Reputacija 3

  • Bodova 80.5
  • Analiza 10
  • Ocjena 24
  • Anketa 68

Analiza

Logičke akrobacije Ustavnog suda

07.03.2017. 15:28, Kakvo je stanje ljudskih prava u Hrvatskoj?


Sasvim je jasno da je većina ljudi u temi pobačaja već odredila svoju stranu, te će oni koju su 'pro life' osuditi posljednju odluku Ustavnog suda, a oni 'pro choice' će je pozdraviti. Niti jedni niti drugi neće ulaziti u meritum pitanja koji je ovdje bitan, a to jest je li hrvatski zakon o pobačaju u skladu s hrvatskim Ustavom. To je pravno, pa i logičko pitanje koje ne ovisi o tome slažemo li se mi s Ustavom ili ne. Ako se netko ne slaže s odredbama Ustava, treba ga po demokratskoj proceduri nastojati promijeniti, a ne izvoditi iz njega pogrešne zaključke.

Kao digresiju iznijet ću svoje stajalište o pobačaju, samo da spriječim potencijalne napade. To je stajalište potpuno irelevantno za ono što ću pisati u nastavku. Osobno bih se svrstao na 'pro life' stranu u smislu da bih zabranio pobačaj, osim u slučaju opasnosti za majku. Međutim, ne slažem se s ključnim argumentom većine 'pro life' aktivista, a to je da nerođeni trebaju imati ista prava kao rođeni. Naime, tako nije bilo niti u jednom društvenom, pravnom, pa ni religijskom sustavu u povijesti.

No vratimo se temi. Ustavni sud svoju odluku obrazlaže na 85 strana. Odluci je priloženo izdvojeno mišljenje Miroslava Šumanovića od 15 strana. Ovo što iznosim ovdje uglavnom je, uz mnogo drugih stvari, sadržano u tom izdvojenom mišljenju. Preporučam da ga pročitate, smislenije je od odluke.

U odluci se većinom radi o iznošenju kako su drugi odlučivali o istoj temi uz iscrpno citiranje (tako su i došli do 85 strana). Tako se navodi da međunarodni sudovi, konkretno Europski sud za ljudska prava i Sud Europske unije, nisu riješili pitanje na međunarodnoj razini te su prepustili problem nacionalnim ustavima i zakonodavstvima. To je točno. Nadalje se citiraju odluke stranih ustavnih sudova o ovoj temi, Slovačke, Mađarske, Njemačke, Španjolske itd. Izbor je zanimljiv, sve su redom države koje imaju omogućen (dozvoljen ili nekažnjavan) pobačaj. Ti su sudovi ocjenjivali je li pobačaj dozvoljen prema njihovim ustavima, što a priori nema nikakve veze s pitanjem je li pobačaj dozvoljen prema hrvatskom ustavu, barem dok se ne napravi analiza koliko su ustavi slični u relevantnim odredbama. Takva analiza u odluci Ustavnog suda potpuno je izostala. Kao da se ne sudi na temelju Ustava, nego na temelju neke apstraktne i nepotpune međunarodne prakse, što je već samo po sebi skandalozno. Od navedenih, samo njemački ustav ima sličnu odredbu hrvatskome vezano za pravo na život, a od ostalih tu je i poljski ustav, prema uvidima Miroslava Šumanovića kako je naveo u izdvojenom mišljenju. Osobno nisam čitao sve te ustave, pa molim nekoga ako ima drugačije uvide da to navede.

U Poljskoj je pobačaj zabranjen osim u slučaju medicinskih indikacija, što je vjerojatno poznato javnosti. Manje je poznato da je pobačaj zabranjen i u Njemačkoj. Kako je i citirano u odluci Ustavnog suda, Savezni ustavni sud Njemačke navodi:
"4. Načelno se prekid trudnoće tijekom cijelog njenog trajanja treba smatrati protupravnim te se, u skladu s tim, mora i zabraniti (potvrđeno u odluci BverfG 39, 1 [44]).  Pravo na život nerođenog ne smije, ni na ograničeno vrijeme, biti prepušteno slobodnoj, pravno neobvezujućoj odluci trećih, čak ni same majke." (BVerfGE 88, 203 (Schwangerschaftsabbruch II))
Ipak, Sud dozvoljava zakonodavcu da zaštitu prava za život nerođenog osigura drugačije od kaznenog progona, ako smatra da kazneni progon nije nužan ili nije djelotvoran. To je čest argument 'pro choice' pokreta, da zabrana ne bi smanjila broj pobačaja nego bi samo ugrozila život majke, koji je očito prevladao u Njemačkoj. Zato sud navodi:
"11. U načelu, zakonodavcu nije ustavom zabranjeno pristupiti konceptu zaštite nerođenog života koji u ranoj fazi trudnoće težište stavlja na savjetovanje trudnice u slučaju dvojbi u vezi s trudnoćom, kako bi je pridobio za očuvanje trudnoće i kako bi pri tome odustao od prijetnje kaznom koja je određena indikacijama (...)" (isto)
Ipak:
"15. Prekidi trudnoće, koji se bez indikacija poduzimaju nakon provedenog savjetovanja, ne smiju se proglasiti opravdanima (pravno dopuštenima)." (isto)

Naš Ustavni sud ništa od ovih zaključaka nije prihvatio, nego njemačko zaključivanje ističe kao pravni raritet, u hrpi drugih odluka (Slovačka, Mađarska, Španjolska...), potpuno ignorirajući činjenicu da je zaključak drugačiji zato što je ustav drugačiji. A hrvatski je ustav upravo sličan njemačkome koji kaže:
"Jeder hat das Recht auf Leben (...)" (Članak 2. stavak 2. Temeljnog zakona Njemačke)

Nasuprot tome, slovački Ustavni sud navodi
"2. Iz izričaja članka 15. stavka 1. Ustava Republike Slovačke ('Ustav') proizlazi da ustavotvorac razlikuje pravo svake osobe na život (prva rečenica) i zaštite nerođenog ljudskog života (druga  rečenica), što ukazuje na razliku između prava na život kao osobnog, subjektivnog elementa i zaštite nerođenog ljudskog života kao objektivne vrijednosti." (I. ÚS 12/01)
Dakle, slovački ustav eksplicitno razlikuje pravo na život rođene osobe kao subjekta, nositelja prava, i zaštitu nerođenog života kao objekta zaštite (kao zaštita prirode). Svima je jasno, pa i našem Ustavnom sudu, da je
"pravo na život preduvjet (...) svim  ostalim pravima jer sva ostala ljudska prava i slobode iz njega proizlaze," (iz Odluke, t. 42)
no slovački ustavni sud, dosljedno slovačkom ustavu, ne priznaje to pravo nerođenom:
"9. Prema Ustavu nasciturus nije subjekt prava kojem pripada temeljno pravo na život iz prve rečenice članka 15. stavka 1. Ustava." (I. ÚS 12/01)
Nerođeni imaju samo pravnu zaštitu iz druge rečenice članka 15. stavka 1. slovačkog ustava, koja nije a priori jača od prava žene na 'privatnost'. Stoga slovački ustavni sud dozvoljava zakonodavcu da prema svojoj procjeni uravnoteži pravo žene na privatnost i zaštitu života nerođenih.

Razlike u ustavima očito ne spriječavaju naš Ustavni sud da praktički prepiše zaključe slovačkog suda i zaključi:
"Stoga, Ustavni sud ocjenjuje da osporeno zakonodavno rješenje nije poremetilo pravednu ravnotežu između ustavnog prava žene na privatnost (članak 35. Ustava) i slobodu i osobnost (članak 22. Ustava), s jedne strane, i javnog interesa zaštite života nerođenih bića koju Ustav jamči kao Ustavom zaštićenu vrijednost (članak 21. Ustava), s druge strane."
Kakav to javni interes zaštite života nerođenih bića Ustav jamči kao zaštićenu vrijednost?? Članak 21. Ustava kaže
"Svako ljudsko biće ima pravo na život."
Ovdje nema druge rečenice o zaštiti nerođenih. Nerođeni ili jest ljudsko biće, pa ima prema članku 21. Ustava pravo na život koje je jače od svih ostalih prava, ili nije ljudsko biće, pa se na njega spomeniti članak uopće ne odnosi. Ovime Ustavni sud iz istog članka koji jamči jednovrsno pravo, pravo na život, izvlači dvije kategorije nositelja tog prava. Time eklatantno, u samom temeljnom pravu na život, krši ustavnom zajamčenu jednakost. Čak i toliko obožavana odluka Slovačkog ustavnog suda iznosi:
"5. Stvaranje različitih kategorija prava na život, od kojih svako pravo ne bi imalo istu težinu, ili alternativno, stvaranje novih subjekata prava kroz sudsku praksu (...), bilo bi u suprotnosti s ustavnim postulatom da sve osobe imaju ista prava." (I. ÚS 12/01)

Nisam očekivao da će Ustavni sud zabraniti pobačaj. Ali zaista su mogli smisliti nešto pametnije. Ovo polako postaje smiješno. Ovako bi mogli i odredbu "čovjekova je sloboda nepovrediva", nakon citiranja raznih sudova iz SAD-a od prije Građanskog rata koji analiziraju odnos ropstva i Ustavne garancije slobode, protumačiti da dozvoljava ropstvo. Jer, eto, postoji više kategorija iste slobode. Ne bi im pala kruna s glave da su kopirali njemačke umjesto slovačkih zaključaka, kad već nekoga moraju kopirati. Neki bi rekli da im je predsjednik kopirao i doktorat, ali to je sud proglasio klevetom, pa ja neću ništa tvrditi. Očito je ideologija nadjačala, i bila im je neprihvatljiva bilo kakva, čak i deklarativna osuda pobačaja, kao u Njemačkoj.

Mogli su biti potpuno radikalni i zaključili da se članak 21. uopće ne odnosi na nerođene. To bi bilo jednako neustavno, jer je jasna intencija ustavotvorca da proširenjem termina čovjek (iz Ustava SRH) na ljudsko biće proširi pravo i na nerođene. Ali barem bi bilo dosljedno, i ne bi kršilo jednakost prava na život. No onda zakonodavac ne bi bio obavezan ništa mijenjati, pa tako ni uvesti "edukativne i preventivne programe"  radi fantomske zaštite života nerođenih iz članka 21. Ustava, koje mora uvrstiti u novi zakon unutar dvije godine. Tako naime piše u uputama Ustavnog suda. Zaista bi bilo tragično da izostanu ti edukativni programi. Preostaje nam samo vidjeti što će se tamo učiti. Ili čekajmo da State Department počne analizirati pravo na život i smislenost odluka Ustavnih sudova, umjesto tobožnje diskriminacije i tobožnjeg kršenja prava manjina po Hrvatskoj.

3

Zivac

Ocjene (4)


Respektira (1): siouxica


Slaže se (2): Zakej, Alumnus


Ne slaže se (1): NEKOVARAZDIN


Komentari (3)


Dobra analiza Zivac ! Naš ustavni sud ima formalnu 'vlast' po nekim pitanjima, alim očito nema kompetentnosti gotovo ni po kojim pitanjima. To su nebrojeno puta dokazali svojim odlukama. "Ljudska prava nerođenih" je čisti oksimoron ! Nema ih a Laci 0 0 0


imaju ljudska prava ? Od zabrane pobačaja samo je jedan korak do zakona o "prislilnom" rađanju radi potrebe "nacije". Ako žena nema pravo na pobačaj, onda nema pravo ni protiviti se prisilnom oplođavanju , zar ne ?! Dolfijevska filozofija?! Laci 0 0 0


Inače radi svoga dosadanjeg rada, naš Ustavni sud ne vrši "Logičke akrobacije", već uglavnom vrši Nelogične akrobacije. No kakav mu je sastav nije ni čudo. Laci 0 0 0

Analiza

Logičke akrobacije Ustavnog suda

07.03.2017. 15:28, Kakvo je stanje ljudskih prava u Hrvatskoj?

Sasvim je jasno da je većina ljudi u temi pobačaja već odredila svoju stranu, te će oni koju su 'pro life' osuditi posljednju odluku Ustavnog suda, a oni 'pro choice' će je pozdraviti. Niti jedni niti drugi neće ulaziti u meritum pitanja koji je ovdje bitan, a to jest je li hrvatski zakon o pobačaju u skladu s hrvatskim Ustavom. To je pravno, pa i logičko pitanje koje ne ovisi o tome slažemo li se mi s Ustavom ili ne. Ako se netko ne slaže s odredbama Ustava, treba ga po demokratskoj proceduri nastojati promijeniti, a ne izvoditi iz njega ... više >

3

Zivac

  • 1
  • 2
  • 1
  • 3

Analiza

U prošlom članku pisao sam o političkoj igri, pretpostavljajući da igrači igraju racionalno. No izgleda da imamo previše neracionalnih igrača, onih koji povlače poteze koji ih direktno vode u političku havariju. I ne mislim tu na samog Karamarka, on možda ima motive koji javnosti nisu poznati. Mislim na njegove stranačke kolege.

Zato ću ovaj put pokušati analizirati situaciji iz malo prizemnije perspektive, barem za početak, i barem kad se radi o običnim saborskim zastupnicima. Jer, zapravo, nemamo razloga smatrati da je prosječna inteligecija saborskog zastupnika baš jako visoka. I dalje pretpostavljam da politički akteri rade uglavnom u svom interesu.

Slijede nam dvije ključne saborske odluke: glasovanje o nepovjerenju Oreškovićevoj vladi, i glasovanje o novoj HDZ-ovoj vladi, ako prva padne. Glasovanje o Karamarku sada postaje bespredmetno. Eventualno glasovanje o raspuštanju Sabora ekvivalentno je ovom drugom glasovanju, samo sa suprotnim izborom. Opcija neke treće (SDP-ove) vlade nije realna jer SDP-u više odgovaraju izbori od toga.

Za svaku od tih odluka može se glasovati za ili protiv (suzdržan je efektivno isto što i protiv), dakle za obje odluke imamo 4 mogućnosti: za-za, za-protiv, protiv-za i protiv-protiv. Tako imamo i 4 skupine zastupnika ovisno o tome kako će glasovati.

Prvu skupinu čine tzv. Karamarkovci, to su oni koji će glasati za nepovjerenje Oreškoviću i za novu vladu. Lojalni su Karamarku, iako mi nije sasvim jasno zašto. Možda Karamarko ima svoje metode, neću u to ulaziti. Izgleda da Karamarkovaca ima 42. Toliko je, naime, sabornika zatražilo Oreškovićevu smjenu. Taj broj može pasti na skoro 0 (ako HDZ shvati pogubnost misije u koju su se upustili) ili nešto narasti, ali računam sad s brojem 42.

Drugu skupinu nazivam Izbornici, tj. oni kojima odgovaraju novi izbori, ili barem misle da im odgovaraju novi izbori, te će glasovati na način da ih izazovu. Tj. za nepovjerenje Oreškoviću i protiv nove vlade. Tu definitivno spada cijela koalicija Hrvatska raste, Sinčić i SDSS. Milanović očekuje pobjedu, Sinčić preko 10 mandata po nekim anketama, a SDSS 3 umjesto 2 mandata. SDSS se u principu može kupiti, ali mislim da bi cijena bila previše neprihvatljiva za djelove HDZ-a i njihove frankenštajn koalicije. Iako na izborima vjerojatno ne bi bolje prošli, lijeva vlada odgovara i IDS-u. Tu ću staviti i zastupnike manjina Furija Radina i Veljka Kajtazija, koji na izborima prolaze isto, ali su u klubovima s Izbornicima i vjerojatno im posredno izbori odgovaraju. To je ukupno 64 Izbornika.

Iduću skupinu čine oni kojima ne odgovaraju novi izbori jer se na njima ne bi baš proslavili. Bez uvrede ikome, nazvat ću ih Luzeri. To mogu biti totalni luzeri, oni kojima prijeti potop na izborima, ili polu-luzeri, oni koji bi se održali, ali Karamarko im vjerojatno može ponuditi nešto bolje. Oni će glasovanjem izbjegavati izbore, dakle glasovat će protiv smjene Oreškovića, ali ako to ne uspiju glasat će za bilo kakvu Vladu, samo da ne idu na izbore.

Tu spada ostatak HDZ-a i Domoljubne koalicije koji nisu Karamarkovci. Osim što cijelom HDZ-u prijeti loš rezultat, ovima se najgore piše jer ih Karamarko neće staviti visoko na liste. Moguće je, doduše, da neki koalicijski partner misli da ima šanse sam (recimo Ilčić), pa se odmetne i glasa za izbore, ali sumnjam. U totalne luzere definitivno spada svih 7 odmetnutih Mostovaca. Ipak, Petrina ima toliku averziju prema HDZ-u, da izgleda da je on prvi koji neće glasovati za svoj interes (ostanak u Saboru) samo da najuri HDZ. U polu-luzere spada Bandić, kojemu je glavni motiv ipak vezan uz lokalne izbore i nije mu potrebno ponavljanje istog lošeg rezultata na parlamentarnim izborima nedugo prije lokalnih, a može lijepo trgovati s Karamarkom. Njegov će ga klub slušati, ipak je on moćna figura i može im biti od velike koristi. Tu je i Čačić. Možda ovdje spada i HDSSB, ovisno o pregovaračkoj moći Karamarka. Stavit ću ovdje i zastupnika manjina Šandora Juhasa jer je u klubu s HRID-i. To je ukupno 17 (HDZ i Domoljubna koalicija) + 6 (odbjegli Mostovci bez Petrine) + 5 (Bandićev klub bez člana koji je već nabrojan kao Domoljubna koalicija) + Čačić + 2 HDSSB + Juhas = 32 zastupnika.

Posljednju skupinu čine oni kojima odgovara ova vlada, ali u slučaju njenog pada odgovaraju im izbori. To su 12 Mostovaca, i nazvat ću ih Oreškovićevci. Ova im vlada odgovara jer su u njoj, a u slučaju njenog opstanka bit će još i jači faktor. Ako vlada padne, neovisno o izbornim prognozama, izbori su im bolja opcija od bilo čega što mogu dobiti od Karamarka uz potpuno izgubljen obraz. Naravno, svjesni su i da svakodnevno pokapanje HDZ-a njima pretače glasače, tako da nije isključeno ni novo izborno "iznenađenje" s Mostom.

Dakle, 42 Karamarkovca, 65 Izbornika (s Petrinom), 32 Luzera i 12 Oreškovićevaca. Jednostavnom matematikom, na prvom glasovanju za opoziv vlade glasuju Karamarkovci i Izbornici, njih 107. Dakle, vlada nema šanse, osim ako se ne dogodi obrat u HDZ-u. Nakon toga za novu vladu glasuju Karamarkovci i Luzeri, njih 74. Nedovoljno, ali blizu.

To je izgleda taktika na koju ide Karamarko. Većinu ne skuplja sada jer će mu malo njih sada potpisati za novu vladu, zato prvo ide u rušenje ove vlade. Nakon toga ima aduta, vlada je pala i svi luzeri, glasajte za novu vladu da izbjegnete izbore. Prema mojoj računici, koja je možda neprecizna, fale mu 2 glasa. Može pokušati kupiti SDSS, druga dva manjinca ili čak nekog u koaliciji Hrvatska raste. Izgleda da je s kupnjom Mostovaca gotovo.

U ovoj situaciji neki pametniji mogu računati korak unaprijed. Prvi kandidat za takav potez je Bandić, ipak je on jak igrač. Iako mu ne odgovaraju novi izbori te bi po tom rezonu trebao glasovati protiv opoziva ove Vlade, ako Vlada definitivno pada može taktizirati i rušiti Vladu da ostavi bolji dojam na Karamarka u naknadnom dijeljenju kolača. Ipak, ako se u HDZ-u dogodi obrat i broj Karamarkovaca se drastično smanji, neće Bandić biti taj koji ruši Oreškovića. Još bi neki luzeri mogli tako "ostavljati dojam" na Karamarka, posebno članovi HDZ-a.

Razmišljao sam o mogućnosti da i SDP ima dalekosežniju taktiku i opstruira glasovanje o opozivu Vlade, primjerice odlaskom s glasovanja, te tako forsira da se ipak raspravlja o Karamarku s kojim je sve počelo. To bi i učinili da im je javni interes na prvom mjestu. No sumnjam. Tako ozbiljno smanjuju šanse za nove izbore, a i pomahnitali Karamarko na čelu HDZ-a najbolja im je garancija za dobar izborni uspjeh.

Ima jedan potez koji je Orešković mogao povući i kojim bi Karamarkovce doveo u vrlo neugodan položaj. Mogao je ponuditi ostavku ako 76 zastupnika ponudi drugog mandatara. Lako bi argumentirao nedavanje ostavke ako toga nema, jer odugovlačenje s novim izborima nije dobro za Hrvatsku i predaje vlast drugome samo ako takav postoji. HDZ cijelo vrijeme govori da bi on trebao dati ostavku i da je smjena u Saboru nešto loše. Kako nema 76 zastupnika, HDZ bi išao na smjenu u Saboru čime bi direktno priznao da nemaju većinu za novu Vladu i bilo bi jasno da rade za nove izbore.

Orešković to nije učinio, nego je najavio svoju obranu u Saboru. Nešto ima za reći. Nešto bolje od ovog poteza. Ostaje za vidjeti.

4

Zivac

Ocjene (14)


Respektira (12): 5none5, Vlaho, Anyst, sufit, Dirk15, Losonsky, ivan94, Matej, VeNLO, Refamolitelj, Spektator, siouxica


Ne slaže se (2): sufit, roky333


Komentari (11)


Potpuna determiniranost odbjeglih mostovaca i manjinaca možda nije sasvim realna, nije baš logično da se HDZ-ovcima, čak i SDP-ovcima dopuštaju iznenađenja a njima ne, ali ovo je vjerojatno najviše što se može dobiti svođenjem na obične brojke. Dirk15 0 0 0


Ne tvrdim da je determinirano, ali najbolje je što se može. S tim da su odbjegli mostovci determiniraniji od manjinaca. Manjincima je svejedno ide li se na izbore, priznajem da sam ih smjestio odoka, po principu u kojem su klubu. Zivac 0 0 0


Evo, Karamarko nije blesav. Daje ostavku i svakako se neće njega smjenjivati u Saboru. Time izbija SDP-u jedini razlog da možda opstruiraju rušenje Oreškovićeve vlade. Zivac 0 0 0


U osnovi tu nešto ne štima. Ljudi nisu krumpiri jabuke šljive, trešnje ... pa da se zbrajaju količine u kilogramima. Matenatika nije prikladna za društvene tj. političke odnose. Ona dolazi do izražaja tek kad je stvar već gotova. Boljunac 0 0 0


Ma HDZ će povući zahtjev za opozivom TO, mogu još mjesec dana iritirati javnost s neuspješnim stvaranjem nove vlade koju će podržati neka sklepana većina, ali prije toga će im se dogoditi raspuštanje Sabora, a po obećanju Mosta.Znaju to i neće se ig Refamolitelj 0 0 0

Analiza

U prošlom članku pisao sam o političkoj igri, pretpostavljajući da igrači igraju racionalno. No izgleda da imamo previše neracionalnih igrača, onih koji povlače poteze koji ih direktno vode u političku havariju. I ne mislim tu na samog Karamarka, on možda ima motive koji javnosti nisu poznati. Mislim na njegove stranačke kolege.Zato ću ovaj put pokušati analizirati situaciji iz malo prizemnije perspektive, barem za početak, i barem kad se radi o običnim saborskim zastupnicima. Jer, zapravo, nemamo razloga smatrati da je prosječna inteligecija saborskog zastupnika baš jako visoka. I dalje pretpostavljam da politički akteri rade uglavnom u svom interesu.Slijede nam dvije ... više >

4

Zivac

  • 12
  • 0
  • 2
  • 11

Analiza

Popularno je u zadnje vrijeme pozivati se na STEM područje, pa ću i ja započeti takvom analizom. Jedna grana STEM područja, točnije matematike, naziva se teorija igara. Problemi u toj teoriji izgledaju ovako: imate igru sa svojim pravilima i igrače koji žele pobijediti, a cilj je izračunati najbolju strategiju za pobjedu. Primjer je igra križić-kružić, čiju optimalnu strategiju vjerojatno zna svaki čitatelj, upravo zato što je nastava u školi bila dosadna. Nije ni to, dakle, uvijek loše. Drugi je primjer šah, ali za njega se optimalna strategija ne zna.

Puno jednostavniji primjer za teoriju igara naša je politička scena. Imamo igrače (Orešković, Karamarko, HDZ, Petrov, Most, SDP...), pravila igre (zakoni, medijska mogućnost pritisaka i utjecaja na biračko tijelo...), i cilj koji je svima biti što višlje i dulje na vlasti. U teoriji igara, ako želite izračunati svoju optimalnu strategiju treba predvidjeti i poteze suigrača, a pretpostavlja se da će oni igrati optimalno, ili barem onoliko dobro koliko su sposobni zaključiti da je dobro. Naravno, ako nisu idioti. To radite tako da se uživite u njihovu ulogu i izračunavate isto što i za sebe, optimalnu strategiju.

Nije ovo čisto teoretiziranje. Cijeli poslovni svijet jedna je velika igra. Nećete prodati proizvod po niskoj cijeni ako znate da je kupcu isplativo kupiti ga i po višoj cijeni. Orešković to izgleda dobro zna, nije htio prodati obveznice po visokoj kamati jer ima strategiju kako je sniziti.

Problem nastaje kad dođete u Hrvatsku i igrate s igračima koji su izgleda idioti. Oni radije srljaju u potpuni izborni debakl nego da se jedan lik povuče iz Vlade i postavi koga hoće na tu poziciju. Je li vlastiti ego toliko jači od bilo kakvog razuma? Neću reći ni vlast, jer potpredsjednik Vlade i nema nekakvu vlast, radi se samo o milozvučnoj fotelji.

Da razmislimo, može li HDZ skupiti novu saborsku većinu mičući Oreškovića? SDP-u je jasno da će na novim izborima proći bolje i igrat će tako da ih izazove, dakle neće glasati ni za kakvu vladu. Isto vrijedi za IDS, oni su ionako satelit SDP-a. Da Most, ili neki Mostovci, podrže novu vladu to bi toliko smrdilo na političku trgovinu da bi se mogli pozdraviti s bilo kakvim famom "nepotkupljivih političara". S druge strane, situacija u kojoj vlada pada jer se Karamarko nije htio odreći fotelje, dok je Petrovu i to ok, Mostu je bolja startna pozicija za izbore nego što ju je imao dugo vremena. Dakle, nema rezona niti da oni podrže vladu. Podržati bi je mogli politički luzeri, oni kojima je jasno da na izborima nemaju šanse, kao što su HRID ili Petrina. Petrina neće, on previše mrzi HDZ. Neće ni Sinčić, njemu ankete predviđaju turbo uspjeh na novim izborima. Bandić je izgleda uz HDZ. Ako se domoljubna koalicija ne raspadne (što je isto upitno), HDZ-u treba još 12 mandata. Dakle, treba kupiti sve: 2 iz HDSSB-a, 3 iz HRID-i, Čačića, 5 manjinaca (3 su već u Bandićevu klubu) i još jednog Mostovca. Ukratko, nemoguća misija.

Dalje, HDZ može izazvati izbore rušenjem vlade. Kako će proći na tim izborima? Neću u detalje, izborni je debakl izvjestan. Zašto bi to radili? Stvarno ne znam. To je upravo ono što želi SDP. Karamarko radi za SDP? Ne znam.

Daleko najbolja opcija za HDZ prihvaćanje je Oreškovićeva prijedloga. Rješili bi se i Petrova kojeg ne vole previše. Dugoročno gledano, stvar će izgledati kao častan uzmak dvojice potpredsjednika i zaboravit će se tko je od njih izazvao krizu. Karamarko ima dovoljnu moć u HDZ-u da na tu poziciju stavi koga hoće, pa i osobu od najviše povjerenja, čime će praktički i dalje imati istu vlast. Vlada već ima neke pozitivne rezultate, iz krize se izlazi, i nakon dovoljno vremena HDZ će moći govoriti da su izvukli Hrvatsku.

Iako ni Petrovu nije baš drago da odlazi iz Vlade, ako Karamarko na to pristane neće moći ništa. Petrov u Mostu ima manju moć od Karamarka i nepredvidljivo je tko bi došao umjesto njega. Ali netko tko detaljnije prati Most zaključit će da bi promjena bila dobra.

SDP-u, kako rekoh, najbolje odgovaraju izbori i radit će na tome. Ako bude trebalo glasati protiv vlade, to neće propustiti. U novoj situaciju čak je moguće da naprave "salto mortale" i odustanu od smjene Karamarka, znajući da bi to zapravo učvrstilo Vladu. Bolje da Karamarko ostane i Orešković ode.

Konačno, analizirajmo najboljeg igrača. Onoga kome je sve što napisah savršeno jasno - premijera Oreškovića. Čudi me (ili ne čudi - ovo je Hrvatska) iznenađenje analitičara i sličnih likova Oreškovićevim zahtjevom. Svaki velemajstor na tom mjestu povukao bi upravo taj potez. On vodi vladu koja počinje imati pozitivne rezultate, i ima dvojicu likova u njoj koji ne rade ništa (nemaju resora) nego samo ruše kreditni rejting Hrvatske. Pokušao ih je urazumiti i nije išlo. Tajming je savršen upravo za ovo što je napravio, a okolnosti su takve da neprihvaćanje zahtjeva bilo kojem potpredsjedniku predstavlja političko samoubojstvo.

Možda je previdio da je ovo Hrvatska i da su ljudi spremni zbog svog ega učiniti i samoubojstvo. No i u tom slučaju popularnost mu je skočila i može se čak kandidirati na izborima. Možda s Mostom? Ipak mislim da neće biti samoubojstava. Bilo bi bolje da se HDZ urazumi prije izglasavanja nepovjerenja Karamarku, jer moguća je bomba to glasovanje, a ne velemajstorski potez premijera. Smjena Karamarka mogao bi biti znak Petrovu da on sad ne mora dati ostavku, što bi bio destabilizirajući faktor. Petrov bi zapravo trebao dati ostavku prije, ali i on ima mali ego. Još gora opcija bila bi da SDP odustane od smjene Karamarka, tada bi se on usilio. Nažalost, Orešković nema ovlasti da ih smijeni (mala pravna poduka nekim našim "političkim analitičarima") i tako deaktivira bombu.

Dakle, ako ne bude samoubojstava Vlada ostaje, Karamarko i Petrov formalno odlaze, SDP nastavlja zazivati izbore ali bezuspješno, i Orešković za nekoliko mjeseci prodaje obveznice po puno boljim uvjetima. Vrijeme je da počnemo igrati kako treba.

2

Zivac

Ocjene (9)


Respektira (7): Vlaho, Anyst, Dirk15, siouxica, Niksodus, sufit, Laci


Slaže se (2): Spektator, Laci


Komentari (7)


"On vodi vladu koja počinje imati pozitivne rezultate..." Koje to rezultate ima? Naucio je drzati ruku na prsima, dok se himna svira! Da bi vlada imala iole rezultate potrebno je da ministri i premijer donesu poljske krevete u ministarstva i pisaju viewer 0 0 0


krv nekoliko mjeseci umjesto da svakog petka poslije podne paradiraju po rodnim mjestima. Nitko u ovoj vladi nije svjestan u kojim problemima se drzava nalazi. Niti jedan papir nemoz dobiti da ne podnses zahtjev u pisano obliku. A tek kad te uhvat viewer 0 0 0


u zrvanj i pocmu slati od Poncija do Pilata. Cijeli zivot sam proveo vani, djeca su mi tamo rodjena i odrsala, nikada u zivotu nisu trebala rodni list ili bilo koji papir, a o biljegama da i ne govorim. Ovdje mi na jednom salteru vele jedno, na drugo viewer 0 0 0


@viewer: TK Vladi nije niti dao šansu o čemu sam pisao u današnjoj analizi, ali postojale su naznake da će se dio reformi provesti pa i ove papirološke. No suglasan sam da se nije radilo dovoljno. Spektator 0 0 0


puno zanimljivih misli, jedino se malo zaboravlja tema karamarkove političke odgovornosti koja je inicirala ovu krizu. pozicija tk je drukčija od ostalih u kombinatorici. Dirk15 0 0 0

Analiza

Popularno je u zadnje vrijeme pozivati se na STEM područje, pa ću i ja započeti takvom analizom. Jedna grana STEM područja, točnije matematike, naziva se teorija igara. Problemi u toj teoriji izgledaju ovako: imate igru sa svojim pravilima i igrače koji žele pobijediti, a cilj je izračunati najbolju strategiju za pobjedu. Primjer je igra križić-kružić, čiju optimalnu strategiju vjerojatno zna svaki čitatelj, upravo zato što je nastava u školi bila dosadna. Nije ni to, dakle, uvijek loše. Drugi je primjer šah, ali za njega se optimalna strategija ne zna. Puno jednostavniji primjer za teoriju igara naša je politička scena. Imamo ... više >

2

Zivac

  • 7
  • 2
  • 0
  • 7

Analiza

Parlamentarizam vs. trodioba vlasti, odnosno obavlja li Most posao Predsjednice?

08.12.2015. 04:48, Trebaju li HDZ i SDP pristati na MOST-ove ultimatume ili trebaju ići na nove izbore?

Svatko tko malo razmisli o političkom sustavu u kojem živimo shvati da trodioba vlasti baš i ne postoji. Sudbena vlast jest neovisna (odnosno trebala bi biti). Ali mi na izborima za zakonodavnu vlast praktički biramo izvršnu vlast. Kakva je to neovisnost te dvije vlasti?

To se biranje izvršne vlasti od zakonodavne naziva parlamentarizam. Izvorna ideja trodiobe vlasti nije takva. Izvršna vlast izvorno pripada kraljevima, a onda predsjednicima, i neovisna je od parlamenta. To još u dobrom dijelu postoji u državama s predsjedničkim sustavom (npr. SAD), ali dobar su primjer i naše lokalne jedinice, gdje izvršnu vlast (župana, gradonačelnika ili načelnika) biramo neovisno od predstavničke, koja doduše nije zakonodavna, ali je analogna zakonodavnoj jer donosi opće propise.

Politička teorija parlamentarizma ukazuje na negativne posljedice tako oštre diobe vlasti. Poglavar države premoćan je i bez kontrole. Zato on polako gubi moć. Najprije ne vlada samostalno nego pomoću stručne osobe koju imenuje. To sasvim ima smisla kad se radi o kralju. Ali parlamentarizam ide dalje, zahtijeva da imenovana osoba bude potvrđena od naroda. Kroz parlament, jer to je jedino praktički moguće.

Daljna evolucija nije idejna nego praktična. Parlament je dobio moć uvjetovati poglavaru države koju da osobu imenuje, do te mjere da u predizbornoj kampanji otvoreno govori koga će predložiti na tu funkciju. Zaboravljajući da je izvršna osoba zapravo zamjenik poglavara države, kojeg parlament samo potvrđuje.

Ovu smo evoluciju jasno mogli vidjeti tijekom posljednjih europskih izbora. Europski je parlament otvoreno, a bez ikakve promjene propisa, oduzimao moć Europskom vijeću (koje praktički ima ulogu poglavara EU) pri izboru predsjednika Komisije (izvršne vlasti).

Da se izvorna ideja trodiobe vlasti gotovo potpuno izgubila pokazuje i odredba našeg Ustava gdje Predsjednik "povjerava mandat za sastavljanje Vlade osobi koja, na temelju raspodjele zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje većine svih zastupnika". Ispada kao da je on samo deklarira stanje. Pa to može i kompjuter danas, ne treba nam Predsjednik.

Neću ovdje obrazlagati da ipak postoje i pozitivne strane stvarne trodiobe vlasti. Svakako, ja navedenu odredbu Ustava ne bih tako napisao. Ali i ovako napisana ostavlja prostor Predsjedniku da djeluje sukladno svojoj izvornoj ulozi, imenovanju izvršne vlasti.

Prema tome, uloga trenutne Predsjednice trebala bi biti daleko konstruktivnija. Mandatar mora "uživati povjerenje većine zastupnika". Pa onda većina zastupnika dođe s izjavom da oni vjeruju isključivo predsjedniku svoje stranke i nikome drugome na svijetu, koliko god sposoban bio. Ako to dovodi do većine ok. Ali ako ne, pa kakva je to djetinja igra i ultimatum?

Predsjednica bi ih jasno trebala pitati kome još vjeruju. Ne može biti da vjeruju samo jednoj osobi. Ako ne ide drugačije, neka donese popis 10 stručnjaka i svakog zastupnika zamoli da stavi kvačicu ispred osoba kojima vjeruje. I nema "nikome ne vjerujem"! Predsjednica ne bi smjela dozvoliti da je se tako ucjenjuje.

Nekako ispada da ovu ulogu preuzima Most. Barem dvije najveće koalicije natjerava da se dogovore tko bi im još bio prihvatljiv za mandatara. A sudeći prema sličnosti u programima, to zaista ne bi trebalo biti teško.

Dakle, Predsjednica itekako ima prostora da imenuje mandatara. Samo se treba aktivnije uključiti i zahtijevati od zastupnika da prošire vidike i dođu do nekog imena.

I trebaju prestati neustavne ideje o novim izborima bez mandatara. Takvu ovlast Predsjednik nema niti u parlamentarizmu niti u izvornoj trodiobi vlasti. Ako se Sabor sam raspusti, to je njegova stvar, to može. Volio bih da ne ispadne da držim stranu SDP-u, (i) oni samo govore ono što im odgovara. No ovaj su put u pravu. Žalosno je da nemamo dovoljno pravnih stručnjaka koji će to jasno reći.

3

Zivac

Ocjene (1)


Respektira (1): Dirk15


Komentari

Analiza

Parlamentarizam vs. trodioba vlasti, odnosno obavlja li Most posao Predsjednice?

08.12.2015. 04:48, Trebaju li HDZ i SDP pristati na MOST-ove ultimatume ili trebaju ići na nove izbore?

Svatko tko malo razmisli o političkom sustavu u kojem živimo shvati da trodioba vlasti baš i ne postoji. Sudbena vlast jest neovisna (odnosno trebala bi biti). Ali mi na izborima za zakonodavnu vlast praktički biramo izvršnu vlast. Kakva je to neovisnost te dvije vlasti? To se biranje izvršne vlasti od zakonodavne naziva parlamentarizam. Izvorna ideja trodiobe vlasti nije takva. Izvršna vlast izvorno pripada kraljevima, a onda predsjednicima, i neovisna je od parlamenta. To još u dobrom dijelu postoji u državama s predsjedničkim sustavom (npr. SAD), ali dobar su primjer i naše lokalne jedinice, gdje izvršnu vlast (župana, gradonačelnika ili načelnika) ... više >

3

Zivac

  • 1
  • 0
  • 0
  • 0

Analiza

Sabor nije konstituiran, i što sada? Čujemo razne ideje i teleološka tumačenja. Koja bi, doduše, bila manje "teleološka" da su predsjednički izbori drugačije završili. Čak smo dočekali da Peđa Grbin govori suvislo o Ustavu. No krenimo redom.

Sve to jasno piše u Ustavu i Poslovniku Hrvatskog sabora. Koliko god bila istina da tu ima nelogičnosti i nespretnih rješenja. No za one kojima se ne da čitati, iznijet ću ukratko situaciju.

Hrvatski sabor i Vlada nije isto. Sabor je predstavničko tijelo građana koje se bira na izborima, dok je Vlada izvršno tijelo koje bira Sabor. Može je birati na početku mandata, ali i u bilo kojem drugom trenutku.

Saborskim zastupnicima mandat počinje konstituiranjem Sabora, i završava konstituiranjem idućeg Sabora. To jasno piše u Poslovniku Sabora (čl. 9. i 10.). Dakle, i sada, kao i uvijek, imamo saborske zastupnike i to su oni izabrani 2011. godine. Ovi izabrani 2015. do konstituiranja Sabora nazivaju se 'izabrani zastupnici', i još nisu 'zastupnici' (čl. 3. Poslovnika).

Mandat Sabora traje 4 godine, nakon čega se isti ne može sazvati. Terminologija je malo nespretna, jer mandat zastupnika, kako rekoh, teče i dalje, samo što se Sabor ne može sazvati. Ta činjenica ima smisla zbog teoretske mogućnosti iz članka 77. Ustava prema kojem se u izvanrednim okolnostima mandat Sabora može produžiti. Prema tome, u istim okolnostima, čak i ako protekne 4 godine, Predsjednik bi temeljem članka 101. mogao produžiti mandat Sabora.

Isti efekat kao istek 4 godine ima i raspuštanje Sabora. Prema članku 78. Ustava to može učiniti sam Sabor, ali i Predsjednik u slučajevima iz članka 104. Ustava. To su slučajevi kada Sabor izglasa Vladi nepovjerenje, a ne može složiti novu Vladu, ili kada ne izglasa proračun. No, u oba slučaja raspuštanje mora predložiti i supotpisati Premijer, dakle on je zapravo bitnija funkcija tu. Također, ništa od svega toga ako je u tijeku procedura utvrđivanja odgovornosti Predsjednika za povredu Ustava.

Izbori za Sabor održavaju najviše 60 dana nakon isteka mandata ili raspuštanja (čl. 74. Ustava). To je jednostavno.

Manje jednostavan dio su takozvani 'prijevremeni izbori' iz čl. 112. Ustava. Prema njemu Predsjednik može raspisati prijevremene izbore ako se ne izabere Vlada prema proceduri (o njoj kasnije). To nisu izbori iz čl. 74., koje možemo zvati 'redovnim izborima'. Čak i ako se Sabor raspusti mjesec dana nakon konstituiranja, ide se na redovne izbore. Primijetite da kod ovih izvanrednih izbora nema raspuštanja Sabora! Dakle, Sabor se može normalno sastajati i ima sva prava i ovlasti sve do konstituiranja novog Sabora nakon izvanrednih izbora. Vladu, doduše, ne može imenovati jer nema mandatara.

Vratimo se konstruiranju vlade. Predsjednik daje mandata za sastavljanje Vlade osobi koja uživa povjerenje većine zastupnika (čl. 98.). U ovom je trenutku to Milanović, jer imamo stari Sabor! A nema ni potrebe za novom vladom jer ova uživa pojerenje trenutnih, tj. starih, zastupnika. O povjerenju novih zastupnika možemo govoriti tek kada oni postanu zastupnici, tj. kada se konstituira novi Sabor. Stoga je praksa davanja mandata prije konstituiranja Sabora neustavna! To do sada nije stvaralo problem jer bi se Sabor konstituirao, no zamislite da sada imamo mandatara, ali bez novog Sabora.

Mandatar ima 30 dana da sastavi Vladu i predloži je Saboru, što se može produžiti na 60. Ako to ne uspije, Predsjednik imenuje drugog mandatara. Nema roka u kojem Predjednik mora imenovati mandatara. Tako da ova procedura može trajati beskonačno. A najkraće traje 60 dana, po 30 za svakog mandatara. (čl. 110. i 111.)

Tek nakon što drugi mandatar ne uspije, Predsjednik imenuje nestranačku vladu i raspisuje prijevremene izbore (čl. 112.). U Ustavu nema mogućnosti niti za prijevremene niti za redovne izbore u drugim slučajevima, tu je stvar jasna. Nema opcije da se u slučaju nemogućnosti imenovanja mandatara raspisuju izbori. Tko bi ih uopće raspisao? Predsjednik kao ono iz čl. 112. ili Predsjednik na prijedlog i uz supotpis Premijera, kao ono iz čl. 104.? Ostavimo se tu teleoloških tumačenja, ne mogu se raspisati nikakvi izbori osim u jasnim slučajevima nabrojenima u Ustavu, ostalo bi bila vrlo opasna samovlast bilo koga koji pokuša raspisati nedozvoljene izbore.

Još je opskurnija situacija ako se Sabor uopće ne konstituira (to znači ne izabere predsjednika). Sabor se ne može raspustiti jer je već raspušten, a novi niti ne postoji da bi se raspustio. Izvanredni izbori nakon neuspjeha drugog mandatara također su nemogući jer bez konstituiranja Sabora ne može biti niti jednog mandatara. Dakle, Sabor se naprosto mora konstituirati, i tu nema mrdanja. Bez toga nema ni mandatara, ni Vlade, ni novih izbora. Ništa.

Eventualno se može aktivirati čl. 101. st. 2. Ustava, tj. da Predsjednik donese uredbu sa zakonskom snagom jer je tijelo državne vlasti (Sabor) onemogućeno da redovito obavlja svoju dužnost. No, to opet samo na prijedlog i uz supotpis Premijera! I time se ne može dirati u Ustav, dakle ništa od novih opcija za izbore! Jedino bi se mogao promijeniti Poslovnik Sabora (to je zakonska snaga) i olakšati konstituiranje, recimo propisati relativnu većinu za izbor predsjednika Sabora.

Budimo realni, do toga će teško doći, Sabor će se već nekako konstituirati. A Vlada? Tko zna. Ako neuspiju dva mandatara, idemo na prijevremene izbore. Ako predsjednica ne imenuje mandatara jer nitko ne uživa povjerenje, samim time ništa, nju se može čekati beskonačno. Sabor se ili mora sam raspustiti, ili Milanović treba tražiti povjerenje ovoj sadašnjoj Vladi u novom Saboru, ne dobiti povjerenje, i onda predsjednica raspušta Sabor na prijedlog i uz supotpis Milanovića. Ili isto ako Sabor ne donese proračun. Po meni je tu najvjerojatnije da se Sabor sam raspusti kad shvati da ništa od Vlade.

Ovo bi sve vjerojatno trebalo bolje urediti. Hm, možda je vrijeme za ustavne promjene. Vrijeme je za svakakve promjene!

Zivac

P.S. HDZ je u pravu, pri konstituiranju Sabora glasati smiju samo izabrani zastupnici bez onih koji su na nespojivim dužnostima, i bez zamjena. Zamjene se tek aktiviraju kad ih Sabor potvrdi (čl. 9. Poslovnika). I zapravo mi nije jasno odakle ideja da je potrebna trećina zastupnika da predlože predsjednika Sabora. Vrijeme je i za poslovničke promjene...

3

Zivac

Ocjene (6)


Komentari (9)


@commentator - Ustavni sud može poništiti bilo koju neustavnu odluku (raspisivanje izbora ili sl.). Sankcije protv vlade su smjena, ali oni ionako odlaze. Sankcija protiv Predsjednice je utvrđivanje odgovornosti, ali to je preteško, dakle ništa. Zivac 0 0 0


Klub zatupnika ne postoji, pa ne može niti tražiti pauzu, tu je Leko u pravo pri tumačenju Poslovnika. No Podolnjak je isto u pravu kad kaže da bi trebala postojati mogućnost pauze i prije izbora predsjednika, ali za to treba mijenjati Poslovnik. Zivac 0 0 0


odlično! čini mi se da vojska hdz-sdp stručnjaka nema nikoga vašeg kalibra za ovakvu razinu tumačenja. Dirk15 0 0 0


Hvala na ovim razmišljanjima i pojašnjenjima, jer se teško snaći u moru objašnjenja, a koja su uglavnom fokusirana na ukazivanje aspekata koja "odgovaraju" odnosno govore u prilog ovoj ili onoj zainteresiranoj opciji u cilju promicanja svojih stavova Refamolitelj 0 0 0


Ovo što se događa s konstituiranjem Sabora, davanjem mandata za satav vlade i tumačenjima Ustava je prava tragikomedija. Ispada da je Hrvatska jedina na svijetu koja ima takve propise i takvu praksu. Nekih 150 političkih stranaka i ovu kaljužu. Boljunac 0 0 0

Analiza

Sabor nije konstituiran, i što sada? Čujemo razne ideje i teleološka tumačenja. Koja bi, doduše, bila manje "teleološka" da su predsjednički izbori drugačije završili. Čak smo dočekali da Peđa Grbin govori suvislo o Ustavu. No krenimo redom. Sve to jasno piše u Ustavu i Poslovniku Hrvatskog sabora. Koliko god bila istina da tu ima nelogičnosti i nespretnih rješenja. No za one kojima se ne da čitati, iznijet ću ukratko situaciju. Hrvatski sabor i Vlada nije isto. Sabor je predstavničko tijelo građana koje se bira na izborima, dok je Vlada izvršno tijelo koje bira Sabor. Može je birati na početku mandata, ... više >

3

Zivac

  • 6
  • 0
  • 0
  • 9

Analiza

Čujemo ovih dana da trebamo "zatvoriti granicu" jer su "to napravile" Mađarska, Slovenija, Njemačka i tako dalje. Pa mi totalno nije jasno što je to zajedničko onome što su napravile Mađarska i Njemačka. Još manje, na koji bismo mi to način trebali zatvoriti granicu?

Granica je crta između dviju zemalja koju se ne smije ilegalno prijeći. Na graničnim prijelazima gdje se provodi kontrola neće se ni moći ilegalno prijeći. No itekako se može ilegalno prijeći bilo gdje drugdje, to je vjerojatno očito. Osim ako ne izgradite zid kao što su napravile Mađarska prema Srbiji, pa i Grčka i Bugarska prema Turskoj. A i tada možda možete razbiti zid, ništa nije nepremostivo.

Izbjeglice nemaju dokumente i stoga svaku granicu nužno prelaze ilegalno. No to im očito ne smeta i prelaze sve granice koje mogu prijeći. Izbjeglice se dakle (možda) mogu zaustaviti jedino zidom. Bilo kakve mjere na graničnim prijelazima potpuno su bespredmetne jer izbjeglice svakako nemaju dokumente. One nužno prelaze tako da se samo ušetaju preko granice, kroz kukuruzišta i sl. Ako i prelaze preko graničnog prijelaza ignorirajući policiju, lako odšetaju malo dalje gdje nije granični prijelaz.

Ako tamo nema zida teško da će se zaustaviti. Zar će policijski kordon stajati duž cijele granice. Živi zid? Može, ali to je još skuplje od betonskog. Dakle, izbjeglica će ući u Hrvatsku, i što onda? Recimo da je ušao 5 metara, i već stigla policija. Pogurati ga 5 metara nazad? E ne može! Ta je osoba počinila prekršaj ilegalnog prelaska granice, i ona se po zakonu mora privesti i evidentirati. Sve ostalo bilo bi nezakonito. To očito našoj Predsjednici nije jasno kad proziva da je previše ljudi ilegalno ušlo u Hrvatsku. Kao da mi odlučujemo koliko će ih ilegalno ući.

Problem nastaje kad je takvih prekršaja 10 000 dnevno. No to ne mijenja policijske obveze. Dapače, policija postaje obvezna čuvati sigurnost i brinuti o ljudima što postaje problematično kod tako puno ljudi. To policija upravo i radi.

Što onda znači zatvaranje granice, koje je, kako se čini, spomenuo i ministar unutarnjih poslova? Zatvaranje graničnih prijelaza? Potpuno besmisleno i šteti normalnom prometu koji nema veze s izbjeglicama. Gradnja zida? Onda neka tako kaže. Molba Srbiji da ne vozi izbjeglice prema Hrvatskoj? To je ok, samo je pitanje koliko će nas Srbija poslušati, a koliko nas i može poslušatim jer izbjeglice očito žele ići. Vraćanje u Srbiju nakon evidencije? Da, može, ali prvo se treba vidjeti traži li izbjeglica azil, ima li pravo na azil, pa ga se treba pokušati vratiti u državu iz koje dolazi, pa ako to nije moguće onda u Srbiju. Dok ta procedura prođe, hop, on više nije u Hrvatskoj odavno.

A kako su to druge zemlje "zatvorile" granicu? Mađarska zidom. Njemačka, Austrija i Slovenija prema Mađarskoj ukidanjem Šengenskog režima. To znači da će se na cestama i u vozilima provjeravati dokumenti na granici. Malo komplikacije za izbjeglice jer neće moći na vlak ili ušetati po cesti u Njemačku, morat će skrenuti u kukuruze kao što prelaze iz Srbije u Hrvatsku. Big deal, svakako je prelazak ilegalan. A kako je Slovenija zatvorila granicu s Hrvatskom? Nikako. Tu je sve isto kao i uvijek, i isto kao i granica Hrvatske i Srbije. Ne možeš na granični prijelaz, moraš kroz kukuruze. Vraćen je vlak s izbjeglicama? Pa da, kad je to granični prijelaz.

Činjenica je da se po EU zakonima izbjeglice moraju registrirati u Hrvatskoj i tražiti azil u Hrvatskoj, te ne smiju ići dalje. No to su morali i u Grčkoj, i nisu smjeli prijeći niti jednu granicu do sada. Trebamo li ih spječavati da izađu i Hrvatske? U načelu da, ali ne smijemo ih zatvoriti ako nisu počinili kazneno djelo. Dakle, spriječiti ih neće ništa. Ako samo išetaju iz Hrvatske i ušetaju u Sloveniju ili Mađarsku, po tko zna koji put prekršit će zakon i jedne i druge države. Ali mi više tu ne možemo ništa, jer nisu na našem teritoriju, a za novu državu vrijedi isto što i za nas, ne mogu ih jednostavno vratiti nazad.

Budimo realni, to nam i odgovara. Ne smijemo kao država pomagati ilegalnu radnju, tj. izlazak iz Hrvatske. Zato ih ne vozimo do granica sa Slovenijom i Mađarskom. (Srbe boli briga oni to otvoreno rade.) Nego ih vozimo u prihvatne centre koji su, gle čuda, jedan 4km od mađarske granice bez rijeke i zida, a drugi malo dalje od slovenske granice.

Ljudima kao da nije jasno koja je 'fora' s Belim Manastirom. Mađarima je jasno, ali ne mogu se buniti jer formalno radimo sve čisto. Mogu samo graditi zid dalje, što i najavljuju. Do tada mogu dobiti još "malo" izbjeglica s hrvatske strane. Nakon toga ostaje samo Slovenija koja zid neće graditi na granici od nekoliko stotina kilometara.

Sve skupa, otežati put izbjeglicama možemo. To od nas EU i očekuje. Zaustaviti ih ne možemo, a i ne želimo. "Zatvaranje granica" je populistička priča za malu djecu. Pitanje je samo hoćemo li ih uspjeti uputiti dalje onoliko koliko ih i pristiže, a da to formalno ne činimo.

Zato, Zagrepčani, ako vas izbjeglice pitaju gdje je Slovenija, možete im pokazati i reći gdje je najlakše prošetati preko brda, dvorišta ili Sutle, i tako počiniti prekršaj pomaganja u ilegalnom prijelasku granice za koji će vas institucije brzo i efikasno precesuirati, gotovo kao u Srbiji. Ako želite biti pred zakonom potpuno čisti, recite im da se moraju vratiti doma ili mogu zatražiti azil u Hrvatskoj koja je prekrasna zemlja, savršena za njihov život.

Dosta ironije. Jasno je svima, pa i Milanoviću, da ih treba izgurati što brže dalje, pa nek se EU s njima bavi. Već je odavno trebala imati jasan plan gdje s njima, pa bi već iz Grčke oni koji imaju pravo na azil bili legalno premještani po cijeloj EU, a oni koji nemaju vraćali bi se nazad. I ne bi bilo ovih cirkusa niti na jednoj granici.

3

Zivac

Ocjene (5)


Respektira (4): Dirk15, RepopeR, BorisTraljic, VeNLO


Slaže se (1): Laci


Komentari (5)


Dobra je fora ovo s prihvatnim centrima koji su, stjecajem okolnosti, u neposrednoj blizini mađarske i slovenske granice, nije mi to uopće palo na pamet. Lukavo! commentator 0 0 0


Izbjeglice su iz Srbije dovezli pred Hrvatsku granicu i onda su im iz Crvenog križa pokazali kuda će dalje kroz kukuruze do granice.U prvoj grupi poslali su žene i djecu,a kad je prošlo onda i ostale 10K.Crveni križ se slizao s krijumčarima de facto RepopeR 0 0 0


nisam dosad zamijetio igdje drugdje u medijima da je netko ukazao na besmislene izjave ministra unutarnjih poslova, a izgleda i predsjednice. u njihovim salonima ovo se izgleda osjeća kao komorna predstava gdje oni mogu reći "dosta" kad god požele. Dirk15 0 1 0


Čudno je to što se u Europi ne šprepoznaje invaziju i kad je ona očigledna. Kako bi se štitilo državne granice kad bi bila riječ o oružanoj invaziji ? Vojska bi stala na granicu. Eto, to je rješenje. Djeca, žene i nenaoružani muškarci mogu biti .. Boljunac 0 0 0


uporabljeni u svrhu osvajanja tuđeg teritorija. To se upravo događa. Ne dolaze migranti da bi se stopili s domačim žiteljima, nego da ostanu svoji na tuđem. Tu pojavu naovite kako želite, ali meni se nimalo ne dopada. Moram nabaviti HS (strojnicu). Boljunac 1 0 1

Analiza

Zanimljivo je ovo moderno izmišljanje svakojakih prava, pa postoji ljudsko pravo na brak s bilo kime, pravo na pobačaj, pravo na samoubojstvo (eutanaziju) itd. Ne želim uopće biti moralizator ili zagovaratelj 'kulture života', naprosto je pravna činjenica da takva prava ne postoje. Nisu priznata niti u jednoj konvenciji o ljudskim pravima, niti u ustavu iti jedne države.

Upravo nasuprot tome, mnogi dokumenti, pa tako i Ustav RH jamče da "svako ljudsko biće ima pravo na život" (članak 21.). Što je to ljudsko biće možemo filozofirati, a pravno obvezujući sud za našu državu još čekamo. Na upit Ustavnog suda u procesu glede Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji, Etičko povjerenstvo Petrove bolnice, najveće ustanove u Hrvatskoj za ta pitanja, jednoglasno je zaključilo da "život počinje spojem muške i ženske spolne stanice". Hoće li Ustavni sud prihvatiti takvo stajalište ostaje vidjeti.

Nepostojanje prava na život nerođenih argumentira se i time da čovjek stječe prava rođenjem, što je shvaćanje koje baštinimo još od rimskog prava. To je zaista tako u rimskom pravu, no radi se o pojmu prava u smislu latinskog ius. Ius je apstraktni društveno priznati pojam koji neka osoba može posjedovati, a daje mu ovlaštenje da nešto radi, ali i neke obveze. Tipičan je primjer pravo vlasništva. Takvo pravo ako netko ima, drugi ga u pravilu nema. Zato i postoji, da društvo uredi tko upravlja kojom kućom, da nebi oko svega izbio sukob. S druge strane, ljudska prava nisu ius, to su načela koja obvezuju društvo da sve učini da osigura ljudima dostojan život. Povreda iusa povlači administrativno vraćanje na pravno stanje neovisno o tome postoji li krivac za tu povredu dok povreda ljudskog prava povlači odgovornost krivca, no ako ga nema povlači samo društvenu svijest da bi trebalo nešto promijeniti. Primjerice, zabrana protupravne uzurpacije prava vlasništva ne znači da se to pravo ne smije protupravno oduzeti, ona u bitnome znači da se to pravo ne može protupravno oduzeti. Što god vi protupravno radili na nečijoj zemlji, njen vlasnik ostaje vlasnik, to je naprosto pravna činjenica. S ljudskim pravima nije tako. Zato i neki pravnici, kao što je ugledni francuski filozof prava Michel Villey, smatraju da je pogrešna upotreba riječi pravo u terminu 'ljudska prava'. I zato nikako ne možemo uvjet za stjecanje rimskog iusa smatrati uvjetom za stjecanje ljudskih prava. Itekako je moguće da društvo normira načelo zabrane pobačaja. Uostalom, normiralo ga je još puno prije uvođenja pojma 'ljudskih prava', i ne može nov naziv učiniti tu normu nedozvoljenom.

Da Ustavni sud prihvati stajalište da je fetus ljudsko biće, to ne znači nužno zabranu pobačaja. Zakon ne zabranjuje sve neželjene radnje, nego samo one za koje zaključi da zabrana ima smisla, tj. da će polučiti dobre rezultate. I čelnica Udruge B.a.b.e. Sanja Sarnavka smatra pobačaj u principu lošom pojavom, ali smatra da bi zabrana donijela još teže posljedice. Takvo je stajalište moguće i u ovom i u mnogim drugim slučajevima. Upravo je zato potpuno pogrešno zaključivanje da je svako ponašanje koje zakon dozvoljava dobro, a još manje da je nekakvo 'pravo'.

Kako pravo na pobačaj ne postoji, tako pravo na priziv savjesti postoji. Rubni slučajevi u kojima bi netko svakakve normalne radnje proglašavao protivnima savjesti jer je član neke opskurne sekte ne mogu umanjiti to pravo. Prilično je jasno za što se može imati pravo na priziv savjesti. Ako u nekim slučajevima i može biti dileme (kao recimo kod sklapanja životnog partnerstva osoba istog spola), u netotalitarnom društvu ne može se liječnika obvezati da provodi radnju za koju se Hipokratovom zakletvom zakleo da je neće provoditi.

Tu dolazimo do jedne dileme koja se doduše ne tiče direktno države, ali se tiče liječničke struke. Moderna verzija Hipokratove zakletve, Ženevska zakletva, još uvijek sadrži rečenicu "Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začetka". Na to se svaki liječnik zaklinje, i ne može niti biti liječnik bez toga. Dakle, pravilo je liječničke struke da je pobačaj zabranjen. Ideja liječničkog poziva koju je utemeljio Hipokrat jest da oni čine zajednicu stručnjaka koja između ostalog ima neke etičke principe. Odstupanje od tih principa trebalo bi značiti izopćenje iz struke, postajanje nadriliječnikom. To što danas nije tako rezultat je općeg relativiziranja etike.

Ako je već država zaključila da bi bilo loše zabraniti pobačaj, i liječnički zbor odbija sankcionirati etičke prijestupe u ovom području, pustimo liječnicima da rade po savjesti. Svakako treba zabraniti zloporabu priziva savjesti, da neki liječnik zbog 'savjesti' ne želi raditi pobačaje u bolnici, ali ih radi negdje drugdje. Dokle god postoji jedan liječnik koji to legalno radi ne može biti neželjenih posljedica ilegalnih pobačaja. Ako liječnici i evoluiraju do te mjere da više nitko ne radi pobačaje, vjerujem da će i društvo evoluirati tako da će te neželjene posljedice biti manje od pozitivnog učinka smanjenja pobačaja. To bismo uostalom trebali i željeti.

3

Zivac

Ocjene (6)


Respektira (5): IDujas, siouxica, glycerin, Vjeran, visitor


Ne slaže se (1): visitor


Komentari (13)


Umjesto toga, bilo bi puno bolje da si se fokusirao na problem koji postoji i dilemu koju smo postavili, a koje si se dotakao tek u zadnja tri pasusa. siouxica 0 1 0


@S Zbog spominjanja "prava na pobačaj" sam i reagirao. Rasprava o pobačaju je legitimna i o tome se svakako može razgovarati. No ovaj naslov teme je sugestivan jer se traži navodno pomirenje nečega što postoji i nečega što ne postoji, što cijelu ovu Zivac 0 0 0


raspravu vodi u pogrešnom ideologiziranom smjeru. Zar ne postoje nikakvi argumenti u korist pobačaja osim pozivanja na nepostojeće pravo? Možda bi ih bilo da apologeti pobačaja spoznaju da se na to "pravo" ne mogu pozivati. To mi je bila namjera. Zivac 0 0 0


@Ž..legitimno je tvoje pravo da misliš kako prava nema, kao i drugih koji misle suprotno..slažem se sa sio kad kaže da si se više trebao koncentrirati na problem priziva savjesti, što je tema, i kako osigurati da se usluga pruža u skladu sa zakonom visitor 0 0 0


Čudan je ovaj svijet danas, lakše ga je mobilizirati na nekim bizarnim i u suštini ne postojećim pravima, nego na borbi i promicanju jednog od temeljnih prava na život. Zašto? IDujas 0 0 0

Analiza

Zanimljivo je ovo moderno izmišljanje svakojakih prava, pa postoji ljudsko pravo na brak s bilo kime, pravo na pobačaj, pravo na samoubojstvo (eutanaziju) itd. Ne želim uopće biti moralizator ili zagovaratelj 'kulture života', naprosto je pravna činjenica da takva prava ne postoje. Nisu priznata niti u jednoj konvenciji o ljudskim pravima, niti u ustavu iti jedne države. Upravo nasuprot tome, mnogi dokumenti, pa tako i Ustav RH jamče da "svako ljudsko biće ima pravo na život" (članak 21.). Što je to ljudsko biće možemo filozofirati, a pravno obvezujući sud za našu državu još čekamo. Na upit Ustavnog suda u procesu ... više >

3

Zivac

  • 5
  • 0
  • 1
  • 13

Analiza

Mnogi su se angažirali da pomognu poplavljenim područjima u skladu sa svojom djelatnošću. Tako je Zagrebačka banka donirala novac, Podravka hranu, dobrovoljna vatrogasna društva otišla su na teren pomagati... A Katolička bi crkva trebala donirati novac. Zar je Crkva banka? Crkva nema svoju djelatnost kojom može pomoći, i svrsishodnije od doniranja novaca?

Mnogi uopće ne razumiju što je Crkva. Crkva nisu Bozanić i njegovi pajdaši na Kaptolu. Crkva je narod Božji, svi mi koji smo kršteni i pozvani nasljedovati ljubav prema Bogu i bližnjemu. Jesmo li se mi angažirali u ovoj potrebi svoga bližnjega i pomogli na način na koji možemo pomoći? Jesmo li spremni i žrtvovati nešto? Lako je iz fotelje donirali neki novac koji nam je ionako viška, ili se provozati u amfibiji poplavljenim područjima sa sunčanim naočalama.

Crkva nije firma koja donira novac, nego institucija kojoj je zadaća potaknuti svoje vjernike na ovakvo djelovanje. Caritas je ovih dana organizirao i potiče na prikupljanje odjeće i hrane, i prenosi to na ugrožena područja. Općepoznata djelatnost Caritasa, prikupljanje odjeće, u normalnim se okolnostima uopće ne provodi jer nije potrebna. Sada su upregnuli sve svoje snage i rade koliko mogu.

Od Crkve i crkvenih institucija to se u današnje vrijeme očekuje. Očekuje se da donira novac, pa možda će ga i donirati. No nisam siguran da je išta od toga zadaća Crkve. Zadaća posvećenih djelatnika Crkve jest propovijedanje Božje riječi i otvaranje ljudi za slobodu djece Božje, koji će onda biti slobodni od svih okova bogatstva, sebičnosti, komocije, straha i ostalih izgovora, te biti spremni u svakom trenutku pomoći bližnjemu u potrebi. Taj će čovjek ako ima novaca donirati novac, ako ima snažne ruke graditi nasipe, ako ima smještajne kapacitete ustupiti ih evakuiranima i potruditi se da im bude što udobnije. I sve to svime što ima i može, a ne od viška. Jer sve što ima dano mu je da bude u službi drugima. Ako je Crkva stvorila takve ljude, to je više od bilo koje donacije. A možda neke od ovih koji pomažu i jest stvorila.

4

Zivac

Ocjene (5)


Respektira (4): visitor, IDujas, siouxica, Panter


Slaže se (1): sposaric


Komentari

Analiza

Mnogi su se angažirali da pomognu poplavljenim područjima u skladu sa svojom djelatnošću. Tako je Zagrebačka banka donirala novac, Podravka hranu, dobrovoljna vatrogasna društva otišla su na teren pomagati... A Katolička bi crkva trebala donirati novac. Zar je Crkva banka? Crkva nema svoju djelatnost kojom može pomoći, i svrsishodnije od doniranja novaca? Mnogi uopće ne razumiju što je Crkva. Crkva nisu Bozanić i njegovi pajdaši na Kaptolu. Crkva je narod Božji, svi mi koji smo kršteni i pozvani nasljedovati ljubav prema Bogu i bližnjemu. Jesmo li se mi angažirali u ovoj potrebi svoga bližnjega i pomogli na način na koji ... više >

4

Zivac

  • 4
  • 1
  • 0
  • 0

Analiza

Prijedlog: prihvatite volju naroda prije referenduma i zaštitite manjine

27.03.2014. 18:43, Kako pravna država treba riješiti pitanje referenduma o ćirilici?

U ovoj temi postoji nekoliko odvojenih pitanja. I na svako od tih pitanja u javnosti prevladavaju nebulozni odgovori, barem u onom dijelu javnosti koji je pod kontrolom režima.

Prvo pitanje jest treba li se referendum izbjeći samo voljom vladajućih (Sabora). Vidim da većina prisutnih komentatora uviđa nebuloznost takvog prijedloga, pa ne moram objašnjavati ustavnu proceduru za referendum. Ustavni sud je dovoljno rekao o tome. No ono što je bitno, to Milanović ne uviđa, i izgleda da opet ide na taktiku opstrukcije kao kod referenduma o braku. Rokovi za referendum ne postoje, pa on u principu može to odugovlačiti unedogled. Druga taktika koja se u jednom trenutku činila mogućom jest mijenjanje Ustava i njegovo retrogradno primjenjivanje na ovaj referendum, no izgleda da od toga neće biti ništa jer je Perković u Njemačkoj, pa je promjena Ustava postala nepotrebna.

Glede referenduma o braku ipak su popustili. No zašto? Jer su odlučili poštovati Ustav i volju naroda? Ne bih rekao. To je bio dio još jedne opskurne taktike. Shvatili su da je definicija riječi brak, odnosno mjesto gdje će ona biti napisana, prilično nebitna, barem u odnosu na zaštitu kostura iz bivšeg režima. Pa zašto ne bi iskoristili jedno mijenjanje Ustava za drugo? Taktika je bila provesti referendum, i onda bi Sabor nakon njega proveo Ustavne promjene kojima bi tu definiciju braka uveo u Ustav, zajedno s potrebnim zaštitnim mehanizmima za bivše udbše. Tko bi bio protiv toga proglasili bi da je "protiv volje naroda". Taktika se raspala kad je Ustavni sud rekao da odluka na referendumu direktno ulazi u Ustav, no već je bilo kasno za zaustaviti referendum.

Sve skupa, vrlo je izvjesno da će vladajući zaista odugovlačiti s ovim u nedogled. Barem dok im Ustavni sud ne kaže da mora postojati prirodni rok, i odredi taj rok.

Drugo pitanje jest ustavnost prijedloga za referendum. Istina, jedino kako Sabor može zaustaviti referendum jest slanje istog na Ustavni sud i nadanje da će biti proglašen neustavnim. Ako misle da je neustavan, ili barem žele otkloniti sumnje oko toga, to bi bilo pošteno napraviti. No to je samo procedura, ono što je jasno jest da referendum nije neustavan. Tu pak čujemo drugu skupinu nebuloza po kojem je broj 33% ustavan, a broj 50% nije. Zanima me bi li 41% bilo ustavno, i gdje to u Ustavu piše. Čujemo da je pitanje neustavno jer smanjuje stečena prava. A gdje to u Ustavu piše da se prava ne smiju smanjivati? Svaki novi zakon kojim se prava mijenjaju nekome prava i smanjuje. Ili su nacinalne manjine posebne? Pa ako HDZ iz dnevnopolitičkih interesa omogući Pupovcu 3 mjesta u Saboru, to se nikad više ne može promijeniti? Ovo sve ne znači da Ustavni sud neće pitanje proglasiti neustavnim, i oni se bave politikom i imali su pogrešne odluke.

Glede načelnog pitanja bi li bilo bolje da prag bude 50% ili 33%, moje je osobno mišljenje 33%. No to je moje mišljenje, nikako pravna ili Ustavna nužnost.

Pitanje ovog referenduma ipak je delikatnije. Radi se o Vukovaru, gdje je novi popis pokazao da Srba ima preko trećine. Bilo je sasvim jasno i predvidljivo da tamošnji Hrvati i branitelji neće blagonaklono gledati na ćirilicu. Još je jasnije da ćirilica neće poboljšati suživot i osjećaj prihvaćenosti srpske manjine, što je smisao odredbe o dvojezičnosti, nego upravo suprotno. Takve su naprosto okolnosti i njihovo negiranje neće ih promijeniti. Stoga nema nikakvog poštenog i mudrog razloga za njeno uvođenje u Vukovaru. Trebalo je protumačiti članak 8 Ustavnog zakona na način da se dvojezičnost ne uvodi ako je jasno da će njeno uvođenje imati upravo suprotne efekte od onih tamo nabrojenih, kako je predložio Karamarko, ili pak promijeniti Ustavni zakon na način da se to pobliže odredi.

Milanovićevo inzistiranje na "provedbi zakona" nije nikakva zaštita prava manjina nego isključivo provokacija koja treba pokazati da je hrvatski narod netolerantan, prema Srbima, homoseksualcima, svejedno. Srpske zajednice, da su poštene, jasno bi rekle da ne žele ćirilicu u Vukovaru jer će to smanjiti njihova prava i štetiti odnosu s većinskim narodom. Ali ni njima to nije na pameti, i njih zanima dokazivanje da su "ugroženi" u Hrvatskoj, pa im je potrebna "zaštita". Već viđeno? Srećom, ovaj put nemaju mogućnosti za scenarije iz prošlosti.

Zbog svega mislim da je reagirati trebalo. Ali isto mislim da je referendumsko pitanje Stožera za obranu Vukovara pogrešno složeno. Trebalo je predložiti mijenjanje Ustavnog zakona na način da postane jasno da se u Vukovaru, barem na neko vrijeme, ne uvodi ćirilica, a da se pritom ne šteti načelnim pravima svih nacionalnih manjina. Iako mislim da konkretna prava neće biti narušena niti jednoj manjini, ružno izgleda ovakvo smanjenje.

Zato predlažem vladajućima sljedeće rješenje: neka promijene Ustavni zakon na način da riješe pitanje Vukovara koje će zadovoljiti i Stožer. Referendum će se svejedno trebati održati (ne razumijem priče o cijeni referenduma, novac svakako ide hrvatskim ljudima), ali onda će svi pozvati narod da glasa protiv, i velikom većinom svi hoće glasati protiv čime će pokazati i poštovanje prema manjinama.

Kako od vladajuće stranke ne očekujem nikakav mudar ili razuman potez, zapravo predlažem Josipoviću da inicira takve promjene. On, koliko god spada u tu elitu, ponekad može prihvatiti razumne argumente. Ako ne bude tako, koliko god sam načelno protiv, ne preostaje mi ništa drugo nego glasati za na referendumu, jer vladajućima još uvijek treba dokazivati elementarnu demokraciju, da suverenitet pripada narodu. I to je, uz mir u Vukovaru, bitnije od apstraktnog smanjenja prava nacinalnim manjinama, kojeg u praksi neće ni biti.

4

Zivac

Ocjene (2)


Respektira (2): VeNLO, siouxica


Komentari

Analiza

Prijedlog: prihvatite volju naroda prije referenduma i zaštitite manjine

27.03.2014. 18:43, Kako pravna država treba riješiti pitanje referenduma o ćirilici?

U ovoj temi postoji nekoliko odvojenih pitanja. I na svako od tih pitanja u javnosti prevladavaju nebulozni odgovori, barem u onom dijelu javnosti koji je pod kontrolom režima. Prvo pitanje jest treba li se referendum izbjeći samo voljom vladajućih (Sabora). Vidim da većina prisutnih komentatora uviđa nebuloznost takvog prijedloga, pa ne moram objašnjavati ustavnu proceduru za referendum. Ustavni sud je dovoljno rekao o tome. No ono što je bitno, to Milanović ne uviđa, i izgleda da opet ide na taktiku opstrukcije kao kod referenduma o braku. Rokovi za referendum ne postoje, pa on u principu može to odugovlačiti unedogled. Druga ... više >

4

Zivac

  • 2
  • 0
  • 0
  • 0

Analiza

Pravna analiza - nije sve tako čisto

24.01.2014. 00:36, Kako će se raspetljati slučaj Perković?

Moguće da će moja analiza biti nepopularna, ali mislim da problem ipak treba sagledati ispravno.

Za početak, da bude sasvim jasno, apsolutno smatram da u Hrvatskom društvu ima previše ostataka bivšeg režima, posebno na pozicijama moći, da je to u slučaju Perković postalo prejasno vidljivo, i da bi od esencijalne važnosti za Hrvatsku bilo da se toga riješimo. Sudeći prema paničnoj reakciji vladajućih u ovom slučaju, zaključujem da bi Perkovićev odlazak u Njemačku mogao pomoći tome cilju, i stoga podupirem da on tamo ode. Ne znam je li kriv za djelo za koje ga se tereti, ne želim se naslađivati njegovim zatvaranje, dapače, ali želim čuti to čega se naši vlastodršci boje, a očito se nečega boje.

Kronološki, pravno relevantne činjenice u ovom su slučaju:

- Prema Zakonu o pravosudnoj suradnji kakav bi stupio na snagu 1. srpnja da nije promijenjen 3 dana prije, Perkovića bi se odmah u srpnju isporučilo Njemačkoj.

- 28. lipnja Zakon je promijenjen čime su uvedene dvije zapreke za Perkovićevo izručenje: 1.) izručenje je moguće samo za djela počinjena nakon 7. kolovoza 2002. i 2) izručenje nije moguće za djela za koja je nastupila zastara po našem pravu.

- Potpuno opravdano, dolazi do žestoke reakcije Njemačke i Europske unije kojima je očito da se štiti Perkovića bezobraznim metodama.

- 4. listopada pritisak rezultira promjenom Zakona kojom se od 1. siječnja 2014. uklanja prva, očitija zapreka Perkovićevom izručenju. Europska unija očekuje da će nakon toga datuma Perković biti izručen.

- Vladajući pod izlikom uklanjanja druge zapreke (kao da nisu mogli i u toj točki promijeniti Zakon) pokreću ustavne promjene. Priča je potpuno apsurdna i ustavne promjene ne uspijevaju, barem ne na vrijeme.

- 1. siječnja, zbog stupanja na snagu Zakona, pokreće se postupak za izručenje. Županijski sud, a kasnije i Vrhovni, u skladu s nekim već ranijim odlukama, konstatiraju da zastara nije zapreka za izručenje.

Eh, tu priča postaje zanimljiva. Nema dvojbe da svatko tko zna čitati zaključuje da se članak 20. stavak 2. točka 7. Zakona o pravosudnoj suradnji, koji spriječava izručenje zbog djela u zastari, odnosi na sva djela, pa i ona iz članka 10., dakle ona za koja "nema provjere dvostruke kažnjivosti", u protivnom bi to isključivanje negdje pisalo, kao što piše u stavku 1. i u točki 4. stavka 2. Iz same Okvirne odluke vijeća o pravosudnoj suradnji, iz koje su ove odredbe uglavnom prepisane, pri čemu su iz fakultetivnih pretvorene u obligatorne, također je jasno da je moguće odbiti izručenje za sva djela ako je nastupila zastara (članak 4, stavak 4.) inače bi i tamo drugačije jasno pisalo, kao što piše u stavku 1. istog članka. Nadalje, točno je što tvrdi Anto Nobilo, da se u drugim europskim državama to tako i provodi.

Obrazloženje Županijskog suda u Zagrebu, a onda i Vrhovnog suda, da "neprovjeravanje dvostruke kažnjivosti" znači i neprovjeravanje zastare, jer se zastara ne može niti utvrditi prije nego utvrdimo o kojem se točno djelu radi u domaćem pravu, ima logike i vjerojatno piše u pravnim priručnicima. No pozitivno pravo ne izlazi iz pravnih priručnika nego iz zakona, a prema Zakonu koji je na snazi pojam "neprovjeravanja dvostruke kažnjivosti" očito ne uključuje neprovjeravanje zastare, koliko god to bilo čudno, i koliko god se taj pojam razlikovao od pojma "neprovjeravanja dvostruke kažnjivosti" opisanog negdje drugdje.

Dakle, prema Zakonu koji su donijeli bivši komunisti u neprihvatljivom bezobrazluku prema Europskoj uniji, i koji nije dovoljno promijenjen nakon pritisaka iste, Josipa Perkovića ne može se izručiti Njemačkoj. Vrhovni sud u svojim odlukama krši Zakon, i time dobija simpatije mnogih koji žele da se oslobodimo nasljeđa bišeg režima. Ali ne i moje, jer smatram da trebamo igrati čisto i ispravno, ovo je opet neko (i možda nečije) muljanje. Trebali bismo biti jasni i reći gospođi Reding: Milanović i dalje mulja i ne mijenja Zakon kako treba da Perković bude izručen, trebate pojačati pritisak na njega. Ovako otvaramo prostor mnogim kolateralnim žrtvama koje nemaju veze s Perkovićem, povećavamo pravnu nesigurnost i zbunjenost zakonima. A i otvaramo prostor mogućem poništenju svega od strane Ustavnog suda. Hoće li to zaista tako biti, ne znam. Ustavni sud može se držati zakona i poništiti odluku. Ali i ne mora, može se držati "viših principa" ili jednostavno štiti kolege suce nekom zmuljanom odlukom. Ili sve to ovisi o tome koja će strana izvršiti veći politički pritisak?

Da napadnem i drugu stranu, ponašanje Državnog odvjetništva pravno je skandalozno. Najprije nastupaju u "dvostrukoj ulozi", pa je izvjesna D.P. podvojena ličnost, kao zastupnica Njemačke misli jedno, a kao državna odvjetnica misli nešto drugo. Možda i kao članica partije misli nešto treće. Samo mi nije jasno koja je to uloga Državnog odvjetništva u procesu izručenja Njemačkoj osim zastupanja Njemačke? Da ne zastupaju Njemačku tamo uopće ne bi bili. Nadalje, unatoč mojem mišljenju da su trenutno formalno u pravu, zastupnik stranke ne može ne uložiti žalbu na presudu koja njegovoj stranci ne ide u korist, ako je očito da sudovi različito tumače Zakon i da je uspjeh žalbe vrlo moguć. Stoga je neulaganje žalbe u slučaju Mustač kršenje obveze zastupanja Njemačke. Ako vas odvjetnik krivo zastupa, u najmanju ćete ga ruku napasti, tako da nije isključen diplomatski napad Njemačke zbog ovoga. Ne znam koliko im je Mustač bitan.

Ovo sve napisah uz jednu ogradu: nisam sasvim siguran da je za Perkovića nastupila zastara. Županijski sud u Zagrebu podredno tvrdi da nije. Zapravo bi bilo najbolje da zaista nije, pa da Ustavni sud poništi tumačenje Vrhovnog suda da zastara ne spriječava izručenje, ali svejedno izruči Perkovića jer zastara nije nastupila. To bi ujedno pokazalo i da sve ove godine Državno odvjetništvo nije radilo svoj posao i nije procesuiralo zločine koje je moglo procesuirati.

2

Zivac

Ocjene (6)


Respektira (6): Losonsky, sthagon, Vjeran, abakus, siouxica, visitor


Komentari (8)


Dobrodošao! Slučaj je nažalost od početka više politički nego pravni pa drukčije nije ni moglo biti. Uočio sam da je u medijima izostalo objašnjenje ključnog (što je to dvostruka kažnjivost), slučajno? Teško. Ostane li ovako, nije objašnjeno ... visitor 0 0 0


(u medijima) što znači presedan za ubuduće - bilo tko traži a RH obavlja tehnički posao izručenja. Zakon je onda u samo jednom članku to mogao tako i regulirati. :) Ulaskom u EU bi trebao biti predan samo dio suvereniteta, ne sav. No, oni znaju..:) visitor 0 0 0


Dobrodošao! Odlična prva analiza. sthagon 0 0 0


a evo baš njemci odbiše izručiti nam radoševića, zbog zastare dakako :) ...i još su prema opisu djela sami kvalificirali o čemu se radi :).. visitor 0 0 0


svatko ima pravo na mišljenje, pa i Zivac, ali smatram da su vrh. i ustavni sud kompetentniji i da je time njihovo tumačenje zakona ispravnije. @visi: radoševićevo djelo nije u popisu za provjeru dvostruke kažnjivosti, pa to nije za usporedbu... dino89 0 0 0

Analiza

Pravna analiza - nije sve tako čisto

24.01.2014. 00:36, Kako će se raspetljati slučaj Perković?

Moguće da će moja analiza biti nepopularna, ali mislim da problem ipak treba sagledati ispravno. Za početak, da bude sasvim jasno, apsolutno smatram da u Hrvatskom društvu ima previše ostataka bivšeg režima, posebno na pozicijama moći, da je to u slučaju Perković postalo prejasno vidljivo, i da bi od esencijalne važnosti za Hrvatsku bilo da se toga riješimo. Sudeći prema paničnoj reakciji vladajućih u ovom slučaju, zaključujem da bi Perkovićev odlazak u Njemačku mogao pomoći tome cilju, i stoga podupirem da on tamo ode. Ne znam je li kriv za djelo za koje ga se tereti, ne želim se naslađivati ... više >

2

Zivac

  • 6
  • 0
  • 0
  • 8