Reputacija 5

  • Bodova 148.6
  • Analiza 171
  • Ocjena 316
  • Anketa 343

Analiza

Ljudska prava

10.03.2017. 09:07, Kakvo je stanje ljudskih prava u Hrvatskoj?

O pojmu i temi ljudskih prava napisane su tone knjiga, stručnih i nestručnih, te isto takvih članaka,eseja,disertacija i kojekakvih uradaka znanstvenih i neznanstvenih. I čitajući bespućima interneta i knjižarama ponešto o tome, postavljaju se pitanja: što je to zapravo? Šta se i do koje mjere smatra ljudskim pravom, te gdje je granica nakon koje pojedina prava više nisu samo u domeni ljudskih prava, tko postavlja te granice, na temelju čega ih postavlja, tko,zašto i na temelju čega postavlja te granice, i na kraju, tko je dao pojedincima za pravo da se postavljaju za tumača i svjetskog policajca i suca u pogledu ljudskih prava.

Iako se u knjigama i raspravama kao početak nekakvih rasprava o ljudskim pravima navodi Engleska u 13. stoljeću, i tada znamenita Magna carta, znamo kakva su bila ljudska prava u ranom srednjem vijeku, i srednjem vijeku sve tamo do negdje kraja 17.-tog i početka 18.-tog stoljeća. Francuska i Američka revolucija, svaka na svojoj strani svijeta, radeći odmak od feudalizma donose deklaracije. Virginijsku u Americi (1776. godine u kojoj se spominje da svi ljudi imaju "pravo na život, slobodu i potragu za srećom) i Deklaraciju o pravima čovjeka i građanina (Francuska,1789 godina).Virginijska deklaracija i Deklaracija o pravima čovjeka i građanina po prvi put sustavno donose popis prava koja se u njihovo vrijeme smatraju urođenima i neotuđivima.

Ključni dio rečenice  je "popis prava koja se u njihovo vrijeme smatraju urođenima i neotuđivima".Naime, ključne stvari kad se gledaju ljudska prava su vrijeme i sukladno tome okruženje koje vlada u trenutku donošenja nekakvih deklaracija, odluka ,Ustava ili Zakona.

1948 godine donesena je Opća deklaracija UN o pravima čovjeka.

Opća deklaracija o pravima čovjeka UN-a iz 1948. godine, navodimo prvi članak: Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću i trebaju jedno prema drugome postupati u duhu bratstva.

Europska konvencija o ljudskim pravima iz 1953. godine je temeljni dokument Vijeća Europe kojeg je i Hrvatska članica, te je time obavezna poštovati taj dokument.

Ustav Republike Hrvatske,  članak 14. : Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki.

Sad o tome čl. 134 Ustava RH bi se dalo razgovarati. Pogotovo na primjerima suđenja Hrvatskoj političkoj i tajkunskoj eliti. O ovom da su svi pred zakonom jednaki.

Europska konvencija o ljudskim pravima igrala je važnu ulogu u razvoju svijesti o ljudskim pravima u Europi. Razvoj regionalnog sustava zaštite ljudskih prava koji djeluje diljem Europe može se promatrati kao reakcija na dvije pojave. U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata europske savezničke zemlje željele su spriječiti ponavljanje zločina iz nedavno završenog rata, kao i zaustaviti stvaranje diktatura u budućnosti. Riječima Pierre-Henri Teitgena  u govoru pred Savjetodavnom skupštinom Vijeća Europe, 1949 :

Demokracije ne postaju nacističke države preko noći. Zlo napreduje lukavo, s manjinom koja djeluje na uklanjanju poluga kontrole... Neophodno je intervenirati prije nego što bude kasno. Negdje mora postojati savjest koja će pokrenuti alarm u svijesti naroda (...) kako bi ih upozorila na opasnost i pokazala da kreću putem koji ih može odvesti daleko, ponekad čak i do Buchenwalda i Dachaua.”No, unatoč svim tim lijepim riječima,deklaracijama, Zakonima, Ustavima,Odlukama svjedoci smo svakodnevnih kršenja maltene svih odredaba navedenih u tim dokumentima. Kako u Hrvatskoj, tako i u Europi, a o svijetu da se ni ne govori. Nekako čisto sumnjam da polupismeni ili nepismeni ljudi u npr. Islamskom svijetu u državama poput Afganistana, Pakistana ili slično imaju (čast izuzecima, ali oni su samo iznimka koja potvrđuje pravila) blagog pojma o pojmu ljudskih prava. Kod njih, u njihovim plemenskim zajednicama, pojam ljudskih prava je često dijametralno suprotan onome što mi u "civiliziranom zapadnom svijetu" smatramo pod istim. Jednako tako bi se dalo pričati o ljudskim pravima u dalekoistočnim zemljama poput Indije, Kine,Mongolije...ili Afričkih zemalja (pogotovo na primjeru Južne Afrike), Srednjo ili južnoameričkih država. Dakle, ljudska prava su jako rastezljiv pojam. A da ni pravnici koji su na svjetskoj i europskoj razini rješavali ovaj problem nisu na čisto s tim šta i kako se odrediti prema tome, govori i  Članak 1. Obveza na poštovanje ljudskih prava :obvezuje potpisnice da osiguraju prava i slobode iz drugih članaka Konvencije "u okviru svojih nadležnosti"

U okviru svojih nadležnosti! Dakle, odmah se ulazi u problem. Koje su to nadležnosti dozvoljene, koje prelaze okvire? I tko je arbitar. Pravni stručnjaci naravno znaju odgovor na ovo pitanje, autor ovog članka ne bi se upuštao dalje u lamentiranje u području pravne znanosti i tumačenja. Tek, iz toga da SAD redovito donose izvješća o stanju ljudskih prava u svijetu, pa i pojedinim državama poput naše, izgleda da je netko ovlastio SAD da bude i svjetski promatrač, arbitar,a nerijetko i sudac i izvršitelj u slučajevima potrebe da se negdje uvedu ljudska prava makar i silom. Primjeri poput Iraka, Libije, Sirije...ranije Afganistana,Koreje, Vijetnama govore sami za sebe. Povremeno si pravo za uvođenje ljudskih prava na svoj način dozvoli i Rusija. U zadnje vrijeme sve češće. Al pustimo svjetske razmjere, tema je Hrvatska i stanje ljudskih prava u Hrvatskoj.

Obzirom na vruće teme koje se serviraju Hrvatskom puku da se gloži dok politika sebi bitne teme vodi ispod radara su abortus i brak. O pravu na život govori Članak 2.

Pravo na život

Članak 2. štiti pravo svake osobe na vlastiti život, a glavni fokus jest oduzimanje života od strane službenih osoba.

Konvencija ne pruža detaljne smjernice glede pitanja kada započinje život. Tako je u slučaju Vo protiv Francuske (2004.) Sud odbio produljiti pravo na život na nerođeno dijete, navodeći da "kako stvari stoje, niti je poželjno, niti moguće odgovoriti na pitanje da li je nerođeno dijete osoba u smislu članka 2. Konvencije"

Članak 12. Pravo na brak

Članak 12. utvrđuje pravo muškaraca i žena na stupanje u brak i osnivanje obitelji, u dobi za sklapanje braka i u skladu s domaćim zakonima.

Sud je do sada odbio provesti odredbe ovog članka na istospolne brakove, smatrajući da "brak ima duboko ukorijenjene društvene i kulturne konotacije koje se u velikoj mjeri mogu razlikovati od jednog društva do drugog". Nadalje, Sud ponavlja kako "ne smije žuriti sa zamjenom vlastite prosudbe s onom nacionalnih tijela, koja su u najboljoj poziciji procijeniti i odgovoriti na društvene potrebe", odnosno da državama treba prepustiti široku slobodu procjene u ovom području....... ali i da istospolne zajednice "treba razumjeti u okviru definicije "obitelji" i kao dio Konvencijom obuhvaćenog pojma "obiteljskog života", odnosno da su istospolne zajednice u "relevantno sličnoj situaciji kao i parovi različite seksualne orijentacije u pogledu njihove potrebe za pravnim priznanjem i zaštitom njihovih odnosa".

Republika Hrvatska ratificirala je Konvenciju i njene protokole 5. studenoga 1997. godine.  Time je priznala nadležnost Europskog suda za ljudska prava i obvezatnost njegovih presuda. Također, preuzela je i obvezu izvršavanja svih konačnih presuda u sporovima u kojima je tužena stranka.  U dosadašnjoj primjeni Konvencije u Republici Hrvatskoj kao najveći problem pojavila se primjena članka 6. (pravo na pošteno suđenje).

Pravo na pošteno suđenje? Jedan od ključnih problema ljudskih prava u Republici Hrvatskoj koji svi znamo, ali baš se i ne reagira. Jer da to funkcionira, da ljudi imaju povjerenje u pravosuđe, a prije toga u istražni i represivni aparat, stanje ljudskih prava bilo bi puno bolje. Jer onda probleme ne bi poticali i rješavali lizači oltara, kojekakvi opskurni likovi s desnice ili ljevice,kvazipovjesničari i revizionisti svih boja i dezena.

Ljudska prava su postala jako rastezljiv pojam u zemljama tzv. zapadnog svijeta, odn. demokracijama zapadnog tipa.Faktički sve se svodi na to tko s koje pozicije traži svoja ljudska prava. I tko može skupiti veći broj ljudi na prosvjedima i time pritisnuti vladajuće na razmatranje problema.Nije ni Hrvatska tu izuzetak. I uvijek će biti i tolerantnih, i mrzitelja i zadrtih i liberalnih i konzervi i slično. Na vladajućima je da balansiraju, reagiraju i djeluju.

Nažalost, to u zadnje vrijeme izostaje. Pa onda dolaze packe izvana. Poput ove State deprtmenta ili one iz EU koju je dobio Stier nedavno i odmah okrenuo priču i ploču. I on i njegov "savjetnik". Ovo što se dogodilo za 8. Mart, ovaj prosvjedni marš žena bi trebao biti upozorenje da voda polako dolazi do ušiju i da treba reagirati.

Pročitajte ponovo u uvodu citat iz govora Pierre-Henri Teitgena  pred Savjetodavnom skupštinom Vijeća Europe, 1949. I reagirajte, gospodo vladajući. da nebude kasno

Ocjene (2)


Respektira (2): Laci, BorisTraljic


Komentari (6)


Dobra analiza, ali bez dovoljno jasne naznake da nam dijele "packe" oni koji su po tim pitanjima puno gori od nas. I što si pravo na pošteno suđenje uvrstio u "ljudska prava" ?! Po ovom rezonu bi i kupnja ispravnog proizvoda spadalo u ljudska prava Laci 0 0 0


Ili bi istinito medijsko izvještavanje spadalo u ljudska prava. A ona to nisu, već su prava po zakonu, a temeljna ljudska prava su 'bogomdana' prava, čak i ako ih neka zemlja pokuša zakonski potirati. Nas po pitanjima ljudskih prava prozivaju oni Laci 0 0 0


kojima ni sama ljudska prava, ni ljudi kao takvi ne pretstavljaju ništa drugo sem subjekta koji im treb apovećavati profit, bilo kao beslovesni potrošač, bilo kao potplaćeni proizvođač. Zato fućkam na izvješće State Departemente o Hrvatskoj. Laci 0 0 0


"8. Mart .. prosvjedni marš žena". Prava žena su previse bitna i dragocjena da bi ih se banaliziralo, privatiziralo, ili svelo na "feminazi" dernek s budalastinama tipa "Lezbe protiv...", "Opus dej go avej" (rimuje s "avej" jos s necim!). Cro-Magnon 0 0 0


Pogrešno je misliti da o ljudskim pravima znaju do u detalj oni kojima su ta prava uskraćena ili su žrtve kršenja tih prava.Želite li saznati o ljudskim pravima nikako ne promatrajte žrtve,promatrajte kako i što o ljudskim pravima raspravljaju krivci RepopeR 0 0 0

Analiza

Ljudska prava

10.03.2017. 09:07, Kakvo je stanje ljudskih prava u Hrvatskoj?

O pojmu i temi ljudskih prava napisane su tone knjiga, stručnih i nestručnih, te isto takvih članaka,eseja,disertacija i kojekakvih uradaka znanstvenih i neznanstvenih. I čitajući bespućima interneta i knjižarama ponešto o tome, postavljaju se pitanja: što je to zapravo? Šta se i do koje mjere smatra ljudskim pravom, te gdje je granica nakon koje pojedina prava više nisu samo u domeni ljudskih prava, tko postavlja te granice, na temelju čega ih postavlja, tko,zašto i na temelju čega postavlja te granice, i na kraju, tko je dao pojedincima za pravo da se postavljaju za tumača i svjetskog policajca i suca u ... više >

  • 2
  • 0
  • 0
  • 6

Analiza

vuk, dlaka i njegova ćud

07.03.2017. 09:34, Što znači proširenje slučaja 'dnevnice'?

Lijepa naša državotvorna stranka, najdomoljubnija od svih domoljubnih stranaka ovoga svijeta. HDZ.Živjeli oni nama kao i drugi, manji krak iste hobotnice. SDP. Kao i mnogo krakova te iste hobotnice koji su obgrlili tu našu nesretnu domovinu koju svi neizmjerno vole, i sišu li sišu iz nje sve što je (još) može. A očito se još može. Ili su ostale mrvice pa kokošari idu u prvi plan.

Faktički nema dana da ne ispliva neka afera. Svakoj novoj vlasti je nekako najslađe kopati po grijesima prijašnje. I time već unaprijed opravdavati sve loše što će napraviti. Zašto bi ovi sada bili drukčiji.A nije da se nema po čemu kopati. Ali je možda  ipak došlo do kraja, pa nema više tolko mogućnosti , pa su počela i cinkanja.Ali samo možda. Pa je ,možda , zavladala i panika u vrhu i pozvan je čak i DORH da proba zaštiti vrh vlasti, od Vlade do Kolinde da se ne otkriju i slijedeći marifetluci. A ima ih sigurno na pretek. Kao što govori ona naša stara poslovica (i nisam siguran da li je samo naša, nek mi oproste oni koji znaju više o tome ako je to nečija tuđa poslovica) : vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada. Može na vlasti u Hrvatskoj biti neznam tko, ali navike vladajućih i njihovih posilnih ostaju. U se, na se i podase. I usput prodaju narodu priče  (koji, mora se priznati, uspješno puši priče o domoljublju, zastavama, kraljici Hrvata, pederima, abortusu,partizanima, jugonostalgiji,ustašama, petokraki, Titu itd) da se glože ljudi. Reklo bi se bacaju kosti. A i veli se da svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje.

Saucha je, poprilično je sigurno kriv za to što je uradio. Iako će možda sud ili DORH odrediti drukčije. Ostaje za vidjeti (valjda) političke konotacije svega. Teško da će o tome odlučivati HR pravosuđe. Ma kolko bilo "neovisno" o politici. A očito se preko Sauche pokušalo do kraja diskreditirati Milanovićevu vladu. Samo što se bumerang vratio, i to jače nego su u HDZ-u i okolici zamislili. Pa je nastala lagana panika. Čak je morao i DORH intervenirati, i to direktno, preko glavnog. Preko Cvitana. Poruka je poprilično jasna. Zaustavite se sad odmah. Dalje mi preuzimamo, dok niste otkrili još nešto. Ne bih se čudio da iz ureda Vlade ili predsjednice izađe nekakav prijedlog o osnivanju povjerenstva koje će istražiti probleme s dnevnicama i dati izvješća. A znate čemu služe povjerenstva. Stara je izreka da kad ne želiš da se nešto riješi, osnuj povjerenstvo.

Pitanje svih pitanja u ovoj aferi, vezano uz Sauchu, je otkud mu hrabrost. Obično se nakon otkrivanja afera iz vrha vlasti jednostavno nestaje, i za omertu (šutnju) zviždaću ili onome koga su ulovili s prstima u pekmezu hrvatsko pravosuđe rasteže proces do zaborava. Sjeća se netko Kutlea i njegovih milijun procesa, Sanadera se sve manje spominje, Čehoka i sličnih? Ekipa je odšutjela svoje i nagrada im je u tome što su ih i mediji (uglavnom) ostavili na miru, sudovi rastežu procese do besvjesti i na kraju budu oslobađajuće presude ili presude koje ih ostavljaju vani kad se uračuna vrijeme u pritvoru i kako to već kod nas ide.Sjetite se samo Balenovićke i sličnih koji su otkrili kriminal velikih razmjera. Na kraju su iskorišteni bačeni u zapećak, čak ih se i KGK odrekla ukinuvši expresno ured za zviždaće koji je tako pompozno najavila. Ali dobro, to je KGK. Ne treba previše riječi trošiti.

Usudio bih se zaključiti iz Sauchine reakcije dvije stvari. Prva je ta da je svjestan krivice i da je otkrivanjem (prokazivanjem) i drugih koji su radili isto pokušao umanjiti osobnu štetu i nagodbom si smanjiti eventualnu kaznu, u kojem slučaju bi se moglo reči da je ili hrabar ili lud. A drugi zaključak bio bi da ima izuzetno jako zaleđe i zaštitu, pa su se svi skupa odlučili na ovaj korak, svjesno riskirajući Sauchu kao moguću metu kojekakvih napada, pa i fizičkih.Znamo gdje živimo i kako funkcionira policija i  sudstvo. Umreženo. U stilu....spomenuta je omerta.

U današnjem nacionalu izašao je interesantan članak. I sigurno će se dići itakakva prašina. Pogotovo zato jer osoba pod istragom daje jedan ovakav intervju i pokreće svoju privatnu istragu. Nešto što smo gledali samo u Američkim filmovima. Da li postoji u Hrvatskoj mogućnost nečeg takvog? Pokretanja lavine preko medija pa i uličnih prosvjeda da se jednom zauvijek ovakav vid ponašanja državnih dužnosnika zaustavi. I kriminalizira do kraja i osudi. Interesantno će biti vidjeti (ili ne vidjeti) reakcije vodećih medija pod kontrolom politike, poput HTV-a, Hrvatskog Radija ili medija poput Večernjeg ili jutarnjeg lista. Mada je teško za očekivati da će moći ovako nešto sakriti i zataškati. Pogotovo nakon Američkih zaušnjaka proteklih dana. Jer će sasvim sigurno ovo odjeknuti i u EU medijima i politici.

Nadati se reakciji javnosti i nekakvim žešćim prosvjedima u Hrvatskoj se netreba. Toga se vladajući zbilja netrebaju bojati. Imaju u rezervi Markićku i njezine baletane koji će već naći veselje puku da se ima čime zabavljati. A tu su i vječne teme za zabavu Hrvata, poput 2. svj.rata, Tita , jugonostalgije, partizana, ustaša. Tako da se odozdo netrebaju bojati. Odozgo? Nadam se da drhte vladajući na telefonske pozive njihovih nalogodavaca iz Bruxellesa, Haaga, Berlina ili Washingtona. Bar nam je to, nama običnim građanima, kakva takva satisfakcija. Da se i oni nekog boje. Kao što se recimo Stieru i njegovom savjetniku dogodilo kad su dobili pljusku vezano uz abortus i ljudska prava u RH. Pa je Stier odmah promijenio ploču. Ali to je neka druga tema.

Ocjene (3)


Respektira (1): 5none5


Slaže se (1): Laci


Ne slaže se (1): Cro-Magnon


Komentari (6)


Svi politicari su zli lopovi (vukovi), UIO su ruzni klerofasisti i ksenofobi (vukovi^2), a ja i oni koji misle napredno kao ja smo dobri, posteni, pametni, i lijepi. Realna i prakticna rjesenja niti znam niti me zanimaju. Bravo. Cro-Magnon 0 1 0


Nisu svi političari loši, daleko od togas...naglasak je da se takvi gube u moru ovih drugih...a UIO ekipu inače etiketiram s puno težim riječima, ali suzdržavam se ovdje, ipak treba paziti na riječnik i termine...i nigdje sebe ne dižem kao nekakvog NEKOVARAZDIN 0 0 0


neznam kako dobrog ili pametnijeg od bilo koga drugoga, tako da ...hvala na pažnji NEKOVARAZDIN 0 0 0


http://www.vecernji.hr/crna-kronika/u-sibeniku-i-cakovcu-uhicene-cetiri-osobe-pod-istragom-i-jadranska-banka-1154412 Uz "dnevnice" postoje i drugi već dobro iskušani modeli pljačkanja na stitine milijuna, sve uz blagoslov ili žmirenje organa ko Boljunac 0 0 0


organa koji bi trebali spječavati takav kriminal. Imam osobna iskustva o tome. Opisat ću pljačkaški model. Možda se još nekome "posreći". Boljunac 0 0 0

Analiza

vuk, dlaka i njegova ćud

07.03.2017. 09:34, Što znači proširenje slučaja 'dnevnice'?

Lijepa naša državotvorna stranka, najdomoljubnija od svih domoljubnih stranaka ovoga svijeta. HDZ.Živjeli oni nama kao i drugi, manji krak iste hobotnice. SDP. Kao i mnogo krakova te iste hobotnice koji su obgrlili tu našu nesretnu domovinu koju svi neizmjerno vole, i sišu li sišu iz nje sve što je (još) može. A očito se još može. Ili su ostale mrvice pa kokošari idu u prvi plan. Faktički nema dana da ne ispliva neka afera. Svakoj novoj vlasti je nekako najslađe kopati po grijesima prijašnje. I time već unaprijed opravdavati sve loše što će napraviti. Zašto bi ovi sada bili drukčiji.A ... više >

  • 1
  • 1
  • 1
  • 6

Analiza

osnovni pojmovi

21.02.2017. 15:51, Treba li Crkva plaćati porez?

Prvo i osnovno, ovdje se treba razgraničiti crkva kao sveopći pojam. Naime, prema Bibliji (sola scriptura) crkva nisu ni zgrade ni nikakva velebna zdanja od onixa nego jednostavne zajednice ljudi. Prema Bibliji i prema Kristovim riječima (Matej 18;20 "Jer gdje su dva ili tri sabrani u ime moje ondje sam ja među njima"), koje su poslije i apostoli potvrdili u svojim riječima, crkva nije ništa drugo nego zajednica ljudi. Koja se okuplja u ime Kristovo, nebitno gdje. Riječ crkva dolazi od grčke riječi „eklesia“ koja se definira kao „zajednica“ ili pak kao „oni koji su pozvani“. Glavno značenje „crkve“ ne odnosi se na zgradu, nego na ljude. Ironično je da ljudi kada ih pitate koju crkvu pohađaju obično ne kažu da idu u  denominaciju (katoličku, pravoslavnu, protestantsku....), nego u  zgradu. Pročitajte Rimljanima 16,4: „…Pozdravite i crkvu koja se sastaje u njihovoj kući...“ Pavao govori o crkvi u njihovu domu, dakle ne o crkvenoj zgradi, nego o skupini vjernikâ.

Nadalje, kad se govori o poslanju. Djela Apostolska 2;42 napominju da bi  crkva trebala svojom misijom slijediti slijedeće, kao što su apostoli i prvi kršćani činili: „Oni su bili postojani u apostolskoj nauci, zajedničkom životu, lomljenju kruha i u molitvama.“ Dakle, prema onome što čitamo u Svetom pismu, svrhe / aktivnosti crkve trebale bi biti: (1) poučavanje biblijskog nauka, (2) pružanje mjesta na kojemu vjernici mogu imati zajedništvo, (3) blagovanje Gospodnje večere i (4) molitva.

Crkva treba poučavati biblijski nauk kako bismo mogli biti utemeljeni u vjeri. Efežanima 4,14 kaže: „da ne budemo više malodobni, igračka valova, okolo tjerani svakim vjetrom nauke u ljudskoj prijevarnoj igri, usred prepredenosti koja lukavo krči put zabludi.“ Crkva treba biti mjesto zajedništva, na kojemu su kršćani predani jedni drugima i poštuju jedni druge (Rimljanima 12,10), poučavaju jedni druge (Rimljanima 15,14), prijazni su i puni milosrđa jedni prema drugima (Efežanima 4,32), ohrabruju jedni druge (1. Solunjanima 5,11) i najvažnije od svega, ljube jedni druge (1. Ivan 3,11).

Crkva treba biti mjesto gdje vjernici mogu blagovati Gospodnju večeru, sjećanje na Kristovu smrt i njegovo prolivanje krvi za nas (1. Korinćanima 11,23-26). Ideja o „lomljenju kruha“ (Djela 2,42) sa sobom nosi ideju zajedničkog objeda. To je samo još jedan primjer načina na koji crkva promiče zajedništvo. Posljednja svrha crkve, prema Djelima 2,42, jest molitva. Crkva treba biti mjesto koje promiče molitvu, koje poučava molitvi i u kojoj se običava moliti. Filipljanima 4,6-7 ohrabruje nas riječima: „Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti. I mir će Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvati srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu.“

Crkva je primila još jedno „poslanje“, naime da naviješta Radosnu vijest spasenja kroz Isusa Krista (Matej 28,18-20; Djela 1,8). Crkva je pozvana da bude vjerna u širenju evanđelja riječju i djelom. Crkva je „svjetionik“ u zajednici – usmjerava ljude prema našemu Gospodinu i Spasitelju Isusu Kristu. Crkva treba promicati evanđelje i pripremiti svoje članove da navijeste evanđelje (1. Petrova 3,15).

O nekoliko dodatnih ciljeva crkve čitamo u Jakovljevoj poslanici 1,27: „Čisto i neokaljano bogoslužje pred Bogom i Ocem sastoji se u ovomu: pohađati sirote i udovice u njihovoj nevolji i čuvati samoga sebe čistim od ovog svijeta.“ Crkva ima dužnost služenja onima koji su u potrebi. To ne podrazumijeva samo naviještanje evanđelja, nego i skrb za fizičke potrebe (hrana, odjeća, sklonište) koje su nužne i prikladne. Crkva, nadalje, one koji vjeruju u Krista treba osposobiti alatima koji su im potrebni da nadvladaju grijeh i ostanu slobodni od opakosti ovoga svijeta. To čini u skladu s načelima koja smo gore naveli: biblijskim naukom i kršćanskim zajedništvom.

Stoga, nakon što smo sve to rekli, koja je svrha crkve? Osobno mi se sviđa ilustracija iz 1. Korinćanima 12,12-27. Crkva je Božje „tijelo“ – mi smo njegove ruke, usta i noge u ovome svijetu. Mi činimo ono što bi Isus Krist činio da još uvijek fizički hoda zemljom. Crkva treba biti „kršćanska“ – treba nalikovati Kristu i slijediti Krista.

Dakle, iz ovoga, ako primjećujete, nigdje se ne spominje da crkva treba biti nekakva organizacija koja će poslovati na tržišnim principima, koja će zarađivati novce i materijalna dobra u korist onih koji su unutar hijerarhije te same religijske organizacije.

Prebacivanjem (kroz povijest) iz duhovne u svjetovnu varijantu, gubi se i sam smisao crkve kao organizacije koja skrbi o svojim vjernicima, pa crkva (posebno katolička i pravoslavna, a dobrim dijelom i protestantske denominacije), postaju mjesta gdje velikodostojnici i vođe, a uz njih i dobar dio pridruženih organizacija i ljudi, stječu bogatstva i egzistenciju. A briga o nesretnicima i potrebitima pada u drugi plan. Osnivaju se banke, stječu se zgrade i zemljišta,skupljaju se "milodari" i naplaćuuju se usluge (poput sakramenata, kojih ,usput budi rečeno, nema u Novom zavjetu ni Bibliji, misa zadušnica, blagoslova kuća i još koječega) ,unatoč slijedećim recima iz Novog zavjeta.

Matej 10,7 Idite i navješćujte: "Blizu je kraljevstvo nebesko.
Matej 10,8 Liječite bolesne, dižite mrtve čistite gubave i izgonite đavle! Zabadava ste dobili, zabadava dajite!
Matej 10,9 Ne uzimajte sobom u pojasima svojim ni zlata ni srebra ni drugoga novca,
Matej 10,10

Ni putne torbe, ni dvoje haljine, ni obuće, ni štapa; jer je poslenik dostojan prehrane svoje.

Zato, ako je religijska organizacija prestala biti crkva u Biblijskom smislu i postala organizacija koja djeluje potpuno svjetovno, onda se treba potpuno priključiti u svjetovni život i biti kao i svaka druga organizacija ili firma. I plaćati porez i izdavati račune. As simple as that.

Ocjene (4)


Respektira (2): 5none5, bereza


Slaže se (2): Laci, bereza


Komentari

Analiza

osnovni pojmovi

21.02.2017. 15:51, Treba li Crkva plaćati porez?

Prvo i osnovno, ovdje se treba razgraničiti crkva kao sveopći pojam. Naime, prema Bibliji (sola scriptura) crkva nisu ni zgrade ni nikakva velebna zdanja od onixa nego jednostavne zajednice ljudi. Prema Bibliji i prema Kristovim riječima (Matej 18;20 "Jer gdje su dva ili tri sabrani u ime moje ondje sam ja među njima"), koje su poslije i apostoli potvrdili u svojim riječima, crkva nije ništa drugo nego zajednica ljudi. Koja se okuplja u ime Kristovo, nebitno gdje. Riječ crkva dolazi od grčke riječi „eklesia“ koja se definira kao „zajednica“ ili pak kao „oni koji su pozvani“. Glavno značenje „crkve“ ne ... više >

  • 2
  • 2
  • 0
  • 0

Analiza

nek je ona nama samo lijepa. Sve ostalo je nebitno

17.02.2017. 08:58, Dvije godine mandata – kako Kolinda Grabar Kitarović radi svoj posao?

Članak koji govori manje-više sve o "uspješnosti" ovih dvije godine mandata. Dvije godine lamentacija, analiza i tko zna čega sve ne da se donese zaključak da je preseljenje neizvedivo. Nije li tako nešto trebalo napraviti prije izlaženja pred narod s obećanjima o preseljenju?

Ah, da...obećanja.

Ali ovdje govorimo o Hrvatskom narodu. A njemu se ionako treba samo obećati. Ovce popuše priču. A onda kad se obećanja ne ispune, treba im prodavati priču o komunjarama, jugonostalgičarima, partizanima, ustašama, vjeronauku...gurnite im u prvi plan vojsku, ruse, Markićku i slične spodobe i eto mira u kući. Za obećanja više nitko ne pita. A predsjednici su ionako bitni samo njeni glasači i glasači HDZ-a. I dijaspora. Prekrasni su komentari po društvenim mrežama i pod člancima gdje se ona pojavljuje. Ekipa se natječe u hvalospjevima, od najbolje predsjednice ikada (mada bi netko trebao reči pisačima takvih pamfleta da je do sada i jedina žena predsjednica Hrvatske), preko žene ,majke kraljice do prelijepe , najbolje i sve naj predsjednice .Fakat ti komentari ponekad znaju biti i degutantni. A svatko tko napiše bilo kakvu, pa makar i dobronamjernu kritiku odmah biva optužen kao mrzitelj Hrvatske, jugonostalgičar i slično. deja vu desnice u Hrvata.I tjeran iz Hrvatske.

Mi ostali, vi ajte van. Jer vam očito ovdje ne paše. A više je nego očito da taj predsjedničin savjet jako puno ljudi sluša. I odlazi. 

Pa da vidimo malo obećanja.

"bit ćemo jedna od najrazvijenijih i najbogatijih država Europe i svijeta". Ovo  ne zaslužuje apsolutno nikakav komentar. Ovako nešto izvaliti može samo netko tko zbilja nema nikakvog pojma o tome gdje je i u kakvom se okruženju nalazi. Al dobro, da je samo to problem nikome ništa. Jer svi političari, svih mogućih političkih opcija u svim mogućim i nemogućim zemljama i državama ovoga svijeta pričaju i obećavaju isto. Blagostanje, bolji život, nirvanu. Samo ako glasate za njih.

Preseljenje u manju, jeftiniju i prikladniju lokaciju? Vidi početak teksta. Skoro pola mandata, a tek su gotove analize. Ili bar dio analiza. O tome će se sigurno još raspravljati.

Dovođenje svjetskih lidera u Hrvatsku, poput Obame i Merkelice. Dobro, Merkelicu još stigne dovesti. Za Obamu je malo kasno. Trump? Eh, vidjeli smo nedavno pred vratima Bijele kuće koliko Amerikanci cijene našu predsjednicu. Ona naslikavanja pred ogradom i pod semaforima i sastanci s nekim (u najmanju ruku) diskutabilnim političarima US administracije su sve samo ne nešto čime bi se trebalo hvaliti.

Zviždači? Gdje je gospođa Balenović, gđa. Lepej, gđa. Jovev, gđa. Paladino? Kolindi su bila puna usta podrške za zviždače?  "Organizirat ću i poticati borbu protiv korupcije osnivanjem ureda za zviždače u sastavu Ureda predsjednice. Zviždači moraju biti ne samo zaštićeni nego i nagrađeni za svoju građansku hrabrost, a ne progonjeni i otpuštani kao dosad. Zviždači će biti 'branitelji u miru' za Hrvatsku i narod" Nedugo nakon stupanja na vlast povjerenik za zviždaće više ne postoji. Vjerodostojno do boli.

Sazivanja izvanrednih sjednica Vlade, lupanje šakom o stol? To je izgleda važilo samo u trenucima dok je na vlasti bila Vlada Zorana Milanovića. Sada, kad je na vlasti njena opcija, za tako nešto očito nema potrebe. Iako su u Vladi bili likovi poput Crnoje ili sada Barišića. Uostalom, u njenom mandatu se prvi put u Hrvatskoj dogodilo da padne cijela Vlada. Da li je povodom toga sazvala kakvu sjednicu? Lupila šakom o stol i tražila od Sabora ili Oreškovića ( i sada Plenkovića) izvanredne sjednice ili tako nešto? Jedan jedini put je nešto pokušala i onda izvukla za krivce nekakve orjunaše???? Ali dobro, Hrvatskom narodu, bar jednom dijelu, je sve to nebitno.Bitno da je ona lijepa. I naša. Domoljubna Hrvatica, vjernica.

Rehabilitacija generala koje je Mesić umirovio? Ni a o tome više. Bijeg iz Balkana? A HDZ-ovci i ona samo u svakom intervjuu i svakom prilikom najviše spominju Bosnu. I Srbiju. Mladi i politika prema mladima? Dovoljno je vidjeti pune autobuse mladih ljudi koji odlaze. Neka idu, rekla bi ona, kad im ovdje ne paše. Legendarno.

Koliko je pridonijela tome da se društvo u Hrvatskoj segregira i podijeli netreba niti govoriti. VIP loža na inauguraciji rekla je više nego dovoljno. Transparentnost? Neki dan je održala konferenciju za novinare samo za određene novinare. Selektivnost. Poprilično smiješno. Da nije žalosno.

Idemo malo pogledati prema van. Guranje Hrvatske u sukobe s Rusijom. Fenomenalan potez. Osnivanje ekonomskog vijeća, angažiranje stranih ekonomskih stručnjaka. Ništa ni od toga.Rezultat? Nekekav pamflet, bolje rečeno sklop lijepih želja (neki bi rekli smjernica). Ništa epohalno ni ništa što već nismo čuli.

Sve u svemu, dvije godine mandata, sve više nego očekivano. Naime, znalo se i zna se kakve su u biti ovlasti predsjednika. Zato je bez veze obećavati ljudima sve i svašta iako se zna da se jako puno toga jednostavno niti nemože ispuniti. A ono što se može? To se zamaskira (kako bi obožavatelji rekli) najljepšom predsjednicom Republike Hrvatske ikada. I to je mnogima sasvim dovoljno.

Namjerno nije do sada spomenuta Titova bista i odnos bivših predsjednika (pa i Tuđmana) prema njemu. To ide pod onaj pasus o razjedinjavanju i podjelama u Hrvatskom društvu. Očita je njena(njihova?) procjena da desnih ima više i bista je maknuta. Legitiman potez. Da li i ispravan? Nebitno.

Neka je ona samo nama lijepa.

Ocjene (5)


Respektira (2): viewer, bereza


Slaže se (2): bereza, Laci


Ne slaže se (1): Cro-Magnon


Komentari (3)


NEKOVARAZDIN u svemu si u pravu, ali zaboravljaš što se kaže za lijepe plavuše ? Pa ne može se biti plavuša, lijepa a još i pametna. To bi bilo gotovo 'neprirodno'. Pa zar ti nije draže da te mulja ona, nego Mesić ili Ljiga ? Laci 0 0 0


@Laci, najiskrenije se nadam da je dio komentara o "muljanju" čista ironija. Da, još kao klinac sam čuo šale koje bi počinjale: "Idu cestom čovjek i Grobničan...". Ima, inače, i bar jedna anegdota koja plavuše prikazuje u malo drukčijem svjetlu. bereza 0 0 0


Ma naravno da je ironija, a hvali ti jer za ovo "čovjke i Grobničan" nisam čuo, ali dobra je fora, mad aje stereotip. Laci 0 0 0

Analiza

nek je ona nama samo lijepa. Sve ostalo je nebitno

17.02.2017. 08:58

Članak koji govori manje-više sve o "uspješnosti" ovih dvije godine mandata. Dvije ... više >

Analiza

Laku noć Hrvatska

14.02.2017. 15:43, Što odlazak Ivana Đikića znači za Hrvatsku?

Nema se tu šta pametnog više dodati niti oduzeti. Pitajte samo bivšeg ministra Dragana Primorca kako je i zašto najurio Barišića u svom mandatu. Ili isto tako jednu bivšu ministricu Ljilju Vokić o istome. U civiliziranom svijetu, javne osobe podnose ostavke i miču se (ili bar zamrzavaju svoj status do okončanja i potvrde ili demantija optužaba), kako je to već Ljilja Vokić objasnila u gore navedenom članku.I za puno manje stvari koje im se stavljaju na teret. Ali, kao što napisah, to je u civilizaciji.

Ali mi živimo na samom rubu civilizacije,duboku u mraku teorija krvi, vjere i tla, u plemenskim zajednicama i plemenskom načinu razmišljanja.Nek je netko najgori mogući lik, ali je naš. Samo to je važno. Ako vas ovo podsjeća na mafijaški kodeks, vjerujte,čisto slučajno. Zapadna civilizacija je rubikon, koji počinje tamo negdje na izlazima iz Slovenije. A taj rubikon još dugo nećemo preći sa ovakvim ministrima.I s ovakvim vladama kakve imamo zadnjih 20-tak godina.Nažalost, mladi ljudi sve više to shvaćaju. I ne vide budućnost ovdje. Niti perspektivu. A i mnogi školovani i učeni ljudi, poput gosp. Đikića. Sjećamo se jednog (možda i najvećeg znanstvenika u svjetskim razmjerima-apsolutnog genijalca) Nikole Tesle. On je u mnogočemu bio vizionar, pa i tome da s područja Balkana treba pobjeći čim prije.  Ako želiš nešto postići u znanosti ili za općeniti boljitak. Ovdje u Hrvatskoj, ako kupiš ili prepišeš rad ili diplomu, netrebaš se baviti strukom, ali uz pravu stranku, prave sponzore možeš postati, štajaznam, npr. potpredsjednik Sabora, Ministar znanosti ili nešto takvo. Krasan primjer za entuzijazam svakog mladog znanstvenika ili čovvjeka koji želi uspjeti na temelju znanja, učenja i odricanja.

U Barišićevoj biografiji piše

cit iz biografije :"Ipak, Pavo Barišić široj je javnosti postao zanimljiv i po aferi do koje ga je doveo jedan njegov znanstveni rad. Naime, 2011. godine četvorica su znanstvenika prijavila Barišića i njegov rad zbog plagijata. Rad je objavljen u značajnom znanstvenom časopisu Synthesis philosophica, ali su u njemu uočene prepisane ideje i formulacije četvorice poznatih filozofa i teoretičara, a bez da su navedena njihova imena kao izvori. Time je Barišić ideje tih znanstvenika prikazao kao svoje. Barišić je optužen i za kopiranje natuknica s Wikipedije, čime je prepisao čak i krivo navedeno ime jednog američkog filozofa.

21. 12. 2016. godine Odbor za etiku i znanost donio je presudu da je Barišićev rad doista plagijat. Iako su ga javnost i njegovi politički protivnici nakon ove presude pozivali da podnese ostavku na mjestu ministra znanosti i obrazovanja, Barišić tvrdi da za ostavku nema razloga jer je izostavljeno ime navedenih znanstvenika u njegovom radu bilo ništa drugo nego tiskarska greška, za koju se već ispričao."

Sasvim dovoljno za odstupanje, ostavku i posipanje pepelom. Ali, kao što je već napisano i rečeno, živimo u Hrvatskoj. Ovdje sve ima drugu dimenziju. Pa čak i logika. Naime, umjesto da i vladajući nekog takvog maknu iz vidokruga, oni ga svesrdno brane. I to ne brane argumentima , nego aferama drugih. Umjesto da i jedni i drugi, i pozicija i oporba, sve takve mutikaše šutnu nogom u ...jel....oni idu braniti svoje s "argumentima" da je ovaj naš manji plagijator ili da je ovaj vaš veći. Ali, kao što je rečeno i napisano, znamo gdje živimo. Nešto poput šamaranja aferama, tko ih ima više i koje su veće. Od Sanadera do Merzel.I od Kolindinog puta u Ameriku do Saucha i dnevnica. I Bandića i Čehoka i Beljaka i Polančeca i Čačića i Čobankovića i Kalmete i Sabe i....slobodno nastavite niz. Kao da su se svi kriminalci ovog svijeta usidrili u naših par najjačih stranaka. Da ne velimo u dvije.

S druge strane takve politike, takvog razmišljanja i djelovanja, imamo ljude koji imaju uistinu impresivne biografije i dostignuća. Ali takve tjeramo. A tjeramo ih upravo iz razloga da bi ovakovi poput Barišića i njegovih sponzora i mecena mogli opstati. I to je žalosna istina.Tjera ih Plenković,tjera ih Kolinda. Nezna se uistinu tko će ostati ako odu svi kojima nije dobro? Samo bi nekog trebalo zadužiti da ugasi svjetlo da Hrvatska ponovno utone u mrak. Samo ovaj put bez crvene zvijezde. Nego uz nešto mnogo gore. Ali o tome drugom prilikom.

No, najžalosnija istina je ta, da mladi, školovani ljudi, odlaze za gosp. Đikićem. A ne ostaju zbog Barišića. Opravdano se možemo zapitati da li je to možda i cilj? Da u Hrvatskoj ostanu samo neškolovani i primitivni kadrovi s kojima se može lakše manipulirati i prodavati im mahanje zastavama i patetično domoljublje pod osnovne (i jedine) životne vrijednosti. Naravno, uz pomoć sveprisutne vjere i vjerskih poglavara. I onda ih, po potrebi, slati u neke nove ratove gdje će se valjda nekih drugih 200-tinjak obitelji zbrinuti. Teško je dokučiti ciljeve takve politike. Demografi doslovno vrište, ali se to vladajućih i ne dotiče puno.Oni lamentiraju s istim takvima u Srbiji o Stepincu, ponovo spominju četnike, ustaše i partizane i žive u nekom svom svijetu. Uljuljkani u svoju sigurnost i sigurnost svoje djece na školovanju tamo negdje u civiliziranom svijetu. Jer ipak, naša sveučilišta i škole ne valjaju. A zašto? Pa eto vam razloga. Jer prepisivači i plagijatori prosperiraju, a oni koji griju stolice i uče moraju van.  I zbog još mnogo toga. Ali nebitno. Dok je nama UDBA-e, partizana, ustaša, crvenih komunjara, jugonostalgičara, srba,  četnika, vojnog roka, NATO-saveza,vjeronuka, gay udruga,kome je do poštenog rada, perspektive i blagostanja u miru i toleranciji? Idemo se svađati sa susjedima,svađati se  međusobno , čak i sa onima s kojima to zaista ne bi trebali (ali to treba nekom drugom, pa onda valjda i nama), pa ajmo  ratovati, bolje je, bar se ne razmišlja puno o bilo čemu osim spasiti živu glavu. Mnogi to odlaskom odavde i čine. Mi koji smo zapeli ovdje? Nama još samo Bog može pomoći. Pitanje je samo da li želi. Kako stvari stoje, baš i ne.

Ocjene (5)


Respektira (2): plotto, bereza


Slaže se (1): Laci


Ne slaže se (2): Anyst, Cro-Magnon


Komentari (30)


promovirati. Kamo sreće da imamo na destke ili stotine Đikića i da svaki od njih donese poneki projekt na naše institute i sveučilšta, kojima bi time sigurno pomogla da steknu internacionalni ugled i koja bi sigurno dobila na ratingu/reputaciji. viewer 0 0 0


Imaš pravo viewer, kamo sreće da imamo desetke i stotine Đikića, no mi imamo stotine i tisuće Radmana koji špilaju znanstvenike a ne rade ništa korisno. ostalo je neizrečeno što Đikić misli o Radmanu ? Barišić i Radman ista su sorta. Laci 0 0 0


Na splitskom sveučilištu se govorilo i prije afere Barišić,da se Đikić sprema u SAD jer već dugo nije ništa objavio pa mu treba promjena sredine i novi izazovi.Biti će interesantno da li će ostati u Njemačkoj ili će otići u SAD. plotto 0 0 0


Meni je žao što se nepotrebno upetljao u politiku iz jednog jedinog razloga.Kako je provjera Barišićevog članka objavljenog u Synthesis Philosophica u nadležnoj međunarodnoj instituciji u tijeku,mislim da je trebao pričekati ishod.Općenito mislim plotto 0 0 0


da izbor Barišića na mjesto ministra ide na dušu Plenkovića.Isto kao i u slučaju Nine Obuljen.On je znao da Barišić vuče repove i toga je morao biti svjestan prije imenovanja. plotto 0 0 0

Analiza

Laku noć Hrvatska

14.02.2017. 15:43, Što odlazak Ivana Đikića znači za Hrvatsku?

Nema se tu šta pametnog više dodati niti oduzeti. Pitajte samo bivšeg ministra Dragana Primorca kako je i zašto najurio Barišića u svom mandatu. Ili isto tako jednu bivšu ministricu Ljilju Vokić o istome. U civiliziranom svijetu, javne osobe podnose ostavke i miču se (ili bar zamrzavaju svoj status do okončanja i potvrde ili demantija optužaba), kako je to već Ljilja Vokić objasnila u gore navedenom članku.I za puno manje stvari koje im se stavljaju na teret. Ali, kao što napisah, to je u civilizaciji. Ali mi živimo na samom rubu civilizacije,duboku u mraku teorija krvi, vjere i tla, u ... više >

  • 2
  • 1
  • 2
  • 30

Analiza

Dakle, u ovom moru populizma, patetičnog domoljublja, glumljenja nekakve intelektualne ljevice,pokušajima dokazivanja nekakvih važnosti u globalnom svijetu i slično tražiti da se izabere najbolji političar i najbolja stranka je malo glupo. Jelda? Tražiti najboljeg u moru loših i lošijih je traženje igle u plastu sijena.

U vremenu kad imamo dokazane plagijatore na nekima od vodećih funkcija države (ministra i podpredsjednika Sabora), kad imamo predsjednicu koju ne puštaju ni do ograde Bijele kuće i koja krije prave razloge svojeg putovanja tamo,koja radi na daljinski, kad imamo dokazano anemičnog predsjednika Vlade RH koji bi sad slao (zajedno s ovom ranije spomenutom) Hrvatsku mladost opet u nekakve ratove za tko zna koje i tko zna čije ciljeve, kada imamo vodstvo države koje se nemože suočiti ni s svojom prošlošću bez da dijeli narod na crvene i crne, kad imamo oporbu koja samo glumi (i to loše) nekakvu modernu ljevicu, kad imamo komedijaše izgubljene u prostoru i vremenu (poput Pernara, Reinera, Sinčića, Culeja),kad imamo MOST koji služi izgleda sam sebi, netko traži da se izaberu najbolji. Neznam kako se zove jezična forma u kojoj se spaja nespojivo. Najbolje od najgoreg?

Prava tema bi bila izabrati najgoreg. Mada bi i tu , u tom moru loših i lošijih bilo materijala za rubriku najgori od najgorih. Mada se , s pravom, govori da svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje. Šta reči na, recimo, činjenicu da jedan član Europskog parlamenta za savjetnika imenuje osobu koja je violinist, a poznatiji je po svojim izuzetno nazadnim i isključivim stavovima. O čemu će ga taj savjetovati? O ljudskim pravima? O masturbaciji? I to svi mi plaćamo 10.000 kuna mjesečno. Za savjetovanje da je masturbacija grijeh i da su muslimani niža vrsta? Stvarno?  No, imamo to što zaslužujemo. Više nego očito.

Nezna se tko je taj gospodin nitko, koji zaslužuje tako visoku poziciju na listi. Ali to dosta govori o stanju svijesti Hrvatskih birača. I njihovoj rezigniranosti svime što se događa.

Mada, narod koji voli i podržava ovakve poput ovih na vlasti u Hrvatskoj nije žrtva niti krivac, već saučesnik u uništavanju svega normalnog i moralnog. Tako da bi možda prije svega trebalo ocijeniti narod. Ako večina naroda podržava i cijeni to što ima, i ne reagira poput recimo Rumunja na sve marifetluke svoje vlasti, onda se tu nema više što dodati niti oduzeti.

Ocjene (2)


Slaže se (2): Laci, mihael


Komentari (5)


Pored slaganja - jedno neslaganje. Govoriti i postupati drugačije nije komedija. Pa to je upravo ono za što se cijelim tekstom zalažeš - izaći iz mora loših i lošijih. A kako drugačije nego drugačijim djelovanjem? Neke osobe dakle ne spadaju u tekst. mihael 0 0 0


Bravo NEKOVARAZDIN, sve si rekao što se o ovome može reći ! Zaista zašto ne bi birali najgoreg ? Ali i mihael je donekle u pravu, neke osobe si stavio neopravdano u ovaj tekst kao negativce., a da nema njih ne bi se vidjelo koliko su ovi dosadanji Laci 0 0 0


loši ! niti u jednoj dosadanjoj Vladi, niti ni u jednom dosadanjem sazivu Sabora nije bilo nikoga tko brine o "raji", svi su se brinuli za sebe i svoje. Dokaz su 300 000nezaposlenih i 200 000 Hrvata otišlih iz RH od '90-e do danas. Laci 0 0 0


hm, ekipa, skala je od 0-10, dakle bira se istovremeno i najbolji/sposobniji/kvalitetniji, i najgori.... ali, evo, ubacih i 'najgori' u naslov (inače obično i bude:)), pa da smo mirni... siouxica 0 0 0


Bravo sio...skala od 1 do 10 je puno bolje od "nabadanja" da li je sposoban voditi nešto... Laci 0 0 0

Analiza

potpuno krivo pitanje

09.02.2017. 08:45

Dakle, u ovom moru populizma, patetičnog domoljublja, glumljenja nekakve intelektualne ljevice,pokušajima dokazivanja ... više >

Analiza

Za Hrvatsku u globalu otvaranje arhiva ne bi značilo apsolutno ništa. Pogotovo ne za mlade ljude željne posla i sigurne egzistencije. Nikakva lustracija, nikakvi arhivi, nikakvo suočavanje s prošlošću, nikakve javne osude ovog ili onog, javne osude režima u cijelosti neće zaustaviti iseljavanje i bilo šta drugo.Niti će otvoriti nova radna mjesta i stvoriti bolje uvjete ljudima u Hrvatskoj da ostanu ovdje i da osjete pripadnost ovoj državi.Da postanu pravi domoljubi.Neće. Htjeli to neki priznati ili ne, mladi (a i dosta starijih) danas ima sasvim druge prioritete od teorija krvi i tla, vjere i nacije, ustaša i partizana.

Jer ljubav,pa makar i prema domovini mora biti dvosmjerna. Inače ništa od toga. Ako nekomu/nečemu daješ bespogovornu ljubav, onda očekuješ nešto nazad. Inače se cijela priča o ljubavi pretvara u frustraciju i nezadovoljstvo. A onda je najlogičniji potez odlazak i pokušaj zaborava neuzvraćene ljubavi. A nekak je to lakše s osiguranom egzistencijom, pa makar i na drugoj strani planete. Naime, kad od domovine (ma koliko ju volite) dobiješ samo frustracije, strah za budućnost i besperspektivnost,mogućnost da (opet) ideš ratovati za neke tuđe interese, da u svojoj domovini radiš za strance koji imaju i platno i škare (banke, firme, hotele, političare....), a ovi te plaćaju mizerno i još te ucjenjuju, onda te nikakva lustracija niti osuda nekog/nečeg iz prošlosti nemože natjerati da patiš i trudiš se za neke "više" ciljeve. Nego tražiš izlaz. I odlaziš van. Uostalom, vidjeli smo svi devedesetih kako su floskule tipa "u bolju budućnost" , "naprijed naši gubitaši" i slično dovele. Pred zid. Nažalost, mnoge i doslovno. Mnoge figurativno. I puklo je. Jako.

Htio netko priznati ili ne, Jugoslavenski model komunizma/socijalizma je bio puno drukčiji od onog kakvog su imali Mađari, Česi, Rumunji, Nijemci u DDR-u, Poljaci,Rusi i ostali u tom "istočnom bloku". Naravno, svaki takav totalitarni režim (pa i onaj Jugoslavenski) imao je i puno svojih mana. Ali, ruku na srce, bilo je i puno dobrih stvari, puno boljih od onih u ostatku "istočnog bloka". Iako je Tito forsirao tu nekakvu nesvrstanost i nije prihvaćao svrstavanje u blokove.  I imali smo zbog toga puno bolje startne pozicije od svih njih. A svi su nas prestigli. Da li je rat tomu kriv? Ili bolje pitanje, da li je domovinski rat jedini i isključivi krivac? I može li se krivica isto tako pripisati nekim davno mrtvim ljudima i sistemu? I šta ako može? Na koji način će to dokazivanje krivice i nekakva osuda režima, bez konkretnih imena i prezimena ili sa njima (nebitno) riješiti aktualni trenutak Hrvatske države i spriječiti egzodus stanovništva u inozemstvo, kao i demografsku, moralnu i svaku drugu propast? Bilo bi interesantno da netko konačno da suvisli i svima razumljivi odgovor na ovo pitanje. Bez puno filozofije. Ono, u stilu "uradimo to , jer će se zahvaljujući tome dogoditi ovo". Dok se stvar ne stavi na red tako, reklo bi se menađerski, inžinjerski, badava priče.

Uostalom, znamo gdje živimo i kakve relacije ovdje vladaju. Kopanje po prošlosti s unaprijed posloženim potrebnim rezultatima nemože i neće donijeti ništa dobro, osim novih tema za prepucavanja, svađe i mazanje očiju javnosti. Kako bi se reklo, bacanje kostiju, dok nešto bitnije prođe ispod radara javnosti. Zadnjih tjedana stalno se (opet) aktualiziraju stvari koje zabavljaju narod, a ne donose nikakvu konkretnu koristi za državu u globalu. Poput ovog s služenjem vojnog roka i (opet) lustracije, arhiva, prošlosti.

Da se razumijemo, autor ovog članka se potpuno slaže s time da svi arhivi budu dostupni i otvoreni. Bez selektivnosti i bez nametanja stavova. Mada je to u ovoj državi nemoguće. Šture brojke i slova, pa nek svatko, koga to interesira donosi svoje zaključke. Bilo bi čak i dobro, da svi oni željni krvi i osvete, zajedno s političarima i ponekim novinarima koji non-stop trabunjaju o tome da će suočavanje s proščošću otvoriti novu i svijetlu budućnost (svašta op.aut.) uđu u taj arhiv, zaključaju se tamo na jedno dvadesetak godina i proučavaju te spise i akte. Treba jedino dogovoriti da im se jednom dnevno kroz prozor ubacuju hrana i voda i higijenske potrepštine, čisto rublje i biromaterijal.

Ono čime bi se trebalo pozabaviti, nije period do devedesetih. Nego sve ono što se događalo od 90-tih naovamo.Jer tu su akteri itekako živi i dostupni. Osim onih koji nisu. A i njihovi potomci/nasljednici su dostupni. Skupa sa svim svojim materijalnim dobrima koja bi se itekako mogla upotrijebiti za opću dobrobit naroda i države. Ono što bi moglo donijeti sreću Hrvatskoj državi i narodu je to, da se prosvijetli i rasvijetli (neki bi rekli lustrira) ovih 20-tak i kusur godina Hrvatske samostalnosti. Ono o čemu dva kraka iste hobotnice (HDZ-SDP) sa svojim podrepnim priljepcima stalno puni uši jasvnosti, a niko ništa ne poduzima. Privatizacija, pljačka, politički reket,uništavanje i rasprodaja sve imovine i resursa. I tu leži glavni problem. Nebitno je da li je netko bio član komunističke partije Hrvatske/Jugoslavije. Odnosno nebitno za opću ocjenu njegovog djelovanja. Postoje sigurno ljudi kojima ni članska iskaznica KPJ/KPH niti SDP/HDZ nije bila paravan za pljačku i kriminal svake fele. Kao što sigurno postoje i oni koji pljačkaju i kradu i bez tih iskaznica. U ovo kratko vrijeme Hrvatske samostalnosti itekako je bilo prilike da se i ta priča pokrene. Da se objasni narodu kako dojučerašnji šoferi, vodoinstalateri,polupismeni prodavači plastičnih sjedalica i slični kroz noć postaju ljudi koji raspolažu s milijardama kuna. I eura. I što je još gore,raspolažu s sudbinama naroda i cijele države. Ta lustracija, ti arhivi, to bi bilo vrijedno spomena i akcije. A ideološke priče i kopanje po nečijoj komunističkoj ili nekoj drugoj prošlosti treba ostaviti prošlosti. Jer, iako bi mneki to silno željeli, nema natrag. Nema u srednji vijek. Nema u četrdesete ili sedamdesete. Može se samo naprijed. A Hrvatski građani to nikako da shvate. Pa se daju navuči (i) ovakvim spinovima na mlaćenje prazne slame, dok bitno ide ispod radara. Poput HEP-a ili Hrvatskih šuma.

Ocjene (9)


Respektira (3): viewer, Laci, bereza


Slaže se (3): roky333, Laci, bereza


Ne slaže se (3): Zakej, Alumnus, Interstellar


Komentari (28)


Izvadak iz teksta:"Izdavanjem Biblije mi smo željeli popuniti golemu prazninu koja je nastala između Vuk-Daničićeve i Šarićeve Biblije do danas, a za to smo imali dva razloga. I jedna i druga Biblija nije ostvarila ono što bismo mi željeli postići NEKOVARAZDIN 0 0 0


, a to je da dobijemo kvalitetnu Bibliju nacionalnog obilježja."...dakle....u onom mraku...neshvatljivo.....ili ipak je...kad se želi biti realan....ako dopuste administaratori BAROMETRA, napisao bih jedan članak o tome.... NEKOVARAZDIN 0 0 0


U psihologiji morbidna nostalgija je tuga za minulim vremenima. Pacijent obično idealizira prošlost za razliku od sadašnjosti. Razlog može biti gubitak sigurnosti u životu ili čak i jednostavno starenje.* (izvor wikipedia) Zakej 1 1 0


@NEKOVARAZDIN Možete Vi argumentirano objašnjavati koliko god želite nastojeći nekome dokazati čistu istinu, ali ako je toj osobi um zatvoren i bez slobodnog mjesta za prijem istinitih činjenica, to postaje uzaludno trošenje vremena, truda i Vingd-a. bereza 0 1 0


Arhive treba otvoriti ne samo radi nas već radi budućih generacija, samo ne na način koji želi MOST izmjenom 2-3 članka zakona. Izmjena zakona o Arhivima i arhivskoj građi kompleksan je posao. roky333 0 0 0

Analiza

Za Hrvatsku u globalu otvaranje arhiva ne bi značilo apsolutno ništa. Pogotovo ne za mlade ljude željne posla i sigurne egzistencije. Nikakva lustracija, nikakvi arhivi, nikakvo suočavanje s prošlošću, nikakve javne osude ovog ili onog, javne osude režima u cijelosti neće zaustaviti iseljavanje i bilo šta drugo.Niti će otvoriti nova radna mjesta i stvoriti bolje uvjete ljudima u Hrvatskoj da ostanu ovdje i da osjete pripadnost ovoj državi.Da postanu pravi domoljubi.Neće. Htjeli to neki priznati ili ne, mladi (a i dosta starijih) danas ima sasvim druge prioritete od teorija krvi i tla, vjere i nacije, ustaša i partizana. Jer ljubav,pa ... više >

  • 3
  • 3
  • 3
  • 28

Analiza

Ideja ili odluka....ili naređenje?

01.02.2017. 12:42, Što stoji iza ideje sa jednomjesečnim vojnim rokom i koliko ona ima smisla?

Teško je dokučiti šta se krije iza ovakve odluke. Teško je ovo nazvati prijedlog/ideja, jer je očito da je odluka donesena. Ovo sad izgleda samo kao opipavanje pulsa naroda i pronalaženje modaliteta i načina kako to izvesti. Vjerodostojnosti sad tu ima ponajmanje. Jer izgleda da je takva jedna odluka donesena bez nekakvog suvislog razmišljanja i analiza. Teško je zamisliti da netko ozbiljan i sustavan može na ovaj način pristupiti jednoj takvoj temi, kao što je naoružavanje i vojska jedne države. Ali to je simpomatično za Hrvatsku politiku. Donijeti odluku, pa tek onda kad se krene u realizaciju analizirati šta se s tim dobiva ili gubi. Ili se uopće ne zamarati s nekakvim analizama. Idemo, pa šta bude.

Mada bi se ovdje moglo primijeniti (kad već pričamo o vojsci) i jedno od temeljnih pravila svake vojske. O naređenjima se ne raspravlja.Ona se izvršavaju. Ne pita se kako i zašto. Izgleda da i mi u Hrvatskoj i ovi u Srbiji imamo naređenja da se naoružamo. Krug je zatvoren vrlo jednostavno. Pa vidite da se i ovi preko naoružavaju. Jedne se plaši sa globalnim terorizmom i opasnošću od Rusije. A komšije svoj narod plaše s (ponovljenom) NATO agresijom, mogućnošću prelijevanja islamskog terorizma upravo preko Kosova, Sanđaka i BiH u Srbiju i onda dalje.Uglavnom, razloga za naoružavanje se uvijek nađe. Čudi (ili baš i ne čudi) sinhroniziranost Hrvatske i Srbije.  Pogotovo ako se pogleda stanje ekonomije, demografije i stanja svijesti ljudi u tim državama. Najmanje što treba i jednima i drugima (misli se na obične, male ljude) je novi rat. Političari i njihovi sponzori su ipak neka druga kategorija razmišljanja.

Sad tko je od koga dobio naređenja, nije teško zaključiti, pogotovo uzevši u obzir vojnu tehniku koju "dobija" Srbija , a koju mi ovdje u Hrvatskoj. Pritom priče o donacijama, poklonima i velikoj ljubavi Amerike i Nato saveza i EU prema nama, odnosno majčice Rusije prema Srbiji mogu proči samo kod izuzetno političkih i u svakom drugom pogledu nepismenih ljudi. A takvih u obje države ne nedostaje. Ništa u današnjem svijetu nije besplatno. Sve ima svoju cijenu. Kako ćemo i mi i Srbi platiti te poklone i donacije, ostaje za vidjeti. Samo da ne ispadne da će to koštati puno više nego vrijedi. I da neće biti plaćeno samo novcima i materijalnim dobrima poput otoka ili resursa poput vode,šuma ili rudnog blaga. Nego i životima, rukama i nogama, krvlju. A povode za novu mržnju i netrpeljivost i za potezanje oružja je, bar u ovom dijelu Balkana vrlo lako pronači. Samo treba razlikovati povode i uzroke sukoba. Uzroci su dublji,oni isplivaju tek na kraju, kad se broje mrtvi. A povod? Ništa lakše. Uzrokuj nekakvu krizu i za to okrivi sve oko sebe osim sebe i svojeg naroda. Goebels. Već viđeno. Plemensko-vjersko naslijeđe kod oba naroda podgrijava se stalno. Malo se uključe kojekakvi kvazipovjesničari (ili istoričari),ubace se mitovi, nezaliječene rane, nezavršeni ratovi, uključe se mas mediji, zatim redikuli svih boja i dezena, i na kraju plaćeni kreatori kaosa koji samo potpale fitilj. I eto kaosa i rata...ko u stihu (Balaševićev)

"A tad su došli popovi, pa topovi pa lopovi
i čitav svet se izobličio.
Ispuzali su grabljivci, pa lažljivci, snalažljivci.
A ljudi ćutali, a šta bi drugo?
I šaptali da ovo ne može dugo."

A uvjerili su nas već više puta da može, može itekako dugo. Svaki dan rata je previše.

Da se vratimo na temu vojnog roka.Plenković i resorni Ministar i svi ministri koji su upleteni ili će morati biti upleteni u ovu priču bi ipak svemu trebali pristupiti ozbiljno, trezveno i s argumentima. Ovo što se sad plasira po medijima je, u najmanju ruku smiješno. Naime, izjaviti da jednomjesečni obavezni vojni rok ne bi iziskivao prevelika sredstva je ipak pomalo neozbiljno.Kad bi to izjavila predsjednica, ne bi se čovjek čudio, ali Plenković ipak djeluje ozbiljno. I trebao bi biti ozbiljan. Kao i cijela Vlada Republike Hrvatske.  Šta Plenkoviću i Krstičeviću uopće znači ta sintagma "prevelika sredstva" u ovom slučaju? Milijun? Sto milijuna? Milijarda? Srbi su izbacili cifru. 600 milijuna Eura godišnje.Puno ili malo? Procijenite sami.

Svakako se s premijerom Plenkovićem treba složiti da se taj jednomjesečni tečaj teško može nazvati vojni rok. Više nekakav tečaj. Sličan izviđačima. Samo s oružjem.

Pravo je pitanje obzirom na tu kratkoću vremena šta se može i želi postići. Svi mi koji smo služili JNA znamo šta znači vojska i vojni rok. Kad jednom uđeš u vojarnu (tada kasarnu), odvojiš se od svijeta. I prvih dva-tri tjedna, a mnogima i više je trebalo da uopće shvate način funkcioniranja i razmišljanja ljudi koji vode cijeli taj cirkus. Totalna promjena svega što je do tada naučeno. Od frizure, načina ophođenja, pozdrava, higijene, hijerarhije, strogog rasporeda do besmislenih postrojavanja, strojevih i marševskih koraka i indoktrinacije kroz "političko obrazovanje" ili kako se to već zvalo.Pa tri mjeseca pješadijske obuke za sve, pa onda tri-do šest mjesci specijalističke obuke i na kraju tri-četiri mjeseca gubljenja vremena, spavanja i brojanja dana do skidanja. Nekako se, povlačeći paralelu, nameće zaključak da bez 6-mjesečnog vojnog roka, nema uopća smisla ni započinjati nekakav program formiranja rezervnog vojnog sastava. Ili kako bi se već to moglo nazvati.

Bespredmetne su rasprave (koje se provlače kroz medije i na društvenim mrežama) o tome da su današnji mladići prenježni, da nemaju discipline, da su mamini sinovi i da ih jedino vojska može disciplinirati i naučiti nekakvim "muškim vrijednostima". Jedno s drugim nema baš nikakve veze. Ono što bi mladiće (i djevojke koje to interesira) trebalo kroz vojni rok naučiti je postupanje s oružjem i ratnim oruđima i sustavima, sistemi veza, načini preživljavanja i zaštite u ekstremnim situacijama, uzajamna pomoć i funkcioniranje bez paničarenja, organizirano i smisleno, i u zajedništvu unutar nekakve postrojbe. A i naravno snalaženje u situacijama kad se izgubi kontakt s postrojbom ili svojim dijelom teritorija. Ništa puno više ni manje od toga. Ostalo treba prepustiti profesionalnoj vojsci.Teško je, naglas razmišljajući, zamisliti funkcioniranje Hrvatskih postrojbi u domovinskom ratu bez temeljnih znanja (a i dosta specijalistićkih) koje smo svi koji smo u njemu sudjelovali (ili bar većina) dobili u JNA. Konkretno, autor ovog teksta je itekako znao primijeniti svoja znanja iz JNA kad su došli topovi 130 mm u operativni sastav Hrvatske vojske. Naravno, u današnje vrijeme je skoro pa nemoguće zamisliti da sad ekipa od 6 mladića bez ikakve vojne izobrazbe dobije taj top u ruke i da im se naredi da ispucaju tri granate na cilj broj 7. Naravno, nešto takvo zaista spada u domenu profesionalne vojske i ljudi obučenih za rukovanje tim oruđem, ali slično bi moglo biti i s običnom puškom, koju treba znati napuniti, otkočiti, očistiti, s njom nišaniti.Dakle, nekakva obuka ipak treba biti. Nedao Bog da bude trebalo, ali i mi smo mislili izlazeći iz kasarne nakon završetka služenja u JNA da nam nikad neće trebati oružje. Pogotovo ne na način na koji nam je trebalo. Povijest je učiteljica života. Nažalost.

One priče o slaganju kreveta, urednosti i slično što se uzima kao nekakav argument za obvezno služenje vojnog roka spadaju u kućni odgoj. Nikakva vojska ni vojni rok neće navike samo tako promijeniti. Naravno da discipline mora biti, ali onakva pretjerivanja i ispiranje mozga s besmislenim ponavljanjima slaganja kreveta ili robe u ormar kakve smo imali u JNA ili one kakve gledamo u američkim filmovima zbilja netrebaju nikome.

Opravdano se treba zapitati da li se uopće u tih mjesec dana može očekivati bilo kakva razina obučenosti i upoznavanja mladih ljudi s time šta je to u stvari vojska.  I čemu se uopće teži s tim ponovnim uvođenjem obaveznog vojnog roka, pa makar i u vidu tečaja poput ovog kakav se priprema?  Ako se želi dobiti iole obučen pričuvni sastav HV-a, onda se tome treba tako i pristupiti, pa sve skupa organizirati kroz jedan pravi vojni rok u trajanju od minimalno šest mjeseci. Ili jednostavno sve spustiti u srednje škole kroz nekakvu vojnu obuku uz školovanje (nešto slično kako je to u bivšoj državi bilo kroz ONO i DSZ organizirano) i onda u to uključiti povremene kampove (opet kao u Jugi one famozne "predvojničke obuke". Ovo sve između, ove ideje s tim jednomjesečnim tečajevima zbilja izgledaju kao priprema topovskog mesa za nečije druge potrebe. A toga smo u povijesti imali i previše. Da služimo nečijim tuđim interesima i da ostavljamo kosti negdje u svijetu.

No, bilo kako bilo, svjesni trebamo biti svi u kakvom svijetu i kakvom okruženju živimo. Temeljna vojna znanja, nažalost, opet postaju nužnost. I s te strane nema ništa sporno u tome da se mladi ljudi nauče bar osnovnim vojnim vještinama u slučaju rata. Pravo je pitanje način ovladavanja tim vještinama, cijena i trajanje.A najgora opcija je donošenje adhoc odluka. Nažalost, tako svojstvena Hrvatskoj politici.

I za kraj, zar zaista netko misli da će u Hrvatsku ako to bude potrebno, doći ratovati Nijemci (NATO) ili u Srbiju Rusi i ginuti  za nekakve "saveze"? Ginut će opet sirotinja i svi koji se nađu pozvanima. A djeca pokretača i inicijatora ovoga svega, njihovi sponzori i njihova djeca? Možete si misliti. Ionako se školuju vani. I sklonit će se, sa ili bez obveznog vojnog roka. Možda da se krene kod izrade zakona o tome od toga? Da se sklanjanje svojih obitelji od vojnog roka i rata nazove veleizdajom. I adekvatno kazni.

Ocjene (3)


Respektira (1): bereza


Slaže se (2): bereza, Laci


Komentari (4)


Sjajna analiza NEKOVARAZDIN ! Nemam što dodati ni oduzeti, perfektno napisano ! Ponovno smo svjedoci da su "Ispuzali su grabljivci, pa lažljivci, snalažljivci."-genijalan je stih ! Laci 0 0 0


Cifra od 600 milijuna € koju su Srbi „izbacili“ odnosi se samo na prvu godinu vračanja vojnog roka, bez uvida u vremenski okvir tog roka, ili broj ročnika, pa stoga ne može biti pokazatelj za Hrvatsku 5none5 0 0 0


naravno da nemože.....no oni su bar nekakvu cifru hitili van...ovi naši samo nagađaju i sad na kraju još barbie priča o tome da je sve preuranjeno, kad je već cijela država dignuta na noge oko toga....ili je to fakat spin da nešto prođe ispod radara NEKOVARAZDIN 0 0 0


Dobro rečeno NEKOVARAZDION ! Žele da nešto prođe ispod radara ! I to nešto očito veoma loše za građane, ali MORA je rje to Veliki brat naredio tijekom Plenkijevih i KGK putovanja. uskoro ćemo saznati, ali tad će biti već kasno reagirati. Laci 0 0 0

Analiza

Ideja ili odluka....ili naređenje?

01.02.2017. 12:42, Što stoji iza ideje sa jednomjesečnim vojnim rokom i koliko ona ima smisla?

Teško je dokučiti šta se krije iza ovakve odluke. Teško je ovo nazvati prijedlog/ideja, jer je očito da je odluka donesena. Ovo sad izgleda samo kao opipavanje pulsa naroda i pronalaženje modaliteta i načina kako to izvesti. Vjerodostojnosti sad tu ima ponajmanje. Jer izgleda da je takva jedna odluka donesena bez nekakvog suvislog razmišljanja i analiza. Teško je zamisliti da netko ozbiljan i sustavan može na ovaj način pristupiti jednoj takvoj temi, kao što je naoružavanje i vojska jedne države. Ali to je simpomatično za Hrvatsku politiku. Donijeti odluku, pa tek onda kad se krene u realizaciju analizirati šta se ... više >

  • 1
  • 2
  • 0
  • 4

Analiza

Sport naš svagdašnji (i ne samo naš)...i gospa

30.01.2017. 10:30, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Čudan smo mi narod. A narod čine pojedinci. Skup čudnih pojedinaca onda čini i čitav narod čudnim. Evo, pogledajmo samo rukomet. A slično je bilo i s nogometom, vaterpolom, košarkom...pojedinačnim sportovima poput skijanja, tenisa. U jednom trenutku najbolji na svijetu, a u drugom gazimo po dojučerašnjim ikonama ko po lanjskom snijegu. Ili nečem još gorim. Kao po nečem u što baš ne volimo stati.

Najnoviji primjer, rukomet. Autor ovog članka ima dvadesetak godina aktivnog bavljenja tim lijepim sportom. Doduše, ne na ovako visokoj razini kao što su reprezentacije ili prvoligaški klubovi. Ali ipak. Nekako se ne sjećam da su nas treneri ikada zamarali nekakvim gospama ili nekim višim bićima koja bi nam trebala pomagati u ključnim momentima. Iako smo živjeli, kako neki vole reči, u totalitarističkom mraku , nikad, ali nikad nitko nije ni riječju spomenuo, bilo u klubu, bilo na okupljanjima prespektivnih kadeta i juniora ondašnje države da se igra za bilo koga drugog osim za domovinu/otadžbinu i za sebe. Pogotovo nikom nije palo na pamet prizivati nekog iz susjednih država. Zamislite samo, imamo Tita i partiju,imamo Špiljke,Markoviće, Milke Planinc i slične, a nekakav trener ili izbornik kao motivaciju veli :"pomoći će nam Gadafi u ključnim trenucima, znate, on i ja smo prijatelji". Obzirom da se ovaj smatrao višim bićem.Misli se na Gadafija.Time se želi napomenuti čitateljima da nije baš ni zgodno prizivati viša bića ako su ta viša bića iz drugih država.I još k tome nepriznata. Naime, gospi ima i u našoj matičnoj državi, i to službenih i priznatih, poput one u Sinju, na Bistrici ili u Aljmašu ili Trsatu. Možda je tu Babić pogriješio. Kriva adresa, pa nije bilo ni adekvatne reakcije.

Usporedio bih to s našim komšijama. Navijači FK Partizana iz Beograda,u kojemu je naš prvi predsjednik jedno vrijeme bio....ups...kriva tema...dobro,ajmo dalje, znali su u trenucima kad im baš nije i išlo vikati "pomozi bože". Malo čudno, obzirom na tadašnju državu koja je vjeru satirala u korijenima. Tako bar mnogi tvrde. Pogotovo je to čudno za jedan takav klub. Poslije je to preuzeto globalno, pa Srbi na svim svojim utakmicama, bilo klubova bilo reprezentacija viču pomozi bože kad god im neide. A u zadnje vrijeme to moraju poprilično često vikati. Jer i njima i nama (i to ne samo u sportu) još samo Bog može pomoći. Oni su bar direktni, pa traže pomoć direktno od Boga. Mi, po običaju, idemo malo okolo. Pa prvo kod gospe, nek ona proba prvo "pripremiti teren" . Kao kod zapošljavanja u državnim službama. Ono "alo rođo..čuj, možeš mi ti riješiti malog, da ne zovem dalje, ti si si dobar s ravnateljem, pa ćeš mi ti to riješiti....".O rodbinskim vezama da se ni ne govori. Ako znaš direktorovu majku, pa di ćeš bolje. Uokolo pa na mala vrata.Rodbinske veze, tako drage i uobičajene u Hrvata.

Zašto jedna takva usporedba? Zašto se traži pomoć od Boga (ili gospe) u sportu gdje igraju dvije ekipe sastavljene od vjernika iste vjere? Želi se dokazati i pokazati da Bog (ili majka njegova) više voli nas (ili Srbe ili one proklete skandinavske protestante i ateiste) pa eto, želi i može pomoći jednima. Ili odmoći drugima. U Bibliji, pogotovo u Starom zavjetu, istini za volju,Bog je puno puta intervenirao u ratnim sukobima, i pomagao svojem narodu.A znalo se dogoditi i da nije. Kad su ga razljutili i nisu slušali.  A njegov izabrani narod su židovi. A kolko je poznato, mi nismo židovi. Nisu ni Srbi. Mi smo s židovima tamo od 1941-1945 imali jedan malo drukčiji odnos. I ne sjećamo se nikakve Božje intervencije u njihovu korist. Naši tadašnji sponzori, Nijemci, imali su s njima isto takav odnos, čak i na jednom jačem nivou. Ni tamo nije Bog intervenirao. Dakle, ako se nije miješao u takvim situacijama, u situacijama neviđenih tortura i stradanja, zašto i kako očekivati da će intervenirati i stati na nečiju stranu u nekakvoj utakmici. A pogotovo je čudno kad se to očekuje na nižim razinama, pa se očekuje da će gospa, majka božja, valjda ponukana velikom ljubavlju prema Hrvatima reči sinu nek malo pogura Duvnjaka ili Horvata da zabiju presudni sedmerac. Ili da intevrenira da neki tamo Norvežanin ili Slovenac promaše prazni gol. Usput, jel netko pitao dotičnu i ima li kakvu pismenu potvrdu da ona želi biti kraljica Hrvata i naša zaštitnica? Ukazivala se ona i u Portugalu, Meksiku, Francuskoj i na još puno mjesta u svijetu, pa je malo sebično od Hrvata da želimo ekskluzivu.

No, da se vratimo na sport. Rukomet konkretno. Izbornik Babić i njegov stručni tim su isključivi krivci za ovaj neuspjeh (jer ne zaboravite, živimo u Hrvatskoj, sve ispod zlatne medalje nije vrijedno).Zato i piše neuspjeh. Iako biti u bilo čemu četvrti u svijetu za nas bi trebalo biti izuzetno ostvarenje, obzirom na uvjete koje pružamo mladima. I ne samo sportašima.Mladima općenito. Osim što im omogućujemo da sad, obzirom da smo u EU, puno lakše odu u druge države. Pa i sportaši.A oni svi to koriste.

Izbornik  Babić sad snosi itekakvu odgovornost što mu se izvlače njegova uvlačenja gospe i Isusa u utakmice i u sport. Nitko na ovom svijetu nemože i nesmije nikome osporiti njegova vjerska uvjerenja. Međutim, nametanje svojih uvjerenja svima postaje problem.Ne vjerujem da su svi igralču Hrvatske rukometne reprezentacije baš tako veliki vjernici da bi ih takav pristup dodatno motivirao. Možda je kod nekih takav pristup djelovao i s kontraefektom. Istina je voda duboka, reklo bi se.

Zamislite da npr. Njemački izbornik u bilo kojem sportu (ili neki od skandinavaca) počne tako pričati. Napravili bi si nereda u reprezentaciji da bi ovi gubili već dobivene utakmice.Zamislite da vode s recimo 8 razlike 15 minuta prije kraja i izbornik krene zazivati Allaha i zahvaljivati mu. Umjesto da govori igračima koju akciju da odigraju, da ih motivira s recimo važnosšću utakmice ili s pričama o tome kako ih gleda cijela država. I izgubi utakmicu, jer bi se pola ekipe predalo odma,jer ne žele slušati Allaha, a druga polovica uvjerena da ih ovaj nosi, počne pucati po golu iz nemogućih pozicija i promašivati. I onda krenu preispitivati vjeru. A protivnici u međuvremenu budu fokusirani samo na igru. I ni krivi ni dužni pobijede. I odnesu medalju dok ovi još razmišljaju o tome kakav dar dati i kakvu žrtvu prinijeti Bogu za zahvalu na pobjedi. Jer su njihove reprezentacije sastavljene od kršćana (protestanata, katolika), muslimana , ateista . Evo u rukometu Norveška repka. Ili Francuska npr.U nogometu Njemačka. Ima ih odasvud. I naravno, ljudi odigraju za državu i za sebe. Nikakva viša bića ne spominju. I gle čuda, uspješniji su od nas.I Francuzi, a i Nijemci. U rukometu. A i nogometu. A i u skoro svemu,osim vaterpolu. Ali u vaterpolu na Srbi zezaju. A ni jedni ni drugi ni treći ovdje spomenuti nisu katolici. Bar ne u takvim postocima kao mi Hrvati. Francuska je u odnosima katolici-protestanti pola pola, kao i njemačka. Srbi su pravoslavci. Skandinavci protestanti preko 80 %. Uostalo, kad bi se Bog ili majka njegova toliko zanimao za sport, zbog svog fanatizma i uvjerenja, sportaši s bliskog istoka bi uz Allahovu pomoć trebali rasturati u svim sportovima. Doduše, rasturaju, ali to s sportom nema previše veze. A niti s Bogom. No, to je opet druga tema.

Simpomatično je da smo izuzetno talentirana sportska nacija, i da nekim čudom uvijek imamo generacije mladih sportaša koji pokazuju izuzetnu talentiranost i mogućnosti. I onda, što je isto simpomatično, kad treba postići one prave rezultate, koji se mjere stupnjem plemenite kovine (zlato, srebro ili bronca) , imenujemo za vođe tih istih mladića i sportaša, likove koji po ničemu to ne zaslužuju. Osim što možda ispunjavaju želje njihovih mecena. Pa se onda događaju ovakve stvari. Kljun Kljajić i Lino Červar su uspjeli. Ali zato jer su psihički pripremili igrače i nisu dozvoljavali miješanje moćnika u priču. Struka i znanje i taktika nisu nikad bili upitni. Osim sad kod ovog zadnjeg stručnog stožera.A i kod Goluže ranije. Interesantno je kako (još možda interesantnije zašto) dajemo tako izuzetne generacije sportaša trenerima koji to nisu. Jer neke stvari tu doista ispadaju nevjerojatne. Kao da netko ne želi iz svojih tko zna kakvih interesa da se postigne uspijeh. I to onaj vrhunski. Jer je neshvatljivo da je npr. Ćiro Blažević dobio onu ekipu s Prosinečkim, Štimcem,Šukerom, Bilićem i ostalima kraj jednog Ivića. Možda zato jer (vjerojatno) Ivić ne bi dozvolio da mu predsjednik sugerira tko da igra.A  Ivić nije imao ni čin hrvatske vojske nit je bio HDZ-ovac. Možda je u tome bio problem.Možda.Pa bi možda onda Prosinečki više igrao.Pa bi možda uspjeli biti i svjetski prvaci. Možda. Tko bi to sad znao. Ili kako (kad je već rukomet u pitanju) Babić (ili ranije Goluža) postanu izbornici reprezentacije koja uvijek ima potencijala za najviše domete kraj sve sile naših stručnjaka koji postižu izuzetne rezultate u klobovima po svijetu. I imaju i iskustva i ne zamaraju se ničim osim rukometom. Možda je i u tome njihov problem. I u gospi. Sad čekamo šta će i kako Babićev pandan u nogometu, Ante Zdravko Čačić završiti svoju priču s nogometnom reprezentacijom. Ima izuzetnu generaciju. Ne kao onu koju je imao Ćiro, ali ona generacija je ionako izašla iz nekog drugog sistema školovanja mladih sportaša.

Ocjene (4)


Respektira (2): Django, 5none5


Slaže se (1): Laci


Ne slaže se (1): Django


Komentari (4)


zaboravio si spomenuti onaj biser na kraju utakmice sa Slovencima „nema veze, mi smo sinovi svjetla“ 5none5 0 1 0


za sve venlo postoji mjesto i vrijeme, a i nije mi jasno zašto bebić, uz toliki duhovni napredak, i dalje iskazuje siromaštvo duha 5none5 0 0 0


Bravo NEKOVARAZDIN, sjajann tekst ! Eh da smo barem u nečem važnijem, anprimjer gospodarstvu ČETVRTI na svijetu ! Babić i stručni tim su mogli učiniti više, ali se Babić bar molio Bogu ! Plenki se moli EU-u i Merkalici, što je svakako gluplje ?! Laci 0 0 0


Ma nije to baš tako kao što pišeš. Pogledaj nogometaše na svjetskim prvenstvima. Kada ulaze na teren ili zabiju gol, dodiruju tlo i prekriže se. Ili se zahvaljuju Alahu. Od kuda ti znaš što treneri u svijetu sve govore i kome se sve zahvaljuju. Django 0 0 0

Analiza

Sport naš svagdašnji (i ne samo naš)...i gospa

30.01.2017. 10:30, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Čudan smo mi narod. A narod čine pojedinci. Skup čudnih pojedinaca onda čini i čitav narod čudnim. Evo, pogledajmo samo rukomet. A slično je bilo i s nogometom, vaterpolom, košarkom...pojedinačnim sportovima poput skijanja, tenisa. U jednom trenutku najbolji na svijetu, a u drugom gazimo po dojučerašnjim ikonama ko po lanjskom snijegu. Ili nečem još gorim. Kao po nečem u što baš ne volimo stati. Najnoviji primjer, rukomet. Autor ovog članka ima dvadesetak godina aktivnog bavljenja tim lijepim sportom. Doduše, ne na ovako visokoj razini kao što su reprezentacije ili prvoligaški klubovi. Ali ipak. Nekako se ne sjećam da su nas ... više >

  • 2
  • 1
  • 1
  • 4

Analiza

Dok mediji zabavljaju javnost  novoizabranim predsjednikom SAD-a, analizirajući svaki njegov pokret rukom, svaki njegov pokret ili potpis, u Lijepoj našoj ispod radara javnosti prolaze kojekave, samo Hrvatskoj svojstvene nebuloze. Kako bismo rekli, ništa novo, pa o tome netreba puno ni trošiti riječi. Ima jedne pjesma koja se često može čuti s valova naših radio stanica. Nekako izgleda poprilično interesantna. Pa ajmo udrit brigu na veselje.

Lijepa je naša puna odlikaša, ona je puna nasmijanih tipova.

Naslovi poput ovih trebali bi itekako više zanimati Hrvatski puk od toga kakvu je haljinu obukla Trumpova žena, i kakav je potpis on stavio na kakav dokumenat kojim određuje pravila života u njegovoj matičnoj državi. Trebali bi, ali očito ne zanimaju. Dok je Trumpa, rukometa i (nakratko) Mirjane Lučić, koga briga za moralnu i svaku drugu propast Lijepe naše.

Autobusi,avioni, vlakovi i osobni automobili koji na dnevnoj bazi odvoze mlade, mahom školovane ljude van Lijepe naše postali su već normalna pojava, pa se o tome više skoro ni ne piše , ili se piše jako malo. Čak je i vrla nam predsjednica uputila apel svima kojima se ne sviđa ovdje da nek idu. Eto, mladi i svi ostali, od predsjednice jedna lijepa obavijest, tek toliko da znate što vam je činiti : cit. "Ipak, priznaje da "Hrvatska ima velike probleme" te objašnjava da "u odnosu na prošlu državu" ljudi imaju slobodan izbor te da mogu otići ako smatraju da im ovdje nije dovoljno dobro" .U bivšoj državi nisu imali taj izbor. Valjda je zato tako puno gasterbajtera preplavilo Njemačku, Austriju, Švicarsku i ostale zemlje zapada. Mada, ruku na srce, dopalo se to KGK i ekipi ili ne, izgleda da je  jako puno takvih kojima ovdje nije (dovoljno) dobro. Ili nije dobro uopće. Spočitavali su bivšoj vladi kako je u njihovom mandatu preko 100.000 ljudi otišlo zbog njihove loše politike i bespeprspektivnosti (i naravno manjka domoljublja) van iz Hrvatske. I onda su došli na vlast. I Kolinda i HDZ. I nešto se u tom pogledu promijenilo? Pa, ono.Nije. Ali, koga briga.

Imamo Hrvatsku, viknulo bi onih dvestotinjak obitelji i parstotisuća uhljeba raspoređenih po raznoraznim uredima, holdinzima,agencijama, županijama,gradovima, državnim poduzećima. I branitelji. Pogotovo oni koji koji su uz bok vladajućima. Ovi ostali (branitelji) su nebitni. Kad nisu bili uz HDZ cijelo vrijeme. Ili ako nisu iz BiH. A ekipa koja pokušava nešto proizvoditi, raditi, prodavati, investirati. Nemojte biti smiješni, ljudi. Nebitni ste. Probajte malo više mahati zastavama, držati ruku na srcu, za svaki uspjeh zahvaljivatii gospi (i to Međugorskoj, da nebude zabune, jer uvijek su bolje one iz drugih država nego naše.Ne slučajno zahvaljivati gospi Trsatskoj, Bistričkoj ili Sinjskoj....one su ipak priznate čak i od Vatikana. Ova navodno nije, al nebitno). Tada možda uspijete u Hrvatskoj. Ali to je jedno veliko možda. Promijeni Vam se vlast i eto Vas u problemima. Ako niste sponzor tima koji dođu na vlast. Doduše, za biti sponzor i biti u prvim redovima na inauguracijama npr. predsjednici, važnije je biti sve, samo ne gospodarstvenik. Ubiješ par Talijana, uništitš nogomet u Hrvatskoj, daješ kurvama kokain, radiš državni udar, prijetiš građanima plinskim bocama.... Tada možeš biti sponzor i u prvim redovima. No dobro. Znamo gdje živimo. 

Ali zašto bi  nju ili bilo koga od vladajućih zabrinjavalo to što mladi (i ne samo mladi) odlaze. Ima drugih tema koje su daleko bitnije od nekakvog tamo gospodarstva, radnih mjesta, investicija,proizvodnje. Jer javnost je očito prezadovoljna sa svime, pa im treba samo  kruha i igara. I Donalda Trumpa.

I naravno, nezaobilaznog nam bivšeg predsjednika i njegovih izjava. A kako bi čovjek mogao uopće zamisliti Hrvatski medijski prostor bez turbovažnih tema . Očito je u Hrvatskoj predobro, pa ekipa ima vremena, volje i očito previše vremena (a premalo lijekova) pa se preskaču i terapije i onda nas se uveseljava i glupostima poput revizija sudskih procesa iz sredine prošlog stoljeća. Čudno je zašto se neide i dalje u prošlost pa se ne traže revizije presuda vješticama iz srednjeg vijeka. Naravno da redikuli imaju i prečih briga od toga, pa izmišljaju potrebu uređenja groblja i grobnih mjesta za pobačene fetuse, nebitno bilo to spontani pobačaj ili namjerni. Najnovija bura oko toga digla se u Varaždinu. Prevažna tema u ovom trenutku. Kao i općenito briga o mrtvima. Živi su nebitni. Kao i rođena zdrava djeca po sirotištima, više gladna nego sita, bez roditeljske ljubavi. Važno je baviti se o mrtvima. Pa makar se "to" čemu žele urediti grobnice tek u iznimnim slučajevima može nazvati djetetom. Ili nekakvim svjesnim ljudskim bićem.

Naravno, HDZ-u i medijima fali još jedan lik bez kojeg se očito u Hrvatskoj nemože.Pa se u moru bitnih tema nađu i napisi o njemu. Tek da zabava za narod bude kompletna. Obzirom da je očito u SDP-u poslije njega ostala pustoš i Bernardić i ekipa nisu dostojan protivnik. Previše pričaju o nekakvom gospodarstvu, a premalo o ustašama i partizanima, pa postaju nebitni.

I za kraj, u jednom od najjačih medija u Hrvatskoj, nekada autoru ovog teksta omiljenom Večernjem listu, potiho se provodi cenzura. I to opaka. Ako imate vremena i volje, proučite malo komentare ispod članaka. Pogotovo kad je riječ o KGK.  U jednom trenutku imate šezdesetak komentara, od hvalospjeva,preko kritika do vrijeđanja. Apsolutno se slažem da svaki uvredljivi komentar treba izbrisati i sankcionirati one koji prelaze dobar ukus. Ali brisati baš sve komentare koji na bilo koji način spočitavaju neke postupke predsjednice, malo je, onak narodski, blesavo. Pa onda obično ostane samo dvadesetak komentara koji su ponekad i degutantno uvlakački i prepuni epiteta poput "najljepša, najbolja, najpametnija, kraljica i slično". No, opet, znamo gdje živimo. U demokraciji, gdje svatko ima pravo na mišljenje. Osim ako je kontra naše kraljice.

Moglo bi se o ovoj temi meidjskog zbunjivanja naroda pisati knjige, a ne članke. Ali čemu. Ljude to ionako ne interesira. Dajte nam Trumpa, rukometa i...eh...eto, dok ovo pišem, ispala Mirjana. Dakle o njoj još danas i ev. sutra. I onda....kako ide ona Balaševićeva..."nove pajace će ljudi naći lako, jer novi cirkus će doći u naš grad..."

Ocjene (5)


Respektira (4): Zagorec, plotto, bereza, 5none5


Slaže se (1): Laci


Komentari (5)


odlično, još kad bi snagom duše i junačkog srca uspio maknuti taj lik s avatara, gdje bi ti bio kraj? 5none5 0 0 0


Meni je interesantno ovo glede cenzure na VL .Cenzura je počela puno prije zadnjih događanja sa KGK i čak bih rekao da malo počinje jenjavati. Za vrijeme nedavne predsjedničke izborne kampanje u SAD ,svaka opravdana i argumentirana kritika plotto 0 0 0


Hillary Clinton,odmah je brisana i povlačila je hlađenje na 48 sati,baš kao što je svako komentiranje Trupma bilo nepoželjno i povlačilo je brisanje. Imaš osjećaj kao da se UDBA vratila na scenu. plotto 0 0 0


ispravak,svako komentiranje Trumpa u pozitivnom smislu je bilo nepoželjno i povlačilo je brisanje plotto 0 0 0


5none5...nema šanse..... NEKOVARAZDIN 0 0 0

Analiza

Lijepa naša

26.01.2017. 10:08

Dok mediji zabavljaju javnost novoizabranim predsjednikom SAD-a, analizirajući svaki njegov pokret rukom, ... više >

Analiza

Top tema zadnjih dana u svijetu je Donald Trump. 45-ti predsjednik sjedinjenih Američkih država. Fascinantno je koliko je svijet "šokiran" ovim izborom Amerikanaca. A još je šokantnije i interesantnije koliko je to top tema tu kod nas. U ovoj našoj (ajmo je nazvati tako) neovisnoj, samostalnoj i suverenoj državi Hrvatskoj. Opravdano se pitamo, gledajući to sa strane zašto? Kakav smo mi to činilac u svijetu da bi (bar prema reagiranju i politike i "struke" i medija) nas trebalo zabrinjavati ili radovati što je izabran Donald Trump , a ne Hillary Clinton. Nas ima cca 4 i kusur milijuna. SAD imaju cca 320 milijuna stanovnika. Sam grad New York ima 8 i pol milijuna stanovnika. Skoro dvije Hrvatske. U cijeloj zemlji ima više od 270 gradova s preko 100.000 stanovnika.

Utjecaj SAD-a i općenito američke politike na svjetska zbivanja posljednijh dvestotinjak i više godina je nemjerljiv. Za razliku od našeg. Koji je mjerljiv. I to u promilima. Al nekima su i promili dovoljno da prodaju priču neukom puku o važnosti. Nekako se čini da državice poput naše služe amerima kao backyard (stražnje dvorište). Mjesto kamo se odlaže otpad i kamo idu ako baš moraju i s vremena na vrijeme naprave nekakvo čišćenje. Ili za to plate neke svoje ljude koji to odrade. A u međuvremenu samo krajičkom oka tu i tamo pogledaju šta se događa. I paze (ili potenciraju, ovisi o situaciji) da se susjedi (koji su u istom ili sličnom loncu) ne uzohole pa počnu u njihovo stražnje dvorište bacati i ostavljati svoj otpad i druge nekorisne stvari. Ova simbolika je možda najuočljivija u pričama oko oružja.

Sam nastanak SAD-a je nasilan, kakvo je i cijelo njihovo djelovanje kroz noviju povijest. Genocid nad Indijancima (koji se otmjeno prešućuje kroz priče o danu zahvalnosti i zajedničkom spašavanju prvih kolonizatora od strane lokalnih indijanaca), robovlasništvo, segregacija, aktivno učešće u večini ratova po svijetu, bacanje atomskih bombi, hladni rat, naoružavanje, uništavanje okoliša....ima toga koliko hoćete. Naravno da postoji i mnogo dobrih strana postojanja ove države (odnosno federacije, ili saveza država), no nekako uvijek za oko zapinju ove lošije strane. 

13 država se 1776. godine oslobodilo od kolonijalizma Velike Britanije i proglašavaju Sjedinjenim Američkim Državama, čime je počeo rat za neovisnost. 1787. godine donesen je Ustav koji je jedan od najstarijih Ustava jedne države koji je još važeći. Dalje širenje SAD-a je interesantno. Malo ratovanja pa malo kupovine. Tako su od Francuza jednostavno kupili državu Luisianu, od Španjolaca Floridu, od Rusije Aljasku. Onda su anektirali Texas od Meksika, pa su onda meksikanci krenuli u rat gdje su još izgubili i Kaliforniju i Novi Meksiko. Onda se malo ratovalo van same Amerike, pa su nakon rata sa Španjolcima anektirani i Havaji, Portoriko i Filipini (i Kuba, ali to znamo kako je završilo). Kroz povijest je vidljivo da su im stare navike ostale. Malo trgovine, a ako to ne ide, ratom. Bitno je da se šire, da šire svoj utjecaj i da svugdje budu prisutni. I to ne samo prisutni, nego glavni globalni igrači. Navike se teško mijenjaju. Bez obzira kako se zvao trenutni predsjednik i kojoj stranci pripadao. Demokratima ili republikacima. I tu teško da će se nešto značajno i veliko promijeniti. Unatoč najavama. Možda se promijeni način, ali forma uvijek ostaje.

Vrativši se malo na fasciniranost Hrvatskih medija i politike američkim izborima, postavlja se još jednom pitanje - zašto? Ovdje (u Hrvatskoj) je na djelu totalna katolibanizacija svega. Tako da je dodatno pitanje zašto se toliko Hrvatska politika pokušava ugurati SAD-u i NATO-u, i postati nekakav "čimbenik i kreator njihove vanjske politike", iako po mnogočemu nismo usporedivi. U stvari, skoro pa po ničemu. Al to je neka druga tema. Teško da postoji ijedna država u svijetu (osim Poljske i samog Vatikana) u kojoj rimokatolička crkva ima veći utjecaj na dnevne i sve druge događaje kao kod nas. Utoliko je čudniji taj vazalski odnos Hrvatske politike (posebno od postavljanja KGK na mjesto predsjednice i ponovnog dolaska HDZ-a na vlast) i fasciniranost Amerikom, jer najveći utjecaj na formiranje Američke vanjske politke ima židovski lobi (iako deklariranih židova ima manje od 2 % u SAD), a glavna vjerska snaga su protestanti (raznih protestantskih (ili bolje rečeno crkava reformatorske baštine) crkava i vjernika ima preko 55 % u udjelu cjelokupnog stanovništva). Katolički vjernici su u postocima skoro izjednačeni sa postotkom muslimana, oko 25 % stanovništva. Činjenica je da se u SAD-u svega 10-tak % stanovništva ne izjašnjava vjernicima. Ponovno pitanje je zašto?

A to koliko nas SAD doživljava kao relevantne činioce bilo čega dokazuju "posjeti" naših dužnosnika tamo. Od Tuđmana (svima su nam u sjećanju njegove posjete tamo i pokušaji razgovora s dužnosnicima), pa ono paradiranje s Clintonom i njegov podsmjeh na paradu, preko pokušaja posjeta i sastanaka s administracijom na svim razinama, do ove katastrofalne "posjete" KGK SAD i slikanje ispred ograde i pod semaforima i susreta s nekakvim opskurnim političarima, koji uistinu nemogu služiti ničemu. Osim ismijavanju i plitkom politikanstvu.

Obzirom na navedeno, postavlja se opravdano pitanje kako i zašto je izbor Donalda Trumpa dobar ili loš za Hrvatsku. I ne samo za Hrvatsku. Ali ulaziti u analize utjecaja 45-og predsjednika SAD-a na politiku i stanje u EU, Bliskom Istoku ili Aziji malo je preveliki zalogaj za nas ovdje. Sve se svodi na nagađanja i proučavanje analiza relevantnih svjetskih analitičara. Jedino što zaista može veseliti u cijeloj priči je to što je Trump navodno dobar s Putinom. Pa bi shodno tome moglo doći do ublažavanja tenzija i smirivanja nekih svjetskih žarišta gdje se ove dvije supersile konfrontiraju. Poput Sirije ili smirivanje zveckanja oružjem na Baltiku. Ne ulazeći u unutrašnje uređenje SAD-a i mjere koje će Donald Trump činiti na domaćem terenu (uostalom, to je njihov izbor,izbor Amerikanaca), ohrabruje činjenica koju Trump najavljuje, a to je da neće biti pod svaku cijenu svjetski policajac i da SAD nemora baš u svaki rat ulaziti s svojom vojskom.

S jedne strane ohrabruje, ali s druge strane baš i ne. U dogovorima velikih uvijek stradaju mali. A tu bi mogao biti i naš problem. Da se vratimo na Putina. Pretpostavimo jedan scenarij. Kina je s svojim potencijalima veliki problem i Rusiji i SAD-u. I u ekonomskom, i u financijskom a i u vojnom smislu. I ako Putin i Trump odluče (a oni to mogu) da malo ograniče utjecaj Kine, onda će morati jedan drugom pomagati i držati "ljestve". A u takvom slijedu događanja nužni su ustupci. Usluga za uslugu. I Rusi uđu u Baltičke države, malo se digne halabuka, NATO (pod komandom Trumpa i Amerike) ne reagira i kroz par mjeseci pojeo vuk magare. Sjeća se netko Ukrajine i Krima?  Pogledajmo Siriju samo. Bez ulaska Rusije i Irana Sirija bi bila danas ko Libija ili Irak. Zemlja bez budućnost, rasturena i razbijena, gdje svaki kvart u svakom gradu ima svoje šerife i ne nudi apsolutno nikakvu sigurnost za nikoga. I tamo još uvijek traje rat kojemu se (unatoč nekoliko zadnjih pobjeda SAA) ne vidi skori kraj. Tako dugo dok SAD i Rusija ne nađu modus (dogovor) kako da se jedan od njih izvuče iz tog kaosa i prepusti Siriju jednom, a onda dobije za tu "uslugu" ustupak negdje drugdje. I tu onda obično nastradaju mali.

No, bilo kako bilo, zemlja se i dalje okreće. Problemi su nam uglavnom isti kao i jučer i prekjučer. Vrijeme uvijek pokaže sve. I mi tu baš puno i nemožemo promijeniti. Trump je dobio i platno i škare. I ako se udruži (na neki način) s Putinom, skrojiće odijelo svima kako bude želio. Badava nekakvi prosvjedi po svijetu protiv njega. Toga je bilo i bit će. Uvijek i svugdje. I uglavnom ne pomaže niti mijenja išta.

Ocjene (2)


Respektira (2): Spektator, Jung-fu


Komentari (1)


Zanimljiv članak. Šteta što je nepotrebno uveden termin "katolibanizacije", što god to značilo osim vrijeđanja. A dio o utjecanju RKC na svakodnevno u RH je smiješan. Grugru 0 0 0

Analiza

Top tema zadnjih dana u svijetu je Donald Trump. 45-ti predsjednik sjedinjenih Američkih država. Fascinantno je koliko je svijet "šokiran" ovim izborom Amerikanaca. A još je šokantnije i interesantnije koliko je to top tema tu kod nas. U ovoj našoj (ajmo je nazvati tako) neovisnoj, samostalnoj i suverenoj državi Hrvatskoj. Opravdano se pitamo, gledajući to sa strane zašto? Kakav smo mi to činilac u svijetu da bi (bar prema reagiranju i politike i "struke" i medija) nas trebalo zabrinjavati ili radovati što je izabran Donald Trump , a ne Hillary Clinton. Nas ima cca 4 i kusur milijuna. SAD imaju ... više >

  • 2
  • 0
  • 0
  • 1

Analiza

LICEMJERJE ZAPADA PART II

18.01.2017. 09:06, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Bila je nedavno i ovdje na barometru tema oko rata u Siriji. Tada oko oslobađanja Alepa od strane regularne Sirijske armije. Puni su mediji bili (pa i  kod nas) opasnosti od genocida, ubijanja, humanitarne katastrofe i slično. Potresnih slika izbjeglica, djece, staraca koji su se našli u "opasnosti" od razularenih Assadovih vojnika.Pokretale su se peticije, plakalo se nad sudbinom djece u vihoru rata, naricalo za ljepotom najstarijeg grada na Bliskom istoku, optuživalo se Assada i Ruse i pripisivalo im se svašta. Organizirale su se konferencije, preko UN-a se pokušalo uči, tražilo se momentalno zaustavljanje svih ratnih djelovanja i slično. Samo da Assadovi "zločinci" ne oslobode Alepo.

Naravno, kad se pokazala istina sasvim suprotna zapadnim predviđanjima i lažima, sve je utihnulo, pa naravno i u našem "neovisnom" novinarstvu i "neovisnim" medijima.Tu i tamo zapadna medijska propaganda još pokušava svijetu podvaliti tu i tamo pokuju sliku Sirijske regularne armije i predsjednika Assada kao neviđene koljače, teroriste i uništavatelje svega pozitivnog. No na sreću, sve manje medija u svijetu, ma kako podložnih i vazalskih, puši te priče i prenosi te izmišljotine.

A trenutno se u Siriji događa jedan zaista mogući masakr i veliki humanitarni i svaki drugi problem. Naime, grad Deir ez Zoir. Enklava lojalna predsjedniku Assadu, koju brani regularna Sirijska vojska okružena sa Isilovcima i svom tom ekipom "demokratskih snaga arapskog proljeća". Nedavno je počela izuzetno jaka ofenziva Isila na taj grad , u kojem se nalazi oko 100.000 civila.

Naravno, primjećujete da nema oko toga nikakve panike. Nema u medijima nikakve brige za žene, starce, djecu i civile koji tamo trpe topovsko i tenkovsko granatiranje, upade Isilovih bombaša samoubojica i sveopće uništenje svega u tom gradu. Nema najave nikakvih konferencija, mirovnih konvoja, pomoći civilima i slično , kao što je bilo u slučaju Alepa. Nema potresnih slika razaranja škola, bolnica, ubijene djece, kao da je sve što se tamo događa, potpuno nebitno. Uostalom, šta je 100.000 ljudi? Koga briga za njih. Tko im je uostalom kriv što nisu pobjegli glavom bez obzira jer u tom gradu vlada Assadov zločinački režim. Baš su čadan narod ti Sirijsci. Bježe iz mjesta koja kontroliraju ISIL, FSA, Al nusra i slični "demokrate" u mjesta pod kontrolom regularne Sirijske armije i predsjednika Assada.

Ponavlja se ista priča kao što je bila u slučaju nekih drugih mjesta i gradova u kojima su bili ljudi lojalni regularnoj armiji i predsjedniku Assadu. U tim su slučajevima, kada napada ISIL ili te nekakve formacije koje simpatizira "zapad" ,djeca, škole, vrtići i sve ostalo legitimni vojni ciljevi. Uostalom, tko im je kriv, ma kako mali i gladni bili, kad ne prepoznaju da ih ubijaju demokratske granate, a ne zločinačke Ruske ili Assadove.

Kruže internetom i snimke zvjerstava tih prozapadnih "demokratskih" snaga koje se bore protiv predsjednika Assada i regularne Sirijske armije nakon zarobljavanja dvadesetak što čitavih, što ranjenih vojnika Sirijske vojske. Neću stavljati linkove i slike (prebrutalne su slike obezglavljenih tjelesa, očito mučenih na kojekakve načine), jer nema smisla. Ipak su to Assadovi vojnici i prema njima netreba imati pijeteta. Jel tako?  Kao što netreba imati milosti ni pijeteta prema nikome tko podržava regularnu Sirijsku vojsku i predsjednika Assada. Ipak smo mi dio zapada. Jer tu se ipak gubi smisao rečenice "svaka žrtva je žrtva i zaslužuje pijetet i dostojanstvo". Očito ne u ovim "zapadnim" poimanjima ratnih žrtava. Ovdje se (ipak) licemjerno gledaju "naši i vaši".

Takav se zaključak može izvesti iz toga. Naravno da i naši mediji slijede te zapadne uzore, pa se to nikoga ne dotiče. Čudna je još jedna stvar. Puno "civilnih aktivista" iz Alepa je slalo dramatične video uratke putem smartphonea i kojekakvih medija o tome kako su im to zadnja javljanja, jer Assadove snage ulaze u grad i vjerojatno im prijeti masakr. Iako nisu imali niti struje niti telefonskih veza. Zar u Deir ez Zoru nema nijednog aktivista, uplašenog učitelja ili medicinske sestre koja bi slala putem medija apele za pomoć?  Zašto se u ovom slučaju ne javlja taj famozni Sirijski opservatorij za ljudska prava? Puno pitanja, a samo jedan odgovor.

Licemjerje do bola. I silovanje zdravog razume.

Ocjene (1)


Slaže se (1): Laci


Komentari (2)


Apsolutno slaganje sa svakom tvojom riječi NEKOVARAZDIN ! Zar te nije strah da ovo što govoriš pročitraju naše dežurne špije tih zapadnih "demokrata" i "ljubitelji ljudskih prava" i dojave svojim gospodarima da si ih "pročitao" ? A to im nije OK Laci 0 0 0


Ma, naši mediji su zombiji u službi zapadne propagande, koji hrvatskoj javnosti sustavno prodavaju zapadne šarene laži ! Laci 0 0 0

Analiza

LICEMJERJE ZAPADA PART II

18.01.2017. 09:06, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Bila je nedavno i ovdje na barometru tema oko rata u Siriji. Tada oko oslobađanja Alepa od strane regularne Sirijske armije. Puni su mediji bili (pa i kod nas) opasnosti od genocida, ubijanja, humanitarne katastrofe i slično. Potresnih slika izbjeglica, djece, staraca koji su se našli u "opasnosti" od razularenih Assadovih vojnika.Pokretale su se peticije, plakalo se nad sudbinom djece u vihoru rata, naricalo za ljepotom najstarijeg grada na Bliskom istoku, optuživalo se Assada i Ruse i pripisivalo im se svašta. Organizirale su se konferencije, preko UN-a se pokušalo uči, tražilo se momentalno zaustavljanje svih ratnih djelovanja i slično. Samo ... više >

  • 0
  • 1
  • 0
  • 2