Reputacija 3

  • Bodova 83.2
  • Analiza 3
  • Ocjena 9
  • Anketa 17

Analiza

Projekcija proračuna kao brana od političkog populizma

24.08.2016. 14:05, Pametno objavilo projekciju trogodišnjeg državnog proračuna, trebaju li i ostali?

Jučerašnje predstavljanje trogodišnje projekcije proračuna stranke Pametno presedan je u domaćem političkom prostoru. Koliko je meni poznato nikada do sada niti jedna stranka u Hrvatskoj nije u predizbornoj kampanji na tako ozbiljan način pristupila javnim financijama niti je ikada realno predstavljala cijenu vlastitih predizbornih obećanja.

Dosad smo imali prilike gledati isključivo stihijski generirane te sadržajno i kontekstualno potpuno prazne kvazi-programe temeljene na kasnije neispunjenim obećanjima i potpuno iracionalno postavljenim ciljevima ostvarenja ekonomskog rasta. Magična brojka od 5% ekonomskog rasta iz nekog je razloga (valjda marketinškog) privlačna domaćim političarima već dulje vrijeme. Pogotovo uzevši u obzir da je Hrvatska rijetko dostizala takve stope rasta u prošlosti, koje su čak i u razdoblju ekspanzije od 2000. do 2007. (temeljene prvenstveno na rastu duga građana, države, poduzeća, i banaka) u prosjeku bile niže od svih usporedivih tranzicijskih EU zemalja. No tu je uvijek priča o neostvarenom hrvatskom potencijalu pa se onda stranke ufaju, kroz najavljeni set politika, tobože dostići taj potencijal.

To bi čak i bilo moguće da stranke počnu razmišljati o jedinim reformama koje Hrvatskoj doista trebaju – pravosuđa, lokalne i javne uprave. Ali ne na deklarativni način kao do sada, nego kroz konkretni set politika čiji se učinak mora vidjeti na projekciji proračuna. Zato je ovaj istup stranke Pametno, slagali se ili ne sa njihovim prijedlozima politika, za svaku pohvalu – jer daje glasačima direktan uvid u reformske zahvate koje bi oni provodili (primjerice, smanjenjem poreza na dohodak imaju u planu proračuna kompenzirati gubitke prihoda lokalnoj samoupravi, ali i njihovu racionalizaciju kroz smanjenje lokalnih jedinica čime će se dodatno rasteretiti taj segment rashoda; potom imaju u projekciji stabilno kretanje mase plaća u javnom sektoru ostvareno kroz uvođenje kriterija rasta i pada plaća po učinku; itd.).

I za samu stranku Pametno ovo je korak naprijed. Nakon prošlogodišnjeg predstavljanja najboljeg programa dosada u Hrvatskoj političkoj povijesti (SDP-ov Plan 21 i HDZ-ov 5+ ne mogu se staviti niti u istu rečenicu sa ozbiljnošću i zrelošću tog programa), poslušali su dobronamjerne sugestije i kritike te otišli korak dalje sa prvom projekcijom ikada. Najbolji program, hvaljen tada od eminentnih domaćih stručnjaka, nije im ipak donio izborni uspjeh (standardna teza da Hrvatima nisu bitni programi kad glasuju, već ponajprije ideologija), no ako išta, podigli su letvicu političkog diskursa o programima među strankama. Doista, u aktualnoj kampanji zamjetno je da se i HDZ i SDP i ostale stranke po prvi puta natječu programima te govore puno više o ekonomiji, brojkama i mjestimice konkretnim policy prijedlozima, iako je i dalje većina tih prijedloga nejasna, loše definirana, pogrešno procijenjena, i često potpuno izvan doticaja sa stvarnošću. Lako je moguće, iako teško dokazivo, da je upravo taj istup sa konkretnim programom stranke Pametno djelomično utjecao na ostale političke stranke da barem pokušaju konkretizirati vlastite programe. Još u tome nisu uspješni, no bitno je da je pozitivan trend pokrenut. Idući korak kojeg očekujem u narednim kampanjama političkih stranaka u Hrvatskoj je predstavljanje projekcija proračuna. 

Zašto su projekcije proračuna bitne?

Projekcija proračuna jasno građanima pokazuje par stvari. Prvo, smjer u kojem stranka vidi Hrvatsku. U proračunu svaka stranka mora precizno odrediti poziciju prema plaćama u javnom sektoru, prema subvencijama, prema socijalnim davanjima, prema mirovinama, prema izdacima za obrazovanje i zdravstvo, prema makroekonomskoj politici javnog duga i deficita, prema lokalnoj samoupravi, prema javnim poduzećima i prema poreznoj politici.

Sa konkretnom projekcijom proračuna neće više biti moguće pričati o smanjenju poreza bez odgovarajućeg smanjenja izdataka na rashodovnoj strani proračuna. Ukoliko stranka planira smanjiti PDV, porez na dohodak ili porez na dobit, mora reći koje će rashode rezati ili mora priznati da će rupu u proračunu financirati zaduživanjem. Neće biti moguće obećavati veće plaće, mirovine, naknade, bez objašnjenja s kojim većim porezom će se to financirati. Neće biti moguće govoriti o smanjenju javnog duga bez plana o postepenom smanjenju proračunskog deficita. Morati će se jasno objasniti od kuda će se financirati "besplatni" udžbenici, prijevoz, oplate dugova, 1000 eura za novorođenčad. Ako glasači prihvaćaju da će se takva obećanja financirati povećanim zaduživanjem ili većim porezima – to je sasvim legitimno. Samo to glasačima mora biti obznanjeno i jasno.

Sva ta parcijalna i neostvariva obećanja koja smo do sada imali prilike svaku kampanju iznova slušati (sjetimo se nesretnog Pelješkog mosta koji se ne znam koliko puta otvarao; pohvalno je da ga ovaj puta nitko ne spominje), bit će jako teško „prodati“ javnosti. Drugim riječima ovim se putem značajno limitira politički populizam jer se glasačima šalje poruka o konkretnim prijedlozima koji su ostvarivi i mogući, te se vrlo brzo identificiraju prijedlozi koji služe samo za kratkoročnu političku promociju i za koje već unaprijed znamo da se neće ostvariti. Sa projekcijom proračuna do kraja mandata, praznim pričama dani su odbrajani.

Zbog toga smatram da je i zakonska odredba objave projekcija proračuna potrebna, jednako kao i zakonska odredba objave stranačkih donacija. I jedno i drugo potiče transparentnost i smanjuje mogućnosti postizborne prevare glasača. Osim toga plan proračuna smanjuje neizvjesnost i privatnom sektoru po pitanju očekivane porezne politike, ali i radnicima u javnom sektoru oko očekivanih plaća, te umirovljenicima oko očekivanih mirovina. Konačno, plan proračuna dat će glasačima na kraju mandata jasnu usporedbu onoga što je stranka na vlasti obećala i onoga što je ostvarila. Neće više biti moguće (ili će barem biti značajno otežano) jeftinim PR trikovima prikazivati uspjehe vlade koji to nisu. Ukoliko je stranka najavila smanjenje poreza i nije ga ostvarila – to je prekršeno obećanje i glasači će takvo ponašanje kazniti. Ovakve inicijative stoga treba pozdraviti jer je upravo ovo primjer malih koraka koji poboljšavaju našu mladu demokraciju. Populizam o smanjenju plaća političarima nas može samo kratkoročno zadovoljiti, no on neće dovesti do napretka zemlje. Treba razmišljati na drukčiji način, kako malim promjenama postići značajni dugoročni učinak. 

Ocjene (12)


Respektira (9): IDujas, Harvey, Anyst, viewer, Jerry, Dirk15, Niksodus, Stranac, siouxica


Slaže se (1): Niksodus


Ne slaže se (2): april, Laci


Komentari (29)


Laci, problem sa proracunom je upravo taj da se stavke mogu maskirati pa imamo situaciju da drzava financira tiskovine koje rade protiv te drzave. Kao npr Pupovcevo glasilo. Anyst 0 0 0


članak je , kao i projekcija proračuna(Pametno) jedan velik iskorak u promišljanju budućih politika, koje, na žalost još uvijek dobivaju glasove "na relaciji '41 - '91. Pametno se previše ne obazire na prošlo svršeno vrijeme,zanima ih prosperitet Harvey 0 0 0


Respekt za lijepo napisan i logično posložen tekst. Ipak je promakao odgovor na pitanje: Tko garantira da Puljak & Puljak nakon izbora neće reći da je njihov program bio šala kao što je to svojevremeno učinio Milanović? IDujas 0 1 0


Usput budi rečeno taj eklatantan primjer populizma SDP-a i partnera nikad u medijima nije i nazvan populizmom iako po svemu odgovara definiciji populizma štoviše spada u izborne prijevare bez presedana! IDujas 0 0 0


Većina prezentiranog se čuje i od ostalih stranaka. Dakle opet sve ovisi o vjerodostojnosti osoba. Zenga2 0 1 0

Analiza

Bez depolitizacije i reformi poput one koju nudi M. Dalić nema izlaska iz krize

13.03.2015. 20:20, Nakon chata: Kako depolitizirati javni sektor? Je li moguća reforma bez masovnog otpuštanja?

Reforma javne uprave tek je jedan od tri temeljna koraka (odnosno prijeko potrebnih reformi) za izlazak Hrvatske iz krize. Mogli bi reći da je ona nužan ali ne i dovoljan uvjet. Drugim riječima, uz reformu javne uprave na sličnim se principima depolitizacije, profesionalizacije i uspostave mjerljivih kriterija treba provesti i reforma pravosuđa te na nešto drukčijim temeljima reforma lokalne samouprave.

Prijedlozi izmjena Zakona o državnim službenicima zastupnice Martine Dalić odlični su primjeri kako se priprema jedna takva strateška reforma. Sa jasno definiranim ciljevima, sa konkretnim setom mjera, i sa implikacijama dugoročnih učinaka. Nakon što sam pročitao prijedlog izmjene Zakona (iz fonograma saborske rasprave kojega je Martina Dalić stavila na svoju web stranicu), mogu reći da se slažem sa gotovo svakom iznijetom stavkom, pogotovo sa onima koje se odnose na depolitizaciju i profesionalizaciju javne uprave, i konkretno na precizno definiran set mjera kojima bi se takve stvari trebale napraviti. Pogotovo su dobri prijedlozi kriterija mjerenja učinkovitosti zaposlenika u javnoj upravi (poput broja riješenih predmeta, izdanih dozvola, vremena potrebnog za rješavanje predmeta, prijedloga za poboljšanje procedura itd.) koji bi vrlo brzo odvojili politički instalirane 'uhljebe' od ljudi koji doista biraju karijeru u javnom sektoru vođeni plemenitijim motivima. Na to bismo mogli dodati i druge oblike pozitivnih motivatora poput nagrada i statusnih simbola (na koje ljudi dokazano pozitivno reagiraju). Uostalom praksa privatnih kompanija (pogotovo velikih korporacija koje su po svojoj internoj strukturi i tromosti slične javnom sektoru) je pokazala da one već desetljećima uspješno motiviraju svoje zaposlenike i plaćom i ostvarenim beneficijama vezanima uz učinak. Najveći problem motivacije u javnom sektoru je činjenica koje su radnici itekako svjesni – trudili se ili ne, dobiti će istu plaću.

Osim svega ovoga treba imati na umu da ponekad javni službenici nisu isključivi krivci za vlastitu neefikasnost i sporost, već je kriv i kompliciran set procedura i često paralelni zakonski okvir koji onemogućava da proces, primjerice izdavanja dozvola, bude brži. Stoga i tu treba tražiti rješenje, a to već zadire u okvire reforme pravosuđa (zbog čega sam i naglasio u početku da je reforma javne uprave nužna, ali tek jedna od tri koje Hrvatskoj trebaju).

Jedini prijedlog s kojim se načelno ne slažem je izbor kadrova stručnjaka javnim natječajima, koliko god to zvučalo kao logično i prihvatljivo rješenje. U postojećem 'mekom' institucionalnom okviru u Hrvatskoj takve se stvari često zloupotrebljavaju jer se unatoč provedenom natječaju i dalje postavljaju politički instalirani kadrovi, samo što im legitimitet javnog natječaja omogućava izostanak realne odgovornosti prema biračima, odnosno prema korisnicima javnih usluga. Dosadašnja praksa je pokazala nevjerojatnu kreativnost domaćih političara u namještanju takvih natječaja (uostalom, pogledajmo samo razinu korupcije u javnim nabavama, gdje su unatoč poštivanju zakonske procedure malverzacije i dalje moguće). Ako bi se depolitizacija doista provela onda u konačnici sam institut natječaja nije ni bitan, jer će kriteriji uspješnosti uvjetovati nečiji opstanak na poziciji. No u svakom slučaju smatram da sa idejom natječaja treba pričekati, odnosno ne ići sa njom kao prvim korakom u pokušaju uspostavljanja profesionalizacije. 

Prvi, ključni korak je onaj depolitizacije, i upravo u tome leži i snaga prijedloga Martine Dalić, a nažalost i razlog njegova odbijanja.

Stranke zaziru od depolitizacije javne uprave (a pogotovo od reforme lokalne samouprave) ponajviše jer im to smanjuje političku moć, izvor prihoda, ali i najvažnije – udara im na bazu članstva.  Obje najveće stranke koje se izmjenjuju na vlasti u Hrvatskoj izgradile su sustav koji potiče rentijerstvo, nepotizam i stranačko kadroviranje, koji udruženi čine glavni mehanizam ekstraktivnog transfera dohotka od poreznih obveznika. Teško je očekivati reforme od vladajućih kojima će „rezati granu na kojoj sjede“, pogotovo kada se dovede u pitanje depolitizacija javnih poduzeća ili racionalizacija lokalne samouprave, kao dva temeljna izvora prihoda (i legalnih i ilegalnih) samim strankama.

Osim toga pozicija moći je temelj za preživljavanje usko povezanog stranačkog članstva. S njihove strane sasvim je logično zašto ne dirati u sustav koji ih održava, i sasvim je jasno zbog čega se stranački instalirani kadrovi odupiru reformi koja inzistira na postavljanju mjerljivih kriterija – jer ih oni prvi ne bi bili u stanju ispuniti! Osoba koja nema političko zaleđe a radi u javnom sektoru zna da si ne može priuštiti nerad i neefikasnost i stoga će se truditi da zadovolji kriterije. Ali s druge strane ako sustav u javnom sektoru štiti sve od nerada i otkaza, onda to i onima bez političkog zaleđa može biti opravdanje za nižu efikasnost i manju motivaciju na poslu. Sustav interne konkurencije, odnosno uvođenja realnih i konkretnih kriterija mjerenja uspješnosti (kao što postoji u privatnom sektoru), rješava se i taj ključni problem kojim se eliminiraju neradnici sa političkim zaleđem a ostavljaju oni uspješni koji kvalitetno obavljaju svoj posao (kakvih zasigurno ima).

U svakom slučaju dobili smo konkretan prijedlog i instrumentarij po kojemu možemo provoditi reformu javne uprave. Sličnih inicijativa i konkretnih prijedloga bilo je i za preostale dvije ključne reforme, pravosuđa i lokalne samouprave, no u svim tim hvalevrijednim pokušajima uporno i dalje izostaje politička volja. Dok god tako bude, i dok god političari samo načelno podržavaju reforme a bez ikakvih konkretnih poteza (prilažem insert iz sjajnog britanskog političkog sitcom-a „Yes, Minister“ koji upravo to karikira), i sa glatkim odbijanjem ovakvih prijedloga, nemojmo očekivati skorašnji izlazak Hrvatske iz stagnacije.

Ocjene (10)


Respektira (8): Losonsky, visitor, Cogito, Panter, RepopeR, ivan94, siouxica, NikiPapalina


Slaže se (1): NikiPapalina


Ne slaže se (1): Demon_Clean


Komentari (26)


Pogledajte tim očima naše medije. Novinarima je manipulacija s demokracijom vrhunska politika. Npr. monetizacija AC je krivo ime za nešto što bi trebalo napraviti. Državno upravljanje AC je idiotizam, a monetizacija može biti krimen. Boljunac 0 0 0


AC.kao i sve što ne spada na državu treba - privatizirati. Uz velike popuste za Hrvate (i Hrvatice!? tj. državljane i državljanke RH !?) pa neka zarađuju ako znaju izabrati sposobnu i poštenu upravu. Ali bez kreditnih dugova za njihovu izgradnju. Boljunac 0 0 0


Eto, i danas sam čuo za konkretni slučaj pritiska na neovisnost uprave. To je u nas pravilo. Vlast drži da je ona važnija od zakona. S takvom državom ne možemo ići naprijed. To nije pravna država. I ako zakon ne valja, mora se primijeniti. Inače ... Boljunac 0 0 0


Boljunac, a da ponudimo cijelu Hrvatsku, zajednosa svim građanima na prodaju - privatizaciju, uz uvjet da svatko radno sposoban ima radno mjesto i dobija redovno plaću za svoj rad, a da vlasnik Hrvatske obezbijedi mirovine, socijalnu, Laci 0 0 0


zdravstvenu i obrazovnu skrb ? Time bi eliminirali ovunašu groznu političku "elitu" i spriječili pljačkanje države od strane njenoga "vrha" ? Jer ovako kako stoje stvari, prodali smo se inozemstvu, ali bezikakove garancije za bilo što ! Laci 0 0 0

Analiza

Parlamentarni izbori razbit će fikciju da su birači prepoznali Sinčićev program

02.01.2015. 17:42, Tko će 11.1. privući više birača? Mogu li Josipović i Grabar Kitarović pridobiti Sinčićeve glasove?

Najveće iznenađenje prvog kruga predsjedničkih izbora, Ivan Vilibor Sinčić, zapravo uopće nije iznenađenje. "Efekt Sinčić" je kopija efekata Boris Mikšić iz 2005., Laburista iz 2011. te ORAH-a iz 2014. – glasači koji već 10 godina traže nešto novo na političkoj sceni.

Uz jednu bitnu napomenu, Sinčićevi glasači nisu novi glasači. Sinčić u prosjeku nije uspio galvanizirati nove glasače da njega podrže, već je prikupio glasače nezadovoljne aktualnom politikom Vlade, a time i Predsjednika. Glasovi za Sinčića su i dalje glasovi protiv establishmenta.

To se najbolje vidi iz podataka o izlaznosti. U Hrvatskoj na izborima u prosjeku glasuje nekih 2,5 milijuna glasača na nacionalnoj razini (2003. i 2007., dok je 2011. bilo nešto manje – 2,4 milijuna). Jedino je 2000. izašlo gotovo 3 milijuna glasača (2,980,000), kada je želja za promjenama uvjetovala ogromnu i iznadprosječnu izlaznost. Zadnji put kada je izlaznost na nekim nacionalnim izborima bila tolika radilo se o referendumu za Hrvatsku državnost 1991. godine, kada je izašlo nešto više od 3 milijuna ljudi (3,051,000). Može se zaključiti da je u Hrvatskoj maksimalna izlaznost oko 3 milijuna glasača i to u trenutku kada se očekuju velike promjene i velike stvari. Čak ni izbori za Predsjednika Tuđmana nisu uspjeli galvanizirati toliko biračko tijelo – na prvim izborima za Predsjednika 1992. izašlo je 2,6 milijuna glasača, gdje je Tuđman pokupio 1,5 milijuna glasova. 

Na predsjedničkim izborima izlaznost je uvijek nešto manja; tek 2000. je bila 2,6 milijuna (kao u Tuđmanovo vrijeme), da bi 2005. u oba kruga i 2009. u drugom iznosila 2,2 milijuna (valjda je 400 tisuća ljudi odustalo shvativši da ovlasti i uloga Predsjednika nisu iste kao što su bile prije). U prvom krugu 2009. izlaznost je bila još manja, 1,975 milijuna, a u prvom krugu ovih izbora izlaznost je bila najmanja do sada – tek 1,78 milijuna. Dakle i ovdje se "izgubilo" gotovo 400 tisuća glasača koji su u drugom krugu prošlih izbora glasali za Josipovića (tj. protiv Bandića).

Prema tome, Sinčićeva poruka u izbornoj noći da su glasači prepoznali njegov tobože program je fikcija koju će Živi Zid osjetiti već na idućim parlamentarnim izborima kada se suoče sa iole ozbiljnijim opcijama koje ciljaju na nezadovoljne glasače, poput ORAH-a ili Mosta. To su uglavnom glasači koji inače glasuju protiv (ili HDZ-a ili SDP-a), no sudeći po raspodjeli Sinčićevih glasova po općinama, radi se u većoj mjeri o nezadovoljnim glasačima SDP-a i Kukuriku koalicije (po obali Dalmacije, po Istri i Kvarneru te po Zagorju i sjeveroistoku), odnosno uglavnom glasačima koji ne glasuju za SDP, već protiv HDZ-a. Po toj geografskoj kategoriji možemo govoriti o sličnosti sa uspjehom ORAH-a na EU izborima sredinom godine. ORAH je prije 6 mjeseci pokupio glasove u gotovo istim sredinama kao i Sinčić, osim obale Dalmacije, ali i dijelova Slavonije koji su na EU izborima odlazili Savezu za Hrvatsku - glasači HDSSB-a kojima očito vlastiti kandidat nije bio dovoljno uvjerljiv. 

Što se HDZ-a tiče, pobjedu slave prerano. Ukoliko je istinito da su pokrenuli maksimalne napore da podignu sve svoje glasače, onda 650 tisuća glasova baš i nije uspjeh. Nešto manje od tog broja glasova su dobili na parlamentarnim izborima 2011. gdje su potučeni do nogu. Ukoliko je to maksimum HDZ-a (jer 100 tisuća glasova Kujundžiću neće ići HDZ-u na idućim parlamentarnim izborima, već će ići Savezu za Hrvatsku), jedina šansa za pobjedu na parlamentarnim izborima im je mala izlaznost, odnosno nastavak rezigniranosti birača prema postojećim političkim opcijama gdje se nezadovoljni glasači odlučuju ili na apstinenciju ili na podršku opskurnim kandidatima, odnosno na pronalazak neke nove "treće" opcije.

Zaključno, vrlo je izgledno da bi Hrvatsku izbornu scenu mogla zahvatiti promjena koja se dogodila u Sloveniji – da se razbije postojeći stranački duopol izlaskom novih igrača na političku scenu. U idućih godinu dana nekoliko aktera borit će se za tu poziciju treće opcije, ili pak serije novih opcija, da ulove nezadovoljne glasače. Osim ORAH-a koji gotovo izgledno pridobiva nezadovoljne glasače SDP-a (i koji je dobio prijetnju u Živom Zidu), javlja se i Čačić sa Reformistima (koji se bori za HNS-ovo biračko tijelo na sjeveru), ali i najvjerojatnije stranka Most iz Metkovića predvođena gradonačelnikom Božom Petrovom i par lokalnih dalmatinskih političara (Stipe Petrina iz Primoštena, Marijana Puljak iz Splita, Ivan Kovačić iz Omiša) trenutno u borbi protiv korumpiranih lokalnih elita. Predstoji stoga oštra borba za nezadovoljne glasače kojih očito ima preko milijun u Hrvatskoj (300 tisuća glasova za Sinčića plus preko 700 tisuća glasača koji nisu izašli time izrazivši svoje nezadovoljstvo). Utrka za parlamentarne izbore počinje.

Ocjene (10)


Komentari (10)


Dobro nam došao na Barometar. Respekt dobrodošlice je već stisnut. Ali zavrijedio si ga ovako i onako. Piši nam dalje, imaš što za reći. Servus! Vjeran 1 0 0


Odlična prva analiza. Jedino se ne slažem s procjenom broja hdz-ovih birača. To im je vjerojatno core jer Kolinda nije bila baš inspirativna u prvom krugu. Na parlamentarnim će moći računati i na dobar dio onih koji žele promjenu. Isto kao i sdp 2011 sthagon 0 1 0


Sustav radi za Sinčića, svaki ovršeni 10 novih glasova. mihael 0 0 0


@VV Izgleda da si "jedan u nizu" onih koji su "upali u zamku" usporedbe Sinčića sa Mikšićem, Laburistima, ORaHom ... Ne treba podcijeniti snagu "gladnog naroda" kojima Sinčić jasno i nepokolebljivo nudi krivce za njihovo stanje. Panter 0 0 0


@VV Napisao sam par analiza o Sinčiću i strankama koje ga podržavaju. Ako nađeš vremena pročitaj (jer ne mogu pojasniti svoj stav u komentaru). Lako ćeš naći te analize - one sa najviše neslaganja :) Panter 0 0 0