLO 0 1 0


Slažem se. To je jedna široka nepravedna tema o kojoj bi se dalo napisati još 10 analiza. Ali, to ne treba čuditi,obzirom na to da u svojim službenim govorima povodom ulaska u EU predsjednik i premijer nijednom nisu spomenuli-Hrvat, ali jesu-regiju croat1899 0 1 0


Dosad sam nekoliko puta spomenuo naš polugodišnji skor članstva u EU,a to je minus milijardu eura netto, čistog keša. Kad bismo računali i trošak tih tuđih zastupnika koje mi moramo plaćati popeo bi se minus za koji uludo bačeni milijun eura. VeNLO 0 1 0

Analiza

U Europu suho zlato, a domaćoj politici živo blato!

03.03.2014. 16:03, Tjedna anketa/Slobodna tema: ovo želim reći...

Izbori za Europski parlament su jedna poprilično beskorisna manifestacija koja puno košta, a malo toga donosi. Parlament postoji kako bi se prividno činilo kako postoji utjecajno predstavničko tijelo građana jer je stup Europe, tobože, demokracija i izborni sustav, ali realno taj je parlament samo sredstvo za mazanje očiju međunarodnoj zajednici i samim Europljanima, bez previše smisla i bez puno ovlasti. Lobiranja i eventualne diplomatske aktivnostima praktički su jedine važnije zadaće europarlamentaraca za koju se dobije izdašna plaća od nekoliko tisuća eura. I to je više manje to. Djelokrug rada europarlamentarnog zastupnika je vrlo ograničen i gotovo zanemariv. Naših 11 zastupnika ... više >

  • 3
  • 0
  • 0
  • 6

Analiza

Desnica ima sve na dlanu. Hoće li prevagnuti nacionalni ili osobni interesi?

27.02.2014. 18:38, Tko će odlučivati o novoj Vladi?

Nakon dvije godine vladanja ove nesposobne i bahate vlade koju jedino interesira obrana i nasilno provođenje vlastite ideologije, a ljudi nemaju za kruh, smatram da je došlo vrijeme za promjene. Zapravo, uvjeren sam da će Hrvati kazniti Kukuriku koaliciju na predstojećim parlamentarnim izborima.
Ipak, pobjeda na izborima ne znači nužno i formiranje neke druge vlade. Naime, kako u hrvatskoj trenutno ne postoji niti jedna jedina koalicija koja može osvojiti preko 50% glasova, o novoj vladi odlučivat će, kao i do sada, politička trgovina.
HDZ, glavna opozicijska stranka i stranka sa najvećom stranačkom infrastrukturom, glatko će pobijediti na predstojećim parlamentarnim izborima. Iluzorno je misliti da će to biti netko drugi jer SDP, ako ovako nastavi, nema apsolutno nikakve šanse (unatoč svim živim i neživim anketama), a ostali "sateliti" kao što su Holy i Orah, Laburisti, Gabrićev Nacionalni forum, pa i Savez za Hrvatsku jednostavno nemaju toliku snagu, infrastrukturu, pa niti neka jača imena. Nitko od tih satelita ne može pobijediti, ali potpuno je izvjesno da će dio njih osvojiti saborske mandate.
Tada se javlja pitanje tko će biti uspješniji u već spomenutoj nam političkoj trgovini ili pristojnije rečeno u pregovaranju, kompromisu ili koaliranju. Mišljenja sam da će HDZ (+ Tomašić i BUZ) ovdje imati prednost jer će osvojiti osjetno više saborskih stolica od Kukurikavaca (SDP, HNS, IDS, HSU), pa će im biti lakše doći do tih potrebnih pedeset posto. Ako se bude išlo s ovim navedenim i trenutnim sastavima koalicija, rezultat će zaista biti takav, unatoč svim anketama, jer nema tog paralelnog svemira koji bi mogao spasiti SDP i aktualnu vladu od gubitka izbora. Prvi test biti će EU izbori koji će pokazati da sam u pravu.
Vratimo se ipak mi na daljnje koaliranje. Mislim da Savez za Hrvatsku okupljen oko Slavonaca (HDSSB) i Hrasta, HSP-a i Kujundžića zaista može biti ta snaga i pokretač od većeg utjecaja jer će osvojiti 7-10 mandata, što bi HDZ-u trebalo biti dovoljno za većinu. U tom slučaju ekipa iz Saveza mogla bi uvjetovati koja ministarstva želi, a mogli bi čak utjecati i na odluku da Tomislav Karamarko ne bude budući premijer, već neka druga osoba iz HDZ-a, budući da se pokazalo da je upravo Karamarko glavni trn u oku Savezu kroz ovih nekoliko tjedana njihova postojanja. Ovakav scenarij mi se čini najprihvatljiviji za većinu biračkog tijela HDZ-a i HDSSB-a, kao glavnog igrača u Savezu za Hrvatsku. Hrvati bi ovako dobili toliko željenu domoljubnu, konzervativnu vladu koja bi, po mome mišljenju, mogla biti vrlo transparentna, pa i uspješna, upravo zbog tog nesuglasja i nepovjerenja između HDZ-a i HDSSB-a koji bi se međusobno dosta kontrolirali, nadgledali i dogovarali. Ono što je najvažnije, Hrvatska bi se u potpunosti mogla posvetiti spašavanju gospodarstva i ekonomskom boljitku, a po stranu bi se stavile razno razne novokomponirane ideologije i nametanje novih vrijednosti, što je vrlo karakteristično za aktualnu vlast.
Ipak, moram reći da ne vjerujem u taj scenarij. Zbog taštine većine desnih lidera uvijek se traži dlaka u jajetu, i do sada je rijetko tko (Ruža Tomašić npr.) mogao zagristi zube, staviti po stranu dosadašnja nesuglasja, zasukati rukave i primiti se posla radi nekog višeg cilja.
Naravno da je moguća i bezuvjetna podrška između ovih opcija, ali nekako za sada to i nije baš izvjesno.
Ako Savez za Hrvatsku ne uđe u buduću vladu, bit će to još jedan uspješan pokušaj razjedinjavanja desnice, a sve će to ići na ruku lijevoj opciji. Ako se Karamarko ne dogovori s nekim drugim zastupnicima (a neće imati s kime), lijeva će opcija ponovno osvojiti vlast, unatoč gubitku na izborima jer su puno uspješniji u pregovaranju i kompromisima. Sjetimo se 2000. kada je HDZ osvojio najveći broj glasova, ali SDP je dogovorio veliku koaliciju i formirao vladu.
Holy, Čačić, Gabrić, Laburisti - sve su to SDP-ovi sateliti i potencijalni prijatelji koji će zbog ideološke sličnosti pristupiti prije Milanoviću nego Karamarku, a njihovi međusobni sukobi nisu toliko potencirani, barem ne u javnosti. Za razliku od sukoba između HDSSB-a i HDZ-a.
Postoji i treća situacija - koalicija HDZ-a s nekim drugim zastupnicima ili manjinama, ali ona je najmanje vjerojatna zbog nedostatka ruku u Saboru za formiranje vlade.

Prema tome, treći put kao neka nova ozbiljnija snaga još uvijek ne postoji. O trećem putu možemo govoriti kao o nekoj trećoj snazi koja bi mogla utjecati na rad buduće vlade (po meni je to Savez za Hrvatsku zbog njihove političke platforme i infrastrukture i imena koja su jača nego kod Oraha ili Laburista), ali treća opcija koja bi samostalno formirala vlast - nema šanse. Sve će se na kraju voditi, kao i uvijek, između HDZ-a i SDP-a, a vlast će formirati oni koji će bolje pregovarati s ostalima. U svakom slučaju, prednost ima desnica koja ima povijesnu priliku omogućenu od strane neuspješne Kukuriku vlade, ali najprije se čitava desnica mora sabrati, dogovoriti i bez previše emocija i niskih udaraca preuzeti odgovornost za našu domovinu.
Iako smo mi svi razočarani u desnicu, treba biti realist i priznati da je od svih mogućih kombinacija ta ipak najizvjesnija i najprihvatljivija hrvatskom narodu. Ideja o nekom u potpunosti novom, nekorumprianom, a opet domoljubnom putu je još uvijek, nažalost, samo iluzija.

Ocjene (8)


Respektira (7): zoranzd, Losonsky, visitor, antiheroj, siouxica, Heraklit, sthagon


Slaže se (1): zagislav987


Komentari (15)


Pa da, ako Savez pobere određeni dio glasova i ne želi ući u koaliciju s HDZ-om, to znači da će ili biti u oporbi što nema smisla, što znači da će SDP najvjerojatnije doći na vlast (sa ili bez saveza) jer HDZ nema osim saveza nikog drugog za koalirat croat1899 0 0 0


Kako nema? Ja mislim da HDZ ima puno kandidata za koaliranje (Čačić, Gabrić, Bandić, HSLS, BUZ, HSS, HSP-AS) ali samo ako se riješi Saveza. Glavaš je preveliki uteg za Savez da bi ga se shvatilo ozbiljno. visitor 0 0 0


HSP - AS i HSS su tako i tako već u koaliciji s HDZ-om pa njih brojimo pod jedno. Tu se ne slažemo, ja bih puno više volio vidjeti koliciju HDZ-a i Saveza nego koaliciju s Čačićem ili Gabrićem. To bi bila prvorazredna perverzija croat1899 0 1 0


Da, ne slažemo se. Po meni, HDZ sa Savezom a bez centra je siguran izborni gubitnik, makar koliko Milanović bio loš. Većina građana shvaća da već dugo živimo u 21.stoljeću. visitor 0 0 1


Gabrić može i lijevo i desno. On i HSLS stvaraju koaliciju centra. HDZ će sigurno pobjedit na izbora za EU parlament, a na parlamentarnim izborima će bit gusto i kao što si napisao , presudna će biti politička trgovina. Caulfield 1 0 0

Analiza

Desnica ima sve na dlanu. Hoće li prevagnuti nacionalni ili osobni interesi?

27.02.2014. 18:38, Tko će odlučivati o novoj Vladi?

Nakon dvije godine vladanja ove nesposobne i bahate vlade koju jedino interesira obrana i nasilno provođenje vlastite ideologije, a ljudi nemaju za kruh, smatram da je došlo vrijeme za promjene. Zapravo, uvjeren sam da će Hrvati kazniti Kukuriku koaliciju na predstojećim parlamentarnim izborima.Ipak, pobjeda na izborima ne znači nužno i formiranje neke druge vlade. Naime, kako u hrvatskoj trenutno ne postoji niti jedna jedina koalicija koja može osvojiti preko 50% glasova, o novoj vladi odlučivat će, kao i do sada, politička trgovina. HDZ, glavna opozicijska stranka i stranka sa najvećom stranačkom infrastrukturom, glatko će pobijediti na predstojećim parlamentarnim izborima. Iluzorno ... više >

  • 7
  • 1
  • 0
  • 15