Reputacija 3

  • Bodova 82.6
  • Analiza 7
  • Ocjena 494
  • Anketa 402

Analiza

Krajem prošle i početkom ove godine medij su javljali o prestanku rada Državnog inspektorata. Nisam mogao pročitati ocjenu stručne javnost o tom pitanju. Što se tiče same formalne odluke o prestanku rada državnog inspektorata, umjesto da se usporedno prikažu prednosti i nedostaci načina organizacije inspekcije, odluka o prestanku rada Državnog inspektorata donijeta je bez bilo kakve analize o tome je li potrebno organizirati inspekcije kao samostalno tijelo ili po resornom principu.

Inspekcijske ovlasti su tek dio poslova državne uprave orijentirane na zaštitu javnog interesa. U tom smislu Državni inspektorat je tek bio forma u okviru koje je poslovalo pet vrsta inspekcija. Malo je poznato da u RH djeluje najmanje 44 inspekcije s propisanim djelokrugom rada. Zato krucijalno pitanje nije djeluje li ili ne Državni inspektorat, primarno je kako se ostvaruje svrha inspekcijskog nadzora - a to je da se poslovanje onih kojih se nadzire odvija u skladu s zakonom!

U tom pogledu Inspektorat nije ispunio svoju zakonsku funkciju, a razlog tome je što je nadzor nad primjenom zakona zamijenio donošenjem naputaka za rad inspektorima koji su bili u suprotnosti odrebama i smislu zakona. Osim toga u radu inspektora ponekad nije poštivana sudska praksa tako da se o istoj stvari odlučivalo na različite načine. To nužno dovodi do pravne nesigurnosti, što samo po sebi znači nepredvidljivost oko toga kako pravilno primjeniti zakon.

Uz formalno postojanje plana rada inspektora, nadzori su se obavljali mimo plana, po "narudžbi" kod fizičkih osoba, firmi ili obrtnika koje nisu imali svoje zaštitnike. U velikim tvrtkama, ako bi se obavio nadzor, inspektori nisu utvrđivali poslovanje koje je protuzakonito jer bi vjerojatno na scenu došli njihovi zaštitnici.

Problem je u tome što se u Inspektoratu nije poštovalo načelo smostalnosti i slobodne izbora dokaza, a inspektori su nekad bili vezani uputama kako rješavati pojedini slučaj. Zato smatram da je prestanak rada Državnog inspektorata dobra stvar.

O tome kako organizirati rad inspektora postoji ustaljena praksa, to znači da se inspekcija može organizirati u sklopu ministarstava ili kao samostalna tijela (kakav je bio Inspektorat). Ostaje odgovoriti na pitanja kako rješavaju inspektori raspoređeni u drugim ministarstvima i kako će u svom nadzoru nastaviti s radom inspektori preuzeti u različita ministarstva. 

Smatram da nema nikakve realne opasnosti od toga da bi inspektori organizirani u sklopu ministarstava bili tužitelji i suci kako se to ponekad prikazuje, pod uvjetom da se poštuje načelo o samostalnosti u rješavanju predmeta. Drugo je pitanje koja bi se ponašanja nadziranih subjekata trebala sankcionirati kao prekršaj. Treba precizno odrediti za koje prekršaje su inspektori ovlašteni tužitelji. Opće je poznato da inspektori osim pokretanja prekršajnog postupka imaju ovlast i za druge mjere (npr. upravni postupak). I njih je potreno detaljno odrediti.

Postoji ozbiljna potreba za uređenjem preventivnog rada inspektora koji bi se sastojao u tome da inspektori za lakše povrede propisa ne poduzimaju nikakve sankcije osim upozorenja. Bez takvog uređenja inspektori su u obavezi pokretati postupke i za beznačajne prekršaje, što je gubitak vremena.

Iz svega ovoga slijedi da je iskustvo u 15 god rada Inspektorata pokazalo sve negativne strane organizacije inspekcije kao samostalnog tijela.

Efikasnost rada inspekcije ne ovisi o tome gdje su inspektori raspoređeni nego ovisi o tome jesu li inspektori samostalni u svom radu, jer je samo samostalan inspektor odgovoran inspektor.

Po mom mišljenju učinkovitost rada inspekcije može se postići ako inspektori imaju: a. kao alat jasne i nedvosmislene zakone i b. ako su oslobođeni bilo čijeg utjecaja u svom radu. To jedino može jačati efikasnost u postupanju inspektora, prosperitet društva i jednaka pravila za sve.

Ocjene (5)


Respektira (3): siouxica, NEKOVARAZDIN, visitor


Slaže se (1): NEKOVARAZDIN


Ne slaže se (1): abakus


Komentari (1)


Tko može jamčiti da će se poštovati samostalnost inspektora u našim uvjetima? To je toliko nevjerojatno kao da zimi baciš janje čoporu vukova i kažeš da će sigurno preživjeti ako vukovi budu poštovali njegovo pravo na život. Realno? Jasno da ne. abakus 0 0 0

Analiza

Krajem prošle i početkom ove godine medij su javljali o prestanku rada Državnog inspektorata. Nisam mogao pročitati ocjenu stručne javnost o tom pitanju. Što se tiče same formalne odluke o prestanku rada državnog inspektorata, umjesto da se usporedno prikažu prednosti i nedostaci načina organizacije inspekcije, odluka o prestanku rada Državnog inspektorata donijeta je bez bilo kakve analize o tome je li potrebno organizirati inspekcije kao samostalno tijelo ili po resornom principu. Inspekcijske ovlasti su tek dio poslova državne uprave orijentirane na zaštitu javnog interesa. U tom smislu Državni inspektorat je tek bio forma u okviru koje je poslovalo pet vrsta ... više >

  • 3
  • 1
  • 1
  • 1

Analiza

Merkel je iskusna i pragmatična političarka i nije pogriješila pristajući na uvođenje minimalca jer je to očito bio uvjet sklapanja dogovora s SPD-om koji je zauzvrat odustao od "poreza na bogate". Hoće li je radi toga birači kazniti na sljedećim izborima? Čini mi se da će nakon četiri godine - tko živ, tko mrtav - malo kome to pitanje biti pri vrhu top ljestvice razloga radi kojeg će svoj glas dati CDU-u ili drugima.

Dolazimo do filozofskog (?) pitanja minimalca. Prije bih rekao da je to ekonomsko pitanje.

S jedne strane on nema nikakvog smisla. Zašto bi poslodavcima stavljali uteg oko noge (i umjetno povećavali troškove) propisujući minimalac za radnika, ako je radnik spreman i želi raditi ispod te cijene. Možda ne želi ulagati u svoje obrazovanje ili nema sposobnosti i volje za bolji doprinos. Je li radniku bolje da je nezaposlen ili da radi bilo kakav posao? Općenito dokle seže fleksibilnost tržišta rada?

S druge strane, društvo bi trebalo nametnuti minimalne uvjete za bilo koje radno mjesto, koje podrazumijeva minimalnu plaću za bilo koji doprinos. Minimalac se odnosi na najugroženije koji se ne mogu ili ne znaju izboriti za svoja prava, nisu se mogli školovati, možda ih je pritisla sudbina (bolest, splet okolnosti, prolazna faza, nesreća) itd.

Ovo sve naravno više kači poslodavce koji imaju puno radnih mjesta koja ne zahtijevaju nikakve ili minimalne kvalifikacije.

U ovoj sam dvojbi više sklon prvoj opciji, tj. laissez faire doktrini nemiješanja države u tržišne prilike. Minimalnu plaću treba prepustiti tržištu, to je stvar konkurentnosti. Ono što država mora osigurati je bespoštednu zdravu konkurenciju kao najbolje sredstvo protiv siromaštva, nezaposlenosti, koje je osigurač bolje kvalitete života za sve.

Pitanje minimalca me podsjeća na inicijativu švicarskih socijalista i njihovog pokušaja referendumskog ograničavanja iznosa najviših plaća, koji (srećom), prije par tjedana nije prošao. Model je: povećajmo (ustanovimo) minimalac, a srežimo maksimalac.

Pogledajte samo listu zemalja koji nemaju generalni minimalac: Danska, Finska, Švedska, Austrija, Italija. Nešto nije u redu sa socijalnom politikom i neosjetljive su za najugroženije slojeve ljudi? Ne bismo baš rekli. Možda je to stvar razvijenosti ekonomije. One slabije bi umjetno željele biti razvijene.

Sumnjam da će Njemačko gospodarstvo postati manje konkuretno ovim potezom, prije će kompenzirati na niz drugih varijabli - jer za to ima snage i izbora. Samim tim, pitanje selidbe njemačkih pogona na istok ima puno više nepoznanica, gdje je cijena radne snage u radno intenzivnoj industriji svakako velika stavka, a selidba teška za kratkoročnu provedbu.

Općenito, ne podržavam zakonsko reguliranje minimalca, a ideja zajedničkog minimalca za sve EU zemlje je potpuno nerealna iz očitog razloga nejednakosti ekonomija.

Ocjene (5)


Respektira (5): Alterego, sthagon, siouxica, highend, Vjeran


Komentari

Analiza

Merkel je iskusna i pragmatična političarka i nije pogriješila pristajući na uvođenje minimalca jer je to očito bio uvjet sklapanja dogovora s SPD-om koji je zauzvrat odustao od "poreza na bogate". Hoće li je radi toga birači kazniti na sljedećim izborima? Čini mi se da će nakon četiri godine - tko živ, tko mrtav - malo kome to pitanje biti pri vrhu top ljestvice razloga radi kojeg će svoj glas dati CDU-u ili drugima. Dolazimo do filozofskog (?) pitanja minimalca. Prije bih rekao da je to ekonomsko pitanje. S jedne strane on nema nikakvog smisla. Zašto bi poslodavcima stavljali uteg oko noge (i ... više >

  • 5
  • 0
  • 0
  • 0

Analiza

U zemlji protestantske radne etike loše upravljanje poput propasti Swissaira 2001. g. ili državnog spašavanja UBS-a 2008. sigurno imaju gorak okus (UBS je 2012. imala gubitak od 2,5 mlrd CHF, a isplatila bonuse upravo u iznosu 2,5 mlrd CHF).

Inicijativa Mladih Švicarskih Socijalista je baš socijalistička uravnilovka. "Najveća godišnja plaća ne može biti 12 puta veća od najniže plaće unutar iste kompanije." (!?) Ovo je u rangu onog s temeljnim dohotkom. Bar nisu predložili minimalnu plaću u ekonomiji već onu istoj kompaniji...

Što to znači, plaće bi se trebale podizati najmanje plaćenim radnim mjestima ili smanjivati plaće najbolje plaćenima? Koja je motivacija radnika da dugoročno više doprinosi i daje iznimne rezultate ako oni neće uroditi iznimnim povratom?

Na primjer, u SAD-u je prema Institutu ekonomske politike omjer CEO plaća prema radničkim 231:1 (uključujući dioničke opcije) u njihovih 350 najvećih firmi. Od 1978-2011 CEO plaća (s opcijama) rasla je 725%, dok je radnička u privatnom sektoru rasla samo 5,7%

Ne kažem da američki omjer nije stvarno previše, međutim želim ukazati na nekoliko problema ove inicijative:

Država se miješa u privatni sektor

To nije dobro (puno puta smo vidjeli da država nije dobar poduzetnik i gospodar imovine). Ako već ubire porez i raspoređuje ga po svojoj volji, neka se ne petlja u radničke plaće. Upravo tako, radničke plaće jer je i direktor kao i svi ostali radnik u nekoj firmi. Ovdje dakle ne raspravljamo o poreznoj politici, već o ograničavanju iznosa plaća.

Stvara se umjetni plafon

Ljudi rade u određenoj firmi i žele napredovati unutar kompanije jer plafona (teoretski) nema. To svakako obuhvaća i visinu njihove kompenzacije. Osobno ne bi volio raditi u firmi koja ima plafon za visinu plaće. Zašto bi je i imala ako je profitabilna, zapošljava i raste. Što fali da viši menadžment i uprava koja uspješno i profitabilno vodi kompaniju zarađuje velik novac. To podrazumijeva umijeće, znanje i veliki trud. Nije zabadava. Smatram da ne treba postojati limit u privatnim kompanijama.

Referendum

Demokracija nije ništa drugo nego vladavina većine (tj. proces odabiranja političara od strane većine). Dakle to nije vladavina najpametnijih, najstariji, najglupljih, nego jednostavno privremeni odabir većine. Refendum je demokracija potaknute (aktivne) većine i ne znači da je referendumska odluka najpametnija, najgluplja itd. Smatram da referendum nije forma za ovakva pitanja. (Očito Švicarci znaju nešto što ja ne znam)

Kapitalizam (inovacija i motivacija)

Ova inicijativa je u suprotnosti s načelima slobodnog tržišta. Nije ni čudo da je predlažu socijalisti. Možda da svi imamo iste plaće. Ili još bolje, ajmo dati prijedlog omjera 1:3. Zašto 1:12? (Vjerojatno zato što je marketinški lakše prodavati foru da nitko ne bi trebao zarađivati više u mjesec dana nego ja zaradim u godinu.) Ako vam se ne dopada slobodno tržište, probajte socijalizam i planiranu privredu. Ili osnujte svoju firmu i budite direktor u nekoj pa onda kažite je li to lako.

Radnici i kapitalisti

Nemojmo smetnuti s uma da su svi koji rade u firmi za plaću radnici. Radnik je direktor, menadžer, inženjer, prodavač, zavarivač, portir itd. Suvlasnici (dioničari, udjelničari) su vlasnici i investitori, a njima ovo može odgovarati ili ne... Možda možemo reći da je ovo socijalistička inicijativa protiv radnika? U svakom slučaju nije promjena porezne politike poreza na dobit ili poreza na dohodak već direktno zadiranje u iznose plaća radnika.

Kad bi prijedlog prošao, malo je ljudi koje bi kačila takva odluka, međutim to su sve redom ključni lideri u svojim organizacijama (ukupno 4400 visoko plaćenih).

Nadam se da će Švicarci odbiti ovaj prijedlog. To vjerojatno ne bi značilo nestanak strujanja u tom smjeru, samo s nadam da će se prijedlozi puno bolje uobličiti i prepustiti ekonomistima na seciranje i sud.

Ocjene (5)


Respektira (3): highend, Vjeran, siouxica


Slaže se (2): armageddon, siouxica


Komentari (2)


i mene je ovo odmah asociralo na temeljni dohodak, a vidiš da je Thomas Minder i ovdje 'dao ruke'. doduše, švicarci barem imaju od čega dijeliti famozni dohodak, pa se kod njih ta ideja i ne čini toliko nesuvisla kao kad se pokušava prodati kod nas siouxica 0 1 0


s tim da je ne vjerujem da to ima ikakve šanse za proći na referendumu siouxica 0 0 0

Analiza

U zemlji protestantske radne etike loše upravljanje poput propasti Swissaira 2001. g. ili državnog spašavanja UBS-a 2008. sigurno imaju gorak okus (UBS je 2012. imala gubitak od 2,5 mlrd CHF, a isplatila bonuse upravo u iznosu 2,5 mlrd CHF). Inicijativa Mladih Švicarskih Socijalista je baš socijalistička uravnilovka. "Najveća godišnja plaća ne može biti 12 puta veća od najniže plaće unutar iste kompanije." (!?) Ovo je u rangu onog s temeljnim dohotkom. Bar nisu predložili minimalnu plaću u ekonomiji već onu istoj kompaniji... Što to znači, plaće bi se trebale podizati najmanje plaćenim radnim mjestima ili smanjivati plaće najbolje plaćenima ... više >

  • 3
  • 2
  • 0
  • 2

Analiza

Ljubav nije ljudsko pravo!

30.10.2013. 16:29, Je li moguća ustavna kriza zbog referenduma o braku?

Vatikanski ugovori

Prije svega želim ukazati na kontekst odnosa Katoličke crkve i Republike Hrvatske. Pravno je on reguliran s četiri međunarodna ugovora (koji su po svojoj pravnoj snazi iznad zakona i Ustava), tzv. Vatikanskim ugovorima. Prema njima R. Hrvatska omogućava stranoj apsolutističkoj monarhiji odgoj i indoktrinaciju djece u javnim školama, niz privilegija, te joj dodatno plaća naknadu u iznosu više od 900,000,000 kuna godišnje. Daš im prst, oni ti referendumom pokušavaju odgristi lice.

Sekularna država?

Dakle, treba se s pravom pitati je Republika Hrvatska suverena i samostalna sekularna država jer dio odgoja svoje djece prepušta vjerskoj organizaciji. Problem je u tome što su satovi vjeronauka uvijek u sredini rasporeda, pa čak i roditelji i djeca koji bi ga željeli izbjeći imaju nevolje s time. Ako netko želi vjerovati u Malika Tintilinića, Spidermana, Isusa Krista ili Bigfoota to je potpuno uredu. Mi svi moramo braniti pravo na vjeru, te pravo da svaka osoba slobodno prakticira svoja vjerska uvjerenja na način na koji to želi. Sve to pod dva uvjeta. Prvi je da vjera ne zadire u ljudska prava ostalih ljudi (tip: zabrana burke u javnim prostorima u Francusskoj). Drugi je da prakticiranje vjere ne bude financirano javnim novcem, već novcem vjernika (tip: Njemačka).

Homofobija odlazi predaleko – ljubav nije ljudsko pravo

Ma nemojte molim vas, kako osnovna ljudska potreba za ljubavlju može biti ljudsko pravo!? Ako se dvoje ljudi voli, zašto bi im itko oduzeo pravo da raspolažu zajednički stvorenom imovinom, zastupaju i brinu se za svog partnera, naslijede ga itd. Na djelu je politička igra Crkve koja preko svojih zastupnika želi diskriminaciju manjine po kriteriju seksualnosti. Radi se o pokušaju formalnog uskraćivanja ljudskih prava manjine. Ne, osobno ne želim živjeti u takvom društvu i duboko se ne slažem s time. Zašto? Jer većina ili manjina ili samo jedan čovjek ne smije odlučivati o temeljnim ljudskim pravima. U suprotnome, civilizacijski se vraćamo unatrag (i nije neka novost u posljednjih dvadeset godina).

Rad u smjeru napretka

Što je to nada? I što sada? Smatram da nada ne postoji ako nema aktivnosti koja bi potakla stvaranje okolnosti napretka u onome smjeru za koji mislimo da je ispravan. Svatko treba dati svoj doprinos: pričati s bliskim ljudima, prijateljima, poznanicima, roditeljima. Raspravljati o slobodi, ljubavi i ljudskim pravima, a protiv diskriminacije i ponižavanja. Treba podržati i potaknuti manjine, homoseksualce i one koje je strah terora čovjekomrzaca.

Formalna strana

Formalno, postoji mogućnost raspisivanja referenduma i to nitko ne dvoji. Vladajući su se igrali promjenom pravila igre valjanosti referenduma kada im je to odgovaralo (referendum za ulazak u EU), vjerojatno ne sluteći kako će im ultrakonzervativci ovako nešto smjestiti. Grozim se pomisli da bi forma mogla udaviti sadržaj na način da u, po mom mišljenju kvalitetnom Ustavu, budu prekršene „najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske“. Stojim pri tome da se nikojim referndumima i u bilo kojoj formi ne smiju umanjivati temeljna ljudska prava i slobode (manjine ili većine).

Ovo pitanje je prevažno

Nemojte smatrati da je ovo pitanje sporedno, radi se o temeljnom civilizacijskom i društvenom pitanju važnijem od autocesta ili trenutačnih političkih fokusa. Vjerski rituali i vjerovanje u zagrobni život je benigno u odnosu na diskriminaciju drugih ljudi po kriteriju ljubavi (ili boje kože, ili nacionalnosti, ili spola). Historia magistra vitae est – svi mi dobro znamo kakve mogu biti krvave i nazadne posljedice diskriminacije.

Ocjene


Komentari (12)


Što se tiče duljine teksta, jednostavno su mi ti naslovi odlomaka bili prve asocijacije, pa sam dodao rečenicu - dvije :) Losonsky 0 0 0


sva sreća pa ti je paralela s Hitlerom prenategnuta. brak je već sad zakonski definiran kao zajednica muškarca i žene i tako će ostati i po novom Baukovom zakonu. osim na ime brak i posvajanje, istospolne zajednice imaju sva druga prava... siouxica 0 1 0


slažem se, ovo je da ilustriram da si ne bi trebali pucati u glavu samo zato jer u priručiniku tako piše. Ali, mi volimo priručnike i proceduru... ;-) Losonsky 0 0 0


sve se može riješiti i kroz proceduru, samo treba znati. ključna stvar koja nam nedostaje...:) evo napisala i ja analizu pa možemo chat preselit tamo ako imaš primjedaba:) siouxica 0 0 0


uostalom, kako bi ti riješio ovu situaciju? siouxica 0 0 0

Analiza

Ljubav nije ljudsko pravo!

30.10.2013. 16:29, Je li moguća ustavna kriza zbog referenduma o braku?

Vatikanski ugovori Prije svega želim ukazati na kontekst odnosa Katoličke crkve i Republike Hrvatske. Pravno je on reguliran s četiri međunarodna ugovora (koji su po svojoj pravnoj snazi iznad zakona i Ustava), tzv. Vatikanskim ugovorima. Prema njima R. Hrvatska omogućava stranoj apsolutističkoj monarhiji odgoj i indoktrinaciju djece u javnim školama, niz privilegija, te joj dodatno plaća naknadu u iznosu više od 900,000,000 kuna godišnje. Daš im prst, oni ti referendumom pokušavaju odgristi lice. Sekularna država? Dakle, treba se s pravom pitati je Republika Hrvatska suverena i samostalna sekularna država jer dio odgoja svoje djece prepušta vjerskoj organizaciji. Problem ... više >

  • 0
  • 0
  • 0
  • 12

Analiza

Ustavne promjene

24.09.2013. 15:18, Slobodna tema: ovo želim reći...

U teoriji postoje kruti i meki ustavi. Razlika je u načinu njihove promjene. Ako se proces promjene ustava razlikuje od načina donošenja zakona, tj. stroži je i za to postoji procedura onda se događa da je ustav po svojoj pravnoj snazi iznad zakona. Krutost ustava može teoretski biti takva da sam zabrani da ga se mijenja (takav trenutno ne postoji koliko mi je poznato), ili da zabrani mijenjanje na određeno vrijeme (francuski Ustav iz 1791., na četiri godine). Nadalje, ustav može biti krut na način da se ne smiju dirati određene odredbe, na primjer trenutno važeći Ustav francuske Pete republike iz 1958. koji kaže kako se republikansko uređenje države ne može mijenjati (članak 89.)

Velika Britanija ima meko ustavno uređenje jer su zakoni najviši izvor prava, tj. nema ustav na kakve smo navikli u kontinentalno-europskom krugu, već samo mijenja zakone po postojećoj proceduri. Osobno mi se to dopada, međutim primjenjivo samo za države koje su na višem stupnju poštivanja prava i ljudskih prava, a imaju dugu tradiciju demokratskih mehanizama (nisam siguran da tu spadamo).

Nakon komunizma, u zemljama istočne europe ustavi su se relativno često mijenjali. Slovenija je svoj Ustav (1991.) mijenjala sedam puta, Češka osam puta (1992.), dok kroz dulje vremensko razdoblje Poljska na primjer ima tradiciju novih ustava.

Zanimljivo je da je mađarski Ustav iz 1949 samo nadopunjavan 1989, međutim potpuno novi Ustav je stupio na snagu 2012. On je prilično konzervativan, očito pod utjecajem Katoličke crkve i s politiziranjem određenih institucija (npr Nacionalne banke).

Iz učestalosti promjena ustava ne možemo izvesti zaključak je li to dobro ili loše, pitanje je samo u kom smjeru idu promjene ili dopune. Treba imati na umu da je svako donošenje i promjena ustava uvijek odluka političke elite tog razdoblja.

Hrvatski Ustav iz 1990. mijenjan je četiri puta. Pravo da predloži njegovu promjenu ima predsjednik, vlada ili 1/5 saborskih zastupnika. 1/2 zastupnika odlučuje o nacrtu promjene, a za promjenu je potrebno 2/3 zasupničkih glasova (članak 136).

Međutim, Ustavom je dodatno određeno (članak 87.) kako će Sabor raspisati referendum o prijedlogu njegove promjene ako to traži 10% birača. Na referendumu se odlučuje većinom onih koji su mu pristupili (!), a referendumska odluka je obavezna. To znači da na raferendum može izaći 17 ljudi, ako je većina za, odluka bi trebala biti obvezujuća. 

Hrvatski Ustav je specifičan jer se njegov nesrazmjerno veliki dio bavi ljudskim pravima i slobodama. Svjedoci smo u zadnje vrijeme kako politička inicijativa "U ime obitelji" (Katolička crkva) nastoji kroz formu referenduma ostvariti ustavne promjene. U tom svjetlu bit će zanimljivo pratiti i tražiti odgovor na pitanje je li ljubav osnovno ljudsko pravo.

Bez obzira na ishod, ono što me mrvicu ohrabruje zadnje vrijeme je da se pravna struka i političke opcije pozivaju na temeljna načela iz Ustava. Ne želeći ovdje uopće ulaziti u meritum stvari, i sudac Kolakušić je u predstečajnoj nagodbi Dalekovoda razmišljao o ustavnim načelima. Drago mi je da se poteže za legalnim i legitimnim sredstvima (jer se ne bi previše čudio ni drugim sredstvima), bez obzira slagali se mi s konačnom odlukom (politikom promjena) ili ne.

Ocjene (1)


Respektira (1): jammer


Komentari (3)


Ukidanje prohibitivne klauzule po kojoj je za pravovaljanost referenduma bila potrebna izlaznost od 50 posto plus 1 birač, a sve kako ne bi propao referendum o ulasku u EU, najbolje govori o tome kako se kod nas zakoni donose u dnevnopolitičke svrhe siouxica 0 1 0


Što misliš, kako će završiti inicijativa 'U ime obitelji'? Hoće li biti raspisan referendum kojeg su tražili i kakve su mogućnosti vladajućih da to izvrdaju? siouxica 0 0 0


To je isključivo politička, a ne pravna odluka. Moguće će ići prema Ustavnom sudu na odluku je li ref. pitanje ok. Drugo, u Ustavu stoji: Brak i pravni odnosi u braku, izvanbračnoj zajednici i obitelji uređuju se zakonom. - tj. ne Ustavom... Losonsky 0 0 0

Analiza

Ustavne promjene

24.09.2013. 15:18, Slobodna tema: ovo želim reći...

U teoriji postoje kruti i meki ustavi. Razlika je u načinu njihove promjene. Ako se proces promjene ustava razlikuje od načina donošenja zakona, tj. stroži je i za to postoji procedura onda se događa da je ustav po svojoj pravnoj snazi iznad zakona. Krutost ustava može teoretski biti takva da sam zabrani da ga se mijenja (takav trenutno ne postoji koliko mi je poznato), ili da zabrani mijenjanje na određeno vrijeme (francuski Ustav iz 1791., na četiri godine). Nadalje, ustav može biti krut na način da se ne smiju dirati određene odredbe, na primjer trenutno važeći Ustav francuske Pete republike ... više >

  • 1
  • 0
  • 0
  • 3

Analiza

Nevjerojatno je kako ljudski mozak filtrira. Na primjer, na prvu loptu nemam pojma što sam jučer ručao, međutim izvrsno se sjećam 11. rujna 2001. Prijatelj i ja smo prije 12 godina u nevjerici gledali CNN znajući da će događaji promijeniti odnose na globalnoj političkoj sceni i da lijepe stvari nisu na vidiku za neprijatelje SAD-a.

Nisam pobornik teorija zavjere. Ukoliko u određenom trenutku ne postoje nikakvi ili bar zadovoljavaći dokazi za neku tezu, to ne znači da ih moramo izmisliti. Ne moramo se ni truditi, jer mozak ionako rupe voli popunjavati maštom.

U tom smislu me ova tema asocirala na izvrsno predavanje organizirano prije godinu dana od strane "Društva za promociju znanosti i kritičkog mišljenja" u sklopu već legendarnih "Skeptika u pubu". Marko Matejčić (inženjer građevine) je zbivanja dotičnog 11. rujna u 30 minuta analizirao s čisto tehničko-stručne perspektive.

Što su to klase vatrootpornosti i kakve to veze ima s čeličnom konstrukcijom WTC-a? Statika? Jesu li tornjevi projektirani za udar zrakoplova? Činjenice?

Jesu li mozgovima slađe činjenice ili priče?

Ocjene


Komentari (2)


super predavanje, bravo za link:) ali analiza bi ti bila puno bolja da si napisao barem nekoliko najzanimiljivijih Matejčićevih teza. za one koji nemaju 45 minuta za gledanje videa:) siouxica 0 1 0


Slažem se. Sljedeći put u sličnoj situaciji ide sažetak. Losonsky 0 0 0

Analiza

Nevjerojatno je kako ljudski mozak filtrira. Na primjer, na prvu loptu nemam pojma što sam jučer ručao, međutim izvrsno se sjećam 11. rujna 2001. Prijatelj i ja smo prije 12 godina u nevjerici gledali CNN znajući da će događaji promijeniti odnose na globalnoj političkoj sceni i da lijepe stvari nisu na vidiku za neprijatelje SAD-a. Nisam pobornik teorija zavjere. Ukoliko u određenom trenutku ne postoje nikakvi ili bar zadovoljavaći dokazi za neku tezu, to ne znači da ih moramo izmisliti. Ne moramo se ni truditi, jer mozak ionako rupe voli popunjavati maštom. U tom smislu me ova tema asocirala na ... više >

  • 0
  • 0
  • 0
  • 2

Analiza

Na staroj Trešnjevci u Zagrebu je prije možda godinu izronio grafit: "Beč, Budimpešta, Berlin, Beograd, Bruxelles, ???" Zaista, postoji određeni mem i mentalitet koji nam govori da je vlast i država uvijek tuđa. Ako je takva, najbolje je podrivati je. U tom smislu izbjegavanje plaćanja poreza može, uz očitu osobnu korist, biti domoljubna poslastica.

Međutim, ne živimo li trenutno u vlastitoj državi? Kad sam unatoč fiskalizaciji neki dan svratio u pekaru kupiti par jeftinih ugljikohidrata za brzinsko ubijanje gladi, prodavačica mi nije izdala račun. Ne razmišljajući o tome u tom trenu, tek mi je po izlasku palo na pamet - ali gdje je moj JIR i ZIR broj.

Dodatno, oprostite, vrtim po glavi, ako mi ne ispišete račun, znači li to doprinos situaciji u kojoj učiteljice moje djece neće biti zadovoljne, vaš liječnik možda neće imati dodanog motiva posvetiti se kroničnoj bolesti, a naši roditelji i mi ćemo primati crkavicu od mirovine (ako i to)?

Razumijem da se svaki budžet sastoji od prihodovne i rashodovne strane, bio kućni budžet ili državni proračun. Načela su ista. Kada se planira financijska budućnost, treba naravno voditi računa o obje strane. Kad prihodujemo uredno, ali trošimo kao pijani milijarderi, zna se u kojem smjeru taj put ide. Kada nam rashodi pokrivaju nužne troškove, a pak s druge strane nema nikakvih prihoda, opet nam se dobro ne piše. U oba slučaja nema prilike za stjecanje sala (viška).

Linić na državnoj razni pokušava šarafiti prihodovnu stranu kroz učinkovitost ubiranja poreza, što mu je u resoru. Nažalost kroz politiku vlade to ne zadire na razinu stvaranja ekonomskih uvjeta za poticanje okruženja u kojem bi bilo više prihoda (čitaj: poticanje poduzetništva, niži porezi, konkurentnost, manje administracije), a kamoli rezanja rashoda neučinkovite državne uprave. Dakle mjere suzbijanja porezne evazije su same po sebi nedovoljne, ali nužne da postavimo ispravne temelje.

Politiku "tehničkih mjera" koje Linić poduzima na prihodovnoj strani podržavam. Pretpostavljam da je dio sentimenta građana koji ga podupiru na razini - crnčim i uredno plaćam poreze, zašto bih trpio nelojalnu konkurenciju i lopove u vlastitoj kući. Osim toga kod Linića se primjećuje aktivnost kao i želja da se neke stvari promijene (nitko nije ništa napravio ležeći, možda bi netko i dodao - tko radi taj i griješi).

Zaključite sami plaćaju li domoljubi redovno poreze.

Ocjene (2)


Respektira (1): propeller


Slaže se (1): matilda


Komentari (2)


Super za prvi put. Samo tako nastavi. sthagon 0 0 0


evo i ja kažem, odlično i samo tako dalje:) siouxica 0 0 0

Analiza

Na staroj Trešnjevci u Zagrebu je prije možda godinu izronio grafit: "Beč, Budimpešta, Berlin, Beograd, Bruxelles, ???" Zaista, postoji određeni mem i mentalitet koji nam govori da je vlast i država uvijek tuđa. Ako je takva, najbolje je podrivati je. U tom smislu izbjegavanje plaćanja poreza može, uz očitu osobnu korist, biti domoljubna poslastica. Međutim, ne živimo li trenutno u vlastitoj državi? Kad sam unatoč fiskalizaciji neki dan svratio u pekaru kupiti par jeftinih ugljikohidrata za brzinsko ubijanje gladi, prodavačica mi nije izdala račun. Ne razmišljajući o tome u tom trenu, tek mi je po izlasku palo na pamet - ali gdje ... više >

  • 1
  • 1
  • 0
  • 2