Reputacija 4

"Što kažete?... Nema smisla?... Znadem i ja. Tek, u borbi nije uspjeh ono što prija!..."

  • Bodova 120.4
  • Analiza 8
  • Ocjena 115
  • Anketa 260

Analiza

Što će se još otkriti kad "novom licu HDZ-a" maska sasvim spadne?

27.02.2017. 00:26, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Ovaj tekst započelo se pisati nedugo nakon teksta pod naslovom "Plenković kao HDZ-ov botoks", jer previše je savršenosti a istovremeno previše nelogičnosti, previše nepodudarnosti i rupa bilo u njegovom CV-u da ne bi pobudilo sumnju u cijelu priču. Međutim, u to vrijeme su svi, ali baš svi mediji i novinari, od režimskih do navodno oporbenih bili toliko zaljubljeni u Plenkovića da je čovjek morao posumnjati u vlastiti razum zato što se usudi posumnjati u nekoga oko koga se svi tuku kako bi mu jeli iz ruke. I danas ta pijana omađijanost još uvijek sliči kolektivnoj psihotičnoj hipnozi, ali su ipak na vidjelo stidljivo počeli izlaziti i fragmenti koje je Plenković nastojao "zaboraviti", a koji, umetnuti u dotad postojeće praznine počinju objašnjavati dotad neobjašnjivo i prikazivati "gospodina Savršenog" u obličju u kojem se on sam sigurno nikad nije htio prikazati.

Spomenuto je već da je mali Andrej rastao kao pripadnik socijalističke aristokracije kojoj su i u SFRJ bila otvorena sva vrata, koja je uživala sve privilegije o kojima obični socijalistički smrtnici nisu mogli ni sanjati. Majka je bila kardiologinja u tadašnjoj Vojnoj bolnici u Dubravi. To je bila medicinska ustanova zatvorenog tipa, u koju su jedino oficiri i profesionalci JNA imali pristupa, uključujući i partijske funkcionare. Bi li liječnik koji nije bio potpuno "provjeren" mogao raditi za JNA? Otac Mario, vrhunski i priznati stručnjak na svom polju, bio je poslije Hrvatskog proljeća 1971. od strane partijskog vodstva postavljen za pomoćnika generalnog direktora RTZ na poslovima "sređivanja stanja". Čovjek za posebne partijske zadatke! Bi li to mogao biti da nije bio potpuno provjereni kadar? Ne znači to da je bilo tko od Plenkovićevih bilo što loše učinio. Bože sačuvaj!

Eto, Plenkovići u svojim biografijama ponosno ističu kako su oni izdanci "građanske, katoličke, tradicionalno konzervativne obitelji" i odbijaju bilo kakvu vezu s ne-daj-Bože komunizmom, socijalizmom, ili bilo čime sličnim. Apage satanas! To što su, između ostalog, imali mogućnost stanovanja na elitnom Jordanovcu, što su uživali sve blagodati života partijske elite, što su za njih vrijedila neka druga pravila i propisi nego za partijske i ostale smrtnike... pa to je bilo isključivo zato što su na to bili prisiljeni, sigurno ucijenjeni životima svojih najmilijih. Pa, oni su sigurno cijelog života radili protiv tog zločinačkog sustava, podrivajući ga iznutra!

Tek, mali Andrej je bio i ostao uzorni dio povlaštene socijalističke aristokracije. Imao je osiguran pristup svuda onamo gdje radnička i seljačka djeca nisu mogla ni primirisati niti znati da takva mjesta postoje u besklasnom socijalističkom jugoslavenskom društvu. U njegovom službenom životnom putu nigdje ne postoji ni najmanja mrljica. Samo zapisi o vanserijskim uspjesima, postignućima, same pohvale njegovoj briljantnosti, inteligenciji, marljivosti... Toliko je taj životni put blistav i besprijekoran da se čovjek mora zapitati: "Je li on doista običan čovjek? Nije li on vanzemaljac kad posjeduje takve nevjerojatne sposobnosti da mu apsolutno sve polazi od ruke?"

Poznate li nekog inteligentnog, poštenog, slobodnomislećeg briljantnog mladića koji bi bio u stanju postići sve to što je od samog početka polazilo od ruke Plenkoviću, a da nije imao svesrdnu pomoć nekog utjecajnog, uglednog i moćnog, i to ne samo svoje obitelji? Pogleda li se malo bolje Plenkovićeva dosadašnja karijera, ona liči ne na karijeru uspješnog samosvjesnog pojedinca koji je uspjeh gradio samo na svojim sposobnostima usprkos svim životnim poteškoćama na koje je nailazio, već na uspješni političko-poslovni projekt u čijem su osmišljavanju, programiranju i provođenju sudjelovali cijeli timovi koji su mu cijelo vrijeme krčili put, čuvali mu bokove i leđa, te budno pazili da u njegovom napredovanju ne bude nikakvih skretanja, zastajkivanja i padova. Naravno, da mali Andrej nije u odgovarajućoj mjeri pametan i inteligentan, taj projekt ne bi bilo moguće ostvariti. Međutim, koliko je pošteno samo njemu pridavati sve zasluge za ono što je postigao? Koliko je on sam zacrtao i ostvario svoj životni put, a koliko je samo pasivno slijedio ono što su za njega isplanirali, organizirali, ostvarili i dali mu u zadatak neki drugi ljudi? Npr. roditelji, rodbina, prijatelji roditelja, poslovni i partijski suradnici roditelja i rodbine...

Plenković ponosno spominje svoju svestranu sportsku aktivnost, i to ne u nekakvim razvikanim, već u malim, "narodnim" klubovima, možda i da bi pokazao kako mu nije strano druženje s običnim pukom. Prema nekim iskazima, naknadno uklonjenima s neta, njegova sportska aktivnost bila je na rekreativnoj razini, uglavnom kao rezervnog igrača na kojeg se nije ozbiljno računalo, ali je bio tu da popuni broj.

Nastavnica iz srednje škole puna je hvale za njegovu inteligenciju, kavalirštinu, pristojnost, vladanje, te žali što tako briljantan mladić nije ostvario odličan prosjek ocjena čime bi bio oslobođen polaganja mature i pisanja maturalnog rada, ali "nažalost, nije želio učiti fiziku". Molim?! S ovih nekoliko neopreznih riječi intervjua ta je nastavnica narušila mit o Plenkoviću kao marljivom učeniku koji se maksimalno trudi i daje sve od sebe za postizanje što boljeg rezultata! Znači li to da je Andrej talentirana, ali razmažena lijena buba bez radnih navika?! U to vrijeme još je u SRH bio na snazi Šuvarov koncept srednjeg usmjerenog obrazovanja po kojem se u srednju školu upisivalo prema adresi stanovanja. Gledano na planu grada, Jordanovac je najbliži vrlo elitnom MIOC-u (matematičko-informatički obrazovni centar). Svaki ambiciozni osnovac odlikaš bi "ubio" da upadne u takvu srednju školu. Međutim, izgleda da su tata i mama Plenković zaključili da MIOC nije škola za njihovog sina, te da on s matematikom, fizikom i informatikom nema veze, jer to su preegzaktni predmeti za njegove sposobnosti. Zato su, izgleda, pokrenuli svoje veze i sustav je malčice zažmirio...

No, mora da je svestranom sportašu još veći udarac bilo saznanje da se zbog iznenada pojavljenog urođenog nasljednog genetskog poremećaja kojeg se kod običnih smrtnika uočava u najranijem djetinjstvu nije ni smio baviti bilo kakvom sportskom aktivnošću. 1987. godine, na regrutaciji, domoljubni je Andrej trajno oslobođen služenja obaveznog vojnog roka u neprijateljskoj JNA (pune 4 godine prije nego što je i službeno postala neprijateljska) zbog tzv. talasemije minor (eto, nije zaslužio ni da bude major već najobičniji minor). Dok bi običnom regrutu smrtniku bilo samo preporučeno da uz eventualni posjet doktoru jede što više zelenog povrća (špinat, kelj, blitva, brokula, ili najobičnija kopriva) da riješi to stanje, malog kao od brda odvaljenog Andreja su kao najgoreg invalida onemogućili da u uniformi pod oružjem dokaže svoju sposobnost za ženidbu! O, sudbo kleta! Zamislite samo, vojna liječnica, specijalistica za bolesti srca i krvožilnog sustava, nije punih 17 godina bila u stanju prepoznati simptome kod vlastitog sinčića! Mora da je tek izvanredna privrženost obitelji i roditeljima spriječila Andreja da tuži mamu i tatu zbog zanemarivanja i zlostavljanja jer potencijalno smrtonosnu bolest su ignorirali cijelo njegovo djetinjstvo!

Tako shrvan, Andrej je još morao pisati maturalni rad. Naravno da kao sin vrsnog društveno-političkog stručnjaka nije mogao za temu izabrati nešto drugo osim "Sredstva masovne komunikacije" koji kao da je sažetak knjige "Teorija i praksa suvremenog novinarstva" autora Marija Plenkovića objavljene godinu dana prije. Naravno, Andrejev rad je fantastično kvalitetan, kao da ga je pisao njegov tata! Jabuka zaista ne pada daleko od stabla! Toliko je stručan, toliko moralno-politički podoban i na partijskoj liniji od prije 1980, toliko nadahnut Kardeljevim idejama da ga je nemoguće poistovjetiti sa slabokrvnim maturantom, 18-godišnjim pripadnikom buntovne generacije u isto ono vrijeme u kojem Gorbačov kroz "Glasnost" razvaljuje SSSR i Varšavski ugovor te dok novine u SR Hrvatskoj bez straha i respekta naveliko kopaju po utrobi tadašnjeg socijalističkog poretka. Pravi vizionar, nema što! Puno bi lakše bilo prihvatiti da takav rad napiše neki stručni suradnik za ideološko-politički rad sekretaru CK nego maturant.

Bilo kako bilo, maturalni rad je zaslužio biti o državnom trošku objavljen 1989. godine u zborniku radova namijenjenom "nosiocima funkcije informiranja... kao i svim radnim ljudima kojima je samoupravljanje i društveno komuniciranje primarna zadaća".

Daljnji životopis sadašnjeg Predsjednika Vlade RH i Predsjednika HDZ-a je naizgled nešto poznatiji, tako da ga se sad neće spominjati. Tek, fusnotica da nikad nije služio HV te da je član Paneuropske Unije koje je član i njegov omiljeni prijatelj Pavo Barišić.

Znajući da danas zastupa ideje koje su u potpunoj opreci s onim što je "obožavao" do 1991. i doznajući svakog dana ponešto novo, ali uvijek u suprotnosti s likom uljuđenog civiliziranog europejca koji je od HDZ-a trebao stvoriti europsku demokršćansku stranku, sve se više nameće pitanje što je zapravo Plenković? Što se skriva iza te njegove kvaziuljuđene vanjštine? Je li ustašofil? Možda neofašist? Ili staljinist? Ni najmanje! On je veliko NIŠTA od svega toga! Sve upućuje na to da je njegova jedina "ideologija" konformizam i čisto oportunističko plutanje s jedinim ciljem stjecanja osobnog materijalnog blagostanja i zadovoljenja svog neizmjerno velikog egotripa, bez prevelikog vlastitog uloženog truda. On je čovjek za svaki režim u kojem će mu biti maksimalno udobno, neovisno o tome kakav je to režim.

Stoga, u svjetlu svih brojnih uznemirujućih događaja od samog početka njegovog mandata, s priličnom tjeskobom možemo se početi pitati što je sve Plenković spreman prešutjeti, na što je sve spreman propustiti reagirati kao čovjek, političar i državnik, samo da bi njemu bilo dobro. Što nas sve očekuje kad maska konačno spadne i pokaže svoje pravo lice?

4

bereza

"Što kažete?... Nema smisla?... Znadem i ja. Tek, u borbi nije uspjeh ono što prija!..."

Ocjene (10)


Respektira (8): sufit, Anyst, msesar, viewer, Interstellar, VeNLO, Alumnus, 5none5


Slaže se (1): Laci


Ne slaže se (1): RepopeR


Komentari (31)


Hrv. premijeri prije Plenkovića: Mesić, Manolić, Gregurić, Škarinić, Valentić, Mateša, Račan, Sanader, Kosorica, Milanović, Tim Orešković https://vlada.gov.hr/prethodne-vlade-11348/11348 Toliko. Interstellar 0 0 0


Navodno postoji još jedan sumnjiv Plenkovićev uradak u Modroj Lasti iz 1981... Instruktor 0 0 0


@Laci AP je trenutni "lider" HDZ-a upravo zato što je takav, ne zato što su "mislili" da je drukčiji. O tome sam govorio još u svom prvom tekstu o njemu, ali tada još nisam znao detalje, već samo indicije. Kad sam počeo "kopati", činjenice su počele bereza 0 0 0


izvirati . One su dostupne svakome tko ih želi pronaći. Da govorim istinu pokazuje i to da nitko od ovih "antip'rotivnih" komentatora nije argumentom oborio bilo što iz mog teksta, već se u najboljem slučaju lijepe za manje bitne činjenice..korištene bereza 0 0 0


kao ilustracija obrasca ponašanja. Tja, što se može. Idemo dalje.. bereza 0 0 0

Analiza

Što će se još otkriti kad "novom licu HDZ-a" maska sasvim spadne?

27.02.2017. 00:26, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Ovaj tekst započelo se pisati nedugo nakon teksta pod naslovom "Plenković kao HDZ-ov botoks", jer previše je savršenosti a istovremeno previše nelogičnosti, previše nepodudarnosti i rupa bilo u njegovom CV-u da ne bi pobudilo sumnju u cijelu priču. Međutim, u to vrijeme su svi, ali baš svi mediji i novinari, od režimskih do navodno oporbenih bili toliko zaljubljeni u Plenkovića da je čovjek morao posumnjati u vlastiti razum zato što se usudi posumnjati u nekoga oko koga se svi tuku kako bi mu jeli iz ruke. I danas ta pijana omađijanost još uvijek sliči kolektivnoj psihotičnoj hipnozi, ali su ipak ... više >

4

bereza

"Što kažete?... Nema smisla?... Znadem i ja. Tek, u borbi nije uspjeh ono što prija!..."
  • 8
  • 1
  • 1
  • 31

Analiza

SDP-ova promjena kako se ništa ne bi promijenilo

26.11.2016. 13:21, Nakon izbora: Kakva je perspektiva SDP-a s Bernardićem na čelu?

Da je Hrvatska pristojna, građanska, civilizirana država u kojoj je političko djelovanje tek jedan od segmenata društvenog života, zbivanja oko izbora novog predsjednika opozicijske stranke nakon što je ta stranka po n-ti put poražena na izborima bila bi stvar od interesa samo za članove te stranke. Možda. Možda i ne bi. Možda bi, kao i kod nas, mediji bili pretrpani svim sočnim pojedinostima unutarstranačkih igara prijestolja kako bi ostalim plebejcima i parijama bar malo pažnja prestala biti usredotočena na njihove vlastite igre gladi.

Međutim, ovdje je riječ o stranci koja je nominalno sljednica stranke bez čije pozitivne uloge ne bi bilo Hrvatske u današnjem obliku. Riječ je o stranci koja je organizacijski i logistički jedina u stanju parirati HDZ-u, iako od prvih višestranačkih izbora ta stranka nije pobijedila niti na jednima - u ona dva navrata to je bilo isključivo zato što je HDZ bio u oba slučaja u toliko sramotnom izdanju da bi ga bilo koja ozbiljna politička stranka bez muke zatukla u crnu zemlju takvom silinom i tako duboko da se još godinama ne bi izvukao iz nje.

Ali, ova stranka, SDP naravno, bila je u oba slučaja toliko "uviđavna" i "blagonaklona" prema HDZ-u da im je oba puta svojom mlitavošću i nebrojenim greškama omogućila da se brzinom munje vrate na vlast. Iako je SDP stranka bez identiteta još od raspada SKH, to je nominalno jedina stranka koja bi mogla predstavljati ono što bi se moglo nazivati hrvatskom ljevicom i još uvijek jedini pravi suparnik HDZ-u. Iako se po portalima i medijima na sav glas trubi o pošastima koje bi trebali izazvati nekakvi "ljevičari", činjenica je da značajne, organizirane "ljevice" u današnjoj Hrvatskoj nema, odnosno hrvatska ljevica je poput Bigfoota - svi pričaju bajke o njoj, ali nitko je već desetljećima nije vidio. Čelnici SKH/SDP/SDP već 27 godina bježe od pojma političke ljevice kao vrag od tamjana, nastojeći izbjeći čak i najmanju mogućnost da ih netko optuži za nekakvo imaginarno ljevičarenje. Povremeno, stidljivo, ispod glasa zagovaranje antifašističkih vrijednosti je maksimum maksimuma do kojeg su naši vrli esdepeovci spremni ići. Zastupanje interesa radništva, nezaposlenih, umirovljenika, sitnih obrtnika, seljaštva i svih ostalih koji žele pošteno živjeti od svog rada, e, to je nešto čega se SDP odrekao još u Račanovo doba. Štoviše, SDP je te kategorije ljudi koji predstavljaju njegovo "prirodno" biračko tijelo silom otjerao ili u zagrljaj HDZ-u koji je sve te ljude zapravo i gurnuo u egzistencijalnu provaliju, ili protestnim grupacijama tipa MOST-a, Živog zida, i onih koji tek trebaju nastati, ili ih je natjerao na biračku apstinenciju. Također, SDP se odrekao "lijeve inteligencije", bilo kakvog aktivizma, suradnje s civilnim udrugama... Čak je i očajnički masovni prosvjed protiv opstrukcije kurikularne reforme prošao bez njihovog angažmana. SDP se vremenom pretvorio u hrpu oportunista koji spavaju u hrastovoj debeloj hladovini očekujući da im s hrasta zrela jabuka vlasti padne u krilo. Kako drugačije shvatiti esdepeovsku logiku da treba samo uporno čekati, ne činiti ništa, a ljudi će jednom (svakih desetak godina!) kad im HDZ-ove opačine dozlogrde uvijek ponovo glasati za SDP?! Ako i ne glasaju, nikome ništa. U oporbi nije ni tako loše. Ne moraš raditi, nema odgovornosti, a plaćetina ide, beneficije svih mogućih vrsta idu, bankovni računi se debljaju... Koga briga za birače?!

Zbog važnosti koju bi SDP mogao, trebao i morao imati za razvoj demokracije u Hrvatskoj, njegovi unutarstranački izbori za funkciju predsjednika stranke nisu samo SDP-ova interna stvar, ma koliko Bernardić to želio zadržati izvan očiju javnosti. Oni su i pokazatelj mogu li se obespravljeni hrvatski ljudi nadati bilo čemu dobrome, ili treba što prije pakirati kovčege i bježati što dalje odavde.

Zbog toga nije svejedno tko će biti na čelu SDP-a. Samo, što je ponuđeno? Što očekivati od Bernardića? Promjene?! Status quo?! Nastavak puta u ništavilo?!Koliko god to dežurni katastrofičari i mrzitelji SDP-a priželjkivali, SDP neće nestati tako lako i tako brzo. Ali, da se mora promijeniti, mora. Ili će to napraviti sada, ili što prije, ili će na to biti prisiljeni nakon nekog od idućih teških izbornih poraza, kad netko konačno shvati da politička stranka mora imati neku stvarnu svrhu postojanja, i da se ne može sve svoditi na (ne)duhovite pošalice u Saboru i na društvenim mrežama.

Svi kandidati su zborno pjevali kako se SDP treba vratiti socijaldemokraciji. SDP se gurao u centar, lijevi centar, nedesni centar, desni centar, htio je biti liberalna stranka... Pokušavao je biti gotovo sve osim onoga što bi morao biti. Socijaldemokracija zvuči u redu, ali... SDP je socijaldemokratski samo po imenu. SDP se odrekao svega što čini socijaldemokratsku opciju. SDP se socijaldemokraciji ne može "vratiti", on se tek mora transformirati u socijaldemokratsku stranku, i to počevši gotovo od nule. Je li za to sposoban Bernardić? Želi li to uopće bilo tko od esdepeovih "lidera"?

Iz istupa kandidata moglo se zaključiti da oni zapravo nisu svjesni što bi to socijaldemokracija trebala biti.

Ostojićeve šanse bile su, blago rečeno, minimalne, naročito zato što su Bernardićevi zagovornici u sveopćem napadu amnezije potpuno zanemarili još uvijek važeći princip "jedan čovjek - jedan glas" te naprasno počeli zagovarati i u djelo provoditi elektorski princip po kojem lokalni šef određuje kako će glasati njegova podružnica. Šalabahter-demokracija vraća se na velika vrata u SDP.

Daleko od toga da je Ostojić bio idealan kandidat. Izgubio od Keruma, dobrim dijelom i zbog "prljavog" jezika, (pre)impulzivan, nerazjašnjene veze s Hanžekovićevim EPH (dobro, radio je u "Slobodnoj", ali veze nisu prekinute ni poslije), kao ministar je "zaboravio" uspostaviti civilni nadzor nad obavještajnim službama... S druge strane, mora mu se priznati dosljednost, odlučnost, tvrdoglavost, nije ga strah "ići glavom na kopačku", kao ministar je napravio dobar posao oko izbjeglica (iako su Mađarska i Slovenija bjesnili što ih ne zarezuje ni pola posto). Ako bi takav čovjek zabio u glavu napraviti promjene u SDP-u, vjerojatno bi ih i nastojao ostvariti. Valjda. No, to više nećemo moći doznati.

Novi predvodnik Plenkov.., ovaj, Bernardić, u SDP je ušao 1998. godine s 18 godina i od tada je kompletnu karijeru ostvario u SDP-u. Prvo pod mentorstvom Bandića, a zatim u Bandićevoj protivničkoj sjeni. Mlad kao rosa, zgodan, visok, završio fakultet, fin, pristojan, vodi najveću partijsku organizaciju SDP-a u državi, nastoji se nikome ne zamjeriti, svaka bi ga majka za zeta poželjela... S druge strane, Bernardić se nikad nije bavio ničim osim partijom. Dao je nekoliko užasnih izjava poput "SDP treba biti brana pred radikalnom ljevicom" (a koja je to "radikalna ljevica", pobogu?!) iako poziva na široki savez snaga ljevice, puna su mu usta radništva a pojma nema o prekarijatu... Teško da bi Bernardić prepoznao radnika čak i da mu se neki baci pod auto. Tvrdi kako je u prvom krugu izbora u SDP-u pobijedio SDP zaboravljajući reći tko je onda izgubio, jer pobjednika ne može biti bez poraženog. Nije li najporaznija činjenica da kandidati nisu uspjeli animirati svojim likom, programima i idejama svakog drugog člana SDP-a? Ako ne mogu za unutarstranačke izbore zainteresirati ni vlastite članove, čime misle izaći pred ostale hrvatske ljude i čime ih misle privući? Bernardić zagrebački SDP shvaća kao privatnu partijsku vojsku marginalizirajući one koji mu nisu odani, pretpostavljajući osobne interese interesima SDP-a u cjelini što je dovelo do pasivizacije i osipanja članstva, te sve slabijih izbornih rezultata u Zagrebu... Pokazuje nedostatak stava, bježi od odgovornosti, u diskusijama se zna bojažljivo usprotiviti predloženim zaključcima da bi nakon toga glasao za te zaključke i nakon toga u javnosti tvrdio kako je bio protiv tih zaključaka. Između ostalog, glasao za promjene GUP-a kojima se išlo na ruku Horvatinčiću da bi nakon toga išao među prosvjednike... Skrivao se u zahodu za vrijeme glasanja u gradskoj Skupštini... Spada u one koji smatraju da je bilo koji cilj moguće ostvariti ako si dovoljno strpljiv i nikome se ne zamjeriš. U dosadašnjem djelovanju nije zabilježena nijedna njegova rasprava, nijedan stav, nijedna inicijativa... na temelju čega bi se moglo zaključiti za što se on zapravo zalaže. Ili je u stanju biti toliko diskretan, ili je toliko "šupalj" da nema ništa za pokazati?

Smatra se da je Ostojić Milanovićev čovjek, dok je Bernardić čovjek promjene. Samo, o kakvoj se promjeni može govoriti ako su u Bernardićevom taboru skupljeni oni koje je upravo Milanović "izmislio", poput Bauka, Marasa, Hajdaš-Dončića...? Bernardićev zagovornik je i Komadina, zbog kojeg je mijenjan zakon kako bi mogao postati ministar, koji je gotovo smrtno obolio kad je shvatio da kao ministar mora i nešto raditi, te koji je čudom ozdravio čim se vratio u komfor fotelje župana. Postoje i mišljenja kako se od Ostojića ne može ništa novo očekivati dok je Bernardić dovoljno mlad da bi se mogao promijeniti. Ne liči li to na situacije kad se djevojka udaje za nasilnika u nadi kako će se taj nasilnik promijeniti zbog ljubavi prema njoj? Sjećate li se kako obično završavaju takve veze i brakovi? Bernardićeva strategija dovela ga je uspješno do najvišeg stupnja njegove karijere - zašto je onda mijenjati?

Opet, možda je Bernardić sve ove godine proveo u strogoj konspiraciji, tajeći od svih svoje sposobnosti, svoje pravo lice SDP-ovog Napoleona, strpljivo čekajući priliku da od gubitničkog SDP-a istog trenutka po ustoličenju stvori najjaču socijaldemokratsku partiju Europe?!

Ili je mnogo izglednija varijanta da će Bernardićevom pobjedom najsretniji biti HDZ kojemu će kao jedina oporba preostati Živi zid kao nebitna oporba te MOST kao nešto malo bitnija oporba.

A SDP? Vidjet ćemo, rekli su slijepci.

4

bereza

"Što kažete?... Nema smisla?... Znadem i ja. Tek, u borbi nije uspjeh ono što prija!..."

Ocjene (5)


Komentari (11)


Osim toga, europske socijaldemokratske i socijalističke stranke (naročito skandinavske) su za vrijeme svog zlatnog doba vladavine napravile toliko korisnih stvari za svoje narode da se SDP s njima nikako ne može uspoređivati. Pa, izbjeglice žele u bereza 0 0 0


skandinavske zemlje jer pred očima imaju visoki životni standard, ljudska prava i multikulturalnost koji su vrhunac imali u vrijeme vladavine socijaldemokrata. Moji rođaci i prijatelji u Švedskoj i Finskoj "plaču" nad padom životnog standarda bereza 0 0 0


zadnjih desetak godina, ali kad njihov standard usporedim s našim, od zdravstva preko školstva do socijale, mi im još nismo stigli ni do gležnjeva. Socijaldemokracija u Europi, ma koliko u krizi, ne može se uspoređivati sa stanjem u Hrvatskoj. bereza 0 0 0


Bereza, slažem se da SDp nije nikada bio i nije socijal-demokratska str. Moj je naum bio da ukažem na krizu ljevice openito u svijetu. A visoki standard u Švedskoj i Finskoj. p mome mišljenju nije rezutat te vlasti, nego je standard omogućio SD. Boljunac 0 0 0


Da su imali ratove, (građanske i one druge) i da su imale BDP po st. manje od 5.000 Usa $ - SD bi si mogli zakačiti za šešir. Visoki BDP je omogućio SD. a ne obrnuto ! Sada i oni preispituju tu svoju politiku. A mi se socijalom igramo Švedske ! Boljunac 0 0 0

Analiza

"Dakle, fleksibilizacija ili fleksigurnost koja je dakle model skandinavskih zemalja, mislim da je to onaj model koji će omogućiti Hrvatskoj koja želi gospodarski rast, koji želi dinamičnije tržište rada, u svakom slučaju najbolje mogućnosti i da se ljudi lakše zapošljavaju da steknu jednu sigurnost ali jednako tako u situacijama kada moramo štititi i učinkovitost onih koji su poslodavci treba postojati određena fleksibilnost. Ono što mi želimo je u svakom slučaju da model koji se primenjuje na Hrvatsku kao članicu EU, zemlju koja kreće za gospodarskim rastom da ima stabilan zakonski okvir, radno-pravni okvir koji štiti naravno radnike prije svega, ali isto tako da omogućuje i dinamično tržište rada."

Ova Plenkovićeva rečenica iz večerašnje debate me zaprepastila, i to jako neugodno.

OK, pustimo po strani ono što je Plenković možda želio reći, budući se kasnije u replici pokušao korigirati, ali ponovo brkajući pojmove čime je samo dao Milanoviću dodatnu šansu za poentiranje.

Navedena izjava je potpuno kontradiktorna u svom značenju. Jer, "fleksigurnost" i "zaštita radnika" dva su potpuno suprotna pojma!

Dakle, Plenković je pobrkao pojmove tzv. outsourcinga i prekarnog rada. Prekarni rad je sve uobičajeniji oblik radnog odnosa ne samo u Europi nego i u svijetu. Međutim, to nije skandinavski model, već je to radni model koji je izravna posljedica neoliberalnog tačerizma kojim su zakonska prava radnika svedena na minimum minimuma. Nema nižeg od toga. Ne znači da ne bi moglo i niže, jer poslodavci će već pokušati pronaći način kako uz kooperativnu državnu vlast vlastitu korist od prekarnosti dovesti do novih vrhunaca.

Za one koji ne znaju, Velika Britanija je do Margaret Thatcher bila tzv. welfare state, tj. država blagostanja u kojoj je Država bila ta koja je vodila brigu o svim socijalnim pitanjima, između ostalog i o zapošljavanju, kao i o nezaposlenima. Također, sindikati su imali veliku ulogu u svim pitanjima oko radnog zakonodavstva i radnih odnosa. Međutim, tačerizam je to nasilnim metodama prevrnuo naglavačke, i sav teret oko preživljavanja od vlastitog rada prebacio na leđa radnika, i to radnika pojedinca. Sindikati su potpuno marginalizirani, kolektivni ugovori su postali mrtvo slovo na papiru... Najteži udar pretrpjeli su najsiromašniji slojevi radništva, oni stariji, slabije obrazovani, koji zbog obiteljskih obaveza nisu bili odveć mobilni, oni pred mirovinom, oni koji nisu mogli ili umjeli udovoljiti novostvorenoj situaciji. Odlično su prošli visokoobrazovani, mladi, stručni ljudi bez obitelji i drugih obaveza koje obično nazivamo "yuppies" – mladi urbani profesionalci.

Tzv. "fleksigurnost" koja je pojam iz prekarnog rada je kratica od "fleksibilna sigurnost", a znači da je čovjek siguran dok radi na nekom projektu. Međutim, kad projekt završi, prestaje i sigurnost dotoka novca. Treba tražiti novi projekt na kojem će se raditi, ili više njih istovremeno. Na Zapadu, nije čudo da ljudi po modelu "fleksigurnosti" rade dva-tri posla na nepuno radno vrijeme u istom danu jer prihodi od jednog posla ne mogu pokriti ni najosnovnije životne potrebe, Nema stalnog radnog vremena, čovjek pod prekarnim ugovorom o radu na raspolaganju je svom poslodavcu, tj. poslodavcima 24 sata dnevno. Nema plaćenog bolovanja, jer ako se razboliš i ne možeš više punim kapacitetom raditi na projektu/poslu – ima već onih koji će te istog trenutka zamijeniti. Nema problema ako žena želi obitelj i djecu, ali obiteljske poslove i odgoj djece mora sama i u suradnji s partnerom organizirati tako da ne ometaju rad na projektu/projektima, jer poslodavca nije briga za njezin obiteljski život. Porodiljni dopust i dječji doplatak – ma, dajte, molim vas!

Nema nikoga tko će voditi brigu o stavkama radnog ugovora osim tebe samog. Svaki novi posao, svaki novi projekt znači novo pregovaranje ispočetka o svakoj točki radnog angažiranja.

Prekarni rad može biti odličan za mlade, obrazovane ljude spremne na čestu promjenu posla i mnogo putovanja, pune energije, bez obitelji, bez obaveza – ukoliko su poslovi koje rade dobro plaćeni. Za sve ostale, prekarni rad je ljepši izraz za novo robovlasništvo u kojem je čovjek u potpunom vlasništvu poslodavca, u kojem je vrlo teško zasnovati i održati obitelj, u kojem ne možeš planirati svoj život na vrijeme dulje od trajanja postojećeg projekta/posla, i u kojem nikad ne možeš biti siguran nije li tvoj suradnik ustvari tvoj suparnik koji te jedva čeka izbaciti iz projekta.

Što je najgore, takav oblik radnog odnosa se ne smatra izrabljivanjem, jer čovjek je sam prihvatio uvjete kako bi uopće došao do angažiranja na tom projektu/poslu. Možda je čak svjesno išao na nuđenje još povoljnijih uvjeta za poslodavca kako bi bio angažiran. To je prekarni rad!

Prema nekim istraživanjima, prekarni rad je u zemljama u kojima se raširio doveo do porasta nezaposlenosti, porasta socijalne nesigurnosti, pada prosječne plaće, povećanja siromaštva radno aktivnog stanovništva, smanjenja nataliteta... dakle upravo suprotno od svega onoga čime zagovornici "fleksigurnosti" nastoje opravdati taj model radnog angažiranja. Pitanje je samo rade li to iz neznanja ili iz čistog pogodovanja poslodavcima i krupnom kapitalu. Jer, od prekarnog rada i "fleksigurnosti" jedinu pravu korist mogu imati samo poslodavci i krupni kapital.

Postojeća obrazovna, starosna i svaka druga struktura raspoložive radne snage u Hrvatskoj je nažalost takva da bi uvođenje prekarnog rada kao strateškog radnog modela izazvalo još veće osiromašenje ionako siromašnog hrvatskog stanovništva, još veće iseljavanje, još veći demografski pomor. Zar je moguće da Plenković ne zna kakvu je izjavu dao?!

Ako Plenković i HDZ smatraju kako je "fleksigurnost" tj. prekarni rad put u svijetlu budućnost Hrvatske i hrvatskih ljudi, onda smo zaista nastradali!

5

bereza

"Što kažete?... Nema smisla?... Znadem i ja. Tek, u borbi nije uspjeh ono što prija!..."

Ocjene (3)


Respektira (2): siouxica, Zenga2


Slaže se (1): Laci


Komentari (17)


70tih godina prošlog stoljeća u UK je vladao tvrd kapitalizam koji je od njihove radničke klase napravio najjadniju, najsiromašniju i najneobrazovaniju klasu u Europi, slijedio je Thatcherizam koji je jačao vlastiti nuklearni arsenal 5none5 0 0 0


i financijsku industriju stvorivši zemlju u kojoj po nekim procjenama ima 1 kamera na 12 stanovnika, i u koju odlaze raditi tipovi poput Elle Dvornik kojim je slikavanje ionako posao 5none5 0 0 0


Imamo dakle „kruške“ poput Portugal, Španjolska i Hrvatska koje su izašli i režima koji nisu omogućavali pravilan razvoj, a Grčka zbog povijenog straha od Turske a neko vrijeme 5none5 0 0 0


i od Titove jugoslavije, gomilala dugove zbog kupovine ratne opreme koja sad rđa diljem te uništene zemlje, i „jabuke“ poput Švicarske koja, unatoč činjenici da se nalazi u srcu Europe, iz nekog čudnog razloga 5none5 0 0 0


ne doživljava dva velika rata, Australiju i Ameriku koje nitko nije ometao u njihovom razvoju i Njemačku u koju su uložene puste milijarde, jer zapadu odgovara jaka Njemačka u srcu Europe 5none5 0 0 0

Analiza

"Dakle, fleksibilizacija ili fleksigurnost koja je dakle model skandinavskih zemalja, mislim da je to onaj model koji će omogućiti Hrvatskoj koja želi gospodarski rast, koji želi dinamičnije tržište rada, u svakom slučaju najbolje mogućnosti i da se ljudi lakše zapošljavaju da steknu jednu sigurnost ali jednako tako u situacijama kada moramo štititi i učinkovitost onih koji su poslodavci treba postojati određena fleksibilnost. Ono što mi želimo je u svakom slučaju da model koji se primenjuje na Hrvatsku kao članicu EU, zemlju koja kreće za gospodarskim rastom da ima stabilan zakonski okvir, radno-pravni okvir koji štiti naravno radnike prije svega, ali ... više >

5

bereza

"Što kažete?... Nema smisla?... Znadem i ja. Tek, u borbi nije uspjeh ono što prija!..."
  • 2
  • 1
  • 0
  • 17

Analiza

HDZ ni dlaku ne mijenja, kako bi onda promijenio ćud?!

09.09.2016. 19:00, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Od Karamarkovog sklanjanja u hladovinu, čovjek je izložen zaglušujućoj paljbi teškog topništva kojom je popraćeno pomazanje A.P. za novog HDZ-ovskog Mesiju kroz cinično ismijavanje demokratskih procesa na kojem bi mogli pozavidjeti staljinističko-sjevernokorejsko-bjeloruski uzori. Još gore, čak i navodno oporbeni novinari, pridaju A.P. čudotvorne moći kojima će zločinačku organizaciju (utvrdilo hrvatsko pravosuđe) pretvoriti u Družbu sestara milosrdnica (ispričavam se časnim sestrama) što će svuda oko sebe isijavati dobrotom, i pretvoriti ovu napaćenu zemlju u raj zemaljski. Kako shvatiti da isti onaj HDZ koji je još jučer A.P. maltene proglašavao izdajnikom, taj isti HDZ sad ga dočekuje s "Hosana, Spasitelju"?! Što se to odjednom izmjenilo?

Je li Plenković uistinu Mesija koji će hordu divljaka, rasista, homofoba, pljačkaša, grabežljivaca, otimača, falsifikatora, utajivača... silom svog duha i pojave natjerati da postanu Samaritanci, dobri kršćani, tolerantni, poštivatelji zakona? NIKAKO!

Što je zapravo HDZ? Je li HDZ stranka? Nominalno da, ali suštinski NE! Iako HDZ ima stranačka tijela koja mu daju privid suvremene stranke, to je u suštini pokret, sekta, čopor predvođen karizmatičnim vođom. Dok je vođa na vlasti, njegova riječ i volja su zakon iznad svih zakona svim njegovim sljedbenicima koji bespogovorno i bez razmišljanja ispunjavaju volju Velikog Vođe i njegovih predstavnika na nižim hijerarhijskim razinama.

Navodno, HDZ je stvoren zbog stvaranja nezavisne hrvatske države i ostvarenja tisućljetnog hrvatskog sna. U stvarnosti, stvoren je kako bi se razorilo SFRJ s najvažnijim ciljem da se hrvatsko društveno bogatstvo "locira, uhiti i transferira" u džepove podobnih. Ni sam Tuđman, kojem se HDZ-ovci toliko klanjaju, nije bio imun na preraspodjelu društvenog i državnog u vlastite džepove, niti se držao zakona k'o pijan plota kad su njegovi interesi bili u pitanju..

Jedino okruženje u kojem HDZ pliva kao riba u vodi je stanje stalnih sukoba svih vrsta, trzavica, kriza, ratova... kada je pažnja javnosti usmjerena na te "sudbinske" teme. Kad tih konfliktnih stanja nema, HDZ-ovske mutne igre i afere izbijaju na vidjelo i tada HDZ opet mora zakuhati nekakvu igru ne bi li skrenuo pažnju sa sebe. Za to su ideološki sukobi s recikliranjem ustaša i partizana najzahvalnija tema. Svih ovih godina postojanja, HDZ nijednom nije pokazao da bi bio u stanju funkcionirati kao mirnodopska i mirotvorna suvremena demokratska politička stranka koja radi u skladu s pozitivnim zakonskim propisima Države u koju se zaklinje. Jadranka Kosor je bila dovoljno naivna da to pokuša progurati, ali nije daleko stigla. Njezin pokušaj srezan je brzo, odlučno i brutalno.

Iako je HDZ-ov ekonomski program najstrože čuvana tajna, u stvarnosti se pokazalo da je sva njegova filozofija sadržana u jednoj rečenici: "ZNA SE – u se, na se, poda se, i za se". Može svijet propasti, ali ta jednostavna filozofija je okosnica HDZ-ovog postojanja. Ako bi se željelo promijeniti HDZ, svi vođe i sljedbenici bi se morali odreći takvog načina djelovanja. Može li se HDZ odreći samog sebe? To je njegovo srce, njegovo tijelo, njegova duša...

HDZ-u se može svašta spočitavati, ali mu se mora priznati da je vrlo organiziran, temeljit i vrlo detaljan. Bit će zanimljivo pročitati drugu knjigu memoara Josipa Manolića u kojoj navodno spominje da su utemeljitelji HDZ-a proizašli iz obavještajnih krugova SFRJ, uključujući UDBU i KOS. Ako je to istina, možda bi se time mogla protumačiti savršena organizacija HDZ-ovog preuzimanja vlasti. Ako je istina, naravno! Gromoglasna šutnja kojom HDZ ignorira svaki spomen na Manolića postaje sve znakovitija. Već prvim dolaskom na vlast, HDZ je proveo ogromnu sveobuhvatnu čistku u svim segmentima koje je smatrao bitnima za potpuno ovladavanje hrvatskom Državom i hrvatskim društvom u cjelini, od pravosuđa do medija. Svi oni koji se nisu izjasnili kao HDZ-ovci u duši ili koji su mu se čak nekako suprotstavili, mogli su smjesta računati da će letjeti s posla ili da će biti potpuno minorizirani i diskriminirani. Nacističko "Tko nije s nama, taj je protiv nas" HDZ provodi od samog početka i od toga ne odustaje. Stvorivši paradržavu unutar države, HDZ si je osigurao da mu nijedna nehadezeovska vlast ne može naškoditi ukoliko ne provede temeljitu dubinsku dehadezeizaciju za što bi trebalo cijeli državni aparat izgraditi iznova. Bi li Njemačka danas bila to što jest da poslije rata Saveznici nisu proveli prisilnu denacifikaciju? Sigurno ne!

HDZ u velikoj mjeri čine oni koje oni sami pogrdno nazivaju "komunjarama". Kad je bilo očito da će SKH izgubiti vlast, masa članova SKH je odlučilo zadržati svoje položaje i privilegije i prešli su u HDZ, postavši velike hrvatine i katolici. U HDZ su prelazili i trećerazredni SKH aparatčiki koji u SKH nikad ne bi mogli doseći ono što su kasnije postigli u HDZ-u. Jer, od člana SKH-a se ipak očekivala neka minimalna količina poštenja, čestitosti i morala. U HDZ-u takvih glupih ograničenja nije nikad bilo. Oni koji su do jučer po komitetima cinkarili susjede da idu na misu, sad su se kao HDZ-ovci pojavili u prvim redovima crkava, nakon tajnog krštenja, jer sramota je bila pokazati da se krstiš u 40-oj ili 50-oj. Neki kažu da je takvih prebjega bilo 90.000, neki govore o 97.000. Druga grupacija novostvorenih HDZ-ovaca bili su oni koji su izbačeni iz SKH, uglavnom zbog lopovluka, a sad su se počeli prikazivati mučenicima za hrvatsku stvar. Poslije se pokazalo da lopovi ostaju lopovi, neovisno o nazivu Partije. Osobno, zadnja dva HDZ-ovca za koja bih mogao reći kako su bili čestiti ljudi upoznao sam još 1991. Međutim, i kod njih su poslije sređivane vojne mirovine, zapošljavana djeca po državnim firmama... I oni su mi dovodili ljude koji nisu ni primirisali našoj postrojbi da im potpišem potvrde o sudjelovanju u ratu, jer "Naši su..." Iako sam ja takve zahtjeve odbijao, uvijek je bilo dovoljno onih koji bi potpisali i koji su potpisivali te potvrde kako se ne bi zamjerili "našima". Moglo bi se reći da su u HDZ do 1992. ulazili i ljudi vođeni idejom da čine pravu stvar za Hrvatsku. Nakon 1992. u HDZ masovno ulaze karijeristi i profiteri, oni koji to čine isključivo zbog koristoljublja, zbog sudjelovanja u vlasti kako bi se "mogli što bolje ogrijati što bliže vatri", oni koji su u stanju prodati i svoju mater kako bi se okoristili.

Kako je moguće da je 220.000 sljedbenika i njihovih obitelji toliko vjerno HDZ-u da nema tog racionalnog argumenta koji bi ih uvjerio da je HDZ ogrezao u kriminalu i korupciji na štetu hrvatske Države u koju se svi oni zaklinju i koju navodno toliko silno vole? Nakon svake afere u kojoj su glavni akteri istaknuti HDZ-ovci, sljedbenici opet bespogovorno izlaze na birališta i zaokružuju ZNA SE koga.

Možda je odgovor u tome što stanovnici Hrvatske nikad nisu mentalno izašli iz kolektivizma pretpovijesne rodovske zajednice. Biti član kolektiva je mnogo lakše i isplativije nego biti samosvjesni individualac. Jer, kolektiv (obitelj, rod, pleme, klan, zadruga, mafijaška familija, crkva, partija...) brine o članovima sve dok su ti članovi lojalni zajednici, sve dok se bespogovorno izvršavaju naredbe starješine zajednice, sve dok se pridržavaju omerte o klanovskim poslovima, sve dok ih nije briga bavi li se zajednica poštenim i časnim ili kriminalnim i nečasnim djelatnostima, sve dok im je pripadnost zajednici važnija od svega ostalog. Pokaže li nekim slučajem neki član vlastitu svijest i ne želi se pokoriti diktatu s vrha ili se usprotivi nekom mutnom poslu, njega će se prvo pokušati disciplinirati, a zatim može biti označen nelojalnim, više neće uživati zaštitu, bit će izopćen i izbačen iz kolektivističkog raja. Kad usporedi blagodati što uživa kao član zajednice s nevoljama koje bi ga mogle zadesiti kao izopćenika bez ikakve zaštite u okrutnom svijetu, najveća većina članova zajednice radije pristaje biti dio amorfne mase koja slijedi Velikog Vođu. Čak i ako ne bi bilo negativnih posljedica, osjećaj pripadnosti zajednici je toliko snažno ukorijenjen kao dio tradicije da je naprosto nezamislivo suprotstaviti se zajednici iz koje potječeš. Kult "jape", "ćaće", "patrona", glave obitelji, klanovskog starješine... koji donosi odluke u ime svih ostalih (čak i ako se prije savjetuje s plemenskim vijećem), koji svojim odlukama određuje uspjeh ili neuspjeh zajednice i svakog pojedinca nikad nije oslabio. Nije važno kakve je škole netko završio, koliki je znanstveni stupanj dosegnuo, na koliko je visokom položaju... – pripadnost zajednici je jača od svega, a autoritet "ćaće" je neprikosnoven!

Pogleda li se u kojim izbornim jedinicama HDZ hametice pobjeđuje, vidi se da je to upravo u ruralnim sredinama - tamo gdje još uvijek prevladava rodovski, plemenski, klanovski mentalitet, te se prilično dobro drži u onim gradovima u kojima ima mnogo doseljenika iz maloprije spomenutih ruralnih sredina takvog mentaliteta.

Može li se taj HDZ promijeniti kako bi postao moderna politička stranka? Može li takav HDZ prihvatiti istinsku demokraciju, postati tolerantan prema različitostima, prestati proglašavati neprijateljima sve koji ne misle kao HDZ, prihvatiti vlastitu odgovornost i odgovornost svojih vođa za sve zlo koje su počinili i čine prema hrvatskoj Državi i hrvatskom društvu? Od simpatične prosperitetne zemlje prepune potencijala da postane uspješna europska zemlja sretnih ljudi, HDZ je Hrvatsku pretvorio u europsku crnu jamu nesretnih ljudi, u zemlju bez prijatelja i saveznika. Kakav bi to preokret morao biti da HDZ iskreno odluči ispraviti ono što je uništavao svih proteklih godina?

Ako je suditi prema ponašanju i izjavama novog HDZ-ovskog Mesije koji negira i ignorira svaku odgovornost HDZ-a, sve priče o "novom" HDZ-u su samo priča za lakovjerne i slaboumne, jer HDZ je blagopomazanjem Plenkovića u Šeksovoj režiji dobio tek novu ušminkanu masku. Pravi HDZ nije promijenio niti jednu jedinu dlačicu, kamoli ćud.

5

bereza

"Što kažete?... Nema smisla?... Znadem i ja. Tek, u borbi nije uspjeh ono što prija!..."

Ocjene (6)


Respektira (1): Anyst


Slaže se (2): mihael, Laci


Ne slaže se (3): Zenga2, Alumnus, glycerin


Komentari (22)


@s, principi su u redu, ali činjenice su presudne, nula regula ... @ber se pozvao na presude. 'Ja sam iz Drniša', kaže susjeda, 'i uvijek ću glasovati za HD.'. Kako to nazvati? @ber je rekao nešto što je konačno netko trebalo reći. Teško to prihaćamo mihael 0 0 0


Točno, ovo je nešto što je konačno trebalo reći, finije-grublje nema veze, ali to da se HDZ nije "pretrgao" oko pitanja lustracije govori samo za sebe da je bereza pogodio u "sridu". On se pita mogu li se promijeniti? I ja se pitam i nadam. Laci 0 0 0


@Laci Hvala na pozitivi! Eh, tema teksta bio je HDZ, a ne SDP. OK, o SDP-ovim biserima bih mogao i ja svašta pisati, ali zašto bi svaki tekst o HDZ-u morao imati napomenu kako je SDP isti ili još gori samo zato da ne bih dobio po njušci?! Kad budem bereza 0 0 0


pisao o SDP-u ili nekom od njegovih partnera, pisat ću o njima. Ali, onda bih se utopio u moru onih kojima je širenje negative o njima jedina svrha postojanja. A ja ne volim biti član čopora niti da mi netko određuje kako smijem misliti. bereza 0 0 0


@Anyst, @Mihael Obično ne zahvaljujem onima koji pravilno ocijene moj tekst, ali sada činim iznimku. HVALA! bereza 0 0 0

Analiza

HDZ ni dlaku ne mijenja, kako bi onda promijenio ćud?!

09.09.2016. 19:00

Od Karamarkovog sklanjanja u hladovinu, čovjek je izložen zaglušujućoj paljbi teškog topništva ... više >

Analiza

HDZ-ova računica: Sve za vlast, vlast ni za što!

04.08.2016. 02:37, Što za HDZ znači povratak Prgometa i Kujundžića i zašto im ne treba J. Kosor?

Ako bi netko želio biti zloban, vijest o povratku nekadašnjih hadezeovih "odmetnika" Kujundžića "Zore" i Prgometa "Hridi" pod okrilje "svete majke crkve", ovaj, HDZ-a, mogao bi prokomentirati riječima: "Nakon dugog i čeznutljivog čekanja, nakon mnogih probdjevenih noći u iščekivanju gazdinog glasa, već na prvi tihi poziv, Lesiji su se odano vratili kući veselo mašući repićima i počeli se usrdno umiljavati novom partijskom šefu natječući se u iskazivanju vjernosti lizanjem..."

Međutim, ovaj tekst ne namjerava biti zloban.

Nakon što su hadezeovi senatori okrenuli Karamarku palac prema dolje, bilo je samo pitanje trenutka njihovog povratka, bilo kroz koaliciju ili neku drugu "suradnju", bilo kroz otvoreno pristupanje u članstvo HDZ-a. Nakon srceparajućeg izlaska otpadničkog Beljakovog HSS-a iz tzv. "domoljubne" koalicije, HDZ-u je preostala suradnja samo s onim što je ostalo od nekadašnjeg Gotovčevog HSLS-a (za kojeg sam, nota bene, i ja glasao na prvim izborima), Bandićevcima, Glavaševcima, strančicama krajnje desnice i, naravno, "mostićima, stazicama i putićima" kako ih je od milja nazivao blagopočivajući don Karamolko, ovaj, Karamarko.

Želeći pred javnosti predstaviti "nevin, čist, preporođen, kao od majke rođen" novi HDZ, hadezeovskim senatorima nije bilo lako odustati od suradnje sa svim pravaškim varijantama, kao i grozdovima, hrastovima, te ostalom florom i faunom. Ali, što se mora, mora se. Suradnje s krajnjom desnicom ne smije biti, barem ne otvorene, jer HDZ-u ti glasovi trebaju kao voda žednom u pustinji i već će se smisliti kako ih nekako dobiti. Šminkajući predizbornu sliku HDZ-a pred javnošću, hadezeovi senatori su zaključili da se "novi" HDZ ne smije blamirati otvorenom suradnjom s "takvima", već da je bolje na izbore krenuti "samostalno". Na prvi pogled to može izgledati hrabro, samouvjereno, časno, pošteno prema biračima.., Ma, nema toga tko se ne bi divio takvoj smionosti HDZ-a!

Međutim, ne smije se smetnuti s uma da je taj "smioni, časni, samouvjereni, hrabri..." potez bio i ostao iznuđeni potez u cajtnotu bez teških figura na raspolaganju. HDZ se još uvijek nada da će svi njegovi pijuni stići do zadnje neprijateljske linije kako bi mogli biti zamijenjeni teškim figurama i udariti na neprijatelja s leđa. Zasad, takva strategija već je dala odlične početne rezultate. Mlitavi, u ankete uljuljkani SDP je svojom uspavanošću i "lezi-odmori se" strategijom dozvolio oštre hadezeovske kontranapade s leđa i po bokovima, potpomognute nepodijeljenom medijskom potporom HDZ-u, tako da danas situacija za HDZ izgleda neopisivo povoljnije nego što je to bilo prije nekoliko tjedana. Toliko povoljnije da postoji sve veća vjerojatnost kako bi se HDZ od totalnog gubitnika na predstojećim izborima mogao trijumfalno vratiti na poziciju apsolutnog pobjednika, i to "samostalno"!

Što će, zapravo, takvom HDZ-u u punom usponu njegovi "odmetnuti sinovi" Kujundžić "Zora" i Prgomet "Hrid"? Iako u sve povoljnijoj situaciji, HDZ-u pobjeda još nije sigurna. Javnog koalicijskog potencijala su se odrekli, s prikrivenim još nisu načistu. Jedino je Sanader uspio dosad dobiti izbore pokazujući sebe kao karizmatičnog civiliziranog svjetskog tipa. Plenković je i dalje totalna nepoznanica, ne toliko po uvjerenjima, jer on je samo hadezeovac s malo više škole, totalno uštogljen i odjeven u skuuuupo odijelo koji jako voli skuuuupe satove. Ali, još se ne zna kako će ga birači prihvatiti. Stoga, HDZ igra na sigurno, nastoji što bolje pripremiti teren  i nastoji unaprijed usisati sve što je moguće usisati. Sad kad su Kujundžić i Prgomet na HDZ-ovim listama, sigurno je da glasovi za njih neće otići nekamo drugamo. U aktualnom samoraspuštenom sazivu Sabora, oporbeni Prgomet je na listi MOST-a donio 4 zastupnika (od kojih je jedna pobjegla HSLS-u, tj. HDZ-u) dok je Kujundžić prošao dosta neslavno. Četiri ruke u Saboru su 4 ruke, nije ni to za odbaciti, ali Prgomet i Kujundžić donose HDZ-u nešto u ovom trenutku puno važnije, a to je imidž! Njih dvojica su pristojni, kulturni, obrazovani, civilizirani - nešto što odgovara slici tzv. "novog, nevinog, čistog, preporođenog, kao od majke rođenog..." HDZ-a. Osim toga, njih dvojica predstavljaju suprotne polove tog i takvog HDZ-a. Kujundžić je tvrda korenika, "gena kamenih", gotovo pa hadezeovski jastreb, čijim imenom se može mahati pod nosom desničarskim biračima. On bi mogao biti prihvatljiv svima onima koji se pribojavaju da se HDZ pretvara u humanitarnu udrugu te da će u "novom" HDZ-u, sa svilenim Plenkovićem, morati naučiti sjesti na školjku i za malu nuždu, nakon toga spustiti dasku, povući vodu i oprati ruke. Prgomet je tu da se privuku oni liberalniji birači, urbani, koji se iz nekog razloga nadaju da bi "novi" HDZ mogao nekim čudom postati suvremena, građanska, demokratska politička stranka u kojoj bi čak možda moglo postati uobičajeno da se na neistomišljenika ne ide ognjem i mačem.

S Kujundžićem i Prgometom, HDZ odaje privid stranke u kojoj su dozvoljene različitosti. Ali, je li to doista tako, ili je to samo fatamorgana? Iako su Kujundžić i Prgomet neko vrijeme bili hadezeovski disidenti, oni nikad nisu prestali biti hadezeovci. Niti u jednom nastupu, niti jedan od njih dvojice nije se nikad konfrontirao s hadezeovskom partijskom linijom, nitko od njih nije se suprotstavio bilo čemu lošem u HDZ-u, u svakom svom nastupu obojica su nastupali kao najpravovjerniji hadezeovci. I Kujundžić i Prgomet su se po privatnoj liniji sukobili samo s Karamarkom, ne i s HDZ-om. Njihov izlazak iz HDZ-a bio je prouzročen osobnim animozitetom prema Karamarku i obrnuto. Uspoređujući njihovo djelovanje izvan HDZ-a sa SDP-ovim disidentima tipa Slavko Linić i Aleksandra Kolarić koji, netko više netko manje, u svakom istupu gotovo bolesno opsesivno žele uništiti SDP samo zato da bi time naštetili Milanoviću, i Kujundžić i Prgomet su se uvijek ponašali poput pravih malih uzornih HDZ-ovih pionira i neprekidno se željeli vratiti svome jatu. Štoviše, prisjetimo se samo afere "zavjese" u kojoj je Prgomet odigrao ključnu ulogu prilikom budućeg razbijanja MOST-a i njegovog kasnijeg priklanjanja HDZ-u uz usputno ocrnjivanje i denunciranje Milanovića kao nepouzdanog pregovarača. I ta epizodica mu sigurno nije naškodila prilikom poziva da se vrati svojim drugovima. Bilo bi pravo iznenađenje da njih dvojica nisu prvom pravom prilikom otrčali kući.

Zbog čega onda u takvom, "novom" HDZ-u nema mjesta za Jadranku Kosor? I ona se dosad pokazala lojalnom hadezeovkom iako je iz njega ispraćena na doista odvratan način nedostojan čovjeka koji je samo pokazao svu ljudsku bijedu članstva i vodstva HDZ-a. Ali... Možda je upravo "slučaj" J. Kosor ona točka prijeloma gdje prestaje privid "novog" HDZ-a, i postaje vidljivo kako je HDZ bio i ostao onaj "stari", dobro poznati netolerantni HDZ koji ne oprašta onome tko prekrši partijsku omertu. Ne treba zaboraviti ni da je J. Kosor odavno u nemilosti nesuđene stanarke vile u Visokoj kojoj se nikako ne da sići s Pantovčaka. O Jadranki Kosor kao političarki moglo bi se reći štošta negativnog, ali Jadranka Kosor je bila ta koja je uspjela razbiti slovensku blokadu i koja je kao premijerka pokazivala najviše državničkog stava od svih dosadašnjih hadezeovskih glavešina, uključujući i Tuđmana. Svaka pristojna demokratska proeuropska stranka ne bi se smjela odricati takvog svog člana ili članice. Međutim, Jadranka Kosor je bila ta koja je u nastojanju da Hrvatsku približi Europskoj Uniji i zadovolji pristupne kriterije, iskreno naivno prihvatila EU načelo kako nitko nije nedodirljiv pred zakonom, te ne samo da je omogućila antikorupcijske procese protiv nekolicine odabranih proskribiranih sitnih i nešto većih hadezeovaca kako bi javnosti i svijetu pokazala načelnu odlučnost HDZ-a u borbi protiv korupcije, već je omogućila da pravosuđe skrene pogled i prema samom HDZ-u kao partiji u cjelini! Samo zahvaljujući dubokoj infiltraciji HDZ-a u policiju i pravosuđe, ti procesi su skrenuti u mirnije vode i zataškani, ali neugodnost kakvu im je priuštila ta... ta... ta... osoba - eeeee, to je bilo nešto što se ne oprašta tako lako. Dobro, u politici zaista vrijedi ono "nikad ne reci nikad", i svakako postoji mogućnost da i ona jednom bude nekako vraćena u članstvo, ali ako ovaj HDZ ikad to učini, to će biti znak da im je zaista dogorjelo do nokata i da im je J. Kosor zadnja slamka spasa kako bi maksimalno pojačali privid HDZ-a kao moderne građanske političke stranke. Možda će jednom u budućnosti, vjerojatno u dalekoj budućnosti, neki drugi HDZ koji će biti pristojna građanska moderna demokratska politička stranka, vođena pristojnim i poštenim političarima s Hrvatskom na srcu a ne u džepu, možda će takav HDZ dati odgovarajuću satisfakciju Jadranki Kosor. Međutim, sadašnji HDZ-ovski senatori su majstori kameleoni, njihova mantra je "sve za vlast, vlast ni za što", tako da bi oni bili spremni prekjučer pjevati "Internacionalu" i "Hej, Sloveni", danas "Juru i Bobana", sutra "Odu radosti", prekosutra "Bože pravde" i potpisivati se srpskom ćirilicom na dokumentima - samo ako bi im to omogućilo nedodirljivost pred zakonom koju osigurava vlast i dovoljno jaki utjecaj na vlast.

Svaki HDZ-ov potez vođen je čistom računicom. Ako HDZ-ovski senatori procijene da ih taj potez vodi na vlast ili ih dovoljno približava vlasti, oni će ga povući, makar u konačnici sklapali savez i s crnim vragom. Zbog toga su upućeni pozivi Kujundžiću i Prgometu, zbog toga je Jadranka Kosor još na ledu, zbog toga će biti upućeni javni pozivi za suradnju svima koji mogu pomoći u botoksiranju HDZ-ovog imidža dok će se tajno surađivati s onima koji će donositi glasove birača kojih se HDZ javno "odriče", zbog toga se čuje da HDZ namjerava na liste staviti i kulturnjake iako te ljude navodno još nitko nije ni kontaktirao i pitao slažu li se s time. Sve za vlast, vlast ni za što!

5

bereza

"Što kažete?... Nema smisla?... Znadem i ja. Tek, u borbi nije uspjeh ono što prija!..."

Ocjene (5)


Respektira (5): msesar, Anyst, Laci, siouxica, viewer


Komentari (19)


Stranka koja na grub nacin izbaci svog clana koji je zauzimao visoke pozicije govori samo o sebi. Ili je krimen clana bio toliki da se preko njega nije moglo preci? Anyst 0 0 0


@bereza, nije nam sve od volje, pa tako ni proglašavati nešto nečijim - čije je što u ovom slučaju odlučivalo je članstvo dakle bio je to tada Budišin HSLS! Što se tiče JK rečenice kojim se na nekog malo pljune da bi ga se kasnije glorificiralo su mi IDujas 0 0 0


poznate odavno i služe isključivo kao amortizer . Ne moraš se štitit slobodno o JK misliš što te volja ali činjenice govore da je na sve svoje funkcije došla poprijeko i po tome je prototip hrvatskog političara. IDujas 0 0 0


Autor analize postavljea pitanje : Je li Milanović dovoljno suptilan za novu vrstu igre kakvu nameće Plenković? . Temu je jako dobro obradio. Ali, mene ne zanimaju predizborne ni postizborne igre. Zanima me hoće li pretendenti za obnašanja vlasti ... Boljunac 0 0 0


postaviti prava pitanja koje se tiču Hrvatske, prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. A sve se svodi na razumijevanje prošlosti da bi se sagledalo sadašnjost i projetiralo promjene u budućnosti. Jednom rječju : jesu li spremni urediti državu ? To ! Boljunac 0 0 0

Analiza

Neuspjeli vojni, ili uspjeli Erdoganov državni udar?

16.07.2016. 22:23, Neuspio vojni puč u Turskoj; dobra ili loša vijest?

Na vijest o tome da je vojska izašla na ulice s otkočenim oružjem napunjenim bojnim streljivom, svaki čovjek mora osjetiti nelagodu. Jer, nešto jako loše se desilo, ili se dešava, ili će se tek desiti. Vojni udar donosi smrt, nesigurnost, suspenziju demokracije i ljudskih prava, prijeke sudove, pretrpane zatvore, ubojstva bez suđenja i presude, mučenja... Franco u Španjolskoj, Pinochet u Čileu, Videla u Argentini, Grčka, Meksiko, Paragvaj, intervencije SSSR-a u Mađarskoj i Čehoslovačkoj, Poljska, umiruća SFRJ... – svugdje su vojni udari bili uvod u mračno razdoblje te zemlje čije su posljedice bez izuzetka bile veoma bolne, teške i dugotrajne.

Prva pomisao na vijest o pokušaju vojnog udara u Turskoj mogla je biti isključivo: "Ne, samo to ne!"

Međutim, nešto je bilo čudno od samog početka. Da, vojnici s automatskim oružjem bili su na ulicama i terorizirali prolaznike, tenkovi su vozili po gradskim avenijama... Ali... ali... ali...! Vojska nije zauzela Vladu, nije zauzela Parlament, nitko od državnih poglavara nije uhićen, nisu zatvoreni aerodromi i morske luke, nisu zatvorene granice, nisu zauzete radio i TV postaje, nisu prekinuti komunikacijski kanali, nije blokiran internetski promet i društvene mreže, nije se pokušalo zauzeti ili bar kontrolirati nepouzdane garnizone... Počelo je to izgledati kao da su maloumni vojnici izašli na ulice šenlučiti nakon malo jače doze opijuma. Istovremeno sa prizorom vojnika na ulicama, medijski i internetski prostor zatrpale su poruke turskog Premijera, Državnog odvjetnika, te samog Predsjednika Erdogana! Tri čovjeka koji bi po zdravoj logici morali biti prve mete koje se pučem mora neutralizirati cijelo vrijeme dirigiraju pokretom otpora bez da ih itko od urotnika pokuša onemogućiti! Istog trenutka, tisuće nenaoružanih lojalnih Turaka (situacija se odvija oko ponoći i iza ponoći) kao zapete puške spontano napadaju teško naoružanu vojsku, bacaju se pod tenkove... Već nakon nekoliko sati sve je počelo ličiti na traljavo organiziranu i izvedenu akciju "NNNI - Ništa nas ne smije iznenaditi". Ne zaboravimo, turska armija je članica NATO, vojska koja bez pardona ruši ruske lovce-bombardere ako povrijede turski zračni prostor i još na ruske prijetnje poručuje: "Ajde, ajde, pošaljite ih još ako smijete!" Ne bi li bilo za očekivati da će generali i pukovnici te i takve armije biti ljudi s mrvicom mozga u glavi i elementarnom sposobnošću strateškog razmišljanja, planiranja i izvođenja vojnih operacija? Uzme li se u obzir da je vojni udar ultimativni čin, nakon kojeg nema više povratka i kojeg bi, po zdravoj logici, morali pokrenuti ljudi spremni na sve kako bi uspjeli u svom naumu, sve to postaje još čudnije.

Ili je sve to skupa zapravo mnogo jednostavnije nego što može izgledati na prvi pogled. Vratimo se malo u povijest.

U vrijeme Prvog svjetskog rata, današnja Turska bila je sastavni dio Otomanskog carstva, teško nagriženog i na izdisaju. Vjerske i nacionalne podjele i trzavice, zastarjela ekonomija, preveliki utjecaj vjerskih poglavara, zakonodavstvo zasnovano na šerijatskom pravu, nepostojanje demokracije i centraliziranje sve vlasti u ličnosti Sultana – dovele su do toga da je Carstvo postalo potpuno anakrono i nesposobno nositi se s suvremenim izazovima. Mustafa Kemal, pukovnik carske vojske i rodoljub, smatrao je kako se država mora modernizirati. Nakon poraza u Prvom svjetskom ratu i raspada Carstva, savezničke sile su poslale vojske na područje nekadašnjeg Carstva s ciljem njegovog komadanja na dijelove i pretvaranja u svoje zone utjecaja kojima bi upravljali njihovi poslušni vazali. Mustafa Kemal, tada već s titulom Paše, bio je predvodnik turskih snaga u ratu za nezavisnost u kojem je Turska izbacila strane okupatore i zadobila svoje sadašnje granice. Mračna strana djelovanja Mustafe Kemal-Paše mogla bi biti njegovo navodno sudjelovanje u genocidu nad Armencima, ali to je već tema neke druge priče. Stvaranjem samostalne Turske, Mustafa Kemal-Paša je postao prvi Predsjednik Republike i započeo sveobuhvatni program reformi kojima je cilj bio pretvaranje turskog društva u modernu i sekularnu nacionalnu državu (s prevlašću Turaka, naravno). Reforme su bile duboke, zadirale su u stari društveni poredak i način života, promijenjen je pravni i zakonodavni sustav, privreda je modernizacijom praktično okrenuta naglavačke, osnovno obrazovanje je postalo besplatno i obavezno za sve, žene su dobile pravo glasa, uvode se građanske slobode i sloboda medija, po cijeloj državi su građene škole i bolnice... Zbog zasluga za stvaranje i razvoj Republike Turske, Mustafi Kemal-Paši je 1934. godine u skladu s reformom prezimena Parlament dodijelio prezime Atatürk (otac Turske). Atatürkov program poznat je pod nazivom "kemalizam". Kao čuvara svog nasljeđa, Atatürk je predvidio vojsku, koja je morala biti potpuno izvan utjecaja religije, potpuno apolitična, potpuno posvećena očuvanju demokratskog sustava u Turskoj te vrijednosti postavljenih Atatürkovim djelom. Moglo bi se raspravljati nije li to bilo istovremeno i uspostavljanje dogme o Atatürkovom liku i djelu, ali dosad turska vojska nije pretjerano zloupotrebljavala svoju ulogu. Valjda! Bilo bi zanimljivo čuti što bi o tome mogli reći sami Turci.

Dolaskom Erdogana na vlast, Atatürkovo nasljeđe se ubrzano urušava. Erdogan je islamski konzervativac, mudar i beskrupulozan političar koji bi se odlično snašao u krvavim spletkama na Sultanovom dvoru i koji sigurno ne bi mirovao dok se ne bi domogao mjesta Sultana. Njemu mjesto Velikog Vezira ne bi bilo dovoljno. Već više od 20 godina Erdogan je u vrhunskoj politici na najistaknutijim položajima, od gradonačelnika Istanbula, preko položaja Premijera, do sadašnje funkcije Predsjednika Republike. Kako stvari stoje, Erdogan će nastojati postati doživotni Predsjednik s ovlastima Sultana, jer sve što radi vodi upravo prema tom cilju. Kao islamski konzervativac, Erdogan je osigurao snažnu podršku tradicionalnih vjerskih krugova, time i podršku tradicionalno orijentiranih ljudi. Iako im sloboda vjere nikad nije bila uskraćena, konzervativni islamisti su pod Erdoganom dobili sve veći utjecaj na sve segmente društva pa je Turska već dvadesetak godina sve manje svjetovna a sve više konzervativno islamska država. Erdogan je bio upleten u korupcijski skandal vrijedan nekih 100 milijardi USD, a njegove izborne pobjede su pod upitnikom zbog netransparentnog izbornog sustava, te ga oporbene stranke uporno optužuju za izborne prijevare. Budući Erdogan ima kontrolu nad izbornim povjerenstvima, te prijave se redovito odbacuju, a oporbeni političari se progone. Sve koji mu se ne pokoravaju, Erdogan automatski imenuje teroristima, čak i kad je riječ o cijelom narodu Kurdistana s kojim je u stalnom sukobu i kojeg vojno nastoji uništiti opsesivnije nego što to čini kad je u pitanju ISIL - nominalni neprijatelji NATO i EU. Tvrdi se kako je Erdogan jedan od glavnih saveznika i logističkih partnera ISIL-a, te da regruti ISIL-a bez ikakvih problema i kontrole mogu proći turskim teritorijem na putu do tzv. Islamske Države. Vješt je populist koji zna govoriti ono što obični ljudi, oni iz mase, vole čuti, te zna sebi pripisati sve zasluge za ono dobro u Turskoj. Turska je izuzetno jaka ekonomski, velika je vojna sila, zbog izbjegličke krize je postala zemlja u koju državnici EU dolaze na koljenima... – eto razloga da obični Turci budu još ponosniji na sebe, svoju Državu i svog Predsjednika/Sultana.

Krivicu za takvo stanje snosi i EU, tj. Njemačka koja je svojevremeno stopirala početak pregovora o pridruživanju Turske EU. Tko zna bi li konzervativni islam uspio ovladati Turskom u tolikoj mjeri da je otvaranjem pregovora Turska krenula u približavanje Zapadu umjesto da se sve više okreće konzervativnim islamskim vrijednostima. Unatoč oštroj cenzuri, svakodnevno iz Turske stižu vijesti o diskriminaciji, gušenju slobode izražavanja, cenzuri medija, kažnjavanju novinara, blogera i književnika, gaženju ljudskih prava, gaženju ženskih prava, protupravnim uhićenjima, drakonskim kaznama za minorne prekršaje, kažnjavanje maloljetnika kao da su odrasli. Erdogan se toliko osilio da je tražio od njemačkog Suda kažnjavanje njemačkog izdavača koji je u svojem izdanju objavio tekst kojeg je Erdogan smatrao uvredom. Međutim, Sud je to odbio. Erdogan se sve više ponaša ne kao Predsjednik Republike Turske već kao Sultan turskog Sultanata ili Kalifata, ili nekog drugog odgovarajućeg naziva.

Iz turske vojske i pravosuđa se već godinama izbacuju oficiri i pripadnici sudbene vlasti koji ustrajavaju na sekularnosti Republike Turske te se na njihovo mjesto dovode islamski konzervativci. U kolovozu se trebalo održati Vrhovno vojno Vijeće na kojem je navodno trebalo dodatno "pročistiti" visoki vojni kadar i prilagoditi ga Erdoganovim planovima. Navodno je strah od toga bio okidač za ovaj pokušaj vojnog udara. Možda. Ali, jedini dobitnik ovog traljavog pokušaja je sam Erdogan. On je sad dobio podršku cijelog zapadnog svijeta, SAD i Rusije kao čuvar demokracije. On je sad dobio povod da izvrši masovnu čistku na svim nivoima vojske i sudstva, opravdavajući to sudjelovanjem u uroti. On sad postaje jedini zaštitnik turskih nacionalnih interesa, jer se i vojska i sudstvo prokazuju kao veleizdajnici. Vojska je izgubila ugled u narodu zbog medijskog naglašavanja broja nevinih žrtava među narodom. Erdogan je dobio potvrdu da su turski ljudi spremni golim rukama napasti vojsku ako on to zatraži od njih. Nekoliko stotina mrtvih tome su dovoljan dokaz. Ovime je Erdogan dobio opravdanje da u skoroj budućnosti dobije diktatorske ovlasti i može biti siguran da se tome nakon ovoga nitko neće usuditi suprotstaviti.

Ne upućuje li sve to na činjenicu da su ovaj pokušaj uistinu organizirali Erdoganovi provokatori i da je ono što se smatra pokušajem vojnog udara zapravo državni udar na ostatke ostataka demokratske sekularne države Turske?!

4

bereza

"Što kažete?... Nema smisla?... Znadem i ja. Tek, u borbi nije uspjeh ono što prija!..."

Ocjene (14)


Komentari (40)


Za mene je nevjerojatno i neobjašnjivo da su Turska, Erdogan i Gülen uzazvali toliki interes u nas, pa i ovoliko komentara. A kada se otvori neka naša osjetljiva tema, naprimjer pretvorbena pljačka onda gotovo da nema komentara. A mi hvala Bogu Laci 0 0 0


Odlično! A puč je nekako čudan, rekli bi baršunast (ili su ga pripremali idioti). Smijem upotrijebiti riječ idioti jer je poduprta činjenicama (izvedba 'puča'). IDujas 0 0 0


imamo i vše , i gore "erdogane" od ovoga u Turskoj. Ah, reći će netko - 'pa mi s eovdje još ne ubijamo međusobno', no ako se o sebi ne budemo brinuli bar koliko o Turcima, biće i toga. Ilidžu već nazivaju Kuvajt City, a mi se brinemo za Tursku? Laci 0 0 0


@Laci Većina tih mnogobrojnih komentara su moji odgovori na pitanja i primjedbe. Inače, Turska nam je stigla u susjedstvo. Umjesto da Hrvatska kontrolira stanje u BIH, mudra hrvatska politika prepustila je BIH Srbiji i Turskoj, tako da mi granicu s bereza 0 0 0


Turskom imamo na Savi i Uni, gotovo kao i u vrijeme Sulejmana Veličanstvenog kad su Srbi bili osmanski vazali i roblje (malo karikiram, ali to je to). Zato, stanje u Turskoj nas mora zanimati i zabrinjavati, kao članicu EU i kao suverenu državu. bereza 0 0 0

Analiza

Plenković kao HDZ-ov botoks

26.06.2016. 20:48, Je li Andrej Plenković najbolji kandidat za novog šefa HDZ-a?

Na čašicu razgovora svratio nam susjed, umirovljeni liječnik. Riječ po riječ, i kaže on; "Kako vam se čini onaj Plenković? Meni se sviđa, onako zgodan i školovan. Ima li on kakve veze s vinarom Plenkovićem?"

Susjed nije hadezeovac i njegov glas sigurno neće odlučivati tko će HDZ voditi u razdoblju do dekapitacije, kako to u HDZ-u već rade. Dok im je vođa snažan, svi mu se klanjaju. Kad mu očnjaci iz bilo kojeg razloga počnu ispadati, čopor ga je u stanju rastrgati prije nego stigneš reći: "Veliki Vođa je mrtav! Živio Veliki Vođa!"

Primjećujem kako popriličan broj ljudi pojma nema tko je taj Plenković, odakle potječe... Stoga sam zavirio u njegov životopis na webu Europskog parlamenta. Rođen 1970. u Zagrebu, od oca Maria i majke Vjekoslave rođ. Raos. Molim, Mario Plenković?! Ma, je li to onaj...? Ma je, baš taj! Jedan od najpoznatijih komunikologa Hrvatske u vremenima dok smo bili sastavni dio SFRJ! Majka Vjekoslava, kardiologinja. Hvarsko-makarska veza sa stalnim boravkom u Zagrebu. Znači, mali Andrej je pripadnik zlatne mladeži socijalističke aristokracije kome su i u ta "mračna vremena" sva vrata bila širom otvorena. Nakon osnovne škole na Jordanovcu (ne kaže koje, jer tamo postoji više škola), otišao je u Obrazovni centar za strane jezike (znači li to da je izbjegao pohađanje srednje škole po Šuvarovoj "reformi"), tako da je što u obaveznom programu, što izvan njega izučavao engleski, francuski, talijanski, te nešto njemačkog. Nalazio je vremena i za sport, pa je organizirano u klubovima igrao nogomet, tenis, vaterpolo, košarku... Naravno, vojni rok nije služio. Pravo je upisao u Zagrebu 1988. i diplomirao 1993. 1991. otišao je... Na ratište?! Ma ne! Otišao je za prevoditelja u Promatračku misiju EZ. 1992. otišao je... Na ratište?! Ma ne! Otišao je na studentsku praksu u odvjetničku firmu Stephenson Harwood u Londonu. 1993. otišao je... Na ratište?! Ma ne! Otišao je stažirati u Europsku pučku stranku u Europski parlament kao stipendist Zaklade Robert Schuman. 1994. otišao je... Na ratište?! Ma ne! Otišao je u Misiju RH pri EZ, a onda se zaposlio u Ministarstvu vanjskih poslova. Od 1997. na ovamo, prošao je valjda sve moguće i postojeće europske diplomatske škole (Bruxelles, Prag, Firenca, Maastricht, London, Bruges, Pariz, Atena, Cambridge) uz odlazak preko Velike bare u Boston. Njemu se gafovi ne dešavaju. Sve se odvija baš po špagici. Karijera ide pravom uzlaznom crtom od početka do sada, bez zastajkivanja, bez padova...

Čitam dalje životopis, gdje je sve bio, što je sve radio, što je sve organizirao, što je sve nadgledao... i pitam se je li Hrvatska u to vrijeme imala još nekog diplomatskog predstavnika osim Plenkovića. Jer, on je bio apsolutno svugdje! Prema njegovim riječima, naravno.

2010. godine odbija poziv novoizabranog Predsjednika RH Josipovića da postane njegov nestranački savjetnik za vanjsku politiku i prihvaća Jandrokovićev poziv u Vladu Jadranke Kosor. U lipnju 2011. godine je pristupio HDZ-u, Jedino je propustio reći kako ga je u HDZ primila i svečano mu partijsku iskaznicu uručila osobno Jadranka Kosor. Ili nije? Mislim, Jadranka Kosor. Možda ga je primio netko drugi, ali kao što ni njegovi drugovi iz paketa ne vole baš da ih se dovodi u relaciju s tom... Hoću reći, onom...

Dakle, imamo čovjeka, očito talentiranog i marljivog, kojemu sve ide od ruke, kojemu u životu, obrazovanju i profesionalnoj karijeri nikad ništa nije stajalo na putu, pa ni sitnica poput četverogodišnjeg rata.

Bude li ga Vijeće staraca HDZ-a (čitaj: Šeks) uistinu postavilo za Predsjednika HDZ-a, možda će Karamarka angažirati samo za tu prigodu da s punim pravom objavi urbi et orbi: "Imamo Supermenaaaaaaaa!" Naročito ako Opći sabor ili što već, po HDZ-ovskom običaju bude birao između Andreja i Plenkovića. Jer, najavljeni brojni kandidati za Predsjednika HDZ-a počinju se predomišljati i osipati. Ili će uvesti neku moderniju varijantu Borbaš osiguranja da im nadgleda tijek izbornog procesa, tko zna.

Gledam taj Plenkovićev životopis, gledam njegove fotografije... i nekako mi ne pristaje uz jednog Kalmetu, Milinovića, Karamarka, Crnoju, Brkića, Miloševića, Butkovića, Žužula, Vukelića, Kovača, Hasanbegovića... On je "svjetski čovjek", zna jezike, obrazovan, završio ugledne škole, potječe iz ugledne građanske obitelji, karijerni diplomat, proračunati karijerist – na toj slici nešto nije u redu! Što tu ne valja?!

Zapravo, ne valja ništa! HDZ i Plenković naizgled nemaju ništa zajedničko. Ili, pak imaju mnogo više zajedničkog nego što bi to netko dobronamjeran a neupućen mogao zaključiti na prvi, drugi, ili treći pogled. Plenković se u svom dosadašnjem životu pokazao kao izuzetno proračunata osoba koja ne radi ništa što bi mu moglo štetiti ili ga skrenuti s njegovog puta prema cilju. On je još 1990. odlučio postati europski birokrat. Ne bih se iznenadio da sebe vidi na samom vrhu birokracije EU, možda i kao Predsjednika Europske komisije. Sve ukazuje da on do trenutka preuzimanja "prave" funkcije uopće ne bi želio biti na nekom isturenom političkom položaju jer se osjeća najbolje u fantastično plaćenoj briselskoj hladovini.

U diplomatskoj službi djelotvoran, ali kao političar on je potpuna nepoznanica.

Sve što je o njegovim političkim stavovima moguće doznati, nalazi se u jednoj rečenici: "pristupio sam Hrvatskoj demokratskoj zajednici, čija temeljna načela i vrijednosti dijelim te čiji program i statut podržavam". To je sve! Niti o jednoj usijanoj temi koje su potresale i potresaju Hrvatsku, Plenković nije iskazao nikakav stav. Za što se on uistinu zalaže, postaje bolje čuvana tajna od HDZ-ovog ekonomskog programa! Govor prilikom krunidbe Karamarka za Predsjednika HDZ-a bio je toliko hadezeovski impregniran da čak i onaj od svih slavljeni, a zapravo krajnje benigni tobožnji "napad" na Karamarka ne mijenja njegovu suštinu. To je bio govor lojalnog vojnika svoje Partije kojeg je netko od moćnika instruirao i dao mu čvrsta jamstva kako mu se ništa lošeg neće desiti. Druga je stvar što su dežurni pretorijanci skočili na njega, iako je čak i to možda bila tek režirana predstava za javnost.

Na Facebook profilu samo suhoparne objave: gdje gostuje na TV, gdje drži predavanja, s kim ima sastanak, kome čestita...  – kao da čitam stavke iz njegovog rokovnika! Opet, ništa na temelju čega bi se moglo primijetiti njegov osobni stav o nekoj temi. Puno i opširno govori, sve je uopćeno, a ništa ne kaže. Vidi se da mu je otac stručnjak za komuniciranje jer u šumi tih riječi i fraza svatko može pronaći nešto što bi mu moglo odgovarati, makar to ne značilo baš ništa. Njegovi govori i intervjui – same prazne riječi. Ili, što bi trenutno najpopularniji hadezeovac Hasanbegović rekao: "Tooo suuu saaa mooo flooo skuuu le." Ali, ova rečenica mi je bila super: "May 13 · Večeras sam sudjelovao na izbornoj skupštini GO Hdz Grad Zagreb zajedno s predsjednikom Hrvatski sabor Željko Reiner, kolegicom u EP Ivana Maletić, članovima Vlade RH i saborskim zastupnicima." OK, Timmy nikad nije imao potrebu ni vremena naučiti hrvatski, ali domoljub Plenković, učen, školovan, uglađen – pa da ne zna objasniti dečkima i curama koji mu pišu objave da bi u hrvatskom jeziku čak i linkove trebalo gramatički prilagoditi kako rečenica ne bi izgledala nezgrapno i nepismeno. Twitter mu je tek skraćena verzija Facebooka. Na YouTube-u nekoliko slabo posjećenih videa. Istina, u usporedbi s ostalim hadezeovcima, ovo je veliki odmak nabolje. Ali, kao što se kaže: "Među slijepcima, i ćoravac je kralj" – baš ta izreka oslikava odnos hadezeovske raje i Plenković-age. Hadezeovske paše i veziri vladaju iz sjene, daleko od očiju javnosti.

I, što takav Plenković traži skretanjem sa svog zacrtanog puta kandidaturom za navodno prvog čovjeka HDZ-a? On ništa. Ali...

Tek što se HDZ, zahvaljujući svom utjecaju na pravosuđe, uspio nekako iskobeljati iz optužbi za zločinačko udruživanje i isisavanje novaca i opet zasjesti na vlast, desio mu se Karamol. Koliko god izgledali samouvjereni, HDZ-u nije lako. Zbog toga su uskrsnuli Šeksa koji sve više pokazuje kako je on glavni ideolog obračuna s Milanovićem. Za taj obračun, Šeksu treba netko čiju će lutku pokazivati svijetu nastojeći dokazati kako je to novo, civilizirano lice HDZ-a. Plenković, ako bude pomazan za Predsjednika HDZ-a, imat će ulogu lutkice kakvu je Karamarko bio namijenio Oreškoviću, dok će pravu vlast imati lica iz sjene.

Jedini cilj koji HDZ može imati je osvajanje/održanje na vlasti. Jer, kad se na vlasti, moguće je kontrolirati sve i neutralizirati krajnje neugodna pitanja o tome tko je, gdje, i kada zamračio milijune kuna hrvatskih poreznih obveznika. Neomiljeni Karamarko nije uspio, i sad je vrijeme da se pokuša s nekim uglađenim, pristojnim, obrazovanim, nekim tko bi mogao dati nekakav lažni civilizirani štih, tko bi mogao biti HDZ-ov maneken u ovim vremenima moguće katastrofe.

Iako je Plenković u HDZ ušao tek prije 5 godina, on je HDZ-ov stipendist i šegrt već 25 godina. HDZ mu je pružio sve, omogućio sve, davao političko zaleđe (zar netko misli da bi takav streloviti uspon bio moguć bez toga?!), i sada, kad je HDZ pred mogućim rasulom, od njega je zatraženo vraćanje malog dijela duga. To je ponuda koju nije moguće odbiti!

Plenkovićevim dolaskom na mjesto lijepog lica HDZ-a, ništa se kod njih neće promijeniti. Sve ukazuje da će se nastaviti Karamarkovim putem slizavanja s rigidnom desnicom i krajnje destruktivnim djelovanjem prema svemu što ne diše hadezeovski. Jedino što će HDZ dobiti face-lifting botoksom. Pa, dok bude išlo!

2

bereza

"Što kažete?... Nema smisla?... Znadem i ja. Tek, u borbi nije uspjeh ono što prija!..."

Ocjene (10)


Respektira (5): visitor, Refamolitelj, sufit, siouxica, VeNLO


Slaže se (2): Losonsky, Laci


Ne slaže se (3): Zenga2, Kokach, omblez1


Komentari (15)


super zanimljivo ali slažem se s Dirkom, šteta što nisi obrazložio ključnu tezu o nastavku destrukcije i slizavanja s rigidnom desnicom. da li zato što bi AP pristao biti lutak na koncu ili on sam želi provoditi/nastaviti takvu politiku? siouxica 0 0 0


Koliko god bio uljudjen, u izbornoj utrci prestaje sva pristojnost koja je resila osobu. Pa sjecate se Ive Josipovica kad je u zadnjim rundama udarao Bandica ispod pojasa. On, koji je bio olicenje pristojnosti i osobe nesklone konfliktima. Anyst 0 0 0


He,he, puno bi bolje jedno s drugim išlo da ga je HDZ-u podmetnula „mračna snaga iz prošlosti koja i danas iza kulisa upravlja političkim strankama“..ili sam Tomislav Karamarko..ili čak Zoran Milanović..isključeno je samo da se sam kandidirao :))) visitor 0 0 0


@siouxica Premalo su 4,5 kartice teksta za temeljitu analizu u kojoj bi bile obrađene sva ta pitanja. Osim toga, to uopće nije bila moja ključna teza, već se ona takvom pokazala nakon uredničke obrade i promjene originalnog naslova teksta. bereza 0 0 0


Pitanje "lutka na koncu" je vezano za internu hijerarhiju moći u HDZ-u. AP je partijski aparatčik kojeg će HDZ koristiti kao smokvin list. Budući AP ne pokazuje ništa što bi moglo naslutiti njegov odmak od najgoreg u HDZ-u, sve će biti po starom. bereza 0 0 0

Analiza

Huligani i(li) uglednici

22.06.2016. 16:42, Kako stati na kraj nogometnim huliganima?

Sramota s "neprilagođenim" ponašanjem dijela publike u St. Etienneu pretvorila se u vrzino kolo u kojem ne možeš crno-bijelo odrediti tko je tu lud, a tko zbunjen. Iako, već i inozemni mediji uočavaju i točno detektiraju što je uzrok, a što posljedica.

U cijeloj priči koja nije počela jučer, niti će se okončati sutra, nema potpuno čistih sudionika. Pustimo UEFU, EURO i francuske domaćine po strani i zadržimo se na domaćim "kockastim" faktorima ovog našeg sramotnog folklora. Svaka od sukobljenih strana ima svoje gledište od kojeg ne odstupa, ali svatko od njih uporno izbjegava priznati svoju veću ili manju odgovornost za stvaranje kaosa tijekom proteklih najmanje 25 godina, kao i odgovornost za postojeće rasulo u hrvatskom nogometu.

Bakljada u Francuskoj niti nam je trebala, niti nam služi na čast, niti je pozitivna u bilo kojem smislu. Ona je bila izraz divljaštva i/ili prkosnog bijesa, ali za rezultat gotovo sigurno neće imati ono za što su se akteri željeli izboriti, pod uvjetom da su njihovi ciljevi bili nešto više od pukog egzibicionizma. Uzroci su u Hrvatskoj i moraju biti riješeni u Hrvatskoj.

Torcida tvrdi kako se oni bore protiv nepravde, i kako su oni jedini koji se bore protiv negativnosti u hrvatskom nogometu. Ali, je li tome doista tako? Kolike je novce Hajduk morao platiti, koliko je utakmica morao odigrati bez gledatelja, i koliko dugo nije smio sudjelovati u europskim natjecanjima zbog bakljadi, prekida utakmica i ostalih divljanja, i to davno prije sadašnje HNS-ove vrhuške i Mamića. Koliko se godina svaka utakmica domaćeg natjecanja na Poljudu morala na desetak-dvadesetak minuta prekidati kad bi Torcida cijeli stadion pretvorila u bazen neprovidnog dima? Koliko je puta Torcida napravila kažin na gostujućem terenu i poslije se time hvalila na svojim web stranicama? Zapravo, protiv kakve se to nepravde bori Torcida? Bore li se oni doista protiv nepravilnosti u hrvatskom nogometu, ili zbog toga što je Mamić u HNS-u pa time i HNL-u prigrabio apsolutno svu vlast i privilegije dok je Hajduku oduzeo njegov nekadašnji status državnog kluba i gurnuo ga da se s ostalima bori tek za mrvice? Bi li se Torcida i dalje bunila protiv tih nepravdi da im Mamić povremeno prepusti poneki trofej, kao što se govorilo u Tuđmanovoj eri, da samo Dinamo/Hašk/Građanski/Croatia i Hajduk smiju međusobno dijeliti trofeje u domaćoj ligi i kupu dok svi ostali klubovi trebaju tu biti tek zbog popune broja?

BBB su mogli od državnih vlasti i klupskih šefova tražiti i dobijati neograničene količine ptičjeg mlijeka sve dok je njihov borbeni poklič bio "BBB za HDZ". U tom vremenu, BBB su bili najbolji, najljepši, najpristojniji, najkulturniji, najvatreniji, najpatriotskiji, najdržavotvorniji... bez obzira na sve nepodopštine koje su radili na stadionu i van njega. To su naprasno izgubili kad su pomislili da im njihov dotad povlašteni status dozvoljava javno postavljanje zahtjeva "Vratite nam Dinamo".Od tada, BBB u javnosti naglo postaju huligani i državni neprijatelji iako se njihovo ponašanje uopće nije promijenilo. Mamić ih je iskoristio kako bi dobio njihovu podršku u preuzimanju kluba, čak je vratio i sveto ime, ali kad su se počeli suprotstavljati njegovom sve očitijem pretvaranju Dinama u Privatni obiteljski bankomat, protiv njih je pokrenuo nebo, zemlju i pakao, uz neograničeno raspolaganje podacima iz povjerljivih policijskih dosjea.

Armada još uvijek uživa status "dobrih dječaka" kojima je prvenstveno na srcu dobrobit njihovog kluba. Nakon što je UEFA počela klubu slati uplatnice zbog uočenih keltskih križeva, bakljada i utrčavanja na teren, smanjili su doživljaj i "upristojili se". Imaju uglavnom dobru koreografiju s uglavnom duhovitim porukama na račun vlastitog kluba i HNS-a te u više od 90% slučajeva ubadaju "u sridu". Međutim, kad netko (čitaj: organi reda i pravosuđa) dirne u nekog njihovog člana, u stanju su privatizirati tribinu potpuno nesportskim porukama. Nisu imuni ni od tučnjava s drugim navijačkim skupinama. Dozvolili su da ih se uključi u batinaško djelovanje krajnje hadezeovske desnice. Kakve su to "junačine" koji po riječkom Korzu naganjaju sudionike i posjetioce kazališne predstave samo zato što se sadržaj predstave nije svidio lokalnom radikalnom hadezeovcu?! Nakon tog slučaja, ostatak Armade nijednom riječju nije komentirao junaštvo svojih drugova.

I druge navijačke skupine imaju svojih bisera. Znajući da su BBB u ratu protiv Mamića, da se Torcida bori protiv svih koji nisu Torcida... te imajući u vidu izgrede praktično svih navijačkih skupina, bilo bi lako povjerovati HNS-u da su navijački huligani svuda oko nas, da su oni glavni i jedini problem hrvatskog nogometa, te ukoliko se te huligane ognjem i mačem istrijebi s lica Zemlje – svi će problemi hrvatskog nogometa nestati.

Međutim, je li to doista istina? Lijepo se kaže da riba smrdi od glave ali se čisti od repa. Prebacivanje sve krivice za sve hrvatske nogometne negativnosti na navijače-huligane je upravo dokaz maloprije navedene izreke.

HNS bi trebao biti krovna organizacija svih nogometnih klunova Hrvatske. HNS bi po nekakvoj zdravoj logici trebao brinuti o razvoju cjelokupnog nogometa u Hrvatskoj, što uključuje i brigu o stvaranju profesionalnih i amaterskih nogometaša, kao i brigu o stvaranju opće nogometne kulture kako bismo se mogli nazivati nogometnom nacijom. Koliko je HNS uložio u razvoj nogometa u zadnjih 25 godina? Koliko je uložio u nogometne škole od pionira do juniora, koliko je uložio u nogometne terene bilo koje podloge? S koliko je sredstava pomagao klubovima, profesionalnim i amaterskim, da obnove stadione i poboljšaju infrastrukturu? Čini li HNS bilo što da se po gradovima i ostalim mjestima ne uništavaju postojeća mjesta na kojima djeca i rekreativci mogu zaigrati nogomet, odnosno da se stvore nova igrališta? Niti jedno mjesto na kojem sam kao klinac i malo stariji klinac igrao nogomet sa svojom škvadrom/klapom (Zagreb, Rijeka, Opatija) više ne postoji. Sve je pretvoreno u nekakve ekskluzivne sadržaje, teniske terene, trgovačke centre, garaže...

Na žalost, HNS-ova najvažnija preokupacija bila je i ostala zgrtanje novaca. HNS se pretvorio u korporaciju koja sve svoje troškove nastoji prebaciti na leđa hrvatskih poreznih obveznika, dok se prihodi (između ostalog i oni stvoreni nastupima reprezentacije) smatraju čisto privatnom stvari dužnosnika HNS-a. Krajnje je licemjerno kad HNS traži od hrvatske države dotacije i prigovara što Država ne ulaže u izgradnju stadiona i/ili nacionalnog kampa dok se sami dužnosnici HNS-a razbacuju novcima. To je jedan od mogućih razloga netrpeljivosti prema HNS-u. Izuzetno velika količina putra na glavi, prljave igre, manipulacije, kriminal, korupcija, klijentelizam su dodatni razlozi zašto obični ljudi nemaju povjerenja u dužnosnike HNS-a. Postoji li u vrhu HNS-a pa naniže jedan jedini čovjek koji nema policijski dosje, od sitnih krađa po novinskim kioscima, "ljepljivih prstiju" u avionu, bahatih prometnih ubojica-recidivista, perača novca, iznuđivača, lihvara, utajivača poreza...? Ima li u HNS-u jedan jedini ugledni sportski djelatnik ili jedan jedini pošteni, časni, moralni čovjek kojemu bi na prvom mjestu bila dobrobit hrvatskog nogometa i reprezentacije, a ne basnoslovno bogaćenje i uhljebljenje vlastite stražnjice?

Što reći o HNS-u koji krivi Državu zato što ne rješava program huliganstva na tribinama dok se taj isti HNS ne želi pokoriti zakonima te iste Države jer smatra da ti zakoni za HNS ne vrijede? Svaki put kad bi Država bojažljivo pokušala zakonskim propisima regulirati kaos u nogometu, HNS bi u tome vidio napad na svoje interese i vrišteći se žalio UEFI i FIFI kako je to uplitanje politike u sport. I, svaki put je Država popuštala i povlačila se. Iako, HNS je krcat partijskim funkcionarima, uglavnom i isključivo zagovornicima samo jedne političke opcije. Zna se i koje. Što reći o HNL-u u kojem je sve podređeno interesima ne jednog kluba, već jednog čovjeka i njegove obitelji?! Što reći o HNS-u u kojem taj jedan čovjek postavlja i mijenja izbornike po osobnom nahođenju, imenuje predsjednika Saveza, postavlja dužnosnike od osobnog povjerenja...?!

Zaista, kad se pogleda sastav svečane lože HNS-a, popis njihovih kriminalnih djela bio bi opsežniji od zajedničkog popisa prijestupa onih koje se unisono naziva huliganima, teroristima, orjunašima, mrziteljima Hrvatske...

Kako bi se ovaj gordijski čvor mogao raspetljati? Teoretski, ne bi trebalo biti problema ako bi Država i HNS radili svatko svoj posao sa zajedničkim ciljem. Država bi morala zakonskim propisima uvesti red u cjelokupnu nogometnu organizaciju čime bi svi sudionici nogometne igre stekli saznanje i vjeru kako je Država zainteresirana da u nogometnom svijetu vrijede zakoni za sve a ne samo za neke, odrediti zakonske okvire koje bi se moralo striktno provoditi na sve bez obzira na ime, ugled, položaj i novce kojima netko raspolaže. Kad bi se uveo red u HNS, klubove i huligane u ložama, tada nitko normalan ne bi imao nikakve simpatije prema huliganima na tribinama i ulicama.

Međutim, ovakav HNS neće nikad pristati na uvođenje reda u nogometnu organizaciju! Zato bi vladajuća politička garnitura morala donijeti nepristrani zakon i početi ga odlučno i ustrajno primjenjivati počevši od vrha HNS-a. Ako želimo zdrav nogomet kojim ćemo se ponositi, Augijeve štale se moraju pročistiti bez obzira na sve otpore HNS-a, pa i po cijenu suspendiranja reprezentacije i/ili klubova iz međunarodnih natjecanja na ciklus ili dva. Iako, ne vjerujem da bi se tako nešto moglo desiti jer ni u slučajevima protiv Blattera i Platinija nije bilo velikih potresa. Kad se to riješi, kad se uklone mafijaški huligani iz svečanih loža, tek tada se represija može i treba okrenuti prema sitnim huliganima na tribinama. Samo, za to treba imati muda! Tko ih od političara ima?

2

bereza

"Što kažete?... Nema smisla?... Znadem i ja. Tek, u borbi nije uspjeh ono što prija!..."

Ocjene (6)


Respektira (5): BorisTraljic, VeNLO, Vjeran, Laci, siouxica


Slaže se (1): mihael


Komentari (7)


Dobro nam došao na Barometar. Respekt dobrodošlice je već stisnut. Ali tekst je toliko dobar da bih ga respektirao u svakom slučaju. Nastavi tako. Servus! Vjeran 0 0 0


Odličan članak. Ne slažem se s ovom rečenicom: "... pa i po cijenu suspendiranja reprezentacije i/ili klubova iz međunarodnih natjecanja na ciklus ili dva." Ali to je detalj koji odstupa od "moje filozofije" ratovanja... to prepuštam "autobombašima". BorisTraljic 0 0 0


Hvala svima na dobrodošlici i lijepim riječima! :) Malo me plašite jer obično se govori kako drugi uradak nekog pisca nikad nije jednako uspješan poput onog prvog. :) bereza 0 0 0


@Boris, ne želim suspenziju ni klubova, ni reprezentacije. Time su upravo iz HNS-a plašili javnost ukoliko bi Država počela uređivati stanje u nogometu. Mislim da je to plašenje praznom puškom, i da UEFA ne bi prigovarala ako bi se to pametno izvelo. bereza 0 0 0


Sveobuhvatna i dobra analiza. Opći interesi prodani su za pojedinačne ili usko-grupne (HDZ). Čak i sama Predsjednica se prodala za neki svoj interes (nije valjda samo rođendanska proslava? Donacija 5 milijuna je spomenuta prije 2-3 dana). Čestitam! mihael 0 0 0

Analiza

Huligani i(li) uglednici

22.06.2016. 16:42, Kako stati na kraj nogometnim huliganima?

Sramota s "neprilagođenim" ponašanjem dijela publike u St. Etienneu pretvorila se u vrzino kolo u kojem ne možeš crno-bijelo odrediti tko je tu lud, a tko zbunjen. Iako, već i inozemni mediji uočavaju i točno detektiraju što je uzrok, a što posljedica. U cijeloj priči koja nije počela jučer, niti će se okončati sutra, nema potpuno čistih sudionika. Pustimo UEFU, EURO i francuske domaćine po strani i zadržimo se na domaćim "kockastim" faktorima ovog našeg sramotnog folklora. Svaka od sukobljenih strana ima svoje gledište od kojeg ne odstupa, ali svatko od njih uporno izbjegava priznati svoju veću ili manju odgovornost ... više >

2

bereza

"Što kažete?... Nema smisla?... Znadem i ja. Tek, u borbi nije uspjeh ono što prija!..."
  • 5
  • 1
  • 0
  • 7