Reputacija 4

  • Bodova 127.3
  • Analiza 80
  • Ocjena 574
  • Anketa 23

Analiza

Zašto braniteljski prosvjed neće ništa postići dok mu je Glogoški vođa

10.04.2015. 11:05, Trebaju li branitelji dobiti ustavni zakon?

Noć je već davno preuzela hladni zimski dan 13. veljače 1995. kad je Đuro Glogoški napokon našao vrijeme za ono što je nestrpljivo iščekivao nekoliko dana. Uzbuđeno se dovezao električnim kolicima do kreveta i teškim, ali uvježbanim, pokretima izmigoljio iz njih i namjestio se u polusjedeći položaj. Prošlo je, evo, već pune četiri godine otkako je ranjen srbočetničkim gelerom i donekle pokretan samo u gornjem dijelu tijela. S rukama, jedva nešto upotrebljivijima od ozljeda, je uporno, sporo i s velikim naporom listao Feral Tribune dok su mu oči skakale s naslova na naslov. Odjednom mu se lice, prirodno razvučeno u pomalo ciničan šarmantan osmjeh, potpuno ozarilo. Ugledao je svoju sliku na polovici velike stranice s naslovom "ZA OVU SE DRŽAVU NE VRIJEDI BORITI!".

Nisam siguran. Stvarno nisam siguran gdje sam bio te hladne zimske noći 13. veljače 1995., ali danas želim vjerovati da je to bio onaj ponedjeljak kad sam došao kući, jer ponedjeljkom smo imali smjenu na terenu, ako se moglo ... sedam-sedam. Ono u što jesam siguran je rutina koju sam imao za sedmodnevnog boravka kući. Cijeli dan bih se igrao sa sinom, ali nikad bez nazočnosti supruge. Na previše načina sam znao ubiti čovjeka golim rukama da bih bio siguran u sebe da neću "odlutati" i u bunilu izmasakrirati vlastito nemoćno dijete. Supruga je bila moja sigurnost, ona je tada bila onaj dio mog mozga koji normalne ljude sprječava da uzmu automatsku pušku, ulete među nevinu rulju i isprazne par okvira. Nas troje smo bili jedno i zato danas imam privilegiju pisati ovaj članak. Nisam želio vidjeti nikog drugog, ni roditelje ni prijatelje. U kući nije bilo noževa, čekića, staklenih boca i čaša ... ničega što bi u strahu od ludila mislio da mogu upotrijebiti protiv vlastite obitelji. Hvala ti Bože na plastici.

Tog hladnog zimskog ponedjeljka 13. veljače 1995. žena me prije spavanja zaključala u sobu. To je bio jedini uvjet da spavam u kući jer su noći bile najgore. Budio sam se u znoju i po par minuta ne bi znao gdje sam. Ja sam, vjerojatno, jedini čovjek na svijetu s blindiranim vratima na spavaćoj sobi jer mi obična, drvena, nisu davala nikakvu sigurnost da ih neću razbiti i zadaviti najdraže na spavanju. Danas želim vjerovati da sam tog ponedjeljka u miru zaključane sobe upalio noćnu lampu i počeo čitati Feral Tribune. Najprije broj od prošlog ponedjeljka jer nije bilo oportuno nositi na teren "takve časopise". Vjerojatno je bila već duboka noć kad sam naletio na članak pod naslovom "ZA OVU SE DRŽAVU NE VRIJEDI BORITI!". Sigurno sam nešto sočno opsovao, meni nepoznatom, invalidu Domovinskog rata i autoru članka. Vrlo vjerojatno toliko sočno da bi mi na toj psovki pozavidjeli čak i Srbi, najmaštovitiji "beštimaduri" na kugli zemaljskoj. A onda sam, kao i uvijek prije spavanja, okrenuo stranicu na rubriku "Greatest shits".

***

Prije dvadeset godina bih se mijenjao s Đurom Glogoškim. Možda zvuči licemjerno, ali nitko tada ne bi bio sretniji od mene da sam bio fizički nemoćan ostvariti sve ono čega sam se bojao i znao kako ostvariti. Vjerujem da bi se i Đuro Glogoški tada mijenjao sa mnom, svakome tuđa muka izgleda lakša.

Danas sam, uz lijekove, "zdrav čovjek". Odavno se ne bojim da ću nauditi obitelji (danas je to, doduše, gotovo i nemoguće zbog "odnosa snaga"), odavno spavam sa suprugom u otključanoj sobi. Danas se ne bih mijenjao s Đurom Glogoškim, a sumnjam i da bi se on mijenjao sa mnom. Barem sudeći prema njegovom odnosu prema oboljelim od PTSP-a, Ne znam koliko ozbiljno možemo shvatiti dopis ministra Matića koji smo zaprimili s obzirom na to da on boluje od PTSP-a.

Danas smo i Đuro Glogoški i ja uspješni ljudi. Razlika je u tome da je on napravio karijeru od svoga invaliditeta, a ja od svoje struke. Iako mi je dijagnosticiran PTSP i manično depresivna psihoza nikad nisam uzeo ni jednu državnu lipu zbog toga. Ne osuđujem one koji jesu, ali ja nisam jer mi je glava tvrđa od blindiranih vrata koja su još uvijek, kao podsjetnik, na mojoj spavaćoj sobi. Zato i mogu ovako pisati i zato, za razliku od jednog branitelja, nikad neću izjaviti, Ja vas se ne bojim! Zbog dvije stvari. Prvo, meni branitelji nikad ne mogu biti "oni" jer sam prvo branitelj pa Hrvat pa, nadam se, čovjek. Drugo, i kad bih imao potrebu obratiti se na taj način braniteljima u Savskoj rekao bih, Ja sam naš, ne morate me se bojati. To sam ja, zahvalan za svaki dan u kojem se budim bez suludih misli s kojima sam bio puno opasniji za okolinu nego okolina za mene.

Đuro Glogoški je pogrešna osoba na pravom mjestu. Čovjek je toliko kontradiktoran da će biti dobro ako uskoro ne slaže i svoje ime. Dao je zdravlje za Hrvatsku, jedino što je više mogao dati je život, ali to mu ne daje pravo za izjavu "ZA OVU SE DRŽAVU NE VRIJEDI BORITI!". Danas se pravda da je izjavio " ZA OVAKVU SE DRŽAVU NE VRIJEDI BORITI!". U čemu je razlika Đuro? Je li ti draže da izjavim "Ovaj čovjek nije za Savsku" ili "Ovakav čovjek nije za Savsku"? Odaberi sam ... činjenica je da sa svojom činidbom dijeliš Hrvate. I na dobrom si putu da podijeliš nepodjeljivo. Branitelje.

Zato, dok god je Đuro Glogoški frontman prosvjeda u Savskoj taj prosvjed neće postići ciljeve. Barem one ciljeve koji su potrebni Hrvatskoj, a ne dnevnopolitičke koji su potrebni, po svemu sudeći, Tomislavu Karamarku, o čijem ćemo domoljublju imati vremena raspravljati nakon što postane premijer. Braniteljski prosvjed je trebao biti jasno artikuliran bunt protiv odhrvaćene aktualne vlasti, poglavito njenog "narodnjačkog" dijela, protiv nejasnog stava tko je agresor u Domovinskom ratu, protiv srama zbog pobjede, protiv guranja zločina (muhe) ispred časne pobjede (slona), protiv nametanja građanskog karaktera Domovinskog rata, protiv guranja u "Region" ... Baljezganje Glogoškog o materijalnim uvjetima, plaćama, povlasticama i sličnim zahtjevima koji se provlače kao ciljevi prosvjeda je sramotno za svakog branitelja. Taj "administrativni dio" će biti posljedica uspjele borbe za prave ciljeve, a ako se "administrativni dio" postavi kao cilj dobivamo polarizaciju društva, nažalost čak i branitelja, kojoj svjedočimo.

Prosvjed kojem bi ciljevi bile prave vrijednosti bi, nadam se, uspio utjecati na svjetonazor većine Hrvata, a onda nam ne trebaju nikakvi ustavni ili Turudićevi zakoni. Mene kao hrvatskog branitelja, a vjerujem da na taj način misle gotovo svi branitelji, ne trebaju braniti nikakvi "Turudićevi verbalni delikti", ne trebaju me predstavljati ljudi koji su pljucali po ovoj, ili ovakvoj nebitno, domovini u vrijeme dok je još bila okupirana ni njihovi mračni mentori koji će kad-tad "isplivati". A za njih sam spreman!

5

Panter

Komentari (17)


Krasno napisano kao i sve kaj sam čitao od Pantera. Meni je Klemm daleko više krivi čovjek na pravom mjestu. Glogoški i njegove nespretnosti i gluposti su često potezi oriđinala dok Klemmova osoba svemu oko Glogoškog daje zlokobni tonalitet. Zagorec 0 0 0


Odlično, ali s ponešto odmaka od: Spremni smo zamjerati onima od nas koji kadšto pljucnu po državi koju smo stvorili ali velikodušno oprostismo onima koji su po njoj i nama pucali. Zašto? Nije Đuro Glogoški nikad stavio materijalno u prvi plan to su IDujas 0 1 0


učinili vladajući i njihovi mediji. Bio je to najlakši način da se javnost okrene protiv invalida domovinskog rata. Što je stvarni cilj, domovinski rat ili invalidi i njihova prava? Vidjet će se! Inače OVU i OVAKVU se jako jako razlikuju i ne mogu IDujas 0 0 0


se svesti u istu ravan s OVAJ i OVAKAV ali sam siguran da ti to znaš. Kao što sam siguran da ti je jasna posljedica razbijanja invalidnina na nekoliko dijelova od kojih za svaki dio odgovara drugo ministarstvo. Radi li se o namjeri? IDujas 0 0 0


Slažem se s tekstom, prosvjed mora imati jedan jasno formuliran i argumentiran zahtjev, ako ih ima više onda to je to politička platforma a za nju se ne bori prosvjedom nego političkim radom ... strankom, udrugom itd Demon_Clean 0 0 0

Analiza

Za kršćane je Uskrs, odnosno Isusovo uskrsnuće najvažniji događaj u povijesti. Ljudi nisu ni do ni nakon uskrsnuća svjedočili događaju koji je tako jako utjecao na njihov način života, bili oni kršćani ili ne. I sama Biblija bi bez Uskrsa, osim za Židove, bila samo lijepa knjiga priča i teško da bi bila čitanija od bajki braće Grimm. Zbog svega toga možemo ustvrditi da je Isus Krist najveći Božji projekt u dosadašnjoj povijesti čovječanstva. A ideja Mu je do boli jednostavna, kakve uostalom velike ideje i jesu, iskoristiti najjači ljudski strah za nametanje svojih pravila, strah od smrti. Kako je Bog to odradio?

Najprije je poslao Sina među ljude da propovijeda o Božjim pravilima. Sina koji je svojim pričama uspio pridobiti samo šačicu fanatika, ali ipak dovoljan broj njih da nakon njegove smrti prošire propovijedana pravila. I da je ostalo samo na tome nitko ne bi čuo za Isusa, kršćanstvo ne bi postojalo. Genijalnost ideje je u njegovoj spektakularnoj smrti i uskrsnuću te na taj način pokazivanju ljudima da smrt nije kraj. Nakon Isusovog uskrsnuća, pravila o kojima je tijekom zemaljskog života propovijedao postaju Zakon. Svi ih žele čuti, svi žele živjeti po njima, naoko bez prisile, ali, u stvari, vođeni najjačim mogućim ljudskim nagonom - nagonom za preživljavanjem.

Sama poruka je jednostavna i jasna - možete pobijediti smrt, ali za to se morate dobro potruditi. Evo vam pravila, nisu lagana i nitko vas ne sili na njih. Vaš je izbor, ili vječni život ako se potrudite ili ...

Dakle, samo strahom od smrti, odnosno oslobađanjem od toga straha koje, za razliku od ostalih svjetskih religija, nije ostalo samo na obećanju već je surovo i hollywoodski zorno prikazano mukom, raspećem i uskrsnućem, Bog je prisilio kršćane na sva pravila koje je ona šačica fanatika uspjela zapamtiti i, u mnogome kontradiktorno, prenijeti i/ili napisati u knjigama Novog zavjeta. U Uskrsu je, dakle, snaga kršćanskog morala te razlog njegovog širenja i svjetske dominacije.

Prošlo je, evo, već skoro dvije tisuće godina od provedbe najvećeg Božjeg projekta i Isusovog uskrsnuća. Pravo vrijeme za analizu morala kršćanske zajednice. Moral se još uvijek, čak i u Hrvatskoj enciklopediji, definira kao skup nepisanih društvenih pravila. Za modernu kršćansku zajednicu (ovdje se prvenstveno misli na Europu i Ameriku) ta je definicija netočna jer su gotovo sva pravila zapisana u zakonima. I nisu zapisana samo pravila koja obuzdavaju prirodne nagone, što je temelj kršćanskog morala, nego, malo po malo, zakon po zakon čak i pravila o dimenzijama voća i povrća. Daleko smo se s pravilima odmakli od Isusovih poruka. Predaleko. Tako da se postavlja pitanje kako će ta gomila pravila, s kojima neki ljudi koji se za to osjećaju sposobni popravljaju najveći Božji projekt, utjecati na čovjeka u kojeg se ugrađuju? Gdje je točka pucanja? U modernoj kršćanskoj zajednici malo po malo, zakon po zakon, pravilo po pravilo dolazimo do trenutnog stanja u kojem materijalno bogatstvo jamči moral. A upravo takvo stanje nam oduzima pravo nazivati se kršćanskom zajednicom. Oni koji to ne razumiju, nikad nisu doista ni shvatili kršćanski moral. A glavni problem je u negativnom utjecaju američke popkulture tzv. američkog načina života, kao uvjerljivo najnekršćanskijem moralu u kršćanskim zajednicama i, posljedično, nesnalaženju velikodostojnika Rimokatoličke crkve u novonastaloj situaciji.

Za primjer ćemo uzeti odnos prema LGBT zajednici. Po svemu sudeći homoseksualne osobe imaju iznadprosječan talent za umjetnost. Ne samo danas, brojni su primjeri u povijesti. Zbog toga je jasno da je iznadprosječan udio homoseksualne populacije u Hollywoodu, glasnogovorniku američke popkulture, koja se trsi, i uspijeva, homoseksualnost ne prikazati kao bolest. Čak utječe na znanost i medicinsku struku tako da je homoseksualnost izbačena iz ICD-a (Međunarodna klasifikacija bolesti), a države koje žele biti "moderne" se utrkuju koja će brže i više prava dati homoseksualcima, prava koje im je priroda oduzela (brak, posvajanje djece ...). S druge strane crkveni velikodostojnici se trse homoseksualnost prikazati kao grijeh, što je za kršćane puno negativnije od bolesti.

Homoseksualnost jest bolest, ili poremećaj. Bolest od koje obolijeva oko pet posto populacije (ovisno o istraživanju) i nema nikakvog razloga da bude stigmatizirana, kao što nije ni npr. dijabetes. Na popkulturni način, postavljajući pravila koja to negiraju, nitko neće raditi na razvoju metoda za liječenje te bolesti (poremećaja). S druge strane, smatranjem Crkve da je homoseksualnost grijeh dolazimo do istog epiloga. Postavlja se pitanje zašto onda i dijabetes nije grijeh?

Kako bi Isus to riješio? Vjerojatno poput pape Frane, Ako je netko homoseksualac i traži Boga i dobronamjeran je, tko sam ja da mu sudim. Ili novog Krčkog biskupa Ivice Petanjaka koji puše za vratom Nadbiskupu zagrebačkom i Njegovoj Uzoritosti kardinalu Josipu Bozaniću.

Upravo je Njegova Uzoritost Josip Bozanić glavna tema ovog članka. Imamo mi Hrvati (ne)sreću kroz njegovu osobu svjedočiti svemu onome što Isus nije propovijedao. Ne misli se ovdje na sintaksu nego na semantiku. Teško da je Isus mogao i sanjati kakve će sve osobe prenositi kršćanima nauk zbog kojeg je podnio muku i umro razapet na križu. Štoviše, takav bi štreber bez onog minimuma altruizma kojeg mora imati svećenik, odnarođen kako zbog ponašanja tako i zbog čudnog jezika kojim govori da mu samo iz pristojnosti TV kuće ne stavljaju hrvatske titlove, te presvete 33. godine, vjerojatno, bio Kajfa. I nisu ove teške riječi samo zbog činjenice da je teško bilo kome naslijediti Alojzija Stepinaca, Franju Šepera i Franju Kuharića nego zbog grijeha koji još uvijek čini, odnarođuje Crkvu, a hrvatske političke okolnosti su mu išle, kao nikome od prethodnika, u prilog. Utjeha je što će lako biti Ivici Petanjaku(?) vratiti narod Crkvi ili Crkvu narodu, svejedno, jer Crkva jest narod.

Shvaćajući koji vjetrovi pušu u pontifikatu pape Franje Njegova Uzoritost Josip Bozanić se u uskrsnoj poruci obrušio na banke, Teško se oteti dojmu da se ne radi o lihvi u pravom smislu te riječi jer se čini da su korist za jedne (za banke), a gubitci za druge (za hrvatske građane) u očitom nerazmjeru s protučinidbom. Kako je ironično da osoba koja je u crkvenoj hijerarhiji gotovo jedino iskoristiva za bankarske poslove kritizira banke. Dva su razloga za to. Prvi je dodvoravanje Papi Franji koji je nedavno izjavio, Kada obitelj nema što jesti jer mora lihvarima platiti zajam. To nije humano, a ta dramatična socijalna muka teško ranjava nepovredivo dostojanstvo ljudske osobe. A drugi je populizam prema hrvatskom narodu u najboljem stilu Ivana Vilibora Sinčića, ne bi li ga konačno prihvatili. A neće.

Crkva se jednostavno morala obrušiti na banke, neovisno o razlozima zbog kojih se na njih obrušio Njegova Uzoritost Josip Bozanić. Zašto? Vratimo se na uvodnu tvrdnju koja vam je možda promakla, u modernom društvu materijalno bogatstvo jamči moral. Moderan čovjek se više ne zadovoljava s beskvasnim kruhom i vodom. Pod utjecajem američke popkulture misli da "može postići što želi, samo ako se dovoljno trudi". Ono što želi su uglavnom materijalna bogatstva i luksuzan život. I trudi se. Ne samo dovoljno, nego često i previše, ali ne uspijeva postići ono što mu obećava popkulturna krilatica. Nestrpljiv je i u velikim financijskim problemima pa u uvjetima krize, kad se stvori kritična masa nezadovoljnih, vrlo lako će moderan čovjek potpomognut snagom rulje pregaziti i ono malo Isusovih pravila kojih se pridržavao. A sve vodi daleko, čak do smrtnih grijeha. U cijelom procesu generiranja ovakve situacije u društvu crkveni velikodostojnici su se bavili sobom. Većina njih, i tako su postali sukrivci za trenutnu situaciju. Napad na banke je, ma kako to nelogično izgledalo, i u interesu bankara. Nekad treba malo izgubiti da bi se nastavilo dobro zarađivati. A Crkvi je potrebno kupiti vrijeme da u narednom periodu vrati Isusa narodu.

Imamo pravog Papu za ovaj posao, imamo mi Hrvati i pravog biskupa, Krčkog naravno, znači da ima nade i za Isusa Krista koji je zbog nas umro u mukama te svojom smrću usmjerio svijet u pravom smjeru i tako spasio milijarde ljudi nakon sebe. I koji je vjerojatno jedini istinski altruist u povijesti čovječanstva.

5

Panter

Ocjene (7)


Respektira (5): siouxica, draxy, visitor, VeNLO, NEKOVARAZDIN


Slaže se (2): mihael, NEKOVARAZDIN


Komentari (6)


Bilo se malo teško probijati kroz tekst koji je na sreću završio uskrsnućem, mada se činilo da će zaključak biti kako jedino kreditni novac ima moć uskrsnuća, a sve drugo je imaginarij, politički korektan u ovo moderno doba, za razliku od onih prošli VeNLO 1 0 0


u svojim poslanicama. NEKOVARAZDIN 0 0 0


Sretan Uskrs svima! Panter 1 0 0


@Pa, teško išta dodati ili oduzeti. Rezultati sve govore. Narod gladan i bez posla, crkva u oniksima. Papa Franjo u crkvi, i Živi zid u svjetovnom dijelu, jedine nade obespravljenima. Ne može i neće moći više tako. Shvatio donekle i kardinal Bozanić. mihael 0 0 0


hejP, drago mi je što si našao vremena napisati analizu :)..malo mi je previše uskrsa na temi o bozaniću i kreditima, ali point mi se zato sviđa..i sam cijenim da je dosta populizma u toj njegovoj opservaciji..sretan ti uskrs! visitor 0 0 0

Analiza

Za kršćane je Uskrs, odnosno Isusovo uskrsnuće najvažniji događaj u povijesti. Ljudi nisu ni do ni nakon uskrsnuća svjedočili događaju koji je tako jako utjecao na njihov način života, bili oni kršćani ili ne. I sama Biblija bi bez Uskrsa, osim za Židove, bila samo lijepa knjiga priča i teško da bi bila čitanija od bajki braće Grimm. Zbog svega toga možemo ustvrditi da je Isus Krist najveći Božji projekt u dosadašnjoj povijesti čovječanstva. A ideja Mu je do boli jednostavna, kakve uostalom velike ideje i jesu, iskoristiti najjači ljudski strah za nametanje svojih pravila, strah od smrti. Kako je ... više >

5

Panter

  • 5
  • 2
  • 0
  • 6

Analiza

Kad bi drijemajući u naslonjaču i poluprateći informativne emisije na nekoj od naših nacionalnih televizija čuli imena Stephen Nikola Bartulica (USA) i Vincent John Batarelo (AUS) sigurno bi pomisli bi da je u tijeku reportaža o nekim sportašima hrvatskog podrijetla. Američki nogomet, ragbi, hokej, plivanje ... otprilike tim redom bi se vrtjeli sportovi povezani s ovim imenima u glavi prosječnog Hrvata, a one od nas koji vole sport to bi ponukalo da se skoncentriramo na sadržaj priloga nadajući se oazi, makar jednoj pozitivnoj vijesti, između Milanovićevih intelektualnih akrobacija za prikrivanje vlastite nesposobnosti i novog provođenja šerijatskog prava Boko Harama. Nažalost, ništa od toga ... ta dva gospodina ne spadaju u dobre vijesti, a u Hrvatskoj su poznatiji po imenima uzetim po vlastitom izboru Stjepo i Vice, respektivno, te se, također po vlastitom izboru, predstavljaju kao lideri novog konzervativizma.

Stjepo Bartulica je predsjednik Centra za obnovu kulture i bivši povjerenik bivšeg predsjednika RH Ive Josipovića za vjerske zajednice te, po vlastitoj objavi, član prelature Katoličke Crkve Opus Dei. Vice Batarelo je predsjednik udruge Vigilare i nije objavio da je član prelature Katoličke Crkve Opus Dei jer to spada pod osobni, duhovni život. Ta dva gospodina, nadasve džentlmena, anglosaksonske naobrazbe i nažalost hrvatskih korijena što ih je i povratilo u domovinu, nezadovoljni što Stjepo nije (p)ostao, kako je očekivao, savjetnik predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović za vjerska pitanja nego se ona drznula postaviti slobodnomislećeg konzervativaca (kakvim se želi smatrati i autor ovog članka) Andru Krstulovića-Oparu, odlučili su zaratiti s predsjednicom. Napad je obavio Vice Batarelo u skladu sa starom anglosaksonskom političkom taktikom koju je predložio Stjepo Bartulica, a zove se: "Aj' ti Vice, ispast će providno da je ja napadam". Ovo je, naravno, slobodan prijevod s njihovih materinjih dijalekata engleskog jezika kojim međusobno komuniciraju izbjegavajući lomljenje vlastitih jezika s bloody croatian language.

Prije osvrta na sam napad potrebno je reći par riječi o napadaču. Vice Batarelo i njegova udruga Vigilare (lat. promatrači, odnosno, voajeri ako želimo biti bezobrazni prema ovim puritancima) su novost na hrvatskoj društvenoj sceni. Udruga je nastala kao kopija brojnih takvih anglosaksonskih udruga i neće se udomaćiti u Hrvatskoj. Iako se autor ovog članka slaže s mnogim načelima udruge, isključivost pri (i sam način) provedbi su neprihvatljivi za svako slobodnomisleće biće. O čemu je ovdje riječ? Uzmimo za primjer izuzetno kompleksno pitanje u hrvatskom, i svakom, društvu – pobačaj. Dok je većini Hrvata konzervativnog svjetonazora jasno da se protiv pobačaja treba boriti edukacijom, jačom socijalnom politikom (podrškom roditeljstvu) i bez isključivosti od slučaja do slučaja udruga Vigilare bi pobačaj, jednostavno, zabranila. Najlakše rješenje ... koga briga za pobačaje koje bi nakon toga razne babe vračare obavljale slomljenim ženama dovoljno rastrojenima već zbog same odluke na taj potez jedaćim i vrtnim priborom iz Bauhausa u zamračenim sobama poprskanima krvlju prethodnih zahvata? Vigilare to, sigurno, neće promatrati.

Nadalje, postavlja se pitanje kakvo hrvatsko društvo želi Vigilare, odnosno Vice Batarelo, kad tako radikalno reagira na umjetničke slobode koje, ponekad, izlaze iz okvira dobrog ukusa i provociraju građane. Neovisno o stavu, to je ipak nešto što većina nas očekuje od pojedinih umjetnika i njihove umjetnosti, bar mi koji smo rođeni u kulturnoj Europi, u Hrvatskoj konkretno, gdje je svaka građevina na nečijoj djedovini starija od najstarije građevine prvih doseljenika, robijaša, u npr. Australiji. A Vice Batarelo neprestano i radikalno reagira na satiru, plakate za kazališne predstave, način čestitanja Božića, radijske emisije itd. Za cijeli svijet je, u stvari, velika sreća da se g. Batarelo nije rodio kao musliman, jer bi ga vjerojatno gledali kako nožem mlatara iznad nekog jadnika na koljenima u narančastom kombinezonu.

Sad se, poznajući modus operandi napadača, možemo vratiti napadu na predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović. Malo koji Hrvat nije prštao od ponosa gledajući susret naše Predsjednice s Hillary Clinton, suprugom bivšeg američkog predsjednika, potencijalnom budućom američkom predsjednicom, bivšom američkom državnom tajnicom i, vjerojatno, najutjecajnijom ženom svijeta. Njihov razgovor jedan na jedan (jedna na jednu) o pravima žena je veliki uspjeh za malu Hrvatsku i nijednog istinskog hrvatskog domoljuba tada ne interesiraju stavovi gđe. Clinton o pobačaju, rodnoj podjeli ili šta ti ja znam čemu takvom perifernom. Nas interesiraju stavovi naše Predsjednice po tom pitanju, a razgovor koji je vodila je primjer istinske promocije Hrvatske, diplomacije i tolerancije. Tolerance je, očito riječ koju Vice Batarelo nije dobro naučio na materinjem jeziku.

Šteta je, velika šteta, što je Hrvatska povratila gospodu, nadasve džentlmene, Mr. Stephen Nikola Bartulica and Mr. Vincent John Batarelo.

5

Panter

Ocjene (11)


Respektira (9): IDujas, Demon_Clean, Django, draxy, Analyst, Cogito, siouxica, visitor, Laci


Slaže se (1): Laci


Ne slaže se (1): ivan94


Komentari (9)


@ivan94 Moj stav o temi "tolerance" možeš pročitati: http://barometar.vecernji.hr/analyses/crno-bijela-hrvatska-1-dio-801/ i http://barometar.vecernji.hr/analyses/crno-bijela-hrvatska-2-dio-802/ Panter 0 0 0


Bartulica i Baterlo nisu čak niti dnevni epizodisti u sitkomu koji se zove hrvatska politika ... dakle oni su nebitni i ničim ne zaslužuju da komentiraju bilo kojeg našeg političara koji je demokratski izabran pa niti našu Predsjednicu ... Demon_Clean 0 0 0


(nastavak) kao što se vidi na mojem profilu desno sam orijentiran i kao što me živciraju lijevi marginalci, lgbt aktivisti i kojekakvi koji zaslužuju neproporcionalan medijski prostor problemu koji prezentiraju tako me i desno klero čistunci dave ... Demon_Clean 0 0 0


(nastavak) ... i pokušavaju sve strpati u svoje mentalno moralne kutije ... ja sam praktični katolik koji voli ljude ... sve pa i njih ljevodesne marginalce. Demon_Clean 0 0 0


@ivan94 zar si toliko tolerantan da ćeš tolerirati kada te netko ubjeđuje da je 2x2=5 i da će "ozbljnomotriti" na tebe dok radiš matematiku ? Ili češ mu reći - makni se glupane ? Laci 0 0 0

Analiza

Kad bi drijemajući u naslonjaču i poluprateći informativne emisije na nekoj od naših nacionalnih televizija čuli imena Stephen Nikola Bartulica (USA) i Vincent John Batarelo (AUS) sigurno bi pomisli bi da je u tijeku reportaža o nekim sportašima hrvatskog podrijetla. Američki nogomet, ragbi, hokej, plivanje ... otprilike tim redom bi se vrtjeli sportovi povezani s ovim imenima u glavi prosječnog Hrvata, a one od nas koji vole sport to bi ponukalo da se skoncentriramo na sadržaj priloga nadajući se oazi, makar jednoj pozitivnoj vijesti, između Milanovićevih intelektualnih akrobacija za prikrivanje vlastite nesposobnosti i novog provođenja šerijatskog prava Boko Harama. Nažalost, ... više >

5

Panter

  • 9
  • 1
  • 1
  • 9

Analiza

Kuja Buono?, san sijede, dobrodržeće gospođe

12.03.2015. 11:50, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

Bila je kasna jesen 2011. U kasnim noćnim satima se crna limuzina s dvije mlađe osobe na prednjim sjedalima i pogurenim starcem na stražnjem, polako probijala uskom makadamskom cestom kroz maglu, toliko gustu da ni najmoderniji automobilski LED farovi nisu pomagali. Vozač i suvozač su bili u ranim pedesetim godinama, odnosno tako su izgledali, iako je vozač zbog besprijekorno njegovanog holivudskog izgleda mogao, u stvari, biti i desetak godina stariji.

– Anto, blizu smo ... poznata mi je ova kuća. Sad samo malo uspori, nakon ovog desnog zavoja imaš malo proširenje lijevo pa tu parkiraj – obrati se tihim, polurazumljivim, glasom visoki suvozač neuglednog izgleda.

– Slušaj Tomice, dosta mi je što ću razbit auto vozeći po ovoj vukojebini, a sad mi još ti filozofiraš! – nervozno odgovori vozač, dovoljno glasno da probudi starca koji je drijemao na stražnjem sjedalu i natjera ga da se pospano uključi u razgovor – Vukova Gorica se zove mjesto, a ne Vukova Jebina. Jeste sigurni da ste pogodili pravi izlaz s autoceste?

Vozač i suvozač se nasmiju  pazeći da starac ne primijeti. Anto je upravo parkirao i gaseći motor automobila nastavi sada mirnim i veselim glasom – Dobro jutro Joža! Jeste li se probudili? Tu smo, na pravom smo mjestu ... samo prigovaram Tomici što nije uzeo službeni terenac. Boji se svoje sjene ...

– Doista nisi u redu, Anto, tebi je sve zajebancija ... – odgovori povrijeđeno Tomica izlazeći iz automobila i žureći pomoći starcu koji je teško hodao.

Nakon izlaska iz limuzine, tri osobe su se polako kretale u magli i mraku. Anto je išao prvi i iz kišnog mantila izvadio baterijsku lampu koja je vrlo malo pomagala po ovakvom nevremenu. Skoro se zabio u ruševnu drvenu straćaru koja im se našla na putu. Joža se držao pod ruku s Tomicom i pokušali su zajedno pratiti tempo koji je, kako je naišao na područje s rjeđom maglom, a ne razmišljajući o njima, pojačavao Anto. Uskoro su došli ispred neosvijetljene betonske kuće, sva trojica poprilično zapuhani dijelom zbog lagane uzbrdice koju su savladali, a dijelom zbog izuzetno vlažnog zraka koji je ometao normalno disanje. Anto drškom baterijske lampe tri puta jako lupne po drvenim vratima što probudi psa u dvorištu koji odmah započne jako lajati i, posljedično, uzbuni još desetak pasa iz okolnih kuća.

– Tko je? – začuje se, nakon iznenađujuće kratkog vremena, ženski glas iza vrata.
– Mi smo Mala, otvori? – odgovori tihim, a grlenim glasom Anto, zadovoljan kako je s njim uspio postići baš pravu dozu konspirativnosti. Vrata se otvore i na njima se pojavi jaka žena u kasnim tridesetima duge plave raščupane kose, na brzinu uhvaćene u neku vrstu repa.
– Super mi izgledaš ... kako je stari? – dobaci joj Anto prolazeći pored nje i štipne je, kao da nisu njegova posla, za poveliku čvrstu zadnjicu te, ne čekajući odgovor, nastavi prema sobi, jedinoj u kojoj se vidjelo prigušeno svijetlo. Mala mu se ni ne udostoji odgovoriti nego pristojno pozdravi Tomicu i izljubi Jožu – Danas je dosta dementan, druže Joža ... pripazite malo.

Ušli su svi za Antom u sobu, samo se Mala ispričala i otišla pripraviti čaj. Njoj nikad nije trebalo napominjati kako se mora ponašati u određenim situacijama. U neuglednoj sobi s novinama u nekoliko slojeva zalijepljenima na prozore, na starom kauču prekrivenim nekom smeđe-zelenom čupavom dekom je utonuo starac s debelim naočalama i pogledom uperenim u prazni zid. Iz nosnica mu je izlazila prozirna plastična cijev koja se preko ušiju spuštala do ventila stare čelične boce s kisikom, s debelim premazom već dobro oljuštene plave boje ispod koje je provirivala, sigurno ne prva, zelena.
– Josipe došli smo – javi se Joža najglasnije što je mogao. Starac nastavi buljiti u prazno.
– Josipe! – poviče Anto glasom koji je odzvonio u sobi. Starac okrene glavu – Ej drugovi, došli ste.
Lijeno pruži ruku Anti i Tomici, a onda skupi drhtavu šaku, nasloni na sljepočnicu i okrene se Joži – Smrt fašizmu!
– Sloboda narodu! – spremno odgovori Joža, koji je ne razmišljajući, godinama ponavljanim pokretom, skupio noge i primakao stisnutu šaku sljepočnici.
– A gdje vam je Stipica? – upita nakon pozdrava Josip.
– Ima nekih problema sa Patrijom ... nije mogao doći – smijući se odgovori Anto.
– Joža ... kakvih to problema sa Partijom? Riješi to, bogati. – obrati se ozbiljnim glasom Josip Joži.
– Ma nije ništa ... samo važan sastanak. – odgovori Joža i prostrijeli pogledom Antu. Ovaj se odmah prestane smiješiti – Ajmo drugovi ... imamo dosta posla. – nastavi Joža sjedajući na jednu od tri fotelje oko kauča.

***

– ... onda Josipe jeste li sve shvatili? Drugog studenog će vas uhititi moji momci. Dobit ćete najbolji tretman u zatvorskoj bolnici, doista, i do kraja studenog ste slobodni. Je li to u redu? – dovrši poduže izlaganje Tomica.
– Jožek, ja ovog mutavca ništa ne razumijem. Što me to hoće hapsiti? Zašto? Dokad? Pa znam da je studeno vanka, zima je. Kad će me pustiti? Kad završi studen? Umrijet ću, bogati, u zatvoru. – obrati se Josip Joži ne gledajući Tomicu.
Joža zakoluta očima prema Tomici. Znao je da on mora pričati, mada mu je to s godinama postalo prenaporno, a ne slušati pola sata ničega.
– Josipe stigla je naredba odozgo, Tomica se treba ubaciti među ustaše. Da bi to napravio mora tebe uhapsiti drugog novembra. Do Dana Republike si u svom kauču. Moraš se žrtvovat za našu stvar, Tomica će zbog toga doć na Franjino mjesto. Je l' jasno!?
– Razumem! – odgovori odlučno Josip Joži pa se molećivo, pomalo roditeljski, okrene Tomici – Zašto ti ne govoriš ovako normalno? U redu je. Eto ti odgovor koji tražiš... samo, pazi se Franje sinko, neće on pustit vlast tek tako.
– Franjo je sad naš. Otkad se preselio u Vječna lovišta. – glasno primijeti Anto jedva se suzdržavajući se od smijeha. Joža i Tomica ga ljutito pogledaju.
– Bio je naš! Sad je s ustašama. – ozbiljnim upozoravajućim glasom nastavi Josip – Pazi se ti sinko ... imam ti i nešto oružja ako trebaš? Nego ... gdje je Stipica? Nisam vas pitao za njega ...

Sva trojica zakolutaju očima. Anto dodatno zavrti glavom lijevo-desno signalizirajući drugoj dvojici da ovo nije baš pametno.

***

Napokon su se dokopali autoceste. Anto se nakon poduže šutnje obrati Tomici – Reci ovima svojima da pripaze. Stari je ishlapio, tko zna ima li koju bombu ispod guzice?
– Ma da, doista je ozbiljno ... – odgovori zamišljeno Tomica.
– Treba razmišljati o još jednoj stvari ... cui bono će voditi prema tebi. – nastavi Anto i skrene pogled s ceste da pogleda reakciju na licu Tomice, koji je gledao ispred sebe i šutio.
– Kuja Buono? Kako znate da je kuja i kako se zove. Probila mi je uši lavežom. – nadoveže se sa zadnjeg sjedala Joža izazivajući, sad neskriveni, smijeh Ante i Tomice.

*********

– Cui bono? – probudi se u znoju sijeda, dobrodržeća gospođa.
– Jaco spavaj ... dokad ćeš sanjat te gluposti? – začuje se snen muški glas ispod pokrivača pipajući naslijepo rukom po krevetu u želji da smiri partnericu nakon noćne more.

– Cui bono? – gotovo u isti tren su uzviknula dva vrhunska hrvatska liječnika budeći se svaki u svom stanu.

– Cui bono? – uzviknuo je visoki sijedi gospodin u znoju, širom otvorenih očiju i s praznim pogledom u vrata skučene remetinečke ćelije. Njegov "cimer" koji je spavao na donjem ležaju pljesne ga po nogama koje su stršale kroz rešetke metalnog "kreveta na kat".
– Ivo, ne prestaneš li me budit svaku noć sa svojim noćnim morama, zadavit ću te. Neću ja valjda devet godina trpit ova tvoja sranja.

– Kuj buono? – probudi se nekoliko soba dalje novi remetinečki pritvorenik i rukom sruši s noćnog ormarića gomilu papira s "like" simbolom unutar kojeg su se u mraku ćelije nazirali brojevi "365".

---------

Pet ljudi se u Zagrebu, u jednoj hladnoj i maglovitoj ožujskoj noći 2015. probudilo iz noćne more sa istim pitanjem. San sijede, dobrodržeće gospođe je ispričan ... oteli smo ga zaboravu. Jesu li i ostali sanjali isti san? Iste ili različite ljude? Nitko nikad ovaj fenomen neće istražiti ...

5

Panter

Ocjene (4)


Respektira (4): draxy, Cogito, siouxica, Laci


Komentari (2)


Respekt Panter radi lijepe priče malo prošireno paše za večernjakovu nagrdanu priču Je li ovo psihijatrijska analiza ? U svakom slučaju u HRvatskoj pomeni ima najmanje 10 000 - do 20 000 ljudi koji imaju razloga da sanjaju takve snove. Laci 0 0 0


ne moram ti reći da mi je jako žao se nisi odlučio na formu ozbiljne analize, ali da pišeš, bome pišeš:) svaka čast majstore, stvarno imaš žicu! siouxica 0 0 0

Analiza

Kuja Buono?, san sijede, dobrodržeće gospođe

12.03.2015. 11:50, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

Bila je kasna jesen 2011. U kasnim noćnim satima se crna limuzina s dvije mlađe osobe na prednjim sjedalima i pogurenim starcem na stražnjem, polako probijala uskom makadamskom cestom kroz maglu, toliko gustu da ni najmoderniji automobilski LED farovi nisu pomagali. Vozač i suvozač su bili u ranim pedesetim godinama, odnosno tako su izgledali, iako je vozač zbog besprijekorno njegovanog holivudskog izgleda mogao, u stvari, biti i desetak godina stariji. – Anto, blizu smo ... poznata mi je ova kuća. Sad samo malo uspori, nakon ovog desnog zavoja imaš malo proširenje lijevo pa tu parkiraj – obrati se tihim, polurazumljivim, ... više >

5

Panter

  • 4
  • 0
  • 0
  • 2

Analiza

NU2 Maja Hrgović: Žena, majka, 'kraljica'

09.03.2015. 11:58, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

"Da budem posve iskrena, prestala me zanimati književnost koju pišu muškarci i koja govori o muškarcima, ili u kojima je muški lik pripovjedač. Kao čitateljicu, ne zanima me svijet prikazan iz muške perspektive, taj mi je pogled stran, taj mi je svijet dosadan. Možda je to faza, možda sam se tijekom studija književnosti i beskrajnog maratona čitanja 'kanonskih djela' – a to u monstruoznoj većini slučajeva znači 'djela muških autora' – predozirala tim maskulinim pogledom na svijet.", izjavila je novinarka i književnica Maja Hrgović prije par godina u jednom intervjuu.

Koja kraljica! Da sam ranije pročitala ovu izjavu, a ne bih je pročitala ni danas da se navedena autorica nije pojavila na Dan žena osmog marta 2015. u HRT-ovoj emisiji Nedjeljom u dva, vjerojatno bih ranije u svojim člancima progovorila u ženskom rodu. Vrijeme je da izađem iz ormara i, za Hrvatske prilike, hrabro obznanim – ja sam žena. Po spolu i rodu. Rodna a ne spolna podjela, odnosno rodna a ne spolna ravnopravnost, koja se, neovisno o kršenju Zakona o ravnopravnosti spolova, tako korektno, svjetski promovirala na javnoj televiziji me oborila s nogu. Odnosno, rekla bih, pala sam sa štikli da, kao nova feministica, nisam raskrstila sa stereotipima i mizoginom terminologijom koju sam, nesvjesno, i sama često koristila u svojim tekstovima.

Kako sam samo glupa bila do ove nedjelje. Sad se zahvaljujući Maji stvarno osjećam kao kraljica. Evo, opet ja sa stereotipima, da se npr. ovdje obraćam g. Prgometu, onda ne bih napisala samo "Drago" kao "Maja" u prošloj rečenici. Pa to je ustvrdila i gđa. Hrgović u emisiji kad ju je Aco pitao o roditeljstvu, a nije g. Prgometa u prošloj emisiji. Evo mene opet sa stereotipima ... ma ne, ne mislim zbog oslovljavanja "Aco" umjesto g. Stanković, ako ste tako pomislili jer je baš to, shvatila sam, još uvijek poželjno u borbi protiv patrijarhata i seksizma, a za ravnopravnost rodova i dženderizam (pretpostavljam?). Nego zbog stereotipa "gospođa". Odakle mi pravo smatrati kraljicu Maju Hrgović, osobu ženskog spola i osobno izabranog roda koji je nepristojno propitivati (uf, napokon nešto korektno!), "gospođom" samo zato što je žena i majka. U stvari kakva je to samo diskriminacija, sad sam tek progledala, "gospoda" su "gospoda" i kad uđu u brak, za razliku od "gospođica" i "gospođa". Zato ću Maju Hrgović oslovljavati s kraljica ... stvarno to zaslužuje po naslovu vlastite knjige "Žena, majka, kraljica".

I što se roditeljstva tiče imam nove spoznaje, iako sam zajedno sa suprugom odgojila dvoje djece. Posvetili smo im puno vremena, sami bez pomoći baka i djedova, i uz to napravili respektabilne karijere. Nije to bilo tako teško, ne osjećam se kao žena žrtva, kako bi me nazvala kraljica Maja Hrgović, nego me malo brine njen stav da moja djeca neće biti najbolji ljudi u njenim očima, ako ih slučajno upozna. Jer najbolji ljudi koje ona poznaje su bili prepušteni sami sebi. Malo mi je, ipak, bilo lakše kad sam shvatila da moja druga nova kolegica feministkinja Ida Prester uživa u roditeljstvu, kao što sam i ja uživala. I još uvijek uživam.

Nadovezat ću se na ranije natuknutu misao, kod spominjanja Ace, da je poželjna mizandrija u ranoj borbi protiv mizoginije. To sam shvatila, otprilike, kao Marxovu diktaturu proletarijata. Zato je kraljica Aci opalila verbalnu pljusku kad je spomenuo omraženi termin feministički svijet. I neka je, neka je spomenula i frajere i kamiondžije u birtijama i još par mizandrijskih stereotipa. Moramo muškarce tući njihovim oružjem - stereotipovima. Moramo pričati o Bandiću, Šeksu i Mamiću, ne kao ridikuloznim iznimkama, nego kao prototipovima hrvatskog muškarca. Moramo biti i nepristojne u ovoj diktaturi feminizma, iako je kraljica izjavila da je seksizam u naravi nepristojnost pa onda, mrtva hladna, rekla pi.ka na javnoj televiziji. Koja je to hrabrost, naprednost, kako je to ... ma svjetski neopterećeno. Iako na prvi pogled izgleda nepristojno, nije. Varate se, nepristojno bi bilo da je to rekao neki muškarac. Isto tako, nepristojno i seksistički bi bilo da joj je Aco udijelio kompliment. I što je najgore, bilo bi takvo komplimentiranje samo nepotrebno uzurpiranje medijskog prostora, umjesto da ga kraljica iskoristi za diktaturu feminizma.

Malo mi je, dok pišem, sve ovo postalo kompleksno drage čitateljice, iako, bez lažne skromnosti, imam IQ kao Sharon Stone. Sigurno sam se, dobro je primijetila kraljica, intelektualno ulijenila što je karakteristika protivnica feminizma. Dosta me toga zbunjuje i naporno mi je razmišljati, jer, priznat ću ovdje, nikad se nisam u Hrvatskoj osjetila podređenom zato što sam žena. Ali vjerujem da je kraljica imala drugačije startne pozicije i životna iskustva od mene. Od IQ-a do odnosa s muškarcima, zato je meni to sve još uvijek konfuzno. Evo npr. kraljica kaže da kad Sharon Stone pokaže vaginu u filmu onda nećemo dirati u umjetnost, ali ćemo dirati u umjetnost Miljenka Jergovića kad je u jednom svom tekstu, iz njemu znanih razloga, nazove ocvala vagina. Očito imamo različite poglede na umjetnost, jer je meni teško izjednačiti glumu Sharon Stone s pisanjem književnika, potencijalnog kandidata za (evo reći ću) Nobelovu nagradu, Miljenka Jergovića. Iako je muškarac. Jebiga kraljice (mogu napisati "jebiga", kad ti možeš lupiti "pi.ka" na HRT-u), to muško-žensko preseravanje (evo ga opet "preseravanje", stvarno imaš negativan utjecaj) meni nije kriterij za procjenu kvalitete književnosti. Gotovo je!

Evo, upravo je završio moj kratkotrajni feministički period. Ja sam ipak pametna žena, a ti si, stvarno, najobičnija kraljica. Žalim te zbog toga ... jer dok ne prestaneš biti kraljica miješat će ti se razum i osjećaji. Da si bila malo bolja u prirodnim znanostima, npr. biologiji, shvatila bi razlike između spolova i prihvatila ih kao prednosti, a ne mane. Shvatila bi da ljubav i roditeljstvo treba osjećati, a ne proučavati. Pogotovo ne kad si kraljica, jer za kraljice kao i za glupe troglodite (Bandić, Šeks, Mamić ...) nije promišljanje i proučavanje, dok za obične žene i muškarce jest. Shvatila bi, također, da si sretna što živiš u slobodnoj zemlji Hrvatskoj te da, među ostalim i, tvoje dovođenje rodova ispred spolova donosi lošiji život našoj djeci koji si Aci u emisiji najavila.

1. isprika
Autorica se ispričava Maji Hrgović, jer je krivo navela naziv knjige koja se zove "Žena, majka, glupača", a ne, kako je pogrešno navedeno, "Žena, majka, kraljica"

2. isprika
Autorica se ispričava autorima glazbenog hita "Bižuterija" zbog nenamjerne povrede autorskih prava korištenjem stiha "Žena, majka, kraljica", što se ispravlja linkom na YouTube stranicu Jelene Rozge

3. isprika
Autorica se ne ispričava svima koje je ovaj satirični članak povrijedio, jer satira je umjetnost i može biti samo dobra ili loša

5

Panter

Ocjene (6)


Respektira (5): Cogito, siouxica, draxy, RepopeR, Django


Slaže se (1): Alumnus


Komentari (2)


E da ... sretan nam svima Dan žena! :) Panter 0 0 0


Evo, ja čestitam "Day after" :-) Inače samo mala opaska. Prije prevrata, onog prvog, nisu sva "gospoda" bila "gospoda", mlada gospoda su bili "gospodičići", pandan "gospodičnama" ili "gospođicama" :-) Ali to je bilo prije prevrata. Onog prvog :-)) Django 0 0 0

Analiza

NU2 Maja Hrgović: Žena, majka, 'kraljica'

09.03.2015. 11:58, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

"Da budem posve iskrena, prestala me zanimati književnost koju pišu muškarci i koja govori o muškarcima, ili u kojima je muški lik pripovjedač. Kao čitateljicu, ne zanima me svijet prikazan iz muške perspektive, taj mi je pogled stran, taj mi je svijet dosadan. Možda je to faza, možda sam se tijekom studija književnosti i beskrajnog maratona čitanja 'kanonskih djela' – a to u monstruoznoj većini slučajeva znači 'djela muških autora' – predozirala tim maskulinim pogledom na svijet.", izjavila je novinarka i književnica Maja Hrgović prije par godina u jednom intervjuu. Koja kraljica! Da sam ranije pročitala ovu izjavu, a ne ... više >

5

Panter

  • 5
  • 1
  • 0
  • 2

Analiza

Može li IFO institut spriječiti bankrot HDZ-a?

07.03.2015. 08:58, Osvoji li vlast, kakve gospodarske mjere i reforme možemo očekivati od HDZ-a?

Evo kako stvari stoje u brojkama: oko 16 milijuna kuna kredita plus 7,5 milijuna kuna obaveza prema dobavljačima plus oko 1 milijun kuna obaveza za plaće zaposlenima, a samo 6,5 milijuna kuna gotova novca na raspolaganju i zanemariv iznos potraživanja. To je slika Hrvatske demokratske zajednice na kraju 2014. godine. Znači oko 18 milijuna kuna duga na oko 33 milijuna kuna prihoda u prošloj godini. Kako se, vjerojatno, radi o stranci koja će uskoro sastavljati Vladu RH možemo, u skladu s tim, slikovito reći da su dužni 55% BDP-a. Ako tome dodamo potencijalnih 17 milijuna kuna duga proračunu u slučaju pravomoćnosti presude za Fimi mediu, dug premašuje BDP.

Iako je ovdje u svrhu prezentacije iskorišten termin BDP, na svu sreću nije financijsko stanje HDZ-a ni blizu usporedivo s Hrvatskom. Prije svega ta stranka nema, po priloženom godišnjem financijskom izvještaju, previše obiteljskog srebra za prodaju i izvlačenje iz financijskih problema. Upravo zato čudi HDZ-ova poslovna strategija u 2014. Evo ukratko ... dobili su 7,2 milijuna kuna manje iz proračuna  u odnosu na 2013. (u 2013. su se održali lokalni izbori pa su iz proračuna, u skladu sa zakonom, pokriveni troškovi), ali su i uštedjeli 8,5 milijuna kuna na promidžbu i reprezentaciju. Dakle, uz 4 milijuna kuna koje su donirali Kolindi Grabar-Kitarović za predsjedničke izbore, napravili su još oko 7 milijuna kuna raznih troškova više nego u 2013. s ukupnim rezultatom od 10 milijuna kuna u minusu. E da ... minus bi bio još veći da utjerivači dugova nisu naplatili 700.000 kuna više članarina. A članovi tek mogu očekivati pozive za plaćanje duga za članarine.

Ono što upada u oko je 3 milijuna kuna veći bruto trošak za radnike. Zaključak je da HDZ ili ima tridesetak posto (toliko je povećan trošak plaća) više zaposlenih u 2014. ili su podebljali plaće postojećima. Kako znamo da su u 2014. zaposlili 10 radnika, na ukupno 83 (za usporedbu SDP ima 47 zaposlenih) onda, također, znamo da je otprilike 1,5 milijun kuna išao na nove zaposlene, a 1,5 milijuna kuna na rast plaća. Ovo iskusnom oku otkriva da je HDZ uvjeren u pobjedu na parlamentarnim izborima i, usput, najavljuje prve poteze koje možemo očekivati ako (kad) dođe na vlast. Interesantno je pratiti kako se taj prenapuhani stranački balon nakon izborne pobjede ispuše u javni sektor. HDZ će, u slučaju pobjede, uhljebljivanjem u javnom sektoru smanjiti zaposlene u stranci, a SDP će ih, vjerojatno, povećati. I tako u krug ... valcer dviju najjačih hrvatskih političkih stranaka na leđima nešto više od četiri milijuna Hrvata.

Pustimo na trenutak budućnost i što bi bilo kad bi bilo. Danas je HDZ pred bankrotom i ne treba biti ekonomski stručnjak za shvaćanje te činjenice. Upravo ta činjenica otvara nekoliko novih pitanja, reducirat ćemo to na tri najvažnija. Prvo je: Koje su to financijske institucije (trgovačka društva) dale novih 7 milijuna kuna kredita (zajma) u 2014. godini političkoj stranci s ovakvom bilancom i uz kakva jamstva? Gotovo sigurno to ne bi uspjelo građanima, neprofitnim udrugama i/ili trgovačkim društvima bez političkog utjecaja.

Drugo pitanje je važnije: Kakvo vođenje hrvatskog gospodarstva možemo očekivati od vodstva stranke koja je 8,4 puta povećala minus u godinu dana? Puta! I to, na 32 milijuna kuna prihoda napraviti minus od 10 milijuna kuna, od čega 3 milijuna na podizanje plaća i zapošljavanje novopodobnika! Nažalost poslujemo kao i većina poštenih tvrtki u Hrvatskoj, izjavio je mirno u Dubrovniku povodom negativnog poslovanja predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko. Je li s tim htio reći da se poštenim poslovanjem u Hrvatskoj ne može biti u plusu ili žali što HDZ mora pošteno poslovati (prokleti glupi Sanader, op.a.), ostat će nepoznato. Ironična je činjenica, s obzirom na poslovanje HDZ-a, da je par minuta ranije ustvrdio kako je, naša vlada postala stručnjak u zaduživanju.

Treće pitanje koje se nameće je: Hoće li se HDZ izvući iz ove financijske dubioze? Hoće. Samo su dva moguća scenarija. U prvom ćemo mi, porezni obveznici platiti dugove HDZ-a. Ne bojte se, neće ništa biti ilegalno. Naime, po tom scenariju HDZ mora, što vjerojatno i hoće, prvo pobijediti na parlamentarnim izborima. Nakon toga, jedna od prvih izmjena zakona će biti izmjena Zakona o financiranju političkih stranaka koji će se prilagoditi podmirivanju minusa HDZ-a. Vjerojatno je očekivati da će za taj kompleksan izračun biti angažiran bavarski ekonomski IFO institut, koji nam, usput budi rečeno, navodno već par godina priprema upute pod radnim naslovom: Izlazak Hrvatske iz krize for dummies. Po drugom, manje vjerojatnom, scenariju će HDZ izgubiti naredne parlamentarne izbore, nakon čega će se njegovi članovi naglo prosvijetliti i progledati, pa shvatiti nesposobnost svoga vodstva. Naravno, hitno će ga smijeniti i ostati iznenađeni minusom u blagajni. Nisam imao pojma da smo tako loše poslovali, ili nešto slično će na presici izjaviti akademik Željko Reiner javno pozivajući Martinu Dalić da se vrati u HDZ hvaleći njezinu gospodarsku politiku.

Sad je vjerojatno jasan odgovor na pitanje iz naslova: Može li IFO institut spriječiti bankrot HDZ-a? Može ako HDZ pobjedi na izborima. U suprotnom tu su naši stručnjaci, a vjerujte mi, nisu ništa lošiji. Dapače bolji su iz više razloga. Bolji su jer poznaju naše probleme i imaju, za Hrvatsku, zdraviji stav o npr. deprecijaciji od našeg budućeg gospodarskog gurua, predsjednika IFO instituta Hans-Werner Sinna, sudeći po njegovim recentnim radovima. Nadalje, nije nevažna činjenica da mi Hrvati, u odnosu na Nijemce, ne nosimo niti blizu toliko težak teret prošlosti. Naši stručnjaci su bolji jer su (smo) slobodniji, a slobodni ljudi imaju širi pogled. Zamislite npr. da Martina Dalić izjavi: U svakoj krizi ljudi žele nekoga okriviti, žele žrtvene jarce. Tako, u globalnoj ekonomskoj krizi 1929., nitko nje želio vjerovati da je sustav zakazao. Tada su u Njemačkoj Židovi bili krivi, a danas su menadžeri. Što bi se dogodilo Martini? Ništa. Jedno veliko, apsolutno ništa ...

Ali kad je ovo izjavio 2008. u intervjuu Tagesspiegelu g. Sinn predsjednik IFO instituta na noge je digao cijelu židovsku zajednicu. Morao se ispričati svakom uglednijem Židovu u svijetu, a onda njihove odgovore, prihvaćanja isprike i patroniziranja objaviti kao da je, maltene, čuvar logora Dachau. Zato, usput i van teme, onima koji negiraju zasluge hrvatskih partizana, bez umanjivanja njihove odgovornosti za zločine, treba reći: dabogda godinu dana živio kao Nijemac.

Treba ovdje jednom za svagda ustvrditi: ne trebaju nama savjeti stranih ekonomskih instituta, ne trebaju nam stranci raditi razne dubinske analize i clean starteve. Zar nam mora neki stranac govoriti da trebamo napraviti strukturne reforme javnog sektora, fiskalnu konsolidaciju, osnažiti tržište, investirati u privatni sektor, popraviti demografsku politiku, zaustaviti iseljavanje mladosti, popraviti konkurentnost i tako dalje, i tako dalje. To je, doista, samo razbacivanje novca na bespotrebne usluge. Nama trebaju kvalitetniji lideri od ovih koji za predizborne potrebe angažiraju strane stručnjake, lideri koji će znati i cijeniti sposobnost, a ne podobnost. I ništa više. As simple as that, kako bi rekao predsjednik jednog stranog komunikacijskog instituta koji je angažiran za pisanje ovog članka.

5

Panter

Ocjene (6)


Respektira (4): siouxica, Cogito, VeNLO, visitor


Slaže se (1): Laci


Ne slaže se (1): Demon_Clean


Komentari (4)


Ako HDZ izgubi izbore, onda će to biti zbog raznih razotkrivanja na barometru gdje svakakvi likovi pišu svoje bez obaveza prema strankama, politici ili poslodavcu.Usput, da HDZ ima imovinu poput SDP-a naslijeđenu iz YU,drugo kolo bi se igralo. VeNLO 0 2 0


@VeNLO Zato je Barometar "u opasnosti" :) Panter 1 0 1


Imaš pravo Panter, zapravo si dokazao da su SDP i HDZ isti, neodgovorni i vlastohlepni , a za državu i narod tko haje. SDP nije u minusu je rje na vlasti tojest proračunskoj sisi, a HDZ-u to sada nedostaje. Laci 0 0 1


jako dobar tekst, majstorski:) siouxica 0 0 0

Analiza

Karamarko nema veze ni s Tuđmanom ni s načelima HDZ-a

04.03.2015. 19:12, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

Ako mislite da je Tomislav Karamarko zasluženo predsjednik HDZ-a, ako vam je to sasvim logično, a ideje o tome da je npr. ubačen u HDZ s destruktivnim namjerama prema stranci i državi vam izgledaju kao teorija zavjere, najbolje je da dalje ne čitate. Već ste vjerojatno s ovom prvom rečenicom iznervirani i mogu vam obećati samo daljnje nerviranje. Vjerujte, nije ni sam gospodin Karamarko toga vrijedan, zašto bi onda bio autor ovog članka, odnosno, sam članak. Ako ste unatoč upozorenju ostali i čitate ove riječi, članak će vam, nadalje, pokušati argumentirati zašto je Tomislav Karamarko nedostojan pozicije predsjednika HDZ-a, a strašna je i sama pomisao na činjenicu da mu se smiješi premijerska fotelja.

Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko je osoba s pogledom preplašenog djeteta kojeg je mama uhvatila da jede slatkiše prije ručka. Otprilike ovako ga mnogi opisuju mada je puno točnije njegov pogled i izraz lica usporediti s preplašenim djetetom koje već u ranom djetinjstvu shvaća opasnosti svijeta oko sebe, a nema rješenja za dostizanje razine sigurnosti koja bi eliminirala strah. Naime, iako cijeli život "hrabro" nastoji realizirati svoje političke ambicije, doduše nerealno visoko postavljene i u neskladu s objektivnim potencijalom, strah je emocija koja dominira njegovim životom. Taj prokleti strah uvjetuje njegovo djelovanje tijekom cijelog života te utječe na donošenje odluka s kojima, primarno i bezuspješno, nastoji postići zadovoljavajuću razinu osobne sigurnosti. Bezuspješno jer ne postoji na ovom svijetu, u našem vremenu, razina osobne sigurnosti koja bi dugoročno eliminirala strah kod osoba poput Tomislava Karamarka.

Sa ciljem ispunjavanja ambicija i rješavanja vlastitih strahova, Karamarko se tijekom života nastojao i uspijevao povezati s mnogim utjecajnim osobama. Uspijevao je zato što posjeduje urođenu strpljivost, izrazito čekajući karakter koji je, uz beskičmenjačko podilaženje utjecajnim osobama do ostvarivanja cilja te okretanje leđa nakon toga, obilježio njegov obavještajno-politički uspon, u stalnom plesu između traženja utjecajnijeg zaštitnika i ispunjavanja vlastite ambicije. Dakle, ako posjedujete iracionalan strah, bolesnu želju za uspjehom, patološku strpljivost, beskičmenjaštvo i beskrupuloznost za vas je idealan posao - špija. Ako, uz to, živite u Hrvatskoj onda ste i materijal za vrhunskog političara (navedimo još jedan primjer: Ivo Josipović).

Vratimo se Tomislavu Karamarku. Svrstajmo pod tračeve(?) njegovu mladenačku fazu i veze s jugoslavenskom Službom državne bezbednosti i Kontraobavještajnom službom. Svrstajmo tamo i njegovu islamsku fazu preko supruge Enise Muftić, njenog oca Osmana Muftića prvog hrvatskog ministra znanosti u prvoj, Mesićevoj, Vladi RH, kontroverznog šogora Amira Muharemija hrvatskog diplomata za Mesićevog predsjedničkog mandata, Željka Malnara, Osmana Hasanpašića i, najzanimljiviju, Indiru Honić ( alias Fatma Nur Dženet).

Ali ne možemo pod tračeve svrstati njegovu vezu sa Stjepanom Mesićem i Josipom Manolićem i odlazak iz HDZ-a nakon njihovog sukoba s Franjom Tuđmanom i Gojkom Šuškom. Ne možemo pod tračeve svrstati njegovo vođenje Mesićevog predsjedničkog izbornog stožera nakon čega postaje njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost pa predstojnik Ureda za nacionalnu sigurnost te, konačno, ravnatelj Protuobavještajne agencije i ravnatelj Sigurnosno obavještajne agencije. Ne možemo pod tračeve svrstati ni njegovo uspješno lociranje, hapšenje i transferiranje generala Ante Gotovine. Kakve, pobogu, veze imaju ovi neosporni dijelovi njegovog životopisa s načelima HDZ-a i Tuđmanizmom, pojmom koji mu ne silazi s usta?

Upravo zbog navedenoga je nevjerojatno da je takva osoba postala predsjednik najjače hrvatske političke stranke i, samim tim, predodređena za vođenje države. Poglavito jer se radi o stranci koja predstavlja srce hrvatskog domoljublja i tradicionalizma. Opravdano je, zato, sumnjati da je Karamarko to postigao demokratskim metodama. Mislite da bi HDZ-ovci dragovoljno izabrali za predsjednika osobu koja je za Hrvatsku potencijalno puno opasnija od bivših predsjednika Stjepana Mesića i Ive Josipovića ili ministrice Vesne Pusić, manje-više neskrivenih zagovaratelja neojugoslavenskih ideja u nekom obliku? Teško ... gotovo nemoguće.

Upravo radi toga je najlogičnije objašnjenje da se afirmirao ucjenom utjecajnih HDZ-ovaca obavještajnim podacima koje je godinama strpljivo skupljao. Ti dužnosnici mogu (vjerojatno i jesu) utjecati na članove Općeg sabora, tijela HDZ-a koje bira predsjednika, ali ne mogu utjecati na široko članstvo. Zato je, za mandata Tomislava Karamarka, iluzorno očekivati glasanje u HDZ-u po sistemu jedan čovjek – jedan glas.

Odgovaraju li ove logičke pretpostavke istini nikad nećemo saznati. Upravo je zato iznošenje ovakvih pretpostavki nezahvalno i izgleda kao klevetanje. Korektno je, dakle, naglasiti da je s jedne strane ovo samo slijed logičkog povezivanja autora, ali i da je s druge strane u ovakvim situacijama, kad postoji sumnja na nedemokratsko ili kriminalno postupanje koje je nedokazivo jer bi eventualni svjedoci inkriminirali sebe, logika od presudne važnosti. Ne u cilju dokazivanja, optuživanja ili osuđivanja pojedinca, Tomislava Karamarka u ovom slučaju, nego oportunog i pravovremenog izbacivanja osoba s ovakvim životopisom iz politike već samo na temelju osnovane sumnje. Bez ikakve grižnje savjesti u slučaju da su sve odradili demokratski i legalno, jer s navedenim životopisom se ne može biti predsjednik HDZ-a, a kamoli ne daj Bože, hrvatski premijer. Jasno kao dan, po istoj logici kao što slijepac ne može biti neurokirurg. Tu ne smije biti kvazitolerancije ili kvaziravnopravnosti i trla-brla nitko nije kriv do pravomoćne presude. Ovo nije pravna nego moralna kategorija.

Kao demokršćanin, konzervativac, branitelj te posvećeni borac za slobodu tržišta i jaku državnu socijalnu politiku autor ovog članka je dugogodišnji vjerni glasač HDZ-a. I pod Tomislavom Karamarkom, jer je teško s njim povezati npr. predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović. On se znao na svim dosadašnjim izborima povući i strpljivo, do bolesti strpljivo, čekati. Međutim, stvar se mijenja ... na redu su parlamentarni izbori gdje on igra glavnu ulogu. Nema nikakve šanse da Karamarko dobije glas velikog dijela, inače, discipliniranog HDZ-ovog biračkog tijela, čak i uz bahatog Milanovića na suprotnoj strani. Jednostavno, dobar dio tih glasača neće izaći na izbore da bi birali Karamarka. Ne vjerujete? Onda vas je uspio uvjeriti da su ankete srbočetnička urota i da nije on, u stvari, najnepopularniji političar (ili npr. balijska urota, ako se to smije danas reći u Karamarkovom HDZ-u). Bilo bi zanimljivo vidjeti rezultate ankete s pitanjem, koga smatrate većim domoljubom Karamarka ili Milanovića? Opet bi vjerojatno bila srbočetnička urota ...

Trgnite se HDZ-ovci, krajnje je vrijeme. Ako nemate snagu za preuzimanje odgovornosti i protest navedenom gospodinu zbog toga što konstantno radi štetu stranci, onda nađite tu snagu zbog štete koju će uskoro raditi domovini. Ne sudite ga po riječima nego po djelima. On ne izgovara riječi koje ne želite čuti vi na čiju podršku računa, bilo u stranci, bilo na parlamentarnim izborima.

Njegova retorika nam je poznata, a što su njegova djela? Njegovo djelo je npr. odlazak iz HDZ-a naše najbolje makroekonomistice Martine Dalić, da bi mogao paradirati sa živopisnim gospodinom Hans-Werner Sinnom iz bavarskog IFO instituta, koji, iz religioznih ili modnih razloga, nosi neku vrstu židovske (ili protestantske) brade i trebao bi (zbog brade ili zbog toga što je Nijemac pa "sigurno zna", nebitno) donijeti veći broj glasova od naše stručnjakinje. Njegovo je djelo političko samoubojstvo i odlazak iz HDZ-a Drage Prgometa, na Općem saboru izabranog zamjenika, vrhunskog liječnika i branitelja, čovjeka bez mrlje u životopisu koji živi demokršćanstvo. Vjerojatno je presudan njegov utjecaj na Stožer za obranu hrvatskog Vukovara i braniteljski prosvjed. Ako je tomu tako, onda u njegova djela spada i svađanje Hrvata. I što je puno gore, čak neshvatljivo, svađanje branitelja.

Tuđmanizam je, neka netko tko ga poznaje prenese Tomislavu Karamarku, pomirba, a ne svađa ... dok su njemu puna usta Franje, prvi hrvatski predsjednik se okreće u grobu. Razmislite o tome vi koji ga danas možete smijeniti, a to zbog mira u kući prije izbora ne radite. Griješite. Hrvate ne možete prevariti, mi ćemo ga smijeniti prije ili kasnije, što bi u konačnici moglo značiti čak i gašenje HDZ-a. Zapitajte se, želi li baš to vaš Predsjednik?

5

Panter

Ocjene (6)


Respektira (5): VeNLO, Django, Laci, draxy, siouxica


Slaže se (1): Laci


Komentari (21)


@P..u jednoj od mojih nedavnih analiza ćeš naći baš navod o tome da je TK "kadar" dvojca koji spominješ, no to nema nikakve veze s prethodnim mojim komentarima..ne sporim pravo da se pišu i takvi tekstovi, ali mogu izreći vlastiti dojam o njima :)) visitor 1 0 0


@vis...što još reći o TK kada namjerava 'uskrsnuti' ivića Pašalića ? O tempore, o mores ! Laci 0 0 0


@Laci..reći samo činjenice i onda o njima dati argumentirane ocjene, vlastita predviđanja i, općenito, obrazložena mišljenja ..bez obzira kakva bila, pozitivna ili negativna :) visitor 0 0 0


Možda bi valjalo na barometar staviti temu Kozmički internet-postoji li mjesto na kojem se skladište misli. Pola teksta o Karmarku si mi prepisao:)))) VeNLO 1 0 0


@vis...i sam znaš da se za 'obrazložena' mišljenja o "viđenim" političarima ide na onformativne razgovore, a to ne želim ja, pa vjerojatno ni ti. Ostaje samo da se kaže što se misli bez"dubljeg" obrazlaganja. Laci 0 0 0

Analiza

Karamarko nema veze ni s Tuđmanom ni s načelima HDZ-a

04.03.2015. 19:12, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

Ako mislite da je Tomislav Karamarko zasluženo predsjednik HDZ-a, ako vam je to sasvim logično, a ideje o tome da je npr. ubačen u HDZ s destruktivnim namjerama prema stranci i državi vam izgledaju kao teorija zavjere, najbolje je da dalje ne čitate. Već ste vjerojatno s ovom prvom rečenicom iznervirani i mogu vam obećati samo daljnje nerviranje. Vjerujte, nije ni sam gospodin Karamarko toga vrijedan, zašto bi onda bio autor ovog članka, odnosno, sam članak. Ako ste unatoč upozorenju ostali i čitate ove riječi, članak će vam, nadalje, pokušati argumentirati zašto je Tomislav Karamarko nedostojan pozicije predsjednika HDZ-a, a ... više >

5

Panter

  • 5
  • 1
  • 0
  • 21

Analiza

Postaje li ljepota dominantna politička osobina Predsjednice?

02.03.2015. 18:23, NAGRADNA TEMA:Treba li zabraniti ovrhu jedinog krova nad glavom?

Kad bi pokušali objektivno, neopterećeni svjetonazorom ili političkim preferencijama, sagledati pozitivne osobine predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović poželjne za bavljenje politikom, onda bi to bile redom: odlučnost, radoholičnost, elokventnost, diplomatičnost i lijep izgled. Kako su prve četiri osobine vezane isključivo s karakterno-intelektualnim sposobnostima tako, u slučaju donošenja loših, nepromišljenih, brzopletih i populističkih odluka one padaju u drugi plan, a zadominira osobina koju joj nitko ne može oduzeti – izuzetno dopadljiva fizička vanjština. Nedavno je donijela jednu upravo takvu lošu, nepromišljenu, brzopletu i populističku odluku, slanje zahtjeva za ocjenu ustavnosti članaka 75(5)., 84a. i 127. Ovršnog zakona. Zbog ove inicijative bi trebala dobiti po prstima negativnom povratnom odlukom Ustavnog suda što će je, nadajmo se, naučiti da nije dovoljno raditi mnogo i brzo nego je puno važnije raditi kvalitetno. U suprotnom, ostat će zapamćena samo kao najljepša predsjednica u povijesti Hrvatske, a to je, sigurno, daleko od njenih ambicija.

Aktualni Ovršni zakon jest loš. Ne trebate biti pravni stručnjak da bi shvatili ovu činjenicu, za opravdanu sumnju je dovoljno znati da ga je donijela aktualna Vlada, dokazano najnesposobnija u hrvatskoj povijesti. Ta sumnja se i potvrđuje kao opravdana nakon čitanja i proučavanja Ovršnog zakona. A baš za tu, temeljnu, stvar Predsjednica nije imala vremena, za čitanje i proučavanje Ovršnog zakona prije slanja zahtjeva za ocjenu ustavnosti. Očito je bilo važnije zbog slanja poruke javnosti o vlastitoj dosljednosti (poljuljanoj neispunjavanjem najavljenog preseljenja s Pantovčaka) na brzinu ispuniti predizborno obećanje o zaštiti jedine nekretnine koje je, oportuno, obećala natjerana rastom popularnosti Živog zida, a s ciljem pridobivanja tog dijela glasačkog tijela u drugom krugu predsjedničkih izbora. Da je Predsjednica pročitala i shvatila Zakon, vjerojatno ne bi propitivala članke koje propituje Živi zid i tako, posredno, davala legitimitet kriminalu (kriminal je po definiciji kršenje zakona, što Živi zid opetovano čini).

Što to piše u navedenim, spornim, člancima Ovršnog Zakona? Nekretnine za stanovanje ne smatraju se stvarima koje su nužne za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika kod ovrha za novčane tražbine (Članak 75. st. 5) uz pojašnjavanje postupka za odgodu ovrhe (Članak 84a.) i pravnog položaja ovršenika u slučaju gubitka prava na posjed nekretnine (Članak 127.). Stvarno zvuči surovo i nesocijalno ... slažete li se s našom Predsjednicom da ovaj Zakon (članke) treba srušiti? Vjerojatno da, ali ste u krivu. Ovi članci su upravo onakvi kakvi trebaju biti. Da bi to pojasnili pozabavit ćemo se s mantrom o "jedinoj nekretnini".

"Jedina nekretnina" koja je kupljena kreditom kojem je ujedno bila hipotekarno jamstvo nije u slučaju ovrhe jedina nekretnina nego gubitak uslijed loše poslovne odluke. "Jedina nekretnina" koja je poslužila kao jamstvo za podignuti gotovinski hipotekarni kredit, također, nije u slučaju ovrhe jedina nekretnina nego gubitak uslijed loše poslovne odluke. Nadalje, "jedina nekretnina" koju posjeduje ovršenik dužan više od dvije petine procijenjene vrijednosti te nekretnine nije jedina nekretnina nego gubitak uslijed loše poslovne odluke. Sve ostalo jest jedina nekretnina, ako je jedina, naravno.

Dakle, nisu loši članci Zakona koje osporava Kolinda Grabar-Kitarović, nego je Ovršni zakon loš zbog nepostojanja članaka koji definiraju gore navedeno. Upravo to je trebalo biti u zahtjevu za ocjenu ustavnosti koji podnosi velika državnica kakva želi biti. Prijedlog postavljanja granice za zaštitu nekretnine od ovrhe na baš dvije petine procijenjene vrijednosti je zbog Članka 102. Ovršnog zakona u kojem stoji da se nekretnina ne može prodati ispod tri petine utvrđene vrijednosti. Na taj način ostaje, u većem broju slučajeva, značajnija količina novca ovršeniku. Nadalje, sve financijske tražbine nevezane hipotekarskim jamstvom, a koje su ispod dvije petine vrijednosti nekretnine imaju se rješavati ovrhom na dio plaće, pokretnine itd., a ne ovrhom na nekretninama.

Kao što vidite, samo je trebalo znati postaviti ciljeve, pročitati Zakon i ostale zakone vezane uz ovu problematiku te naći kreativne pravne stručnjake (poput savjetnika autora ovog članka) da smisle prav(n)o rješenje. Bilo bi izuzetno loše za Hrvatsku da Ustavni sud donese odluku koja je u skladu sa zahtjevom Predsjednice jer je to onda zadiranje u slobodu tržišta, a loše poslovne odluke i, posljedično, financijski gubici su njegov sastavni dio. Uz to, zaštita kupaca "jedinih nekretnina" koji ih nisu objektivno bili sposobni posjedovati je protuustavna jer krši Članak 3. Ustava RH koji jamči nepovredivost vlasništva, a predmetna nekretnina je aktivacijom hipotekarnog jamstva, zbog nemogućnosti vraćanja kredita, vlasništvo druge pravne ili fizičke osobe.

Svakome bi, do sada, iz ove analize trebalo biti jasno da ima jedinih nekretnina i "jedinih nekretnina". Jedina nekretnina npr. naslijeđena od roditelja koja ide na bubanj zbog duga od desetak tisuća kuna i "jedina nekretnina" koja na isti bubanj ide zbog loših poslovnih odluka ili špekulacija su kruške i jabuke. Niti zahtjev Predsjednice niti politika Živog zida ne rade razliku između navedenih jedinih nekretnina, s bitnom razlikom da je politika Živog zida opasno anarhokriminalna, a predsjedničina opasno populistička. Opasan populizam se najbolje iščitava iz prijedloga privremenog moratorija na ovrhe jedine nekretnine. Populizam proizlazi iz privremenosti moratorija, a misli se, vjerojatno, na period dok sposobni budući premijer Tomislav Karamarko s unajmljenim genijalnim bavarskim umovima izvuče ovršene iz dužničke krize. To će, naravno, biti u roku jedne ili dvije godine od preuzimanja vlasti... otprilike zajedno s očekivanim otkrićem putovanja kroz vrijeme.

Ono što je ozbiljno zabrinjavajuće je opasnost skrivena u prijedlogu privremenog moratorija na ovrhe jedine nekretnine. Kad bi premijer Zoran Milanović, u svom stilu političkog lisca bez skrupula, prihvatio prijedlog Predsjednice, na njenu dušu bi išlo, gotovo sigurno, posljedično zamrzavanje plasmana stambenih hipotekarnih kredita sa strane banaka i direktna šteta za hrvatske obitelji koje su sposobne plaćati rate pa žele kupiti kuću ili stan. Uz to tržište nekretnina, koje je već dugo na koljenima, bi doživjelo ogroman udarac, pala bi ukupna potrošnja, BDP ...

Nije ovo, nažalost, prvi put da Predsjednica nakon izbora djeluje brzopleto i nepromišljeno. Ovaj je Zakon mogla argumentirano napasti na način predložen u ovom članku, ali, umjesto toga, je u Milanovićevom stilu zapetljala stvari koje je gotovo nemoguće zapetljati. Već prije je pokazala brzopletost i nepromišljenost s nepotrebnim pismom glavnom tajniku UN-a Ban Ki-moonu u kojem traži od njega da poduzme sve korake kako bi osigurao da se haški optuženik Vojislav Šešelj vrati u pritvor Međunarodnog suda u Den Haagu, te bespotrebno vratila Šešelja u fokus javnosti. Ili intervjuom BHT1 televiziji u kojem se nepotrebno ograđivala od izraza građanke i građani.

Doista, već pomalo zabrinjava činjenica da su Predsjednici djela, prečesto, ispred pameti. Zoranizme već imamo ... ne želimo imati i Kolindizme ...

5

Panter

Ocjene (10)


Respektira (8): ivan94, sthagon, NEKOVARAZDIN, Cogito, siouxica, Analyst, visitor, VeNLO


Slaže se (1): NEKOVARAZDIN


Ne slaže se (1): Laci


Komentari (3)


Ovo o jedinim nekretninama je ok, ovo o kolindinoj ljepoti također. A igra riječima nije baš uspjela. Možda je brzopleto o Kolindizmima dok se ne oglasi Jasna Omejec? VeNLO 1 0 0


@Pa., 'kriminal je po definiciji kršenje zakona', da li je kriminal i kršenje ustava, ili to ima i neki jači atribut? Čini se da je sve oko ovršnog zakona davno izmaklo kontroli i fina analiza to ne može riješiti. Zato treba ukinuti cijeli taj zakon mihael 0 0 0


Čuj Panter, slažem se da postoji tzv. "gubitak uslijed loše poslovne odluke", ali zašto uglavnom svi, pa i ti izbjegavaš priznati da banke treba da snose gubitak jer davanje kredita koji se ne može vratiti je "loša poslovna odluka " , zar ne ? Laci 0 0 0

Analiza

Postaje li ljepota dominantna politička osobina Predsjednice?

02.03.2015. 18:23, NAGRADNA TEMA:Treba li zabraniti ovrhu jedinog krova nad glavom?

Kad bi pokušali objektivno, neopterećeni svjetonazorom ili političkim preferencijama, sagledati pozitivne osobine predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović poželjne za bavljenje politikom, onda bi to bile redom: odlučnost, radoholičnost, elokventnost, diplomatičnost i lijep izgled. Kako su prve četiri osobine vezane isključivo s karakterno-intelektualnim sposobnostima tako, u slučaju donošenja loših, nepromišljenih, brzopletih i populističkih odluka one padaju u drugi plan, a zadominira osobina koju joj nitko ne može oduzeti – izuzetno dopadljiva fizička vanjština. Nedavno je donijela jednu upravo takvu lošu, nepromišljenu, brzopletu i populističku odluku, slanje zahtjeva za ocjenu ustavnosti članaka 75(5)., 84a. i 127. Ovršnog zakona. Zbog ove inicijative bi trebala ... više >

5

Panter

  • 8
  • 1
  • 1
  • 3

Analiza

Hrvatska politika s posebnim potrebama

24.02.2015. 11:26, U sjeni zahtjeva za ostavkom: Je li moguća suradnja Pantovčaka i Banskih dvora?

Ponekad pomislim da je neovisna Hrvatska plod nečije perverzne igre. Taman smo dovoljno beznačajni za takvo nešto. Kad me obuzmu takve misli jasno vidim posjed u središnjoj Engleskoj u devedesetim godinama prošlog stoljeća, kojim dominira ogromna kuća u magli pod utjecajem oceanske klime iako je jako duboko u britanskom kopnu. U sitnim noćnim satima na njoj svijetli nekoliko petometarskih prozora kućne biblioteke. Unutra, u ogromnim kožnim foteljama boje trule višnje ispod tisuća nepročitanih knjiga, uredno složenih na visokim policama, sjede dva anemična, premršava srednjovječna gospodina obučena u predebele džempere koja su bogatstvo, obrazovanje i status stekli na najprimitivniji mogući način, krvnom vezom. Poviše njih pospano zijevaju dva u crno obučena lakeja koja su tu samo zato da bijelim pamučnim rukavicama nadolijevaju skupi konjak iz kristalne boce u kristalne čaše gospode, već pod jakim utjecajem slatkog alkohola, duboko utopljene u fotelje. Odmah je jasno da su stari prijatelji još od Cambridgea, da su zajedno prošli inicijacije u sva bitna tajna udruženja i da vladaju dobrim dijelom svijeta zajedno. U to vrijeme je bila aktualna priprema hrvatske oslobodilačke akcije Oluja i prijatelji su raspravljali o tome ravnodušnim glasom iako je u pitanju bio jak sukob stavova. Nije njih zanimala Hrvatska nego filozofska polemika za koju su uvjereni da su kvalitetnim obrazovanjem stekli pravo, koliko uopće krvnonasljedno obrazovanje može biti kvalitetno, u kojoj je izvjesni George treći uvjeravao prijatelja, izvjesnog Charlesa četvrtog, kako će Hrvatska ako joj i dopuste da se oslobodi od srpske agresije za dvadeset godina osiromašiti kao Grčka, upravo je tako rekao, i opet se ujarmiti pod nekom krnjom Jugoslavijom ili Europskom unijom, i my dear ovo, i old sport ono, i nije demokracija za Balkance, i to je kao da majmuna naoružaš, on će ubiti vođu a neće se braniti od leoparda itd. itd. Pošto se izvjesni Charles četvrti nikako nije mogao složiti s prijateljevim tezama, kulturno je, po nekom holivudskom zapletu, ponudio okladu za jednu funtu da neće biti tako, nakon čega izvjesni George treći, ujedno i vlasnik posjeda, podviknuo na pospanog lakeja da mu doda starinski telefon od slonovače i nazvao Billa u Ovalni ured da dopusti akciju bloody Hrvatima. Jasno to, upravo tako, vidim ...

I kad god na to pomislim, osjećam mržnju prema virtualnom, krvonasljedno obrazovanom Georgeu trećem jer je tako prokleto bio u pravu. Ne samo zbog činjenice da smo od neovisnosti tražili novu ovisnost, i našli je u Europskoj uniji od koje ćemo se opet za koju godinu uz veliki danak, ovaj put, valjda, ne u krvi, osamostaljivati i tako u nedogled; nego zbog činjenice da nije demokracija za politički neobrazovane narode kakav mi jesmo. Politiku koju smo mi Hrvati razvili od neovisnosti naovamo danas možemo slobodno nazvati politika s posebnim potrebama. Zašto?

Hrvatska je zemlja s velikim polarizacijskim potencijalom. Ogromna je razlika, o kojoj se oportuno šuti, između naših prirodnih regija germaniziranog Zagorja i Međimurja, talijanizirane Istre s opasnim autonomnim ambicijama, multikulturalnog Zagreba u stalnoj potrazi za identitetom i više-manje tradicionalnog ostatka Hrvatske. Ogromna je svjetonazorska razlika jer nismo još riješili podjele iz Drugog svjetskog rata, a gdje su tek podjele proizašle iz komunističkog režima. Ogromne su razlike i u bogatstvu proizašle što iz geografskih preduvjeta za razvoj određenih djelatnosti, što zbog nesnalaženja u tranziciji, što koruptivnim djelovanjem dijela političkih elita koje su iskoristile političku nepismenost građanstva u, novim, demokratskim uvjetima. Ogromne su razlike u obrazovanju, poglavito između prirodnih regija i, dodatno, između urbanih i ruralnih sredina.

U ovom trenutku smo u točki velikog neslaganja na relaciji autor-čitatelj jer vas je, gotovo sigurno, nešto jako iznerviralo u prethodnom pasusu. S nečim se snažno ne slažete, a ako sam u pravu, ako je tomu stvarno tako, samo potvrđujete moju tezu o Hrvatskoj kao zemlji s velikim polarizacijskim potencijalom koji se ne rješava i nametnut je kao tabu tema. Nadalje, hrvatskim političarima odgovara upravo ovakvo stanje jer na taj način mobiliziraju njihovoj političkoj opciji naklonjeno biračko tijelo, pa zbog toga godinama usavršavaju načine potenciranja polarizacije, umjesto da ispunjavaju svoju zakonsku obvezu i rade na smanjivanju razlika i tenzija u društvu. Zato imamo potpuno pravo aktualnu hrvatsku politiku nazvati politika s posebnim potrebama.

Na problemu vlastitih podjela i na pomirbi, kao konceptu za rješenje potencijalno najopasnijih, svjetonazorskih, podjela koje ekstremno brzo usiju glave, ne radimo još od smrti prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Odnosno, nismo radili do izbora četvrte hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Ona svojom dosadašnjom retorikom pokazuje i volju i iskrenu želju za smanjivanjem podjela u Hrvatskoj. Čak, zbog šarma i elokventnosti, ima veću šansu za uspjeh od mrkog totalitariste Tuđmana.

Protivnici su joj, od neovisnosti za Hrvatsku najopasniji političari: otvoreno i sad, premijer i predsjednik SDP-a Zoran Milanović, te prikriveno i uskoro, predsjednik HDZ-a  Tomislav Karamarko. U pitanju su dva, za rješavanje najvećih, gospodarskih, problema Hrvatske, potpuno neupotrebljiva politička lidera koji, uz to, ne rade ni na svjetonazorskoj pomirbi, nego upravo suprotno, potpiruju niske strasti građana. Njima je jasno da je to jedina strategija koju oni znaju pripremiti i provesti za ostanak, odnosno, dolazak na vlast na slijedećim parlamentarnim izborima.

Stavimo sad Tomislava Karamarka sa strane jer je aktualan problem očekivan sukob na relaciji Premijer-Predsjednica. Kolika je želja za produbljivanjem polarizacije sa strane Premijera i destrukcijom Predsjedničinih pokušaja borbe protiv te polarizacije, ignorirajući ovom prilikom temeljnu nepristojnost i nečestitanje Kolindi Grabar-Kitarović na izbornoj pobjedi, najbolje oslikava provokativno pismo u kojem Premijer poziva Predsjednicu da za predloženu sjednicu Vlade pripremi konkretne prijedloge, mehanizme za njihovo provođenje te procjenu financijskih i proračunskih učinaka [sic].

Kad znamo da Članak 102. Ustava RH kaže da Predsjednica predlaže Vladi sjednicu za razmatranje nekih pitanja, a ne bavi se provođenjem i procjenom financijskih učinaka, jasno je koliko nisko Milanović spušta razinu komunikacije s Predsjednicom. Njeno priopćenje, kao odgovor na navedeno pismo, u kojem kaže: nakon temeljitih analiza i obavljenih konzultacija s gospodarskim stručnjacima, došla do zaključka kako je najkonkretniji prijedlog za izlazak RH iz krize - ostavka predsjednika Vlade RH, je samo poruka Premijeru na jeziku koji najbolje razumije, a koju možemo protumačiti jedino na ovaj način: g. Milanoviću, ostavite se politikantstva i polariziranja hrvatskog naroda, uhvatite posla za koji ste plaćeni. Zašto za taj potez nije dobila podršku uglednih hrvatskih političkih analitičara, govori više o njima i njihovoj (ne)sposobnosti razumijevanja uzročno-posljedične veze. Takvima političkim puritancima i kvazipacifistima je, vjerojatno, i akcija Oluja  (koju su u svojoj perverznoj zabavi u mojim mislima odobrila dva virtualna moćnika, nadasve, po krvnoj liniji, gospodina, izvjesni George treći i izvjesni Charles četvrti) bila suvišna jer smo mogli taj građanski rat mirno riješiti sa Srbima.

Eto tako stoje stvari u aktualnoj hrvatskoj politici. Ustraje li predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u svojoj borbi, možda će u mojim mislima napokon jednu funtu iz perverzne oklade osvojiti virtualni gospodin, old sport Charles četvrti ...

5

Panter

Ocjene (10)


Komentari (12)


legitimitet bar trenutno neupitan, stoga smije, štoviše, mora poticati izvršnu vlast na djelovanje. IDujas 0 0 0


Dobra analiza. Jedan ispravak: KGK nijer zatražila ostavku, nego priopćila mišljenje. To je bitna razlika ! Drugo, pažnje vrijedan je dio analize koji se odnosi na pomirbu. O temeljima za pomirbu spremam se nešto napisati. Boljunac 0 0 0


Boljunac točno, nije bilo traženja ostavke. Radilo se o njezinom prijedlogu za poboljšanje stanja u RH. Ovo čak ni mnogi profesionalni političari nisu prepoznali ,a bitno se razlikuje od zahtjeva za ostavkom. IDujas 0 0 0


Vrlo brzo ćemo vidjeti kako Kolinda nije ovamo došla iz Bruxellesa na odmor, već da je došla s odobrenjem za novu Oluju,a pripomoći će i NATO,, tj EU ako to bude potrebno. VeNLO 1 1 0


Interesantan tekst. Bilo ga je uživanje čitati. Samo se ne slažem sa tumačenjem "ostavite se politikantstva i polariziranja hrvatskog naroda, uhvatite posla za koji ste plaćeni". Mislim da je nešto drugo po srijedi, o čemu je G_Fulir pisao. Analyst 0 0 0

Analiza

Hrvatska politika s posebnim potrebama

24.02.2015. 11:26, U sjeni zahtjeva za ostavkom: Je li moguća suradnja Pantovčaka i Banskih dvora?

Ponekad pomislim da je neovisna Hrvatska plod nečije perverzne igre. Taman smo dovoljno beznačajni za takvo nešto. Kad me obuzmu takve misli jasno vidim posjed u središnjoj Engleskoj u devedesetim godinama prošlog stoljeća, kojim dominira ogromna kuća u magli pod utjecajem oceanske klime iako je jako duboko u britanskom kopnu. U sitnim noćnim satima na njoj svijetli nekoliko petometarskih prozora kućne biblioteke. Unutra, u ogromnim kožnim foteljama boje trule višnje ispod tisuća nepročitanih knjiga, uredno složenih na visokim policama, sjede dva anemična, premršava srednjovječna gospodina obučena u predebele džempere koja su bogatstvo, obrazovanje i status stekli na najprimitivniji mogući način, ... više >

5

Panter

  • 9
  • 1
  • 0
  • 12

Analiza

Drago Prgomet je vrhunski liječnik profesionalac, sveučilišni profesor na Medicinskom fakultetu u Zagrebu i Osijeku te predstojnik Klinike ORL i kirurgiju glave i vrata KBC-a Zagreb, Rebro. Uz to je izuzetno loš političar amater te zamjenik predsjednika Hrvatske demokratske zajednice. Kao takav, Drago Prgomet je najbolji primjer kako neki ljudi mogu biti iznadprosječni u jednoj struci, a ispodprosječni u drugoj, neovisno o podjednakoj strasti i vremenu koje ulažu na oba polja. Upravo je fascinantan način na koji je izvršio svoje političko samoubojstvo za koje se pripremao nekoliko dana, ili čak tjedana, a okidač, konačno, povukao 21. veljače u emisiji Hrvatskog radija Intervju tjedna. Bio je to školski primjer političkog suicida uz veliku štetu vlastitoj stranci.

Ostat ću u onom HDZ-u kojeg vidim kao narodnjačku građansku stranku, temeljenu na načelima demokracije, vladavine prava, poštivanja ljudskih i manjinskih zakona, tržišnog gospodarstva i solidarizma koji se temelji na kršćanskom socijalnom nauku, to je HDZ u kojem ja želim biti, izjavio je u navedenoj emisiji i, onako iz glave, u jednoj rečenici izrekao sve što najveća većina hrvatskih građana želi od jedne političke stranke. To je i HDZ kakav želi većina Hrvata, neovisno o svjetonazoru ili političkoj orijentaciji. Kako je u navedenoj rečenici demonstrirana retorika vrhunskog političara profesionalca, odakle onda onaj besmislen uvod i mantra o političkom samoubojstvu?

Ne želim biti u onom HDZ-u koji će radikalnom retorikom, koju vrlo često promovira predsjednik Tomislav Karamarko, učiniti ono što je gotovo nemoguće, da sadašnji premijer Zoran Milanović ostane na vlasti, nastavio je odmah u idućoj rečenici i povukao okidač. Bang! Ne slažete se da je ova rečenica političko samoubojstvo? Izgovorimo je malo drugačije: "Tomislav Karamarko plasira radikalno desne izjave kojima plaši dio hrvatskih birača i koji bi zbog toga mogli glasati za, dokazano nesposobni, SDP. Ne želim biti uz njega i ako on ne ode iz HDZ-a, idem ja.". Sada je, vjerojatno, puno jasnije ...

Iako se autor ovog članka slaže i s prvom i sa, spornom, drugom rečenicom, Drago Prgomet je napravio nešto nedopustivo u bilo kojem sustavu, ne samo političkom, jer je preskočio i proceduru i institucije sustava. Zbog toga mora snositi sankcije, ma kako moćne i točne bile njegove rečenice. Ne dao Bog nijednoj političkoj stranci takve članove, a kamoli lidere. Treba naglasiti da se ovdje ne radi ni o demokraciji ni o slobodi govora, iako na taj način svoje slične razdiruće probleme i unutarpartijska neslaganja uporno i netočno prikazuje SDP, nego o destruktivnoj retorici. Zašto?

Nakon što  je, vjerojatno ispravno, zaključio činjenice koje je kasnije u navedenom intervjuu izjavio, Drago Prgomet je sigurno zaključio da je interes stranke smjena predsjednika Tomislava Karamarka. A ti se problemi rješavaju u stranci ... ne po medijima. Zašto? Jednostavnom logikom, zato što stranačka tijela razrješuju predsjednika stranke, a ne javnost. Dakle, na prvom slijedećem mirnom noćnom dežurstvu u KBC Zagreb se trebao suzdržati od spavanja i proučiti Statut HDZ-a u kojem jasno stoji da je Opći sabor HDZ-a najviše tijelo stranke (donosi Statut) i on može smijeniti predsjednika Karamarka. Da bi sazvao Opći sabor na izvanredno zasjedanje, lijepo piše u Statutu, treba mu potpora 1/3 izaslanika Općeg sabora ili natpolovičan broj županijskih organizacija HDZ-a. Kako je Drago Prgomet u politici amater pa nema vremena obilaziti saborske izaslanike i županijske organizacije, trebao je na idućem mirnom dežurstvu sjesti za kompjuter i napisati pismo Predsjedniku uz kopije Glavnom tajniku, članovima Predsjedništva i županijskim organizacijama. Pismo je trebalo izgledati, otprilike, ovako:

Cijenjeni g. Karamarko,
iako pod vašim kratkim vodstvom HDZ niže pobjedu za pobjedom na raznim izborima, mišljenja sam da to nije zbog nego usprkos vašem predsjedanju. Moje je stav, nadalje, da niste predsjednik kakav treba našoj stranci za dosezanje rezultata koje ona danas objektivno može dosegnuti, pa vas pozivam da podnesete ostavku i sazovete Opći sabor za izbor novog rukovodstva stranke. Razlozi za moj stav su:
...
– dolazite iz obavještajne zajednice što hrvatski birači izuzetno negativno percipiraju
– uvjerljivo ste najnepopularniji hrvatski političar
– inferiorni ste u sučeljavanjima s g. Zoranom Milanovićem
– vaša radikalna retorika značajno odstupa od trenutnih preferencija hrvatskih građana
...
vaš odani zamjenik,
Drago Prgomet

Na taj se način poštuju procedure i institucije sustava. Nadalje, ovo bi bio potez lidera i poziv na demokratsku borbu bez štete za njega osobno i za stranku. Eventualno izbacivanje iz stranke, u tom slučaju, bi prokazalo nedemokratsko vodstvo HDZ-a, a Drago Prgomet bi se vinuo u političke visine.

Ne postoji, dakle, ama baš niti jedan oportuni razlog za ovakav Prgometov intervju Hrvatskom radiju. Može se raditi samo o nepromišljenoj, emotivnoj reakciji izazvanoj Karamarkovim ignoriranjem ili čime već, nema smisla konstruirati. Što mu se motalo po glavi nećemo, vjerojatno, nikad saznati. Bilo bi veliko iznenađenje da ga uskoro Visoki časni sud ne izbaci iz HDZ-a, nakon čega će se teško vratiti u ozbiljnu hrvatsku politiku. Nijedna značajna hrvatska politička stranka ne trpi ovakvu nelojalnost te nepoštivanje procedura i institucija ... osim partije u koju, sigurno, neće ići.

Jedina trajna korist od njegovog političkog samoubojstva je što možemo ustvrditi da se HDZ treba razvijati po Prgometovoj viziji, ali bez Drage Prgometa kao njegovog člana. Možda baš po tome ostane zapamćen. Za kraj vrijedi ponoviti konstataciju s početka članka ... upravo je fascinantno kako neki ljudi mogu biti iznadprosječni u jednoj struci, a ispodprosječni u drugoj, neovisno o podjednakoj strasti i vremenu koje ulažu na oba polja.

5

Panter

Ocjene (8)


Komentari (5)


super tekst panter. osim što nisam sigurna da je u pitanju samoubojstvo, bumo još vidili...:) siouxica 1 0 0


jako dobar mi je sastavak i čak bi se složio kad bi me netko uvjerio da je hdz-u, kao i u drugim, lijepo si rekao hrvatskim političkim strankama, makar D od demokracije :) zamjenik kojeg ne pozivaju ni na predsjedništvo se ovako može samo slikat :)) visitor 1 0 0


Vi možete mene izbaciti iz HDZ-a (i sve ostalo),ali ne možete HDZ izbaciti iz mene, rekao bi Rojs. Iz Prgometa se nema što izbaciti u tom smislu pa će vjerojatno biti potrebno izbaciti njega.Prgav i s krivom metom:) VeNLO 1 0 0


Na žalost Prgomet je zaboravi s kim je krenuo u politiku i tko ga je za pravo lansirao. Milan Kujundžić je daleko radikalnije retorike i stavova od Karamarka. Ali to u tom trenutku poznatom liječniku a nepoznatom političaru uopće nije smetalo. Bio je IDujas 0 0 0


spreman biti zamjenik u Kujundžićevom, vjerujem još tvrđem HDZ-u od ovog današnjeg. Od njega bi bilo pošteno da sam ode. S obzirom na priču, nije čudno što su ga analitičari odmah povezali s Josipovićem, čovjek naprosto on nije prgav, nego lignjav. IDujas 2 0 0

Analiza

Web-test ideje o anketama (http://www.bolja.eu/B/)

U skladu s nedavno iznesenim prijedlozima, a u stalnoj borbi s hrvatskim trebalo bi, odlučio sam prijeći sa riječi na djela, iako je to krilatica političara s kojim se, po svjedočenju roditelja, nisam slagao od najranijeg djetinjstva, pa, u skladu s krilaticom drugog političara s kojim se, po svjedočenju djece, ne slažem danas, rekao sebi: "Idemo delati!".

Kako dokon fratar i jariće krsti, tako sam i ja višak vremena odlučio utrošiti u vizualizaciju ideje, pa pokušajte što preciznije u priloženoj anketi predvidjeti puls hrvatskog biračkog tijela. Radi poznate radne okoline, posuđen je vizualni identitet Barometra, ali po nemogućnosti prijave i raznim drugim detaljima, shvatit ćete da je ovo samo demonstracija jedne ideje.

Posebne upute nisu potrebne, sve bi trebalo biti odmah jasno. Samo napomena da za anketu, naravno, ne morate biti prijavljeni. I da ... ne zaboravite na kraju stisnuti botun GLASUJ. :)

NAPOMENA:
Ovo nije projekt Barometar.hr, nego neovisan projekt korisnika Panter, tako da sve mane ne treba dovoditi u vezu sa Barometar.hr. Nadalje, projekt je napravljen samo u pokazne i 100% nekomercijalne svrhe pa se u skladu s tom činjenicom ispričavam za eventualne nepravilnosti u radu.

5

Panter

Ocjene (8)


Komentari (22)


@Dj, siguran sam da ne lutam kad govorim o cilju koji si je barometar postavio :)..naravno, uvijek se može raspredati i općenito o anketama, pogotovo ako postoji interes, ali je od toga u smislu onoga što je za barometar bitno, vrlo mala korist :) visitor 0 0 0


@Dj @vis Nadao sam se malo većem uzorku, oko 20 korisnika što je neki prosjek Barometra. Ovako ih imamo 12 (računajući i mene). Ono što nisam objavio je da sam napravio i jednu "skrivenu" aplikaciju koja izbacuje "divlje rezultate anketa". Panter 0 0 0


Naravno, za izbacivanje koristi matematičku (statističku) metodu, a ne "odokativnu". Po meni se dobro pokazala i na ovom uzorku gdje je bio jedan korisnik koji je dao 50% ŽZ, 50% RF :). Možda bi trebalo provesti još koji test ... Panter 0 0 0


http://www.bolja.eu/B/Outlier.php Evo link pa provjerite sami ... Panter 0 0 0


@AggyK Odlična je ideje sa vertikalnim sliderima ... ja sam samo "prepisao" filozofiju Barometra. Ako se u Barometru odluče na ovako nešto trebali bi realizirati sa vertikalnim sliderima, uz mogućnost izbora stranke poviše slidera (bar za "manje") Panter 0 0 0

Analiza

Web-test ideje o anketama (http://www.bolja.eu/B/) U skladu s nedavno iznesenim prijedlozima, a u stalnoj borbi s hrvatskim trebalo bi, odlučio sam prijeći sa riječi na djela, iako je to krilatica političara s kojim se, po svjedočenju roditelja, nisam slagao od najranijeg djetinjstva, pa, u skladu s krilaticom drugog političara s kojim se, po svjedočenju djece, ne slažem danas, rekao sebi: "Idemo delati!". Kako dokon fratar i jariće krsti, tako sam i ja višak vremena odlučio utrošiti u vizualizaciju ideje, pa pokušajte što preciznije u priloženoj anketi predvidjeti puls hrvatskog biračkog tijela. Radi poznate radne okoline, posuđen je vizualni identitet Barometra, ... više >

5

Panter

  • 8
  • 0
  • 0
  • 22

Analiza

Ivo Josipović nema potencijal za visoku politiku

19.02.2015. 11:45, Što stoji iza Josipovićevog naglog kritiziranja i ograđivanja od SDP-a?

Treba to naglas reći: Ivo Josipović, treći predsjednik Republike Hrvatske, u svih pet godina predsjedničkog mandata najpopularniji političar u državi i čovjek koji je dobio povjerenje preko milijun hrvatskih birača na proteklim predsjedničkim izborima nema potencijal za visoku politiku. Nikad ga nije ni imao, ma kako to čudno zvučalo za čovjeka s takvim političkim životopisom. Jer njegov je politički životopis, kao i mnoge stvari u hrvatskoj politici, samo balon od sapunice napuhan do točke pucanja.

Ivo Josipović je samo proizvod predsjednika SDP-a Zorana Milanovića, i to, pokazalo se, proizvod za petogodišnju uporabu. Pokušao je, doduše, Milanović produžiti rok uporabe Ive Josipovića na još pet godina iako ostaje nejasno koliko je to produženje iskreno želio. Je li mu bio draži gubitak izbora od HDZ-ove predsjedničke kandidatkinje Kolinde Grabar-Kitarović ili još pet godina trpljenja nezahvalnog i bezličnog Josipovića? Neovisno o odgovoru na ovo pitanje, besmisleno bi bilo tvrditi da bi četiri milijuna stranačkih kuna upucao u projekt čiji uspjeh nije, makar oportuno, želio.

Cijela ova priča s Josipovićem je pokrenuta u prvoj polovici 2009. godine kad je Milanović među SDP-ovcima tražio najboljeg kandidata za predsjedničke izbore. U skladu s tadašnjim preferencijama javnosti i uobičajenom političkom praksom postavio je pred kandidate nekoliko kriterija:
– visoko obrazovanje i kultura
– što čistiji životopis
– nepoznatost u javnosti
– ogromna (bolesna?) ambicija
– dobro od javnosti skrivena afer(ic)a, zbog kontrole
Isplivalo je ime Ive Josipovića. Koliko je Milanovićevih kriterija zadovoljio procijenite sami.

Odabir je bio, kako je vrijeme pokazalo, kratkoročno odličan. Ivo Josipović je prva velika pobjeda SDP-a pod vodstvom Zorana Milanovića i najava pobjede na parlamentarnim izborima 2011. Međutim, otkako je postao Predsjednik RH i najpopularniji političar u državi Josipovićev ego neslućeno raste i postaje sve veći problem SDP-u. Najgora stvar koja se može dogoditi političaru je kad počne vjerovati u ostvarivost predizbornih obećanja, kad pomisli da je on taj, izabrani koji će sve promijeniti, kad nameće svoj svjetonazor i kad se želi svima svidjeti. A sve to se dogodilo, odnosno točnije je reći, sve to jest Ivo Josipović.

I to bi bilo u redu da je on uistinu taj. Ali nije. Ivo Josipović nema temeljne karakteristike koje mora posjedovati moderni političar. Ne posjeduje nikakvu snagu pri sučeljavanjima ako je konfrontacija, i najmanje, ispod akademske razine. Štoviše, tada njegove riječi djeluju kao tužakanje razmaženog djeteta. Uz to, svaka, i najmanja, emocija mu je vidljiva na licu, a kad se to spoji s prirodnom plahošću i televizijom kao najmoćnijim medijem, dobijemo sliku osobe kojoj bi zamutili šećer s vodom te je uputili da legne i podigne noge dok malo ne dođe sebi. U svemu što nije pisanim putem on je za visoku politiku beskoristan.

Takva osoba odaje manjak liderskih sposobnosti pa je jasno da je samo spletom okolnosti i, isključivo, odabirom od strane Zorana Milanovića upisao u svoj prenapuhani politički životopis: Predsjednik RH. Nadalje, samo uz pomoć Milanovića i njegove negativne predizborne kampanje koja je mobilizirala lijevo orijentirane birače je osvojio preko milijun glasova u drugom krugu predsjednički izbora. Njegova objektivna politička snaga je puno manja od toga, što će budućnost pokazati. Dok Milanović može biti izuzetno zadovoljan jer je njegova politička strategija skoro provukla Josipovića u drugi mandat. Kraj Kolinde Grabar-Kitarović! Kome ovo nije jasno nek se sjeti ovih riječi za godinu-dvije kad se budu gledali rezultati rejting agencija.

Prednost svakog čovjeka je sposobnost objektivnog sagledavanja vlastitih mogućnosti i položaja u društvu. Za političara je to presudno. Josipović do sad nije pokazivao tu sposobnost. Njegova odluka da se ne vrati u SDP je, iz svega prije navedenog, jasna, on ne može zadovoljiti svoje ambicije pored svog političkog tvorca. Objava da se ne vrati u matičnu pariju uz napad na SDP-ovu politiku pokazuje da je odluku o nastavku bavljenja politikom već donio. Radi li se o osnivanju nove političke stranke ili pristupanju postojećoj vidjet ćemo uskoro. Jedino je sigurno da nema riječi o, često spominjanom, preuzimanju SDP-a.

Za kraj, evo četiri zakona kojima se Ivo Josipović vodio u predsjedničkom mandatu, kao još jedan argument tvrdnji da nema potencijal za hrvatsku visoku politiku:
0. Ivo Josipović ne smije naškoditi Regionu ili svojom pasivnošću dopustiti da se Regionu naškodi.
1. Ivo Josipović ne smije naškoditi hrvatskom čovjeku ili svojom pasivnošću dopustiti da se hrvatskom čovjeku naškodi, osim kad je to u suprotnosti s nultim zakonom.
2. Ivo Josipović mora slušati naredbe Zorana Milanovića, osim kad su one u suprotnosti s nultim ili prvim zakonom.
3. Ivo Josipović treba štititi svoj integritet, osim kad je to u suprotnosti s nultim, prvim ili drugim zakonom.
prilagođeno od Isaac Asimov, Četiri zakona robotike

5

Panter

Ocjene (10)


Respektira (8): ivan94, Django, IDujas, Alumnus, Gospon_Fulir, VeNLO, visitor, siouxica


Slaže se (2): Laci, Mac316


Komentari (5)


čvrsto sam uvjeren da analiza dobiva na uvjerljivosti kad se tezama pridruže i pravi argumenti..po principu, što jača teza, to jači argument..ali naravno, uživao sam čitajući jer literarne vrijednosti tvojim tekstovima nikad ne manjka :) visitor 0 1 0


Teško se ikomu sakriti na barometru:)Pa nazivao se i predsjednikom. VeNLO 1 0 0


@Panter - po običaju, pogodak u sridu. Ivo Josipović je TOTALNO neupotrebljiv kao leader. On to jednostavno nije. Tko u HR ima ambicije okupiti treći put i osvojiti vlast ili postati ključ za formiranje vlade, mora imati karizmu veličine Mt. Everesta Gospon_Fulir 1 0 0


vrhunski, argumentirano svakome tko ne favorizira ni jednu stranu, a trn u oku drugima. Naklon! Mac316 1 0 0


Odlično, jesi se cijepio u međuvremenu? Josipović se neće vratiti u SDP jer on naprosto nema ni muda ni želju za rješavanje problema, on od njih poput svakog slabića bježi, a to je radio i u proteklih 5 godina. Na žalost plašt učenosti i prof. titula IDujas 1 0 0