Reputacija 6

Kneel before your master

  • Bodova 304.6
  • Analiza 143
  • Ocjena 242
  • Anketa 47

Analiza

Medij kakvog trebamo

20.03.2017. 10:00, Kakvu Hrvatsku trebamo?

Ukoliko se nije dogodilo nešto nepredviđeno, dok ovo čitate održava se grandiozni Večernjakov happening 'Hrvatska kakvu želimo' na kojem okupljeni stručnjaci diskutiraju o tome što je Hrvatskoj potrebno da bude, jednostavno, bolja. Ima tu demografa, povjesničara, profesora, gospodarstvenika, ljudi iz obavještajnih krugova, turističkih eksperata i stručnjaka za PR, ima svega, Večernji list je zaista mislio na mnogo sektora kad je okupio ove ljude da pričaju. Ima samo jedan mali problem - ljudi koji su dovedeni da pričaju nisu decison makeri, nemaju nikakve ovlasti donošenja odluka u ovoj zemlji i, stoga, njihovo pričanje ima gotovo nikakav učinak. Sve ono što oni imaju za reći rečeno je milijun puta, svi to znaju, ali tako dugo dok to ne izgovori netko tko donosi odluke, pa onda i sprovede, sve su to samo riječi. 

Možda bi bilo uputnije da je Večernji list krenuo od sebe, kao što bi bilo uputnije da svatko krene od sebe umjesto spektakularnih najava i 'gledanja šire slike'. Možda bi bilo idealno da se Večernji list zadržao na samo jednom problemu Hrvatske i pokušao ga temeljito obraditi umjesto da dovede ljude koji će pričati o svemu, od povijesnih podjela do kurikularne reforme, a na kraju neće reći ništa novo. Koji bi to problem bio kojeg se Večernji mogao uhvatiti, a da je relevantan za to područje? Hm, pa možad problem medija?

Mediji, kažu neki, su četvrti stup vlasti modernih država uz izvršnu, parlamentarnu i pravosudnu. Koliko slobodni i ozbiljni mediji mogu biti ogromni benefit za društvo, sistem neformalnog obrazovanja i prosvjećivanja naroda koji vjeruju više voditelju središnjeg dnevnika nego političaru, toliko mediji pod utjecajem i mediji fokusirani na žutilo i gluposti mogu biti štetni za društvo. Pogodite u koju kategoriju spadaju mediji u Hrvatskoj...

Večernji list, zajedno sa kolegama iz drugih velikih medijskih kuća, su predvodnici pokreta 'Zaglupimo Hrvate'. Umjesto fokusa na ozbiljno novinarstvo, istraživanje i nepristrano izvještavanje, umjesto davanja prostora slobodnomislećim kolumnistima i komentatorima koji mogu ponuditi uvid s kojim se neće svi složiti, ali će svima dat za misliti, Večernji i kompanija najčešće idu linijom manjeg otpora, pružanjem prostora petparačkim piskaralima kojima je 'product placement' bitniji od sadržaja, koji će radije objaviti da je popio Fantu nego da je PDV na tu Fantu danas viši nego je bio, guranjem vijesti koje počinju sa 'Nećete vjerovati što se dogodilo kad...' ili prizivanjem klikova svakodnevnim plašenjem naroda stvarima od kojih mogu dobiti rak koje su, po medijskom tumačenju, zapravo sve stvari koje su ikad izmišljene, osim Chia sjemenki. 

Možda bi bilo bolje da se na današnjem skupu Večernji list odlučio suočiti sa problemom kojeg sami generiraju zajedno sa ostalim medijima, uz pokoji izuzetak. Možda bi se mogli suočiti sa problemom da im naslovnice portala obiluju vijestima o tome kako je neka prevarena supruga izvukla golu ljubavnicu na cestu i prebila ju ko mačku u isto vrijeme kad Agrokor diše na aparatima, a hrvatskom gospodarstvu prijeti kolaps kao posljedica svega što Agrokor predstavlja, o čemu portali 'mainstream' medija izvještavaju u rukavicama, više pokrivajući toplu ljudsku priču Ivice Todorića i njegovog puta od trnja do zvijezda nego analizom i pojašnjavanjem situacije koja očekuje Hrvatsku ako najveći koncern propadne ili promijeni vlasničku strukturu. 

Možda, samo možda, bi urednici velikih hrvatskih medija  mogli sjesti za stol, otvoriti na velikom ekranu naslovnice svojih portala i objasniti narodu kako vijesti koje oni stavljaju u fokus pridonose boljem društvu. Koliko bolji čovjek mogu postati ako saznam kako različiti oblici vagine vode do boljeg seksa? Možda mogu objasniti naciji kako to da gotovo sve veće političke i korupcijske afere u državi otkriva portal poput indexa, nezavisni medij sa niti promilom resursa koje imaju velike kuće, a koji se zapravo financira najviše baš tim 'guzicama i sisama' kojih su puni i 'ozbiljni' mediji. Neka urednici velikih medijskih kuća objasne kako će pogled na Lidiju Bačić u svim mogućim pozama stvoriti bolje društvo kojem očito teže organiziranjem ovakvih simpozija kao ovaj današnji. Najbolje  bi bilo da svatko krene od sebe i suoči se sa problemima iz vlastite ingerencije i koje sam generira. 

Naravno, direktni povod ovakvom tekstu nije neka Mickey Mouse konferencija na kojoj će nekoliko 'faca' jedni drugima stiskati ruku i smješkati se, pokušavati ispasti što dopadljiviji i pametniji, a nakon koje će Hrvatska biti jednako usrano mjesto kakva je bila i prije njihovog dociranja. Povod ovome je situacija u kojoj Večernji list organizira takve evente koji se bave problemima nad kojima nemaju nikakvu nadležnost, a istovremeno puštaju jedan kvalitetan projekt kao Barometar da uvene. Barometar je jedina stvar koja razlikuje Večernji list od hrpe drugih sličnih medija. Istina, Barometar najčešće nema članke koji počinju sa 'morate vidjeti što se dogodilo kad...', nema toliko sisa koliko prosječnom Hrvatu treba da izađe iz kreveta i nešto radi, nema niti autore koji bi besramno propagirali najbolju žvakaću koju su ikad žvakali, ali ima neku vrijednost za određeni broj ljudi koje zanima politika, koje zanima stanje u državi, koje zanima kako njihovi snarodnjaci vide aktualne događaje ili budućnost, pa u nekim slučajevima, zašto ne, čak i prošlost. Uz kvalitenu promociju, podršku, barem polovicu promidžbe koju imaju kuhari amateri iz 3,2,1 kuhaj, koji su simpatični ljudi, ali teško da će domaćim gulašom spremljenim po Špičekovim savjetima ikoga prosvijetliti ili natjerati na razmišljanje, pa čak i neslaganje, Barometar bi okupljao još više kvalitetnih autora, a dopirao do puno većeg broja zainteresiranih. 

Nažalost, Večernji list se okupira naslovima poput 'Hrvatska kakvu trebamo' umjesto da se fokusira na puno užu sliku i razmisli o tome kakve medije trebamo. Trebamo li medij koji će okupiti 10 stručnjaka, postaviti im nekoliko unaprijed dogovorenih pitanja i kasnije ih počastiti domjenkom ili medij koji će u jeku predizbornih kampanja dovesti aktere na chat gdje ih Večernjakovi čitatelji i korisnici mogu pitati pitanja po vlastitom ukusu, naravno, moderirana od stručnjaka sa voljom i iskustvom da sve bude na jednom odgovarajućem nivou. To su imali, ali su zbog nebrige i površnosti pustili da dobar projekt dođe na rub propasti, da osobe koje su bile srce i krv tog portala dignu ruke od svega iz očaja i nemoći. Sve što ostaje je održavanje konferencija koje nikog ne zanimaju i ništa neće riješiti, i hiperprodukcija vijesti o dužinama penisa, trajanju seksa ili količini vode koju treba popiti da vas ne zaboli glava. S takvim Večernjim, kome treba Moje zdravlje ili Penthouse?

(ako se ovaj tekst uspije progurati kroz gužvu tekstova koji veličaju Večernjakovu inicijativu na ovoj temi, samo da ostane rečeno da je ovo oproštajni tekst ovog autora od Barometra ukoliko se ne dogodi nešto spektakularno od strane onih na kojima su sljedeći potezi, uz velike zahvale urednici i prijateljici Siouxici na svim savjetima, potpori i managmentu ukupnog projekta kroz godine)

5

Mac316

Kneel before your master

Komentari (25)


Sio je duša Barometra. S njenim odlaskom... a što je čovjek bez duše? S njenim odlaskom, dakle, umire i Barometar. Vjerojatno doslovno, ali sigurno ovaj "naš". Ovakav kakvog ga poznajemo. BorisTraljic 0 0 0


*anje, neću stići niti napisati svoju prvu analizu :( Podrška Barometru, Sio i cijeloj ekipo Grugru 0 0 0


@mac, super tekst. Novinari vecernjeg i drugih tiskovina nisu nepametni, ali moraju pisati po uredjivackoj politici jer im egzistencija ovisi o tome. To je jedan od razloga zasto su clanci ovdje kvalitetniji . Neovisni mediji tesko opstaju. Anyst 0 0 0


@plotto ?? je neki dan spomenuo knjigu Josepha Stiglitza -MMF- cetiri koraka do unistenja koju sam procitala, zgrozena sam. Recept za unistenje malih zemalja- kuharica po istom scenariju kao i kod nas, sve isto napravljeno. Anyst 0 0 0


Da pitaš Plenkovića vjerojatno bi rekao da je taj Stiglitz populista ! Laci 0 0 0

Analiza

Prgomet politički žrtvovan jer HDZ kupuje vrijeme

16.03.2017. 13:48, Je li Drago Prgomet najbolji HDZ-ov kandidat za bitku za Zagreb?

Andrej Plenković je dovoljno inteligentan čovjek i iskusan političar da zna i razumije da HDZ ne može nikako osvojiti Zagreb na ovim izborima. Puno prekasno se uopće pristupilo traženju kandidata, nije se proveo terenski rad kojeg neki drugi kandidati provode već gotovo godinu dana, HDZ u Zagrebu nije imao personu koja bi po nekim potezima, izjavama ili aktivnostima ostala u sjećanju građana Zagreba pa da na čistu karizmu pokupi glasove. Jednostavno, nema načina da se HDZ ugura u priču s velikim igračima ovih izbora, Bandićem, Mrak Taritaš, pa i Sandrom Švaljek i Brunom Esih koje obje imaju puno dužu povijest pretendiranja na ovu funkciju. 

S druge strane, baš ta Bruna Esih je postala Plenkovićev problem. U nedostatku HDZ-ovog kandidata realno je da bi dosta veliki broj zagrebačkih HDZ-ovaca podržao gospođu Esih koja je i dio njihovog saborskog kluba iako nije članica stranke. No, problem sa Esih je što je ona miljenica one HDZ struje čiji dio nije Andrej Plenković i njegov 'novi HDZ'. Esih je na liniji sa Hasanbegovićev, Đakićem, Culejom, takvim kadrom, možemo ih zvati tvrdokorni HDZ, desni, radikalno desni, nešto na tom tragu. Plenković, da bi nastavio vući HDZ u smjeru u kojem je namjerio, ne smije baš dopustiti da se desno krilo stranke razmaše, da se grupiraju i solidarizirajus s Esih i Hasanbegovićem, a ne smije niti trpjeti poniženje da ta linija ima svog kandidata za Zagreb, a njegov 'uljuđeni', umjereni dio HDZ-a nagnut političkom centru nema. 

I zato, dobar dan gospodine Prgomet. Drago Prgomet se marginalno spominjao u razgovorima za gradonačelinka Zagreba, ali ti razgovori nikad nisu imali potpore na terenu niti su aktivnosti promocije Prgometa ikad otišle dalje od 'priča se...'. Sudeći po takvom, mlakom pristupu kandidaturi, može se zaključiti da je konkretna odluka da se Prgomet kandidira donesena relativno nedavno, možda i preko noći kad su Plenković i ekipa vidjeli da je vrag odnio šalu i da dosta HDZ-ovaca gravitira prema Esih. Kandidaturom Prgometa Plenković stavlja hipoteku obaveze pred zagrebačke članove da podrže svog kandidata, a za pretpostaviti je da aktuialni premijer ima dovoljnu količinu autoriteta da ga većina posluša. Naravno, ne Zlatko Hasanbegović, koji već ionako operira kao vanjski suradnik stranke više nego aktivni član, ali ipak, većina ostalih bi iz poštovanja prema instituciji HDZ-a i želje za dodvoravanjem Plenkoviću kao centru moći stranke, trebala poslušati središnjicu i fokusirati se na Prgometa.

Plenkovićeva dilema je vjerojatno bila Prgomet ili Andrija Mikulić, a logika za Prgometa je jasna. Mikulić nije potrošeni političar, pametno ga je čuvati za neka bolja vremena, dok je Prgomet svojim odlaskom iz stranke, pridruživanjem MOST-u, odlaskom iz MOST-a, osnivanjem HRID-i, povratkom u HDZ, svoj politički autoritet gotovo potpuno izgubio i, laički rečeno, manja ga je šteta žrtvovati jer u budućnosti teško da može biti upotrebljiv. 

Naravno, to što će većina gradskih HDZ-ovaca i simpatizera na preporuku Plenkovića podržati Prgometa nije dosta za pobjedu, vjerojatno niti za drugi krug. HDZ nije najjača stranka grada Zagreba niti je Zagreb po defaultu posebno 'desni' grad. Najviše čemu se mogu nadati je da, zahvaljujući glasovima stranke i simpatizera ne dožive fijasko, da pokažu kakvu takvu relevantnost u metropoli, uzmu određeni broj vijećničkih mjesta, što će ih učiniti faktorom u donošenju odluka te da zahvaljujući takvom rezultatu mogu za izvjesni drugi krug dati svoju potporu nekom drugom kandidatu. 

A taj 'neki drugi kandidat' kojeg bi iz HDZ-a željeli može biti samo jedan - Milan Bandić. Bandić je političar koji zna sa svima biti dobar, a nije sporno da sa HDZ-om nikad zapravo nije imao nekih većih nesuglasica ili sporova. Drugim riječima, sa Bandićem se može 'surađivati'. Također, ne manje važno, Bandić se, čak i da osvoji još jedan mandat, bliži svom političkom kraju. Bilo da to bude nakon odrađenog dobivenog mandata ili ranije pod utjecajem USKOK-a i državnog odvjetništva, Bandićev rok trajanja u politici se bliži isteku. Podrškom Bandiću i ostavljanjem njega na funkciji čelnika grada zapravo se održava postojeće stanje koje nije mrsko HDZ-u jer imaju utjecaj na gradonačelnika, vlast ne drže njihovi politički rivali s lijeve strane, a HDZ si kupuje vrijeme da prije Bandićevog konačnog odlaska afirmiraju neko ime koje bi na slijdećim izborima moglo napraviti nešto zaista više za HDZ. Bilo koja druga opcija, Švaljek, Esih, pogotovo Mrak Taritaš, ali nikako ne Pernar, nose rizik da se dobro odrađenim poslom i ispravljanjem mnogih Bandićevih 'sranja' nametnu kao trajne opcije za gradonačelnika, novi Bandići koji će drmati Zagrebom jednako koliko i aktualni gradonačelnik, skoro pa 20 godina. Bandić je HDZ-u garancija da će za neki kraći period vremena, najviše četiri godine, imati čistu šansu sa svojim čovjekom osvojiti Zagreb. 

Gledajući stvari na taj način, svjesni da ove izbore ne mogu dobiti, kandidatura Prgometa je zapravo najbolji potez za HDZ. Neće potrošiti neko ime za budućnost na unaprijed izgubljenim izborima nego već politički izmrcvarenog Prgometa, kojeg na neki način stranka čak i kažnjava za dezerterstvo tako što ga šalje na izbore kao ovcu na klanje. Glasačko tijelo HDZ-a se ipak kandidaturom svog čovjeka odmiče od Esih i umanjuje dodatno njene šanse, a stvara se situacija u kojoj je najrealnije da u drugi krug odu Bandić i Mrak Taritaš. U takvom drugom krugu Mrak Taritaš vjerojatno ostaje na istom broju glasova kao u prvom (+ eventualno Pernarovi frikovi ako se zaista kandidira), dok Bandić uzima vjerojatno dobar dio glasova i od Prgometa i od Esih i od Švaljek jer se vodimo pretpostavkom da nitko od njihovih glasača ne želi SDP/HNS na vlasti. U nedostatku boljih opcija iz vlastitih redova i sa potrebom vremena da proizvedu svog čovjeka za Zagreb, ovo je vjerojatno maksimum što su Plenković i njegovo krilo HDZ-a mogli iz situacije izvući. 

5

Mac316

Kneel before your master

Ocjene (8)


Komentari (19)


Mislim da je Prgomet "partijski soldat" koji će dužnost obaviti časno, iako je svjestan, da je žrtvovan. Plenki ne želi da mu se predbacuje deal s Bandićem.Možda je zahvala zbog vraćanje u HDZ, a možda i ulog u budućem miješanju karata u stranci. viewer 0 0 0


Dobra analiza, Prgomet je HDZ-ov glineni golub, koga će zagrebčani 'odstreliti'. Laci 0 0 0


Slažem se sa zaključkom kojeg je iznio Venlo.Političar koji je promijenio 3 stranke i iskompromitirao se,sigurno nije ubačen kao kandidat sa izgledima,nego kao kukavičje jaje da pokvari izglede Bandićevih konkurenata.Naravno da takva uloga ima plotto 0 0 0


cijenu,a nju ćemo saznati naknadno.Plenković stoji sve gore u stranci iako još nije u kritičnoj poziciji,no po svemu što radi,nema šanse da će odraditi puni mandat.Uostalom,on je tek 2011 posto clan HDZ iz čistog oportunizma,a po političkom habitusu, plotto 0 0 0


kojeg ne može skriti,spada u krug političara ,koji kao i Merkel.djeluju u korist kvazi lijeve neoliberalne agende. plotto 0 0 0

Analiza

Zašto bi Kovačić i MOST hitno trebali 'ohladiti'

13.03.2017. 08:02, Što je iza priče o Kovačićevoj prijetnji ostavkom?

Možda niste primjetili, ali ovog vikenda smo imali nešto što se kolokvijalno zove 'kriza Vlade'. Istina, ne radi se o više od dva političara u medijskom prepucavanju oko toga tko ima većega, točnije, tko je moralniji, ali ako već i takvo nešto izazove sumnju u krizu Vlade, to govori više o tome koliko svi zajedno mislimo o stabilnosti Vlade Plenković/MOST. Što se dogodilo? HDZovac Đakić, da, jedan od onih iz stare garde HDZa za koju se svako jutro probudite i nadate da je bila samo loš san, prozvao je ministra uprave Ivana Kovačića, MOSTovca po uvjerenju i životnom stilu, da je, pazite sad, PODLO zaposlio dvije djelatnice u svom ministarstvu, djelatnice za koje dotični Đakić smatra da nemaju što raditi blizu ove Vlade jer ih šatoraši nisu voljeli. Ostalo je nejasno što saborski zastupnik, a još bitnije, istaknuti zastupnik HVIDRA-e, ima sa Ministarstvom uprave da bi tamo gazio svojom čizmom, bili smo u uvjerenju da HDZ odgovara za svoja ministarstva, a MOST za svoja, ali reakcija Đakića je svejedno dobila i svoju kontrareakciju od samog Kovačića. 

I tu zapravo kriza počinje. Jer, Kovačić nije išao u obračun sa Đakićem, on je odmah krenuo na Plenkovića i kuvertirao svoju ostavku na mjesto ministra jer se osjeća povrijeđen i prozvan od HDZa i sumnja da može nastaviti s radom ako mu se premijer ne ispriča za Đakićeve riječi. Dakle, klasični dječji pješčanik, samo sa odraslim ljudima u odjelima. 

Ivan Kovačić je dopadljiv lik, ako volite pomalo čudne, svojeglave, nagle i sirove likove. Kao jedan od začetnika MOSTa svakako da ima puno pravo na istaknutu rolu u ovoj Vladi. No, ne smije se zaboraviti jedan detalj, Kovačić je i dalje najpoznatiji u svom političkom opusu po besmrtnom citatu upućenom HDZu još u prošloj Vladi koji je glasio 'tko ih jebe'. Taj dio politološke antologije je bio jasan pokazatelj da mu 'čast' partnera nije posebno velika preokupacija, a od čovjeka koji šerifski voli potezati uvrede i psovke očekivalo bi se da ih zna i podnijeti. Kad im je Kovačić poručio što im je raditi, HDZ se nije posebno osovio na noge. Bilo je nešto nezadovoljstva, pokoji komentarčić da takva retorika nije prihvatljiva, ali nitko nije zivkao premijera i tražio isprike, nitko se nije uvrijeđen šamarao ostavkama, sigurno nije bilo 'krize Vlade', preko Kovačićevih riječi se prošlo i nastavilo dalje po starom. Ivan Kovačić je zadnja osoba na svijetu koja bi se trebala vrijeđati i furiti na 'grube riči', sam ih je u politiku uveo. 

Niti njegovi kolege iz MOSTa nisu baš tratinčice. Da se razumijemo, MOST je dobrodošla pojava na političkoj sceni. Ljudi su uspjeli u kratkom roku postati postojana politička snaga, sudjeluju u već drugoj Vladi, imaju razumno veliku autonomiju u svojim resorima i doživljavaju se skoro pa ravnopravnim partnerima u vlasti. Sve to unatoč stalnim, jačim ili slabijim, neslaganjima s HDZom, prigovaranjima nekim HDZovim akterima većinom s lokalne razine, deklariranom izlasku na lokalne izbore kontra HDZa s kojim su partner na državnoj razini. MOST je zapravo, iako partner, trenutno i najglasnija oporba HDZu, ako izuzmemo zagovarače zaštitnih aluminijskih folija na glavi, također poznate kao Živi zid. HDZ rijetko ili nikad ne ulazi u sukobe sa MOSTom oko njihovih pojedinačnih istupa, ne vrijeđaju se niti stvaraju kontroverze, ako i ima netrepeljivosti i svađa, što se tiče HDZa one ostaju iza zatvorenih vrata. Dakle, MOST kao stranka svakako zna dobro se istresti na HDZ, ali očito nisu spremni podnijeti prozivanje od njih. 

Problem koji se nazire je da će MOST jednog dana jednostavno pretjerati. Gurnut će Plenkovića predaleko i doći će do raspada dobre stvari, koja funkcionira dosta dobro i daje neke rezultate. Ova Vlada, konačno nakon dugo vremena, pokazuje neke pomake, BDP nam raste, sad već stabilno, postoje naznake rasta rejtinga, dojam je da se netko u državi ekšuli i bavi gospodarstvom i prosperitetom, stvari se kreću nabolje. OK, i dalje smo primitivna žabokrečina zaglibljenau podjelama po povijesnoj ili rasističko-ksenofobnoj osnovi, ali postoji mogućnost da u skoroj budućnosti to budemo, samo sa manje kopača po kontejnerima i blokiranim građanima. Najveće zasluge za pozitivne pomake idu premijeru Plenkoviću i ljudima iz Vlade koji, dojam je, nešto rade. Kako HDZ, tako i MOST.

Plenković je zavrtio jednu novu priču HDZa, stranke koja gura kadar koji ne izgleda kao da bi s Vucom na janjetinu nego proeuropski, staloženi i kompetentni kadar koji predvode mlađi igrači kao Marić, Tolušić, Čuljak, pa u najnovijem trenutku i Habijan. Plenković je restrukturiao HDZ na način da sama pojava neke HDZ njuške ne mora automatski izazivati nelagodni osjećaj u želucu, HDZ i dalje mrze oni koji mrze samo ime HDZ, ali oni koji nisu toliko puni predrasuda čak razvijaju i neke simpatije za ono što Plenković radi. I MOST, da ne bude zabune. Plenković zato ne ulazi u sukobe i čarke s MOSTOm da bi ispunio radni dan, ne treba mu to jer čovjek zna raditi i konkretnije stvari. HDZ zato, pod Plenkijevim vodstvom, ne skače na svaku sitnicu, ne lomi koplja u sitnom politikantstvu, nego su fokusirani na širu sliku. MOST bi trebao naučiti lekciju od Plenkovića i smiriti doživljaj, fokusirati se na širu sliku, a zaboraviti na taštinu i ego. Ako Kovačić ima problem s Đakićem, neka ga riješi s Đakićem, uznemiravati stabilnost cijele Vlade u trenutku kad se stvari polako kreću na bolje, a sve zbog opaski jednog marginalnog HDZ političara je zaista nepotrebno, potencijalno opasno. 

Plenković se za sada drži partnerstva s MOSTom i smjera kojim je Vladu poveo. No, ne treba zaboraviti da iako se okružio proeuropskim, modernim političarima, HDZ i dalje vrvi i 'onim drugima', ljudima baš kao Đakić. Oni su trenutno na rezervnim položajima jer Plenkovića i njegove ljude ide karta, ali Plenković si ne smije dozvoliti napraviti neprijatelje od ljudi unutar svoje stranke. Već sada je očito da struja koju prevode Hasanbegović i njegovi istomišljenici nije na liniji sa premijerom. Prava kriza Vlade nije na relaciji Plenković - Kovačić nego se događa dalje od pozornosti javnosti, tamo negdje gdje Hasanbegović, Esih i tvrda desnica kuju planove kako ići kontra Plenkovića na zagrebačkim izborima, možda još negdje, kako se odmetnuti od 'novog HDZa'. Baš zbog takvih likova, zbog nemira u svojoj kući, Plenković si ne može dozvoliti luksuz vječno trpjeti MOSTove uvrede na račun svojih članova. Iako je očito da MOST nema ništa protiv Plenkovića nego protiv većinom 'stare garde' HDZa, Plenković svejedno mora misliti o stabilnosti potpore unutar svoje stranke jer od tuda sve počinje za njega i njegove planove za Hrvatsku. Ivan Kovačić bi to morao shvaćati, ako ne on, onda bi ga morao instruirati Božo Petrov. 

Bilo da se zaista osjeća povrijeđen Đakićevim riječima ili da se radi o političkim igricama pred lokalne izbore, Kovačić i MOST bi morali 'ohladiti'. U Plenkoviću su imali izuzetnu potporu kad im je bilo najteže, kad je buknula afera 'Kum', a bilo bi iznimno lako u tom trenutku udariti na MOST i potpuno ih diskreditirati u javnosti. Plenković se nije na to spuštao pa bi se i Kovačić mogao suzdržati od otvaranja sukoba s njim i rješavati svoje probleme sa Đakićem u četiri oka ili barem bez dizanja prašine tamo gdje je nepotrebna. Kao ministar, kao moderniji i mlađi tip političara, te na koncu, kao član stranke koja promovira fokusiranje na 'bitne teme', dužan je to Hrvatskoj, ne Plenkoviću. 

5

Mac316

Kneel before your master

Ocjene (8)


Komentari (10)


pa nije li sama činjenica da HDZ ima ili imao bi dva različita kandidata za istu funkciju dovoljan dokaz nestabilnosti i uzdrmanosti? Mac316 0 0 0


Sjetimo se kako su prošli svi ti desperadosi, počem od Manolića preko Kujundžića i Prgometa... HDZ je pokret, koji ima bazu 25% glasača, neovisno tko stranku vodi, sve ostalo su finese nadogradnje. Za Plenkija je bitno stay calm and govern on, to zn viewer 0 0 0


Meni je logicno ovakvo ponasanje Kovacica jer je u pravu. Procitala sam taj clanak i odmah sam znala d a on nece tek tako preci preko podlih objeda. Most svi napadaju, sa svih strana, pa mi se cini da ih to frustrira, a Kovacic ima kratak fitilj. Anyst 0 1 0


Kovačić griješi izigravajući uvrijeđenu frajlicu, pogotovu što Đakić nije HDZ već jedo od najvećih morona u njemu. Ovakve pokušaje HDZ-ovske provokacije treba neutralizirati sa iznošenjem HDZ prljavog veša, koga ima u izobilju. Đakić je tipičan Laci 0 0 0


komunjarsko stilski provokator. Tradicionalni HDZ-ovci nisu navikli na to da o stvarima razgovaraju, već misle da ih MOST-ovci moraju slijepo slušati. Nije ni SDP bolji, njih dvoje su i Hrvatsku doveli na ove niske grane. Laci 0 0 0

Analiza

Poučak slučaja 'dnevnice' - svi doista jesu isti

07.03.2017. 09:40, Što znači proširenje slučaja 'dnevnice'?

OK, Tomislav Saucha je, opravdano, odlučio da će ako on pada, povući sa sobom koga god može. No, nova otkrića u slučaju 'dnevnice' teško mogu amnestirati Sauchu jer i dalje imamo taj mali detalj grafičkog vještačenja njegovog potpisa na nalozima i, općenito, odgovornost za isplate dnevnica koji mu je bio u opisu radnog mjesta. Vjerojatno svjestan da je kriv za nemar i neodgovorno obnašanje funkcije, ako ne i za nešto gore, Saucha se odlučio obračunati sa svima i staviti prljavi veš politike pred oči javnosti. 

Saucha je sa svojom odvjetničkom ekipom kopao po papirima koje su dobili kao dio spisa i fokusirao se na godinu 2016., onu kada više nije bio predstojnik ureda. I, šokantno, našao je neka imena za koja tvrdi da nisu putovala niti bi imala razloga putovati, a isplaćene su im dnevnice i putni troškovi. Kaže Saucha, to je dokaz njemu u korist, i ostane živ. Jer, ostaje nejasno zašto bi njemu išlo u korist nešto za što je već potvrđeno da se događalo i u njegovo vrijeme, i u njegovoj vladavini uredom premijera kada je potvrđeno da su dnevnice isplaćivane osobama koje nisu putovale, a Saucha je sve to potpisivao. Sve što je Saucha uspio dokazati je da u takvom načinu obavljanja dužnosti nije usamljen. To ni na koji način ne opravdava njega i njegov ured, ali daje jasniju sliku o općenitom načinu vladanja svih Vlada u Hrvatskoj, daje jasnu potvrdu da svi zaista jesu isti, metodologija je ista, operacija je ista, a sve što se mijenja je boja pločica s imenima dužnosnika na vratima ureda, crvena ili plava. 

Sad su se svi uskomešali jer je Cvitan sudjelovao u Plenkovićevom kriptičnom obraćanju javnosti na temu ovog slučaja. Nije jasno što bi bilo sporno u tome da glavni državni odvjetnik sudjeluje na konferenciji o jednom od najzvučnijih slučaja političke korupcije u zadnje vrijeme, zašto osoba koja ima legitimitet istrage i progona takvih slučaja ne bi sudjelovala na konferenciji uz premijera koji, pretpostavka je, surađuje sa državnim odvjetništvom na istrazi ovog slučaja. Ono što je problematično je što niti premijer niti Cvitan nisu rekli baš ništa konkretno, Plenković se izmotavao u prikazivanju vremenskog tijeka varanja na dnevnicama pazeći da ne spomene svoj ured iako je bolno jasno da konferencije ne bi ni bilo da se nije pojavio i požar pod njegovim nogama, a Cvitan je konferenciju proveo u ulozi statista bez ikakvih novih informacija s njegove strane. Nije problem vidjeti da institucija Vlade i institucija državnog odvjetništva surađuju, dapače, poželjno je, problem je vidjeti da se ta suradnja svodi na izmotavanje pred javnosti i skrivanje cijele priče, a ne na provođenje temeljite i transparentne istrage. 

Na sam spomen afere dnevnice većina političara vidno promijeni inače samouvjereni i samodopadni nastup. Nikome se o toj temi posebno ne priča, može se samo nagađati da zbog toga jer o metodologiji znaju puno više nego što bi smjeli. Vrdoljak, Bernardić, Milanović, Karamarko, sam Plenković i gotovo svi sabornici, svi oni koriste priliku za sitno prozivanje suparnika, ali nitko ne igra otvorenih karata, nitko ne postavlja ono ključno pitanje s kojim bi se poliitka trebala baviti - kako je moguće da godinama, najmanje od Milanovićevog mandata na ovamo, novac, javni novac, curi iz državne blagajne kao iz puknute cijevi na ime nekakvih lažnih ekskurzija po Švicarskoj, a da nitko ne primijeti, da nitko ne postavi pitanje 'pa tko to, jebem mu sve, toliko ide u Švicu i zašto', da se niti jedan političar nije požalio da kad već toliko ljudi toliko često idu u Švicarsku zašto ne donesu neke satove ili barem sir za počastiti? I, možda još bitnije, da nitko ne postavi pitanje koje je toliko očito da nas jednostavno peče za oči, je li realno pretpostaviti da je ured premijera baš jedno jedino mjesto u cijelo državnom aparatu gde se događaju malverzacije dnevnicama? Je li realno da niti jedno ministarstvo, državna tvrtka, državna agencija ili državna ustanova nema istih sumnjivih transakcija, jesu li samo zaposlenici ureda premijera takvi obožavatelji svega švicarskog ili je toga bilo i negdje drugdje? A to je pitanje koje niti jedan političar ne želi postaviti, nitko se nije posebno potrudio oko toga, a zašto, to ostaje na zaključak svakome pojedinačno. 

Najveći problem dokazivanja političke korupcije je uvijek suradnja oštećenika. U običnim, civilnim deliktima, ako ste oštećenik kojem je nešto ukradeno itekako ćete se potruditi policiji i istražnim organima pružiti svu suradnju koja je potrebna da se slučaj riješi. U slučaju političkih optužbi stvar je puno kompliciranija jer je oštećenik država, a predstavnici te države su najčašće duboko upleteni u to oštećivanje pa nije realno da surađuju s organima istrage. Premijer Plenković šalje ispravnu poruku pojavljivanjem sa Cvitanom, šalje poruku da je on na dispoziciji državnom odvjetništvu i da ovu istragu provode zajednički u suradnji. No, nejasne formulacije, izmotavanje i skrivanje i prešućivanje podataka u isto vrijeme šalje jednu drugu poruku, poruku da je zajedničko pojavljivanje premijera i državnog odvjetnika predstava za javnost nužna zbog toga što sljedeći dan izlazi novi Nacional, a ne čvrsta i konkretna namjera da se slučaj riješi. 

Tomislav Saucha ima još puno toga za odgovoriti prije nego ga se proglasi nevinim, ali razvoj događaja sugerira da bi optuženičku klupu na kojoj on sjedi trebalo debelo proširiti i kraj njega nanizati još čitav niz njegovih kolega i suradnika. A što se tiče političke odgovornosti koja možda nije predmet interesa Cvitana, ali bi svakako trebala biti predmet interesa javnosti i samog premijera, tu su stvari dosta jasne. Slučaj 'dnevnice' je samo potvrdio sortu ljudi koja upravlja mojim, vašim i našim novcem, način na koji to rade i razinu brige koju pokazuju da svoju od naroda podarenu dužnost obavljaju časno i odgovorno. Jer, zaista, ako jedna tajnica može godinama varati i krasti ljude kojima smo povjerili da vode cijelu državu i brinu o našm prosperitetu, možda je bolje da ta tajnica vodi državu, očito je sposobnija, pa makar bila i lopov. 

5

Mac316

Kneel before your master

Ocjene (7)


Respektira (6): Spektator, Cro-Magnon, plotto, siouxica, 5none5, RepopeR


Slaže se (1): Laci


Komentari (29)


Kome ? Petorim d.o.o. -ima čiji su vlasnici bili zapolesnici te banke. D.o,o -i nisu imali ni jednog zaposlenika i mijenjali su svoje adrese. Trgovačka drštva poštanski sandučić .Svojim komoitentima su davali tzv. vesele kredite. Boljunac 0 0 0


Spomenutih 5 trgovačkih društava su za kupnju dionica banke koju sam osnivao dobili kredite od te iste banke u kojoj su radili u Trstu. Osiguranje : zalog kupljenih dionica. Kad je stvar sazrela, otvoren je stečaj nad tom tršćanskom bankom. Boljunac 0 0 0


Uz asistenciju stečajnihb upravitelja i suda sve je provedeno sjajno za pljačkaše.. Ne znam je li itko kazneno odgovarao. A u čemu je tu štos ? Banka ima teneljni kapital npr. 100, a može uzeti depozite i tako aktivu povećati 10-tak ili više puta Boljunac 0 0 0


Može uzimati i kredite i tako sve ide u redu dok ide. Naše banke su imale u dotičnoj tršćanskoj banci na stotine milijuna depozita. U stečaju su se morale odreći nekoh 20 % svojih tražbina i sve je uređeno OK. Neki od toh je otkupio tražbine Boljunac 0 0 0


po osnovi onih kredita za kupnju dionica "moje" banke, naravno uz veliki popust i stekao one dionice u zalogu koje su bile vrlo kvalitetne, Talijanki stečajni upraviteljnu sud su zažmirili na oba oka i tako je sve legalno i uz blagoslov vlasti. Boljunac 0 0 0

Analiza

Dakle, saborski zastupnik SDP-a i jedan od tzv. 'mladih lavova' koji bi trebali bit u vrhu stranke dugi niz godina je uhićen pod sumnjom da je uzimao novac iz državnog proračuna dok je mislio da nitko ne gleda, i tako popunjavao svoj kućni budžet. Nakon takvog razvoja događaja, nitko, ali baš nitko, ne trči njegovom stranačkom šefu i vođi kluba zastupnika SDP-a Davoru Bernardiću po mišljenje i stav. Je li to čudno? Na stranu pravne i kaznene ramifikacije Sauchinog uhićenja, politički gledano, nepojmljivo je da o Sauchi daju izjave 'dobro informirani izvori', a da predsjednik stranke šuti. Štoviše, predsjednika stranke nitko niti ništa ne pita. 

Zato su se, pak, novinari i javnost sletili oko Zorana Milanovića koji je i na svom navodnom oproštaju od politike i nakon mjeseci pauziranja, nemjerljivo zanimljiviji sugovornik i relevatniji izvor informacija nego što je to aktualni predsjendik SDP-a. Naravno, u redu je da se Milanovića lovi za izjavu, Saucha je ipak nusprodukt njegove Vlade i čovjek kojeg je Milanović uzdigao i održao relevantnim u političkom životu. Ali, ono što nije normalno je da o političkim posljedicama Sauchinog uhićenja i navodnog nedjela priča čovjek na odlasku, a ne čovjek koji je odgovoran za stranku u ovom trenutku. Jer, Saucha i njegova afera imaju itekako velike posljedice po aktualni SDP i budućnost te stranke. 

Najveći adut, zapravo jedini, koji SDP ima i kojim može mahati pred HDZ-ovim licem je, navodno, poštenje. Naspram HDZ-a, čiji su top članovi gotovo svi pozatvarani ili pod ozbiljnim sumnjama, a i sama stranka je osuđena za korupciju, SDP se volio dičiti svojim integritetom, nekažnjavanjem svojih članova, a i one pokvarene jabuke u svojoj košari tipa Merzel i Linić su nekako uspjeli porješavati da se mantra o poštenju nekako održi na životu. Saucha im je ozbiljan pucanj u koljena, ovo je ipak čovjek koji nije neki 'nezavisni element' unutar stranke poput županice neke X županije ili Linića koji je imao svoju stranku unutar stranke. Saucha je čisti produkt SDP sustava, čovjek odgojen i uzgojen u duhu svega što SDP jest, sponzoriran od samog vrha SDP-a koji ga je u relaitvno mladoj dobi učinio prepoznatljivim imenom. I kad takav 'igrač' padne, više ne vrijedi ona o stranci čistih namjera, ona o tome da 'možda griješimo, ali barem smo pošteni', ne, Saucha je čisti dokaz o truleži SDP-ovog sustava na gotovo istoj razini kao i u HDZ-u. 

Jer, Saucha nije nikakav mastermind niti politički slobodni strijelac. Po svemu što znamo o njegovom putu, ako je išta, onda je lojalni stranački vojnik. Gotovo su legendarne priče o njegovom zaštitničkom stavu prema Zoranu Milanoviću dok mu je bio šef u Vladi, gotovo da se nitko nije smio obratiti premijeru bez da Saucha za to zna i da to odobri. Saucha je žustro branio stranku i provodio stranačku volju, nikad ne iskačući iz uniformiranog mišljenja koje stranka nalaže. Ukratko, bio je dio SDP mašine. Pomisliti da bi takav čovjek na svoju ruku radio ono za što ga se optužuje, bez da je to prije negdje vidio kod starijih članova i političkih uzora ili da je bar čuo o takvim manirama je jednosatvno naivno. S druge strane, čak i da poštujemo presumpciju nevinosti, iako je teret dokaza debelo protiv Sauche, opet se postavlja političko pitanje - kakav su to ured on i Milanović vodili gdje je godinama netko neometano mogao njegovim krivotvorenim potpisom dizati novac kao sa bankomata i da nitko ništa ne posumnja? Ako bi i bila istina da je direktno nevin, to bi bio dokaz kakvom načinu obavljanja posla se Saucha naučio kroz SDP, traljavom, površnom, bez ikakve brige za građane i njihov novac, obavljanje posla kakvo se, na koncu, predbacuje i Milanoviću i mnogim njegovim ministrima. 

Smiješno je gledati koprcanje nekolicine SDP-ovaca koji nevješto i neuko pokušavaju okrenuti čeđa Sauchi i oprati ruke od ove afere svođenjem svega na osobu. Ali, nemoguće je da se radi o osobnom deliktu, baš zbog trajanja cijelog događaja. Saucha, ili netko tko krivotvori njegov potpis, nije jednom ispunio putni nalog i pokupio lovu, ove svinjarije su se u kontinuitetu događale gotovo tri godine. Nevjerojatno je da nitko iz Vlade, od premijera i ministara pa do računovođa i tajnica, nije uočio nelogičnosti isplata stotina tisuća kuna na ime putnih naloga za koje ne postoji nikakva dokumentacija niti dokaz da su se zaista dogodili. Netko je morao vidjeti, znati, barem naslućivati da nešto nije u redu, a ako baš nitko to nije primjetio, onda to najviše govori o razini rada koju je Kukuriku Vlada provodila i zašto su s pravom nazivani najgorom Vladom koja je sjedila u foteljama na ovim prostorima. Nema toga što SDP-ovac danas može reći da sebe opere, može biti nevin u pravno-kaznenom smislu, ali nitko, apsolutno nitko od njih nije nevin u političkom. Milanović je barem imao muda i to izgovorio u mikrofon, aktualni predsjednik SDP-a i mnogi članovi stranke koji su figurirali jako visoko u Vladi nisu smogli snage niti za to. 

Možda je i logično da se Bernardić povukao u mišju rupu. SDP pod njegovim vodstvom ionako izgleda kao razbijena vojska koja ima više problema unutar sebe nego od vanjskih neprijatelja. Da budemo iskreni, nitko iz aktualnog SDP-a ne izgleda posebno šokirano ili u nevjerici nakon otkrića o Sauchi, više je dojam da su ljuti što se cijela afera saznala. Bernardić, njegova 'vesela vjeverica' Ostojić i novi ljudi koji vode SDP su imali previše problema i bez Sauche. Rejting stranke je u slobodnom padu, a u posljednjoj anketi Sauchina afera još nije niti uzimana u obzir. Lokalni izbori su blizu, a SDP nema kandidata u nekim većim centrima, dok u nekima u kojima ga imaju postoje ozbiljne sumnje u njihove šanse, a stranka je toliko podijeljena unutar sebe da je teško više i reći tko je čiji 'čovjek' i tko bi kome mogao zabiti nož u leđa. Bernardić i ekipa nemaju puno manevarskog prostora da preokrenu trendove, u Saboru su redovito posramljeni HDZ-MOST većinom i svi njihovi pokušaji da udare vladajuće gdje boli redovito propadaju, a nakon Sauchine afere još će teže biti ozbiljno shvatiti SDP zastupnike. Stranka je i u financijskim problemima pa treba očekivati relativno skromne kampanje za lokalne izbore, a niti alijansa sa starim frendovima iz HNS-a nije više što je nekad bila. 

Ovo je SDP, dame i gospodo. Stranka ogoljena pred hrvatskom javnosti. Znali smo da su prilično nesposobni, znali smo da se Milanoviću i njegovoj Vladi nije baš previše dalo raditi, znali smo da su samo glasni na poštenju, ali da malo konkretnog iza toga stoji, a sada smo dobili i konkretne i neoborive dokaze da se i u njihovoj vladavini s našim novcem postupalo nemarno, neodgovorno, zapravo kriminalno. Bernardić, Ostojić i ekipa sada šute, možda im je i bolje, nakon Sauchine afere ostali su kao mokri miševi, goli pred javnošću, s rukama preko međunožja da sakriju svaki svoje 'prljave dijelove'. Jedino što još ostaje za vidjeti je da li afera staje na Tomislavu Sauchi ili će se šamaranje mrtvog magarca nastaviti daljnjim 'šokantnim' otkrićima koja zapravo ne šokiraju apsolutno nikoga. 

5

Mac316

Kneel before your master

Ocjene (9)


Respektira (6): matejcro, Spektator, Losonsky, VeNLO, siouxica, Alumnus


Slaže se (3): Laci, Cro-Magnon, Sasha76


Komentari (7)


Nadi mi u tekstu dio koji govori o tome da milijarde koje je HDZ pokrao nisu dokaz njihovog nemara pa onda komentar ima i nekog smisla Mac316 0 0 0


@Mac, svjetonazorski je u redu veseliti se mukama političkih protivnika i šamarati mrtvog konja, kako se često navodi. Za demokraciju sigurno nije dobro, da vlast nema serioznu oporbu, pogotovu ova, koja je samo okrenula kaput, a mahom su ostali isti viewer 0 0 0


Je, stvarno je komentar besmislen. Pa ne šteti još jedan takav:)Komu bi palo na pamet da je izjavom kako je dan sunčan rečeno i kako nije oblačan, nije kišovit, nema snijega. VeNLO 0 0 0


Ovaj događaj sigurno nije izoliran, dapače. I nije niti povezan s nekom strankom, svaka ima svoje Sauche, proporcionalno veličini i političkoj moći. Pravo je čudo da je i ovo isplivalo. Spektator 0 0 0


Odličan tekst Mac316, i ne radi s eo šamaranju mrtvog magarca, jer taj "magarac" je još daleko od toga d abude mrtav (nažalost). Svaki dan negdje nešto podmeće Hrvatskoj. I pripada krdu poratnih "veledomoljuba" pljačkaša ! Laci 0 0 0

Analiza

Lustracija ili - kako MOST ignorira svoje, a zastupa interese HDZ-ovih birača

06.02.2017. 11:14, Što bi otvaranje arhiva značilo za Hrvatsku?

MOST nezavisnih lista je nedavno obilježio prelazak u službene formirane političke stranke. Iako je kristalno jasno da je ta platforma odavno prestala biti skup pojedinaca od lokalnog značaja koji se žele nametnuti na državnoj razini, tek sada se sa puim pravom može reći da je MOST politička stranka, a da je Božo Petrov njen demokratski izabran predsjednik. Valjda da se nekako obilježi i proslavi službeni status političke stranke, prva aktivnost MOST-a kao takve je najava otvaranja državnih arhiva javnosti, točnije, objavljivanje podataka do kraja '91., još točnije, objavljivanje podataka kojima bi jasnije bilo tko je bio komunistički aktivist Jugoslavije, u kojem kapacitetu i što je točno radio. Jer, poučeni iskustvom 'starih' političkih stranaka, MOST je valjda uvidio da je to ono čime se političke stranke u Hrvatskoj bave. 

E sad, druga je stvar što posljednjih dvije godine od MOST-a slušamo neke sasvim druge priče, priče o reformi današnje Hrvatske, a ne kopanje po bivšim vremenima. Od Petrova i MOST-a smo slušali priče o teritorijalnoj, gospodarskoj, pravosudnoj i svakoj drugoj reformi, reformi za čije provođenje zaista nije ključno znati tko je bio nekada komunjara, a tko nije. Iz samih usta Petrova i MOSTaša se mnogo puta čula rečenica o tome da je dosta prošlosti, dosta jahanja po podjelama koje koče napredak društva i dosta je 'nebitnih' tema koje skreću pozornost sa onih bitnih. Nakon ovakvog razvoja događaja, ispada da je jedna od najbitnijih tema i za MOST - '91. i sve prije nje. Jesu li lagali prije ili su samo promijenili mišljenje nebitno je, ono što je bitno je da je MOST očito pogubio svijest o tome koji ljudi su za njega glasali, što ti ljudi žele i zašto su baš njima dali svoj glas. Grubo rečeno, MOST je stavljanjem naglaska na teme za koje su se izričito zalagali da ih treba minorizirati, izdao dobar dio svojih birača, onih tzv. 'trećeputaša', ljudi koji poluslijepo bauljaju hrvatskim političkim prostorom, a koji znaju da ne žele SDP ili HDZ sa svojim minjonima, ali očajnički traže nekoga ili nešto tko se čini vrijedan njihovog glasa. 

Pitanje je opravdano, zašto MOST to radi? Objašnjenje Bože Petrova da se radi o pokušaju stajanja na kraj podjelama i prozivanjima je smiješno i traljavo. Prva dužnost Petrova i MOST-a je ona prema svojim biračima, a njihove birače zaboli ona stvar za Jugoslaviju i za to tko je bio komunjara, a tko žrtva komunjara. Petrovljeve birače zaboli ona stvar hoće li netko odgovarati za nešto počinjeno prije 25, 30 ili 50 godina, Petrovljeve birače zaboli za Perkovića i Mustača, oni su njima samo dobar predmet sprdnje koji simbolizira Hrvatsku kakva im se gadi. Birači Petrova i MOST-a žele da, ako se već nekoga goni i razotkriva, da se razotkriva one koji su počinili nedjela protiv naroda i države puno recentnije od komunjarskih i udbaških agenata. MOST-ovi birači bi puno radije da se pred narod razotkriju svi oni koji su sudjelovali u zločinima privatizacije, predstečajne nagodbe, pa ako hoćete i zločinima preko putnih naloga o kojima čitamo ovih dana. MOST-ovi birači bi puno bolje spavali da znaju gdje je nestao novac koji su oni i njihovi roditelji zarađivali za ovu državu, današnju, nego da znaju jesu li njihovi djedovi i pradjedovi bili crveni ili oni koji su crvene progonili. MOST-ovi birači shvaćaju da su u manjini, shvaćaju da je u Hrvatskoj puno više lovaca na aveti iz prošlosti, dinosaura koji se ne mogu načinom razmišljanja prebaciti u moderni svijet 21. stoljeća, ali su računali da su Petrov i MOST njihov glas na političkoj sceni, pa makar i bili manjina. Ovako, ispada da MOST i Petrov ignoriraju interes svojih birača i brinu se za interes HDZ-ovih koji i bez MOST-a imaju dosta svojih predstavnika. 

Naravno, nije sasvim loše znati što se događalo i u Jugoslaviji, nitko ne kaže da te podatke ne treba objaviti, osim onih koji se toga pribojavaju. No, mnogi, a posebno, MOST-ovi birači, bi puno radije da se to već jednom napravi, umjesto da se u nedogled samo priča o tome da će se to napraviti. Ako je moguće u tjedan dana riješiti proceduru da se taj arhiv učini dostupnim javnosti, pa nek' gleda tko želi, samo naprijed. No, ako se radi o političkim štosevima koji uključuju mjesece najava, pa javnih rasprava, pa oponiranja, pa pravnih smicalica i ako će se sve pretvoriti u cirkus poput onog sa objavom registra branitelja, onda je to samo još jedan politikantski uteg koji Hrvatskoj ne treba. Što se zaista korisnog za društvo dogodilo nakon objave registra brnaitelja? Sad znamo da neki koji ubiru fini novac na ime braniteljskih zasluga među braniteljima uopće nisu bili, a još tužnije, znamo da ima i onih koji su zdravlje ili život ostavili kao branitelji, a nisu za to dobili niti stisak ruke. No, je li se nešto promijenilo? Prošlo je  nekoliko godina, a pomaka i dalje nema, nezaslužene povlastice ostaju, a zaboravljeni heroji su i dalje od države zaboravljeni. Ima li razloga vjerovati da bi drugačije bilo i sa famoznom lustracijom? Arhiv bi možda otkrio one koji su radili protiv Hrvatske države, ali što bi se dogodilo? Oni koji podržavaju takve podržavali bi ih i dalje, oni koji ih sad pljuju pljuvali bi ih i dalje. Postoji li šansa da se nekome nešto zaista dogodi ako se dokaže da je radio protiv Hrvatske prije 25 ili više godina? S obzirom da se ne dogodi ništa nikome tko radi protiv Hrvatske sad, teško da bi se i ovim arhaičnim primjercima takvih i dlaka pomakla s glave. 

Koja je korist onda od svega? Zadovoljavanje desničarske želje za krvlju crvenih? Dokazivanje da je prije 25 godina netko bio moralniji od nekoga? Božo Petrov se čini dovoljno inteligentnim čovjekom da zna da ništa dobrog niti definitivnog neće doći pukim otvaranjem arhiva i puštanjem naroda da sam sebi proizvoljno tumači dokumente koji se objave. Dokumente koji, usput budi rčeeno, sijede zaključani više od dva desetljeća i tko god je želio i mislio da mora, imao je više nego dovoljno vremena da se pobrine da 'škakljive informacije' nikad ne ugledaju svjetlo dana.

I baš zato, jer se radi o davnoj prošlosti, koja još k tome ima dobre šanse da je fabricirana, glasače MOST-a, one koji žive u 2017. godini, ne zanima lustracija. Osobno, kao i dosta poznanika, smatram se relativno inteligentnim čovjekom, ali me nije sram priznati da do prije nekoliko godina nisam pojma imao što taj pojam uopće znači, sve dok horde lovaca na duhove nisu postale glasna većina na hrvatskoj sceni pa je i pojam lustracija postao pojam iz svakodnevne upotrebe. Ako Petrov misli da ćemo svi zajedno, i njegovi birači i ostali građani, bolje živjeti nakon otvaranja arhiva, neka ga otvori. Ali, neka nam učini uslugu, neka prije pompoznih najava i dodvoravanja onima koji nisu njegovi birači prouči materiju i sazna kako točno svoj naum ostvariti, a kad to sazna, neka jednostavno to ostvari. Birači HDZ-a, tvrda desnica, oni koji za njega nikad neće glasati i koji ga samo toleriraju kao člana vlasti, biti će mu zahvalni. A što se tiče njegovih vlastitih birača, onih kojima je obećano nešto sasvim drugo, njih tko šljivi, malo ih je.

5

Mac316

Kneel before your master

Ocjene (3)


Respektira (1): siouxica


Slaže se (2): viewer, mihael


Komentari (11)


Da je FT počasni član SUBNORa,Bobetko,..bila bi to posve druga priča.Ali šta ćeš kad su se dali navući na jeftinu spiku (https://goo.gl/ghdzup ovako se to radi profi novinski terminator),a moralne veličine tipa Mesić,Manolić..preuzeli kormilo. RepopeR 0 0 0


Treba razjasniti: otvaranje arhiva nije isto što i objavljivanje podataka. Radi se doslovno o kubičnim kilometrima gradiva, otvaranje znači olakšavanje pristupa, to su bitno različite stvari. Govorim s profesionalne strane. Interstellar 0 1 0


Morali smo davno napraviti lustraciju kako bi se iz javnog zivota makli likovi koji su se ogrijesili u bivsem sistemu a koji nam i dan danas kreiraju javno mnijenje medije. Neke zemlje su to napravile i dosle do vrlo zanimljivih podataka. Anyst 1 2 0


A što je sa arhivskom građom za period 1990-e do danas ? Možda bi se doznalo tko je dao Šljivančaninu spisak onih koje treba streljati, zašto oružje poslano za Vukovar nije stizalo tamo, zašto se obesio dr.Franić u Končaru, zašto su uništeni Laci 0 0 0


P rvomajska, Šavrić, Jedinstvo, Jugoplastika, ...., možda su i to učinili komunjare ili možda "domoljubi" ? I to bi trebalo saznati da ne puštamo neke tipove da i danas švrljaju po funkcijama. Tu Petrov nije bio jasan ?! Laci 0 0 0

Analiza

Pernar će biti zabavan dok netko od te zabave ne nastrada

31.01.2017. 11:41, Gdje su mu granice i koliko dugo će trajati Pernarov show?

Po svemu što znamo o liku i djelu Ivana Pernara, on danas nije ništa posebno drugačiji nego što je uvijek bio. Kontroverzan, bez dlake na jeziku, polarizirajuća figura kojeg jedni vide kao hrabrog borca protiv establishmenta, a drugi kao medijsku kurvu željnju pažnje i prostora da iznosi svoje sumanute ideje, to je Ivan Pernar u grubo. No, dok je ranije bio lik sa margina vijesti, tamo neki aktivist koji se sukobljava sa policijom i govori protiv Vlade, danas je Pernar - zbog stvari koje oduvijek radi - na naslovnicama svih medija i vjerojatno jedna od najklikanijih osoba Hrvatske na internetu. A jedina razlika je što je danas aktivni političar. I to je problem društva koji imamo. Od političara smo stvorili Severine i Modriće, političari su ono što bi trebali biti sportaši i estradnjaci - celebrity figure koje svojim djelovanjem intrigiraju mase gladne glamoura, žutila i senzacija. Političar bi u svojoj suštini morao biti upravo suprotno od toga, državni zaposlenik kojeg narod plaća da vodi računa o redu i blagostanju u državi, političar ne bi trebao biti celebrity ništa više nego vaš osobni računovođa kojeg angažirate da brine o tome da ne bankrotirate i da vam novac bude na sigurnom, da skrbi o vašoj budućnosti. A ipak, ne samo u Pernarovom slučaju, političari su nam zauzeli sve naslovnice, najmanje u političkim i gospodarskim rubrikama, a puno više u spektaklima, crnoj kronici, sportu, umjetnosti, bilo kojem aspketu života zapravo. Ivan Pernar je samo najbanalniji i najnametljiviji primjer te nadmoćne rase Hrvata - političara/celebritya.

Kako je do toga došlo? Dozvolili smo. Nema drugog objašnjenja. Dozvolili smo da političari toliko puste korijenje u naše društvo, da se jedne te iste njuške toliko dugo održavaju u ili pri vlasti da je sasvim normalno i prirodno da su u toliko godina skupili ogormne količine moći i bogatstva. A kad imaš moć i bogatstvo, onda si celebrity. U Hollywoodu su to glumci, pjevači, sportaši, oni su pustili korijenje u društvu i ne daju se sa pozornice, političari su prolazne njuške. Kod nas je obrnuto, političar se neda s položaja, obogaćuje se na račun naroda, a narod ga zbog te moći i bogatstva koje ima ili obožava ili prezire, u bilo kojem slučaju, napravi ga celebrityem. Ivan Pernar možda nije bogat čovjek, premalo je u politici da bi to uspio, ali već samim statusom političara i saborskog zastupnika, funkcijom koju smo kroz godine učinili više medijskom nego političkom, dobio je drugi faktor statusa celebritya - moć. I ta moć ga čini relevantnim, relevantnim da odlazi iz emisija koje postoje duže nego je on punoljetan, da radi cirkus od svog radnog mjesta koje bi, u normalnim okolnostima, trebalo biti dostojanstveno i diskretno, te moć da vrbuje maloljetnike preko fejsa da markiraju školu i da dio naroda na to gleda pozitivno. 

Velika većina izjava Ivana Pernara zvuči bombastično. Bombastično, nažalost, mnogi u Hrvatskoj poistovjećuju sa istinom. Što je izjava više 'tamo negdje', na rubu, kontroverzna i pikantnija, to više se stvara dojam da autor izjave govori istinu. Jer, istina nikako ne može biti da smo država u problemima zbog kolektivne sklonosti hrvatskog naroda neradu, liniji manjeg otpora i traženju krivca u drugima za naše probleme, istina je da nam je političar kojeg smo sami izabrali kriv za to. Istina ne može biti da si popušio lovu u ulaganju u nekretninu ili što već jer si neobrazovan, naivan ili glup, istina mora biti da te zla banka prevarila i da je ona krivac. Istina ne može biti da se loše stvari događaju, da ljudi umiru bez da je netko kriv za to, barem ne netko koga ljudski mozak može pojmiti, istina mora biti da te ubija zla farmaceutska indutrija, koncern zlih avio prijevoznika ili 'nešto američko'. Istinu koja se tako prezentira svi vole jer je jednostavna, laka za probaviti, nije zahtjevna, 'mi' smo dobri, 'oni' su zli, 'mi' smo mali ljudi u brobi protiv sistema, a sistem je zlo koje nas želi pojesti. To je vječni motiv koji je usađen u ljudski um još od biblijskih vremena kada je na jednoj strani apsolutno dobro, a na drugoj apsolutno zlo. Ivan Pernar je sebe gurnuo u ulogu 'dobra' u borbi protiv svih zala ovog svijeta, a narod, barem jedan dio, to puši jer je jednostavno, ne traži promišljanja, postavke su unaprijed zadane, zna se tko je na strani dobra, a tko zla. Ivan Pernar je jednostavan čovjek, jednostavnih ideja i životnih postavki, a njega slijede isti takvi, jednostavni ljudi koji vole sebe zamišljati kao one na strani istine i dobra. Kad se radi o tinejdžeru napucanom hormonima i u potrazi za identitetom to je razumljivo, čak i simpatično, no kada horde odraslih ljudi sa odgovornostima prema sebi, bližnjima i i društvu počnu promovirati ideje koje izlaze iz glave Ivana Pernara, tu dolazimo do točke u kojoj se treba zabrinuti. 

Civilizirana društva imaju određene norme onoga što mediji, ozbiljni mediji, stavljaju u eter. U prijenosima nogometnih utakmica na engleskim televizijama, kamere automatski prestaju snimati ako se dogodi neki navijački izgred, netko utrči u teren ili netko zapali baklju. Kamera jednostavno snima neki mirni dio tribina dok se incident ne riješi. Kod nas u provinciji, takve anomalije su spektakl i glavna atrakcija. U sređenim društvima prijenosi sjednica parlamenta su najdosadnija zamisliva stvar za gledati i to nitko ne prati jer u parlamentima sjede bezlični birokrati svi slični jedni drugome koji pričaju o dosadnim temama, a njihova učinkovitost se ne mjeri dolaskom u Sabornicu ili količinom replika nego realnim stanjem u državi. Kod nas je prijenos Sabora često najzabavnija stvar koju na televiziji imamo jer se možemo nagledati opskurnih likova kao što je Pernar koji jede pizzu i govori, Culeja koji priča o svojim gaćama ili SDP-ovaca koji...ok, oni zaista svi sliče jedni na druge i bilo kakve naznake humora su im kirurški odstranjene. Poanta je u tome da lik kao Pernar u sređenom društvu ne bi mogao doći do prostora dovoljno velikog da maltretira cijeli narod proživljavajnem kasnog puberteta pred očima nacije, kamere bi odavno prestale snimati i snimale nešto bitnije za narod. U Pernarovom slučaju, to je i boja koja se suši na zidu. 

Ono gdje prelazimo u sferu stvarne opasnosti za javnost je kada mediji počnu tretirati Pernarove budalaštine kao nešto relevantno pa se njegove sulude facebook lamentacije o zdravstvenim metodama, npr. cijepljenju djece, prepune iskrivljavanja i skrivanja činjenica te prenošenja idiotarija pokupljenih na 'boguizanogu' portalima počnu prezentirati kao Pernarove istine. Pametan čovjek će samo odmahnuti rukom, ali nisu svi pametni, dapače, mnogo ih nije, a baš oni su Pernarova target skupina. On se obraća onima koji će mu povjerovati, odbiti cijepiti dijete i glasat će za njega i na sljedećim izborima kao za spasitelja nacije. Dati mu glas još i nije toliko pogubno, nekako ćemo preživjeti, a kamere će kad tad prestati snimati, ali ako i jednu osobu uspije uvjeriti da ne cijepi dijete, napravio je nepopravljivu štetu i zbog toga bi trebao odgovarati. Nažalost, omogućili smo mu imunitet... 

6

Mac316

Kneel before your master

Ocjene (7)


Respektira (5): Laci, ivan94, Alumnus, Losonsky, siouxica


Slaže se (1): Grugru


Ne slaže se (1): mihael


Komentari (10)


pa je Pernar problem jedino u nečijim glavama. I hvala na uvredi, mogao bi reći da me dira, ali… he-he 5none5 0 0 0


Kad je prem. Plenković rekao da će glavni cilj vlade biti onemogućavanje ulaska Živog zida u Sabor, što on garantira, tada se normalno sva sredstva aktiviraju u tom pravcu. Treba očekivati tenkove NATO-a u spriječavanju Živog zida da uđe u Sabor. mihael 0 0 0


Bravo Mac316, točno si oslikao Pernara "ugrubo", on je baš to. Luavi, neozbiljni i ciljano kvazinarodni tribun. Ne daj Bože da dođe u situaciju da može raspolagati državnim novcem. Sanader i Vidošević bi bili pored njega naivci. Laci 0 0 0


Pernar je 'opasan' radi svojih pitanja na koja nitko ne daje odgovor. U tome je dobar i ima veliku podršku-mladih. Ako društvo ne bude dalo odgovore na iseljavanje i ostalo treba očekivati g. Pernara da pobjeđuje na izborima. nije to njegova krivnja. mihael 0 0 0


No sa pernarom im ajedan ozbiljan problem, on govori stvari o kojima se šuti ili laže narodu, i ako bi se počelo istraživati po njima ne bi imali dovoljno zatvorskog prostora. naravno d aje budala što to radi, stajat će ga glave ako ne stane s tim. Laci 0 0 0

Analiza

MOST je žrtva nerealnih očekivanja koja su sami generirali

26.01.2017. 11:43, Pretekao ih Živi zid: Ima li MOST razloga za brigu? Jesu li opravdali povjerenje birača?

Moguće da MOST '100 dana mira' uzima malo previše doslovno pa je pola tog vremena proveo u medijskoj izolaciji, ali ispada da bilo kako stvar okrenemo, nije dobro. MOST je od svoje pojave na nacionalnoj sceni od većine medija i suprotstavljenih političkih stranaka označavan kao nekakvo zanovijetalo, smetalo, skupina ljudi koji su svakom loncu poklopac, a djeluju kao nekakva kritična masa koja moralizira i popuje, a ne nudi rješenja za bolje. Za ocijeniti koliko su takva kvalifikacije nepoštene dovoljno je samo usporediti koliko dugo se toleriralo (i još uvijek tolerira) velikim hrvatskim strankama HDZ-u i SDP-u da rade kaos i upropaštavaju državu i koliko dugo je trajalo činjenje štete, samo da bi sad od šake političkih anonimusa očekivali da sve što je počinjeno krivo isprave u nekoliko mjeseci. Ili za one koji cijepidlače, u godinu i pol. Sada, kad su malo ohladili svoju retoriku 'mi smo moralni, vi niste', opet nije dobro, sad ih se proziva jer se ne angažiraju dovoljno. A istina je samo to da sve dok je ovako kako je u državi, MOST ne može ispravno postupiti niti rasti u popularnosti. 

MOST je upao u zamku vlastite retorike i to je najveći razlog zašto popularnost pada. Razočaranje politikom i političarima je u Hrvatskoj na najvećim razinama, a upravo tada su se pojavili oni i sa retorikom da nude nešto drugačije, uspjeli ugurati se u vlast. OK, pametnom je jasno da ništa ne ide preko noći, a da se situacija u Hrvatskoj ne može popraviti bez puno truda, rada, uspona i padova. Problem koji MOST ima je da većina običnih građana nije 'pametno', ljudi su jednostavna bića, žele da im bude dobro i žele to odmah. Ako im nije dobro, a imaš nesreću da si u tom trenutku na vlasti, automatski si kriv i odgovoran, a olakotne okolnosti ti priznaje jako uski krug ljudi koji imaju luksuz promišljanja politike na višoj razini od egzistencijalne. A MOST nije sam sebi pomogao obećanjima o boljem sutra, promjenama, reformama i slično. No, takva obećanja su bila nužna za doći u priliku nešto napraviti. 

Naravno, u situaciji kad su poboljšanja teška i spora, nimalo ne pomaže stalno provociranje iz redova oporbe koje je, koliko god legitimno i u skladu sa onim što oporba treba raditi, toliko i licemjerno. Navedimo samo primjer Gordana Marasa, koji proglašava Vladu najlošijom u povijesti i on, od svih ljudi, proziva za uništavanje poduzetništva i ekonomije. Svako takvo provociranje popraćeno sa paprenim naslovom u medijima koji puno previše pažnje daju prožvakanim oporbenjacima koji su imali priliku pokazati što znaju i dokazali da su korisni koliko i vratašca za mačke u kući slonova, srozava rejting onih koji su na vlasti jer narod, onaj narod koji i dalje jednako loše živi i nema posla niti perspektive, lako popuši dobrozvučeće parole o krivnji onih koji 'vladaju'. 

S obzirom na situaciju koju svatko od nas lako vidi čim pogleda kroz prozor i uzevši u obzir argumente u tekstu gore, sasvim je jasno i logično zašto podrška MOST-u pada. Pitanje je samo - mogu li oni napraviti nešto da taj trend preokrenu? I ako da, kada?

MOST je očito u pasivnoj fazi svog postojanja, barem na javno. Ministri iz kvote MOST-a ne izazivaju afere niti su prozivani za nerad, ali isto tako, nema velikih pomaka niti najava u tim resorima od kojih se puno očekivalo. Gdje je pravosudna reforma? Gdje je plan gospodarenja otpadom i rješavanje pitanja odlaganja otpada u mnogim urbanim područjima države koja taj problem imaju? Gdje je plan za teritorijalnu reformu? To su redom opravdana pitanja za MOST-ove ministre, ali jednako tako, puno je prerano za postavljati ih. Osim ako niste unutra, direktno involvirani u procese, ne možete znati da li Kovačić radi na teritorijalnoj reformi ili hladi jaja uživajući u ministarskoj fotelji, nitko ne zna da li Šprlje ima viziju pravosudne reforme ili je još jedan bacač floskula pa koliko ide, ide. Najvažnije, nitko ne zna jesu li dotični ministri oformili stručne timove, radne skupine i dali struci šansu da iznađu najbolja rješenja za goruće probleme, ili se problemima bave na prokušani politikantski način koji, dokazano, ne rezultira ničim dobrim. Niti ovaj tekst ne tvrdi da zna odgovore na ova pitanja, kao što niti jedan medijski tekst to ne može. Jedino što je opravdano upitati se zašto MOST-u dajemo godinu ili niti toliko da popravi štete koje smo 25 godina manje više šutke trpjeli rotirajući stalno iste stranke i ljude na vlasti?

Što se tiče djelovanja u Saboru, MOST-u je valjda jasno da su im ruke prilično vezane. Broj zastupnika koji imaju zaista nije loš za tako mladu stranku, ali na primjerima je dokazano da nije niti izbliza dovoljan da izglasa neke promjene od kojih bi država imala koristi, pa makar bile i kozmetičke kao što su smanjenja saborskih plaća ili obaveza dolaska na zasjedanja. Možda to je populistički, ali da li zaista netko može naći argument zašto bi bilo loše da saborski zastupnik ima obavezu dolaska na svoj posao ili zašto bi bilo u redu da, u situaciji u kakvoj je zemlja, i ti javni službenici dijele sudbinu naroda i prihvate smanjenje nebuloznih primanja. No, kao što su se uvjerili u MOST-u, za tako nešto, a kamoli za korjenitije promjene u Saboru nemaju snagu jer i u najgorem slučaju SDP i HDZ zajedno sa satelitima poput HNS-a lako će se složiti da smanjivanje njihovih prava nije u nacionalnom interesu i glatko ih otpiliti. Je li MOST kriv što se u Sabor i dalje ne dolazi i što su im plaće visoke, previsoke? Je li MOST kriv što nije smanjeno financiranje političkih stranaka iz državnog proračuna? U praksi nije, napravili su sve što su mogli, no u teoriji, kriv je onaj koji je na vlasti i to je križ s kojim oni moraju naučiti živjeti. 

MOST kroz Sabor neće dići svoju popularnost, a upravo na tom polju ih dobiva Živi zid. MOST u Saboru nema persone poput Pernara koji će uzurpirati sabornicu i pretvoriti ju u svoju verziju Jerry Springer showa i koji će, iako bez konkretnog učinka, zabaviti javnost i reći HDZ-ovcima ono što bi im većina građana najradije rekla da dobije priliku. Mnogo glasača živi svoje snove kroz Pernara, malog čovjeka koji se odupire establishmentu i koji po rizik za vlastitu sigurnost iznosi 'istinu' pred javnost. Potpuno je nebitno koliko je Pernar u pravu i koliko je on i njegovi pravi put kojim bi Hrvatska trebala poći, činjenica je samo da su oni najglasniji u kritici trenutnog stanja koje objektivno nije dobro, a da imaju 'čisti obraz' jer u vlasti, za razliku od MOST-a, ne sudjeluju. 

No, svi ti bodovi koje Živi zid skuplja u Saboru urlikanjem, spektaklom i performansom koji Pernar izvodi neće značiti ništa ako MOST iskoristi svoj politički kapital, a to su ministarstva. Ako u tom malom broju resora koji imaju pokažu da su u stanju provesti promjene, da su u stanju poboljšati stanje države barem u tih nekoliko sektora, popularnost će zasigurno rasti. Imaš četiri godine pred sobom, daj nam teritorijalnu reformu koja će imati smisla, koja će ukinuti nepotrebno glomazni županijski aparat i restrukturirati suludi sustav statusa gradova i općina, i glasači će to prepoznati. Daj nam pravosuđe koje će funkcionirati brže, transparentnije i, najbitnije, poštenije, bez skandala oko pogodovanja 'finim obiteljima', a iživljavanjem na malim ljudima, sa opravdano visokim kaznama za teške zločince, a milošću za žrtve sustava i nevino optužene, i glasači će i to prepoznati. Daj nam prilaze gradovima neopterećene smećem i pretovari otpad iz državnog problema u državni posao i to visokoprihodovni posao kakav je u svim razvijenim zemljama, i glasači će to prepoznati.

Sve u svemu, imaš četiri godine, nitko od tebe ne traži da budeš žrtva i mučenik, nitko ne traži da te zaštitari iznose iz Sabornice i da se petljaš u svaku temu bez obzira na razinu znanja koju o njoj imaš. Sve što se traži je rad, ne prekonoćni, ne instantni, nego sustavni, kvalitetni i, po mogućnosti, barem mrvicu transparentniji, rad kojim ćeš riješiti probleme u tih nekoliko područja koje si na brigu dobio. Ako to uspiješ, nakon sljedećih izbora doći ćeš u priliku da upravljaš sa dvostruko toliko, pa nakon toga još toliko, pa možda jednog dana i svima. Ako ne uspiješ u četiri godine napraviti nešto u ta tri ili četiri resora, onda niti ne zaslužuješ ništa drugo nego da te u politički zaborav baci potkapacitirani medicinski brat sa dugim jezikom i solidno velikim mudima, na Isusa sličeći papučar i nediplomirana domina iz sjene. 

6

Mac316

Kneel before your master

Ocjene (11)


Respektira (9): Grugru, Anyst, Zagi2015, Alumnus, Spektator, Zivac, RepopeR, Vlaho, siouxica


Slaže se (2): Laci, Zivac


Komentari (11)


Najbolji im je Dobrović. Kad taj krene investirati u elektrane a lumena Bulja uzme za savjetnika, neće im biti kraja. MOST je dobio super resore i može napraviti mjerljive rezultate, samo mu na žalost nedostaje stručne kompetencije i političke odlučn viewer 0 0 0


Most se utaborio i to mu ne ide u prilog. Živi zid je u ofenzivi i jedina je opozicija HDZ-u i Mostu. Najveći problem vladajućima je situacija koja se u društvu ne popravlja i zato će vladajućima rejting i dalje padati a Pernaru &Co. rasti. mihael 0 0 0


@Mac316, dobra analiza, konečno da netko shvati da MOST ne može još za sada ništa spektakularno, je rnema dovoljno "ruku" u Saboru. A da bi njihovi ministri mogli više, to je točno, pa makr ne prošlo u Saboru. Ali bi se vidjelo da žele nešto. Što Laci 0 0 0


se pak Živog zida tiče, on osim Pernara ne postoji praktično, a on više brblja nego što zna argumentirati ono o čemu priča. Ono što govori Pernar većinom stoji i opće je poznato,, ali to valja i argumentireati dokazima. Što su Živi zid iMOST Laci 0 0 0


mogli bi tek vidjeti kada bi Živi zid podnosio prijave MUP-u koji je "mostov". Tek onda bi se vidjelo tko je kakav, i tko je vjejrodostojan, a tko nije. Da su HDZ i SDP nevjerodostojni već od '90-ih je svima jasno. A žrtva je narod ! Laci 0 0 0

Analiza

Milanovićev srednji prst cijeloj Hrvatskoj

18.01.2017. 12:59, Zbog čega je Milanović još uvijek šef kluba zastupnika SDP-a u Saboru?

Ima nešto poetsko u tome da je neradnik koji se ne pojavljuje na poslu šef zastupničkog kluba SDP-a. Jer, mnogi bi ustvrdili, upravo takav najbolje simbolizira ono što SDP jest, stranka neradnika i uživaoca linije manjeg otpora koji krstare kroz život na gluposti naroda koji glasa po zadojenosti, a ne vlastitim mozgom, pa toj sviti koja im se ruga nebulozno skupim večerama od nekoliko desetaka tisuća kuna i mužnjom državnog proračuna koliko god ide, osiguravaju opstanak u udobnim foteljama i na dobrim radnim mjestima. 

Zašto Zoran Milanović ne dolazi na svoj posao u Sabor? Zato što može! Nema nikoga i ničega što može spriječiti u drskom i bahatom ponašanju čovjeka koji je u četiri godine doveo Hrvatsku do ruba, a onda pokupio prnje i iz sjene nastavlja pelješiti građane koliko god može. Najmanje je za očekivati da ga u tome zaustave njegovi 'miševi', klika kojom je bio okružen dok je imao moć, jer radi se o ljudima koji su puno više zaokupljeni osiguranjem svojih položaja u novom preustroju u stranci nego time što i gdje im (ne) radi bivši idol kojem su virili iz stražnjice. Može li itko zamisliti Marasa ili Grčića kako se dižu za riječ na nekom stranačkom sastanku, gledaju Milanovića u lice i postave mu pitanje o tome zašto ne dolazi u Sabor? Teško zamisliva slika, a upravo zato jer je tako nešto teško uopće i vizualizirati, Milanović smije raditi što hoće. Od velikog broja članova je napravio poslušne male miševe koji nemaju moć da mu se suprotstave. 

Zašto ga ne prozove barem Bernardić i novo vodstvo stranke s kojim Milanović ionako nije previše blizak? To je već teže odgovoriti. Naoko je Bernardić upravo i onaj koji trpi najveću štetu Milanovićevim ponašanjem, jer takvo drsko odbijanje izvršavanja svog posla ne samo da stvara nepotrebne afere SDP-u, nego i ruši Bernardićev ionako ne baš moćni autoritet, zbog percepcije da šef stranke ne može u sabornicu dovesti običnog člana i saborskog zastupnika. Je li Milanovićev utjecaj i snaga u starnci i dalje tako jak da je Bernardića strah suprotstaviti se bivšem šefu? Radi li se samo o tome da Bernardić ne želi razvlačiti SDP po novinama i medijima u još jednoj aferi pa pokušava ignorirati problem dok se sam ne riješi? Ili je odgovor onaj najočitiji, Bernardić jednostavno nije taj tip, nema to u sebi, on je samo klasični SDP birokrat izabran na vodeće mjesto u nedostatku boljih opcija, a bez ikakvih liderskih političkih kvaliteta? 

Razumno je postaviti pitanje i dalje, zašto Božo Petrov i MOST, veliki zagovaratelji izvršavanja saborskih obaveza, ne interveniraju? Božo Petrov je predsjednik Sabora, dakle tehnički, Milanovićev šef na radnom mjestu. Jesmo li čuli makar tihu službenu packu predsjednika Sabora zastupniku koji dva mjeseca izbjegava radno mjesto? Je li Petrov u silnom nastojanju da promijeni način na koji Sabor funkcionira ikada potegao temu Milanovića na sjednicama? Je li pokazao prstom na Milanovićev prazni stolac i pitao kolege iz SDP-a 'gdje je onaj čovjek koji bi tu trebao sjediti?'. 

Još bizarnije, zašto šuti HDZ? Osim povremene sarkastične doskočice, zašto HDZ, veliki Milanovićev protivnik i žrtva mnogih Milanovićevih optužbi, ne reagira na očito neprofesionalno i, banalno rečeno, gadljivo ponašanje bivšeg velikog političkog konkurenta? Zar u našoj politici vrijedi neko nepisano pravilo da je OK napadati nekoga u kamapanjama i borbama za vlast, ali kad te borbe prestanu i dobije se definitivni pobjednik svatko može raditi što hoće? 

Kad se podvuče crta, vrijedi upitati se - zar u cijeloj ovoj državi, od Milanovićeve vlastite stranke, preko predsjednika Sabora, vladajuće većine, premijera, predsjednice i samog naroda, nema nikoga tko je u stanju natjerati odlično plaćenog državnog dužnosnika da tu svoju dužnost izvršava? Od 4 i nešto milijuna Hrvata minus nemali broj onih koji su se pokupili u bolje zemlje i bolji život i boli ih džon za dnevno političke događaje na hrvatski način, zar baš nitko ne može stati na kraj tiraniji i samovolji čovjeka koji je tom tiranijom i samovoljom uništio i ono malo života u prethodno devastiranoj državi? 

Zoran Milanović nije poseban, samo je jedan u moru hrvatskih političara koji svoj posao ne rade, zbog čega nam i je tako. On je samo dovoljno bezobziran i samodopadan da taj nerad ne kamuflira ispraznim sjedenjem u sabornici, javljanjem za riječ samo da bi održao kratki politikantski govor nepovezan sa bilo čim državno bitnim i pojavljivanjem u povremenom Otvorenom da bi sat vremena pričao o ničemu na sto različitih načina. Milanović je odlučio pokazati cijeloj hrvatskoj srednji prst i ponašati se upavo onako kako on hoće, raditi stvari koje on hoće i nikome za to ne odgovarati. Milanović zapravo živi san svakog hrvatskog političara, ponajprije onih iz SDP-a, ne radi ništa i još to niti ne mora skrivati. I onda se netko pita zašto ga SDP-ovci toliko idoliziraju. 

6

Mac316

Kneel before your master

Ocjene (10)


Respektira (8): Kokach, Sasha76, 5none5, Spektator, VeNLO, RepopeR, siouxica, Alumnus


Slaže se (2): Laci, Sasha76


Komentari (10)


Naslov je odličan, najprije je Hrvatska pokazala srednji prst Milanoviću,a onda on, prgav kakav jest - njoj.Što može biti velik doprinos razvoju demokracije u Hrvata, konačno razriješiti smjenjivost zastupnika.Ovako možemo samo moralizirati. VeNLO 0 0 0


Milanović kao osoba i dalje ostaje najiskreniji hrvatski političar, lišen ikakvih kompleksa, lažnog morala i lažnog osjećaja odgovornosti. Kao takav Milanović je tajni idol, ali i nedostižni cilj svih naših političara 5none5 1 1 0


Hahaha. Ljiga koja ne dolazi zastupati interese svojih birača u Saboru to radi jer je "lišen ikakvih kompleksa, lažnog morala i lažnog osjećaja odgovornosti". Ala je lijepo biti ljevičar. I moral i mozak na paši. Sasha76 0 0 0


nije kolegijalno puštati vjetrove u društvu, ovaj put ću priječi preko toga, ali sljedeći put želim točno znati, imenom i prezimenom tko je,, čovjek ne mora svašta trpjeti ;) 5none5 0 0 0


Stazić svašta baljezga, ali nema muda ni on ni SDP-ovci da pitaju Zokija koga to zajebava ...? Njih ili Sabor ? Jer narod je već zajebao za vrijeme svoga mandata ! Laci 0 0 0

Analiza

Loš blefer Erjavec i prilika da Hrvatska poentira

16.01.2017. 10:44, Sabotirat će nam turizam? Koliko su ozbiljne prijetnje iz Slovenije?

Prva stvar prvo, da se EU rezolutno želi miješati u hrvatsko-slovenske granične sporove odavno bi to učinili. Dapače, teško da bi Hrvatska ikad postala članica EU da je pitanje granice sa Slovenjiom nešto što se u EU smatra krucijalnim. Onog trenutka kad je sve prepušteno arbitražnom sudu jasno je dato do znanja da EU nema nikakve intencije dirigirati sporom između ove dvije zemlje. Jer, arbitražni sud je upravo to, simbol dizanja ruku centara moći od sitnih sporova nekih rubnih europskih plemena i puštanje njih samih da se bave temom kako znaju i umiju. Jer, kako god arbitražni sud presudio, opet se postavlja pitaje hoće li obje strane prihvatiti tu odluku ili krenuti u daljnje pravno, diplomatsko ili, u teško zamislivom scenariju, oružano nadmetanje. Zašto to treba naglasiti? Zato da se odmah u startu sa stola makne bilo kakav strah od pritisaka iz Bruxellesa, o nekakvim ultimatumima Hrvatskoj od starne europskih birokrata jer to se jednostavno neće dogoditi. Ultimatum u sporu koji za EU nema apsolutno nikakav značaj niti utječe na bilo što osim odnosa Hrvatske i Slovenije bi bio loše diplomatsko rješenje, kao što ultimatumi to obično jesu, a ako je EU nešto, onda je plodno tlo za prakticiranje diplomacije. Hrvatska može biti mirna da, što se tiče EU, status koji je na snazi sada, distanciranje i pranje ruku od problema, može biti na snazi do sudnjeg dana ako se pita EU i ljude koji ju vode. 

S tim znanjem, kojeg vraga se Hrvatska uopće pribojava i tko je nekekav 'Janez' Erjavec da se nabacuje prijetnjicama koje zvuče manje uvjerljivo od prijetnje jednog dječaka u pješčaniku da će pozvati tatu da istuče drugog dječaka u pješčaniku jer mu je srušio kulu u pijesku. Umjesto panike i držanja jedne ruke na puški čim se čulo za nekakve prijetnje iz Slovenije, zašto Erjavcu jednostavno ne poručiti da slobodno, neka pokuša svoje prijetnje sprovesti u djelo. Neka zaustavlja austrijske i njemačke državljanje na granici, maltretira ih dugotrajnjim čekanjima i spriječi ih da uživaju u svojim dugo očekivanim godišnjim odmorima na Jadranu. Neka napravi kolonu u svojoj zemlji od stotina i stotina njemačkih, austrijskih i drugih automobila u kojima će državljani tih zemalja umirati od vrućina i pržiti se na ljetnim vrućinama u svojim automobilima, a sve zato jer nekakav slovenski birokratčić pokušava pokazati Hrvatskoj mišiće i pobijediti u virtualnom natjecanju u pišanju na daljinu. Neka sprovede taj svoj dijabolični plan i suoči se sa posljedicama po svoju zemlju kad ambasade Njemačke, Austrije i ostalih zemalja ulože protestna pisma zašto se njihove građane malretira u prolazu kroz 'deželicu' na putu za svoje godišnje odmore. Pa neka onda vladama tih država Erjavec objasni da je to zato jer Hrvatska ne želi Sloveniji ustupiti nekakav zaljev koji državljanima zatočenima u vrućim automobilima znači jednako koliko i podatak da je Erjavec slovenski ministar koji je zaljubljen u zvuk svog glasa i osjeća se moćnim dijeleći prijetnje iz svoje birokratske foteljice. 

Što bi se dogodilo? Pritisak na Sloveniju onog dana kad bi Erjavec napravio zastoje na granicama bio bi toliko veliki da bi Erjavec sam morao doći i osobno svakom turistu koji je čekao ponuditi besplatni vikend na Bledu kao kompenzaciju za pretrpljene muke, a on sam bi dan nakon toga bio smijenjen bez mogućnosti da ikad više bude u poziciji prijetiti bilo kome osim radniku na fritezi u ljubljanskom McDonaldsu da će dobiti otkaz ukoliko previše preprži krumpiriće. 

Nevjerojatno je da se političar odluči na ovakve prijetnje koje, osim što ne bi trebale zaplašiti apsolutno nikoga, imaju potencijal da, ako se realiziraju, stvore kaos u vlastitoj državi, prometne zastoje i kolone koje će se loše odraziti samo po vlastitu Vladu i naštetiti vlastitim građanima. Erjavec očito nije kalibar političara koji prvo promisli, pa nešto kaže, ali on je problem Slovenije i slovenskog premijera. Dobro je vidjeti da se nitko u hrvatskoj Vladi nije posebno uzbudio zbog Erjavčevog kokodakanja, a još bolje bi bilo vidjeti da netko pokaže dovoljno karizme, pa ako hoćete i vica, da pozove Erjavca da svoje prijetnje zaista sprovede i tako prebaci lopticu u njegov teren pa da vidimo kako se on snalazi. 

Dojam je da je previše često Hrvatska izložena nekakvom pasivno agresivnom iživljavanju slovenskih političara i onih koji se tako osjećaju. Dojam je da službena Ljubljana iz nekog razloga sebi umišlja da ima nadmoć i prioritet u sporu sa Hrvatskom, bilo iz razloga jer su prije nas ušli u EU ili jer su geografski bliži zapadnoj Europi, ali zgodno bi bilo ponekad sa hrvatske strane vidjeti da mi ne mislimo tako. Umjesto stalnih smješkanja i protokolarnih izjava, bilo bi zgodno vidjeti našu politiku i diplomaciju da konačno prozove Sloveniju na njihov blef i izazovu ih da svoje prijetnje i osjećaj nadmoći pokušaju pokazati u stvarnosti. Jer, nemojte niti na trenutak sumnjati, Slovenija apsolutno ničim nije nadmoćna Hrvatskoj niti uživa imalo veći ugled bilo gdje u EU gdje je to važno, pogotovo ne u tolikom omjeru da bi itko u EU izlazio u otvorenu potporu njima u međudržavnim pitanjima. Da je bilo kako drugačije, spor izmđu Hrvatske i Slovenije bi odavno završio ili ga uopće ne bi ni bilo. 

Vjerojatno će doći dan kada će spor biti riješen u nekakvom fiktivnom kompromisu koji će zadovoljiti obje strane, točnije, koji neće nijednu stranu napraviti da izgleda kao veliki luzer. Taj dan nije danas, neće biti niti sutra, jer trebaju proći godine, možda i generacije prije nego razum prevlada, a strasti se smire. Do tog dana, ništa spektakularno se neće dogoditi, život u spornom području će se odvijati kao i do sada, arbitražni sud će donijeti odluku koje se 'poražena' strana vjerojatno neće držati, a Erjavec će mlatiti praznu slamu i osjećati se kao šerif dok ga netko ne stavi na njegovo mjesto. Ono što bi bilo dobro je da Hrvatska prestane glumiti finoću i na otvorene provokacije i isprazne blefove odgovori istom mjerom, da pokaže da nije inferiorna niti manje vrijedna u sporu sa 'europskom' Slovenijom. Jer upravo tako, zauzimanjem za sebe i pokazivanjem da ne mislimo biti žrtve, jačamo si i izglede da iz spora izađemo kao pobjednici, sudovi i europski centri moći će se lakše prikloniti onima koji su glasniji i sa jače izraženim stavom nego mlakonjama koji prihvaćaju sve što se u njiohovom smjeru pošalje. A u bilo kojem smislu je Sloveniji nadmoćna i dominantna, osim u jednom, pokornosti i manjku kičme. Ako hrvatska diplomacija ne zna adekvatno uzvratiti Sloveniji na njihova podbadanja, sve što trebaju napraviti je pogledati bilo koji komedijaški nastup Željka Pervana, čak i tamo ima dovoljno materijala. 

6

Mac316

Kneel before your master

Ocjene (6)


Respektira (4): plotto, Spektator, RepopeR, siouxica


Slaže se (2): 5none5, Alumnus


Komentari (9)


Neovisno o Erjavecu, činjenice su zastrašujeće. Niti nakom 25 g. Hr. nije napravila razgraničenje sa susjedima. Kad bi netko iz administracije pokušao, domoljubi bi ga dočekali na nož. I nije to jedini problem- ostavinska rasprava propale države jo viewer 0 0 0


š nije okončana a o kompleksnijim problemima, poduzeća, hotela, banaka, raznih stavki uzajamnih potraživanja da i ne govorim. U pravu je Mac316, kad nas titluje plemenima. To nam je otrpilike razina serioznosti i odlučnosti da neku temu privedemo kra viewer 0 0 0


Erjavčev Desus je u slovenskoj politici ono što je kod nas HNS. Spektator 0 0 0


Slovenci i sad,a osobito u ljetnim mjesecima i te kako provode politiku koju je javno izrekao Erjavec. Maltretiraju sve turiste koji ulaze u HR i one koji izlaze iz nje.Pa nema nikakvih EU,njemačkih ili austrijskih pritisaka, a ni Erjavec nije u McD VeNLO 0 0 0


Slovence se da nadigrati,ali ni blizu na Pervanovski način.Zlobnici nisu zlobni zato što su glupi. VeNLO 0 0 0

Analiza

Opreznost mainstream medija kao dašak civilizacije u Hrvatskoj

16.01.2017. 09:47, Što slučaj Lalovac govori o funkcioniranju institucija u Hrvatskoj?

Prokleto je lako na prvu loptu šamarati mrtvog magarca i sasuti drvlje i kamenje na Borisa Lalovca kao obiteljskog zlostaljača. Ipak je Lalovac član SDP-a, najlošije Vlade u hrvatskoj povijesti, čovjek koji je sekundirao Milanoviću i sviti u povijesno spektakularnom neradu i netransparentnosti. Danas, kad Milanovićeva Vlada i njeni članovi polako odlaze u povijest, a SDP je u gotovo pa egzistencijalnim problemima, moderno je i hipsterski nabacivati se uvredama i porugama na njihov račun, a izlaganje pojedinih istaknutih članova javnom ruglu dođe kao nekakav znak osvete i prkosa za sve ono što su zemlji i narodu priuštili. Red je došao i na Lalovca, 'vijest' o njegovom zlostavljanju supruge dočekana je sa neskrivenim likovanjem u javnosti nad još jednim 'prokazanim' moralistom iz SDPa. 

To da narod na nož dočekuje vijesti o političaru koji je dio omražene klike je sasvim normalno, kao i to da se prosječan Hrvat naslađuje sa problemima nekad moćnih političara koji su svima onima prosječnima krojili sudbine. Normalno je i da brdo satiričnih i zabavnih portala i medija masovno producira sadržaj koji cijelu situaciju ismijava i ironizira, sa više ili manje komedijskog uspjeha. I javnost koja se ovim slučajem zabavlja, i onaj dio medija koji je zadužen za satiru pokazuju da taj dio društva funkcionira najnormalnije. 

Ono što možda iznenađuje malo više je da i tzv. 'mainstream' mediji funkcioniraju normalno, to jest, da hrvatski mediji pokazuju dozu društvene odgovornosti na kakvu nismo navikli. Većina medija koje možemo nazvati 'mainstream', a da imaju čitanost veću od nekolicine istomišljenika, su vijesti o Lalovcu prenijeli dosta uniformirano, sa izjavama samog optuženika, nekoliko činjenica koje su poznate i distanciranjem od presuda i osuda putem medija dok više činjenica ne bude poznato. Istina je da nije uvijek bilo tako, ali je pohvalno da se stanje u medijskom prostoru kreće na bolje. I, koliko god ironično bilo, lik i djelo Velimira Bujanca, njegovo samo postojanje,  je imalo nekakav pozitivan učinak na Hrvatsku u smislu da je trebao on kao pojam senzacionalizma i šljam-novinarstva da ostali mediji shvate da nije svaka priča podobna da bude prenesena kao javna vijest. Velimir Bujanec je sve samo ne relevantan izvor, pogotovo što se tiče vijesti koje štete članovima SDP-a i svima onima koji nisu njegovi istomišljenici. Činjenica da je gđa Lalovac svoju 'istinu' iznijela upravo u njegovoj show emisiji i nigdje drugdje otvara ozbiljne sumnje u autentičnost cijele priče. Hrvatski mediji su sasvim ispravno i opravdano procijenili da senzacionalnu 'vijest' koju Bujanec provali o istaknutom članu SDP-a nije uputno prenositi u svojoj punoj formi dok ne bude poznata i druga strana priče, dok se ne otkrije više činjenica o samoj priči. Hrvatski mediji su ispravno procijenili da osuđivani diler i ekstremni desničar deklariranih fašističkih stavova, koji iz nekog razloga uživa visoki ugled kod predsjednice države i premijera koji ga rado viđaju na primanjima i domjencima koje organiziraju, nije dobar izvor informacija koje bi trebale biti prezentirane široj hrvatskoj javnosti. 

Netko će, naravno, u svemu tome vidjeti udbašku hobotnicu koja opet truje hrvatsku svijest. To su najčešće isti oni kojima su puna usta priča o podjelama i jugostalgičarima kojima je jedini cilj zavaditi Hrvate pa vladati. A istina je samo to da u medijskom tretmanu ove priče nije bitno tko je Boris Lalovac, lijevi ili desni, crveni ili crni, za ovu priču je bitno tko je Velimir Bujanec kao jedini izvor iz kojeg ova priča potječe. I pohvale trebaju ići svakom onom mediju koji je zatvorio ovu priču, odnosno stavio ju na led tako dugo dok javnosti ne postanu dostupne neke informacije iz provjerenijih izvora od neo-nazi showa koji se vrti pod kodnim imenom Bujica. 

Za svaki argument koji se predbacuje Borisu Lalovcu u vezi sadržaja sporne snimke i okolnosti oko zlostavljanja supruge, može se naći barem jednako protuargumenta koji cijelu priču stavljaju pod upitnik. Prvo, zašto je snimka emitirana u isprekidanom obliku? Zašto gđa Lalovac nije objavila svoju priču čim se dogodila, a dogodila se još debelo prošle godine? Ako je zaista tražila pomoć udruga za zaštitu žena, zašto ju je tražila anonimno? Ako je imala razloga zvati u pomoć anonimno, zašto tu anonimnost ne prakticira i dalje nego se jada Bujancu? 

Trenutno poznate činjenice ne nude uvjerljive argumente niti za jednu niti za drugu stranu. Možda Lalovac zaista jest nasilnik koji mlati ženu, a možda supruga laže da našteti suprugu koji ne samo da je očito pobjegao iz njihovog braka nego i predstavlja suprotnu političku opciju od one kojoj je bliska gđa Lalovac. Svakako da slučaj relevantne institucije trebaju istražiti i bilo kakve pogrešne radnje sankcionirati. Ali, s obzirom na delikatnost slučaja, ne u smislu što je Lalovac istaknuti političar nego u smislu da se radi o obiteljskim problemima privatne prirode i da je u priču uključeno i maloljetno dijete Lalovčevih, ispravno je ne objavljivati neprovjerene informacije iz krajnje sumnjivih izvora u mainstream medijima baš kao što je ispravno ne objavljivati tračeve o bivšim premijerima bez ikakvih konkretnih dokaza osim priča sa foruma od uvijek dobro obavijštenih anonimaca. Ako se portal poput sprdexa želi sprdati sa ovakvom pričom, poželjno je, sprdex nitko sa gramom mozga ne uzima ozbiljno, ali ozbiljni mediji nemaju osnove za napisati argumentiranu priču iz podataka koji su im dostupni, a još manje iz izvora koji su ih objavili. 

Shvatljiva je želja javnosti za zadiranjem u tuđu privatnost, shvatljiva je i želja da se član 'bande crvene' ocrni u javnosti, no, nažalost po sve one žedne krvi, morat će se strpiti do nekih konkretnijih informacija, ako ih uopće bude. Možemo imati sumnji u funkcioniranje raznih institucija, možda je policija neučinkovita, a sudstvo sporo i pristrano, ali mainstream mediji kao bitan dio javnog života su u ovom slučaju pokazali da prihvaćaju neke civilizirane trendove i poštuju privatnost dovoljno da se ne nabacuju neargumentiranim tračevima koji hrane mase gladne senzacija i stavljanja političara na stup srama. 

6

Mac316

Kneel before your master

Ocjene (11)


Respektira (5): Spektator, Zagorec, siouxica, viewer, Alumnus


Slaže se (2): Zagorec, viewer


Ne slaže se (4): Poljanak, Grugru, Laci, Interstellar


Komentari (39)


Prosvjedi za R101 su bili jer je njihovu koncesiju htio zgrabiti Pavić/EPH.Sve je prikazano kao i zamazano kao HDZov udar na slobodu riječi,a ti isti koji nisu koncesiju uspjeli zgrabiti prosvjednicima su zavrtili mozak.Ponovo ista stvar sa Sanaderom RepopeR 0 0 0


Pavić/EPH držali su si jedni drugima ljestve,a onda se međusobno razišli,da bi kroz predstečajni proces stavili točku na i.Nuspojava ove složene i dugoročne operacije od '98 je deprimirano javno mnijenje,koje oskudjeva vijestima,obliluje instrumental RepopeR 0 0 0


izacijom medija za izravne ciljeve vlasnika. Bujanac nije ništa manje niti više opskuran nego je Babić/Index,+mnogi drugi.Među njima vlada (ne)zdrava konkurencija i ne treba očekivati da će uniformno skočiti na iste afere,nti to uzimati za argument. RepopeR 0 0 0


Mainstream čačkanje Sanader obitelji je degutantno kao postfestum Lalovca. Lažni spasitelji Markić&Buja hrabro brane ženu mjesecima kasnije iako ne žive zajedno. Lalovac nije istukao Bujanca i naravno izgubio sina i novac na sudu na to računaju M&B. Zagorec 0 0 0


Neprijateljski raspad obitelji u okolnostima smrtne bolesti i kemoterapija je pakleno gadna priča a po meni samo ljudi bez ljudskosti mogu javno o tom ''hrabro'' moralizirati kibidabi u situaciji koja bojim se može nažalost samo na gore za njih troje Zagorec 0 0 0

Analiza

Opreznost mainstream medija kao dašak civilizacije u Hrvatskoj

16.01.2017. 09:47, Što slučaj Lalovac govori o funkcioniranju institucija u Hrvatskoj?

Prokleto je lako na prvu loptu šamarati mrtvog magarca i sasuti drvlje i kamenje na Borisa Lalovca kao obiteljskog zlostaljača. Ipak je Lalovac član SDP-a, najlošije Vlade u hrvatskoj povijesti, čovjek koji je sekundirao Milanoviću i sviti u povijesno spektakularnom neradu i netransparentnosti. Danas, kad Milanovićeva Vlada i njeni članovi polako odlaze u povijest, a SDP je u gotovo pa egzistencijalnim problemima, moderno je i hipsterski nabacivati se uvredama i porugama na njihov račun, a izlaganje pojedinih istaknutih članova javnom ruglu dođe kao nekakav znak osvete i prkosa za sve ono što su zemlji i narodu priuštili. Red je došao ... više >

6

Mac316

Kneel before your master
  • 5
  • 2
  • 4
  • 39

Analiza

Zar ni selfie s Trumpom?

09.01.2017. 12:53, U čemu je tajna Predsjedničinog puta u SAD?

'Amerika, Amerika 
zemlja preko mora
nek ne ide, nek ne ide 
k'o ići ne mora'

- Zlatni dukati

Kažu da je svaka žena privlačnija ako oko sebe ima određenu auru misterija i zagonetnosti, ali Kolinda Grabar Kitarović je malo predoslovno shvatila takvu tvrdnju. Slučaj 'nestale predsjednice' je prvi koji je zabavio narod u novoj 2017. godini i treba iskreno priznati da je, iako bizaran, prilično isforsiran. Dovoljno je vremena prošlo u eri Kolinde kao predsjednice da se dođe do zaključka da ona jednostavno nije dovoljno zanimljiva niti bitna da bi njena putovanja podizala toliko buke i prašine. Iskreno, teško da nekog zaista zanima gdje je točno ona bila i s kim se točno sastala jer sastanci koje ona na državničkoj razini ima ovlasti i sposobnosti voditi ne mogu odlučivati o ničem bitnom, niti nositi poruku imalo relevantniju od floskula tipa 'SAD i Hrvatska su prijateljske zemlje koje dijele iste vrijednosti i stavove'. 

Ono što je jedino bitno i, zapravo, frustrirajuće u cijeloj priči, je što iz različitih izvora dolaze različite informacije o prirodi njenog posjeta, a cijela priča ima prizvuk nekakve loše izvedene misterije i igre zataškavanja koju provode ljudi koji ne bi mogli sakriti zrno pijeska od slona. Netko iz ureda predsjednice izjavi da je posjet SAD-u služben, pa onda Miro Kovač bubne da nije, nego privatan, predsjednica se drži teze da je služben, ali se u domovinu javi samo razglednicom i turističkim video uratkom ispred ograde Bijele kuće kakav može snimiti bilo koji turist namjernik sa mobitelom koji podržava snimanje videa i ubojitim osmijehom. Javnost je dovedena u nedoumicu i stvorena je afera iz nečega što iskreno nikog ne bi zanimalo samo da je kristalno jasno pojašnjeno. 

Da je Kolinda samo navela jedan nasumični sastanak sa bilo kojim čimbenikom američkog državnog vrha i ustupila autentične snimke protokolarnog rukovanja sa dotičnim, sve bi bilo 'posao kao inače', predsjednica je posjetila SAD da se malo prenemaže u društvu velikih faca kao što su i mnogi predsjednici i drugi državnici radili prije nje. Nikom ništa i idemo dalje. 

No, s obzirom da izgleda ne postoji nikakav pisani niti snimljeni trag da je Kolinda ikad bila bliže Bijeloj kući od vanjske strane ograde, pa kombinirano sa Kovačevom izjavom da je posjet privatan, zaista je opravdano zapitati se je li predsjednica u SAD-u turistički ili u privatnim posjetima prijateljima ili poznanicima? I da je, opet ništa strašno, vrijeme je godišnjih odmora, pola Hrvatske je na skijanjima ili egzotičnim lokacijama, oni koji nisu imaju druge brige i predsjednica im malo znači u njihovom svakodnevnom rješavanju, zašto ne bi i Kolinda malo uzela godišnji? No, opet, ako je tako, bilo bi pristojno prema javnosti čiji si službenik, o tome ju obavijestiti. Čak i najobičniji staranački uhljeb u zapećku neke javne tvrtke ima toliko pristojnosti da kad ide na godišnji ostavi na svojoj e-mail adresi obavijest 'out of office' koja jasno kaže da je na godišnjem i najčešće navodi kada se na posao vraća. Ako je Kolinda u SAD privatno, ona nije imala toliko pristojnosti. 

I tu dolazimo do najvećeg problema, zapravo jedinog problema u cijeloj priči. Što Kolinda kao predsjednica radi skoro nikog ne zanima jer se pokazalo da nema razlike između nje i Josipovića, radi se o istoj verziji političara bez ikakvih ovlasti i utjecaja, samo što jedna mrvicu bolje izgleda u čipki i štiklama. Koje službene posjete ona ima i koja je korist od toga ne zanima nikog jer smo se odavno uvjerili da je nikakva. Nitko ne brani Kolindi niti godišnji odmor, dapače, teško da bi netko i primjetio da ga uzme. No, ono što je jedini problem i što jedino javnost zanima je, tko njene provode, ako nisu službeni, plaća? A ako već posjet je službeni, javnost želi neki mali znak potvrde da se za njihov novac nešto dogodilo, da je Obama ili Trump, ili barem neki njihov potrčko, stisnuo ruku predsjednice i da se barem na sekundu u Bijeloj kući Hrvatsku spomenulo. 

No, čini se da je i to traženje previše toga. I to ljuti i frustrira. Navikli smo plaćati besmislena putovanja političara na kojima se oni smješkaju i rukuju sa svima kao da su face. No, sad više nemamo ni to. Nemamo niti iluziju da su face, Kolinda je jednostavno nestala u SAD-u, a njeni poslodavci, porezni obaveznici, ne mogu zauzvrat dobiti niti pišljivu fotografiju Kolinde u Bijeloj kući ili protokolarnu izjavu nekog službenika Bijele kuće koji barem jednom spomene riječ Hrvatska. Možda smo narod koji ima niski BDP, spori ili nikakvi ekonomski rast, ogromnu službenu nezaposlenost i još veću nezaposlenost na crno, možda smo primitivni i neobrazovani i nitko se s nama u civiliziranom svijetu ne želi posebno baviti, ali nemogućnost da nam predsjednici, formalno prvoj među jednakima, barem netko službeno u Americi namigne, to zaista boli. A dodatna sol na ranu je da je izgledno da smo za zadovoljstvo potpunog ignoriranja prve osobe naše države u najrazvijenijoj zemlji svijeta još i svi mi morali platiti iz našeg džepa. 

6

Mac316

Kneel before your master

Ocjene (11)


Respektira (9): Zagorec, Interstellar, viewer, bereza, Spektator, 5none5, msesar, siouxica, Alumnus


Slaže se (2): Laci, viewer


Komentari (3)


i najgori predsjednici država zadrže bar tolko obzira prema državi kojoj su predsjednici, da dočekaju novu godinu sa svojim građanima, pa onda odu na odmor ili na neko putiovanje....ova plavuša nije ni taj minimalizam nekakve protokolarne čestitke NEKOVARAZDIN 0 0 0


napravila, pa da se poslika u rodilištu s nekim novorođenim djetetom ili nešto takvo...uopće nebitno gdje je bila, s kim i zašto......njeno mjesto je na dočeku nove u svojoj državi...zato je i zaslužila svu ovu sprdnju s njenim posjetom USA. Potpuno NEKOVARAZDIN 0 0 0


Imaš pravo NEKOVARAZDIN, plavuša 'ko plavuša sprdala se sa narodom čija je predsjednica, pa je zaista zaslužila svu tu sprdnju ! Laci 0 0 0