Reputacija 4

"My mistakes are my life." (Samuel Beckett, Endgame)

  • Bodova 128.9
  • Analiza 57
  • Ocjena 104
  • Anketa 38

Analiza

Prije nego bilo koga optužimo, pogledajmo se u ogledalo

Ne znam koja su u RH mjerila prema kojima novinar biva izbačen iz kruga profesionalaca, ali mogu samo zaključivati prema sličnosti sa svojom profesijom, jer sve su profesije slične. Profesionalac je osoba koja je školovana i iskusna u poslu kojeg obavlja i u službi koju izvršava. Profesionalac slijedi pravila struke, tj. postupa lege artis i rijetko ih krši, a i kad to čini, konzultira se s nadležnim tijelom udruge profesionalaca čija je temeljna zadaća provoditi, očuvati i unaprijediti profesiju. Profesionalac je javno ovlašten obavljati poslove iz djelokruga svoje profesije kao svoju temeljnu djelatnost. Cijena usluga profesionalca nerijetko je formalno ili neformalno određena. Posao profesionalca je istome jedini izvor prihoda. Postoje i daljnji uvjeti, ali ovi su sasvim dostatni za trenutnu temu.

Tema su novinari povezani s dva sučeljavanja predsjedničkih kandidata, tj. novinari koji su ih vodili, zatim novinari-komentatori tih sučeljavanja u tiskanim medijima i na internetu i na koncu vrli tuzemni kolumnisti, sve redom izvrsnici pisane riječi, doajeni i bardovi političkog novinarstva u Hrvata. S obzirom da čitatelji vole imena, spomenut ću tekst Darka Pavičića u Večernjem listu (http://www.vecernji.hr/predsjednicki-izbori2014/nova-tv-iza-kamera-otkrila-vise-o-kandidatima-nego-sva-suceljavanja-980976) i tekst Davora Butkovića u Jutarnjem listu (http://www.jutarnji.hr/komentar-davora-butkovica-kujundzic-i-sincic--dva-najgora-kandidata-ikad-/1261607/) koji čak ima i uvodnik koji glasi „stručna analiza“. Takvim tekstovima vrve tiskane novine, internetski portali i sl. Tekst Darka Pavičića već sam kritizirao na drugom mjestu (https://www.scribd.com/doc/250929583/Sramotni-tekst-Darka-Pavi%C4%8Di%C4%87a), a tekst Davora Butkovića toliko je nesuvisao da ga je nemoguće čak niti razumijeti, a još manje kritizirati.

Prvi dio uzroka problematičnosti tih tekstova leži u nesankcioniranoj nestručnosti novinara, laksnoj savijesti novinarskih družbi Pere Kvržice, a za spomenuta dva nikako mi nije jasno kako još uvijek djeluju kao profesionalni novinari s obzirom na ono što je o njima kao o profesionalcima dokazivo. Za drugi dio problematičnosti treba kopati dublje. Pažljivo čistiti nalazište sve dok ne prepoznamo govoreće glave Igora Bobića i Mislava Bage, nemuštih voditelja koji su elementarno prestrašeni i vidno nesposobni postaviti prava pitanja o samoj stvari i prenijeti gnjev nacije na same kandidate. No, čak niti siroti Igor i Mislav dobrim dijelom nisu osobno krivi. Krivi su kandidati. Uzmimo samo jedan primjer. Novinari postavljaju pitanje o sponzoriranju kampanje. Što čine kandidati. Pružaju nemušte odgovore, a novinari ih ne prekidaju. Što su kandidati trebali učiniti? Pozvati kameru, pokazati papir, po mogućnosti nekako ovjeren, na kojem bi pisala imena fizičkih i pravnih osoba i količine novca i ostalih resursa doniranih za i korištenih u kampanji. Je li to itko učinio?

Kako bismo dospijeli do temelja poteškoće trebamo se okrenuti relevatnim dokumentima koji definiraju ovlasti Predsjednika RH, prije svega Ustavu RH, ali i drugim zakonima (čl. 94 i daljehttp://www.usud.hr/uploads/Redakcijski%20prociscen%20tekst%20Ustava%20Republike%20Hrvatske,%20Ustavni%20sud%20Republike%20Hrvatske,%2015.%20sijecnja%202014.pdf). Zatim se trebamo okrenuti onima koji su podizanjem svoje ruke pristali uz takve sakate ovlasti. I na koncu onima koji su ih izabrali, a to je nacija. Mi sami. Pogledajmo se u ogledalo. Znam da nije ugodno, ali Bože moj.

Brbljajuće glave

I sad se pomireno, staloženo i pomalo samozadovoljno možemo okrenuti samoj stvari u pitanju. Predsjednik RH nema nikakve izvršne ovlasti. Nasuprot tome kandidati su nužnošću same kandidature stvorili privid kako su te ovlasti veće nego što jesu. No nisu. Na taj privid nadovezala su se dva sirota televizijska novinara koji su izgledali prije kao ljudi prisiljeni na taj posao, nego kao profesionalci; spremni razoriti privid, preliti bijes nacije na samozadovoljne politikante i biti kritički korektiv Hrvatske. Prava pitanja su izostala. Čime je trebalo započeti. Kratkim testom o ovlastima predsjednika RH (Ustav RH i relevantni zakoni i podzakonski akti). Naime, ako osoba ne zna čak niti opis posla za koji se natječe, onda nešto zaista nije u redu. To je pitanje nadomješteno suludim pitanjem o tome zašto kandidati misle da su najbolji za to radno mjesto, a to je krajnje blentavo, jer ne postoje uvjeti za to radno mjesto. Naime, svaki građanin RH može biti predsjednik RH. Zatim je bilo potrebno suočiti kandidate s njihovim vlastitim izjavama uspoređujući ih sa samim ovlastima i dovesti ih u škripac, ali i to je izostalo. Itd.

Ono što smo dobili jest to da je prosječno 745.120 Hrvata gledalo ta sučeljavanja i dobilo predivan privid, privid važnosti, značaja, vrijednosti i relevantnosti. Dodatni privid bio je onaj o stvarnim političarima „iza kamere“ čime se kandidate „kao obične ljude“ željelo približiti građanima. Time su počinjene kardinalne pogreške. U nastojanju da ih se prikaže kao okrutne profesionalne političare i istovremeno kao topla i obična ljudska bića počinjene su dvije pogreške. Malo se pretjeralo u u tom prikazu. Naime, nitko, pa niti profesionalac ne može toliko brzo i uvjerljivo prijeći iz uloge izvornog političkog okrutnog profesionalca u ulogu izvornog toplog i običnog ljudskog bića, osim dakako ako nije shizofrenik. Dakle, nešto je ovdje bilo neizvorno ili muljanje, a moj omiljen kandidat za točan odgovor je mogućnost da je SVE BILO MULJANJE. Naime, kandidati niti su dobri profesionalni političari, a još manje topli i srdačni oblični ljudi, jer postoje argumenti koji govore protiv toga, ili kraće svi imaju putra na glavi i kao ljudi i kao političari. Dakle, privid je kako se radi o toplim i običnim ljudima prije i poslije sučeljavanja, ali privid je i da se radi o dobrim profesionalnim političarima tijekom sučeljavanja. Ono o čemu se ovdje radi je samo to da imamo 4 kandidata koji su svi redom prosječna ljudska bića i vjerojatno ispodprosječni politički profesionalci. No, svima nam je draži privid.

Svi smo pristali uz privid. Sami kandidati; sad svjesno ili nesvjesno. Zatim novinari koji su vodili sučeljavanja. Nadalje i novinari koji su komentirali događaje. Na koncu i ljudi koji su pratili događaj i naknadne komentare, analize i sl. Nikakav povratak na samu stvar u pitanju više ne može otrijezniti zaluđenog potencijalnog birača. Privid je postignut i nema povratka u stvarnost. No, postoji vrlo slabašna, krhka i obespravljena manjina. Ona koja je postigla činičan, ironičan i parodijski odmak prateći sučeljavanje i kandidate na mrežnim stranicama kao što su Sprdex i News Bar. Te su stranice posljednji bastion zdravog razuma u ovom moru privida kojeg proizvode šuplje brbljajuće glave. Prelazim pogledom s lica kandidata na lica građana na ulicama i zatim se vraćam na lica kandidata i više ne znam tko je kandidat, a tko glasač. Ma svi ste vi moji kandidati. Svi ste vi moji predsjednici. Države na samrti.

Za ovu priliku, kao što ste i mogli predvidjeti, sastav Talking Heads sa skladbom Road to Nowhere s albuma Little Creatures iz 1985. https://www.youtube.com/watch?v=AWtCittJyr0

6

Kristijan_Krkac

"My mistakes are my life." (Samuel Beckett, Endgame)

Ocjene (7)


Respektira (5): VeNLO, cfonkic, damir_pacek, visitor, draxy


Slaže se (2): cfonkic, Laci


Komentari (4)


Istina živa kristijane.....jer je SVE BILO MULJANJE ! I to kakvoooooo....., , ali za Boga miloga zašto opet naciju kriviti ? Ako u školama krivo podučavaju djecu da je 2x2=5, pa oni to misle da je točno, kga kriviti -djecu ili učitelje ? Laci 0 1 0


@K, slažem se. Nedavno sam napisao da je sve potrebno rečeno i viđeno u tzv. predkampanji (i previše). Ostalo je cirkus na razini nešto pristojnijeg Jerryja Springera. Ali, korisno za gledanost, a komercijalne TV kuće od toga žive. damir_pacek 0 1 0


dobra pisma:) drago mi je da si našao za shodno osvrnuti se na stručnost poznatog enologa i intervjuista Davoraaaa predstečajnog pl.Butkovića, poreznog dužnika i opinion makera VeNLO 0 1 0


Večerašnje sučeljavanje bu otkrilo kakvi su kandidati. Nikakvi. Kristijan_Krkac 0 0 0

Analiza

Prije nego bilo koga optužimo, pogledajmo se u ogledalo Ne znam koja su u RH mjerila prema kojima novinar biva izbačen iz kruga profesionalaca, ali mogu samo zaključivati prema sličnosti sa svojom profesijom, jer sve su profesije slične. Profesionalac je osoba koja je školovana i iskusna u poslu kojeg obavlja i u službi koju izvršava. Profesionalac slijedi pravila struke, tj. postupa lege artis i rijetko ih krši, a i kad to čini, konzultira se s nadležnim tijelom udruge profesionalaca čija je temeljna zadaća provoditi, očuvati i unaprijediti profesiju. Profesionalac je javno ovlašten obavljati poslove iz djelokruga svoje profesije kao svoju ... više >

6

Kristijan_Krkac

"My mistakes are my life." (Samuel Beckett, Endgame)
  • 5
  • 2
  • 0
  • 4

Analiza

FALACIJA KOMPLEKSNOG PITANJA

Logika poznaje mnoge pogreške ili falacije. Jedna od poznatijih je falacija kompleksnog  (složenog) pitanja, ili pogreška mnogih pitanja (lat. plurium interrogationum) kojom se često služe policijski isljednici. Najpoznatiji primjer te pogreške glasi: „Jesi li prestao tući svoju ženu?“. Ovo pitanje zahtijeva konačan odgovor bez potrebe za postavljanjem i odgovaranjem na pitanje: „Jesi li tukao svoju ženu?“. Bilo koji odgovor na početno pitanje dokazuje da je optuženi tukao, ili da još uvijek tuče svoju ženu. Naime, ako optuženi odgovori: „Da.“, onda to znači da ju je tukao i prestao tući, a ako odgovori: „Ne.“, onda to znači da ju je tukao i da ju još uvijek tuče. Pogreška se sastoji u verbalističkom pseudo-argumentu kojim se nekoga prevesla tako što mu se postavi pitanje na koje on ne može odgovoriti.

HRVATSKO PITANJE KOMPLEKSNE FALACIJE

No, što ako postoji primjer u kojem je navedena falacija točna? Zamislimo da se postavi pitanje: „Jesu li Vlade od početka recesije 2008. do danas 2014. prestale uništavati Hrvatsku?“ Prema ključu logičke falacije, ovdje su moguća samo dva konačna odgovora. Ako netko odgovori: „Da.“, onda to znači da su je uništavale, a ako odgovori: „Ne.“, onda to znači da su je prije uništavale i da ju još uvijek uništavaju. Ovdje se, za razliku od logičke falacije kompleksnog pitanja, ne radi o tome kako su oba odgovora pogrešna, nego prije o tome kako su oba točna. Štoviše, odgovori su točni jer odgovaraju činjenicama. I Vlada HDZ-a i Vlada SDP-a vladale su u navedenom razdoblju. Nisu izašle iz recesije. Štoviše, produbile su je. To bismo mogli nazvati Hrvatskim pitanjem kompleksne falacije, da se ne radi o paradoksu koji kaže da su oba međusobno proturječna odgovora na isto pitanje točna.

VALJANO ZAKLJUČIVANJE

Valjano zaključivanje sastojalo bi se u sljedećem nizu premisa i zaključku. (1) HDZ i SDP su u posljednja dva mandata odgovorne za ŠEST (6) godina recesije. (istinito na temelju iskustva) (2) Lignja (I. J.) i Barbika (K. G. K.) kandidati su HDZ-a i SDP-a. (istinito na temelju iskustva) (3) Ako glasač glasuje za Lignju ili Barbiku, onda glasuje za HDZ ili SDP. (slijedi iz (2)) (4) Ako glasač glasuje za Lignju ili Barbiku, onda glasuje za HDZ ili SDP, stranke koje su odgovorne za ŠEST GODINA RECESIJE. (slijedi iz (3) i (1))

NE-RAZUMNOST HRVATSKIH BIRAČA

Zamislimo da se u drugom krugu predsjedničkih izbora za Predsjednika RH nađu Lignja i Barbika. U prilog tome govori nekakva značajna vjerojatnost. Ako je prethodni argument načelno valjan, štoviše, ako znamo premise, ako se zaključak razlikuje od njih i ako slijedi iz njih te samim time nemamo samo valjan zaključak, nego i dokaz, onda postoje i posljedice. Teorijski racionalna posljedica bit će sljedeća: racionalan birač uopće neće sudjelovati na izborima, jer je biranje bilo kojeg od dva navedena kandidata jednako loše. No, s obzirom na to da nesudjelovanje neće biti apsolutno, nešto poput 100%-tnog bojkota izbora (jer postoje iracionalni glasači) i s obzirom na to da je u zadanom izbornom sustavu važno iskazati negodovanje, praktično je racionalno izaći na biračka mjesta i poništiti birački listić. Nasuprot argumentu koji sugerira teorijsku racionalnost i nasuprot argumentu sukladnom postupku koji sugerira praktičnu racionalnost, Hrvati će učiniti nešto potpuno drugačije. Prvo će sami sebe uvjeriti kako HDZ i SDP nisu odgovorni za šest godina recesije, kako nisu većinski odgovorni, jer postoje dominantni izvanjski i unutrašnji uzroci za koje oni nisu odgovorni. Dakle, poricat će premisu (1). Zatim će sami sebe uvjeriti kako navedeni kandidati nisu pod paskom navedenih stranaka. Dakle, poricat će premisu (2). Konačno će poreći i zaključak (3) i najvažnije zaključak (4), a sve samo kako bi mogli sudjelovati u cirkusu, vjerovati kako Predsjednik može nešto učiniti s obzirom na recesiju, što po definiciji ne može, a prije svega će vjerovati kako će svojim glasom dokazati da postoje kao suveren, kao politička bića (grč. Οι ζοι πολιτικοι), kao ljudi.

HRVATSKI BIRAČKI AUTOFELLATIO

No, činjenica jest da čak ako bi se ovog trena dokinula ili suspendirala služba Predsjednika RH i ako bi se najvažnije ovlasti prenijele na neke druge službe, ništa se relevantno u političkom smislu ne bi promijenilo. RH bi i dalje bila podjednako demokratska i politički stabilna država kao i do sada. Recesija bi vrlo vjerojatno ostala podjednako duboka, a moguće kako bi se i zanemarivo smanjila, jer bi RH uštedjela određena sredstva koja se troše na tu službu, a samim time bi se ta sredstva (cijena izbora, nekretnine, novčane uštede itd.) mogla ulagati u nešto profitabilno od nacionalnog interesa. Ako su to posljedice u slučaju dokidanja ili suspenzije službe Predsjednika RH, legitimno je pitanje ovo – što zaista dobivamo njezinim zadržavanjem? Što zaista dobivamo biranjem bilo kojeg od ponuđenih, a napose središnjih kandidata? Izgledno je da smo spremni počiniti ne samo falaciju, nego možda i fellatio tim istim kandidatima, a napose pobjedniku, pri čemu nam, nakon slavodobitne pobjede, zasigurno neće biti vraćeno istom mjerom. Stoga proizlazi da nakon izbora, nacija to može činiti samo sama samoj sebi. Formalno, to je i dalje oblik varke ili obmane (falacija od lat. falere = obmanjivati), sadržajno je to možda oblik utjehe, ali hladno i tehnički to je ipak samo autofellatio.

ZASLUŽUJE LI BIRAČKI FELLATIO PRAVEDNU PLAĆU?

Teško mi je drugačije pojasniti odnos birača prema kandidatima. Svi odnosi u toj mreži natopljeni su i impregnirani novcem. Kandidati grade budžete iz stranačkih izvora, donacija (primjerice Lignja predsjednik svih građana 01. 12. 2014. posjećuje Plivu, ali ne i Belupo, ili JLG, kao da u Belupu ne rade hrvatski građani), itd. Sve su to poslovni odnosi. Zatim postoje i novčane nagrade za sve kandidate, a napose za pobjednika. I to je poslovni odnos. Postoje i otvorena radna mjesta u Uredu Predsjednika. Na koncu postoji i budžet. U cijeloj toj mreži samo birači ne dobivaju niti lipe. Štoviše, imaju samo troškove, a ipak izlaze na izbore i iracionalno biraju. Kako njihov postupak biranja učiniti racionalnim?

S obzirom na to kako se može procijeniti kolika će biti izlaznost na izborima, koliko je otprilike glasova potrebno za ulaz i koliko je dovoljno za pobjedu u drugom krugu, te kako se može procijeniti koliki su budžeti kampanja, zašto se ne bi recimo 80% budžeta podijelilo s dovoljnim brojem glasova i zašto se tad ne bi naplaćivao glas? Da, glasovat ću, a tržišna cijena mog glasa je, zamislimo 1.000 HRK. Neka pobjednik tijekom mandata radi što želi u okviru zakona za 1.000 HRK, jer ionako neće mene pitati što raditi, niti će me poslušati, ako mu dam svoj glas. Što je loše u tome? Zar birački fellatio nije posao kao i svaki drugi? Zar ne zaslužuje pravednu plaću? Politička prostitucija je posao kao i svaki drugi.

 

P.S.

Na ilustraciji se nalazi skulptura sa crkve Igreja de Nossa Senhora da Oliveira u Guimarãesu u Portugalu. Za ovu priliku, Tom Waits sa skladbom The Black Rider s istoimenog albuma iz 1993. godine. https://www.youtube.com/watch?v=CHTn14moHa4

6

Kristijan_Krkac

"My mistakes are my life." (Samuel Beckett, Endgame)

Ocjene


Komentari

Analiza

FALACIJA KOMPLEKSNOG PITANJA Logika poznaje mnoge pogreške ili falacije. Jedna od poznatijih je falacija kompleksnog (složenog) pitanja, ili pogreška mnogih pitanja (lat. plurium interrogationum) kojom se često služe policijski isljednici. Najpoznatiji primjer te pogreške glasi: „Jesi li prestao tući svoju ženu?“. Ovo pitanje zahtijeva konačan odgovor bez potrebe za postavljanjem i odgovaranjem na pitanje: „Jesi li tukao svoju ženu?“. Bilo koji odgovor na početno pitanje dokazuje da je optuženi tukao, ili da još uvijek tuče svoju ženu. Naime, ako optuženi odgovori: „Da.“, onda to znači da ju je tukao i prestao tući, a ako odgovori: „Ne.“, onda to znači da ... više >

6

Kristijan_Krkac

"My mistakes are my life." (Samuel Beckett, Endgame)
  • 0
  • 0
  • 0
  • 0

Analiza

“My mistakes are my life.” (Samuel Beckett)

Barbika kao kandidatkinja za Predsjednicu RH ima nekoliko nedostataka među kojima treba tražiti uzroke potencijalnog poraza na predstojećim izborima ako se poraz kojim slučajem sluči. Odgovorni se ponašaju vrlo neodgovorno; kao da ona nije politički proizvod na političkom tržištu. Ako se želi prodati proizvod, onda je potrebno slijediti načela političkog marketinga; no, to se ne čini, a samo dragi Bog zna zašto. Navedimo neke nedostatke.

Barbikini stavovi

(1) Barbika zaista može biti što god već jest svojim nasljeđem, odgojem, vlastitim stavovima, karakterom, školovanjem, radom i rezultatima, ali zaista treba razlikovati ono što jesmo od onoga što  držimo relevantnim pokazati tijekom kampanje, a što ne. Na koncu, pretjerana, ili čak potpuna iskrenost, uz to što je fizički neizdrživa i s vremenom jednostavno dosadi, paradoksalno preraste u vlastitu suprotnost kojoj se borbeno suprotstavljala – preseravanje, a to nikako ne bi bilo dobro, ako ništa drugo, onda barem zato što se ne čini namjeravanim. 

(2) Njezin načelno, a možda i zaista autentično umjeren i odmjeren stav po mnogim pitanjima trenutna javnost RH može tumačiti samo kao mlak stav, a nikako kao profinjen i rafiniran sustav vrijednosti, začinjen s nužnim posljedicama rada u diplomaciji među kojima se ističu neautentičnost, lažna dramatičnost i površnost. I iako je javnost u RH, što zahvaljujući primitivnim medijima, što zahvaljujući vlastitom primitivizmu i putru na glavi takva kakva jest, ona se ipak treba odlučiti između nametanja svog stava i prilagođavanja istog preferencijama političkog tržišta i rezultata na izborima koji se ipak mjere dobivenim glasovima što znači da je proizvod prodan ili ne.

Barbikina komunikacija i retorika

(3) Njezin nedostatak jasnijih i konkretnijih odgovora na vrlo precizna pitanja, ono što svim protukandidatima, a najviše Lignji, nedostaje, trebala bi biti njezina prednost. Tako primjerice jasni stavovi po pitanjima financija, budžeta, resursa (ljudskih i drugih) prije svega i uz to javno obvezivanje na izvršavanje obećanog pod prijetnjom odstupanja sa službe bi trebali biti prednost. Nadalje i jasni stavovi po pitanju temeljne djelatnosti i opisa posla, tj. su-stvaranje izvanjske politike i zapovijedanje OS također bi trebali biti prednost. No, nisu. Zašto nisu samo dragi Bog zna.

(4) Sve do sad navedeno vodi k njezinim nemuštim odgovorima i iskazima bez da ju itko bilo što pita u odnosu na suparnike. Naime, uopće nije jasno kad nastoji ući u raspravu s očitom namjerom pobjede u istoj, jer se tako pokazuje boljom kandidatkinjom pod konkretnim vidikom, a kad nastoji iskazati vlastiti stav bez obzira na prethodne ili buduće reakcije suparnika? Tko to ne razlikuje, gubi. Strategija izbornog stožera i nje same, ako uopće postoji, temelji sa na pretpostavci – Lignja je dovoljno loš i sam će sebe pokopati i tako ćemo sigurno pobijediti. No, to je loša strategija. Potrebno je jasno razlikovati VLASTITI STAV (TEMLJNA IZVORNA ZAMISAO), VLASTITA KONKRETNA OBEĆANJA (OVLASTI I DJELOKRUG SLUŽBE) i VLASTITE PREDNOSTI U ODNOSU NA SLABOSTI SUPARNIKA (KRITIKA). To se sve čini pomiješanim i zbrkanim. Niti znamo koji su njezini stavovi, niti znamo konkretna obećanja (uključeno sa spremnošću održavanja tih obećanja), a najmanje znamo koje su njezine prednosti u konkretnim pitanjima u kojima Lignja potencijalno IMA putra na glavi (ZAMP, banke, štedionice, veleizdaja, privatno vlasništvo, prekomjerno i besmisleno ljudstvo, prevelika i neopravdana potrošnja, itd.), a ona sama NEMA. 

Barbikin izborni stožer i strategija kampanje

(5) Prethodni prigovori koji se tiču Barbike kao osobe i kao kandidatkinje vode ljudima koji vode njezinu kampanju. Naime, iz aviona se vidi da kad ju se zatekne odgovara nepripremljena, a kad odgovara u skladu sa savjetima voditelja kampanje (dr. Mire Kovača) i glasnogovornika (Mladena Pavića). No, čak i tad zvuči nejasno. Kome se ona zaista obraća? Zašto? U tom svjetlu, nije mi jasno kako su navedene osobe najbolje što HDZ ima za ponuditi pod vidikom teorijskih i praktičnih znanja iz područja političkog marketinga. Rade li oni zaista za kandidatkinju, ili za stranku, ili čak za sebe osobno ponekad mi je zaista teško razlučiti. Zasigurno dio odgovornosti za aktualne i buduće propuste kandidatkinje treba pripisati i njima. Naime, šef kampanje i stožera bjelodano je iskusnik i znalac u svom području, ali ne vidim zašto bi to bilo relevantno za vođenje kampanje, ili se varam i čovjek ima skrivene hobije i znanja. Šef odnosa s javnošću nalikuje na mješavinu lokalnog šminkera i stranačkog nadzornika poslanog u stožer kampanje kako se kojim slučajem ne bi dogodilo da se stranka treba uskladiti s Barbikinim novopečenim stavovima, a ne obrnuto. Sve je to skupa previše traljavo i nestručno.

(6) Nastavljajući se na prethodni nedostatak, treba istaknuti kako se stječe snažan dojam da kandidatkinja daje niz nejasnih, a ponekad i međusobno proturječnih izjava vjerojatno zbog toga što njezin izborni stožer, čini se, nema autonomiju, niti stratešku, taktičku, političku, a niti financijsku, nego je pod manje ili više bjelodanim nadzorom, da ne velim diktatom, stranačkog vodstva, konkretno Karamarka, koji je možda poznat po mnogočemu, ali ne i po stručnosti u političkom marketingu. Ako je to slučaj, onda je to ozbiljan problem, kako kandidatkinje, tako i njezinog stožera, a na koncu i stranke. Vezati kandidatkinju uz stranku i inače je besmisleno, pa čak i da je ekonomska situacija u RH bajna. No, u ovoj situaciji u kojoj su obje vodeće stranke, HDZ i SDP, koje objeručke stoje iza svojih kandidata, podjednako odgovorne za ŠEST UZASTOPNIH GODINA RECESIJE, toliko isticati ovisnost kandidata o stranci više je nego nepromišljeno, a možda i potpuno promašeno.

Dakle, ako će Barbika izgubiti izbore, u onoj mjeri u kojoj će taj gubitak ovisiti o njoj, nezinom stožeru i stranci koja ju kandidira, čini se kako će uzroke poraza trebati tražiti među navedenim razlozima. Više od toga ne mogu reći jer sam amater i zafrkant u području političkog marketinga.

P.S. A propos uporabe političkih nadimaka središnjih kandidata, tj. Barbika za K. G. K. i Lignja za I. J. ne držim kako su uvredljivi više nego što su legitimni, a na koncu i legalni, jer koliko je meni poznato nije protuzakonito imati nadimak, a ako je to točno načelno, onda je točno i za političke nadimke. Sad, kako ih je tko dobio i prihvaća li ih, ili ne nije do mene, ali vodeći se prema općem iskustvu vrijedi kako je dodijeljen nadimak, kakav god bio, bolje što prije prihvatiti, pomiriti se s njim, a ako treba, čak se i rugati na vlastiti račun. To ipak svjedoči o određenoj dozi samokritike, karaktera i ozbiljnosti.

Za ovu priliku Ramones sa skladbom Bonzo Goes to Bitburg  iz 1985.

6

Kristijan_Krkac

"My mistakes are my life." (Samuel Beckett, Endgame)

Ocjene (6)


Respektira (5): Panter, visitor, NEKOVARAZDIN, siouxica, cfonkic


Slaže se (1): cfonkic


Komentari (23)


Da imamo vremena i da to nekoga ozbiljno zanima, napravil bi ozbiljne objektivno životopise Barbike i Lignje i usporedil bi ih s ovlastima i mogućnostima institucije predsjednika. Na žalost, to nikoga ne zanima. Pa zakaj bi se onda i ja brinul. Kristijan_Krkac 0 1 0


Davno je visoki amerikanac rekao mi smo za demokraciju nama je važno da svi kandidati budu ''naši'' ljudi. Tak je radio i Tito i Staljin a ni Putinu ili kolijevci demokracije UK to nije nepoznata shema. Pa je sasvim svejedno Kolinda ili Ivo Barbika Zagorec 0 0 0


Zagorec, ne kužim. Tko su tu "naši" kad si već počel? Kristijan_Krkac 0 0 0


Naši su danasUSA/EU orijentirani a najkrupniji kapital i imperij su iznad interesa svojeg naroda. Multinacionalke na ogromne profite plate manje poreza od kumica na placu, državne monopole "naši" privatiziraju a izvoz ubiju nametima, naši =njihovi. Zagorec 0 1 0


OK. Sad je jasno. Kristijan_Krkac 0 1 0

Analiza

“My mistakes are my life.” (Samuel Beckett) Barbika kao kandidatkinja za Predsjednicu RH ima nekoliko nedostataka među kojima treba tražiti uzroke potencijalnog poraza na predstojećim izborima ako se poraz kojim slučajem sluči. Odgovorni se ponašaju vrlo neodgovorno; kao da ona nije politički proizvod na političkom tržištu. Ako se želi prodati proizvod, onda je potrebno slijediti načela političkog marketinga; no, to se ne čini, a samo dragi Bog zna zašto. Navedimo neke nedostatke. Barbikini stavovi (1) Barbika zaista može biti što god već jest svojim nasljeđem, odgojem, vlastitim stavovima, karakterom, školovanjem, radom i rezultatima, ali zaista treba razlikovati ono što jesmo ... više >

6

Kristijan_Krkac

"My mistakes are my life." (Samuel Beckett, Endgame)
  • 5
  • 1
  • 0
  • 23

Analiza

HRVATSKI LJUBITELJI NOGOMETA

29.11.2014. 13:22, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

PRAVA LJUBAV!

Ljubitelji nogometa u Hrvata su posebna vrsta ljudi. Uz to što dijele sve općeljudske oznake svjetskih ljubitelja nogometa, imaju i specificum. Ovdje, u prvom redu ne bih govorio konkretno o igračima, navijačima, simpatizerima, trenerima, profesionalcima, menadžerima, vlasnicima, medijima, itd., nego o cjeloj skupini. Ta skupina ljubitelja nogometa toliko je velika da statističkom nužnošću najutjecajnija mjesta zaposjedaju oni koji dolaze iz najveće i najutjecajnije skupine, a to su neiskusnici, neznalice i nestručnjaci. Kao najutjecajniji, ONI su samim time i MEDIJSKI NAJEKSPONIRANIJI i njihovo neiskustvo, neznalaštvo i nestručnost prelijevaju se na sve ostale ljubitelje. Time je prvi i najveći krug šašavoće zatvoren i iz njega, kao iz kakvog labirinta, nema izlaska. Glas razuma se u njemu rijetko čuje. A i kad se čuje, marginaliziran je. Ako proviri iznad margine, osuđuje ga se, jer skreće s PRAVIH TEMA. No postoje i drugi krugovi šašavoća. U kojima živimo. I koji se šire.

U ČEM' JE PROBLEM?

Trenutna navodna SITUACIJA u hrvatskom klupskom nogometu lijep je primjer u predivnoj niski ŠAŠAVOĆA kojima se ljubitelji nogometa kite. Odbijanje igranja utakmice je radikalan potez. Poricanje natjecanja kao samog smisla športa, pa su se kontrapunktno svi ostali počeli natjecati u dramatičnim izjavama: političari, poslovni ljudi, športski novinari, sami klubovi, uprave, treneri, navijači, udruge i savezi; dakako, svi sa svojim malim privatnim interesima: izbornim, financijskim, medijskim, klupskim, itd. Kruna besmisla sadržana je u izjavi predsjednice NO-a Hajduka koja je u službenoj izjavi u kojoj se očekuje navođenje dokaznog materijala i napomena o tome kako su dokazi predani npr. USKOK-u, DORH-u, policiji i sl., kazala da NO traži ostavku Šukera, Šuprahe, Mamića, itd., jer su oni UZROK SVIH ZALA hrvatskog nogometa. Bez da je pitana, kazala je da NEŠTO NE VALJA, kako NEŠTO TREBA UČINITI, kako se radi o SUKOBU KONCEPCIJA narodnog kluba i privatnog kluba, itd. Moguće. Torcida za njom ponavlja kako hrvatskim nogometom vladaju nepravda, nezakonitosti i kriminal. I ovo je moguće. No, niti riječi o konkretnim slučajevima. Mislim, ako oni ne znaju KAZATI ŠTO TOČNO NE VALJA, onda to ostavlja bez komentara. A očito ne znaju, jer da znaju, kazali bi, a ako slute, bjelodano nemaju argumenata niti dokaznih materijala.

INTERES, SAMO INTERES I NIŠTA OSIM INTERESA!

Pod KRUNU SVIH ŠAŠAVOĆA guraju se svi problemi Hajduka koji tako SVOJ KLUPSKI PROBLEM želi riješiti NA POGREŠNIM INSTANCAMA, jer klupski problemi rješavaju se u klubu, ili na drugim instancama kao što je HNS, itd. Zdravko Mamić je u prvom redu problem Dinama, a ne Hajduka i ne tiče se Hajduka, a kao član IO-a HNS-a problem je HNS-a, a tek utoliko i konkretno Hajduka. Ta LAŽNA BRIGA Hajduka za hrvatski nogomet zvuči licemjerno, jer iskazuje frustraciju koja se sastoji u tome KAKO SE NISU U STANJU PLASIRATI U EUROPSKA NATJECANJA, gdje, gle čuda, NEMA MAMIĆA, ŠUPRAHE, ŠUKERA i konstantno ispadaju od trećerazrednih klubova u pretkolima (Dinamo je sve bliže tom istom stanju). Na to se nadovezuje i njihova stvarna pozicija u tuzemnom nogometu koja je već pomalo ustaljeno treće mjesto, iza Rijeke i Dinama. I sad bismo svi trebali biti taoci njihove frustracije, jer pitanje Hajduka je nacionalni interes.

No, istina je drugačija. Ne bi se ništa značajno zbilo da bilo koji, pa čak i svi klubovi Prve HNL padnu u drugu, a svi iz Druge HNL dospiju u prvu. Negdašnji veliki europski i nacionalni prvaci danas igraju po drugim, trećim i nižim ligama i nitko ne drži kako je to propast nacionalnog ili europskog nogometa (npr. Notingham Forrest koji se na jedvite jade dovukao do druge lige, a nekad je bio prvak Engleske, Europe i svijeta). Dinamo brine svoje brige i sam rješava svoje probleme kako zna i umije. Simpatizeri su odavno prestali odlaziti na utakmice, navijači također, pa čak i Dinamovci, a na koncu su i BBB mahom pod čudnim protuustavnim zabranama, jer o ulasku u gradski objekt ne odlučuje uprava kluba koja NIJE VLASNIK OBJEKTA, nego stvarni vlasnik objekta, a to je grad.

Cijela ova SMIJEŠNA SITUACIJA zaista samo pokazuje kakvo je stanje hrvatskog klupskog nogometa, tuzemnog i europskog. Usmjeravati svoju pažnju na Hajduk, Torcidu, Dinamo, BBB, na aktivnosti nemoćnih uprava i u cijeloj stvari ipak nadarenih igrača koje smo uvijek imali, POTPUNO JE POGREŠNO. Kao da su SAMO Dinamo i Hajduk hrvatski klupski nogomet. Da sam kojim slučajem navijač nekog drugog kluba, npr. Maksimira, ili ne daj Bože Tekstilca, našao bih se uvrijeđenim. Usmjeravanje pažnje je pogrešno, jer se zaustavlja na POVRŠNIM POJAVAMA, na nogometu KAO POJAVI koja uključuje politiku, medije, ekonomiju, itd., a samo marginalno na nogometu KAO IGRI. A baš NOGOMETNA IGRA treba biti u središtu pažnje, jer od nje sve započinje i s njom sve završava; naime, nema tog obroka u kojem loše glavno jelo mogu popraviti izvrsni aperitiv, juha, salata, prilog, desert i piće.

OČUVATI IGRU!

Ako se slažemo da tako treba gledati na stvari, onda treba gledati IGRU Rijeke, ne zato što je to Rijeka; što se mene tiče može komotno biti bilo koji drugi klub; nego zato što je u posljednjih par godina u Rijeci uvježbana IGRA i ta igra koju igra par izvrsnih pojedinaca i ostatak momčadi koji je prosječan, dakle u cjelini ništa lošiji niti bolji od primjerice Dinama ili Hajduka, i ta igra je SREDIŠNJI UZROK REZULTATA. Rezultati te igre nisu plod individualne nadmoći pojedinih igrača, nisu plod slučajnih solo poteza ili akcija, nisu plod pogrešaka suparnika, ili sudaca, nego, uglavnom, PLOD IGRE. Postoji JASNA UZROČNA SVEZA IZMEĐU LIJEPIH I UIGRANIH AKCIJA I REZULTATA IGRE RIJEKE U EUROPI. Rijeka je drugu godinu zaredom najuspješniji hrvatski nogometni klub u Europi. Ako to nije argument da je najbolji hrvatski klub, ne znam što jest. Dakle, IGRA, u ovom slučaju Rijeke, je ono od čega treba započeti ako nas zanima DOBROBIT tuzemnog nogometa. IGRA NEDOSTAJE DINAMU, IGRA NEDOSTAJE HAJDUKU, a i mnogim drugim klubovima. Sve ostalo je vrhunaravna šašavoća kojom ljubitelji nogometa obiluju.

Nikome ne pada na pamet analizirati što to Rijeka IGRA, a Dinamo i Hajduk bjelodano NE IGRAJU. Ako bi tko to analizirao, onda bi se trebao suočiti s okrutnom stvarnošću koja veli kako NEMAMO dobrih trenera, dobrih uprava, niti upravljačkih strategija, jer nemamo igre (o tome sam detaljnije pisao u knjižici Filozofija nogometa, 2012.). ANALIZA bi dovela do IGRE, pa zatim od IGRE do Šukera, HNS-a, Mamića, Dinama, Hajduka, trenera i svega ostalog što očito ne valja. Tad bi čak i ovakvi neartikulirani argumenti i njima primjereni postupci IMALI SMISLA. Ovako, to je nakupina šašavoća koja je ovdje, jer ČELNIM LJUDIMA donosi medijsku EKSPONIRANOST, a MEDIJIMA DONOSI ČITANOST i posredno ZARADU. Uzrok problema je jednostavan. Ne sjećam se kad sam posljednji put bio na utakmici svog kluba na kojoj nisam mogao odlijepiti oči s travnjaka zbog lijepe igre, ili kako je otprilike rekao jedan navijač Rijeke nakon posljednje utakmice – Da mi je netko prije pet godina rekao kako ću ovo vidjeti, rekao bih mu da fantazira.

Za ovu priliku sastav PIL (Public Image Limited) sa skladbom This Is Not a Love Song iz 1983. https://www.youtube.com/watch?v=Az_GCJnXAI0

6

Kristijan_Krkac

"My mistakes are my life." (Samuel Beckett, Endgame)

Ocjene (3)


Respektira (2): draxy, cfonkic


Slaže se (1): Laci


Komentari (7)


... stvar je očito politički jasno orkestrirana i to s više ciljeva. Tko ima uši neka čuje. Tko ima oči, neka gleda. Kristijan_Krkac 0 0 0


Slažem se, ali....da li je baš sve 'politički orkestrirano', ili je trula tikva radi nekada Markoviać, a sada Mamića, Vrbanovića, Šukera i njihovih doguz nika MORALA puknuti negdje ? Puklo je u Splitu, jer su u Zagrebu prevelika "gospoda" Laci 0 0 0


da pokažu prstom na Mamića i kažu mu VAN IZ NOGOMETA ! Tko misli da jedan čovjek ne može pino pokvraiti neka se sjeti košare s jabukama gdje jedna trula jabuka pokvari sve ! Da je bar jednom netko popratio tokove novca u Dinamu i Mamiću Laci 0 0 0


ali onako pošteno kako Bog zapovijeda, možda bi se sada 'najbolji' nogomet igrao po hrvatskim kaznionama. Laci 0 1 0


Trenutno se najbolji nogač igra na Kantridi, kaj je dobro, jer bolje igde, nego nigde. Ali da se ne igra najlepši na Maksimiru, to je već sramota. Kristijan_Krkac 0 0 0

Analiza

HRVATSKI LJUBITELJI NOGOMETA

29.11.2014. 13:22, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

PRAVA LJUBAV! Ljubitelji nogometa u Hrvata su posebna vrsta ljudi. Uz to što dijele sve općeljudske oznake svjetskih ljubitelja nogometa, imaju i specificum. Ovdje, u prvom redu ne bih govorio konkretno o igračima, navijačima, simpatizerima, trenerima, profesionalcima, menadžerima, vlasnicima, medijima, itd., nego o cjeloj skupini. Ta skupina ljubitelja nogometa toliko je velika da statističkom nužnošću najutjecajnija mjesta zaposjedaju oni koji dolaze iz najveće i najutjecajnije skupine, a to su neiskusnici, neznalice i nestručnjaci. Kao najutjecajniji, ONI su samim time i MEDIJSKI NAJEKSPONIRANIJI i njihovo neiskustvo, neznalaštvo i nestručnost prelijevaju se na sve ostale ljubitelje. Time je prvi i najveći krug ... više >

6

Kristijan_Krkac

"My mistakes are my life." (Samuel Beckett, Endgame)
  • 2
  • 1
  • 0
  • 7

Analiza

FEYERABENDOVA LEKCIJA

Paul Karl Feyerabend (1924.–1994.), nositelj Željeznog križa (njem. Eisernes Kreuz), učenik Ludwiga Wittgensteina i Karla Poppera, poznati austrijski filozof znanosti i anarhist (http://plato.stanford.edu/entries/feyerabend/#2.6) u djelima Protiv metode i Znanost u slobodnom društvu i u članku Kako zaštititi društvo od znanosti? branio je tvrdnju kako je znanost totalitarna poput religije, države, ili kakvog stravičnog režima i od toga ju treba osloboditi. Ima u tome istine. Zaista, poznat dictum „Izmjeriti sve mjerljivo, a nemjerljivo učiniti mjerljivim.“ (Galileo Galilei) djeluje totalitarno. Dostatno je umjesto riječi izmjeriti ubaciti riječ učiniti, a umjesto riječi mjerljivo ubaciti ime bilo koje nacije ili skupine i stvar postaje kristalno jasna. Odavno smo naučili da treba što rijeđe rabiti izraze sve, svi, svatko, uvijek i svuda, jer su totalitarni (od lat. totum = cjelina, totalitet, potpunost), a ako ih već rabimo, onda to trebamo činiti s osobitom pažnjom, oprezom, brižnošću i svakovrsnim ogradama, a Feyerabend nas na to vječno podsjeća. No, čini se kako nisu svi naučili Feyerabendovu lekciju. Primjerice, ministar Vedran Mornar.

TKO PLAĆA OBRAZOVANJE?

U serijalu Monty Pythons Flying Circus, tj. u 12. epizodi The Naked Ant (1970.) u dijelu koji se naziva Mr. Hilter and the Minehead by-election možemo vidjeti prelijepu parodiju A. Hitlera kao Mr. Hiltera koji pokušava osvojiti izbore u Engleskoj, no to mu nikako ne polazi za rukom, jer se konstantno razotkriva. (https://www.youtube.com/watch?v=vlmGknvr_Pg) Na sličan način je Mornar, inače ministar koji i inače, a napose u odnosu na ostale ministre, daje vrlo odmjerene i opravdane izjave, 27. 11. 2014. pokušao sakriti svoj totalitarizam, ali to mu je teško polazilo za rukom. Između ostalog kazao je sljedeće: „Smatram da bi bilo razumno da se studentima koji se školuju na račun države uvede obveza da ostanu neko vrijeme u Hrvatskoj ili da vrate novac ako odu van. To su napravile puno demokratičnije zemlje nego što je to Hrvatska, kao Engleska na primjer. Meni bi to bilo razumno. Jasno je da su neki protiv. Meni se čini da je etično da čovjek u kojeg se uložilo 200, 300, 400, 500, 600 tisuća kuna, koliko košta prosječni studij, da bar kroz porez vrati dio tog novca. Ja bih da se svakom studentu izda račun koliko košta godina i da na računu piše da je sto posto platila država.“ (http://hr.n1info.com/a12922/Vijesti/Mornar-Oni-koji-odu-van-trebali-bi-vratiti-novac-za-faks.html). Kasnije je pojasnio kako je želio reći da RH diplomand košta 50.000 eura i pitati – jesmo li toliko bogati da financiramo rast njemačke ekonomije? (http://www.vecernji.hr/hrvatska/mornar-to-je-moje-osobno-misljenje-nije-bilo-govora-da-cemo-to-i-napraviti-976245).

MINISTAR MORNAR KAO MISTER HILTER

Što je zaista kazao ministar? Mislim da se to može skratiti u sljedeću izjavu: „Svatko tko nakon studija napusti RH mora vratiti novac koji je RH uložila u njezino/njegovo školovanje, jer ako većina nakon studija napušta RH, onda RH tj. građani financiraju ekonomije drugih država.“ S obzirom da nije nikako diferencirao skupinu, opravdano je rečenicu započeti riječju svatko i tad ona poprima taman totalitaran ton tipično pretrpan nerazumijevanjem. Ovdje je ipak bilo potrebno razlikovati i dijeliti pojave i stvari što ministar nije učinio.

Prvo, zašto bi to trebao učiniti baš SVAKI student koji napusti RH? Postoje bolji i lošiji studenti koji nakon studija napuštaju RH. Postoje oni koji ju napuštaju nakon prvostupničke razine, nakon razine stručnog magisterija i nakon doktorata. Postoje oni koji nastavljaju studij izvan RH i mogu se obvezati da će odraditi određen broj sati kao gosti predavači i/ili kako će pokrenuti projekt i istraživanje. Sve ove treba razlikovati od onih koji nakon studija odlaze zaista samo unovčiti svoja znanja. Dilema je vrlo neugodna: ili ostati u RH gdje je za mnogo struka vrlo teško dobiti posao u struci, ili otići izvan RH i upasti u dužničko ropstvo prema RH koja će k dalje ostati država u kojoj će biti mnogo nezaposlenih.

Drugo, zašto bi baš STUDENT trebao vratiti RH novac koji je uložen u njezin/njegov studij? Student je zaista samo odabrao studij između ostalog i u skladu s ponuđenim studijima, a za ponudu studija nije odgovoran student, nego sveučilišta i na koncu nadležno ministarstvo? Ako je tako, zar onda ne bi dio odgovornosti trebali smositi neposredno oni koji su svojim potpisom i pečatom odobrili te studije? Dijelom i oni koji tim studijima upravljaju, a dijelom i onima koji te studije i provode? Ako je ministar u pravu, onda postoje i čudne posljedice. Zamislimo izvrsnog studenta koji je završio privatni fakultet ili visoku školu i za kojeg se otimaju mnoge kompanije među kojima i državne. Ako bi državna kompanija zaposlila takvog studenta, treba li tad kompanija vratiti sredstva osobi koja je financirala studij tog izvrsnog studenta?

Treće, zašto bi student koji odlazi van nakon studija dio ili cijeli novac koji je potrošen trebao vratiti baš REPUBLICI HRVATSKOJ? Zašto ne bi taj novac vratio direktno poreznim obveznicima? S obzirom na činjenicu koliko visokoobrazovanih ljudi napušta RH po svršetku studija, mislim da bi se radilo o pozamašnoj svoti čak i ako pretpostavimo ulaganje po studentu od 50.000 eura.

Četvrto, ministrova je zamisao dobra, jer je kazao da obrazovanje NIJE BESPLATNO što je činjenica. Ipak, način plaćanja, tj. otplate koji on nudi nije jedini. Ipak, ako bi se proveo bez traženja UZROKA problema, možda bi izazvao još veće nepravde i zla nego što ih nastoji umanjiti. Navedimo primjer. Nisu svi diplomirani studenti isti, jer nisu niti svi studiji isti. Primjerice, na Sveučilištu u Zagrebu studiji variraju od potpuno čudnovatih nakon kojih je vjerojatnost zapošljavanja u struci i/ili pokretanja vlastitog posla vrlo mala, do studija nakon kojih se kompanije otimaju za najbolje studente. Za nesklad između vrsta studija i, još važnije, načina studija odgovorni su oni koji su ih predložili, opravdali i odobrili, a na koncu i sam ministar. SVI ONI SU UZROK NEPOTREBNOG TROŠKA.

STUDIJ NA BONOVE

Ima i drugih rješenja. Vaučer je sličan čeku (engl. voucher, njem. Bon) i predstavlja dokument koji dokazuje da je određen iznos novca plaćen. Tako društvo može svake godine izdati bonove u nekom iznosu koje zatim potencijalni korisnik može iskoristiti na način odabira visokoobrazovne institucije i plaćanja jednog dijela školarine. Mogao bi birati između sveučilišta, veleučilišta, visokih škola i sl., ali što je još važnije, mogao bi birati između javnih i privatnih institucija. Time se postiže dvostruki učinak. Prvo, skida se suvišan financijski teret s privatnih visokoškolskih institucija, a javne se prisiljava da se svojom kakvoćom izbore za najbolje studente. Drugo, sve visokoobrazovne institucije usmjeruju se na kakvoću svoje ponude. Povećanje kakvoće studiranja vodi usmjeravanju na kakvoću rezultata studiranja i karijere visokoobrazovanih nakon studija. To znači da će se studiji prirodno prilagođavati tržištima, a s vremenom i tržišta studijima, jer studium (lat. studere = biti vrijedan) po svojoj naravi znači pritiskati naprijed, ići dalje i žudjeti, a jedino načelo koje ne spriječava napredak je – anything goes, kako je pisao Feyerabend.

Za ovu priliku No means no, sa skladbom Mondo Nihilissmo s albuma All Roads Lead to Ausfahrt iz 2006. https://www.youtube.com/watch?v=r4oQECb6Viw

6

Kristijan_Krkac

"My mistakes are my life." (Samuel Beckett, Endgame)

Ocjene (8)


Respektira (6): Panter, Laci, cfonkic, Vjeran, MlinoviZGB, visitor


Slaže se (2): Laci, cfonkic


Komentari (11)


Kiki daj baci oko na Frankly my dear I do give a damn indeed...pa se slobodno ubaci na chat...jer nemam puno novčića da bih ovdje komunicirala komentarima...Hvala NikiPapalina 0 1 0


Stižem, samo da još nekaj denem o nogaču. Kristijan_Krkac 0 0 0


Bravo Kristijane, zar Mornar misli da je novac za obrazovanje njegov a ne poreznih obveznika ? A poreski obveznici ? Vlada i Ministartstva NE STVARAJU NIŠTA već SAMO TROŠE , pa zašto umjesto ovakovih 'divljih' prijedloga ne bi se Laci 0 1 0


pobrinui da pametnije troše ? Jer nemaju dovoljno ZNANJA, a koliko smo novaca potrošili na njihovo obrazovanje ?! Laci 0 1 0


Pa da Laci. Mislim, na koncu, to je novac poreznih obveznika, pa nek se njima i vrne. Fala na komentarima. Kristijan_Krkac 0 0 0

Analiza

FEYERABENDOVA LEKCIJA Paul Karl Feyerabend (1924.–1994.), nositelj Željeznog križa (njem. Eisernes Kreuz), učenik Ludwiga Wittgensteina i Karla Poppera, poznati austrijski filozof znanosti i anarhist (http://plato.stanford.edu/entries/feyerabend/#2.6) u djelima Protiv metode i Znanost u slobodnom društvu i u članku Kako zaštititi društvo od znanosti? branio je tvrdnju kako je znanost totalitarna poput religije, države, ili kakvog stravičnog režima i od toga ju treba osloboditi. Ima u tome istine. Zaista, poznat dictum „Izmjeriti sve mjerljivo, a nemjerljivo učiniti mjerljivim.“ (Galileo Galilei) djeluje totalitarno. Dostatno je umjesto riječi izmjeriti ubaciti riječ učiniti, a umjesto riječi mjerljivo ubaciti ime bilo koje nacije ili skupine i ... više >

6

Kristijan_Krkac

"My mistakes are my life." (Samuel Beckett, Endgame)
  • 6
  • 2
  • 0
  • 11

Analiza

HRVATSKE TOALETNE ELITE

27.11.2014. 12:01, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

TOALET KAO MJESTO KULTURE

Toalet, WC i fekalije su važna tema naših života, tim slijedom i tehnike, znanosti, kulture, pa čak i estetike od naopako okrenutog Duchampovog pisoara i nazvanog Fontana iz 1917. do Manzonijevog u limenke pakiranog izmeta nazvanog Merda d'artista iz 1961. Riječ toalet (fra. toilette od toile, tkanina kojom se prekrivaju ramena dok se uređuje frizura) je prikladnija jer ne uključuje samo obavljanje male i/ili velike nužde, a često niti to, nego nešto potpuno drugačije, dok je riječ WC (engl. water closet, tj. ranije wash down closet u uporabi od 1870.) manje prikladna, jer označava vrlo naprednu tehnologiju ispiranja.

O toaletima, WC školjkama, pisoarima, fontanama, umivaonicima, velikim i malim nuždama i ostalim aktivnostima napisano je toliko eseja, znanstvenih radova i popularnih knjiga da je nemoguće sve to sažeti, prije svega zato što teme variraju od inžinjerskih radova o toaletnim izumima, preko popularnih eseja o razlikama između WC školjki, njihovim svrhama i načinima uporabe, do najčudnovatijih aktivnosti koje ljudi prakticiraju na tim mjestima. Toaleti su toliko važni u našim životima da mnoge prevažne aktivnosti posjeduju i svoje legitimne toaletne podvrste, poput toaletnih monologa, toaletnih razgovora, toaletne literature i čitanja, tolatenog pisanja, toaletnih grafita, toaletnog humora, toaletnog seksa, itd. Kao takvi oni su važan dio naše kulture. No, ta se kultura svakodnevno stubokom mijenja.

NOVE JAVNO–TOALETNE NASTRANOSTI

Kompanija SCA koja se bavi proizvodnjom higijenskih namjernica ove je godine provela svjetsko istraživanje (13 država) o higijenskim navikama ljudi na uzorku od 13.500 ispitanika (http://www.sca.com/en/Media/Publications/Hygiene-Matters/). U svakoj je državi putem online upitnika ispitano 1.000 ljudi (500 žena i 500 muškaraca). Ukupni rezultati su vrlo zanimljivi, posebno podaci o toaletnim navikama na radnom mjestu.

Aktivnosti na toaletu na poslu podijeljene su u 3 skupine: standardne, povremene i rijetke. Navedimo samo neke podatke. STANDARDNE: 22% zaposlenika WC koristi na presvlačenje, 24% za telefoniranje, samo 28% žena mijenja uloške na WC-u. POVREMENE: 10% koristi WC za privatne razgovore licem u lice, 11% za odmor ili opuštanje od frustriranosti, 15% za nanošenje šminke. RIJETKE: 3% vježba ili malo dremne na WC-u, 4% uvježbava prezentaciju, 6% radi na računalu, 7% puši ili plače, 8% se tušira i 9% čita.

S obzirom na to da se i mnoge perverzne radnje obavljaju na privatnim toaletima, ne bih se čudio da se obavljaju i na javnim, pa tako i na WC-ima na radnom mjestu. No, o tome nema previše pouzdanih podataka, a i navedeni su dovoljno zanimljivi. Ako pogledamo što zaposlenici sve rade na toaletima na svojim radnim mjestima, onda bi trebalo značajno izmijeniti definiciju toaleta kao mjesta pranja ruku i lica i obavljanja male i/ili velike nužde. Toalet, napose javni, puno je više od toga. Oni su mjesto dijaloga, kulture, umjetnosti, demokracije i pravde. Georg Koch koji je 2007.-2008. branio u Dinamu, iskusivši stare WC-e ispod istočne tribine Maksimirskog stadiona, izjavio je kako je tek tad shvatio da se radi o velikom klubu dugog nasljeđa. No, javni toaleti su i paradoksalni.

PARADOKS JAVNIH TOALETA

Paradoks javnih toaleta je dvoslojan. Prvi sloj je očit. Javni toalet je paradoksalan jer kako je moguće u javnom prostoru obavljati aktivnosti koje su bitno privatne i intimne? Ne znam kako, ali vjerojatno ima neke veze s pojmom nužnosti ili nužde. Drugi sloj je skriven ispod prvog. S jedne strane, paradoksalno je kako se suvremen-ništa-ne-stiže prezauzet i preaktivan čovjek koji je samim time i podosta prljav, redovito zgraža nad obavljanjem primjerice velike nužde u netaknutoj i čistoj prirodi, dok je, s druge strane, također paradoksalno kako se suvremen urban čovjek, sklon super-čistoći ne libi obaviti istu u nevjerojatno nečistom, zaraznom i neurednom toaletu nekog javnog prostora, hrvatskog narodnog kazališta, muzeja, koncertne dvorane, stadiona, ili kafića. Ta dva paradoksa ili proturječja na paradoksalan način oblikuju paradoskalnu konjukciju. Oba se čine točnima, štoviše, sukladnima, pa čak i harmoničnima, iako su istovremeno i suprotni. Heraklit na djelu.

Štoviše, da malo zaoštrimo situaciju, krajnosti znaju biti toliko izražene, primjerice u ženskim javnim WC-ima, recimo između ponoći i četiri sata ujutro, da se dame koje su inače ekstremno uredne, pritisnute nesretnom situacijom ili drugim motivima, u koje sad nije pristojno ulaziti, ne libe ući u muški WC i obaviti svoje i to ne samo bez imalo srama, nego i s glasnim prigovaranjem na katastrofalnu situaciju u njihovom WC-u.

WC ŠKOLJKA HRVATSKE POLITIKE

Paradoks javnih toaleta ima i svoje javne dimenzije. Tako ima poslovnu, pravosudnu, medijsku, kulturnu, ali i političku na kojoj bih se zadržao zbog nemogućnosti pokrivanja prevelike količine materijala u svim navedenim područjima. Hrvatska politika nalik je na ogromnu javnu WC školjku postavljenu u svakom hrvatskom gradu na najreprezentativniji trg pri čemu se na njezinom podignutom poklopcu projiciraju likovi hrvatskih političara koji na njoj obavljaju  veliku nuždu i u nju ispuštaju svoju stolicu, pri čemu za sobom vrlo rijetko, ako i ikad, puštaju vodu; štoviše, to čine toliko rijetko da se puštanje vode za sobom može držati ekstremnim športom. Ekstremnijim čak od najnovijih vrhunaravno ciničnih športskih aktivnosti kao što su prekidanja športskih susreta, ili odbijanje sudjelovanja u istima. Ljudi tu uglavnom vide besmisao što je elementarno pogrešno, jer se radi o krajnjem dokazu toga da su Hrvati super-športska nacija. Naime, samo super-samosvjesna-i-odgovrna športska nacija kao što su Hrvati može se i smije odati čarima cinizma, prekinuti natjecanje i/ili odbiti sudjelovati u istom i istovremeno to i dalje nazivati, ne samo športom, nego vrhuncem istog.

Posljedica te temeljne političke aktivnosti u Hrvata jest zaštopavanje WC školjke i izlijevanje fekalija po javnim prostorima i po samoj javnosti. Ono što oni čine uglavnom se svodi na sranje po suverenu. S vremena na vrijeme se postigne kritična masa fekalija, i kao u filmu Dogma, iz nje se uzdigne mitsko čudovište, nazovimo ga za ovu priliku Superdrek, te se tim istim političarima o(d)bije o glavu. Zatim kreće novi političko-probavni ciklus i/ili cirkus.

KULTURA KAO JAVNI TOALET

Za kraj spomenimo kulturne dimenzije javnih toaleta. Neinventivno, tj. već viđeno postavljanje lica su-djelatnika na donji veš glumaca kao bitno interni sukob od kojeg se radi res publica je privatiziranje javne stvari, javne, ukoliko ju ta ista javnost financira, za, ne samo unutar-strukovne razmirice mase osrednjih kao učinka sveopće negativne selekcije, nego i unutar-teorijske razmirice, esencijalno je toaletna stvar. Povrh toga, namjerno mūćenje granice između društvenog angažmana elitne kulturne institucije koji nedvojbeno i prirodno proizlazi iz njezine temeljne djelatnosti i zloporabe te iste institucije za vrlo, ponovno neinventivno, tj. već viđeno rješavanje osobnih trauma nemušto zakrabuljenih nacionalnim traumama nije samo toaletna stvar, pa čak niti toaletna perverzija, nego prije svega proizvođenje kulture kao javnog toaleta. Pozornica takve institucije okrenuta na leđa, podsjeća me na WC školjku punu sadržaja u istoj mjeri u kojoj me Bandićeve fontane okrenute na leđa podsjećaju na pisoare u akciji. Naime, više je fontana u Bandićevim WC-ima, a više WC-a nego fontana u njegovim vodoskocima, a isto vrijedi i za navedeni teatar i ne-temeljnu djelatnost istoga. Ne mogu si pomoći! Nemam l'esprit de finesse!

Za ovu priliku skladba Wynona's Big Brown Beaver skupine Primus s njihovog albuma Tales from the Punchbawl iz 1995. http://www.youtube.com/watch?v=aYDfwUJzYQg

6

Kristijan_Krkac

"My mistakes are my life." (Samuel Beckett, Endgame)

Ocjene (1)


Respektira (1): cfonkic


Komentari (3)


fotografije sve govore... cfonkic 0 0 0


da, nadam se. Kristijan_Krkac 0 0 0


Inače, prva fotografija je iz "starog" (prije preuređenja) WC kultne zagrebačke pivnice u Radićevoj, a treća iz kafića u Preradovićevoj iznad Svačke, u kojem se može čuti najkvaliutetnija rock i blues glazba u ZG. Kristijan_Krkac 0 0 0

Analiza

HRVATSKE TOALETNE ELITE

27.11.2014. 12:01, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

TOALET KAO MJESTO KULTURE Toalet, WC i fekalije su važna tema naših života, tim slijedom i tehnike, znanosti, kulture, pa čak i estetike od naopako okrenutog Duchampovog pisoara i nazvanog Fontana iz 1917. do Manzonijevog u limenke pakiranog izmeta nazvanog Merda d'artista iz 1961. Riječ toalet (fra. toilette od toile, tkanina kojom se prekrivaju ramena dok se uređuje frizura) je prikladnija jer ne uključuje samo obavljanje male i/ili velike nužde, a često niti to, nego nešto potpuno drugačije, dok je riječ WC (engl. water closet, tj. ranije wash down closet u uporabi od 1870.) manje prikladna, jer označava vrlo naprednu ... više >

6

Kristijan_Krkac

"My mistakes are my life." (Samuel Beckett, Endgame)
  • 1
  • 0
  • 0
  • 3

Analiza

„Allons danser Colinda“

23.11.2014. 12:09, Je li Kolinda Grabar Kitarović već izgubila izbore?

Cajunska Colinda

Cajuni su francuska autohtona manjina na jugu SAD-a (izgov. kažen, iskrivljeno od les Cadiens, ili les Acadiens). Danas žive u središnjoj Louisiani oko grada Lafayettea. Populacija se kreće oko 1.200.000. Hrvatskoj javnosti Cajuni su poznati prije svega zahvaljujući filmu Sothern Comfort / Južnjačka utjeha (W. Hill, 1981.) i skladbi Parlez-nous à boire, non pas de Mariage koju na koncu filma izvode legendarni Balfa Brothers i Marc Savoy. Uz to, poznati su po vrlo začinjenoj hrani (npr. Jambalaya), veseloj naravi i čudnim običajima. Poznati su i po veseloj glazbi, npr. Jambalaya (Hank Williams), skladbi koju su u svojoj obradi proslavili Credence Clearwater Revival. Nasuprot ovim poznatim kulturnim simbolima stoji podosta tragična povijest Cajuna, također opjevana u skladbi Acadie À La Louisiane B. Daigreponta. Među mnogim popularnim skladbama ističe se skladba Allons danser Colinda u mnogim izvedbama. Tekst pjesme Zaplešimo Kolinda jednostavan je i jasan. Radi se o momku koji traži Colindu da zapleše s njim dok nema majke. Colinda je ime djevojke, ali i, navodno, „riskantan ples“ Calinda. Colinda na koncu pristaje na Calindu i zapleše s momkom.  

Hrvatska Kolinda

Sličnosti između cajunske Colinde i hrvatske Kolinde uglavnom su slučajne, ali i poučne. Kolindin pristup kampanji vrlo je zbunjujuć. Podrijetlo Kolindinog stila nepoznato mi je kao i podrijetlo skladbe Colinda. Do sad sve se svodilo na dva-koraka-naprijed-jedan-nazad. Baš kad povjerujemo kako je zaplesala, ona načini kakav pogrešan korak. Sve je započelo s izvrsnim obećanjem o odricanju od Pantovčaka, Brijuna, drugih nekretnina i dobrog dijela od 150 ljudi koliko Ivo trenutno zapošljava. No, taj detalj nije prepoznat kao supstancijalno-državnički; štoviše, nastavilo se u formalističko-populističkom tonu koji je završio s propustom sa zastavom s kninske tvrđave i s kemijskom kastracijom pedofila.

Sljedeći ciklus tema otvoren je, u krizna vremena, s uvijek zanimljivom temom potrošnje. Kolinda je Ivi prgovorila kako je 240.000.000 HRK koliko je potrošio u korjenitom neskladu s učincima koje je proizveo i tu zaista ima istine. Naime, uz sav napor nije lako nabrojati desetak učinaka koji bi opravdali tolik trošak. Ne budi  lijen, Ivo joj je uzvratio s napomenom kako je u tadašnjem ministarstvu potrošila dvostruko više, zaboravivši pritom kako su spektar djelovanja i moguća učinkovitost MVEP-a više nego dvostruko veći od istih u slučaju njegove službe. Ući u ovu temu, usporediti proračune i pokazati to na konkretnim primjerima aktivnosti Kolindi bi zasigurno dalo prednost u važnoj temi, ali očito niti ona, a niti zbunjeni ljudi u njezinom stožeru, ne misle čak niti korak unaprijed, a dva koraka unaprijed su im vjerojatno futurizam i znanstvena-fantastika. I tako se nastavlja taj čudan ples.

Najnoviji ciklus tema započeo je s raspravom oko pišljivih 1.000.000 HRK koje će na poklon dobiti pobjednik prvog kruga izbora. Kolinda bi ih se odrekla i darovala, ali sirota ne može. Ivo misli da je to neopravdano i formalno se žali Vladi RH, (čitaj: SDP-u), koja ne reagira. Trgovina je jasna, a zamišljen dijalog glasio bi otprilike ovako. Milanović: Ivo, poklanjam ti 1.000.000 HRK i podršku Partije nakon prvog kruga. Josipović: Hvala Zorane. Milanović: Za uzvrat, nakon pobjede, očekujem tvoju podršku u borbi za sljedeći mandat Partiji. Josipović: Pa naravski Zorane. Ovu trgovinu Kolinda ima prilike raskrinkati, ali to ne čini. Ima priliku ocrniti Vladu RH i SDP kao iracionalne i rastrošne, ali ne. Nasuprot toj važnoj, ponovno financijskoj, temi u odnosu na učinkovitost, ona se još jednom u istom ritmu i tempu svog čudnovatog plesa okreće politikantstvu govoreći kako je glas za Ivu zaista glas za Zorana. Kome to još nije jasno? Kome još nije jasno da Ivo lupa po klaviru? Ako je to način da se otvore teme dvojbenih i možebitno kriminalnih financijskih djelatnosti Josipovića, onda dobro. Primjerice odnosa prema bankama, štedionicama, prema ZAMP-u, itd. Ima čovjek putra na glavi koliko god nam srce želi. Ako nije tako, onda zaista ne želim slušati teorijsku raspravu o njegovoj glazbi. Ako hoću uživati u klasici, slušam Schönberga i Stockhausena, a zasigurno ne Josipovića.

Zapleši Kolinda!

Cirkus je krenuo. Ivo već mjesecima obilazi RH navodno u svojstvu Predsjednika RH, a ne u svojstvu SDP-ovog predsjedničkog kandidata. Uskoro će krenuti i Kolinda. Dio naivnih građana dat će se navesti na tanak led nade kroz koji će nakon izbora još jednom propasti u ledene i mračne dubine beznađa. Na koncu ništa se neće zbiti. Sama služba predsjednika RH toliko je pasivna i osakaćena da bi i najbenevolentiji, najingeniozniji, najdjelotvorniji i najdržavotvorniji čovjek na tom mjestu izgledao poput nespretnjakovića koji stalno pokušava, ali mu nikako ne uspijeva. Od Lignje ili Mr. Kapka ne očekujemo da odjednom postane Ivo, punokrvni predsjednički kandidat, jer je imao svoju priliku i ništa pod milim Bogom nije učinio. No, od Barbike mnogi očekuju da postane Kolinda, da konačno prihvati komičan poziv Bogova kratke, jasne i djelotvorne politike, što je ujedno i srž njezine tragedije, jer je to očekivanje u činjeničnom neskladu s ovlastima Predsjednika RH. Nitko tu ništa neće učiniti. Niti će Lignja postati Ivo, što i nije teško predvidjeti, a niti će Barbika postati Kolinda.

Naivno vjerujemo da će dvoboj Lignja vs. Barbika postati dvoboj Ivo vs. Kolinda, da će Kolinda zaplesati i pomesti svog konkurenta. Čak i da se tako nešto dogodi, s obzirom na smiješne ovlasti Predsjednika RH i samim time smiješnu službu, a smiješnom su ju učinili ONI KOJI SU GLASOVALI za te i takve ovlasti, a ne ova tvrdnja, Barbika neće postati Kolinda samim time što će pobijediti Lignju. Ostat će Barbika. Ako već ne možemo birati između političke vjere i nevjere, jer moramo vjerovati, onda, po tko zna koji put predlažem vjeru u suvišnost cijelog tog cirkusa.

POSTOJANJE same službe Predsjednika RH, ovakve kakva jest, zaista JE SAMO KAZNA. Pristajanjem uz bilo kojeg kandidata prije svega se pristaje uz besmislenu, rastrošnu i nedjelotvornu službu koja je najtransparentniji oblik samokažnjavanja u Hrvata. Znam da onih koji tako misle ima najviše 2-3%, pri čemu barem polovicu te skupine čine starije i slabovidne osobe koje će pogreškom izborni listić UČINITI NEVAŽEĆIM. No, dopuštam si praznovjerje u buđenje razumnosti u Hrvata, vjeru u racionalnu manjinu. Stara i slabovidna bakica koja svoj izborni listić pogreškom učini nevažećim racionalnija je od velike većine. Tako stvari činjenično stoje. Tko ne vjeruje, neka si da truda usprediti ovlasti predsjednika s budžetom i mogućim i stvarnim učincima.

P.S.

Ostali kandidati toliko su minorni (npr. Anto Đapić), ili anakroni (npr. Milan Kujundžić koji misli da je 1991., a on sam neki uskrsli Franjo), da nisu vrijedni spomena, a jedino se gospodin Ante Gotovina čini racionalnim jer se ne želi kandidirati.

Za ovu priliku grupa Crowbar iz New Orleansa sa skladbom Existence is Punishment s albuma Crowbar iz 1993. godine.

6

Kristijan_Krkac

"My mistakes are my life." (Samuel Beckett, Endgame)

Ocjene (8)


Komentari (18)


trećeg čovjeka smo već imali, a sutra ćemo i četvrtog staviti :)..taj će biti zanimljiv mix, od svega po malo, i baš me zanima kako ćeš ga ti oslikati visitor 0 1 0


Lignju sam oslikal još kad je otišel kapak operirat. I od tad mi se niš ni prolopšal. Štoviše, sve je bljeđi i nekak prestrašeniji. Valjda mu se sve vraća kad gleda kak mu bivši konkurent izlazi iz pritvora. Kristijan_Krkac 0 0 0


Eh, da si u analizu uklopio rečenicu koja bi govorila da se budžeti MVP i Predsjedničkog ureda ne mogu uspoređivati ni po jednom parametru! A bio si na tragu govoreći o službi Predsjednika RH. IDujas 0 1 0


Odlična analiza. Panter 0 1 0


Fala svima na komentarima. Kristijan_Krkac 0 0 0

Analiza

HRVATSKI VELIKANI PLAGIRANJA II

22.11.2014. 14:35, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

Nemam vremena, volje, niti živaca detaljnije se baviti sa slučajem B. S. Mislim da je J. Z. precizno i pregledno ponudio konkluzivne argumente. Čovjek koji pod SVOJIM IMENOM postavi toliko tekstova koji su iz TUĐEG IZVORA i pri tome te tekstove niti započne, a niti završi znacima navoda, pri čemu izuzme bilo koji priznat način referiranja na tekst, na način referiranja u tekstu nakon navoda, ili u podnožnoj napomeni i sl., jest PLAGIJATOR kako je i predložio kolega J. Z. Ne radi se o dvojbenoj stvari, o graničnom slučaju. Slučaj je jasan ko dan; toliko pregledan kako bi plagijat mogla utvrditi i osoba koja uopće ne zna hrvatski. Za to se u poštenim znanstvenim zajednicama leti sa studija, ili s posla i doživljava svekolika javna osuda.

Josip Broz spašava Božu Skoku

Pitam se znam li tko je zaista B. S. zaista kad ga spašava niti manje, i više nego J. B.? Zaista ga ne spašava J. B., jer ipak nije sposoban za tako nešto, osim ako nije živ i radi u nekom supermarketu u zabačenom predjelu Novog Meksika zajedno s Janis Joplin na blagajni i s Elvisom i Jimom u skladištu. Pod autorstvom POLITIKAPLUS na portalu POLITIKA+ ,kojem je direktor Branko Čović, a v. d. glavnog urednika Ivan Klarić  objavljen je tekst „Knjiga Hrvatski velikani na udaru zbog Josipa Broza“. Zašto? Ako ništa drugo, a ono zato što je B. S. kolumnist tog portala. Treba štititi svoje ljude.

Tekst započinje tvrdnjom kako je B. S. navedenom knjigom dao „golem doprinos suglasju oko toga tko su hrvatski velikani“. Dalje se kaže da je napisao „prilično čitljivu ali ZNANSTVENU POTKRIJEPLJENU I ARGUMENTIRANU KNJIGU“. Ovo je posebno dojmljiva tvrdnja. Zatim se napada J. Z. kao osoba koja je svoj napad na B. S. započela baš kritikom uvrštavanja J. B. među velikane. Kaže se da je tako stvar započela, a „korak dalje“ bila je optužba za PLAGIJAT WIKIPEDIJE. Izraz „korak dalje“ sugerira da se J. Z. kretao u istom smjeru. Tu se skriva pogreška argumenta. Naime, jedino što povezuje prigovor o uvrštavanju J. B. među hrvatske velikane s prigovorom o možebitnom PLAGIRANJU Wikipedije jesu sami prigovaratelj i počinitelj. Ako je tako, onda izraz „korak dalje“ predstavlja jeftin retorički trik. Impicira se kao da se J. Z. iz prvog u drugi prigovor kretao istim putem i u istom smjeru. No, ništa ni na koji način ne povezuje ta dva prigovora.

Prijetnja i skok samome sebi u usta

Tekst neimenovanog autora završava posljednjim odjeljkom u kojem stoje dvije važne napomene. Prva napomena glasi: „S druge strane je zanimljivo vidjeti kako i nakon toliko godina, mržnja prema Titu ljude tjera dotle da kolege optužuju, ne samo za njegovo veličanje već i da riskiraju ozbiljnu tužbu zbog javnog blaćenja.“ Nije mi sasvim jasno, ali zar nepotpisani autor teksta implicitno prijeti J. Z.? Ako je tu netko nekoga oblatio, onda je B. S. oblatio samoga sebe. Sve ostalo samo je nošenje s posljedicama počinjenog znanstvenog kriminala.

Druga napomena glasi: „U svakom slučaju, ovo je knjiga koju vrijedi pročitati, ne toliko zbog suhoparnih podataka iz života pojedinih velikana, kakve možete naći i drugdje, već zbog jedinstvene analize koga i zašto možemo smatrati hrvatskim velikanom.“ Suhoparni podaci o kojima autor govori su cca. 50% knjige! I zatim ključan dio rečenice: „kakve možete naći i drugdje“. I ovdje je ponovno važan trik, ali i možebitna pogreška. Jesu li podaci KOJE ili KAKVE možemo pronaći i drugdje? Kako god bilo, provlači se argument o općepoznatim detaljima u tekstovima o velikanima. Zanimljivo. Nisam znao da je općepoznato kako je primjerice Matija Vlačić Ilirik autor i urednik Magdeburške centurije, ili kako je Mirko Grmek 1973. imenovan direktorom istraživanja povijesnih i medicinskih znanosti na École pratique des hautes etudes. Sve vrvi takvim podacima.

Autor nasuprot ovom problemu, kojeg očito prešutno priznaje, ističe „jedistvenu analizu koga i zašto možemo smatrati hrvatskim velikanom“. Kao prvo to se ne naziva analiza, nego raščlamba. Kao drugo, to nije raščlamba, nego oblikovanje mjerila za „biti hrvatskim velikanom“, tj. pružanja nužnih i dostatnih uvjeta za biti istim i navođenje opravdanja zašto su to nužni i dostatni uvjeti. Ovakvih knjiga ima na stotine na svijetu i ne vidim ništa „jedinstveno“ u uvjetima i mjerilu koje navodi B. S., a još manje ništa izvorno među razlozima koji opravdavaju to mjerilo i samim time druga mjerila čine lošijima. Autor teksta dakle sam sebi skače u usta. Da je šutio o stvarima o kojima bjelodano ne zna, ostao bi pametan. Prosudite sami.

Wikiskokobuk

B. S. je vrlo vjerojatno plagirao hrvatsku Wikipediju. Stručnjaci za PR okreću mu leđa. Neke novine već su se odrekle njegovih usluga. Ipak, još uvijek ima nekih koji vjeruju kako ga je moguće obraniti. Čak i ako je to moguće, mislim da ovaj tekst i način nisu ispravni i da mu još više štete. Prigovori se čine više nego opravdanima. Dakle, čak niti pozivanje na J. B. neće spasiti B. S. od posljedica. Prošla su vremena kad se nije trebalo držati navođenja tuđeg teksta „ko pijan plota“. Dakle, B. S. prvo je, kako se čini, krao. Zatim je, nakon što je, po svoj prilici, uhvaćen u krađi, počeo negirati krađu, tj. lagati. Sad još i drugi muljaju u njegovu obranu. Istina je, kako kaže dr. House, SVI LAŽU, ali to nije proturječno mogućnosti da neki ipak, s vremena na vrijeme, bivaju uhvaćenima.

Kako mi se ne bi prigovorilo da samo filozofiram, nudim i praktičan prijedlog. Poznata je činjenica da engleska Wikipedia nudi uslugu Wikibooks pri čemu se kompiliraju relevantni tekstovi koji pokrivaju neko područje, npr. filozofiju. Tako predlažem da se knjiga B. S. Hrvatski velikani uvrsti na hrvatsku Wikipediju kao prva i unikatna Wikiskokobuk. A propos, ovaj tekst posvećujem svojoj kćeri i njezinoj generaciji.

Za ovu priliku grupa Genesis sa skladbom Land od Confusion s albuma Invisible Touch iz 1986. godine.

6

Kristijan_Krkac

"My mistakes are my life." (Samuel Beckett, Endgame)

Ocjene (4)


Respektira (4): cfonkic, Panter, draxy, damir_pacek


Komentari (2)


K, notorno, ne? Kod nas i kriminalci i plagijatori, kad ih se uhvati s rukama u vreći, proglase to političkim progonom i obračunom zbog ideologije. Poput naših najpoznatijih "prepisivača", Đapića i Vase. damir_pacek 0 1 0


Čini se da - da. Kristijan_Krkac 0 0 0

Analiza

HRVATSKI VELIKANI PLAGIRANJA II

22.11.2014. 14:35, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

Nemam vremena, volje, niti živaca detaljnije se baviti sa slučajem B. S. Mislim da je J. Z. precizno i pregledno ponudio konkluzivne argumente. Čovjek koji pod SVOJIM IMENOM postavi toliko tekstova koji su iz TUĐEG IZVORA i pri tome te tekstove niti započne, a niti završi znacima navoda, pri čemu izuzme bilo koji priznat način referiranja na tekst, na način referiranja u tekstu nakon navoda, ili u podnožnoj napomeni i sl., jest PLAGIJATOR kako je i predložio kolega J. Z. Ne radi se o dvojbenoj stvari, o graničnom slučaju. Slučaj je jasan ko dan; toliko pregledan kako bi plagijat mogla ... više >

6

Kristijan_Krkac

"My mistakes are my life." (Samuel Beckett, Endgame)
  • 4
  • 0
  • 0
  • 2

Analiza

Vrijeme je da se Zoki vrati kući

21.11.2014. 00:11, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

Yorkshire, Engleska, Velika depresija

Pal (1940.–1958.) je američka glumica rođena i preminula sjevernom Hollywoodu u saveznoj državi Kaliforniji. Glumila je od 1943. do 1954. godine. U tom razdoblju snimila je cijeli niz dugometražnih filova i TV serija, ali najpoznatija je njezina uloga škotske ovčarke Lessie i to najviše iz prvog filma na tu temu – Lessie Come Home (F. M. Wilcox, MGM, 1943).

Radnja filma je jednostavna i upečatljiva. U doba velike depresije, dakle tijekom 30-ih godina 20. st., u Yokrshireu u Engleskoj roditelji dječaka Joea zbog krize i neimaštine prisiljeni su prodati njihovu škotsku ovčarku Lessie bogatom Rudlingu koji joj se oduvijek divio. Ona uspjeva pobjeći i vratiti se Joeu. No Rudling ju zatim odvozi u svoj, više stotina kilometara udaljen, dom u Škotskoj. Lessie i otamo uspjeva pobjeći i kreće na put na kojem joj se događaju ružne i po život opsane stvari, ali i lijepe i nježne dogodovštine. Nakon dugog puta vraća se Joeu koji je već izgubio svaku nadu da će ikad ponovno vidjeti svoju voljenu Lessie.

Zagreb, Hrvatska, Velika ekonomska kriza

Skoro stoljeće nakon vremena radnje filma, na sjednici Vlade RH 20. 11. 2014. U Zagrebu, ništa se posebno nije događalo. Kad je stigao na red ministar Vedran Mornar „izvijestio je članove Vlade da mora imenovati novog predstavnika Ministarstva rada i mirovinskog sustava u pregovaračkom timu Vlade o sklapanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje jer je dosadašnja predstavnica Tajana Drakulić prešla u sindikat zdravstva. Čini se da je raditi u sindikatu atraktivnije nego raditi u ministarstvu.“ Još uvijek ništa posebno. No, tad na scenu stupa Zoran Milanović i izgovara sljedeće riječi. „Lessie se vraća kući. Da, to je stalno radno mjesto. To je osoba koja je došla na nestalno radno mjesto. To su ovi koje zapošljavamo, dakle. Da, na vrijeme trajanja mandata, tako da se osoba vratila tamo gdje je sigurnije.“ Navodno spomenuta T. D. nije imala komentar na tu izjavu Z. M.

Tri tumačenja izjave

Moguća su mnoga tumačenja ove izjave, ali zadržat ću se na tri meni draga.

(1) Nakon što sam čuo vijest nisam mogao vjerovati. Zar je to Predsjednik Vlade RH članicu Vladine pregovaračke momčadi poistovjetio s kujom, doduše vrlo lijepom, pametnom i vjernom Lessie, ali ipak s kujom? S glumicom Pal? Sa psom? Čini se da jest. Pa to je neuljudno, neprimjereno i uvredljivo, pa čak i ako bi T. D. bila javno deklarirani cinik (od grč. κυνικός = psolik koje dolazi od kynos = pas). No, možda je želio reći nešto drugo. Možda je mislio nešto drugo. S obzirom na ono što je rekao, čini se da uopće nije mislio. Davno smo naučili da na pitanje o pojašnjenju toga što smo rekli odgovor nikad ne započinjemo sa „Želio sam reći...“ jer tad slijedi konačni pad Blitzkrieg protupitanjem „Pa zašto to onda niste odmah rekli?“ Na žalost, naučili smo i to da Predsjednik ove Vlade RH ne zna govoriti, ali to da zna javno vrijeđati žene nova je spoznaja. Očito ima problem sa ženama. Napustimo na tren zamisao o poredbi žene i kuje i pokušajmo na drugi način.

(2) Pretpostavimo, bona fide, kako je Z. M. želio nešto drugo reći, ali mu je to, u njegovoj retorskoj neukosti, kao i obično, ekspresno promaklo. Možda je želio kazati kako je spomenuta T. D. poput Lesie/Pal, nasilno odvedena s nekog mjesta i dovučena u pregovaračku momčad Vlade RH u kojoj zaista ne želi biti i zbog toga bježi i vraća se u sindikat zdravstva kao neki mitski dom u Yorksihreu, točnije na br. 2 na Trgu kralja Petra Krešimira IV u Zagrebu. No, ne vidim nikakvu sličnost između blagotvorne radnje filma i nemilog događaja u Vladi RH. Možda griješim.

(3) Pokušajmo treći put. Najjednostavnije objašnjenje je ono koje kaže kako je Z. M. u panici. Ljudi napuštaju brod koji tone i zbog toga je ljut. Na koncu će, ako ima imalo kapetanskog duha u sebi, ostati sam i, naravski, potonuti skupa s brodom. Nastojao je optužiti T. D. da u strahu od nesigurnosti traži sigurno radno mjesto i kako se ponijela kukavički. Dodatnu zbrku unosti izraz „nestalno radno mjesto“. Ne znam kojoj terminologiji pripada taj izraz, ali ne zvuči baš pravno; prije filozofski, ili metafizički, štoviše, egzistencijalistički. Poseban dodatak je uporaba riječi „mandat“ u jednini. Kao da sugerira da i sam napokon, poput Adolfa u bunkeru, vidi da se sprema konačan pad.

Zoran se vraća kući

Posljednje tumačenje (3) čini se najprihvatljivjim jer je jednostavno, dnevno-politikantsko i tipično-Hrvatsko. To kako se Z. M. boji konačne propasti svoje vlade ima smisla i opravdava izjavu kao produkt straha, panike i bijesa. Pretposljednje tumačenje (2) također je djelomično prihvatljivo, jer govori o tome kako se svatko spašava kako zna i umije i napušta kapetana kojem su se do nedavno svi kleli na vjernost i vraća se svojoj jedinoj ljubavi (razmišljam kako izgleda istinska ljubav između žene i sindikata zdravstva, ali toliko perverzan nisam). Prvo tumačenje (1) je ipak moralno i ljudski potpuno neprihvatljivo, ali jedino objašnjava postupak. Naime, kako između odlaska T. D. i povratka Lessie nema nikakve narativne sličnosti, čini se da preostaje samo mogućnost koja kaže da je Z. M. „tu osobu“ T. D. poistovjetio sa stvarnom glumicom Pal, ili pak s likom Lessie. Iako se poredba s Lessie može učiniti prihvatljivijom od poredbe s Pal, jer je Lessie ikona, dok je Pal, koliko god bila izvrsna glumica, ipak samo pas, uvjeravam vas, Z. M. je „tu osobu“ T. D. usporedio s kujom i zbog toga, ako već netko i treba otići nekamo, možda je ipak vrijeme da se Zoran vrati kući, gdje god bio njegov dom.

Za ovu priliku sastav Fugazi sa skladbom Bulldog Front s albuma Fugazi iz 1988. godine. Ime grupe dolazi od slanga američkih vojnika u Vijetnamu pri čemu fugazi znači sje... stuacija, ali i akronim od „Fucked Up, Got Ambushed, Zipped In [into a body bag]“ kako to piše Mark Baker u svojoj kompilaciji priča vijetnamskih veterana Nam.

6

Kristijan_Krkac

"My mistakes are my life." (Samuel Beckett, Endgame)

Ocjene (9)


Respektira (8): cfonkic, Zagorec, damir_pacek, IDujas, visitor, Panter, siouxica, draxy


Slaže se (1): cfonkic


Komentari (14)


Siouxica, to je zato kaj je većina događaja kod nas drugorazredna i barem meni nezaniljiva za komentiranje. Da sve komentiram analize bi mi imale maksimalno 10 redaka. Direktno u vugla. Nemam živaca, ni vremena. Kristijan_Krkac 2 0 0


Da, zakaj FUGAZI? "Ahistorical - you think this shit just dropped right out of the sky My analysis: it's time to harvest the crust from your eyes To surge and refine,to rage and define ourselves against your line So sorry friend, you must resign." Kristijan_Krkac 0 0 0


Ha..., , dobar tekst, ma bojim se da je Zoki toliko dezorijentiran da se ne zna vratiti kući, za razliku od Lessie koja je to znala, pa ćemo ga morati 'privesti' kući, putem izbornog vritnjaka. Laci 0 1 0


Dogodil bu se paradoks. Nema biznismena koji nije počel biznis sa sumnjivom lovom (de je Zakon o podrijetlu imovine??????). Nema političara koji nije bili, nije trenutno, ili ne bu u zatvoru. Dakle, pooštriti mjerila. Korjenito. Kristijan_Krkac 0 0 0


Teški bezobrazluk za koji bi vecina nokautirala govornika da se radilo o supruzi I Milanovic bi grubo reagirao da mu suprugu netko javno nazove Lassie. Jasno se radi o gubitku kontrole, shvatio je da je nečinjenjem upropastio stranku, državu i sebe. Zagorec 0 0 0

Analiza

Vrijeme je da se Zoki vrati kući

21.11.2014. 00:11, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

Yorkshire, Engleska, Velika depresija Pal (1940.–1958.) je američka glumica rođena i preminula sjevernom Hollywoodu u saveznoj državi Kaliforniji. Glumila je od 1943. do 1954. godine. U tom razdoblju snimila je cijeli niz dugometražnih filova i TV serija, ali najpoznatija je njezina uloga škotske ovčarke Lessie i to najviše iz prvog filma na tu temu – Lessie Come Home (F. M. Wilcox, MGM, 1943). Radnja filma je jednostavna i upečatljiva. U doba velike depresije, dakle tijekom 30-ih godina 20. st., u Yokrshireu u Engleskoj roditelji dječaka Joea zbog krize i neimaštine prisiljeni su prodati njihovu škotsku ovčarku Lessie bogatom Rudlingu koji ... više >

6

Kristijan_Krkac

"My mistakes are my life." (Samuel Beckett, Endgame)
  • 8
  • 1
  • 0
  • 14

Analiza

Šešelj - srbijanski bedak i genij hrvatske izvanjske politike

20.11.2014. 21:24, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

Za bića iz bajki često se kaže da su nijema, mutava, ili kako uopće ne govore, te se njihov jezik naziva NEMUŠT. Tako su u ovom mandatu Vlada RH, MVEP i Predsjednik RH djelovali. NEMUŠTO. Prvo, izvanjska politika bila je čista fikcija i izmišljotina, ili uopće nije postojala. Drugo, poneki, uglavnom protokolarni potezi, djelovali su mutavo. Treće, kad je i trebalo štogod poduzeti, to je djelovanje bilo nejasno, kolebljivo, višesmisleno i načelno traljavo. I zatim se pojavio V. Š. Uvrijedio je svaku žrtvu Domovinskog rata, svaku žrtvu Vukovara, svakog građanina RH, svakog Hrvata, svakog pripadnika autohtone nacionalne manjine u RH i svakog čovjeka dobre volje, kad je progovorio o srpskom Vukovaru i njegovom oslobođenju i zbog te uvrede treba biti pozvan na odgovornost.

Naši zastupnici u EP Picula i Plenković poduzeli su određene korake. Štoviše, sva državna tijela koja koordinirano ostvaruju Hrvatsku izvanjsku politiku i nacionalne interese, ili bi to barem trebali po Ustavu RH i zakonima činiti, poduzela su određene korake. Čak je ministrica MVEP kao zaljubljenica u Regijon nešto poduzela. Čak je i Predsjednik RH nešto poduzeo. Jesu li ti potezi, potpuno nedosljedni dosadašnjem (ne)djelovanju istih, objašnjivi kao:

(1) predizborno dodvoravanje potencijalnim biračima pod krinkom nacionalne politike, ili

(2) naglo buđenje punokrvne izvorne nacionalne svijesti, ove bitno anacionalne vlasti?

Svatko tko vjeruje u bajke, može vjerovati u drugi rog dileme (2), a tko pak vjeruje u Baconovu devizu (lat. lex parsimoniae, tj. kako piše John Duns Scotus u djelu Ordinatio, Pluralitas non est ponenda sine necessitate.) ipak će vjerovati u prvi rog (1). No, nešto drugo je osobito zanimljivo i paradoksalno.

Par excellence bedak?

Uz sav trud i nastojanje kako bismo V. Š.-a shvatili pa i mrvicu ozbiljno, ipak ne uspijevamo skinuti podsmijeh s lica. Čovjek je na prvi pogled bedak od kalibra koji se, prije svega, osvećuje svojim negdašnjim istomišljenicima i partijskim kolegama, pri čemu imamo dokaz da više nisu partijski kolege i istovremeno nemamo nikakvog dokaza da više nisu istomišljenici. Uspijeva u osveti. Polarizira srpsku javnost. Izaziva gnjev mnogih. Izaziva obožavanje malog broja. I,  prije svega, unazađuje put Srbije prema EU. On je tako višestruki bedak Srbije. Neka vrsta anakrone dvorske lude.

Genij hrvatske izvanjske politike?

Ipak, uz njegovo jasno lice srpske dvorske lude postoji i naličje. Naime, hrvatska izvanjska politika tijekom vladavine ove Vlade RH, Predsjednika RH i ministrice MVEP uopće nije postojala, a ako je i postojala, bila je, ili slijepo dodvoravanje volji EK, ili pak niz nemuštih, protu-državničkih i protu-državnih poteza njezinih formalnih nositelja koji te svoje funkcije mrze iz dna duše. I tad se pojavljuje V. Š. Možda i jest bedak za Srbe i u Srbiji, ali on je genij hrvatske izvanjske politike. Naime, nikome u RH nije uspjelo izmamiti ovakvu nacionalnu i patriotsku reakciju ove vlasti, ali V. Š.-u je uspjelo. Pa što je on tad, ako ne genij hrvatske izvanjske politike?

Predizborni trik

No stvar je složenija. Na prvi pogled izgleda kao da je V. Š. prouzročio nacionalnu reakciju bitno anacionalne vlasti RH, nešto samo po sebi paradoksalno. Čak i da se radi o buđenju nacionalne svijesti i bistrenju nacionalnih interesa u tim mutnim glavama, još uvijek imamo prljavu igru. Naime, radi se o činu s dvostrukim učinkom (lat. actus cum duplici effectu). Prvi učinak (re)akcija hrvatskih nositelja izvanjske politike je stvaranje dojma o buđenju nacionalne svijesti. Drugi učinak, a možda planiran i kao prvi, jest stvarno dodvoravanje neodlučnim biračima. Dio birača nasjest će na trik. Dio neće. No, ide li to na ruku V. Š.-u? Na neki način, jasno da ne. Ipak ide na ruku Srbiji. Ako u RH na vlasti ostane koalicija koja je nepristojno snošljiva prema Srbiji, Srbija će lakše ući u EU. Ako pak na vlast dospije navodno desna koalicija, ući će u EU, ali puno teže i s mnogo ustupaka, uglavnom Hrvatskoj. Na koncu, ako na vlast dospije kakav niz radikalnije desnih pojedinaca i stranaka, onda Srbija vjerojatno još dugo neće ući u EU.

Tako je V. Š. zaista pomogao trenutnoj vlasti u RH i istovremeno je nedvojbeno srbijanski bedak par excellence i genij hrvatske izvanjske politike. Ako se sad vratimo dilemi s početka i pitamo se što se čini točnijim s obzirom na poteze hrvatskih vlasti, tj. (1) ili (2), čini se ne samo jednostavnijim, nego i opravdanijim vjerovati u prvi rog dileme (1). Dakle, radi se o dodvoravanju potencijalnim biračima pri čemu je za taj cilj kao sredstvo uzeta nužno državnička izvanjsko-politička reakcija na mućku provokaciju i uvredu koja smije biti motivirana isključivo izvornim nacionalnim interesom, a ne dnevnim politikantstvom kao što je najvjerojatnije slučaj.

Za ovu priliku za V. Š. skladba Srce Vatreno (Izvođači: Nered feat. Zapresic Boyz).   

6

Kristijan_Krkac

"My mistakes are my life." (Samuel Beckett, Endgame)

Ocjene (10)


Respektira (7): cfonkic, Zagorec, IDujas, visitor, Panter, siouxica, draxy


Slaže se (3): cfonkic, Laci, Panter


Komentari (9)


... to prepoznati i pogoditi srž stvari. Pojavna, pojmovna i logička analiza su samo početak. Uvek postoji dost posla do JASNOĆE. Kad je javna stvar jednom JASNA, tad je stvar svršena. Puno toga kod nas nije jasno. MEHR LICHT! (Goethe) Kristijan_Krkac 0 0 0


Kaj je, je! IDujas 0 1 0


Sve si rekao OK, samo bih dodao da je naša tzv. vanjska politika ustvari izvana dirigirana "muzika" na koju naši političari plešu poput zombija bez vlastite volje i pameti. Laci 0 1 0


Fala Laci. U prilog tome kaj veliš postoje INDICIJE, ima ih malo i razasute su, ali nemam strogih dokaznih materijala, tipa potpisanih dokumenata, komunikacije i sl. Kad bi to imal, mogel bi analizirat. Ovak ne znam. Kristijan_Krkac 0 0 0


Super napisano i argumentiran krivi zaključak. Š nije bedak još manje genije. Vidim ga kao profesionalnog zločinca intelektualca s višim IQ spretnog govornika nadarenog za komunikaciju potrebnu bilo kojem zločinačkom pokretu njemu od osobne koristi Zagorec 0 0 0

Analiza

Šešelj - srbijanski bedak i genij hrvatske izvanjske politike

20.11.2014. 21:24, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

Za bića iz bajki često se kaže da su nijema, mutava, ili kako uopće ne govore, te se njihov jezik naziva NEMUŠT. Tako su u ovom mandatu Vlada RH, MVEP i Predsjednik RH djelovali. NEMUŠTO. Prvo, izvanjska politika bila je čista fikcija i izmišljotina, ili uopće nije postojala. Drugo, poneki, uglavnom protokolarni potezi, djelovali su mutavo. Treće, kad je i trebalo štogod poduzeti, to je djelovanje bilo nejasno, kolebljivo, višesmisleno i načelno traljavo. I zatim se pojavio V. Š. Uvrijedio je svaku žrtvu Domovinskog rata, svaku žrtvu Vukovara, svakog građanina RH, svakog Hrvata, svakog pripadnika autohtone nacionalne manjine u RH ... više >

6

Kristijan_Krkac

"My mistakes are my life." (Samuel Beckett, Endgame)
  • 7
  • 3
  • 0
  • 9

Analiza

Hrvatski velikani plagiranja

18.11.2014. 11:26, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

SLUČAJ PLAGIRANJA

Izv. prof. dr. sc. BOŽO SKOKO, nstavnik na FAKULTETU POLITIČKIH ZNANOSTI U ZAGREBU Sveučilišta u Zagrebu, predavač na Diplomatskoj akademiji Ministarstva vanjskih i europskih poslova i kolumnist Večernjeg lista navodno je kontaktirao glavnog urednika informativnog portala DNEVNO.HR Ivicu Granića (http://www.dnevno.hr/dnevno/1110-impressum.html) i zamolio ga da s portala makne tekst prof. dr. sc. Jure Zovka koji piše o njegovoj knjizi „Hrvatski velikani“ (http://www.vecernji.hr/hrvatska/skokini-hrvatski-velikani-nacionalna-su-budnica-961404). Čovjek bi pomislio – pa zašto se miče tekst o knjizi, što je to u kritici toliko poražavajuće što zahtijeva takvu intervenciju? Prof. Zovko u svom je tekstu nastojao ukazati kako je Skoko u svojoj knjzi u nakladi Večernjeg lista (pod uredništvom Dražena Klarića) moguće plagirao, ni manje ni više nego Wikipediju. No kako se tako nešto moglo dogoditi samom autoru? Štoviše kako je tako nešto moglo promaći veleučenim recenzentima knjige, redom: NEVEN BUDAK, povjesničar, IVAN TANTA, komunikolog i VLADIMIR LONČAREVIĆ, povjesničar. Najžalosnije u cijeloj stvari je to što je Skoko knjigu posvetio svom sinu i njegovoj generaciji. Nikako mi nije jasno što možebitnim plagijatom zaista želi poručiti svom sinu i njegovoj generaciji? No, krenimo na samu stvar u pitanju.

PLAGIJAT ČEGA?

Na istoj toj Wikipediji, tj. njezinoj hrvatskoj inačici, koju je Skoko prema tekstu Zovka možebitno PLAGIRAO, plagijat se određuje na sljedeći način: „Plagijat (lat. plagere = oteti), označava čin prisvajanja ili kopiranja tuđeg pisanog, umjetničkog ili drugog kreativnog rada u svoj vlastiti, bilo djelomice ili u cijelosti, bez navođenja izvornog autorstva ili izvornika. Za razliku od krivotvorenja u kojemu je upitna autentičnost djela, kod plagijata je riječ o nezakonitom i neetičnom prisivanju tuđeg djela, koje se prikazuje kao vlastito.“ (http://hr.wikipedia.org/wiki/Plagijat, pristupljeno: 18. 11. 2014.). Ovako se, naime, primjereno citira Wikipedija. Sad je pitanje je li Skoko plagirao Wikipediju.

Kako je tekst s portala DNEVNO.HR maknut, a prof. Zovko kaže kako su mu u redakciji kazali da je maknut na intervenciju glavnog urednika IVICE GRANIĆA, tekst tamo više nije dostupan. Na svu sreću tekst prof. Zovka prenio je MAXPORTAL.HR (pod imenom Marko Marković) i dostupan je na sljedećoj poveznici (http://www.maxportal.hr/nova-sramota-dr-boze-skoke-prepisao-pola-wikipedija-pa-pozvao-josipovica-na-promociju/).

Tamo prof. Zovko navodi TRI slučaja plagiranja Wikipedije, tj. slučajeve tekstova o Šufflayu, Matiji Vlačiću Iliriku i Mirku Grmeku. Iz poredbi tekstova s Wikipedije i tekstova Skokine knjige jasno je da se radi o tekstovima koji su identični u više od 99%, sadržajem, formom, stilom i kolikoćom. Ako su tekstovi na Wikipediji u prvoj inačici napisani prije nego što je Skoko objavio svoju knjigu, onda je jasno kako je Skoko plagirao te tekstove. Pitanje je samo koga i kako?

NA KOJI NAČIN?

Tekstovi na Wikipediji nemaju ime autora, no i bez toga činjenica jest kako je Wikipedija, barem ona na engleskom jeziku, pouzdanija čak i od Encyclopaedije Britannice. Wikipedija je dakle vrlo pouzdan izvor informacija. Jasno je dakle što je Skoko plagirao. No, nije jasno koga je plagirao? Kako su tekstovi o navedenim hrvatskim velikanima na Wikipediji u svojim prvim inačicama nastali prije objave Skokine knjige nekoliko je mogućnosti plagiranja: (1) Skoko je plagirao Wikipediju, (2) Skoko je dao studentima da mu načine seminare, studenti su plagirali Wikipediju, a zatim je Skoko plagirao radove studenata, a posredno i Wikipediju i (3) Skoko je autor tekstova na Wikipediji i time citira samoga sebe. Slučaj (1) je neposredan plagijat i kao takav protuzakonit i nemoralan čin aurtora. Slučaj (2) je dvostruko gori od slučaja (1) jer ako je to slučaj, onda je Skoko plagirao neposredno studentske radove, a posredno Wikipediju. Neposredni plagijat teško je zamisliti kao nenajmjernu pogrešku, tim više kako se Skoko već i prije nalazio pod optužbom za plagiranje. Slučaj (3), iako zvuči kao najbenigniji, ipak je možda najgori. Naime, navođenje samog sebe je zabranjeno iz više razloga. Time se umnažaju vlastiti radovi potencijalno do u beskonačnost. Mjerilo citiranosti autora u znanosti često zabranjuje autocitat i to s dobrim razlogom. Time se šteti znanosti, jer se autocitatom ne donosi nikakva znanstvena novost, niti bilo kakva nova informacija, nego se ponavlja prije rečeno. Navođenjem samoga sebe promovira se sam autor, a ne stvar u pitanju i znanstvena novost. Moguće je prepičati samoga sebe u neke druge svrhe, primjerice sažeti svoje znanstvene rezultate u popularnoj knjizi ili udžbeniku. Kako god bilo, u sva tri slučaja (1–3) radi se o plagijatu koji je protuzakonit i nemoralan.

PROSUDBA

Ono što je naveo prof. Zovko jasno se može pročitati na navedenoj mrežnoj stranici, a sličan je tekst, ako se ne varam, objavio i u tiskanom izdanju 7DNEVNO. Ako je to točno, a sve to svaki čitatelj ovog teksta može uvjeriti osobno, onda se to može nazvati samo plagiranjem. Dakako, Skoko se može braniti kako je čin izvršio propustom ili pogreškom, ali ako sam dobro shvatio, on je plagijator recidivist. Zanimljivo će biti vidjeti kako će postupiti Etičko povjerenstvo njegovog fakulteta i diplomatske akademije, ali i recenzenti knjige, pa na koncu i sam nakladnik i urednik. On sam na svom računu na društvenoj mreži tvrdi da je „na udaru blaćenja od strane krajnje ljevice i krajnje desnice“ i kako je to znak da „radi dobre stvari“. Samoproglašeno mučeništvo (Pascal Bruckner, vidi: Napast nedužnosti) je dobro poznata i, istini za pravo, loša i infantilistička obrana pred jasnim činjenicama koje se sastoje u jasnom navođenju tekstova iz Skokine knjige i tekstova s Wikipedije.

Ovdje bih se i ogradio. Nemam ništa protiv Wikipedije, napose one na engleskom jeziku, jer je vrlo pouzdana i posjeduje poveznice na još pouzdanije tekstove tako da je svaka navedena informacija podosta provjerljiva iz više izvora. Ona u najmanju ruku može služiti kao izvrstan pretraživač. Nemam ništa niti protiv nakladnika, još manje ništa osobno protiv recenzenata, ili samog autora knjige Bože Skoke. Ali, činjenice su tu, kao i mjerilo plagiranja. Ako je slučaj kako sam prepričao, onda imamo još jednog velikana plagiranja u Hrvata.

Uskoro bi moglo biti dosta materijala za knjigu HRVATSKI VELIKANI PLAGIRANJA. No, zaključak izvedite sami. Tekst sam osjećao potrebu napisati jer osjećam, kao prvo, pravedan gnjev zbog mnogih slučajeva plagiranja, a zatim i potrebu stati u obranu kolege Zovka kojem je maknut tekst bez njegovog znanja i obrazloženja. Što se tiče možebitnog plagijata mogu reći samo jedno: NEK INSTITUCIJE RADE SVOJ POSAO i IDEMO DELAT!

Za ovu, još jednu u nizu, vrlo tužnih prilika skladba All Lies grupe No means no s albuma Wrong iz 1989. godine. http://www.youtube.com/watch?v=mgyr-kJ4SfU

6

Kristijan_Krkac

"My mistakes are my life." (Samuel Beckett, Endgame)

Ocjene (6)


Komentari (14)


znam K, čitao sam neke tvoje dobre tekstove i van "Barometra". Imam, nažalost, tužne primjere iz vlastite sredine kako je danas lako postati dr. sc. Tragično i tužno! damir_pacek 0 1 0


No, možda je dio odgovornosti i na sustavu i pravilima. Danas, nakon što se disertacija prihvati, obrana iste je relativno kratka i nije previše analitička i kritička. Još prije 10-ak godina kad sam ja branil rešetali su me na obrani barem čuku i pol Kristijan_Krkac 0 0 0


... ne velim ja ništ, o tempora, o mores, ali čini mi se da je to bilo bolje. Ipak doktorat znači visoku razinu stručnosti u nekom dost uskom području (mislim PhD, ali slično je i u stroukvnim stvarima kao u DBA i sl.). Ipak, s te razine čovek se ... Kristijan_Krkac 0 0 0


... može spustiti i tad sasvim drugačije pristupa drugim temama, a i od toga, barem u humanističkim, ima i neke javne kosristi. Evo, primjerice, možda grešim, ali mislim da su mi dok. studij, disertacija i obrana pomogli da bolje pišem ove tekstove. Kristijan_Krkac 0 0 0


Valjda to je neka javna korist na opće dobro. Ono, mislim, ne, malo rasvjetlit stvari suprotno općeprihvaćenom ili zdravorazumskom mišljenju, razbiti kakvu obmanu ili predrasudu, potaknuti ljude da misle svojom glavom, kaj ja znam. Kristijan_Krkac 0 0 0

Analiza

Hrvatski velikani plagiranja

18.11.2014. 11:26, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

SLUČAJ PLAGIRANJA Izv. prof. dr. sc. BOŽO SKOKO, nstavnik na FAKULTETU POLITIČKIH ZNANOSTI U ZAGREBU Sveučilišta u Zagrebu, predavač na Diplomatskoj akademiji Ministarstva vanjskih i europskih poslova i kolumnist Večernjeg lista navodno je kontaktirao glavnog urednika informativnog portala DNEVNO.HR Ivicu Granića (http://www.dnevno.hr/dnevno/1110-impressum.html) i zamolio ga da s portala makne tekst prof. dr. sc. Jure Zovka koji piše o njegovoj knjizi „Hrvatski velikani“ (http://www.vecernji.hr/hrvatska/skokini-hrvatski-velikani-nacionalna-su-budnica-961404). Čovjek bi pomislio – pa zašto se miče tekst o knjizi, što je to u kritici toliko poražavajuće što zahtijeva takvu intervenciju? Prof. Zovko u svom je tekstu nastojao ukazati kako je Skoko u svojoj knjzi u ... više >

6

Kristijan_Krkac

"My mistakes are my life." (Samuel Beckett, Endgame)
  • 6
  • 0
  • 0
  • 14

Analiza

KOJI BROJ IMA TAJ GIUSEPPE MEAZZA?

17.11.2014. 11:37, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

Neke vrste prerušene neistine istinu oponašaju toliko dobro da bi bila loša prosudba ne biti obmanut njima. François de La Rochefoucauld, Maksime, V:282)

VEZA BAKLJADE I IGRE

Nakon utakmice Italija–Hrvatska u nedjelju 16. 11. 2014. na San Siru, tj. stadionu Giuseppe Meazza, koja je završila 1:1 uz kraći prekid i bakljadu HRVATSKIH NAVIJAČA, svjedočili smo posebnom događaju – osobitoj vrsti nekritičkog izvješćivanja i krajnjem licemjerju hrvatskih medija. Činjenica jest da su u prvih 15-20 minuta drugog poluvremena hrvatski reprezentativci odigrali na način koji je bio potpuno poniženje talijanskih, koji nisu mogli doći do lopte, a naši su od njih, kako se to kaže, delali zrende. Samo puki slučaj i par loših centaršuteva u tom su razdoblju spriječili vodstvo Hrvatske. Tako lijepo nisu igrali od utakmice u skupini protiv Poljske na Europskom prvenstvu. Nakon prekida, igra je pala. Bilo je na obje strane po prilika-dvije. Na koncu, utakmica je završila neriješeno. Činjenica jest da je do prekida došlo kad je Hrvatska imala bjelodano bolju igru, a zgoditak je visio u zraku. Prekid je narušio ritam i tempo igre koje je Hrvatska nametnula Italiji i na koje ova nije imala primjeren odgovor. Hrvatski navijači tako su spriječili Hrvatsku u pobjedi nad Italijom i Talijani im trebaju biti zahvalni na tome.

TUZEMNI MEDIJI

Većina medija jednoglasno se slaže da je neriješen rezultat uspjeh koji je zasjenjen izgredima hrvatskih navijača. Svi redom tuzemni mediji natječu se u osudama bakljade i navodne tučnjave s policijom od strane hrvatskih navijača. Sve je započelo salvama televizijskog komentatora utakmice. Nisu se birale riječi. Odmah po nastavku utakmice nakon prekida počela je baražna vatra mrežnih medija po navijačima. Nakon utakmice pridružili su se i televizije, a danas i tiskani mediji. Samo u jednoj stvari svi ti silni športski novinari imaju pravo – bakljada s uključenim bacanjem baklji na teren i tučnjava s policijom jasni su prekršaji. U svemu ostalom griješe, a i licemjerni su.

Prva pogreška krenula je od komentatora i njegove priče o zelenom stolu. Ako su pravila još uvijek ista, onda čak i da je utakmica i trajno prekinuta, bila bi registrirana rezultatom zatečenim u trenutku prekida, jer se odigrao određen dio utakmice. No, ne treba previše očekivati od perjanica i bardova hrvatskog športskog novinarstva. Druga, a možda i najveća pogreška jest niz izjava kako TO NISU HRVATSKI NAVIJAČI. To su u najčudnijim inačicama ponavljali mnogi mediji, a na koncu i sam izbornik Hrvatske. To je naime notorna glupost. Istina je upravo suprotna. TO JESU HRVATSKI NAVIJAČI. Barem dio njih. Još gora varijanta izjave bila je ta kako to ne bi trebali biti hrvatski navijači. Dakle, mediji i sam izbornik daju si za pravo ODREĐIVATI TKO BI TREBAO BITI, A TKO NE I TKO JEST, A TKO NIJE HRVTASKI NAVIJAČ. Sramotno i licemjerno. Sramotno je, jer svaki Hrvat, svaki pripadnik bilo koje autohtone nacionalne manjine i svaki građanin RH, štoviše, svaki čovjek ima svako pravo navijati za Hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Dovoljno je da to želi i da to počne prakticirati. Ne treba prolaziti sudište medija i/ili izbornika. Neće izbornik, a još manje mediji određivati tko smije, a tko ne smije biti navijač, tko to jest, a tko to nije.

Treća pogreška. U svakoj navijačkoj skupini postoje na jednoj strani blagi simpatizeri, a na drugoj strani žestoki navijači skloni prakticiranju svakojakih nereda. Malo alkohola, malo opojnih sredstava. Malo bakljade. Malo tuče. Takva je navijačka kultura radikalnih navijačkih skupina. Bože moj! Takve postupke rješava se zakonom ako društvo drži da su neprimjereni. Taj dio hrvatskih navijača upriličio nam je dobro tempiranu, sinhroniziranu i djelotvornu bakljadu, te kasnije, navodno, tuču s talijanskom policijom, ili kratko – nered. Najvažnije, ako postoje pravila i ako se prekrši pravilo, onda postoji kazna. Naime, oba nogometna saveza znali su kakav je dio hrvatskih navijača. Obje policije. Oba izbornika i obje momčadi. Na koncu i organizator utakmice. Što je poduzeto kako bi se takvi neredi spriječili? Očito ništa. Zašto? To je posebno pitanje. Najradikalniji odgovor bi glasio – jer tako nekome odgovara.

ŠPORTSKI NOVINARI SU OGLEDALO ŠPORTSKE POPULACIJE

No, tuzemni športski, ali i drugi novinari, nisu niti riječi rekli o traljavoj organizaciji utakmice. Naime, ako se želi, onda je moguće postići stanje u kojem niti muha neće uletjeti na stadion, a da to organizator ne zna, ne nadzire i ne upravlja time. Tako stvari stoje. Propusti su posljedica lošeg rada, a moguće i namjernih propusta. Mediji nisu niti riječ rekli o odgovornosti obaju saveza, a napose HNS-a. O odgovornosti obje policije koje su navodno surađivale. O odgovornosti organizatora. Itd. Mediji niti riječi nisu rekli o tome kako dio navijača drži da sve konce u HNS-u povlači najmoćniji čovjek hrvatskog nogometa Z. M. Dokaz tome je činjenica da povremeno u reprezentaciji zaigraju igrači koji inače ne bi mogli prismrdjeti ovoj momčadi, a zaigraju samo da ih se bolje proda, tj. da spomenuti ostvari veći osobni profit. No, ovo nije opravdanje. Reprezentacija ne smije biti talac problema jednog kluba.

Mediji, osim par iznimaka, nisu niti riječi rekli o šteti izgreda s obzirom na ritam i tempo utakmice, a napose igre hrvatske reprezentacije što je jedina istinska tema. S obzirom na to da je prije bakljade hrvatska reprezentacija bila u naletu, iako je malo pala u igri, bakljada i prekid su spriječili vjerojatni zgoditak Hrvatske kao posljedice lijepe igre što već dugo nismo vidjeli. Frapantan je nesklad između ružnih nereda i lijepe igre. Nasuprot tome mediji govore o samom izgredu i njegovim počiniteljima kao nekoj vrsti PRVOG UZROKA svakog zla u hrvatskom reprezentativnom nogometu. Taj izgred NIJE UZROK, A JOŠ MANJE PRVI UZROK, NEGO UČINAK NEČEG DRUGOG KAO UZROKA, ali o tome nije bilo niti riječi. Nije bilo niti spomena truleži u hrvatskom nogometu kao prvog uzroka pri čemu je nemili događaj samo udaljen učinak. To je sramotno i nekritički, jer tako se ne izvješćuje.

No, bilo je riječi o tome kako TO NISU HRVATSKI NAVIJAČI. To pak može značiti da su ili navijači neke druge reprezentacije i/ili kluba, ili da nisu pravi hrvatski navijači, nego, zamislimo sad, krivi hrvatski navijači. U oba slučaja mediji su postupili licemjerno. To JESU hrvatski navijači, barem JEDAN DIO navijača i to JESU hrvatski športski novinari, ogledalo hrvatske športske populacije. A hrvatski izbornik, uz to što se kurtoazno ispričao zbog nereda hrvatskih navijača, kao da je on osobno odgovoran, mogao je nadodati da očekuje i zahvalu talijanskog izbornika na neredima, jer da ih nije bilo, Talijani bi vjerojatno izgubili utakmicu.

S obzirom na to da se ovdje radi ipak o tužnom događaju, prije svega zbog toga što rijetko imamo priliku gledati tako lijepu igru naše nogometne reprezentacije u službenim susretima, igru na koju su, čini se, neredi naših navijača odlučujuće utjecali, odustajem od glazbene podloge. Svima je sve oprostivo, nekima na prvu loptu, nekima nakon kazne i orađene zabrane. Ljudi svašta rade za ono što vole. Ali uništiti tako lijepu igru što je i smisao nogometa, tj. uživanje u lijepoj igri i nadigravanju, nikome ne opraštam, čak niti samome sebi.

6

Kristijan_Krkac

"My mistakes are my life." (Samuel Beckett, Endgame)

Ocjene (7)


Respektira (4): Laci, Panter, draxy, cfonkic


Slaže se (3): Laci, NEKOVARAZDIN, cfonkic


Komentari (14)


Jooooj Draxy, 80-e su daleka prošlost. Šica i hokej kroz tjedan, nogač za vikend. Tako reći svaki mjesec kakva svjetska tekma. Nema više tog vremena. No, lepa igra, npr. lepe akcije se uvek pamte. U svim športovima. Fala na komentaru. Kristijan_Krkac 0 0 0


Kristijane i ja se u potpunosti slažem s tobom, uz nadopunu da je pisanje naših športskih novinara tako otužno ljigavo i korumpirano da načesšće pogledam samo rezultate , a tekstove i ne čitam. Za neku mamićevsku ili inu janjetinu će Laci 0 1 0


Slažem se. Komentiranje, pisanje i analize su ispod svake kritike. Fala Laci. Kristijan_Krkac 0 0 0


napisati i da je neki njegov očiti nogometni početnik novi Mesi, Ronaldo, ....itd., pa time češće štete nekom talentiranom ali nezrelom mladiću, samo da koriste onome tko ih potplaćuje za to. Jadno novinarstvo. Laci 0 1 0


Pardon, nis videl da nije gotov komentar. Slažem se i z ovim. Toliko nadarene dece propadne. O njima nema ni reči. Sve je to skup žalosno. Kristijan_Krkac 0 0 0

Analiza

KOJI BROJ IMA TAJ GIUSEPPE MEAZZA?

17.11.2014. 11:37, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

Neke vrste prerušene neistine istinu oponašaju toliko dobro da bi bila loša prosudba ne biti obmanut njima. François de La Rochefoucauld, Maksime, V:282) VEZA BAKLJADE I IGRE Nakon utakmice Italija–Hrvatska u nedjelju 16. 11. 2014. na San Siru, tj. stadionu Giuseppe Meazza, koja je završila 1:1 uz kraći prekid i bakljadu HRVATSKIH NAVIJAČA, svjedočili smo posebnom događaju – osobitoj vrsti nekritičkog izvješćivanja i krajnjem licemjerju hrvatskih medija. Činjenica jest da su u prvih 15-20 minuta drugog poluvremena hrvatski reprezentativci odigrali na način koji je bio potpuno poniženje talijanskih, koji nisu mogli doći do lopte, a naši su od njih, kako ... više >

6

Kristijan_Krkac

"My mistakes are my life." (Samuel Beckett, Endgame)
  • 4
  • 3
  • 0
  • 14