Reputacija 3

"Da bi zlo napredovalo, dobri ljudi trebaju samo – ne činiti ništa." Edmund Burke

  • Bodova 82.1
  • Analiza 14
  • Ocjena 28
  • Anketa 5

Analiza

Francuska kažnjena, ali stvarni (konačni) cilj je Njemačka?

17.11.2015. 17:03, Masakr u Parizu: Postaje li Europa novo terorističko žarište i meta ISIL-a?

Da bi se razumjeli događaji poput ovih terorističkih napada u Parizu, potreban je stanoviti odmak od onoga što se nudi kao 'očito', te pokušaj analize konteksta samog događaja, 'tajminga', odabira meta i na kraju posljedica događaja koje nam se opet nude kao 'same po sebi razumljive'.

Da biste lakše razumjeli o čemu pišem, dovoljno je prisjetiti se prilično kontroverznih terorističkih napada na blizance u New Yorku, koji su i dan danas predmetom različitih teorija u kojima ne manjka i tumačenja u kojima je cijeli događaj praktički odrađen i kontroliran 'iznutra', a kako bi se kao posljedicu dobilo odobravanje javnosti za vojnu akciju, svojevrsnu invaziju na polja i izvore nafte, pod izlikom borbe protiv terorizma.   

Činjenica je da tijekom povijesti nije manjkalo terorističkih akcija i ratova u kojima između izvršitelja, koji oko struka omotava eksplozivne naprave ili vodi neki svoj rat - i stvarnih naručitelja, postoji dovoljno dugačak zapovjedni (nalogodavni) lanac, da ovaj nesretnik koji aktivira bombu iz nekih svojih uvjerenja nije svjestan da je kraju lanca nalogodavac koji ne samo da nema ništa zajedničko sa vrijednostima i implantiranim ciljevima bombaša samoubojice, već ga u potpunosti iskorištava baš takvog, ekstremnog, 'fundamentalističkog', da bi u potpunosti skrenuo oči javnosti od stvarnih interesa koji se kriju u pozadini cijelog događaja i da bi nalogodavac ostao prikriven.

Možemo ovdje u tom smjeru diskutirati o tome tko je zapravo 'stvorio' i dizajnirao Osamu Bin Ladena, AlQaidu, tko i zašto financira primjerice Hamas, pa sve do samog ISIL-a, a nama konzumentima medija ponudio fotošopirane ideje o borbi za demokraciju, borbi protiv terorizma, nužnosti vojnih intervencija u područjima koja, kao slučajno, obiluju naftom ili nekim drugim resursima ili jednostavno imaju važan geostrateški položaj, a sve uz tonove i stihove Johna Lennona.

I dok Facebook profili, ali i znamenitosti poput vodoskoka ili spomenika kulture obiluju solidarizacijom sa Francuskom u vidu boja zastave tricolora, nigdje u medijima nisam do danas pronašao pokušaj analize stvarnih uzroka ovih napada. Izgleda da je najjednostavnije prihvatiti da iza svega stoji neki bradonja u pustinji, koji preko nekakve James Bond tehnologije upućuje bombaše samoubojice u misije.

Mediji praktički odlično odrađuju ovaj drugi dio 'nečijeg' plana, a koji se može sažeti u brzu senzibilizaciju i solidarizaciju Europljana u potrebi brze i učinkovite vojne akcije protiv ISIL-a. Za vrijeme jučerašnjeg G20 summita ruski predsjednik Vladimir Putin poručio je britanskom premijeru, Davidu Cameronu, kako bi Rusija i Zapadne zemlje trebale ostaviti po strani svoje vanjskopolitičke nesuglasice i ujediniti snage u borbi protiv ISIL-a. "Tragični događaji u Francuskoj pokazuju nam kako trebamo - a trebali smo već odavno - ujediniti snage u borbi protiv ovog zla", rekao je Putin pred sastanak s Cameronom. Cameron je pak pred sastanak komentirao kako se Britanija i dalje ne slaže s ruskim metama u Siriji tvrdeći kako Rusija cilja i tzv. "umjerenu opoziciju", no, također je rekao: "Putinu zapravo želim poručiti ovo - 'Gledajte, postoji jedna stvar po kojoj se možemo složiti. Osjećali bismo se sigurnije u Rusiji, sigurnije u Britaniji, kada bismo uništili ISIL". Također je naglasio kako je Britanija "spremna na kompromise" kako bi se krenulo u zajedničku borbu s Rusijom protiv ISIL-a. Ovo iznenadno razumijevanje 'sigurnosti' kod Britanaca pojavilo se naravno kao posljedica terorističkih napada, pa u tom smjeru ne mogu isključiti i da su iz tog razloga i naručeni - kako bi svima nama 'netko' pojasnio koliko je važna 'sigurnost' i žurna vojna intervencija protiv tog bradonje u pustinji.

No, suprotno želji Rusije, ali i SAD-a, Francuska se počela približavati Njemačkoj. Nekako istovremeno, upravo je Putin 'uvalio felšanu loptu' Holandu izjavom kako je baš Francuska predložila rješavanje krize u Siriji ujedinjavanjem oporbe, a koju je Holand odmah išao nervozno demantirati. Znao je Holand da je Francuska time vrlo direktno 'označena' kao meta za 'kaznu' od strane ISIL-a, koji je samostalan koliko je samostalna bilo koja afrička vlada. Ovakvi detalji možda rasvjetljuju da se ispod površine svih ovih događanja u Europi, a među koje nikako ne možemo izostaviti i poplavu imigranata, skrivaju geostrateška nadmudrivanja i novo preslagivanje 'karata' na ovom dijelu svjetske političke pozornice. 

Nadalje, nigdje nisam primijetio da je itko u medijima barem pokušao staviti sve ovo u kontekst medijski prilično prešućenih, ali itekako aktualnih pregovora oko TTIP-a, Transatlantskog trgovinskog i investicijskog partnerstvg (TTIP).  „Kad sklopimo ovaj ugovor, izvoz plina iz SAD-a u Europu će biti mnogo lakši“, rekao je Obama. Zasad za ostvarenje ove zamisli nedostaje infrastrukture. No za koju godinu bi se američki plin dobiven tehnikom frackinga mogao izvoziti u Europu čime bi Stari kontinent postao manje ovisan o ruskom plinu. Amerikanci upravo u Nijemcima vide najveće moguće dobitnike TTIP-a. Njemačke automobile, kućanske aparate i strojeve mnogi Amerikanci već sad smatraju superiornima u odnosu na američku robu. Kada nakon uvođenja TTIP-ja padnu carinska i ostala davanja, roba “Made in Germany” bi mogla postati pristupačnija američkim potrošačima. Govorimo o milijardama dolara.

Sve mi se više čini kako je stvarna meta napada i rušenja Njemačka, na kojoj jedinoj i počiva EU. Njemačka jedina plaća dugove svima, na zajednički stol stavlja i juhu i predjelo i glavno jelo i ako se uruši pod ovom invazijom, razmislite samo gdje će završiti tvorevina EU. Ne bi me čudilo i da je nedavna afera u Volkswagenu povezana s ovim kontekstom i time praktički 'naručena' kako bi se urušavao i poslovni ugled - brend Njemačke u svijetu. TTIP vjerojatno neće biti uskoro potpisan, ili ne u ovom obliku. Građani previše negoduju, a vlade, prije svega upravo Njemačke i Francuskene žele iritirati svoje birače. Interesantno je kako stotine tisuća izbjeglica i ekonomskih imigranata ciljaju upravo Njemačku. Mislim da je prilično neuvjerljivo govoriti o tome kako se taj val događa slučajno i kako je, eto, upravo Njemačka slučajna meta i željeno odredište kolona ljudi.

I na kraju još nešto o samom 'tajmingu'. Ovakvoj sekulariziranoj Europi, nije se mogao odabrati bolji datum napada negoli petak 13. Radio postaje i u Hrvatskoj su upravo taj dan, pomalo kroz šalu, pomalo kroz stvarni strah horoskopiziranog slušateljstva, sve u jedan glas govorile kako se neće valjda danas nešto ružno dogoditi. Bilo bi zanimljivo preispitati i tko je predložio baš taj datum, da se zapravo sve lijepo poklopi, kao datum održavanja utakmice između upravo - Njemačke i Francuske, koje vidim kao zajedničke žrtve ovih, ali i budućih napada.

Uz duboku sućut svim stradalima, treba držati oči širom otvorene i ne nasjedati naivno na priče o tome kako je opet tamo neki novi 'Bin Laden' uspio organizirati napad a da nitko od službi nije ništa znao (iako se i sada, baš kao u vrijeme 'tornjeva' pojavljuju informacije da su ipak postojala upozorenja), a da će se isti kad sve bude odrađeno kako je planirano, odjednom pronaći u 'njegovoj vlastitoj kući' ili kao Sadam Husein u nekoj rupi, obrastao bradom. Sve ovo može biti dio iste igre preslagivanja snaga na političkoj karti ovog dijela svijeta, u kojoj su umjetno stvoreni 'fundamentalizmi' tek loša maska i odvraćanje pažnje sa interesnih igara stvarnih igrača, a koriste se za brzinsku homogenizaciju građana i stvaranje klime opravdanosti vojnih intervencija. Volio bih kada bi ovaj tekst u tom smislu poslužio kao poticaj na daljnje istraživanje i dublje promišljanje ovih događaja. I naravno, da svi koji na bilo koji način sudjeluju u ovim zločinima budu najstrože kažnjeni.

3

K_Miletic

"Da bi zlo napredovalo, dobri ljudi trebaju samo – ne činiti ništa." Edmund Burke

Ocjene (5)


Respektira (3): siouxica, Alumnus, sthagon


Slaže se (1): Laci


Ne slaže se (1): Mac316


Komentari (13)


mistificiranje jest problem njemačke, barem kako ga vidim, mi još uvijek vidimo Adolfa Hitlera (sjetimo se Grčkog uspoređivanja Merkel sa Adolfom Hitlerom) i oni to pokušavaju demistificirati. Indoktorirani smo 2. svjetskim ratom. u_prolazu 0 0 0


No banalni primjer, T-Com je "nacistička strategija", no to što nam poljoprivredu drže francuzi je "liberalizam". Zato gledajuči predavanja stranihih, zapadnih doktora (uključujuči RU), možemo vidjeti ne-indoktorirani pogled na svijet. u_prolazu 0 0 0


Poljoprivredu drže francuzi ? Daj malo detaljnije o tome, O.K. ? Laci 0 0 0


@Laci, Dukat koji je kupljen od francuza (liberalizam, ne njemački nacizam) kao što ugledni ekonomski kažu mi sub-financiramo vlastitim novcem. Znači mi stranca financiramo u hrvatskoj, a "jugokomunisti" koji su nekako uspjeli zadržati kontrolu nad u_prolazu 0 0 0


svojom poljoprivredom danas su šinkanirani. No ako su francuzi zadržali kontrolu nad svojom poljoprivredom, zašto bi mi morali biti liberalni i rasprodati je? A jedna od osnova libertarijazima je samo-opstojnost, a poljopriveda je ključ toga. u_prolazu 0 0 0

Analiza

Francuska kažnjena, ali stvarni (konačni) cilj je Njemačka?

17.11.2015. 17:03, Masakr u Parizu: Postaje li Europa novo terorističko žarište i meta ISIL-a?

Da bi se razumjeli događaji poput ovih terorističkih napada u Parizu, potreban je stanoviti odmak od onoga što se nudi kao 'očito', te pokušaj analize konteksta samog događaja, 'tajminga', odabira meta i na kraju posljedica događaja koje nam se opet nude kao 'same po sebi razumljive'. Da biste lakše razumjeli o čemu pišem, dovoljno je prisjetiti se prilično kontroverznih terorističkih napada na blizance u New Yorku, koji su i dan danas predmetom različitih teorija u kojima ne manjka i tumačenja u kojima je cijeli događaj praktički odrađen i kontroliran 'iznutra', a kako bi se kao posljedicu dobilo odobravanje javnosti za ... više >

3

K_Miletic

"Da bi zlo napredovalo, dobri ljudi trebaju samo – ne činiti ništa." Edmund Burke
  • 3
  • 1
  • 1
  • 13

Analiza

Hrvati su 1990. čuli, možda i posljednji puta pa sve do danas, autentično (ponavljam - autentično!) 'zvonce', koje je pokojni Franjo Tuđman izgovorio u riječima 'Samostalna i suverena Hrvatska'. Na ideji stvaranja hrvatske države Franjo Tuđman pomirio je ljevicu i desnicu, ujedinio domovinsku i iseljenu Hrvatsku i stvorio nevjerojatnu hrvatsku snagu. Temelj njegove ideje bile su pomirba svih Hrvata neovisno o ideološkoj usmjerenosti, stvaranje političko nacionalnog pokreta čiji je cilj bio samostalna država, izlazak iz SFR Jugoslavije i ponovni ulazak u europski civilizacijski krug te obnavljanje hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta. Kako bi to Franjo Tuđman rekao – Hrvatska treba i lijevu i desnu nogu da bi mogla hodati.

U čemu je ovdje sličnost sa trenutnim pozicioniranjem Mosta? I Most je praktički, barem naizgled, ponudio Hrvatskoj dio autentične vizije Franje Tuđmana. Toj viziji Hrvatske koja treba dvije noge za hodanje, pomirene 'ljevice' i 'desnice' radi zajedničkog cilja stvaranja suverene i samostalne Hrvatske - Mostu nedostaje ovaj drugi dio Tuđmanove vizije: obnavljanje hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta, da bi se moglo i defacto izreći kako je Most zapravo jedini na političkom prostoru baštinik izvorne ideje Franje Tuđmana. HDZ na čelu s Karamarkom ne razumije niti jedan jedini dio ove vizije, doslovno riječ po riječ, a osobito na čelu s osobom koja je bila voditelj kampanje Stjepana Mesića - oca detuđmanizacije.

Onaj početni zanos, koji je pokrenulo zvonce samostalnosti i objedinjavanja svih snaga koje Hrvatska ima - stvorilo je tada izniman socijalni kapital, zajedništvo koje se očitovalo u rovovima gdje su bez obzira što je tko tada mislio o ovome ili onome pitanju, modelu gospodarstva, ... stajali zajedno različiti ljudi, ali nasuprot istom neprijatelju.

Tko je, ili što je neprijatelj Hrvatske danas? Na ovo pitanje moglo bi se u zaglušujućoj buci čuti tisuće različitih odgovora. No možda je nešto lakše pronaći odgovor na pitanje: Što je to oko čega je moguće okupiti SVE ljude u Hrvatskoj, i one 'lijeve' i one 'desne' i one između? Postoje li takve teme? Postoje li teme koje tište i onog 'lijevog' i onog 'desnog'? Ako ih ima, onda dakle postoje rovovi u kojima je moguća suradnja i borba protiv zajedničkog neprijatelja.

Od 1990. do danas, dr. Franjo Tuđman je praktički jedini uputio Hrvatskom narodu autentični zvuk zvonca. Zvonce čiji je zvuk značio slobodnu, suverenu i samostalnu Hrvatsku. Sve nakon toga bile su imitacije i laži, koje su upućivali ovom narodu krivotvoritelji stvarnosti, krivotvoritelji vrijednosti i krivotvoritelji stvarnih čežnji Hrvatskog naroda.

Račan je dobio izbore zvoncem poštenja naspram privatizacije i dobio izbore. Birači su glasovali 'protiv'. Sanader je zvonio zvoncem nepravde prema generalima (Splitska riva). Birači su se nadali da će to biti to - ali ih je probudila stvarnost pljačke, korupcije. Milanović je zvonio zvoncem Sanaderove pljačke. Oni naivni su se valjda nadali da će to biti to - ali su se probudili u pokušaju potpune dekonstrukcije hrvatskih vrijednosti i identiteta, liberalne fašizacije društva, kulturne revolucije i povratka totalitarizma.

Na ovim izborima birači su ponovno čuli jedno zvonce. Uoči izbora, ovo zvonce prvo je zazvonila ekipa okupljena oko U ime obitelji. Zazvonili su zvoncem povratka demokracije i moći iz ruke korumpiranih struktura narodu. Strukture SDPHDZ su gušile taj zvuk, puštajući u eter i druge zvukove, stvarajući buku. U ime obitelji i njezini lideri preko noći su postali najomraženija ekipa u Hrvatskoj pod palicom korumpiranih medija. Jer su ponudili autentičan zvuk onog prvotnog zvonca. Dati i 'lijevima' i 'desnima' da biraju svoje predstavnike imenom i prezimenom, da se pokrenu temeljite promjene, stvarna demokratizacija društva. Između ostalog, time bi obje noge dobile priliku biti stvarni odraz onoga što zaista želi 'ljevica' ili 'desnica' u Hrvatskoj. SDPHDZ, miljama daleko od one prvotne vizije Franje Tuđmana, zajedno su odlučili ugušiti ovu inicijativu. Današnji SDP i današnji HDZ nesposobni su za ovakvu transformaciju. Anti-kultura korupcije, uhljebništva, poslušništva, podobništva, klijentelizma, foteljaštva otuipla je, ako ne i potpuno oslijepila ove strukture koje više ne vide na kojoj je ideji i viziji uopće izgrađena Hrvatska i izborena samostalnost.

Most je ponudio nešto od one prvotne vizije. Fokus na onaj dio koji bi valjda svatko trebao potpisati. Reforme. Nedostaje ovdje obnova nacionalnog i kulturnog identiteta. Nedostaje ono što će oni označiti kao 'svjetonazorske teme'. Bez te cjeline nije moguće doći do stvarne obnove Hrvatske. Čovjek se ne obnavlja tako da mu se promijeni odijelo, već da mu se obnovi duša. Promjena poreznog sustava, vinjete na autocestama, reforma pravosuđa... možda su važni dijelovi mozaika, ali su nepotpuni. No, u ovom trenutku najbliži su pokušaju da se svi okrenu rješavanju barem nekih važnih tema. Dobili su šansu i za puno više, ali tek treba vidjeti što će se dogoditi. Molim se za to da nam svima bude bolje i da jedni u drugima počnemo tražiti ono što nas povezuje. BVB!

3

K_Miletic

"Da bi zlo napredovalo, dobri ljudi trebaju samo – ne činiti ništa." Edmund Burke

Ocjene (4)


Respektira (3): Dirk15, Laci, IDujas


Ne slaže se (1): Mac316


Komentari (4)


kao birač mosta mogu reći da mijenjam hrvatsku dušu presvijetlu za moderno školstvo, stabilni mirovinski sustav, uklanjanje poreznog terora i micanje s vlasti onih koji na ideologijama i svjetonazorima opstaju na vlasti i uništavaju državu Mac316 0 0 0


@Most nije ponudio ništa! @Mac316, hrvatska presvijetla duša može zajedno s uređenom državom! Svjetonazor je neotuđiv dio svakog čovjeka. Ideologija i svjetonazor ne mogu u istu rečenicu iako ih zagovornici ideologija uvijek nastoje izjednači. IDujas 0 0 0


Točno, treba vidjeti što će se dogoditi, a pridružujem se željama da tražimo ono što nas povezuje, a ne ono što nas dijeli ! Laci 0 0 0


bez obzira na to što neki mediji djeluju kao propagandni bilteni, nisu svi mediji isti da bi ih se stavljalo u isti koš. Dirk15 0 0 0

Analiza

Hrvati su 1990. čuli, možda i posljednji puta pa sve do danas, autentično (ponavljam - autentično!) 'zvonce', koje je pokojni Franjo Tuđman izgovorio u riječima 'Samostalna i suverena Hrvatska'. Na ideji stvaranja hrvatske države Franjo Tuđman pomirio je ljevicu i desnicu, ujedinio domovinsku i iseljenu Hrvatsku i stvorio nevjerojatnu hrvatsku snagu. Temelj njegove ideje bile su pomirba svih Hrvata neovisno o ideološkoj usmjerenosti, stvaranje političko nacionalnog pokreta čiji je cilj bio samostalna država, izlazak iz SFR Jugoslavije i ponovni ulazak u europski civilizacijski krug te obnavljanje hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta. Kako bi to Franjo Tuđman rekao – Hrvatska treba ... više >

3

K_Miletic

"Da bi zlo napredovalo, dobri ljudi trebaju samo – ne činiti ništa." Edmund Burke
  • 3
  • 0
  • 1
  • 4

Analiza

Kome odgovara nasilna fašizacija Hrvatske?

16.06.2015. 17:26, Svastika na Poljudu: Zašto se dogodio incident i koje će biti posljedice?

Iako smo prije četvrt stoljeća navodno izašli iz jednoumlja, naše cjelokupno društvo nikako da izađe iz samog sebe, zarobljeno u gotovo istom mentalnom sklopu političkog i društvenog steriliteta čiji krajolik još uvijek oslikavaju simboli starih i novih ideologija, tek naizgled različitih predznaka. Društveni sterilitet trebao bi označiti impotentnost hrvatskog društva i nemogućnost da proizvede ili iznjedri okvir u kojem bi konačno ono dobro, ono lijepo, ono izvrsno što Hrvatska ima u svojim ljudima dobilo priliku usmjeriti cjelokupno društvo prema općem dobru, razvoju, boljitku na svim područjima života.

Jedan od razloga zašto je tome tako su političke elite, tek naizgled različitog predznaka, koje ne samo da nisu u stanju povezati, ujediniti i usmjeriti cjelokupni potencijal i izvrsnost koja neiskorištena leži u hrvatskom narodu, već preživljavaju i uporno rade na društvenim podjelama, stvaranju sve dubljih rana, manipulirajući sjećanjima, poviješću, i vrijednostima tog istog naroda. I tako Hrvatska skakuće od izbornog do izbornog ciklusa, na jednoj nozi, bilo 'lijevoj' ili 'desnoj'.

Da bi se lakše razumjelo i marketinški kontekst nasilne fašizacije javnog prostora u Hrvatskoj, odnosno prokušane taktike koja svoje korijene nema na ovim prostorima, ovom kontekstu tek kao primjer treba nadodati i događaje vezane uz homoseksualnu scenu u Hrvatskoj, ali i u svijetu, koja svoje neistomišljenike upravo zapljuskuje etiketama fašizma, anti-semitizma, a o čemu je izvrsnu analizu napravio Paul E. Rondeau u svom radu 'Selling Homosexuality To America'.

Trenutak u Hrvatskom saboru kada Nenad Stazić stavlja Željku Markić i referendumsku inicijativu 'U ime obitelji' u kontekst koncentracionog logora u Jasenovcu, napad SDP-ovca Nikše Spremića u EU parlamentu na Željku Markić uspoređujući ju s nacističkim zločincem Eichmannom ili tretman koji je prolazila Judith Riesman u Hrvatskoj (optužbe da relativizira holokaust)  potvrđuju da je marketinška strategija koju su prvi javno objavili 1988., Marshall Kirk i Hunter Madsen u  tzv. homoseksualnom manifestu 'The overhauling of straight America' postao dio marketinške taktike lijevo-liberalnih političkih stranaka u Hrvatskoj, prije svega SDP-a i HNS-a. 

Koketiranje s fašizmom zapravo u Hrvatskoj ne dolazi s tzv. 'desnice'. Ako pogledate saziv Hrvatskog sabora i zastupnike u njemu, nećete pronaći niti jednog jedinog zastupnika koji propagira fašizam ili nacizam. No, primijetit ćete da se riječ fašizam vrlo često koristi u etiketiranju neistomišljenika. Tako će se primjerice koncerti Marka Perkovića Thompsona zabranjivati u Puli, ali i u Berlinu, zbog navodne povezanosti s fašizmom. No iako nećete u saboru pronaći fašiste, pronaći ćete zato ogromnu većinu onih čije je političko djelovanje i javni govor gotovo preslika manifesta Marshala Kirka i Huntera Madsena, u kojem se tema fašizma i nacizma uporno nabija kao neka nevjerojatno aktualna tema i opasnost.

Nakon toliko brižno natopljenog prostora nepostojećim fašizmom, koji je bio ljevici dobrodošao da se taktikama psihološke manipulacije i difamacije neistomišljenika pokušaju umanjiti otpori uvođenju nove ideologije (s jedne strane), pronalaženju izmišljene ugroze radi mobilizacije glasačkog tijela po sistemu 'Ili mi ili oni' (s druge strane), ili pak otpora da se rasvijetle zločini koje je počinila UDBA manipulacijama oko izručenja Perkovića Njemačkoj (s treće strane), nije čudo da su stvarni neprijatelji Hrvatske trljali ruke i pronašli odličan alat da jednu Hrvatsku ponovno počnu šamarati tim istim fašizmom.

Taj isti fašizam kojeg nema u Hrvatskoj, bio je navodni okidač i lažno opravdanje za pobunu Srba i agresiju na Hrvatsku. A sada vladajuća politička struktura praktično priznaje tužiteljima i mrziteljima Hrvatske da je po njima fašizam preplavio Hrvatsku, da je još uvijek tu (Josipovićev govor o ustaškoj zmiji), te da je to gotovo pa glavno obilježje neke druge vlade koja bi mogla doći na vlast.

Zanimljivo je da u nedavnom izvješću SOA-e nema niti riječi o prijetnji od nekakvih fašista u Hrvatskoj ili izvan Hrvatske. No, ono što ne vidi obavještajna zajednica, vidi hrvatska ljevica i to upravo u trenucima kada postaje sve izvjesnije da gubi predstojeće izbore. Za potrebe revitalizacije prijetnje od fašizma aktivirat će se razni Manolići, predsjednici udruga antifašista, kolumnisti, a tek čekamo i Milorada Pupovca da nam svima objasni implikacije i ugroze koje fašizacija društva donosi Srbima u Hrvatskoj.

Zato me ne čudi poplava antifašizma nakon nevjerojatnih 70 godina od završetka 2. Svjetskog rata. Glavni naslov ovogodišnjeg Zagreb Pride 2015. je također obojan bojama antifašizma: „Glasnije i hrabrije: antifašizam – bez kompromisa“. Pa sve češće izjave Milanovića kojima riječ fašizam i antifašizam postaju neizostavni dio predizbornog vokabulara. Jer što su svi oni bez kukastog križa? Milanović je bez tog kukastog križa tek neuspješni premijer i loš političar. A ovako dobiva priliku biti nekakav heroj borbe protiv fašizma, novovjeki Nikoletina Bursać i Boško Buha. Što bi bio Stjepan Mesić bez ovog kukastog križa? Tek zaboravljeni političar koji siše proračunski novac u nekakvom uredu bivšeg predsjednika. No ono što oni (ne)namjerno kao da ne shvaćaju je šteta koju Hrvatska prima po takvoj retorici, na kojoj će profitirati svi oni koji jedva čekaju da zalijepe Hrvatskoj dobro poznati stereotip o Hrvatima kao fašistima.

Ako pogledamo nedavne događaje u 'regionu', izlazak Šešelja iz zatvora i istovremenu rehabilitaciju Draže Mihajlovića u Srbiji, može se steći dojam kako ta nasilna fašizacija praktički koristi upravo agresorima na Hrvatsku i svima onima koji još uvijek tuguju jer je, eto, Hrvatska ipak ostvarila nezavisnost. Ono što je istovremeno zastrašujuće je to što aktualna vlast u ovoj fašizaciji kao da vidi istu korist kao i neprijatelji Hrvatske. Umjesto da od kompletne vlade čujemo kako u Hrvatskoj nema fašizma, mi svjedočimo upravo govoru kako je anti-fašizam i borba protiv fašizma postala glavna odrednica kampanje.

Umjesto da se i Hrvatski nogometni savez ogradi od svih optužbi, taj isti savez priznaje krivnju kao da je jedva dočekao biti kriv. Kao da se ne radi o UEFI koju potresaju nezapamćeni skandali, kao da ta ista UEFA nije pregledala travnjak i dala zeleno svjetlo za održavanje utakmice i kao da policija nije pod vlašću tog istog SDP-a koji mlatara uokolo prijetnjom fašizma. Pa valjda je jasno i iz aviona da se radi o brižno pripremljenoj sabotaži s kojom Hrvatska kao takva nema baš ništa. A da stvar bude prozirnija, ta ista UEFA primjerice, kao niti sam tadašnji ministar Jovanović, nije vidjela paljenje hrvatske zastave, usklike kojim se veličalo četništvo, tijekom utakmice Srbije i Hrvatske u Beogradu.

A gdje je tu Hrvatska nogometna reprezentacija? I zašto se sve ovo događa upravo vezano uz nogometnu reprezentaciju. Hrvatska nogometna reprezentacija je jedan je od najsnažnijih simbola i ambasadora Hrvatske u svijetu. Klinci širom svijeta nemaju pojma tko je Zoran Milanović ili Vesna Pusić. I bolje da ne znaju. No znaju za Rakitića, Modrića, Mandžukića, kao i ranije za Šukera ili Bobana. Takav medij, obzirom na gledanost i interes javnosti, idealan je za prenošenje političkih poruka i ovakvih sabotaža.

Dresiranje Hrvata i falsificiranje povijesnih činjenica, koje nije uspjelo neuspješnim osudama generala i heroja Domovinskog rata generala Gotovine i Markača, sada se opet pokušava nametnuti (ponovnim) neutemeljenim optužbama da su Hrvati ustaše i fašisti. Nogomet je tek medij. No, dok čekamo rezultate istrage, imamo pravo propitkivati tko bi zapravo najviše profitirao od ovakvih događaja. Tko bi to imao motiv izbaciti Hrvatsku s Europskog prvenstva? Oporba koja pokušava doći na vlast? Takvo što mi se čini suludo. Ne vjerujem niti da bi aktualna pozicija, iako će na borbi protiv fašizma pokušati izgraditi kampanju, bila spremna na takvo što. Moguće je da je izbor nove predsjednice Hrvatske i zaokret iz 'regiona' koji se time dogodio (okretanje SAD-u) uznemirio dosadašnje vanjske 'upravitelje' Hrvatske i da Hrvatska treba biti na neki način kažnjena. Udarati po Hrvatskoj preko korumpirane tvorevine kao što je UEFA ne čini se nemogućim. 

Zato bi pravi domoljubni potez bio da svi stave glave skupa i zajedno obrane Hrvatsku u ovoj utakmici koja se čini namještenom i sumnjivom od početka. Nije ovo borba protiv 'nepoznatog počinitelja', već protiv dobro poznate teze da su Hrvati fašisti i ustaše. Da li je zaista nemoguće očekivati zrelost od kompletne političke postave u Hrvatskoj da se ovo shvati kao istinski nacionalni interes, da se stane u obranu Hrvatske? Takav potez bi se očekivao od pravog državnika. Očekivalo bi se da se u situaciji kada se na stolu UEFE prljavom od korupcije razvlači ime Hrvatske, s još uvijek svježim ranama iz Domovinskog rata, odlučno stane u obranu ponosa, identiteta i istine da naša Domovina nema baš ništa s fašizmom. Tražilo bi to da se i SDP i HDZ odreknu opasne političke manipulacije prošlošću i produbljivanjem podjela u Hrvatskoj. Ako ovo nisu u stanju, onda je ovo tek početak puno dubljih problema koji nas čekaju u budućnosti, jer nad kućom koja je u sebi podijeljena, likuju neprijatelji.

4

K_Miletic

"Da bi zlo napredovalo, dobri ljudi trebaju samo – ne činiti ništa." Edmund Burke

Ocjene (16)


Respektira (10): ivan94, Kokach, siouxica, Analyst, visitor, Django, glycerin, VeNLO, IDujas, Alumnus


Slaže se (2): Boljunac, Django


Ne slaže se (4): NEKOVARAZDIN, Losonsky, miliwan, Mac316


Komentari (14)


tko to od njega traži? Nitko! Ali od Pjevača svi traže da se ogradi od pjesme otpjevane u protestu protiv fašističkog pokušaja zatiranja hrvatstva. Čudan smo narod mi Hrvati! IDujas 1 2 0


Od prve do zadnje riječi se ne slažem Smatram da autor započinje analizu s izmišljenim tezama koje onda s više ili manje uspješnosti provodi do kraja. Kako sam pisao o ovoj temi na drugim portalima, neću dodatno eksplicirati svoje stavove. miliwan 0 0 0


Smatram da je sve potrebno o ovoj temi napisano u ova tri teksta: http://www.tribina.hr/topics/slug/kako-treba-reagirati-hns-nakon-kukastog-kriza-na-p/#analysis-20112, miliwan 0 0 0


http://www.tribina.hr/topics/slug/kako-treba-reagirati-hns-nakon-kukastog-kriza-na-p/#analysis-20111, http://pescanik.net/pismo-nepoznatom-pocinitelju/ miliwan 0 0 0


kao izašli smo iz jednoumlja gdje je sve bilo prepuno fraza o unutarnjim i vanjskim neprijateljima Jugoslavije , o bratstvu i jedinstvu, pa smo onda sad dobili fraze (da, isključivo fraze, ništ drugo) o zajedništvu i (opet) neprijateljima NEKOVARAZDIN 0 0 0

Analiza

Kome odgovara nasilna fašizacija Hrvatske?

16.06.2015. 17:26, Svastika na Poljudu: Zašto se dogodio incident i koje će biti posljedice?

Iako smo prije četvrt stoljeća navodno izašli iz jednoumlja, naše cjelokupno društvo nikako da izađe iz samog sebe, zarobljeno u gotovo istom mentalnom sklopu političkog i društvenog steriliteta čiji krajolik još uvijek oslikavaju simboli starih i novih ideologija, tek naizgled različitih predznaka. Društveni sterilitet trebao bi označiti impotentnost hrvatskog društva i nemogućnost da proizvede ili iznjedri okvir u kojem bi konačno ono dobro, ono lijepo, ono izvrsno što Hrvatska ima u svojim ljudima dobilo priliku usmjeriti cjelokupno društvo prema općem dobru, razvoju, boljitku na svim područjima života. Jedan od razloga zašto je tome tako su političke elite, tek naizgled različitog ... više >

4

K_Miletic

"Da bi zlo napredovalo, dobri ljudi trebaju samo – ne činiti ništa." Edmund Burke
  • 10
  • 2
  • 4
  • 14

Analiza

Predsjedniče Vlade, zar je zaista trebalo proći 225 dana?

01.06.2015. 20:44, Nakon razgovora u Banskim dvorima: Nazire li se kraj braniteljskog prosvjeda?

Možemo li biti zadovoljni nakon današnjeg razgovora između predstavnika branitelja s jedne strane i predstavnika Vlade RH s druge strane? Nakon situacije koja je dovedena do usijanja, konačno se dogodio taj sastanak, ali i prilika da cjelokupna javnost dobije informacije o tome što se to zapravo događa u Hrvatskoj te što je to motiviralo branitelje na prosvjed koji traje više od 200 dana.

Ovaj današnji događaj mogao bi, po svojem karakteru, biti ljekovit za sveopću situaciju u Hrvatskoj i svojevrstan model kako bi se slični problemi mogli i trebali rješavati u budućnosti. Po prvi puta svjedočili smo jednom javnom sastanku, o jednoj gorućoj temi, pred kamerama. Upravo zato što se odigrao pred kamerama i 'licem javnosti', javno i transparentno, mogli smo vidjeti puno toga što nije moglo biti naknadno 'izrezano' ili 'preoblikovano'. Sve je bilo tu, javno, od sadržaja zahtjeva, pojašnjenja, pa sve do neverbalne komunikacije koja je ponekad glasnija od samih riječi.

Imali smo tako priliku vidjeti i doživjeti jednog drugačijeg Zorana Milanovića. Premijera koji je slušao dva sata ono što su mu govorili ljudi koji predstavljaju jednu od najvažnijih populacija u Hrvatskoj - hrvatskih branitelja i to o temi koja se tiče upravo njih samih. I mogao se steći dojam da je njegov 'gard' popustio, da je osobito neverbalnom komunikacijom bio drugačiji od situacija u kojima takvih susreta nema, već isključivo sluša 'brifinge' pojedinih ministara ili savjetnika.

Milanović je konačno javno priznao ono što javnost ionako zna i što je potpuno normalno - da ne zna sve o svemu jer se to od premijera i ne očekuje, da poznaje sve članke i zareze svakog pojedinog zakona. No, upravo zato što niti premijer, a niti resorni ministar ne mogu znati o svemu sve, niti poznavati svu dubinu određene tematike, zato je doseg zrelih demokracija upravo u otvaranju iskrene komunikacije i javne rasprave sa svima onima kojih se određena promjena zakona tiče.

A svjedočili smo da je upravo u ovome Milanovićeva vlada tijekom mandata radila najteže propuste te mnoge probleme koji su mogli biti ili izbjegnuti ili riješeni, odbijanjem takve rasprave gomilala i poticala njihovo bujanje. Sjetimo se samo odbijanja stvarne javne rasprave prilikom uvođenja zdravstvenog odgoja, donošenja obiteljskog zakona, pokušaja izmjena ustava ili zakona koji regulira prava branitelja. U Hrvatskoj nikada nije bilo toliko referendumskih inicijativa što samo po sebi svjedoči da vlast gotovo redovito ne sluša i ne čuje narod, da pokušava 'voziti' po nekom svom redu vožnje, opravdavajući svoje namjere činjenicom pobjede na izborima, koja im (kako oni to valjda razumiju) daje pravo da rade što god žele, iako su u stvarnosti gotovo sve dosadašnje pobjede bilo koje opcije na izborima bile daleko od stvarne (apsolutne) većine birača.  

Imali smo priliku vidjeti i jedne drugačije predstavnike branitelja. Ne da su oni stvarno bili drugačiji, jer su bili upravo onakvi kakvima ih poznaju ljudi iz njihovog okruženja, nego je njihov nastup potpuno odudarao od slike koja se o njima plasirala u medijima i u izjavama pojedinih političara. Mogli smo vidjeti argumentiran, pristojan i odmjeren nastup u kojem su se jasno ogradili od pojedinih incidenata te naglašavali stvarne probleme. Na način kako su mediji zapravo izvještavali o ovoj temi, prosječan bi građanin očekivao da će pred kamerama imati nekakvu šačicu nezadovoljnika, koji su instruirani da potiču nerede, koji ne znaju što žele, koji su destruktivni. No, nasuprot tome, mogli su vidjeti dostojanstvene predstavnike udruga branitelja koji su govorili odmjereno, argumentirano i pomirljivo o problemima populacije hrvatskih branitelja. 

Branitelji su istaknuli da ih se nije uključilo u niti jedan postupak donošenja izmjena zakona ili odlučivanje o konkretnim situacijama koje se tiču njihovih prava u sustavu mirovinskog osiguranja, zdravstvu (HZZO), socijalnoj skrbi i dr., iako su višekratno tražili da ih se uključi jer, kako je i sam premijer nekoliko puta to priznao, 'oni o svemu tome znaju više jer ih se to neposredno tiče'.

Prosječan građanin tako ne bi imao priliku čuti da branitelji ne traže privilegije, već da im se vrati dostojanstvo. Da se ne donose zakoni o njima bez njih. Da 100%-tni invalidi domovinskog rata, koji su u ratu ostali bez nogu, primjerice u postupku ostvarivanja prava na znak pristupačnosti ne trebaju ponovno prolaziti vještačenja da bi se, kako je to slikovito opisao Glogoški, utvrdilo da li su im u 'međuvremenu izrasle nove noge'.

Prosječan građanin ne bi imao priliku čuti da se praktično niti jedno dijete poginulih hrvatskih branitelja nije zaposlilo temeljem Zakona, jer je, kako je naveo ministar Matić, omogućeno izigravanje ove odredbe u zadnjoj etapi natječaja - intervjuu u kojem se osobi koja 'zapravo treba dobiti posao' dodjeli više bodova negoli djetetu poginulog hrvatskog branitelja.

Prosječan građanin ne bi imao priliku čuti dobro pripremljene predstavnike branitelja, koji su pred premijera i ministre, ali i javnost, donijeli konkretne primjere i dokaze (rješenja, potvrde, ...) za konkretne situacije u kojima se pojedine skupine branitelja nalaze u iznimno teškim situacijama, gdje su ima zaista umanjena prava.

No ono što je moglo upravo nakon današnjeg javnog razgovora upasti u oči je to što smo mogli čuti kako premijer Milanović javno i višekratno ponavlja kako 'ova vlada' praktično ne želi poštovati pravomoćne sudske odluke hrvatskih sudova, a koje se odnose na neka prava i odštete koje potražuju pripadnici HVO. Zanimljivo je da sami predstavnici branitelja nisu otvarali ovo pitanje, a Milanović je nekoliko puta bezuspješno pokušavao potaknuti ministra Matića da razgovor skrene u tom smjeru. To što se te presude odnose na tužbe koje su, budu li isplaćene, 'teške' više od milijardu kuna svakako nije problem branitelja ili samih tužitelja. Iz samih presuda koje su pravomoćne je razvidno da su samim time i utemeljene i da su tužitelji imali osnovu za utuživanje.

Pravo pitanje je kako je do takvih, očito utemeljenih tužbi uopće došlo i tko će za njih odgovarati, odnosno kako će i kome Republika Hrvatska naplatiti i ispostaviti račun za ovu očitu štetu. Netko je imenom i prezimenom odgovoran za situaciju u kojoj postoji osnov za tužbe u tolikim iznosima. I ukoliko želimo konačno usmjeriti pažnju na stvarne probleme i razumjeti meritum stvari o kojima između ostalog govore i branitelji, potragu za odgovorima treba preusmjeriti sa pronalaženje krivca u ovoj ili onoj vladi ovog ili onog svjetonazorskog predznaka u stvarnu potragu za osobama koje su svojim odlukama ili propustima nanijele štetu Republici Hrvatskoj. 

S druge strane, ta ista 'ova vlada', ali i cjelokupna javnost, preispituje legalnost postavljanja jednog šatora bez dozvole ispred jednog ministarstva, a ne želi uložiti stvarni napor da 'čuje' ili 'posluša' razloge zbog čega je uopće postavljen. A da u konačnici nije bilo šatora i pritiska, da li bi uopće došlo do današnjeg sastanka? Da ova vlada nije konačno 'naletila' na ljude koji neće odstupiti, koji su uporni i odlučni, čije nezadovoljstvo ne možeš ukalupiti u jednokratni prosvjed i raspored prosvjeda na nekome gradskom trgu - da li bi se uopće stvorio prostor i šansa da se toliko potreban dijalog konačno uvrsti u svakodnevni dnevni red ove, ali svih budućih vlada? 

U Hrvatskoj svjedočimo vrlo teškim i ponekad vrlo mučnim raspravama koje se ne vode tamo gdje bi se trebale voditi, za zajedničkim stolom, već kao po pravilu preko medija. Zabrinjavaju i reakcije na pokušaje pojedinih skupina da javno artikuliraju svoje stavove, koje se gotovo redovito pokušavaju obojiti da su inicirane od ove ili one političke stranke, s ovim ili onim skrivenim interesom. Oprema tekstova, pozicija, izbor fotografija, izbor naslova - sa svime time je moguće itekako manipulirati, ali sa javnim prijenosom jednog razgovora takva je mogućnost svedena na minimum. 

Nekako se stječe dojam da je zapravo najslabija karika današnjeg razgovora bio upravo ministar Matić. Ne samo da je njegov nastup bio neuvjerljiv, nego je jedini odskakao i u tonu, načinu komunikacije. Čak ga je i sam Milanović cijelo vrijeme prekidao, nadopunjavao, 'prevodio' ono što je zapravo Matić u prilično konfuznom nastupu pokušavao izreći. Ukoliko je zaista istina ono što je na kraju izgovoreno, da su svi ovi problemi rješivi u kratkom roku, onda se stvarno može postaviti pitanje o odgovornosti jednog ministra koji, poput primjerice Željka Jovanovića, nije pronašao put do rješavanja ključnih problema, a javnost (pa i sam premijer) se više bavio tumačenjem njegovog karaktera, negoli stvarnim promjenama, rezultatima i rješenjima problema.

Na kraju sastanka, i jedni i drugi javno su se ogradili od međusobnog etiketiranja. Nadajmo se samo da će i mediji, ali i drugi dionici političkog i društvenog života prestati s takvim etiketiranjem koje ne samo da ne riješava ništa, već produbljuje i otežava rješavanje bilo kojeg problema. 

Hrvatska je umorna od ovakvih mučnih situacija. I oni koji su u sustavu državne uprave doveli do toga da je do ovakvih situacija uopće došlo trebali bi snositi posljedice. Oni koji u ovim otežanim okolnostima nisu u mogućnosti pronalaziti rješenja, bolje da se poradi općeg dobra i ne bave javnim funkcijama. Jer, ovdje se radi o služenju građanima, narodu i rješavanju ključnih problema. O sposobnosti mobilizacije svih onih koji mogu doprinjeti stvarnim pozitivnim promjenama u Hrvatskoj. Branitelji i danas mogu biti vrlo snažna poluga koja može pokrenuti pozitivne promjene. Naravno, ukoliko ostanu jedinstveni i neovisni o utjecaju bilo koje političke opcije. Zato bi osobe koje nose odgovorne funkcije u državi kao jednu od ključnih sposobnosti i kvaliteta, uz znanje i poštenje, trebale imati sposobnost komunikacije sa svima onima na čije živote neposredno utječu odluke i propisi iz njihovih resora.

3

K_Miletic

"Da bi zlo napredovalo, dobri ljudi trebaju samo – ne činiti ništa." Edmund Burke

Ocjene (9)


Respektira (7): Analyst, siouxica, Dirk15, visitor, Heraklit, IDujas, Alumnus


Slaže se (2): Heraklit, IDujas


Komentari (6)


odličan tekst!..iako imam niz primjedaba na račun medija, ne mogu baš najviše njih optuživati za sliku o prosvjednicima..kao i danas, tv slika ne laže..ipak smo se svačega izravno naslušali i nagledali..pa i odbijanja da se razgovara u institucijama visitor 0 0 0


odličan tekst! siouxica 0 0 0


Ne razumijem zasto se tekst postavlja kao da je sad cijeloj Hrvatskoj lakš e jer se sjelo za stol? Ima nas koji se protive pregovorima sa ulicom i nismo zadovoljni što se Vlada spušta na taj nivo samo zato što Klemm i ekipa prijete ulicnim nemirima Mac316 0 0 0


Koga briga sto branitelji donose pojedinacne primjere onih koji lose zive? Ima pri,mjera onih koji lose zive a da nisu branitelji,zar ti manje vrijede jer nemaju uniformu da se naperlitaju kad ometaju gradski promet? Mac316 0 0 0


@Mac, trebam li reći - sjedi i napiši analizu:) siouxica 0 0 0

Analiza

Predsjedniče Vlade, zar je zaista trebalo proći 225 dana?

01.06.2015. 20:44, Nakon razgovora u Banskim dvorima: Nazire li se kraj braniteljskog prosvjeda?

Možemo li biti zadovoljni nakon današnjeg razgovora između predstavnika branitelja s jedne strane i predstavnika Vlade RH s druge strane? Nakon situacije koja je dovedena do usijanja, konačno se dogodio taj sastanak, ali i prilika da cjelokupna javnost dobije informacije o tome što se to zapravo događa u Hrvatskoj te što je to motiviralo branitelje na prosvjed koji traje više od 200 dana. Ovaj današnji događaj mogao bi, po svojem karakteru, biti ljekovit za sveopću situaciju u Hrvatskoj i svojevrstan model kako bi se slični problemi mogli i trebali rješavati u budućnosti. Po prvi puta svjedočili smo jednom javnom sastanku, ... više >

3

K_Miletic

"Da bi zlo napredovalo, dobri ljudi trebaju samo – ne činiti ništa." Edmund Burke
  • 7
  • 2
  • 0
  • 6

Analiza

Milorad Pupovac bi učio Kolindu kako da ne 'radi protiv vlade u Zagrebu'?

13.01.2015. 20:20, Prva Predsjednica u povijesti: Što pobjeda Kolinde Grabar Kitarović znači za Hrvatsku?

Čitam izjavu Milorada Pupovca koju je dao za beogradski tisak od utorka i ne mogu vjerovati u ono što čitam. Milorad Pupovac ni manje ni više izjavljuje 'da u dogledno vrijeme ne treba očekivati unapređenje odnosa Srbije i Hrvatske' te kako će 'novoizabrana hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović raditi protiv vlade u Zagrebu i kontrolirati proces pridruživanja Srbije Europskoj uniji”.

Iz ovakve izjave moglo bi se, baš onako pojednostavljeno i iskrivljeno kako to Pupovac tumači Hrvatsku stvarnost, zaključiti kako se to Milorad Pupovac zabrinuo da će ni manje ni više nego Hrvatska predsjednica praktički rušiti državni poredak u Hrvatskoj. Što bi to drugo značilo 'raditi protiv vlade u Zagrebu', u takvom pojednostavljenom svijetu, negoli rušiti demokratski poredak u Republici Hrvatskoj? 

I još kada se k tome uzme u obzir da ovakva kvalifikacija dolazi upravo od Milorada Pupovca, predsjednika Srpskog nacionalnog vijeća u Hrvatskoj? Ne mogu si pomoći, a da mi pred oči ne dođu slike iz vremena koje sam jako dobro razumio i zapamtio još kao sedamnaestogodišnjak, kada sam kao maloljetni dragovoljac krenuo u obranu Hrvatske od onih koji su 'radili protiv vlade u Zagrebu'.

Ti koji su to tada radili, nazivali su se različitim nazivima: pobunjeni srbi, četnici, JNA, Arkanovci, Mladićevci, Milicija SAO Krajine i sl. I zanimljivo, kao povod za organiziranu pobunu, terorizam i agresiju na Republiku Hrvatsku imali su u proglašenju samostalnosti i upravo u izboru prvog Hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana.

Zanimljivo je, u tom pojednostavljenom svijetu u kojeg me (ne)svjesno gura Milorad Pupovac, da su upravo pobunjeni Srbi 'radili protiv vlade u Zagrebu'. To i nije više pojednostavljeni svijet, već vrlo jednostavna i gorka činjenica.

No, možda je konačno vrijeme da se propitaju motivi zbog kojih se otvaraju ovakve svjetonazorske fronte i 'ugroze' temeljene na nacionalnoj osnovi. Priziva li to Milorad Pupovac asocijacije Hrvata (ali i Srba) na taj mučan period u kojem je taj isti hrvatski narod pokazao i dokazao ponekad i pretjeranu velikodušnost prema onima koji su ga pokušali gaziti, ubijati, silovati, rušiti im domove i devastirati Domovinu, abolicijama i 'mirnom integracijom'?

Zanimljivo je i to, u tom nekakvom pojednostavljenom svijetu Pupovčeve igre asocijacijama, da su ti koji su 'radili protiv vlade u Zagrebu' raketirali Banske dvore pokušavajući ubiti prvog Hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana, pa bi ovaj verbalni napad na novoizabranu predsjednicu mogao poprimiti vrlo neugodne interpretacije. Osobito ako se u obzir uzme izrazito pomirljiv i dijametralno suprotan pobjednički govor Kolinde Grabar Kitarović koja niti jednom riječju nije dala makar i naslutiti da bi se nacionalnim manjinama, a time i Srbima, počinila bilo kakva ugroza njihovih prava.

Ovakvo drsko verbalno 'raketiranje' Hrvatske predsjednice u srpskom tisku i to od osobe koju hrani i plaća mu račune isti taj Hrvatski narod, na temelju privilegija koje je ostvario upravo kao pripadnik srpskog naroda, je u najmanju ruku neprimjereno.  No, možda je ipak došlo vrijeme da se 'isprave krive Drine'.

Možda je došlo vrijeme da se postave i otvore prava pitanja. Koga to zapravo štiti Milorad Pupovac? Svoje privilegije ili interese srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj? I kome to odgovara otvaranje svjetonazorskih i nacionalnih sukoba? Ako pogledamo činjenice, koliko uopće Srba izlazi na posebne izbore - legitimitet Milorada Pupovca topi se kao snijeg na suncu.  Milorad Pupovac je dobio ukupno 14.541 glas na području cijele Hrvatske kao jedne izborne jedinice i 'osvojio' za SDSS 3 mjesta u Saboru. Od ukupno 183.992 pripadnika srpske manjine u Hrvatskoj na izbore je izišlo njih 22.933, što je jedva 12,65 %. Što to govori? Da Srbe u Hrvatskoj zapravo ne zanimaju njihovi 'srpski predstavnici u saboru'. Čak 88% Srba u Hrvatskoj bira svoje zastupnike zajedno sa Hrvatima na općim izborima u 10 izbornih jedinica.  

Ako pogledamo kakva su prava ostvarili Srbi u Hrvatskoj, od obnove kuća ili primjerice u financiranju programa u kulturi, vidjet ćemo da su Srbi u Hrvatskoj sve samo ne 'ugroženi'. Pogledajmo i sastav vlade i udio Srba u vladi Republike Hrvatske. Postoji li primjerice ikakva šansa da u Srbiji kojoj se sa zabrinutošću obraća Milorad Pupovac, Hrvat bude ministar gospodarstva, obrazovanja ili npr. da Hrvatica bude ministrica socijalne skrbi? No, Milorad Pupovac je 'zabrinut'. Čime to?

Pa nije li upravo HDZ omogućio Ustavnim promjenama ovakav nevjerojatan status Miloradu Pupovcu u Hrvatskoj, nauštrb Hrvata u dijaspori kojima je umanjio ta ista prava?

Nisu li ovakvi manevri koje izvodi Milorad Pupovac tek opasna igra raspirivanja vatre, kako bi se 'fabricirao problem', a kako bi se pronašao barem nekakav razlog političkog opstanka Milorada Pupovca? Jer, što će Srbima uopće Milorad Pupovac i SDSS? 

Nije li zapravo vrijeme da Hrvatska prestane financirati 'profesionalne Srbe' koji će na ovakav način vrijeđati Hrvatski narod i imati povlaštena mjesta u Saboru samo zato što su - Srbi? 

Nije li vrijeme da se kao i svaki drugi građanin ove države Pupovac kandidira na općim izborima, u kojoj god hoće izbornoj jedinici i provjeri koliko će mu birača dati glas i hoće li prijeći 5%. Naravno, time bi se kompletirala i potvrdila (ili opovrgnula) teza da bi Milorad Pupovac teško ikada ušao u Hrvatski sabor sa SDSS-om, osobito kada bi se dogodile ustavne promjene izbornog zakona i primoralo se sve stranke, a time i SDSS, da iziđe samostalno pred birače.

Možda je vrijeme da se konačno Pupovac i njemu slični integriraju u Hrvatsku, da sa svojih pamfleta koje je dijelio u Lisinskom makne srpsku zastavu - jer živi u Hrvatskoj i zastupnik je Hrvatskog, a ne Srpskog parlamenta.

Nije li Hrvatski narod taj koji plaća porezom njegovu plaću i privilegije?

Nije li vrijeme da se prestanu financirati iz proračuna Republike Hrvatske srpska glasila u Hrvatskoj, poput Samostalnog srpskog tjednika "Novosti", koja promiču mržnju prema Hrvatskoj, ismijavaju Domovinski rat i vrijeđaju najdublje osjećaje i rane Hrvatskog naroda? Nije li vrijeme da Pupovac bude prvi među Srbima u Hrvatskoj koji će takva glasila, a ne Hrvatski narod i Hrvatsku koja mu plaća ugodan i privilegiran život na uštrb svih nas poreznih obveznika, nazvati i prozvati onima koji 'šire mržnju prema Srpskom narodu'.

Nije li vrijeme da upravo u cilju razvijanja međusobnih odnosa, izlječenja rana i pravednosti Pupovac prvi pokrene inicijativu da se svi srpski počinitelji zločina i silovanja, ubijanja i zlostavljanja kazne i da se takvima zauvijek zakonom i Ustavom zabrani sudjelovanje u obnašanju vlasti u Hrvatskoj na bilo kojim pozicijama - u politici i državnim tvrtkama i institucijama.

Nije li vrijeme da Srbi u Hrvatskoj postanu politički Hrvati, da pohađaju obrazovne programe kao i druga djeca u Hrvatskoj, a u području kulture da imaju potpunu slobodu njegovati svoju tradiciju i običaje.

Možda bi tada konačno i prestalo huškanje, zveckanje i otvaranje ovakvih tema kojih se kao po pravilu Milorad Pupovac sjeti u vrijeme kada vladi Zorana Milanovića ne ide na niti jednom području djelovanja, pa se igraju provjereni 'jokeri' otvaranja svjetonazorskih sukoba i navodnih nacionalnih tenzija, a sve u cilju panične homogenizacije biračkog tijela. Možda bi tada Milorad Pupovac radije kritizirao rad takve nesposobne vlade zbog koje je i Srbi u Hrvatskoj lošije žive, negoli da igra rolu braniča svojih privilegija nauštrb dobrobiti svih građana Hrvatske. Možda bi tada i Srbi progovorili o tome kako i oni žive loše baš kao i Hrvati, da nisu ugroženi od nekakvih 'ustaških zmija' već od nesposobnosti postojeće 'Vlade u Zagrebu'.   

Možda bi, na kraju, tada i Milorad Pupovac shvatio da ljudi u Hrvatskoj konačno žele 'Vladu koja će raditi za narod', a ne političare i Vladu koja preko ovakvih 'suigrača' brine o narodu koji navodno 'radi protiv Vlade u Zagrebu', time što izabire političare koji nisu po volji Milorada Pupovca i Srpskog nacionalnog vijeća.

3

K_Miletic

"Da bi zlo napredovalo, dobri ljudi trebaju samo – ne činiti ništa." Edmund Burke

Ocjene (7)


Respektira (6): Boljunac, RepopeR, IDujas, draxy, Django, ivan94


Slaže se (1): Laci


Komentari (15)


tekst se referira na izjavu za beogradski tisak, Lupiga je hrvatski portal. ali i dalje ne vidim da priča o ugrožavanju srpske manjine u Hrvatskoj... siouxica 0 0 0


@KM, ali si se u tekstu referirao na jednu posve drugu izjavu (o "radu protiv vlade"), i na temelju nje iskonstruirao svoje teze..gomilanje sad drugih citata nimalo mi ne mijenja dojam o samoj analizi visitor 0 0 0


Ja bih tvom pitanju -Koga štiti Pupovac ?, dodao još jedno, čk važnije pitanje-Tko štiti Pupovca ? Laci 1 0 0


Odlično! Pojednostavljeni svijet jest svijet istine i golih ili kako ti kažeš gorkih činjenica. Sve ostalo je zamagljivanje činjenica i istine! IDujas 1 0 0


Pitanje nacionalnih manjina je sporno već po proturječju koje sadrži pojam u svom imenu. Riječ je o etničkim maninama, a ne o nacionalnim, Nacija = država = politički narod . Etnički može bit i Tunguz, ali ako je državljanin Hrvatske je Hrvat. Boljunac 1 0 0

Analiza

Milorad Pupovac bi učio Kolindu kako da ne 'radi protiv vlade u Zagrebu'?

13.01.2015. 20:20

Čitam izjavu Milorada Pupovca koju je dao za beogradski tisak od utorka ... više >

Analiza

Ugradite na TV opciju ‘odaberi prijevod’, kad se obraća Ivo Josipović

09.01.2015. 14:27, Kolinda Grabar Kitarović ili Ivo Josipović - tko će u nedjelju slaviti i čiji će glasovi presuditi?

Bože dragi, upalim nakratko TV i imam što vidjeti. Josipović sriče nekakvu svoju čestitku. Poziva me da se ne dijelimo, a iz trepavice mu izvire onaj Milanovićev‘Ili oni ili mi’. Poziva me da štitimo vrijednosti, a uši mu još crvene od onog ‘Ja ću danas glasovati protiv, a vi?’.

U grlu mu knedla zapinje dok izgovara riječ ‘branitelji’, a već sutra ima isplaniran sastanak sa Teršeličkom i Documentom. Govori o miru i ljubavi prema domovini, a prsti mu već nesvjesno ispisuju po stolu riječ ‘Građanski rat’.

Misli mu, onako ovlaš, polete prema hrvatskoj dječici, dok govori o blagostanju u obiteljima, dok mu u džepovima vire vizitke pedofilskih organizacija, a u ladici još uvijek drži govor s konferencije ILGA-e, čiji je predsjednik podružnice za Švedsku osuđen za silovanje, svodništvo i pedofiliju!

I zaista, trebalo bi na TV ekrane ugraditi opciju ‘odaberi prijevod‘, kad se obraća Ivo Josipović.

Pa kad krene pričati o demokraciji, ispod bi išao ‘titlovani’ prijevod: ‘Ja sam dragi građani za to da Vi više nemate pravo na referendumsko izjašnjavanje’.

Pa kad krene pričati o prolivenoj krvi branitelja, da ispod krene prijevod: ‘Ja sam se dragi građani okružio osobama koje su se godinama sustavno protivile hrvatskom državnom osamostaljenju te su cijelo vrijeme zagovarale obnovu Jugoslavije. Pri tome se osobito ističu prof. dr. Dean Jović, dugogodišnji vatreni zagovornik veliko-srpskih ideja u Hrvatskoj te Budimir Lončar koji na početku hrvatskog osamostaljenja odbija poziv Vlade Republike Hrvatske i ostaje ministar vanjskih poslova u Miloševićevoj Jugoslaviji.’

Pa kad krene sricati slogove o rješavanju pitanja Hrvata u BIH, da krene titl: ‘Ja sam dragi građani za vrijeme državničkog posjeta i govora u parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, lažno ustvrdio kako je hrvatska državna politika izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu i da snosi glavnu krivnju za sve počinjena zla 1990-ih godina u toj susjednoj državi, amnestirajući pri time velikosrbijansku politiku te prebacujući krivnju i teret odgovornosti na Republiku Hrvatsku.’

Kada odluči progovoriti o Vukovaru, da krene prijevod: ‘Sustavno sam i uporno radio na povlačenju i slabljenju tužbe koju je Republika Hrvatska podnijela protiv Republike Srbije zbog genocida počinjenog na teritoriju Republike Hrvatske tijekom hrvatskog Domovinskog rata, a osobito na odustajanju od tužbe protiv Crne Gore te od bitnog dijela optužbe za etničko čišćenje kojeg je Republika Srbija uoči i na početku vojno – redarstvene operacije „Oluje“ provela nad etničkim Srbima s okupiranih hrvatskih područja, da bi potom Srbija u svojoj protutužbi za ovaj zločin optužila Republiku Hrvatsku ‘

Kada, na kraju, krene pričati o pravdi, da krene prijevod: ‘Kao predsjednik Republike Hrvatske, unatoč najavama njemačkog pravosuđa o dostavi europskog uhidbenog naloga za Josipa Perkovića, podržavao sam i zagovarao inicijativu nedemokratski orijentiranih društvenih i političkih organizacija u Republici Hrvatskoj, opterećenih jugoslavenskim totalitarnim komunističkim nasljeđem, za izmjenu Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije i to u isključivoj namjeri da spriječi predaju vodećih djelatnika jugoslavenske Službe državne sigurnosti Josipa Perkovića i Zdravka Mustača njemačkom pravosuđu, a zbog ubojstva hrvatskog političkog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. godine u Njemačkoj.’

Naravno, svaki put kada izrekne riječ ‘građanke i građani’, obavezno je potreban prijevod ‘Hrvatice i Hrvati’, jer on kao predsjednik Hrvatske valjda nikada nije izgovorio riječ ‘Hrvat’ ili ‘Hrvatica’.

I na kraju, molim HRT da unaprijed – barem 5 minuta prije negoli krenu Milanovićeve i Josipovićeve čestitke i poslanice, preko pola ekrana stave najavu i upozorenje »Program koji slijedi nije primjeren za djecu i maloljetnike«. Da se ne ugrožava fizički, mentalni ili moralni razvoj maloljetnika te nam barem djeca i mladi ostanu zdrava i normalna.

I da, plaćam ja to svaki mjesec 80,00 kn kao pretplatnik. Plaćam pretplatu (!) da me netko živcira, vrijeđa i izruguje se mojoj inteligenciji. Baš kao onaj trenutak kada po završetku čestitke, kamera kao slučajno uhvati silnu ‘elitu’, a među njima i Srećka Ferenčaka. Nije li to onaj Srećko Ferenčak (član predsjedništva HNS-a), član Josipovićevog stožera i perjanica ‘Nove pravednosti’ koji je zajedno s kolegom Petrom Turkovićem u tzv. aferi Nanbudo proglašen krivim zbog zloporabe položaja jer je od grada Zagreba 1996. po povoljnim uvjetima otkupio zemljište namijenjeno izgradnji centra za osobe s invaliditetom, a potom ga po višestrukoj cijeni prodao Konzumu?

Svakome tko će na dan izbora ostati kod kuće ili poništiti listić, izjavljujem:takvim činom izabrao si Ivu Josipovića.

3

K_Miletic

"Da bi zlo napredovalo, dobri ljudi trebaju samo – ne činiti ništa." Edmund Burke

Ocjene (8)


Respektira (4): ivan94, IDujas, VeNLO, Django


Slaže se (2): ivan94, IDujas


Ne slaže se (2): Niksodus, suradnja


Komentari (2)


Da po dužnosti ne moram čitati sve tekstove ovdje, odustala bi nakon pasusa sa dječicom i pedofilima jer mi je takvo insinuiranje apsolutno deplasirano. Šteta, razveselila sam se oštrom, ali ipak argumentiranom tekstu. siouxica 0 0 0


Pa mislim da si ga prilično dobro (točno preveo). IDujas 0 0 0

Analiza

Ugradite na TV opciju ‘odaberi prijevod’, kad se obraća Ivo Josipović

09.01.2015. 14:27

Bože dragi, upalim nakratko TV i imam što vidjeti. Josipović sriče nekakvu ... više >

Analiza

Koje veze ima Paskal s hrvatskim gospodarstvom?

12.06.2014. 18:21, Ne volimo ih a od njih očekujemo spas: kako 'izliječiti' antipoduzetničku klimu u državi?

Birači u Hrvatskoj već dugo nemaju priliku vidjeti konkretan gospodarski program, s konkretnim i razumljivim mjerama i projektima, a koje bi ulile barem malo optimizma u prilično negativističku sliku budućnosti koja je pred Hrvatskom. Gospodarstvo se praktički svelo na 'biznis s državom', u kojem je država praktički jedini značajniji investitor i u kojem partnere i 'igrače' bira po stranačkom ključu ili prema nekom od oblika podobnosti.

S druge strane ta ista država uporno 'pili granu na kojoj sjedi' otežavajući ili stvarajući nedovoljno povoljnu klimu i uvjete za razvoj malog i srednjeg poduzetništva koje uplatama PDV-a i različitih poreza i nameta u državni proračun uopće omogućava funkcioniranje sustava.

Tlak (p) se, posve općenito, definira kao omjer sile (F) i površine (A) na koju ta sila djeluje pod pravim kutem. Ako uzmemo da je država ta sila koja porezima djeluje na površinu (građane, teritorij, tvrtke), onda možemo tlak koji nastaje zapravo vrlo lako usporediti s pritskom koji svi zajedno osjećamo kao građani Hrvatske.  A taj pritisak postaje sve nepodnošljiviji. 

Problem koji ima Hrvatska je taj što država pod sobom ima sve manju površinu, jer se smanjuje broj uspješnih i likvidnih tvrtki, pa i zaposlenih koji uplaćuju poreze. Samim time pokušava povećati silu kojom pritišće sve manju površinu, kako bi proizvela barem isti tlak, tj. omogućila svoj opstanak i funkcioniranje.

I odgovor na pitanje zašto mi ne idemo 'naprijed', već kontinuirano prema nazad, leži u svim onim privilegijama, interesima i moćima koje politička elita u Hrvatskoj ima u poziciji vlasti, kao i u uhodanim mehanizmima o(p)stanka na vlasti.

Kako je država (ovdje namjerno uključujem i jedinice lokalne samouprave pod istu kapu) uglavnom jedini investitor, otvoren je idealan put za reketarenje, ucjenjivanje, iznuđivanje i kontroliranje gospodarskih subjekata. Ako želiš posao, moraš biti 'naš'. Ako želiš da ti platimo taj posao, moraš da 'daš'. I tako u krug. I onda se odjednom svi 'začudimo' otkud toliki silni jumbo plakati, svjetleće reklame, raskošne kampanje na državnim i lokalnim nivoima. Primjer Sisačke županice je praktično razotkrio da se radi više o sustavu, negoli o slučaju, kada govorimo o FIMI mediji - kao o modelu izvlačenja novaca iz proračuna države, jedinica lokalne samouprave, tvrtki kojima upravlja država ili lokalna samouprava različitim fiktivnim računima, projektima, napumpanim troškovnicima, prenamjenama zemljišta, 'privatizacijama', 'predstečajnim nagodbama'.

Korupcija je svakako jedan od temeljnih problema gospodarstva i ukoliko se to ne promijeni, osiromašenje naših zajedničkih dobara će se nastaviti. To je moguće promijeniti ukoliko se politika doslovno makne iz gospodarstva, a prostor prepusti znanju, sposobnosti, inovativnosti i kreativnosti gospodarstvenika.

No, kako doći do političke elite koja će samu sebe razoružati i oplijeniti od ovako zamamnog modela u kojem se kao produkt stvara brigada poslušnika i uhljeba, koji da bi očuvali privilegije, poslove ili se odužili za zapošljavanje, postaju vojnici partije i 'dragovoljci' u prvim redovima kampanja? Da ogolimo stvar do kraja, hoće li praktički ikada državi, a time mislim na političke elite, biti važnije normalno funkcioniranje i dobrobit 'nezavisnih' gospodarstvenika od ove moći koju garantira stvaranje 'armije' poslušnika i uhljeba, stranačkih vojnika, spremnih na vraćanje usluge i 'odrađivanje' poslova kao protuuslugu za stečene privilegije ili posao? Sve dok se može zaduživati i dizati kredite u inozemstvu, nema potrebe za promjenom modela.

A to kao rezultat ima propadanje i urušavanje kompletnog sustava.

Stoga ne čudi to što ministri dolaze na ovakve skupove poslodavaca kao turisti, čak naočigled kamera zijevajući i pogledavajući na sat, kad znaju da će većina njih gospodarstvenika već sutradan doći na brifing u neki restoran i s premijerom ili nekime od njih ministara, gradonačellnika, župana dogovarati poslove po uhodanom sistemu 'naš si ako daš'. Pa logično je da oni nisu došli slušati njih gospodarstvenike, kad su stvorili sustav u kojem se ima slušati njih - političare. Ako zbog ničeg drugog, onda zbog toga što je njihova zadnja u odlučivanju koga će predstečajnim nagodbama i poslovima izvući iz problema, dati na vrijeme naplatiti neki račun ili 'zažmiriti' na kolekciju prepariranih bijelih medvjeda u nekom podrumu - do trenutka kada će opet iz političkih razloga to odjednom - koristeći medije koje kontroliraju - 'otkriti' javnosti i pokrenuti sudske procese.

U Hrvatskoj je sustavno i sistematski uništavano i urušavano povjerenje građana u sustav i institucije. A time je uništavan i socijalni kapital s kojim se povezuje razvoj ili sposobnost razvoja pojedinog društva, umrežavanjem i objedinjavanjem, aktiviranjem potencijala različitih subjekata. U društvu nepovjerenja, te silnice su slabe i samim time ogroman potencijal ostaje izvan funkcije. 

Hrvatski građani su pokazali na primjeru poplave, ali i puno puta ranije, da je njihov potencijal ogroman. Naši ljudi širom svijeta su uspješni radnici, kreativni, inovativni. Jedino ispada da u Hrvatskoj, koja ima izrazito povoljan geostrateški položaj, prirodna bogatstva, kulturu i izvrsnost u ljudima - ne mogu uspjeti.

Razlog tome nije u građanima. Optimizam i povjerenje mogu vratiti prije svega vjerodostojnost i poštenje, otvaranje prostora za stručne i poštene ljude i u politici i u gospodarstvu. Hrvatska te ljude ima i u domovinskoj i u iseljenoj Hrvatskoj. Zato odgovor na pitanje je li oporba sposobna hrvatskim građanima vratiti vjeru u bolju budućnost vidim u tome koliko je spremna uložiti iskreni napor u otvaranje tog prostora za struku, znanje i inovacije te u povezivanje cjelokupnih resursa Hrvatskog naroda u domovini i iseljeništvu. Bez toga, vlasti će se izmjenjivati, ali promjene neće nastati već će se problemi dodatno produbljivati.

I da se vratim na kraju na priču o tlaku. Mjerna jedinica za tlak je njutn po metru kvadratnom (N/m2). Ta izvedena mjerna jedinica se kraće naziva paskal (Pa). Sve dok 'Paskal', kao model upravljanja Hrvatskoj, bude 'mjerna jedinica' našeg napretka, neće biti korjenitih i stvarnih promjena u Hrvatskoj. 

4

K_Miletic

"Da bi zlo napredovalo, dobri ljudi trebaju samo – ne činiti ništa." Edmund Burke

Ocjene (6)


Respektira (4): IDujas, visitor, siouxica, Laci


Slaže se (2): IDujas, Jung-fu


Komentari (5)


slažem se uglavnom, ali stručni, pošteni, vjerodostojni ljudi mogu prosperirati samo u unutar poštene i transparentne društvene metodologije, kod nas je to krajnje deficitarno, normalno je pritom da političari mažu oči ljudima Jung-fu 0 0 0


Slažem se sa svime, samo molim te nemoj miješati tu jadnoga Paskala, i to pogrešno, jer kada se smanjuje površina onda i uz istu silu tlak raste, no to država ne zna pa povećava silu. I bez Paskala, ova država je shit glede uprave Laci 0 0 0


umjesto potpuno nepotrebne i pogrešne ilustracije zakonima fizike, bravo Laci, bolje bi bilo da si dao odgovor na pitanje zašto je država jedini važniji investitor..nema kredita za poduzetnike? nema pravih poduzetnika? nema ideja? svi čekaju državu? visitor 0 0 0


Kako hoćeš, ali ne možeš reći da se radi o grešci a to obrazložiti rečenicom koja je suština onoga što je autor htio reći, a to je da uz konstantnu silu, smanjenjem površine tlak raste (što je površina a što tlak(a) je objašnjeno u Analizi). IDujas 0 0 0


moje je mišljenje da nakon dobre analize ne treba dodatno analizirati što se htjelo reći ili poručiti :)..nekome je odmah jasno, nekom nije..svatko ima pravo na vlastiti sud visitor 0 0 0

Analiza

Koje veze ima Paskal s hrvatskim gospodarstvom?

12.06.2014. 18:21, Ne volimo ih a od njih očekujemo spas: kako 'izliječiti' antipoduzetničku klimu u državi?

Birači u Hrvatskoj već dugo nemaju priliku vidjeti konkretan gospodarski program, s konkretnim i razumljivim mjerama i projektima, a koje bi ulile barem malo optimizma u prilično negativističku sliku budućnosti koja je pred Hrvatskom. Gospodarstvo se praktički svelo na 'biznis s državom', u kojem je država praktički jedini značajniji investitor i u kojem partnere i 'igrače' bira po stranačkom ključu ili prema nekom od oblika podobnosti. S druge strane ta ista država uporno 'pili granu na kojoj sjedi' otežavajući ili stvarajući nedovoljno povoljnu klimu i uvjete za razvoj malog i srednjeg poduzetništva koje uplatama PDV-a i različitih poreza i nameta ... više >

4

K_Miletic

"Da bi zlo napredovalo, dobri ljudi trebaju samo – ne činiti ništa." Edmund Burke
  • 4
  • 2
  • 0
  • 5

Analiza

Malih biskvita i igara

05.06.2014. 12:17, Može li raskoljeni SDP vratiti povjerenje birača?

Može li ijedna vlada, stranka ili koalicija računati na bolji rejting kod birača u situaciji kada praktički nije riješila niti jedan gorući problem građana? Odgovor na ovo pitanje je prilično jedostavan.

Zoran Milanović je u pravu kada navodi da je od početka imao otpore unutar SDP-a. No, Milanović kao da ne želi vidjeti što je bio uzrok tih otpora i koja je njegova osobna uloga u tome. Situacija u zagrebačkoj organizaciji SDP-a je na neki način dobar preslik situacije unutar SDP-a. Milanović je praktički izgubio bilo kakav značajniji utjecaj na najsnažniju zagrebačku organizaciju potpuno nepotrebnim akrobacijama sa nametanjem svojih kadrovskih rješenja unutar jedne dobro organizirane stranačke podružnice.

Izbor Bernardića, umjesto Mrsića, kojeg je otovoreno podupirao Milanović, najavio je da članstvo SDP-a ide u jednom smjeru, a Milanović u drugom. Kako protumačiti da Milanović koji živi u Zagrebu, praktički nema podršku svoje matične organizacije? Sjetimo se, i na prethodnim izborima podupirao je Jelušića koji nije izabran.

Davor Bernardić uvjerljivo je izabran već u prvom krugu, s osvojenih 64,5 posto glasova članova. U pobjedničkom govoru rekao je sve ono što zapravo SDP već dugo nije i što bi ponovno trebao postati: 'Moramo biti stranka koja sluša i čuje glas radnika, umirovljenika, obespravljenih, malih poduzetnika i obrtnika...'.

SDP se u međuvremenu pretvorio u stranku koja se radi HNS-a rješavala svojih najboljih kadrova, a na ključna mjesta u državi postavljala nesposobne ljude koalicijskih partnera. Sukob Mirele Holy s Čačićem i Čačićeva ponižavajuća usporedba o dječjem vrtiću je bio jedan od odličnih pokazatelja koliko Milanoviću nedostaje onaj liderski štih, ali i svijest o vrijednosti i važnosti najbližih suradnika, kada je žrtvovao praktički jednu od najvjerodostojnijih i najstručnijih ministrica. Koliko je pogriješio govori i sama činjenica da je Mirela Holy osnovala vlastitu stranku i dobila zastupnika u EU parlamentu.

Zašto se važno svega ovoga prisjetiti? Zato što odgovor na pitanje može li SDP vratiti povjerenje birača treba tražiti u procesu kroz koji taj isti SDP prolazi nakon Račanove smrti. I zaista, SDP već dugo nije stranka koja sluša i čuje glas radnika, umirovljenika, obespravljenih, malih poduzetnika i obrtnika. Pretvorio se u koloniju nove internacionale, koja svoj temelj ima u novoj gender ideologiji, 'liberalnom fašizmu', a otuđio od vrijednosti i kulture, identiteta Hrvatskog naroda. SDP je tako postao uvoznik i koncesionar za nametanje rodne ideologije u hrvatsko društvo, kirurg sa zadatkom da pokuša nemoguće - iz Hrvatskog nacionalnog bića iščupati i amputirati sve što je nacionalno, prirodno, povijesno, vrijednosno.

Stranka koja sluša i čuje glas radnika svakako nema što raditi na jahti Emila Tedeschija.

'Starija garda' SDP-ovaca nije se snašla u ovoj 'modernizaciji' stranke, kojoj je homoseksualac postao važniji od radnika, a donedavni ideali samoupravljanja zamjenjeni čistim liberalnim kapitalizmom.  

Mnogi članovi SDP-a ne kriju nezadovoljstvo i neprincipijelnim koalicijama, u kojima se HNS-u koji samostalno teško da bi igdje prešao prag, daje desetak mandata u saboru ili HSU s potencijalom od nekih 1%.

Teško je vjerovati da bi neka veća količina glasova otišla neprepoznatljivom HSU-u ili čak i HNS-u, kada bi SDP išao na izbore samostalno. I toga su svjesni i u samom SDP-u gotovo svi - osim vodstva stranke. 

Zagrebački slučaj nije iscrpljen samo u slučaju Bernardić, već svoj nastavak ima i u izbornom uspjehu Milana Bandića. SDP si praktički treba postaviti pitanje kako to da su dvije osobe koje su izbačene ili su napustile stranku, uspjele ostvariti značajan politički uspjeh?

Bila bi čista iluzija očekivati da će birači honorirati primjerice divljanje Željka Jovanovića po obrazovnom sustavu, čak 6 protuustavnih odluka i desetke srušenih odluka na upravnom sudu, među kojima je i nedavni slučaj izvrsne Dušanke Novak koju je poput atentatora likvidirao s mjesta ravnateljice u jednoj međimurskoj školi.

Bila bi čista iluzija očekivati da će birači honorirati očitu namjeru ubijanja demokracije u Hrvatskoj Ustavnim izmjenama koje su se forsirale, a koje su za cilj imale onemogućiti održavanje i uspjeh referenduma u budućnosti. Također, onaj koji misli dobiti potporu većine birača u Hrvatskoj, svakako neće onako agresivno voditi kampanju protiv svog vlastitog naroda kao što je to radila cijela koalicija tijekom pripreme za referendum o braku. 

I u cijelo to vrijeme, još da se i moglo govoriti o stranci koja sluša i čuje glas radnika, umirovljenika, obespravljenih, malih poduzetnika i obrtnika, nekako bi to i samo članstvo progutalo. No, ponavljam, SDP već dugo to nije.

Naprotiv, sjećamo se zatvaranja lokala zbog tri kune duga, zatvaranja hotela u jeku turističke sezone, desetaka tisuća ovrha koje 'uveseljavaju' hrvatske obitelji, za kordone specijalaca koji iznose djecu iz njihovih domova na ulicu.

Sjećamo se zatvaranja slastičarni i pečaćenja štandova kumicama na placu zbog navodnog neizdavanja računa, tjeranja ribara da utipkaju svaku ribicu koju izvuku iz mora, dok se s druge strane tipkaju rješenja i odluke kojima se 'prijateljima' opraštaju milijunski dugovi. Sjećamo se spašavanja EPH holdinga od stečaja, svojevrsnog stranačkog glasnika SDP-a, dok s druge strane recimo nisu isplaćeni dječji doplatci.

Sjećamo se prodaje Bijelih noći Rusima za sitniš, riječkih hotela Štroku, za makinacije s Riječkom bankom i Nodila. Sjećamo se i prodaje INE mađarima 2002.g. za 375 milijuna US dolara, firme koja je tada procijenjena na 22 milijarde dolara. 

Odgovor na pitanje može li SDP vratiti povjerenje birača s ovakvim SDP-om je negativan. Ono što SDP može, ne bude li se korjenito mijenjao, može računati isključivo na loš rezultat buduće vlade i povratak na scenu isključivo po modelu 'glasovanja protiv loše vlade'.

Birači cijene vjerodostojnost i konkretne rezultate. A toga već dugo nema na Iblerovom trgu. U tom smislu odlazak Milanovića samo je prvi korak, na dugom putu povratka povjerenja prije svega vlastitih birača, koji su na ovim izborima očito većinom ostali kod kuće, a oni koji su izišli, glasovanjem za Tonina Piculu su poslali jasnu poruku i poziv na unutarstranačke promjene.

Do tada, za birače i članove SDP-a bit će još malih biskvita i igara. Nama ostalima ostaje mukotrpna borba za kruh naš svagdanji, plaćanje režija i rata kredita u švicarcima, kao i sve nepodnošljivija činjenica da upravo mi svojim novcem poreznih obveznika plaćamo njihovu nesposobnost.

3

K_Miletic

"Da bi zlo napredovalo, dobri ljudi trebaju samo – ne činiti ništa." Edmund Burke

Ocjene (7)


Respektira (5): Laci, bizonko, ivan94, siouxica, IDujas


Slaže se (1): IDujas


Ne slaže se (1): NEKOVARAZDIN


Komentari (11)


KM, dovoditi neuspjeh SDP-a s neprihvaćanjem HRAST-ove ideologije je potpuno promašen argument..zašto HRAST onda ne postiže 20-30-40%?..po meni, to je pokvarilo inače jako dobru analizu visitor 0 0 0


Visitore, nemam pojma koja je to HRAST-ova ideologija! Ako pod tim podrazumijevaš zalaganje za hrvatske tradicionalne vrijednosti onda tvrdim da u budućnosti nitko tko ih ne bude poštovao nema šansu preći 15%. IDujas 0 1 0


Nije Hrastova' ideologija' ono što je referendumom dvotrećinskom većinom ušlo u Ustav. Pokazalo se da većina naroda stoji uz te vrijednosti, A to slažem se nije dovoljno za politički uspjeh. Te vrijednosti zagovara i značajan broj SDP-ovih glasača. K_Miletic 0 1 0


ekipa, raspravljajmo, ako hoćemo, o onome što piše u analizi..dao sam primjedbu na to što se mogućnost oporavka SDP-a veže uz provođenje ideologije koju izvorno zastupa HRAST ..mislim da je to nonsens, brojke dokazuju...ne morate se složiti visitor 0 0 0


Programi su potrebni a ne ideologije ! Zar su svi zaboravili da je uporabiti riječ ideologija u afirmativnom smislu, logički nonsens ?! Pa ma kakva ona bila ! Laci 0 0 0

Analiza

Malih biskvita i igara

05.06.2014. 12:17, Može li raskoljeni SDP vratiti povjerenje birača?

Može li ijedna vlada, stranka ili koalicija računati na bolji rejting kod birača u situaciji kada praktički nije riješila niti jedan gorući problem građana? Odgovor na ovo pitanje je prilično jedostavan. Zoran Milanović je u pravu kada navodi da je od početka imao otpore unutar SDP-a. No, Milanović kao da ne želi vidjeti što je bio uzrok tih otpora i koja je njegova osobna uloga u tome. Situacija u zagrebačkoj organizaciji SDP-a je na neki način dobar preslik situacije unutar SDP-a. Milanović je praktički izgubio bilo kakav značajniji utjecaj na najsnažniju zagrebačku organizaciju potpuno nepotrebnim akrobacijama sa nametanjem svojih kadrovskih ... više >

3

K_Miletic

"Da bi zlo napredovalo, dobri ljudi trebaju samo – ne činiti ništa." Edmund Burke
  • 5
  • 1
  • 1
  • 11

Analiza

Hrvatska se ne može 'sekularizirati' od svojih građana koji su vjernici

07.01.2014. 17:35, Imaju li svećenici u sekularnoj državi moralnu obavezu iznositi vjernicima svoje političke stavove?

Temeljno pitanje s kojim zapravo treba započeti ovu raspravu je postoji li itko u Republici Hrvatskoj tko nema pravo govoriti, izražavati mišljenje, stavove i svoja vjerska uvjerenja, a osobito o svakodnevnim temama koje se tiču građana Republike Hrvatske?

Ustav RH je vrlo jasan i precizan. Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. (Članak 14.).  Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli. (Članak 38.) Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja. (Članak 40.)

U raspravi o sekularnosti, 'odvojenosti države i Crkve', zaboravlja se također pojasniti sadržaj tog pojma. Vrlo vjerojatno će oko samog sadržaja biti vrlo različitih tumačenja i (ne)razumijevanja same biti pojma sekularnosti. Također, čuti ćemo različite pojmove poput 'fundamentalizma', 'vjerskog fanatizma i ekstremizma', kojima se ova tema napuhava preko svake razumne mjere i vođenjem rasprave prema ekstremima pokušati iskriviti stvarnost.  

No, na samome početku, možemo si postaviti još nekoliko pitanja koja mogu pomoći u boljem razumijevanju teme. Da li bi se pitanje sekularnosti npr. postavljalo u nekoj državi u kojoj je velika većina građana ateista ili ne pripada niti jednoj vjerskoj zajedinici? Ne bi. Zašto je ovo tema u Hrvatskoj? Zato što velika većina građana u Hrvatskoj slobodno izjašnjava svoju pripadnost Katoličkoj crkvi, izjašnjava se vjernicima i zato što je očito da izjave kardinala, pojedinih biskupa ili Hrvatske biskupske konferencije kao vodstva Katoličke crkve u Hrvatskoj imaju važnost i utjecaj na vjernike, ali i snažan medijski odjek, utjecaj na cjelokupno društvo. 

Hrvatska se ne može sekularizirati, odvojiti od svojih građana koji su vjernici. Ti građani, bilo kao pojedinci, bilo kao zajednica, imaju potpuno pravo i slobodu izražavati javno svoje stavove o svim temama koje se tiču njihovog svakodnevnog života te slobodno sudjelovati u oblikovanju društva. Oni imaju potpunu slobodu tražiti da se njihove vrijednosti utjelovljuju u zakone, da društvo na svim razinama poprima odsjaj tih istih vrijednosti. I u tome imaju poptuno pravo baš kao i oni koji imaju suprotne ili različite stavove. 

Poanta demokracije i jest u tome da građani imaju pravo slobodno se udruživati radi promicanja određenih vrijednosti i interesa. U tom smislu je jedan od najvažnijih temelja demokracije upravo sloboda govora, sloboda mišljenja i javnog izražavanja misli, slobodnog očitovanja vjere i drugih uvjerenja.

Uz zdravu sekularnost postoji i nesnošljivi sekularizam, koji načelo nediskriminacije nerijetko koristi kao oružje za gušenje tradicionalnih kršćanskih vrijednosti i napad na vjerske slobode. Pod krinkom borbe za sekularnost i 'toleranciju' često smo svjedoci upravo ekstremno netolerantnog i diskriminatornog ponašanja zagovornika 'nediskriminacije'.

Primjer kako je dočekana Judith Riesman u Hrvatskoj ili kampanja koja se još uvijek vodi protiv građanske inicijative 'U ime obitelji' i njezinih predvodnika, ocrtava sve samo ne ozračje tolerancije, demokracije i poštivanja ljudskih prava od strane onih koji sebe smatraju pionirima tzv. 'otvorenog društva'. To 'otvoreno društvo' otvoreno je samo za neke, za podobne, za točno određene koji usvajaju istu ideologiju, dok je hermetički zatvoreno i neprijateljsko za sve koji misle drugačije.

Onaj koji misli drugačije i usuđuje se zagovarati mišljenje koje je protivno zagovornicima rodne ideologije odjednom postaje metom najrazličitijih etiketiranja, pa sve do medijskog linča i progona. Medijsko posramljivanje, ismijavanje, iskrivljavanje, uveličavanje ili umanjivanje izjava dio je provjerene taktike diskreditacije neistomišljenika koje se provodi putem medija. Homofob, fašist, taliban, fundamentalist, ekstrem, nacist, nacionalist, srednji vijek i slično samo su neke od etiketa koje se odmah dodjeljuju osobama koje se usude javno izreći svoje stavove, a koji su suprotni promotorima 'nove tolerancije'. Primjer maltretiranja Blanke Vlašić koja se javno izjasnila da podržava ono što je danas dio Ustava i što podržava dvije trećine građana u Hrvatskoj, samo je jedan od mnoštva primjera 'nove toleranacije'.

Otkud zapravo ta potreba za svojevrsnim ušutkavanjem Crkve? Odgovor na to pitanje nije teško pronaći. Dovoljno je pitati se kome najviše smeta Crkva? Očito nekome tko ima želju 'osloboditi' hrvatsko društvo od kršćanskih vrijednosti i uvesti neke svoje vrijednosti. Na tom putu mu najviše smeta onaj subjekt koji ima najveći i najsnažniji utjecaj na većinu građana, koji zagovara vrijednosti koje su suprotne onome što želi nametnuti.

Istupi don Ivana Grubišića i njegova svojevrsna fiksacija na Crkvu, koja poprima naličje osobnog obračuna, te logika po kojoj bi se uvođenjem crkvenog poreza vidjelo koliko ima vjernika u Hrvatskoj, sama je po sebi apsurdna. Kako bi se ta ista logika odrazila na druga područja života?

Da li bi onda trebalo uvesti plaćanje poreza na kućne ljubimce, kako bi se pokazalo koliko građana voli kućne ljubimce? Da li bi se trebalo uvesti ateističko/agnostički porez da se vidi koliko zaista ima ateista/agnostika i srodnih u Hrvatskoj, pa samo od tog poreza financirati njihove udruge ili obrazovne programe? Da li bi se trebao uvesti porez za podupiratelje homoseksualaca, kako bi se vidjelo koliko ih zaista ima u Hrvatskoj, pa samo od tog prikupljenjog poreza financirati njihove udruge? Ili da srednje škole financiraju posebnim porezom samo oni koji su nakon osmogodišnje škole nastavili školovanje? Ili da npr. muzeji u Hrvatskoj žive isključivo od prodanih ulaznica? 

Ovdje dolazimo do dva pojma koji mogu dodatno rasvijetliti ovo pitanje. Solidarnost i javni interes. I oko ova dva pojma bi bilo nepreglednih rasprava, ali dosita nije tako teško shvatiti da je državni proračun zajednički novčanik svih građana iz kojeg oni financiraju ono što im je važno. O tome što je važno, imaju pravo iznjeti svoje mišljenje upravo birači, preko svojih zastupnika ili neposredno referendumom. 

Da, potrebno je više reda i transparentnosti. U tome vjerujem postoji konsenzus u društvu. No, kada bi se ukinulo financiranje civilnog društva, koliko bi udruga opstalo? Kada bi ovisile isključivo o članarinama i dotacijama podupiratelja, koliko bi ih opstalo? Uzmimo primjerice udruge osoba s invaliditetom ili pojedine sportske grane.

U Hrvatskoj ne postoji potreba odvajanja države i Crkve. Postoji znatno veća potreba povezivanja države sa svim građanima. Postoji potreba da država nauči slušati i čuti sve subjekte u društvu, otvarati iskrene javne rasprave i dijalog i ne pokušavati isključivati nikoga. 

A to što su građani pripadnici određene vjerske zajednice nije problem, već bogatstvo jednog društva. 

3

K_Miletic

"Da bi zlo napredovalo, dobri ljudi trebaju samo – ne činiti ništa." Edmund Burke

Ocjene (18)


Komentari (11)


@visitor Udruge su dobile u 2011. - 549.979.601,16 kn (više od pola milijarde). Za 2012. još čekamo izvješće. @chetunger Naravno. Meni je drago da postoji uopće prilika da razmjenjujemo mišljenja bez etiketiranja. A to je danas rijetkost. K_Miletic 0 0 0


@BPofuk Postoje jako različiti modeli u Europi, po svojem sadržaju i razumijevanju pojma sekularnosti. Onaj temeljni dio se odnosi na to da (pojednostavljeno) država i Crkva ne sjede jedno drugome u 'upravnom odboru', ne postavljaju poglavare. K_Miletic 0 0 0


@KM...ja sam govorio o bogatstvu Crkve i udruga, to što udruge dobijaju upola manje od Crkve samo dodatno argumentira moj stav :) visitor 0 0 0


@visitor Udruge dobivaju duplo više od Crkve, a ne obratno. 'Financiranje Crkve' se kao pojam olako lansira u javnost, a da se pri tome ne želi informirati građane što se to točno financira. Znaš li ti što se financira? K_Miletic 0 0 0


@KM..izvrsno znam i što i kako se financira, o dijelu toga i sam nekada odlučivao :)...zato i kažem da godišnjih 300-tinjak milijuna je samo dio, ukupno prijeđe i milijardu :) visitor 0 0 0

Analiza

Hrvatska se ne može 'sekularizirati' od svojih građana koji su vjernici

07.01.2014. 17:35, Imaju li svećenici u sekularnoj državi moralnu obavezu iznositi vjernicima svoje političke stavove?

Temeljno pitanje s kojim zapravo treba započeti ovu raspravu je postoji li itko u Republici Hrvatskoj tko nema pravo govoriti, izražavati mišljenje, stavove i svoja vjerska uvjerenja, a osobito o svakodnevnim temama koje se tiču građana Republike Hrvatske? Ustav RH je vrlo jasan i precizan. Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. (Članak 14.). Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli. (Članak 38.) Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ... više >

3

K_Miletic

"Da bi zlo napredovalo, dobri ljudi trebaju samo – ne činiti ništa." Edmund Burke
  • 8
  • 4
  • 6
  • 11

Analiza

Je li moguć povratak otuđene političke elite svojim biračima?

03.01.2014. 14:16, Bi li uvođenjem otvorenih lista na izborima dobili kvalitetniju političku elitu?

Do promjene izbornog zakona, koji bi svakako pokrenuo pozitivne promjene u Hrvatskoj, vrlo će teško doći, jer trenutni izborni zakon životno odgovara kompletnoj strukturi postojećih političkih poslušnika, podobnika, parazita i uhljeba, a oni su upravo ti koji neće htjeti mijenjati moć i utjecaj koji imaju i ostvaraju upravo po postojećem sustavu.

Glasujući za promjenu izbornog sustava, za većinu njih bi to bio kraj njihove političke karijere jer im za ulazak u tijela vlasti više ne bi bila dovoljna naklonost stranačke središnjice i pozicija na izbornoj listi, već stvarna prepoznatljivost, vjerodostojnost, poštenje i sposobnost kojeg imaju u očima birača.

Pitanje je zašto bi neki politički 'mrav', kao npr. HNS ili HSU, prestao 'drmati most' jašući na slonu, baš kao u onom vicu o mravu i slonu, gdje prelazeći most mrav jašući na slonu usklikne 'U, je ga drmamo!', kada on to postojećim zakonom može i k tome imati npr. ministre i dopredsjednike vlade. Samostalnim izlaskom ili preferencijalnim glasovanjem pitanje je tko bi od njih uopće prošao u izbornim jednicama i ušao u sabor, a samim time i utjecao na kreiranje konačnog izgleda izvršne vlasti. Pa oni bi bili politički samoubojice kada bi digli glas za takav zakon. 

Odgovor na jedno vrlo jednostavno pitanje razotkriva u kojoj je mjeri razvijena demokracija u određenom društvu. Da li vi kao građani i birači upravljate Hrvatskom? Imate li osjećaj da utječete na upravljanje? Slušaju li Vas (i čuju) oni koje ste birali i da li provode ono što vi želite da provode? U Hrvatskoj je postalo čudno uopće postaviti ovakvo pitanje, a političari ga doživljavaju kao psovku ili provokaciju. Oni, naime, unisono drže da je narod glup i neuk i da nikako ne bi trebao odlučivati o ničemu, osim da njima, u pravilnim razmacima, potvrdi zeleno svjetlo za juriš na privilegije i čerupanje hrvatskih nacionalnih bogatstava.

Uključenost tj. mogućnost utjecaja građana općenito na procese odlučivanja u određenom društvu jedan je od ključnih kriterija vrednovanja demokracije. Jer, demokracija i jest vladavina naroda, gdje narod ostvaruje vladavinu bilo preko zastupnika (izbori), bilo neposredno (referendumom). Iako i ovo dobrom dijelu političara, gledajući prijedloge ustavnih promjena, vjerojatno zvuči kao psovka.

Razvoj određenog društva povezuje sa i sa socijalnim kapitalom. Pojednostavljeno, radi se (između ostalog) i o resursima koje je određeno društvo sposobno okupiti u međusobnom povezivanju i udruživanju građana, koje je opet utemeljeno na međusobnom povjerenju i ostvarivanju interesa (osobnih i zajedničkih). U društvu sa većim stupnjem socijalnog kapitala građani razumiju da je važno plaćati porez, jer se time financira ono što je potrebno i njemu i drugima kako bi živjeli u ugodnom okruženju te, između ostalog, ostvarivali svoje potrebe i interese. 

U Hrvatskoj je umjetnost postala izbjegavati plaćati porez, varati na svim razinama. Socijalni kapital, brutalno pojednostavljeno, možete promatrati i na vrlo jednostavnom primjeru stupnja povjerenja koje postoji ukoliko naručite ili platite neku uslugu, a da pri tome nećete biti prevareni (npr. odlazak mehaničaru). Što je stupanj povjerenja veći, to je ujedno i pokazatelj da su stvari uređenije u tom društvu, da postoji uzajamno povjerenje koje je opet stup izgradnje bilo kojeg društva. Koje ovo ima veze sa izbornim sustavom u Hrvatskoj? 

Društvo u kojem se građani udružuju, razmjenjuju resurse, uključuju, aktivno utječu na promjene i razvoj - svakako je u boljoj razvojnoj poziciji od onog u kojem su te silnice slabije. Ako i ne znamo baš ništa o stupnju demokracije u Hrvatskoj ili npr. o razini socijalnog kapitala u Hrvatskoj, dovoljno je pogledati stvar od kraja. Izlaznost birača, koja varira od 30-50% govori o tome da zapravo većina građana u Hrvatskoj ne želi potrošiti, doslovno 10 minuta vremena svog života, za odlazak na biralište i zaokružiti neku od ponuđenih lista. Što je to što im se toliko gadi ili ih jednostavno čini ravnodušnima, pa apstiniraju?

Potpuno pogrešna dijagnoza bila bi reći da su građani neodgovorni ili nezainteresirani općenito za događaje u Hrvatskoj, jer se, s druge strane, npr. u velikom broju uključuju u različite humanitarne akcije ili građanske inicijative. Tako npr. činjenica da je 750.000 građana spremno prići štandu građanske inicijative, dati svoje osobne podatke i potpisati se na određeni zahtjev, unatoč nevjerojatnom maltretiranju, diskreditiranju, etiketiranju i progonu od strane medija koje kontrolira vlada, pa i od samih predstavnika vlasti, govori da su ti isti građani očito spremni na angažman kada im je nešto zaista važno i/ili kada im je jasno da na to što im je važno mogu konkretno utjecati.

Prilikom izlaska na izbore, svatko prije svega važe hoće li uopće izići na izbore. 'Zašto bih izišao, ako osobno ne vidim da to ima ikakvog smisla?'. 'Oni se samo izmjenjuju, nama je ionako sve gore.' 'Svi su političari isti.' 'Politika je prljava, politikom se bave samo pokvarenjaci koji se na taj način žele obogatiti.' - tek je dio refrena koje možemo čuti.

Jednim dijelom je tome tako jer je politika postala nekakva pojava bez lica, vrijednosti i ideala, koju bi najradije svi ukinuli kao takvu. Parlamentarna demokracija pretpostavlja da građani povjeravaju ili daju mandat zastupnicima da zastupaju njihove interese, vrjednote, stavove u hrvatskom saboru, da ih ti zastupnici slušaju i čuju. No, kada pogledamo situaciju u Hrvatskoj primjećujemo da kompletna politička elita služi isključivo stranačkim interesima i interesima različitih lobbya, a ne narodu. Sabor je postao tek puka glasačka mašinerija za već unaprijed dizajnirana zakonska rješenja i odluke koje su donesene u uskim interesnim kružocima. 

Apsurd je tim veći kada vidimo organizirani pokušaj trenutne vladajuće većine da dodatno 'uškopi' građane i njihovo ustavno pravo da ostvaruju vladavinu neposrednim odlučivanjem, ustavnim promjenama koje bi u praksi onemogućile bilo koji referendum u budućnosti, a njima zacementirale privilegije i distancu od - vlastitih birača i naroda. 

Sjednice Hrvatskog sabora nalikuju tek na loš performans u kojem se tek legaliziraju već donesene odluke onih koji često ostaju skriveni iza plašta tzv. demokracije. U Hrvatskom saboru može sjediti doslovno Mickey Mouse ili Pajo Patak, a jedina kvaliteta koja se od njega traži je da digne ruku kada mu to odredi stranačka središnjica. 

Zloporaba položaja koju možemo lakše prepoznati pod nazivom korupcija ustoličena je više kao krepost i poželjna osobina, negoli kao stvarni neprijatelj hrvatskog društva. I ovdje su političke stranke zapravo spomenici i generatori cijelog ovog nereda. One su partitokratski ustrojene, dizajnirane po volji trenutnog predsjednika koji uz nekolicinu odabranih i lojalnih odlučuje u ime i umjesto svih ostalih, a napredovanje na ljestvici se vrednuje tek po sposobnosti nekritičkog i slijepog usvajanja tih istih odluka te brzine pretvaranja mišljenja šefa stranke u vlastito.

Takve stranke iz izbora u izbore nude biračima isto: birači zapravo ne biraju ništa, za njih je stranka već izvršila izbor. Birači zapravo tek potvrđuju izbor ljudi koje je šef stranke i tko zna koji lobby složio po svojoj mjeri. Državni proračun pretvoren je u bankomat stranačkih središnjica, veliku nacionalnu tombolu na kojima odabrani imaju uvijek nepogrešivo dobitne listiće, dok drugi manje podobni doživljavaju reket i ucjene od onih koji naravno nikada nisu niti željeli štiti interese naroda, puka, već interese onih koji su im plaćali jumbo plakate iza kojih su se krila jumbo očekivanja povratnih oplođenih investicija.

'Velike' stranke redovito muku muče s kandidatima na lokalnim izborima, jer je tamo potrebno imati ime, koje ljudi prepoznaju i za koje su spremni glasovati. To pokazuje da stranke koje se grade na kultu šefa stranke gube kada je potrebno građanima ponuditi veći broj kvalitetnih, u javnosti poznatih i prepoznatih kandidata. 

S druge strane, primjer gradonačlenika Metkovića i njegovog tima pokazuje što se događa kada na scenu stupe drugačiji 'igrači'. Božo Petrov i Most srušili su dotadašnjeg neprikosnovenog vladara Metkovića, Stipu Gabrića Jamba, baš kao što je David porazio Golijata. Sa vrlo ograničenim sredstvima, ali s gotovo fanatičnim entuzijazmom, okupili su građane kojima je bilo dosta devastacije njihovog grada i pobijedili. Nisu pobijedili nekom koalicijskom tvorevinom postojećih istrošenih i dokazano nesposobnih stranaka, već novom pričom koja je pokrenula cijeli grad na noge.

Reforma izbornog zakona svakako bi preokrenula situaciju u pozitivnom smjeru. Stranački vrhovi ne bi više mogli trgovati i ucjenjivati članstvo sa pozicijama na listama, već bi i zadnji na listi imao šansu biti prvi, ako ga zaokruži veći broj glasača. Time bi se, umjesto za liste, konačno glasovalo za osobe. To bi svakako pokrenulo i demokratske procese unutar stranaka, jer bi se temeljem izbornih rezultata vidjelo tko stvarno uživa podršku birača.

Takav sustav bi olakšao i ujedinjavanje manjih stranaka na zajedničkim koalicijskim listama, jer više ne bi bilo presudno važno tko je na kojem mjestu na listi, već bi osobe s najvećim brojem glasova pobjeđivale. No, za konačni doprinos poboljšanju cjelokupnog procesa potrebno je i sniziti izborni prag, te istovremeno postaviti uvjete za isticanje kandidacijske liste u broju prikupljenih potpisa. Npr. snižavanje izbornog praga na 3% i istovremeni uvjet o prikupljanju 5.000 - 10.000 potpisa birača u pojedinoj izbornoj jedinici u roku mjesec dana prije dana predaje lista smanjilo bi broj avanturističkih lista.

Tako bi konačno imali prilike gledati neka nova lica na svim razinama i neku novu političku kulturu. No, ponašanje sadašnje političke kaste više je poprimilo karakteristiku borbe protiv 'unutarnjeg neprijatelja' koji je - narod, negoli barem privid borbe za demokraciju i vladavinu naroda.

3

K_Miletic

"Da bi zlo napredovalo, dobri ljudi trebaju samo – ne činiti ništa." Edmund Burke

Ocjene (6)


Respektira (3): aleVale, siouxica, visitor


Slaže se (3): N_51000, aleVale, zagislav987


Komentari (4)


zašto tezu da su građani nezainteresirani ruši baš 750 000 potpisa za referendumsku inicijativu a ne triput veći broj birača koji izlaze na izbore?...kakav je stav Hrsta o obvezi plaćanja poreza? visitor 0 0 1


Ne mogu se složiti sa svim Miletićevim prijedlozima (na pr. snižavanje izbornog praga na 3% imalo bi većinom loše posljedice), ali slažem se da su stranačka vodstva otuđeni od naroda i da Hrvatskoj kao kruh treba reforma političkog sustava. zagislav987 0 0 0


Uvođenje plaćanja 'penala' za neizlazak na izbore? Ako to pitaš, uvijek sam radije za motiviranje negoli za restrikcije. Glasovanje je prije svega pravo, mogućnost. Pitanje je što bi dobio prisilom, možda more nevažećih listića i egzotiku (iz inata). K_Miletic 0 1 0


Slažem se s K. M. Neizlazak na izbore treba ostati pravo, čime birači također šalju poruku. Osim toga, ima jedan dio ljudi koje politika zaista ne zanima, što god bilo. U zemljama gdje je glasovanje obvezno ljudi obično nađu načina izbjeći kaznu. zagislav987 0 0 0

Analiza

Je li moguć povratak otuđene političke elite svojim biračima?

03.01.2014. 14:16, Bi li uvođenjem otvorenih lista na izborima dobili kvalitetniju političku elitu?

Do promjene izbornog zakona, koji bi svakako pokrenuo pozitivne promjene u Hrvatskoj, vrlo će teško doći, jer trenutni izborni zakon životno odgovara kompletnoj strukturi postojećih političkih poslušnika, podobnika, parazita i uhljeba, a oni su upravo ti koji neće htjeti mijenjati moć i utjecaj koji imaju i ostvaraju upravo po postojećem sustavu. Glasujući za promjenu izbornog sustava, za većinu njih bi to bio kraj njihove političke karijere jer im za ulazak u tijela vlasti više ne bi bila dovoljna naklonost stranačke središnjice i pozicija na izbornoj listi, već stvarna prepoznatljivost, vjerodostojnost, poštenje i sposobnost kojeg imaju u očima birača. Pitanje je ... više >

3

K_Miletic

"Da bi zlo napredovalo, dobri ljudi trebaju samo – ne činiti ništa." Edmund Burke
  • 3
  • 3
  • 0
  • 4

Analiza

Hrvatskom gospodarstvu nije potrebna Komora, nego BAROKOMORA

20.12.2013. 12:46, Kako urediti HGK pa da nam se isplati njegovo postojanje?

Pravo pitanje nije treba li i kako urediti Komoru. Bilo koju Komoru. Pravo pitanje je da li je Komora uopće potrebna, žele li ju uopće oni koji će biti (po sili zakona) njezini članovi, odnosno opravdava li ona svoje postojanje.

Kada vidite na ulici javnu rasvjetu, jasno vam i čemu služi i koja je vaša korist od te rasvjete. Jednako tako i mnoge druge stvari, pojave, strukture. No, problem nastaje kada vi, kao ciljani korisnik neke usluge, uopće ne vidite smisao postojanja te usluge jer, praktički, nemate niti subjektivni niti objektivni dojam da bilo što kroz to dobivate. A besmisao raste kada to, od čega nemate nikakvu korist, morate plaćati, a k tome vam je i zakonom nametnuto kao obveza.

Jedan od primjera je i plaćanje pristojbe za TV, za koju se sve više građana pita zašto to uopće mora plaćati. Jednostavno nemaš izbora. Jer je tako zakon odredio. S druge strane, kada plaćaš telefonsku pretplatu, imaš pravo izbora. U prvom slučaju ponuđač usluge koja ti je jednostavno nametnuta zakonom i koju moraš plaćati, ne mora se uopće truditi raditi doslovno išta da bi te kao korisnika privukao, oduševio, učinio zadovoljnim. U drugom slučaju, kada stvari ovise o našem odabiru, ponuđač usluge se mora jako dobro potruditi da pridobije tvoje povjerenje, odluku da platiš njegovu uslugu.

Jučer sam se vratio sa skupštine Komore socijalnih radnika. Prava ljepota je u tome što se svaki socijalni radnik MORA učlaniti, jer je, eto donosen takav Zakon. Izglasala ga je ova vladajuća većina, već poznata po svojim pokušajima da nešto što ljudi ne žele, pokušava nametnuti kroz zakone i propisati kao obvezu, bez javne rasprave i bez temeljne podrške onih na koje se taj zakon treba odnositi.

Ako se nećeš učlaniti, gubiš licencu za rad. Divota. Dakle, završiš faks, položiš državni i stručni ispit - i opet si nitko i ništa. Jer je mudri zakonodavac uspio sjetiti se kako da te ponovno maltretira.

No, nije tome ni tu kraj.

Prema Zakonu, oni će te procjenjivati, ocjenjivati svake godine. I opet odlučivati o produženju tvoje licence. Pokušajmo razmisliti gdje to zapravo rade socijalni radnici. Uglavnom u državnim ustanovama, centrima za socijalnu skrb. Tko imenuje ravnatelje i upravne odbore tih ustanova? Vladajuća većina. Uglavnom po ključu stranačkih podobnosti, namirivanja raznih političkih ustupaka, usluga. Tko je donio taj Zakon po kojem se moraš učlaniti u Komoru? Ta ista vladajuća većina, koja ti je (uglavnom) postavila šefove na poslu.

Tvoj šef na poslu te se recimo želi riješiti. Recimo da mu politički ne odgovaraš ili da jednostavno želi opet zaposliti na tvoje radno mjesto nekog od svojih stranačkih kadrova, pa mu smetaš. No, tebe štiti kolektivni ugovor. I sad kako će te se riješiti? Pa da. Ide donijeti Zakon kojim se moraš učlaniti u Komoru. Pa će tamo putem nekakvih pravilnika, disciplinskih komisija, sudova časti, ocjenjivanja, procjenjivanja, testiranja, nadzora, a možda i preko jednostavnog neplaćanja članarine imati priliku uskratiti ti licencu. Pa da, bez te licence nećeš moći više raditi. Gle kako se dobro sjetio, tada te više niti kolektivni ugovor ne spašava, jer ti više nemaš licencu za rad. A uz to će te i u javnosti moći 'argumentirano' pokopati. Odlično. Sada ima alat u rukama da konačno može, ako uspije uspostaviti strukturu koju kontrolira u upravnom odboru i tijelima upravljanja, vedriti i oblačiti. Pokušajte samo zamisliti situaciju u kojoj ravnatelj neke ustanove, politički namješten, bude izabran u neko tijelo Komore. Ili čak ne mora biti u upravljačkim tijelima. Nego jednostavno gleda kako glasuju po pojedinim pitanjima njegovi 'radnici'. Pa sukladno tome ti isti počnu osjećati na svojoj koži rezultate svog mišljenja koje nije šefovo. U kolikoj će mjeri uopće članovi Komore slobodno iznositi svoje stavove ili se suprotstavljati stavovima iza kojih stoje razni 'šefovi' i politički moćnici?

No, nije tome ni tu kraj. 

Nakon što sam se morao učlaniti, pozvan sam na skupštinu gdje se između ostalog glasovalo o obaveznoj članarini. Koju opet, MORAM plaćati. Jer ako neću, izbace me. Pa ostanem bez licence. Divota. No, meni ne bi bio problem pristati plaćati nešto što ima smisla, u čemu vidim neku konkretnu korist, pomoć, interes ili - barem da mi je simpatično, ako već ništa od oovog navedenog. No koja je stvarna pomoć Komore?

Kažu mi, pa kolega preko Komore ćemo moći utjecati npr. na ministricu. Čekaj malo, pa ta ministrica može samnom komunicirati, ako želi, i bez komore. Između ostalog, ona je (preko većine u saboru kojoj pripada) i donijela ovaj Zakon. Što će mi Komora?

Kažu mi, pa kolega trebamo imati svi plaćeno osiguranje u slučaju tužbi, pravnu pomoć ako nas netko tuži radi posla kojeg obavljamo. Čekaj malo, pa socijalni radnik obavlja zapravo državni posao, provodi zakone Republike Hrvatske. Kada uđe na svoje radno mjesto, on ne radi neki svoj privatni posao, nego u ime Republike Hrvatske. I zašto ga ne štiti ta ista država? Zašto ga ne štiti ta ista ministrica? Nego ga, što je još apsurdnije, razvlači po medijima i prikazuje kao neradnika. A sve rizike na radnom mjestu trebam plaćati ja sam? Pa tko je ovdje lud?

No, nije tome ni tu kraj.

Postavlja se pitanje odlučivanja u komorama. Tko i kako odlučuje. Možeš li odlučivati i kada recimo ne možeš biti nazočan na sjednici skupštine? Npr. na ovoj skupštini Komore socijalnih radnika tek 7% nazočnih članova, jer to dozvoljava Statut, odlučivalo je o pravima i obvezama svih članova. Zašto se nije omogućilo da se svi uključe, preko e-maila ili na neki drugi način. Naravno da netko iz Dubrovnika, Splita, Pule, Vukovara ili nekog drugog dijela Hrvatske nije taj dan mogao doći iz tko zna kojeg razloga; ili nije imao slobodan dan, ili nije jednostavno imao novaca za put ili većnešto drugo. I kako se onda osjeća taj član, kojeg se ništa ne pita, koji o ničemu ne odlučuje, koji nema pojma ni zašto služi ta Komora, ali to sve plaća 500,00 - 1.000,00 kn godišnje, u pravilnim mjesečnim ratama koje mu se, da stvar bude još simboličnija, otkidaju od plaće. Kako da taj isti član to shvati nego kao još jedan novi namet, porez, na svoja ionako skromna primanja.

I u drugim komorama je vrlo slična situacija. Niti jedna od njih nije ništa značajno postigla u korist svojih članova, a posljednji slučaj HGK pokazao je do koje mjere može ići besmisao cijelog projekta.

Jesu li komore postale 'koncentracioni logori' različitih profesija? Nedobrovoljnost svakako ubija motivaciju, a nemotiviran čovjek se prirodno izmiče iz bilo kakvog konstruktivnog angažmana. Stvari unutar određene profesije ili djelatnosti mogu se riješiti na različite načine, ali je svakako najgori mogući način nekoga prisiljavati na nešto.

Ako prilikom registracije određene djelatnosti prolaziš kroz jedan od najkompliciranijih procesa u Europi, koji više nalikuje na pokušaj da te se spriječi da nešto radiš, negoli da ti se pomogne da sam zarađuješ svoj kruh - postavlja se pitanje zašto je potrebno ugrađivanje još i dodatnih sustava provjere, procjene, ocjenjivanja, maltretiranja?

Ako se raznim zakonima, pravilnicima i podzakonskim aktima uglavnom rješavaju konkretne stvari vezane uz kontrolu, ostvarivanje kontrole kvalitete, standarda ili sprječavanja počinjenja nekog nezakonitog djela - zašto je potrebno osnivati komore da, kao, rade taj posao?

Primjer HGK je pokazao sav besmisao postojanja ove institucije. 97% članova ne želi obaveznu članarinu. Pa kome onda ona treba? Niti nam je svima bolje u Hrvatskoj, niti se gospodarstvo razvija, niti je gospodarstvenicima lakše.

Čak je i propala šansa da nakon ove lakrdije barem dobijemo - neku izložbu ili galeriju slika. Kad je sve drugo jednostavno ružno i gledati.

A Hrvatskom gospodarstvu je nakon tolikog ronjenja i potonuća prije potrebna - BAROKOMORA.

3

K_Miletic

"Da bi zlo napredovalo, dobri ljudi trebaju samo – ne činiti ništa." Edmund Burke

Komentari (3)


Super analiza, na kraju si nam jedino ostao dužan reći što bi ti napravio u ovoj situaciji s HGK? :) sthagon 0 0 0


Zakonski svesti komore na udruge , dobrovoljno članstvo, bez mogućnosti davanja ili oduzimanja licenci i bilo kakve represije na članove. One bi funkcionirale na dobrovoljnoj osnovi, kao dobrovoljna strukovna udruženja. K_Miletic 0 0 0


I mene zanima Krešino razmišljanje o situaciji s HGK. Iako, shvaćam, nije kompetentan za to i zato je u redu da nije komentirao. Imamo naviku svi raspravljati sve, svi sve znamo... tisilegenda 0 0 0

Analiza

Hrvatskom gospodarstvu nije potrebna Komora, nego BAROKOMORA

20.12.2013. 12:46, Kako urediti HGK pa da nam se isplati njegovo postojanje?

Pravo pitanje nije treba li i kako urediti Komoru. Bilo koju Komoru. Pravo pitanje je da li je Komora uopće potrebna, žele li ju uopće oni koji će biti (po sili zakona) njezini članovi, odnosno opravdava li ona svoje postojanje. Kada vidite na ulici javnu rasvjetu, jasno vam i čemu služi i koja je vaša korist od te rasvjete. Jednako tako i mnoge druge stvari, pojave, strukture. No, problem nastaje kada vi, kao ciljani korisnik neke usluge, uopće ne vidite smisao postojanja te usluge jer, praktički, nemate niti subjektivni niti objektivni dojam da bilo što kroz to dobivate. A besmisao ... više >

3

K_Miletic

"Da bi zlo napredovalo, dobri ljudi trebaju samo – ne činiti ništa." Edmund Burke
  • 14
  • 7
  • 0
  • 3

Analiza

Milanovićev pokušaj proboja iz obruča istine, demokracije i vladavine naroda

18.12.2013. 00:59, Što se nalazi u pozadini priče s izmjenom Ustava?

Priču oko promjena Ustava nije teško razumjeti ako se pogleda nekoliko jednostavnih činjenica.

Svatko tko ima zrnce dobronamjernosti i domoljublja, shvatio bi da svaka inicijativa za promjenom ustava od strane Zorana Milanovića, a osobito nakon neviđene farse i sramote oko zaštite Perkovića i Udbaških sinekura u Hrvatskoj i svijetu, nakaradnog pokušaja opstrukcije prvog narodnog referenduma i sustavnog rata ovog režima protiv vrijednosti, kulture i identiteta Hrvatskog naroda - ne može niti u snu biti na dobro Hrvatskog naroda.

Jedan radni dan prije ulaska Hrvatske u EU Hrvatski sabor je, na opće zaprepaštenje, izglasao LEX Perković. Vladajući su nemušto pokušavali objasniti najprije Europi, Njemačkoj, a zatim i Hrvatskoj javnosti svoj potez kao, tobože, zaštitu naših branitelja od nekakvih mogućih progona (valjda od Islanda ili Portugala?), a bilo je vrlo jasno da se radi o zaštiti jednog čovjeka čije bi suđenje pred njemačkim pravosuđem otvorilo mnoge strogo čuvane tajne, uloge, osobe, odluke, grupacije i utjecaje tadašnjih struktura Udbe pa sve do današnjeg vremena.

Nakon primljenog šamara i jasne poruke od strane EU, Milanović se našao u nevjerojatnom vakumu gdje nikome nije mogao suvislo objasniti, niti izvan niti unutar Hrvatske, zašto je krenuo u sukob sa Njemačkom, institucijama EU, međunarodnim uhidbenim nalogom, a zbog zaštite jednog čovjeka.

Isti taj Milanović je, uz zborno pjevanje ostatka današnje Vlade (tada u opozicji) žestoko branio ideju vezanu uz Hag, kako bi se, eto, Ante Gotovina trebao predati sudu i, ako je nevin, svoju nevinost tamo dokazati.

Taj princip, načelo i istančani osjećaj za međunarodne institucije brzo je zaboravio kada je na dnevni red došao jedan drugi 'general', iz vremena Jugoslavenskih obavještajnih službi, Josip Perković. Jedan detalj, ne tako nevažan, bio je i taj da sin Josipa Perkovića u tom istom trenutku radi kao savjetnik predsjednika države za nacionalnu sigurnost.

Dok smo s jedne strane mogli pratiti gotovo nevjerojatan 'interes' novinara medija koje kontrolira vlada za članove građanskih inicijativa s jedne strane, kako se mole, što jedu, s kime se druže, i dr. ti isti mediji su prilično nezainteresirano pratili stvarnu dubinu ove teme, te ne samo izbjegavali postavljati neugodna pitanja, baviti se istraživačkim novinarstvom, već su pružali prostor članovima Vlade, Peđi Grbinu i raznim 'stručnjacima' da nam objašnjavaju neobjašnjivo, uvjeravaju nas u nemoguće, skrećući pažnju javnosti sa stvarnog merituma stvari.

Tako je umjesto raskopavanja priče o Perkoviću, medijski spin išao u analize karaktera Zorana Milanovića, objašnjenja kako je on ovakve ili onakve naravi, kako je cijeli sukob s EU njegov nepotreban 'kapric', dok su stvarni razlozi žurnih promjena zakona, zadnji radni dan Sabora prije ulaska u EU, ostali tek površinski zahvaćeni i 'zataškani'.

Upravo prva priča oko promjena Ustava pojavila se radi priče o zastarjevanju zločina i to povodom ovog konkretnog slučaja, gdje nas je sve zajedno Milanović počeo uvjeravati kako je odjednom potrebno promijeniti Ustav, da bi se riješilo nešto što je već bio definirao zakon - kojeg je nabrzinu promijenio kao bi - spriječio izručenje Perkovića. Dakle, bilo je jasno da je pitanje Perkovića bilo moguće riješiti prema 'starom' zakonu, bez promjena Ustava.

Drugi događaj u svjetlu kojeg treba promatrati ove izmjene Ustava je referendum koji je pokrenula građanska inicijativa 'U ime obitelji'. Vlada Zorana Milanovića izazvala je reakciju građana nasilnim nametanjem svojeg manjinskog svjetonazora kroz zdravstveni odgoj, oduzimajući roditeljima Ustavom zajamčeno pravo da slobodno odlučuju o odgoju svoje djece, a najavljivane su i promjene Obiteljskog zakona u pogledu redefinicije braka i omogućavanja posvajanja djece istospolnim parovima.

Iako bi danas Milanović silno želio uvjeriti javnost kako tome nije tako, kako nitko to nije želio, možemo se jednostavno uvjeriti u izjave koje su davali članovi Vlade u tom periodu.

- Ministrica Pusić: “Ja ću se svakako zalagati za to (legalizaciju gej brakova), jer je to autonomija pojedinca. (…) ” (Tportal, 24. 9. 2011).

- Ministar uprave, Arsen Bauk u svibnju 2012. između ostalog je rekao: (…) Naravno postoji i onaj dio, hajdemo mi ispravljati stvari korak po korak, od ovih lakših pa ćemo doći do onih „težih“, u ovom trenutku je posve nebitno hoće li se nešto zvati brak ili ne ako je sadržaj zadovoljen pa onda kada, nakon određenog broja godina, kada određenom broju ljudi neće više biti problem izgovoriti riječ brak, onda ćemo i to izmijeniti” (queer.hr, 21. 5. 2012.)

- Ministar Predrag Matić u svom intervju u Jutarnjem listu izjavio je: “Djeca trebaju obitelj i mislim da bi bila sretnija da o njima brinu dvije žene ili, ako baš hoćete, dva muškarca homoseksualca nego da žive u domu” (JL/Slobodna Dalmacija, 17. 7. 2012).

- Ministar Ostojić: “‘Zajednički stav nas koalicijskih partnera je da žena ima pravo na medicinski potpomognutu oplodnju bez obzira na bračni ili partnerski status.”‘ (…) Na pitanje znači li to da se lezbijskim parovima otvara mogućnost da imaju djecu, Ostojić je odgovorio kako se vremena mijenjaju” (Index, 28. 3. 2012).

- U naslovu intervjua koji je ministar Vrdoljak dao Večernjem listu u srpnju 2012. stoji: “Do kraja mandata gay parovi posvajat će djecu”. Na pitanje o tome trebamo li dozvoliti usvajanje djece homoseksualnim parovima ministar je odgovorio: “Možda ne danas, ali kroz koju godinu sigurno. Na politici je odgovornost da društvo pripremi za taj korak. Nadam se da ćemo uspjeti i da će do kraja mandata homoseksualni parovi moći biti posvojitelji” (VL, 21. 7. 2012).

- Ministrica Opačić: “Nije pitanje bi li homoseksualni parovi bili dobri roditelji, to je bespredmetno jer je za djecu važna ljubav roditelja, a ne njihovo seksualno opredjeljenje. (...) Zalažem se da se istospolnim zajednicama daju sva prava” (21. stoljeće, 20.1.2013).

Referendum je održan pod nevjerojatnim pritiskom medija koje kontrolira vlada, pro-vladinih udruga i same Vlade RH. Svjedočili smo mučnom procesu 'učenja' vladajućih što je to Ustav, što je referendum, je li odluka na referendumu konačna, je li pitanje neustavno i slično. I dok je zakonom mogao biti riješen 'slučaj Perković', samo su Ustavne promjene definicije braka mogle zasutaviti ovu, ali i sve buduće vlade da nasilno, bez da se o tome pita građane i birače, promijeni instituciju braka i obitelji. Učinak unošenja definicije braka u Ustav je upravo takav, da se onemogući bilo koju vladu da svojevoljno promijeni i redefinira ovu važnu instituciju jer zakoni moraju biti usklađeni sa Ustavom.

Ovo jako dobro razumije Milorad Pupovac kada traži da se zakon koji regulira 'prava manjina' podigne na razinu Ustavnog zakona. On jako dobro razumije da će time (ako takav nacrt Ustava prođe), zacementirati svoje privilegije u Ustavu, iako od od ukupno 183.992 pripadnika srpske manjine u Hrvatskoj na izbore je izišlo njih 22.933, što je jedva 12,65 %. Od tih 12,65% izišlih, on je dobio ukupno gledajući 14.541 glas i stekao status 'glasnogovornika srpske manjine u Hrvatskoj'? Dakle, 88% srba u Hrvatskoj uopće ne izlazi na izbore za zastupnike srpske manjine, a više od 92% NIJE glasovalo za Milorada Pupovca. A on sjedi u saboru. Gdje je onda legitimitet takvih izbora? Zašto bi bilo problematično dovoditi u pitanje legitimnost odredbi takvog zakona? I zašto bi to bio 'napad na manjine' u Hrvatskoj? 

Za isto to vrijeme, cijela dijaspora je mogla dati ukupno 3 zastupnika sa više od 400.000 glasača.

Dakle, jasna je namjera vladajućih da uklone zadnju smetnju svojim nasilnim pokušajima izglasavanja zakona i potezima koje narod ne odobrava ili koje ne bi odobrio u budućnosti. Ta smetnja su građani, birači. 

Licemjerno je s jedne strane uvoditi građanski odgoj u škole, kojemu je cilj upravo poticati građansku uključenost, a s druge strane u praksi pokušavati 'uškopiti' građane, onemogućiti referendume, slati im poruke da su glupi, neuki, da nemaju što oni odlučivati jer su tu, umjesto njih, njihovi zastupnici.

Podsjetimo se. "U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem". Ustav Republike Hrvatske

Unatoč tome što prema Ustavu Republike Hrvatske vlast pripada narodu (a time i pravo odlučivanja), u najavljenim promjenama Ustava pokušavaju se ograničiti teme o kojima narod ima pravo odlučivati, javna rasprava o navedenim promjenama Ustava trajala je tek dva tjedna, te se pokušava postaviti prag na referendum da bi se referendum smatrao legitimnim.

Trenutno ne postoji minimalan prag izlaska za lokalne, predsjedničke ili parlamentarne izbore, no tako izabrana vlast se svejedno smatra legalano izabranom, te se njen legitimitet ne dovodi u pitanje. Trenutna vladajuća većina u saboru osvojila je gotovo jednak broj glasova broju prikupljenih potpisa birača za referendum, što ukazuje na to da je potrebno mijenjati i sam izborni zakon.

Oba oblika ostvarivanja vlasti naroda (i preko predstavnika i preko referenduma) treba uskladiti tako da se ni pod koju cijenu narodu ne stvara okvir u kojem bi bio u lošijem položaju od položaja zastupnika u Saboru.

Upravo je mala izlaznost birača na dosadašnje izbore najbolji pokazatelj da 'riba smrdi od glave', tj. da su se ovakve 'političke elite' ogadile građanima i da im već dugo ne nude ništa što bi prepoznali kako nastojanje oko dobra građana. Naprotiv, ova farsa oko pokušaja mijenjanja Ustava pokazuje da politička kasta uhljebljenih kadrova pokušava osigurati svoj o(p)stanak na vlasti dodatno udaljavajući građane iz prostora odlučivanja.

3

K_Miletic

"Da bi zlo napredovalo, dobri ljudi trebaju samo – ne činiti ništa." Edmund Burke

Komentari (21)


ja sam za demokraciju..to da vlada nema pravo imati stav i nabrijavati za njega je nonsens..recimo, kad prijedlog zakona ide na referendum, nema pravo nabrijavati za njega?!?..konkretno, umalo je onomad išao ZOR...vlada ne bi smjela sudjelovati?!? visitor 0 0 0


inače, bolje je kad se ne slažemo do kraja. :)...barem ima malo rasprave visitor 0 0 0


nisam govorio na zastupanju određenog stava, nego o odgovornosti Vlade za dubinu društvenih podjela do kojih je došlo, i to ne samo neprimjerenim (fašisti itd) prozivanjem neistomišljenika, nego i jadnim pokušajima da se referendum opstruira...) highend 0 0 0


u članku "Drug Tito još jaše..." sam jasno naznačio da produbljavanje podjela odgovara i aktualnoj vladi, bez obzira tko kad počne, druga strana jedva dočeka, kako se ne bi bavili pravim poslom...volio bih da je drukčije...ali me se ne pita :) visitor 0 0 0


Ne bih se začudio da nagodinu smisle neki drugi plan za reimplementaciju cenzusa. Kako je slavonski IDS očito na prodaju, bitno je pronaći izvlakač koji će HDSSB moći opravdati svojem biračkom tijelu. ZrnoRazuma 0 0 0

Analiza

Milanovićev pokušaj proboja iz obruča istine, demokracije i vladavine naroda

18.12.2013. 00:59, Što se nalazi u pozadini priče s izmjenom Ustava?

Priču oko promjena Ustava nije teško razumjeti ako se pogleda nekoliko jednostavnih činjenica. Svatko tko ima zrnce dobronamjernosti i domoljublja, shvatio bi da svaka inicijativa za promjenom ustava od strane Zorana Milanovića, a osobito nakon neviđene farse i sramote oko zaštite Perkovića i Udbaških sinekura u Hrvatskoj i svijetu, nakaradnog pokušaja opstrukcije prvog narodnog referenduma i sustavnog rata ovog režima protiv vrijednosti, kulture i identiteta Hrvatskog naroda - ne može niti u snu biti na dobro Hrvatskog naroda. Jedan radni dan prije ulaska Hrvatske u EU Hrvatski sabor je, na opće zaprepaštenje, izglasao LEX Perković. Vladajući su nemušto pokušavali objasniti ... više >

3

K_Miletic

"Da bi zlo napredovalo, dobri ljudi trebaju samo – ne činiti ništa." Edmund Burke
  • 19
  • 8
  • 3
  • 21