Reputacija 4

Charles Bilich: Tito je krvnik hrvatskog naroda!

  • Bodova 132.0
  • Analiza 36
  • Ocjena 709
  • Anketa 300

Analiza

Još malo o HAVC-u

12.04.2017. 15:34, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Ovih dana gotovo da i nema medija koji se na ovaj ili onaj način nije pozabavio imenovanjem Daniela Rafaelića vršiteljem dužnosti ravnatelja HAVC-a. U tim medijskim tvorbama dominira njegov osvrt na politiku i njegovu navodnu političku nesvrstanost. U mnoštvu besmislenih rečenica koje ne mogu izdržati ni minimalni logički test, nepolitični Rafaelić, potpuno politično, nastavalja mlatiti “mrtvog magarca” pa krivca za podjele u kulturi, i društvu općenito, sasvim oportuno, nalazi u Tomislavu Karamarku. Doista strašno razmišljanje, pokušaj je to, da se cijeloj naciji nametne stav kako se dijelimo, eto od Karamarka, a dotle smo si bili dobro. Kako da ne!

Nepolitičnom Rafaeliću ovo se možda može oprostiti, on možda nema pojma da je Tomislav Karamarko biran na izborima i da su ga birali, birači, hrvatski građani, barem onaj dio koji ne dijeli Rafaelićevo mišljenje o njegovoj sveopćoj krivnji. Na svim izborima, koje je vodio Tomislav Karamarko ti birači bili su većina. Vrag će ga znati, na osnovu čega je onda Rafaelić zaključio,  da je njegovo mišljenje, i mišeljenje njegovih istomišljenika ispravno, a onih, koji su na izborima davali glas Karamarku, ne ispravno! Koliko je politički ‘pošten’ ili ‘nesvrstan’ možemo saznati iz rečenica u kojima danas prepoznaje gušenje umjetničkih sloboda, baš kao što se nekad radilo u NDH (iako je cijea istina o umjetnosti u daoba NDH ponešto drugačija)!

Dobro da nije vidio ustašku zmiju u njedrima recimo Juke, Sedlara i ostali filamaša koji se s Hribarovim modelom raspodjele sredstava ne slažu. Zaboravio je Rafaelić, osnovni postulat o slobodi, onaj koji kaže da njegova sloboda prestaje tamo gdje počinje sloboda onih koji ne misle kao on. U moru Rafelićevih bisera prednjače oni prosuti u odgovoru na pitanje:

Kako gledate na situaciju u kojoj se branitelji upleću u unutrašnji ustroj HAVC-a?

Da je Rafaeliću bilo do korektnog odgovora ogradio bi se od ovako tendeciozno postavljenog pitanja. Naime pitanje u sebi sadrži lažnu tvrdnju i na njega se može odgovoriti samo na dva načina, nastavljajući lagati u smjeru koji se sugerira pitanjem, ili ispravljanjem pitanja, činjenicom da se branitelji nikada ni jednom riječju nisu uplitali u unutrašnji ustroj HAVC-a. Branitelji su ukazivali  na kriminal, a to nije diranje u ustroj osim ako se kriminal u HAVC-u ne smatra normalnim djelom ustroja. 

U svom odgovoru Rafaelić, dakako, nastavlja lagati u smjeru koji se sugerira pitanjem pa  kaže:

- Problem je u tome što njima nitko nije objasnio da ovo više nije kinematografija “Bitke na Neretvi”. Razumijem da bjesne na danski dokumentarni film “15 minuta: Masakr u Dvoru”, koji je HAVC isprva predložio za financiranje pa se povukao, no tu je trebalo stati. Žalite se da nema filmova o Domovinskom ratu? Dobro, a kakve filmove želite? “Bitku za Vukovar”? Tko će to režirati, Sergeja Bondarčuka više nema. Treba s njima sjesti, razgovarati i objasniti im stvari.

U gornjih 5 rečenica Rafalić je iznio isto toliko laži:

1.       U RH nikad nije snimljen film tipa “Bitka na Neretvi” pa je izlišno ikome objašnjavati da više nema takve kinematografije.
Ali kad smo već kod toga:
Koliko je ono filmova u Jugoslaviji snimljeno a da je NOR tretiran negativno?
Ni jedan! (Jame, vrtače i rudokopi napunjeni tijelima 586.000 ljudi valjda nisu dovoljno dobar razlog za kritički osvrt na NOR.)
Koliko je ono u RH snimljeno filmova a da je Domovinski rat tretiran pozitivno?
Ni jedan!
Koliko je istaknutih sudionika domovinskog rata (boraca) danas na nekoj od funkcija u RH?
Ni jedan!
Koliko je istaknutih sudionika NOR-a (boraca) obnašalo neku od funkcija (nerijetko do mirovine odnosno smrti) u SFRJ?
Gotovo svi!

Onaj tko ovu razliku, i ono što ona govori, nije u stanju vidjeti ne može biti na čelu HAVC-a ni jedne jedine minute.

2.    HAVC nije isprva predložio pa povukao financiranje “15 minuta: Masakr u Dvoru”.
HAVC je dotični film financirao i omogućio njegovo nastajanje i prikazivanje. HAVC je fiktivno povukao novac nakon što je film prikazan, i pobunili se oni nepismeni idioti (u antifa krugovima istoznačnica za branitelji) kojima će Rafaelić objasniti, da je prirodno umjetničko pravo antifa umjetnika, predstaviti hrvatske branitelje svijetu kao ubojice nedužnih ljudi! Da je povlačenje novca bilo fiktivno vidljivo je iz sljedećih natječaja gdje ta ista firma ponovo dobiva novac.
Onaj tko ne vidi, da osnovni problem toga filma,  nije u njega uloženi iznos, nego trajna šteta učinjena RH, ne može biti na čelu HAVC-a, ni jedne jedine minute.

3.       Žalite se da nema filmova o domovinskom ratu? Kaže Rafaelić, i tim pitanjem, zapravo implicira da filmova na tu temu ima i više nego dovoljno, na žalost istina je da afirmativnih filmova o domovinskom ratu nema. To što postoje filmovi koji su od ružnih, često dramatično preuveličanih događaja, koji su sastavnica svakog, pa i Domovinskog rata, napravljeni pomno razrađeni scenariji, kojima se ti događaji, vrlo često izvučeni iz stvarnog konteksta, predstavljaju kao redovna pojava, kako bi u svom konačnom obliku i suštini bili hrvatski antihrvatski filmovi (paradoksalno, zar ne?), o da, takvih filmova i filmova rugalica svemu hrvatskom ima zaista puno.
Ali zar su to filmovi o Domovinskom ratu? Nisu g. Rafaeliću!
Onaj tko ovu činjenicu ne vidi, ne može biti na čelu HAVC-a ni jedne jedine minute.

4.    I nakon svega što je izašlo na vidjelo Rafaelić kaže tu je trebalo stati! Treba li zaista jedan takav čovjek voditi HAVC i samo jednu jedinu minutu, kad je evidentno on zapravo ne vidi ili ne želi vidjeti ili pak sakriva svojoju ideološku obojenosti riječima da se politikom ne bavi, ma bavite se g. Rafaeliću politikom i te kako se bavite!

5.       Što se tiče snimanja filam “Bitka za Vukovar”, da je ikome od ‘umjetnika’ koji su mogli do novca, Vukovar pri srcu film bi odavno bi bio snimljen, kako takvih među uhljebima HAVC-a i g. Hribara nema, nema ni filma. Ono ‘umjetinika’ je pod navodnim znacima, stoga što se u nas, svatko tko upiše prvi semstar akademije, počinje smatrati velikim umjetnikom i dakako očekuje da ga društvo tretira kao velikog umjetnika, u svakom pogledu, a osobito u onom financijskom. Ne gospodo kad završite akademiju vi ste zanatlije, tek vaša djela će vas učiniti umjetnicima, ili neće!
Nije li licemjerno s jedne strane braniti Hribara, navodno velikim uspjesima hrvatskog filma, a s druge tvrdit da nam film  “Bitka za Vukovar” nema tko režirati?

Najpolitničniji dio nepolitičnog Rafaelića je pomno sakrivanje niti kojom ga neka nevidljiva sila dovlači u poziciju, da danas bude  v.d. u HAVC-u, a sutra novi Hribar koji će stajati na raspolaganju ekipi starog Hribara.  Pa onda krene priča, slučajno se jednom sreo s Ministricom a ona odmah za telefon, slučajno se upoznao s Premijerom, slučajno se rukovao s Predsjednicom, slučajno ga u zadnje vrijeme dva tri puta tjedno gledamo na HTV.  Nešto puno slučajeva, i svi njemu u korist, e pa teško, jako teško da te slučajevi baš tako hoće, osim ako nemaju ime i prezime i ogroman politički utjecaj. Damira Radića hrvatskog književnika, sineasta, filmskog i književnog kritičara, velikog i samozatajnog čovjeka nikako da strefi neki sretni slučaj, ne sreće Ministricu, ne sreće Premijera, ne sreće Predsjednicu, ne nudi mu nitko ništa. Kako to? Lako, Damir Radić više od političkih igrica voli svoju struku!

Relativizirajući krivnju Hrvoja Hribara i ekipe, Rafaelić vuče slučaj HAVC prema ishodu u kojem je "izija vuk magare". To bi Hribaru i ekipi trebalo omogućiti da se unatoč financijskim malverzacijama i izdaji države u ime koje su djelovali, izvuku bez kazne. Kako se čini upravo to je i bio cilj ministrice Obuljen koja je i sama  bila dio ekipe upregnute u kola HAVC-a iz period kad je njima upravljao Hrvoje Hribar.

4

IDujas

Charles Bilich: Tito je krvnik hrvatskog naroda!

Ocjene (3)


Slaže se (3): plotto, Grugru, Laci


Komentari (3)


Osvrt na intervju Danijela Rafaelića dat Nenadu Polimacu, objavljen u Jutarnjem listu od 19.02.2017. Ovaj osvrt ne bi bio objavljen da me danas dnevno.hr nije podsjetilo na postojanje tog besramnog licemjera. IDujas 0 0 0


Bravo IDujas ! Izvrsna analiza stanja u HAVC-u i oko HAVC-a ! Još jedan dokaz da ovom zemljom zapravo vladaju jugofili, udbaši i ahtihrvati ! A izvlače se bez kazni, kao što će i Todorić ! Već i samo ironiziranje sa pitanjem :"Dobro, a kakve Laci 0 0 0


filmove želite? “Bitku za Vukovar”?, je dovoljno da ga se "šutne" iz HAVC-a ! Hribar, Rafaelić i Obuljen bi jedino dali novac za snimanje filma "SArpsko oslobađanje Vukovara od ustaša !", no za sada se ne usuđuju , jer ima još živih branitelja. Laci 0 0 0

Analiza

Još malo o HAVC-u

12.04.2017. 15:34, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Ovih dana gotovo da i nema medija koji se na ovaj ili onaj način nije pozabavio imenovanjem Daniela Rafaelića vršiteljem dužnosti ravnatelja HAVC-a. U tim medijskim tvorbama dominira njegov osvrt na politiku i njegovu navodnu političku nesvrstanost. U mnoštvu besmislenih rečenica koje ne mogu izdržati ni minimalni logički test, nepolitični Rafaelić, potpuno politično, nastavalja mlatiti “mrtvog magarca” pa krivca za podjele u kulturi, i društvu općenito, sasvim oportuno, nalazi u Tomislavu Karamarku. Doista strašno razmišljanje, pokušaj je to, da se cijeloj naciji nametne stav kako se dijelimo, eto od Karamarka, a dotle smo si bili dobro. Kako da ne! Nepolitičnom ... više >

4

IDujas

Charles Bilich: Tito je krvnik hrvatskog naroda!
  • 0
  • 3
  • 0
  • 3

Analiza

Siniša Varga na poziciju ministara zdravlja došao je s čelne funkcije u HZZO. Kod dobrih pozanavatelja zdravstvenih prilika ta 'promocija' je već u prvi mah izazvala jaku nedoumicu. Naime čelna pozicija u HZZO-u je, osim po medijskoj eksponiranosti, po svemu jača i utjecajnija od funkcije ministra zdravlja RH. Nekako se logički pojavila nada da je ministru Vargi povjeren specijalni zadatak, reorganizacija sustava koji je do tada vodio. Kako se radi o glomaznom, kompliciranom, maksimalno birokratiziranom i inertnom sustavu, bilo je lijepo misliti da je konačno detektirano pravo mjesto s kojeg reorganizacija zdravstvenog sustava mora početi. Čitajući i slušajući proteklih dana što ministar Varga nudi i uspoređujući to s potezima koji se povlače, čini se, nada će ostati, samo nada.

Dok ovo pišem upravo se potpisuju novi ugovori o koncesijama, letimičan pogled čak i pravnom laiku otkriva da se ne radi o ugovoru nego o jednostranom i zapravo protuzakonitom dokumentu. Naime ugovor ne sadrži ni jedno pravo, samo obveze i suglasja. Ugovori se potpisuju na rok od godinu dana (potpuno besmisleno s aspekta planiranja obnavljanja prostora i vrlo skupe opreme). Na adrese ugovornih liječnika stigli su ovih dana, a vrijede od 1.4.2015. Dakle ukupno kasne samo 5 mjeseci i 5-6 dana.  No najveći problem tih ugovora nije njihova besmislena kratkoročnost i kašnjenje nego njihov sadržaj.

Da bih vam bilo jasno o čemu se radi evo nekoliko odredbi iz ugovora:

V.POVREDA UGOVORNIH OBVEZA

Članak 14.

...

Ugovorne strane suglasne su da Privatni zdravstveni radnik postupa protivno preuzetim obvezama iz ovog ugovora u provođenju ugovorne zdravstvene zaštite ako:

..

3. Preporučuje lijekove osiguranim osobama Zavoda  suprotno odredbama članka 7. stavka 2. ovog Ugovora

4. Preporučuje bolovanje osiguranim osobama Zavoda  suprotno odredbama članka 7. stavka 5. ovog Ugovora

...

Famoznim člankom 7. stavkom 2. liječnika se obvezuje da ne preporučuje lijekove osim onih s osnovne i dopunske liste HZZO-...

Stavak 5 istog članka kaže da je utvrđivanje prava na bolovanje u nadležnosti izabranog doktora primarne zdravstvene zaštite.

Članak 14 i Članak 7, kažu da vam liječnik specijalist, ne da ne smije prepisati za vas najprimjereniji lijek ili bolovanje, nego vam to ne smije ni preporučiti. U ostalom što znači to što je lijek na osnovnoj ili dopunskoj listi? Ništa, osim da se u utakmici farmaceuta oko pozicija na listama jedna farmaceutska kuća uspjela više 'približiti' centru odluke (komisija HZZO-a) od onih drugih. Ovim i sličnim odredbama se liječniku koji je između 3 i 5 godina svoga života proveo učeći svoju specijalizaciju danas oduzima ingerencija nad liječenjem bolesnika i specifičnih oblika bolesti u korist liječnika primarne zdravstvene zaštite. Ovakve i slične odredbe daleko su veće kresanju prava osiguranika od svih onih kresanja koja će se navodno dogoditi već dogođenom privatizacijom. Zašto? Zato jer se pacijentu uskraćuje pravo na istinitu i pouzdanu informaciju, o za njega najboljem mogućem lijeku i tretmanu. Na ovo nije regirao baš nitko, čak ni oni najpogođeniji, liječnici specijalisti.

Unazad nekoliko mjeseci, pokušavajući riješiti duge liste čekanja ministar se kleo da će sve učinjene usluge biti plaćene, no u novo prispjelim ugovorima u Članku 12. Stavak 3. i dalje stoji odredba koja je direktni krivac za nastajanje manje više svih listi čekanja.

Članak 12.

...

Ako se nakon konačnog usklađenja zaprimljenih i likvidiranih računa na kraju godine iskaže prekoačenje najvišeg mogućeg iznosa novčanih sredstava iz stavka 2 ovog članka, zavod će račune čiji iznos premašuje najviši mogući iznos novčanih sredstava (imit) vratiti neplaćene Privatnom zdravstvenom radniku.

Dakle i dalje se nastavlja priča da je svaki pregled učinjen nakon limita, svaki lijek dat nakon limita, svaki konac upotrijebljen nakon limita ... trošak pružatelja usluge. Na ovaj način HZZO godišnje prisvoji/opljačka nekoliko milijuna kuna koje je medicinskog osoblja privatnih ordinacija i bolnica odradilo (da i bolnica jer, iako je gornja odredba iz ugovora s koncesioanrom, ista postoji i u bolničkim ugovorima).

Upravo ovi novi ugovori pokazuju da od reformi ništa, da se sve nastavlja po starom, ma što se u predizborne svrhe pričalo i ma kakve se udarničke akcije organizirale.

Liječnicima u zakupu i bolnicama nakon što dosegnu limit, preostaje da pacijente zbirnjavaju o svom trošku ili ih pošalju na zbrinjavanje u HZZO gospođi Trupec ili u ministarstvo gospodinu ministru Siniši Vargi.

4

IDujas

Charles Bilich: Tito je krvnik hrvatskog naroda!

Ocjene (1)


Respektira (1): Dirk15


Komentari (16)


...đeniji u biti - pacijenti. probati lijek s liste hzzo-a, uvjeriti se da ne djeluje i onda ne moći uzeti drugi, koji liječnici preporučuju i znaju da je bolji - to treba iskusiti iz prve ruke da bi se čovjek osjetio u zemlji kao u konc-logoru. Dirk15 1 0 0


Sio, ne brani se zakonom nego jednostranim ugovorom (odgovorno tvrdim u nizu stavaka protuzakoniti) koji su prisiljeni potpisati. To je ugovor kao što sam napisao koji ne poznaje ni jedno pravo koncesionara već samo obveze i suglasja. IDujas 1 0 0


Dirk15, naravno da su u konačnici najviše stradavaju pacijenti!. Analiza upozorava na greške i nelogičnosti sustava za koje i kažem da su puno veća kresanja prava pacijenata od onih koja prijete od privatizacije koja je u onom djelu u kojem je to IDujas 0 0 0


bilo moguće već napravljena (70-80%) i to prilično bezbolno. Na žalost buka raznih udruga digla se oko nečeg što je prošlo vrijeme a ne oko onoga što se može riješiti u jednom danu a to je eliminiranje obiju lista lijekova i omogućavanje onima koji IDujas 0 0 0


naj educiraniji da prepisuju ili preporučuju lijek za koji misle ili znaju da je najbolji. IDujas 0 0 0

Analiza

Siniša Varga na poziciju ministara zdravlja došao je s čelne funkcije u HZZO. Kod dobrih pozanavatelja zdravstvenih prilika ta 'promocija' je već u prvi mah izazvala jaku nedoumicu. Naime čelna pozicija u HZZO-u je, osim po medijskoj eksponiranosti, po svemu jača i utjecajnija od funkcije ministra zdravlja RH. Nekako se logički pojavila nada da je ministru Vargi povjeren specijalni zadatak, reorganizacija sustava koji je do tada vodio. Kako se radi o glomaznom, kompliciranom, maksimalno birokratiziranom i inertnom sustavu, bilo je lijepo misliti da je konačno detektirano pravo mjesto s kojeg reorganizacija zdravstvenog sustava mora početi. Čitajući i slušajući proteklih dana ... više >

4

IDujas

Charles Bilich: Tito je krvnik hrvatskog naroda!
  • 1
  • 0
  • 0
  • 16

Analiza

Postoji milijun načina na koje čovjek može utrošiti svoje slobodno vrijeme, dakako svatko od nas prema svojim osobnim preferencijama odabire njemu najdraži ili najdraže načine. Jedan od načina trošenja slobodnog vremena autora ‘Prosvjedne analize’ je pisanje ali i čitanje analiza i komentara drugih autora. Vrlo često anonimi ili poluanonimni analitičari svojom analitičnošću i stilom pisanja sasvim zasjene neke etablirane analitičare. Nekoliko takvih gotovo svakodnevno piše i na Barometru.

No predmet ove analize nisu dobri analitičari i njihovi uradci nego vrlo često izrazito loše prateće ankete. Svjestan svih problema generičkih anketa, ipak ne mogu šutke prijeći preko očitog voluntarizma i ementarne nestručnosti da ne kažem nepismenosti u pripremi pitanja ili zloj namjeri.

Primjer jedne izrazito loše ili zlonamjerne ankete je ona u nastavku teme: Je li Predsjednica pogriješila što nije platila porez na humanitarnu donaciju novca iz kampanje?

Kad od ankete očekujete suvisle i dobre rezultate onda se toj anketi odnosno anketnim pitanjima morate maksimalnim posvetiti. U slučaju predmetne ankete bilo kakav trud bez poznavajna osnova zakona koji reguliraju problematiku pa onda i poreznih zakona bit će uzaludan. Dobro poznavanje područja koje anketa obuhvaća i pripadajuće regulative je nužno kako bi se anketa stavila u ispravan kontekst a pitanja bila jasna i onima koji nisi dobri poznavatelji tog područja.

Ovaj se problem mogao riješiti uvodnim tekstom, ali iz nekog razloga to nije učinjeno ili da budem savim precizan, to je učinjeno loše.

Prvo pitanje: Podržavate li način na koji je Predsjednica Republike odlučila donirati novac iz kampanje?
Ovo bi pitanje imalo smisla uz suvislo objašnjenje kako  postoje samo dva jednako zakonita načina raspolaganja tim novcem:

  1. Da ga se uzme s računa i koristi kako hoće uz uvjet da prije toga plati porez na dohodak po određenoj stopi. Ovo je učinio IJ, po svim kriterijima to je izrazito sebičan potez, elemetarno poštenje nalagalo bi da se taj novac vrati onome tko ga je sponzorirao tijekom izborne kampanje a to je SDP. No IJ je i ovom svojim gestom dokazao da iznad svega voli novac, ma kojeg porijekla. Mediji ovome nisu posvetili ni jedan redak.

  2. KGK je ispravno zaključila da se ne radi o njezinom dohotku i da ga može vratiti svojem sponzoru / donator kao neutrošeni dio sredstava na što se ne plaća porez. Sponzor/donator u ovom slučaju HDZ može opet sa svojih računa donirati potrebitima bez poreza. Dakle sasvim regularno i sasvim zakonit a iznad svega ljudski postupak Predsjednice. Na žalost većina medija ovo je protumačila kao izbjegavanje plaćanja poreza. Mediji su o ovome napisali brda tekstova a zaslužilo je i osvrt vrhunskog uma SDP-a, Peđe Grbina.

Drugo pitanje: Koliko će donacije Predsjednice preko njihovog računa koristiti HDZ-u u kampanji?

HDZ-u će koristiti to što je KGK predsjednica i što dolazi iz HDZ-a, a totalno je nebitno s čijeg računa će se donacije isplaćivati. Sredstva donira Predsjednica što je jasno i glasno rečeno.

Treće pitanje: Koliko je moralno da Predsjednica Republike izbjegava plaćanje poreza?

Ovo pitanje je čak i faktografski netočno i kao takvo zlonamjerno: Izbjegavanje plaćanja poreza je kažnjivo. Kako u razmatranom slučaju nema izbjegavanja plaćanja poreza, pitam autora: Koliko je moralno u anketu staviti ovako formulirano pitanje?

Četvrto pitanje: Je li od plaćanja poreza državi bitnije da više novca ode u humanitarne svrhe?

Opet jedno besmisleno pitanje, ili je samo tako (loše) formulirano. Kako se uopće može u istu ravan postaviti nešto što je zakonom obavezno kao porezi, s nečim što ovisi o dobroj volji, želji i mogućnostima donator? Apsolutno nikako! Drugo je pitanje treba li doraditi zakonsku regulativu …

Peto pitanje: Koliko su utemeljen optužbe SDP-a da je Predsjednica Republike Karamarkova marioneta?

Pa upravo onoliko koliko su bile utemeljene HDZ-ove optužbe da je IJ marioneta SDP-a. Samo je nejasno zašto je to uopće pitanje? Radi se o visokim političkim funkcijama i teško da bi itko ikoga mogao držati u statusu marionete. Ali ako pitate hoće li se češće misli i djela KGK poklopiti s HDZ-ovim nego s SDP-ovim onda, nema dileme, hoće. Zar je zaista teško shvatiti da je KGK svjetonazorski bliža HDZ-u nego SDP-u, kao što je IJ bio bliži SDP-u nego HDZ-u. Ali što je tu vrijedno anketnog pitanja. Zar anketna pitanja ne bi trebala biti sofisticiranija i davati odgovore na pitanja, s ne baš tako očitim odgovorima? Zašto nam je teško shvatiti da čovjek teško može pobjeći sam od sebe pa taman bio i predsjednik.

Šesto pitanje: Treba li smanjiti PDV na humanitarne donacije?

Ovo je još jedno ne pitanje. Kladim se da nema nikoga tko neće na ovo pitanje odgovoriti potvrdno. Na žalost provedba ove unisone želje ovisi o pronalaženju metode za uspješno razdvajanje stvarnih od fiktivnih donacija.

4

IDujas

Charles Bilich: Tito je krvnik hrvatskog naroda!

Ocjene (16)


Respektira (10): ivan94, RepopeR, Laci, 5none5, Boljunac, damir_pacek, draxy, Django, Alumnus, siouxica


Slaže se (5): RepopeR, Laci, Boljunac, miliwan, Django


Ne slaže se (1): damir_pacek


Komentari (31)


@ID, puno je kutova iz kojih se može analizirati..u komentarima i ovoj analizi si naznačio svoj..volio bih da elaboriraš u pravoj analizi kako bi se drugi mogli očitovati..ispod ovog teksta nije mjesto za to..prijedlog-piši o tim krugovima oko KGK :) visitor 0 0 0


Vis, kad ¨je u pitanju meritum ovog slučaja zaista nema prostora za bilo kakvu analizu. Ono što bi se dalo analizirati je dignuta buka medija nesklonih predsjednici. Na Josipovićevo spremanje SDP-ovih para u vlastiti džep svi šute ni riječi o moralu! IDujas 0 2 0


"Ovo pitanje je čak i faktografski netočno i kao takvo zlonamjerno"-to je meritum ovoga pitanja, Briljantno! Hvala što si tako jasno formulirao razmišljanja još ponekoga od nas ! Zar je IJ bio pošteniji što je platio porez i uzeo novac? Ma dajmo Laci 0 1 0


Jesu li zahtjevi 100% HRVI inače prosvjednika u Savskoj 66 jasni ili nejasni? To je pitanje šampion svih anketa.Novinarka na TVu pred auditorijem pita glavnog prosvj.o tome ovaj nabroji tri osnovna zahtjeva.Sutra nove tri ankete i članka u kojima su. RepopeR 0 0 0


..su zahtjevi 100%HRVI inače prosvjednika u S.66. opet isto nejasni i onda tako opet danima i danima,opet novinarka na TVu pita/konstatira,Đuro opet ponovi tri zahtjeva.Ma šta nejasni zahtjevi naravno da su nejasni... a ti prosvjeduješ zbog ovoga.;-) RepopeR 0 0 0

Analiza

Prosvjedna analiza!

05.05.2015. 16:22

Postoji milijun načina na koje čovjek može utrošiti svoje slobodno vrijeme, dakako ... više >

Analiza

Postizborni, gubitnički nastup Ive Josipovića mnoge je jako iznenadio. Pred višemilijunskim auditorijem pojavio se nekako samouvjeren i opušten, kao da je sa pleća zbacio ogroman teret. Široka osmjeha, čvrsta i odlučna pogleda, zapravo Ivo Josipović kakvog nismo vidjeli tijekom cijelog petogodišnjeg mandata. U mah se nametala misao, kako on još ne zna da je upravo izgubio poziciju predsjednika. Već slijedećeg trenutka, kad je čvrsta i odlučna glasa izgovorio čestitku svojoj protukandidatkinji ta misao se rasprsnula kao mjehurić od sapunice. Potpuno iznenađenje i pregršt nedoumica izazvala je rečenica: “Vrijednosti za koje smo se borili i dalje su nam izazov, budimo i dalje zajedno i borimo se i dalje za našu Hrvatsku“. Bez sumnje snažna i značajna poruka čak, i kad je, kao u ovom slučaju, upućena istomišljenicima. Čisti je kontrast svemu onome što je radio i govorio tijekom mandata i kampanje. Ta rečenica je, za razliku od njegovog izbornog loga, jasna ama baš svakome. Rečenica je to, koja dopire i do onih koji ne dijele njegov svjetonazor.
Vrijeme će pokazati jeli izgovorena slučajno ili je nagoviještaj transformacije anacionalne ljevice, u nacionalno osviještenu domoljubnu ljevicu.
Ivo Josipović ima gotovo 25% podršku (više od 1.000.000 glasova) biračkog tijela , to je veliki politički kapital, koji vrata njegove političke karijere, unatoč porazu, drži širom otvorena. Kad se strasti stišaju, glava ohladi a ulizice, dodvorice i savjetnici pronađu put prema pobjedničkom taboru, imat će vremena razmisliti o tome što je i kako radio. Gdje je griješio (ako se radilo o greškama) i što mu je to priskrbilo prilično dobro utemeljenu presudu Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta.
Ivi Josipoviću trebalo je točno 5 godina i izborni poraz da pa pokaže da zna i može bolje.

Izborna dobitnica, Kolinda Grabar Kitarović, jedini je političar koji se danas može pohvaliti da ima ili može dobiti veću podršku od Ive Josipovića. U kampanji se od 'zgođušne ženice' koju je slučajno zapala uloga predsjedničke kandidatkinje, za koju, prema viđenom 21-9-2014 u NU2 nije bila spremna, premetnula u samouvjerenu političarku. Ni jednog trena nije zaboravila da je žena, a tijekom kampanje, na to se ni jednom riječju nije pozvala. Prilično smirena, usredotočena prije svega na iznošenje svog programa, pomno je pratila i izlaganja protukandidata, pravovremeno i odmjereno reagiravši na svaki napad ili provokaciju. Vrlo često pozivala je na jačanje zajedništvo kao nužnog uvjeta za preokretanje negativnih ekonomskih trendova u državi. Ivi Josipoviću zamjerala je nečinjenje, potpunu političku i gospodarsku pasivnost u prethodnih pet godina mandata.
U svom prvom pobjedničkom govoru ponijela se vrlo korektno, pozvavši na suradnju sve pa i protukandidate. Ne dozvolivši u svom izbornom stožeru zviždanje izbornom gubitniku, osim dobrog odgoja, pokazala je i zavidnu karakternu čvrstoću i samosvojnost a to bi pak trebala biti garancija da ni kao predsjednica neće biti ničija marioneta.

Razlika između pobjednika i poraženog je manja od 1.5% što etablirani politički analitičari vide kao duboku podijeljenost koja gotovo ugrožava opstojnost države. Ovo viđenje je pogrešno do te mjere da je teško ne zapitati se, tko te 'analitičare' želi platiti za to što pišu. Ukratko pisati o dubokoj podjeli na osnovu predsjedničkih izbora je za svakoga tko se bavi politikom, pa taman to bilo samo iz zabave,  kratkovidno. Predsjednički izbori utrka su dva kandidata s gotovo uvijek podjednakom šansom za uspjeh. Što su kandidati kvalitetom ujednačeniji i ostvareni rezultati će im biti ujednačeniji. Ta ujednačenost rezultata apsolutno ne govori ni o kakvoj podjeli osim onoj za demokraciju normalnoj podijeljenosti oko slobodnog odabira između dvije osobe ili stranke, a na osnovu programa, simpatija, ljepote, …
Da bi se ovo dokučilo potrebno je samo pogledati rezultate anketa o trenutnom rejtingu stranaka ili još bolje rezultate prethodnih parlamentarnih izbora. U njihovom svjetlu 'dubina podijeljenosti' je posve drugačija.
Uostalom kome pripadaju  onih 40% birača  koji ne izlaze na izbore?

Pitam se zašto bi tim analitičarima podjela 20% : 80% bila manje pogubna, zar zato što bi osamdeset postotna većina mogla trajno i bez imalo straha majorizirati većinu?
Zar rezultat koji se razlikuje za manje od 1.5% ne govori pobjedniku da pri svakom sljedećem koraku mora misliti o i te kako značajnoj snazi poraženog? Zar takav rezultat ne govori o nužnosti suradnje pobjednika i gubitnika?
Zašto je tako teško uočiti da Kolinda Grabar Kitarović nije dobila samo glasove desne opcije kao što ni  Ivo Josipović nije dobio glasove samo lijeve opcije?

5

IDujas

Charles Bilich: Tito je krvnik hrvatskog naroda!

Ocjene (11)


Respektira (10): draxy, VeNLO, ivan94, visitor, Django, neocSC, ivan-cro, Panter, Cogito, siouxica


Slaže se (1): Panter


Komentari (9)


@ID Pod političkom polarizacijom se načelno misli na "polove" lijevo-desno. Politički centar, sam pojam "centar" to govori, nebi nazvao "polom". Nadam se da će upravo tako izgledati izbori :) SDP na "polu", HDZ u "centru". Sa partnerima ... Panter 0 0 0


Kad kažem "polarizacija će obilježiti retoriku ..." prvenstveno mislim na retoriku trenutno vladajućih. HDZ ne smije upasti u takvu priču ... Panter 0 0 0


U .hr još uvijek dosta veliki broj ljudi izlazi na birališta glasati protiv. Nije Josipović dobio 1M glasova, dio tih glasova je usmjeren protiv Kolinde i HDZ-a, a ne direktno za njega. Emigrant 0 0 0


Emigrant, naravno osim toga jedan dobar dio ljudi s onog najzadrtijeg desnog spektra nije glasao za KGK samo zato jer je žena! IDujas 0 0 0


Inače, hrvatska praksa je da nakon izgubljenih izbora gubitnici posjete, bilo u prolazu, bilo na duže vrijeme Remetinec. Ništa od domoljublja IJ ne vidjeh, samo grčenje koje tuli danas u obliku njegovog propitivanja legalnosti KGK pobjede VeNLO 0 0 0

Analiza

Jedan od najkompliciranijih sustava u RH, inače iznimno bogatoj neurednim, netransparentnim i do zla boga kompliciranim sustavima je zdravstveni sustav. Kompliciran je do te mjere da je gotovo sigurno da su ga samo rijetki ministri zdravlja uspjeli sasvim shvatiti. Kako bi ga čitatelji ove analize shvatili, barem u onom djelu koji se odnosi na pružanja zdravstvene usluge, ukratko ga upoznajmo.
Tri su razine zdravstvene zaštite, primarna, sekundarna i tercijarna (kako domišljato).

Unutar ovih razina pojavljuju se različiti organizacijski oblici pružanja zdravstvene usluge (ambulante, domovi zdravlja, poliklinike, klinike, bolnice, kliničke bolnice, ..). Osim po organizacijskom obliku subjekti pružanja zdravstvene usluge razlikuju se i po načinu na koji im HZZO plaća učinjene usluge.
Pružateljima zdravstvene usluge u državnom i županijskom, … vlasništvu uglavnom se, ovisno o organizacijskom obliku, odredi godišnji limit koji mogu ostvariti. Svaka takva ustanova, koja ozbiljno planira svoje poslovanje zna za koje vrijeme može zaraditi limit. Većina bolnica svoj limit može zaraditi, radeći normalnim radnim ritmom, do konca rujna/listopada. Kako ne bi ispalo da se dva tri mjeseca ne radi ništa broj postupaka/zahvata koje je HZZO voljan platiti raspoređuje se tako da se limit dosegne krajem godine. Kako god nam se ovo s pozicije korisnika usluge činilo ružno, zapravo je čista nužda. Naime, svaki zahvat učinjen nakon dostignutog limita je ekonomski gledano čisti gubitak. HZZO ne pokriva ni jedan trošak preko limita. Prirodno je da svaki ravnatelj želi biti uspješan ravnatelj, a uspješan je u ekonomiji onaj koji godinu završi ako ne može u plusu, ono s najmanjim mogućim gubitkom. Razlika između broja potrebnih i broja učinjenih postupaka/zahvata generira listu čekanja.
Privatna trgovačka društva ili dionička društva trebala bi biti jasan i transparentan model pružanja i plaćanja zdravstvene usluge. Uslugu u ovim ustanovama plaća pacijent ili njegovo osiguravajuće društvo direktno pružatelju usluge. Ponekad ova trgovačka društva sklapaju ugovor s HZZO-om za obavljanje određenih dijagnostičkih postupaka. Ugovor se sklapa na bazi cijena i  količina definiranih u HZZO-u i uglavnom se odnosi na one dijagnostičke postupke koje nije moguće ili nije moguće dovoljno brzo učiniti u državnim ustanovama. Uz bolje stojeće građane RH liste čekanja u državnim ustanovama su voda na mlin ovoj branši. Zanimljivo, u privatnim poliklinikama i klinikama nema dužih lista čekanja ma koji postupak/zahvat bio u pitanju.
Zakupci ili liječnici u zakupu u ugovornom odnosu s HZZO-om posluju po principu mješavine obrta i slobodne profesije. Neke zajedničke značajke bi bile da se uglavnom radi o timovima, liječnik + sestra, rade u unajmljenim prostorima u domovima zdravlja, glavnina oprema je vlasništvo domova zdravlja. Plaćaju knjigovodstvene usluge, najam prostora, čišćenje vlastitih i zajedničkih prostora, energente za grijanje i hlađenje, odvoz medicinskog otpada, održavanje opreme, softvera i potrošni materijal, ….
Većina zakupaca pripada primarnoj razini zdravstvene zaštite, ostatak pripada sekundarnoj razini, odnosno vanbolničkoj specijalističko konzilijarnoj zdravstvenoj zaštita. Usluge ove dvije vrste zakupaca HZZO plaća na dva u suštini dijametralno suprotna načina:
1. Medicinski tim liječnika primarne zdravstvene zaštite plaća se po broju osiguranika koji su ga odabrali kao svog liječnika, to je takozvana glavarina. Odlika glavarine je da će sjesti na račun jednako, ljeti kad je posla malo i zimi kad se ubijaju od posla, za vrijeme godišnjeg odmora kao i za vrijeme bolovanja. Iako je glavarina veći dio prihoda liječnika primarne zdravstvene zaštite, nije i jedini, osposobljavajući se za neke postupke koji se posebno plaćaju oni mogu svoj prihod značajno uvećati. Za ove relativno dobre financijske uvjete moraju odrađivati beskonačan broj uputnica, formulara i obrazaca o bolovanjima, nesrećama na radu prometnim nesrećama i slično.
Od kad su jedina grupacija koja smije prepisati lijek i uputiti pacijenta na specijalističko liječenje, postali su predmet interesa farmaceutske industrije, proizvođača i prodavača zdravstvenih pomagala odnosno svih onih koji žive od potreba bolesnih ljudi.
2. Medicinski timovi specijalističko konzilijarne zdravstvene zaštite u odnosu na prethodno opisanu grupaciju spadaju u gubitnike. Model plaćanja sličan je onom bolničkom, dakle određuje im se godišnji limit koji mogu zaraditi. HZZO definira postupke i cijene postupaka, prosječna cijena za tim liječnik + sestra je 60kn, a najniža cijena je 23Kn. I dok u bolničkom sustavu osnovna plaća nije upitna, u ovom modelu nema ničega što nije upitno. Njihov rad, plaća se isključivo prema učinku. To znači da ako ste jedan dan bez pacijenata zaradili ste 0kn. Ako ste trideset dana bez pacijenata vaša plaća je 0Kn. Godišnji odmor vam je plaćen ako ste u prethodnim mjesecima zaradili dovoljno da tim dobije plaću, isto je i s kratkim bolovanjem, onim do 30 dana.
U realnom sektoru ovo su gotovo uobičajen uvjeti poslovanja. Imate ono što ste zaradil.
Ono što odudara od realnog  sektora je HZZO-ov jednostrani ugovor i njihovo tumačenje istog, naime oni tvrde da njime kupuju 8 sati radnog vremena (radni dan) medicinskog tima. U to vrijeme medicinski tim ne smije raditi ni za koga osim za HZZO. Ako nema pacijenata, a HZZO ne jamči da ćete ih imati, slobodno ništa ne radite ali o svom trošku. U realnom sektoru obrtnika i slobodnih profesija je logično da ako netko kupuje njihovo vrijeme, u kojem bi bili na raspolaganju samo i isključivo kupcu, da to vrijeme plati barem u minimalnom paušalnom iznosu, koji raste s opsegom obavljena posla.
Na stručnom planu ova grupacija je izgubila svaku ingerenciju nad liječenjem pacijenta. Nemaju pravo prepisati i odrediti lijek, bolovanje, i daljnje potrebne postupke jer je sve to sada u ingerenciji liječnika primarne zdravstvene zaštite.
Da stvar po njih bude još gora plaće su im nekoliko postotaka manje od onih njihovih kolega bolničkih liječnika specijalista za isti posao.

2. dio

5

IDujas

Charles Bilich: Tito je krvnik hrvatskog naroda!

Ocjene (6)


Respektira (5): Panter, Laci, siouxica, Vjeran, visitor


Slaže se (1): Panter


Komentari (2)


Što mogu, uvijek kasnim! IDujas 0 0 0


Svaka čast, držim da je ovo jedna od najboljih, ako ne i najbolja, stručno potkrepljenih analiza do sada u barometru.hr. Laci 0 0 0

Analiza

Iako u HZZO–u imaju sve podatke potrebne za usporedbu efikasnosti rada recimo specijalističko konzilijarne ambulante neke medicinske djelatnosti u sustavu nekog doma zdravlja ili bolnice s ambulantom iste djelatnosti koju vodi medicinski tim u zakupu, rezultate nikada nisu, a ni neće obznaniti. Razlozi za ovo su samo HZZO-u znani. Ti podaci pokazali bi da je gotovo besmisleno uspoređivati organizacijsku jedinicu u kojoj je bolovanje ozbiljna stavka s onom u kojem bolovanja praktički nema, besmisleno je uspoređivati organizacijsku jedinicu koja zbrine jednog pacijenta s onom koji u isto vrijeme zbrine više od 5 pacijenata.

Uvijek kad se povede priča o reformi zdravstvenog sustava, stručnjaci svih profila uhvate se reorganizacije bolničkog sustava, kako na nivou spajanja ili razdvajaju bolničkih odjela, bolnica, medicinskih timova, tako i na nivou organizacije rada i radnog vremena liječnika. U cilju povećanja efikasnosti i smanjenju lista čekanja pokušava se, u ionako medicinskim osobljem podkapacitirane bolnice uvesti smjenski rad.
U ovim posve promašenim projektima naročito se istakao bivši ministar Rajko Ostojić, inače profesor na MEF-a u Zagrebu. Uz ovo evidentno ne snalaženje u 'svom' resoru, dotični ministar se istakao ozbiljnim otežavanjem uvjeta za dobivanje prava na dodatni rad. Aktualni ministar Siniša Varga navodno će te uvjete postrožiti do mjere da slobodno kažemo da će dopunski rad liječnika biti zabranjen.

Reakciju na najave ovih restrikcija, nije dugo trebalo čekati. Javila se Hrvatska udruga bolničkih liječnika (HUBOL) koja ima sasvim oprečan prijedlog, dakle, potpuno liberalizirati ovakav oblik rada. Obrazlažu to malim plaćama liječnika u Hrvatskoj i velikom potražnjom za liječnicima i ostalim medicinskim osobljem u puno bogatijim europskim zemljama, što će po njima naš zdravstveni dodatno unazaditi.

Činjenica da društvo a posebno pacijenti ni jedan od do sada viđenih modela dopunskog rada liječnika, a bilo ih je i liberalnih i restriktivnih, nisu prihvatili kao nešto normalno. Uglavnom je to stoga što je svaki od ovih modela bio izigravan od strane neodgovornih pojedinaca unutar liječničke branše. Bilo na način da su radeći u bolnici pacijente preusmjeravali u svoju ili neku drugu privatnu ordinaciju. Bilo da su proglašavali bolničke uređaje starima ili neispravnima i usmjeravali ih, dakako uz proviziju, u privatne klinike. Medijski su, ovi ipak pojedinačni slučajevi, eklatantnog sukoba interesa i kriminala, pretvoreni u nešto što se događa uvijek i stalno. To je dakako neistina, ali kod nas je već uobičajeno, da kad nemaš hrabrosti obračunati se s onima koji krše zakon, napiši zakon kojim se kažnjavaju svi.
Kako bilo, predrasuda je rođena.

Na ovom mjestu moramo se vratit na početak teksta, na mjesto gdje se kaže da je razlika u broju potrebnih postupaka/zahvata i izvršenih postupaka/zahvata generator listi čekanja.  Uzrok razlike je zdravstvenim ustanovama nametnuti limit i njihova želja da ga ne probijaju, jer im se ne plaća, pa je stoga čisti gubitak.
Kad ovo kažete nekom iz HZZO-a on će vam lakonski odgovoriti da je limit nužno zlo i da je posljedica manjka novca u sustavu, uzrokovana malim brojem zaposlenih odnosno lošim stanjem gospodarstva.
Gledajući onako na prvu, to je točno, ali pogledajmo što se stvarno događa u sustavu:

Čovjek koji se nađe na listi čekanja, procjenjujući svoju poziciju rezonira na dva moguća način:

1. Da na redu sam za dva mjeseca, @*&$!%, @*&$!% , ali nije mi hitno mogu čekati

2. Na redu sam tek na dva mjeseca, @*&$!%, @*&$!%, @*&$!%, hitno mi je ili ne želim to otezati i moram naći mjesto gdje to mogu obaviti puno ranije, pa koliko košta, košta.

Upravo ovo drugo dokazuje da zdravstveni sustav ne mora biti sveden samo na onaj novac koji se namjenski za njega izdvaja. Zašto tom sustavu ne dozvoljavamo da nešto novca namakne sam sebi. Zašto u svim zdravstvenim ustanovama uz cjeniku usluga koje se pružaju temeljem ugovora s HZZO-om, ne bi stajao cjenik usluga koje se uz plaćanje razlike između stvarne cijene i iznosa koji pokriva HZZO, mogu obaviti možda još isto poslijepodne ili sutradan poslije redovnog radnog vremena. Plaćalo bi se na bolničkim blagajnama, istim onima na kojima se plaća sudjelovanje u liječenju ili pregled ako nemate u RH važeće osiguranje.
Najveći dio ovako zarađenog novca djelio bi se po određenom ključu kao dodatak na plaću medicinskom osoblju angažiranom na zahvatu a dio bi mogao biti u fondu iz kojeg bi se platio postupak za one kojima je zahvat nužan, ali se ne mogu snaći je naprosto novca nemaju. Siguran sam da bi svaki liječnik kojeg zanima dodatna zarada puno radije radio u ovakvom aranžmanu unutar svoje matične kuće i na opremi koju dobro poznaje, nego da trči okolo nudeći svoje usluge. Siguran sam da bi i pacijenti radije koristili ovu mogućnost nego da uokolo traže gdje i kako obaviti sporni zahvat ili dijagnostički postupak.

Sve gore opisano odnosi se samo na racionalizaciju onog pred javnost isturenog djela zdravstvenog sustava, no još nitko se nije usudio reći da će racionalizirati i sanirati istinsku rak ranu zdravstvenog sustava i njegove priljepke u različitim oblicima. Rak rana zove se HZZO. To je mentalno i ustrojstveno socijalistički mastodont koji ima 2422(podatak s kraja 2012.) zaposlenih. Kad na tu brojku dodamo 576 (podatak s početka 2012.) djelatnika pripadajućeg ministarstva, dođemo do broja 2998 zaposlenih (ovdje nisu uključeni uposlenici pripadajuće komore, i raznih agencija i zavoda). Po davno prihvaćenom modelu ovaj zavod je nešto kao izvršni organ, produžena ruka pripadajućeg ministarstva.
Nameće se zaključak da najveće i najneracionalnije ministarstvo pripada najvećem hrvatskom gubitašu - zdravstvu.
I o tome svi šute.

5

IDujas

Charles Bilich: Tito je krvnik hrvatskog naroda!

Ocjene (6)


Respektira (5): VeNLO, Laci, siouxica, Vjeran, visitor


Slaže se (1): Laci


Komentari (15)


U svom životu upoznao sam tri velika sustava u svakom od njih bilo je oko 30% onih koji su krvavo radili, 30% onih koji su se izvukli kad god bi to bilo moguće a u tim sustavima na žalost to je moguće gotovo uvijek i 30% onih koji su na posao IDujas 0 0 0


jer je su kava i gablec jeftini, jer se mogu u miru pročitati besplatne novine ... IDujas 0 0 0


A onih 10% je nevidljivo ;-) Servus! Vjeran 0 0 0


Vjeran. nekako je iz rečenice ispalo 10% uhljeba na visokoj razini za koje običan djelatni i ne zna da su na platnom spisku! IDujas 0 0 0


:-D :-D :-D Pa na to sam i mislio ;-) Servus! Vjeran 0 0 0

Analiza

Iako u HZZO–u imaju sve podatke potrebne za usporedbu efikasnosti rada recimo specijalističko konzilijarne ambulante neke medicinske djelatnosti u sustavu nekog doma zdravlja ili bolnice s ambulantom iste djelatnosti koju vodi medicinski tim u zakupu, rezultate nikada nisu, a ni neće obznaniti. Razlozi za ovo su samo HZZO-u znani. Ti podaci pokazali bi da je gotovo besmisleno uspoređivati organizacijsku jedinicu u kojoj je bolovanje ozbiljna stavka s onom u kojem bolovanja praktički nema, besmisleno je uspoređivati organizacijsku jedinicu koja zbrine jednog pacijenta s onom koji u isto vrijeme zbrine više od 5 pacijenata. Uvijek kad se povede priča o reformi ... više >

5

IDujas

Charles Bilich: Tito je krvnik hrvatskog naroda!
  • 5
  • 1
  • 0
  • 15

Analiza

Ružnije od političara koji laže, je političar koji nemušto pokušava opravdati svoju laž. Ne znajući za izreku engleskog pisca Alexander Pope, da svaka laž iziskuje barem dvadesetak novih laži, kojima se podupire ona prethodna, redovito završe zapleteni u mreži vlastitih laži. Jedna od posljednjih žrtava vlastite mreže laži je HDZ-ova predsjednička kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović. Ona je ničim izazvana pokušala sakriti da je u slučaju izbornog neuspjeha čeka njeno dosadašnje radno mjesto u NATO-u. Budući da u tome nema baš ničega što bi se trebalo sakriti, štoviše spada u uobičajene političke aranžmane, ispada da je Kolinda Grabar Kitarović lagala zbog laganja. To što Oscar Wilde za takvo laganje reče, da je to jedini oblik laganja koji nije sasvim sraman, Kolindi Grabar Kitarović sigurno neće biti od prevelike koristi u utrci za predsjedničku fotelju.
Još ružnije je, zapravo uvjerljivo najružnije, je kad lažov, lažovu predbacuje laž. Tako će Ivo Josipović jedva dočekati ovaj pogrešan, a sasvim bespotreban, korak svoje protukandidatkinje i odmah joj odlučno u lice reći istinu: Lažeš Barbi! Ne pada pri tom, Predsjedniku, ni na kraj pameti neispunjeno obećanje, da će novac dobiven od Roberta Ježića u prethodnoj predizbornoj kampanje vratiti, dokaže li se da je stečen kriminalnim radnjama. U međuvremenu iskrsnulo je mnoštvo dokaza o umočenosti Roberta Ježića u kriminal, a Predsjednik nikako da vrati pare. Čeka valjda da se ustanovi jeli, i ako jest, koliki je dio od 200.000KN stečen kriminalnim aktivnostima a koliki poštenim radom radnika Diokija. Ovo je gotovo antologijska gramzljivosti. Umjesto da nakon prvih parnica i optužbi na račun Ježića vrati novac i otkloni od sebe svaku sumnju, on, boreći se za taj bez sumnje prljavi novac, pokazuje što su njegovi prioriteti. A to nije jedini slučaj gdje se Predsjednik i novac zatiču u nedoličnom odnosu. Sudeći po našim predsjedničkim kandidatima Winston Churchill  je bio u pravu kad je rekao, da se najviše se laže u ljubavi, lovu i u predizbornoj kampanji.
Istjerujući stvar na čistac, saznajemo da je Kolinda Grabar Kitarović pokrivena, boksačkim rječnikom rečeno, duplim dekungom, jer uz mjesto u NATO-u čeka je i bivše radno mjesto u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova. Od prije je poznato da Ivu Josipovića čeka njegovo profesorsko mjesto na PFZ.  Biti političar stvarno je krasno. Odeš kad te izaberu ili kad se uvališ na neku političku funkciju, a kad ti dosadi ili te najure vraćaš se na bivše radno mjesto bez obzira jesu li te u proteklih 5 ili 10 godina vrijeme i tehnološki razvoj 5 ili 10 puta pregazili. Ako znamo da je u nekim strukama izbivanje i puno kraće od 5 godina pogubno za stručna znanja, onda je jasno da je i povratak takvih osoba na čuvana radna mjesta poguban za struku.  
Koje je to radno mjesto koje nekoga čeka 5-10 godina? Jeli to mjesto ikom potrebno? Odgovor da na tom mjestu radi netko u zamjenu za odsutnu veličinu, nije prihvatljiv. Osoba koja nekoga uspješno zamjenjuje 5 ili 10 godina, zaslužuje to radno mjesto i sigurno će bolje obavljati posao od povratnika barem još 1 do 2 godine.

Jeli vrijeme da političari prihvate rizik za svoje sutra pri odlučivanju politika ili struka?

5

IDujas

Charles Bilich: Tito je krvnik hrvatskog naroda!

Ocjene (4)


Respektira (4): Panter, siouxica, VeNLO, draxy


Komentari (8)


Iskreno rečeno da se kojim slučajem dematerijalizirao, Josipović ne bi nikome nedostajao ni kao Predsjednik RH, a vjerojatno ni na bivšem radnom mjestu. Laci 0 1 0


Zanimljiv je Josipovićev stil komunikacije. Taj gospodin nikad direktno ne govori svoje mišljenje, nego napravi "malu disertaciju". Npr na Kujundžićevo "mali miš" odgovara "terminologija je stvar opće kulture i pristojnosti" umjesto "Nepristojan si!" Panter 0 0 0


Panter, to je riječnik i stil ponašanja okorijelih a jalovih birokratskih struktura. Na vrlo sličan način, prolijevajući se od hinjene ljubaznosti, će ti u banci obrazložiti zašto ti je minus ukinut, a u općini zašto nemaš pravo na ... IDujas 1 0 0


Kako je uopće postao predsjednik sa takvom komunikacijom? Kvazikulturnom. Primjećuju li ljudi količinu agresije "u celofanu" koja izlazi iz njegovih riječi? To su opasni likovi. Vjerojatno nebi (nije) dobro prošao na CIA psihološkom profiliranju. Panter 0 1 0


Dakle to je model razvodnjavanja i otupljivanja prigovora, na žalost pali kod intelektualno inferiornih. IDujas 0 0 0

Analiza

Ružnije od političara koji laže, je političar koji nemušto pokušava opravdati svoju laž. Ne znajući za izreku engleskog pisca Alexander Pope, da svaka laž iziskuje barem dvadesetak novih laži, kojima se podupire ona prethodna, redovito završe zapleteni u mreži vlastitih laži. Jedna od posljednjih žrtava vlastite mreže laži je HDZ-ova predsjednička kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović. Ona je ničim izazvana pokušala sakriti da je u slučaju izbornog neuspjeha čeka njeno dosadašnje radno mjesto u NATO-u. Budući da u tome nema baš ničega što bi se trebalo sakriti, štoviše spada u uobičajene političke aranžmane, ispada da je Kolinda Grabar Kitarović lagala zbog ... više >

5

IDujas

Charles Bilich: Tito je krvnik hrvatskog naroda!
  • 4
  • 0
  • 0
  • 8

Analiza

Već nekoliko dana HRT započinje svoje vijesti ekranom na čijoj je desnoj strani slika Milana Bandića  a na lijevoj, neuobičajeno velikim fontom ispisan tekst „Uhićen Bandić“.  Asocira to na potjernice s američkog divljeg zapada i obračun s tamošnjim lošim momcima. Potjernica s istaknutim iznosom i tekstom traži se živ ili mrtav značila je da će mnoštvo lovaca na glave krenuti u potragu za svojim dojučerašnjim kolegom po zanatu, kadšto i ortakom u poslu.
Upravo to događa se ovih dana gradonačelniku grada Zagreba, Milanu Bandiću. Postao je lovina. Lovina svojih dojučerašnjih političkih učenika, prijatelja i kolega. Takav je taj životni kotačić. Nikad ne staje, malo si lovac, malo lovina. Ovo bi morali znati svi oni koji se danas naslađuju sudbinom Milana Bandića. Prevrtljiva politička volja ovih je dana svoj prst uprla u njega, a sutra, sutra je novi dan?
Fenomen Milana Bandića zajedničko je djelo Milana Bandića i medija. U doba kad je član SDP – a u medijima ima poseban tretman, zataškava se i izbjegava pisati o škakljivim temama koje u Zagrebu nejaka oporba pokušava prometnuti u afere. S trenutkom napuštanja SDP-a prestaje biti miljenik medija, štoviše postaje njihova meta. Sprdaju ga i ismijavaju gdje stignu.
Koliko smo puta čuli namjerno izdvojeni a katastrofalno izgovoreni 'kaj'? Bezbroj!
Koliko smo puta vidjeli onu vizualno grotesknu snimku pada, izuvanja cipela i puzanje do spomenika palim borcima 108. HVO brigade u Brčkom? Bezbroj!
Iako je puštana kao sprdnja s ciljem da ga diskreditira kao predsjedničkog kandidata i čovjeka, kao i sve s čim se pređe granica dobrog ukusa, polučila je suprotan efekt. Svako misleće biće, nakon reakcije na onaj prvi, vizualni dojam, mora si postaviti pitanje: Kakav je to čovjek? 
Odgovor je samo jedan- uporan i odlučan! Slijedeće pitanje je, jeli to loše? Jeli to nešto čemu se treba smijati? I tu je odgovor samo jedan, ne, načeln se radi o odlikama a ne manama.
Pošteno se postavljajući naspram Bandića morat ćemo priznati da je on svoju poziciju prvog čovjeka Zagreba izgradio sam. Nije je naslijedio od roditelja, a ni od rođaka, istaknutih partijskih moćnika bivšeg sustava, kao što je to slučaj s današnjom gotovo kompletnom političkom elitom. Mediji često ističu da ga je svojevremeno uočio Ivica Račan. Zaista bi bilo čudno da Ivica Račan nije uočio čovjeka koji je operativno stvarao današnji SDP. Ti isti sveznajući mediji zaboravljaju istaknuti da mu, kad je birao nasljednika, Milan Bandić nije pao na pamet, ne zato što 'kaj' nije pocuclal z majčinim mlekom, nego zato što je bio previše Hrvat, previše katolik i previše običan čovjek! Ovi za Račana nepoželjni atributi, ostali su do danas nepoželjni za dobar dio članova partije i medije koji tu partiju, iz ovih ili onih razloga podržavaju.
Uspoređujući pobjedu na izborima za gradonačelnika s pobjedom nekog tenisača na Grand Slam turniru, lako je uočiti da nema suštinske razlike, u oba slučaja za pobjedu trebate upornost, odlučnost, vjeru, i gotovo nadljudski rad. Kad se tome doda Bandićeva sposobnost empatije s najugroženijima i njegova ne glumljena želja da im pomogne, onda je jasno njegovo lako zadobivanje simpatija malog čovjeka. Ta njegova osobina se, kao u ostalom i neke druge, ovih dana vulgarizira. Različiti mediji objavljuju snimke i izjave Roma i ostalih stanovnika Kozari puteva, malih ljudi, koji gotovo plaču nad sudbinom čovjeka koji ih je zadužio asfaltiranjem cesta, dovođenjem kanalizacije, vode i struje. Autori tih uradaka nam posprdno sugeriraju kako su upravo to glasači uz čiju pomoć nad nama vlada Milan Bandić.
Nazivaju ga populistom, gubeći iz vida da je bitna odlika populizma obećavanje nemogućeg odnosno obećavanje bez stvarne želje da se obećano realizira, a ne prisutnost među biračima. Ništa od bitnih odrednica populizma nije moguće pripisati Milanu Bandiću.
On je svoja obećanja uglavnom realizirao, ili pokušao realizirati ili su u procesu realizacije. Ti isti zaboravljaju da populist mora biti izuzetan govornik, a Bandić to nije. I ono najvažnije, na populizmu se kratko živi, jedan mandat i gotovo. Milan Bandić je najdugovječniji gradonačelnik grada Zagreba, pa je i to jedan od dokaza da se ne radi o populizmu!
Čudno kako lovci na populizam i populiste nikada u Planu 21 i njegovim autorima nisu prepoznali populizam i populiste, iako isti vrvi nerealnim obećanjima i obećanjima koja nitko nije ni probao realizirati. Za neke dijelove tog famoznog plana nikad nije ni postojala namjera realizacije. Bilo je važno obećati da bi se dobilo izbore, i ništa više. Školski primjer populizma!
Nazivaju ga posprdno i posvudušom, i da, doista ga je bilo svugdje i u svako doba. Stizao je vidjeti klizišta, otvoriti okretišta, zahode, neizgrađene ceste, popeti se na sljeme, lopatati snijeg, piti vodu, … drugim riječima savjesno je radio svoj posao, a i posao mnogih drugih. I kad ne bi bilo onog posprdnog prizvuka i kad se ne bi gledalo tko ga tako zove, ono posvuduša bi mu sasvim odgovarao, u pozitivnom smislu. Problem je što ga tako nazivaju oni koji nikada nigdje i ni našto ne stižu. Dan im započinje buđenjem u 10, slijedi kavu u omiljenoj elitnoj birtiji, potom je na redu teretana, pa ručak, a onda je vrijeme za popodnevni odmor … . Prema kome ljudi koji tako žive mogu osjetiti neku empatiju? Za nikog, ama baš za nikog. Kako se oni mogu uživjeti u život osobe koja nema tekuću vodu, kanalizaciju, struju, … nikako. Vrhunac njihove sposobnosti za empatiju demonstrirao je Premijer, govoreći da on zna što je poplava jer je i njemu jednom procurila pipa, ili kad silazeći s amfibijskog vozila u nekom selu, gdje iz vode strše samo krovovi poplavljenih kućeraka, grupi snuždenih nesretnika govori „Lijepo vam je selo“.
Upornim a nedokazanim napadima medija i do jučerašnjih stranačkih drugova od Milana Bandića je napravljen David koji se manje ili više uspješno nosi s HDZ-ovim i SDP-ovim Golijatom. Radoholičar i hiperaktivac kakav je, prisutan ama baš svugdje, na svakom mjestu, u gradu i okolici, rekli bi smo, sveprisutan. Dostupan, spreman, uvijek i sa svakim razgovarati. To ga u očima običnih ljudi, birača, čini jednim od njih. Njihovim. Unatoč skromnoj naobrazbi i zapravo lošim oratorskim sposobnostima, pokazuje se intelektualno i politički zrelim, sastavlja svoju izbornu listu na kojoj je niz stručnjaka što onih iz njegove bivše stranke, SDP-a, a što stranački ne upregnutih ljudi.  I pobjeđuje.
19.10.2014. u izrazito opsežnoj akciji, uz Milana Bandića uhapšeno je 16 osoba, tereti ih se za koješta, no u osnovi se sve svodi na trgovanje utjecajem, pogodovanju pri dobivanju poslova i neplaćeni porez. Nigdje u svijetu nema dužnosnika kojega ne bi mogli optužiti za trgovanje utjecajem i pogodovanje pri dobivanju poslova, stoga ovo može proći jedino ako se dokaže da je zauzvrat dobio neku protuvrijednost. Ostaje nadati se da se ovo neće pokušati izvesti nekim svjedokom tipa Ježić, koji će tvrditi da je novac na njegovom računu Bandićev. Dojam je da je sve postavljeno tako da ne ostavljaju mogućnost da su osumnjičeni  nedužni. Pitam se što će se dogoditi uspiju li optuženi ipak dokazati svoju nevinost (iako bi tužitelj njima morao dokazati krivnju). Hoće li tada za udruženi zločinački pothvat odgovarati PNUSKOK, DORH i njihovi nalogodavci? Hapšenje desetak ključnih osoba glavnog grada jedne države, a pogotovo ako taj glavni grad ima značaj kakav Zagreb ima u RH, nije tek jedno obično hapšenje i privođenje kriminalaca, to je svojevrsni mali državni udar.
Koji od likova s početka priče će se najviše okoristiti sadašnjom situacijom? Površno gledajući, nameće se zaključak da će profitirati svi. Ovakav zaključak proizlazi iz činjenica: Da je Milan Bandić zbog već opisanih karakteristika prihvatljiv biračima obiju opcija,  da je uzeo grad Zagreb SDP-u, da HDZ-ovi kandidati uglavnom zbog njega nikad nisu bili ni blizu vladanju Zagrebom.
Iz toga dalje proizlazi da bi uklanjanje Milana Bandića objema opcijama pružilo podjednaku šansu u bitci za preuzimanje vlasti u gradu Zagrebu. No zaključak i ono što iz njega proizlazi je posve pogrešno. Neće biti baš tako. Značajnu prednost u eventualnoj budućoj izbornoj trci za grad imat će HDZ. Ovo zbog povijesti odnosa SDP-a i Bandića, te zbog činjenice da SDP trenutno obnaša vlast u državi, stoga će ceh za rušenje i zatvaranje Bandića platiti SDP. Čak i ako ovo nije politička predstava u režiji SDP-a, teško će u to uvjeriti prosječnog birača!
Ili su možda su, svi oni koji su se pitali kakav je smiso koalicijskog sporazum HDZ-HSLS ovih dana dobili odgovor. 
Možda ta koalicija i ima nekog smisla.
Zar ne?

5

IDujas

Charles Bilich: Tito je krvnik hrvatskog naroda!

Ocjene (11)


Respektira (8): Kristijan_Krkac, Skembo, Panter, Boljunac, Zagorec, VeNLO, visitor, siouxica


Slaže se (2): Skembo, VeNLO


Ne slaže se (1): Laci


Komentari (38)


odglumit. takav ili jesi ili nisi. siouxica 0 1 0


ne treba miješati glumu i istinski užitak u pažnji okoline, bivanja pod reflektorima i u centru pozornosti..tko je bez medija bar jednom bio s njim u društvu, i neformalno, bolje će ocijeniti od onih koji to samo s tv ekrana..nitko ne glumi 24 sata visitor 0 0 0


ekipa, podsjećam na osnovno pravilo barometra...komentiramo isključivo teze i argumentaciju..nikako ne i one koji ih iznose, napadaju ili brane visitor 0 0 0


Vis, ovo se zove cenzura! IDujas 0 0 0


Just joke! IDujas 1 0 0

Analiza

Knjigu štije, Makaranin Ivo

17.10.2014. 12:27, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo...

Ovako nekako bi narodni pjesnik prokomentirao pismo Ive Josipovića, predsjedniku Sabora Josipu Leki. Dobri čovjek, Josip Leko, nemajući hrabrosti, odgovoriti Josipoviću, da će pismo pročitati razmotriti i odlučiti, hoće li sazvati sjednicu predsjedništva Sabora ili ne, još jednom je demonstrirao da uopće ne shvaća funkciju predsjednika Sabora. Vođen valjda u bivšem sustavu stečenim Pavlovljevim refleksom poslušnosti saziva  sjednicu. Baš kao u onom čuvenom, a po Ivanu Mažuraniću napisanom stihu „Brze sluge brzo poslušaše.“
Iz činjenice da se predsjednik RH u petoj godini svoga mandata po prvi puta obraća Saboru, moglo bi se zaključiti da smo zemlja kojom teče med i mlijeko, sretna zemlja. Kako činjenice ne govore tome u prilog nije teško dokučiti da se radi o predizbornom spinu koji će Ivu Josipovića držati u fokusu događanja do izbora.
Konfuzno pismo na čijem početku autor piše da su radovi na nacrtu novog ustava u „veoma zreloj fazi artikuliranja konačnog nacrta jer ostaje još samo usuglašavanje …“, a onda nekoliko rečenica dalje piše: „Ovim Vas pismom želim i službeno obavijestiti o započetom poslu na izradi novog Ustava kojeg namjeravam uputiti u Sabor u prvom kvartalu iduće godine.“
Ova rečenica nas ostavlja u nedoumici, jesu li radovi u  „veoma zreloj fazi“ ili su započeti, ako su započeti bilo bi lijepo znati jesu li tek započeti ili su započeti zato što nisu dovršeni. Ako su radovi na nacrtu ustava tek započeti pismo ima nekog smisla, kao što bi imalo smisla, da je napisano i poslano kad je nacrt novog ustava gotov, a materijal uz poštovanje propisane procedure zaprimljen u odgovarajućoj saborskoj službi. Ako se pak radi o započetom a ne dovršenom poslu onda je pismo potpuno besmisleno, jer je smisleno zapitati se, ako Sabor nije obaviješten o početku radova na nacrtu novog ustava, zašto bi morao bio obaviješten u nekoj „veoma zreloj fazi“. Osim toga u toj rečenici autoru se potkrala još jedna grešaka, kaže da je započeo na izradi novog ustava, to po našem ustavu nije moguće, naime može započeti izradu nacrta ustava koji će usvajanjem u saboru, uz veće ili manje izmjene postati ustav.
U istoj rečenici popuno bezrazložno pojavljuje se riječ službeno.
Što bi u gornjoj rečenici značila riječ službeno? Ma baš ništa!
Da bi neki dopis ili pismo postali službenim dokumentima, ne moraju sadržavati riječ službeno,  nego se pri slanju i primanju mora ispoštovati propisana procedura. Upavo ta procedura čini neki dokument službenim dokumentom.
Kako sam siguran da pisac pisma zna kako nešto postaje službeno, jedini mogući razlog uporabe ove riječi je, da bi poslužila kao pojačivač dojma, da bi se inače sadržajno bezličnom dokumentu dala, kakva takva težina

Drugi dio pisma je pokušaj da se posvoji ideja nekoliko građanskih inicijativa, malko popeglana i ušminkana, tobože zasnovana na velikom ispitivanju angažiranih stručnjaka njegovog tima. Taj tim stručnjaka je zamislite, otkrio da su građani nezadovoljni isključenošću iz procesa demokratskog odlučivanja. Je za ovo otkrit, fakat je trebalo nekoliko vrhunskih stručnjaka, rekla bi Tanja Torbarina.
I dok raja vapi „Hljeba, hljeba, gospodaru! Ne vidjesmo davno hljeba!“ gospodar i njegovi tim stručnjaka odlučili su s rajom u predizborno vrijeme, poigrati prigodnu igricu imena „Ja hoću drugi mandat“.
U njoj se glorificira preferencijalno glasovanje i uporno izbjegava istaknuti da će kandidacijske liste i dalje sastavljati stranački šefovi od svoji poslušnika, da će birači tek od tih pomno odabranih poslušnika moći izabrati nekoliko poslušnika po svom nahođenju. Istina, to je pomak u dobrom smjeru, ali za stvarnu demokratizaciju izbornog procesa i raščišćavanje s negativnom selekcijom, potrebno je zakonskom regulativom osigurati demokratičnost izbornih procesa unutar stranaka. Odredbe takvog zakona automatski bi postajale djelom osnivačkog akta stranke, a njima bi se regulirao način i vrijeme izbora stranačkih dužnosnika i stranačkih tijela, te definiralo, tko može a tko ne može biti kandidat za stranačka tijela i funkcije. Tek tada će se moći govoriti o ozbiljnom pomaku.
U igricu su se uz raju uključila i oporba. Potpuno nesvjesni da rade upravo ono što je izborni stožer Ive Josipovića htio. Raspravljaju o predsjednikovim inicijativama, inicijativama kojih zapravo nema!
Pismo poslano Josipu Leki ima za cilj zasjeniti petogodišnji nerad ili još preciznije rad Ive Josipovića, putem stalnih rasprava o izmjenama ustava u Saboru i medijima.
Jeli Josip Leko bio toga svjestan? Jeli upravo zbog toga pokušao saborskim zastupnicima utajiti sadržaj pisma? Čini se da da!
Jer Josip Leko možda nije najhrabriji čovjek na svijetu ali nije glup, ako je u miru pročitao pismo i o njemu pet minuta razmislio, a jest, ako ni zbog čega drugog ono zbog Pavlovljevog refleksa, sigurno je došao do zaključka do u tom pismu nema ničega što bi iziskivalo bilo kakvu akciju Sabora i presjednika Sabora. 

 

5

IDujas

Charles Bilich: Tito je krvnik hrvatskog naroda!

Ocjene (5)


Respektira (4): Boljunac, VeNLO, Kristijan_Krkac, siouxica


Slaže se (1): Boljunac


Komentari (8)


Uh da to može biti problem pošao sam od toga da su ga svi vidjeli. Naravno oni koje politika zanima! IDujas 0 0 0


ispravljeno je, ispravljeno :) visitor 0 0 0


Zahvaljujem! IDujas 0 0 0


da da, bilo je i Ivana i Josipa, vis očito smo istovremeno čitali a ja usput i ispravila:) slažem se, čisti predizborni PR, totalno prozirno. a slažem se i s ocjenom učinka ovakve promjene izbornog zakona, mali pomak ali ništa bitno ne mijenja. siouxica 1 0 0


Javne osobe, poput Lignje, koji u javnosti čine ovakve pogreške treba INGNORIRATI. Medijska smrt je jedina prava smrt. No, ako je nemoguće IGNORIRATI ih, onda je potrebno pokazati kakve idiotarije pričaju i rade, što ovaj tekst lijepo pokazuje. Kristijan_Krkac 1 1 0

Analiza

Knjigu štije, Makaranin Ivo

17.10.2014. 12:27, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo...

Ovako nekako bi narodni pjesnik prokomentirao pismo Ive Josipovića, predsjedniku Sabora Josipu Leki. Dobri čovjek, Josip Leko, nemajući hrabrosti, odgovoriti Josipoviću, da će pismo pročitati razmotriti i odlučiti, hoće li sazvati sjednicu predsjedništva Sabora ili ne, još jednom je demonstrirao da uopće ne shvaća funkciju predsjednika Sabora. Vođen valjda u bivšem sustavu stečenim Pavlovljevim refleksom poslušnosti saziva sjednicu. Baš kao u onom čuvenom, a po Ivanu Mažuraniću napisanom stihu „Brze sluge brzo poslušaše.“ Iz činjenice da se predsjednik RH u petoj godini svoga mandata po prvi puta obraća Saboru, moglo bi se zaključiti da smo zemlja kojom teče med i ... više >

5

IDujas

Charles Bilich: Tito je krvnik hrvatskog naroda!
  • 4
  • 1
  • 0
  • 8

Analiza

Škotski referendum ne dokazuje ništa

13.10.2014. 13:59, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo...

Uvaženi politolog savjetnik nekih naših ministara a do jučer glavni analitičar hrvatskog predsjednika Dejan Jović, proteklih dana je dodatno zamutio i onako mutne vode naše političke scene. Dejanu Joviću to nije prvi put. Naprotiv to je njegov kontinuitet. Visoka pozicija glavnog analitičara i savjetnika predsjednika, te bezbroj ispred imena poredanih titula i 6 kolegija koje predaje na FPZG, trebale bi garantirati znanstvenika. No njegova djela, tekstovi koje piše i objavljuje to ne potvrđuju. Naprotiv dio njegovih djela dokazuju da znanstvenikom nikad nije ni bio ili se znanstvenosti odrekao poradi nekog više cilja. Ta njegova djela, vješto kompilirane iz konteksta istrgnute misli raznih autora, zapravo su začin pamfletima i panegiricima bivšoj državi, čisto politikantstvo odnosno politološko bauljanje.

U jednom od svojih članaka, u kojem je kraj u ozbiljnom sukobu s početkom ili obrnuto, odnosno autor sa samim sobom, a kao uvod u temu profesor Dejan Jović piše: “Stvaranje, obrana i jačanje nacionalne države glavni je a ponekad i jedini cilj suverenističkih politika. Taj cilj je toliko „svet" da za njih ima karakter nadpolitičkog i predpolitičkog. Za njega je opravdano učiniti ili baš sve ili skoro sve – uključujući i dovesti u pitanje vlastiti život ili živote drugih.“
Naš znanstvenik, politolog, zaboravlja napomenuti jednu vrlo bitnu činjenicu, da je spremnost nacionalista da učine sve ili baš sve  - uključujući i dovođenje u pitanje vlastiti život ili živote drugih, proporcionalna spremnosti na ista djela, onih koji suverenistima brane ostvarenje njima „svetog“ cilja suverenosti, a u ime svog „svetog“ cilja.
Drugim riječima nekako mu je promakao postulat da je za sukob potrebno dvoje, ili sukoba nema!

U istom članku, a da bi dokazao da postoje nacije koje ne žele svoju samostalnu državu  profesor politolog se poziva na rezultate škotskog referenduma. Profesoru znanstveniku nekako izmiče iz vida da je netko ipak pokrenuo i raspisao referendum o osamostaljenju Škotske. Profesoru, znanstveniku, izmiče iz vida da je taj referendum održan, kao što mu izmiče iz vida i vrlo signifikantan rezultat, 55% za, 45% protiv ostanka u uniji.
Kakav to znanstvenik previđa 45% sudionika nekog događaja? Kakav to znanstvenik ishod jednog referenduma smatra trajnim rješenjem jednog problema?

Jedino što ovakav ishod škotskog referenduma dokazuje je, da trenutno većina Škota smatra, da je današnja Škotska dovoljno dobar okvir za ostvarivanje svih prava škotskog naroda.  Na osnovu ovog rezultata moguć je jedan jedini zaključak:
Neki narodi voljom vlastite većine, smatraju da svoju državnu samostalnosti i suverenost već imaju. Trenutna volja većine i poštovanje te volje, ne može biti dokazom da neki narodi ne žele svoju samostalnu državu.
Volja većine Škota za 5, 10, 15, 50 ili 100 godina možda će biti ista a možda suštinski različita od one današnje, i svakako će ovisiti osjećaju ugroženosti u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Vrhunac politikantskog bauljanja je povlačenje paralela između takozvanih 'naših'  referenduma i škotskog referenduma. Radi se o događanjima koja se ne mogu uspoređivati ni po čemu, osim eventualno po željenom cilju: Izlasku iz neke zajednice, stoga ih nikad ni jedan ozbiljan znanstvenik neće izjednačiti.
Za početak je profesor politolog sve referendume u bivšim socijalističkim republikama bivše države i proglasio našim. Nije jasno što mu znači  to 'našim', jer su državljani RH sudjelovali  na jednom, jedinom referendumu o osamostaljenju i to je jedini njihov, odnosno naš referendum.  Na taj naš jedini referendum,  od ukupno 3.625.000 tisuća birača izašlo je njih 83,52%, od koji se 93% posto opredijelilo za slobodnu Hrvatsku. Ove brojke samo su odraz osjećaja ugroženosti Hrvata u bivšoj državi, a da se nije radilo samo o dojmu dokaza je bezbroj. Naravno da je taj osjećaj ugroženosti bio dodatno pojačavan i raspirivan djelovanjima različitih svjetonazorski suprotstavljenih grupacija, kako u Hrvatskoj tako i u ostalim republikama. U tome je bez premca bila Srbija. Srbi, su jedini narod koji je Jugoslaviju osjećao svojom i ne samo osjećao. Dominirali su i upravljali Jugoslavijom, djelom zato što su unutar zajamčene jednakosti svih naroda i narodnosti smišljeno provodili velikosrpsku politiku a djelom zato što su bili najbrojniji narod. U pokušajima da zadrže tu privilegiranu poziciju, umjesto da se okrenu diplomaciji i mirnom redefiniranju odnosa unutar bivše države, posegnuli su za oružjem. Stoga govoriti o demokratičnosti referenduma, a preskočiti ozračje neposredno pred referendum, zanemariti činjenicu da su, Srbija i JNA, uz pomoć srpske manjine, trećinu države RH ogradile balvanima i naoružanim bradonjama nikako nemože biti znanstveno, ali s aspekta znanstvenosti može biti žalsno. Kaže taj 'naš' ili njihov profesor politolog da je bilo straha pri izjašnjavanju, i jest, bojali smo se obećanja da će izlazak Hrvatske iz Jugoslavije biti spriječen svim sredstvima pa i oružjem. O da, to je jedino obećanje koje nam je bivša država ispunila u punoj mjeri.
Profesore, bili demokratičnost referenduma bila veća da se pred zveckanjem oružja, prignulo glavu i pristalo na devizu, gdje je ma jedan srpski grob tu je Srbija?
Gledajući povijest odnosa Dejana Jovića i hrvatske države odnosno, njegova angažmana u državnim strukturama, na raznim nivoima, postaje evidentno odsustvo svakog traga državotvornosti u našoj političkoj eliti. Svakako je danas puno jasnije zašto su sva naša nastojanja da zadobijemo kavo takvo povjerenje onog djela Europe za koji je Jović, navodno ekspert, bila jalova i traljava. Taj naš ekspert, ovakvim stavovima, zacijelo nije pomogao da Englezi shvate Hrvatsku i Hrvate. Nameće se pitanje, koliko još diplomatskih službenika i njihovih savjetnika hoda okolo svijetom, lijepo i ugodno živi, pričajući priču o Jugoslaviji kao najboljem okviru za RH?
Pa ako to pričaju hrvatski dužnosnici, zašto bi Englezi mislili drugačije?

Dejan Jović ima pravo na svoj stav, čak i kad je pogrešan i protivan onom opće prihvaćenom, no ni jedan političar nema pravo angažirati takvu osobu svojim savjetnikom, a da joj nisu postavljena pravila igre. Ona su otprilike sljedeća imaš svoje mišljenje o postanku svijeta, ok, ali dok si moj savjetnik (ponekad i osjetno duže) tvoje mišljenje je samo tvoje i drži ga za sebe.
Svaki izabrani političar zapravo se obvezuje raditi za opće dobro naroda i države u kojoj je biran. Angažiranjem osobe koja uporno krivotvori povijest prostora bivše Jugoslavije, može biti sve samo ne rad na općem dobru. Davanjem takvom čovjeku 6 kolegija na državnom fakultetu, što FPZG jest, je ako ne zlonamjeran, ono neodgovoran akt onoga tko mu to omogućuje. Pa gospodo političari, jeste li svjesni, da plaćate onog tko podriva državu kojoj ste se obvezali služiti.
Začudna je i šutnja hrvatske akademska zajednica.  Od sto glasa, glasa čuti nije! To što je prije vas iz akademske zajednice progovorio Ivo Josipović svakako je najbolja ocjena vaši stručnih i ljudskih kvaliteta. Niste imali pravo prešutjeti stavove Dejana Jovića.
Ili se vi možda slažete s 'našim' i njihovim Dejom?

5

IDujas

Charles Bilich: Tito je krvnik hrvatskog naroda!

Ocjene (4)


Respektira (4): siouxica, Panter, Kristijan_Krkac, VeNLO


Komentari (17)


Ve, kako bilo Škoti su odlučili ostati. Ali iskoristiti to za teoriju o postojanju naroda koji svoju suverenost ne žele je besmisleno. IDujas 1 0 0


sio, ajmo stvar okrenuti. Misliš li ti da je rezultat škotskog referenduma može biti dokaz da postoje narodi koji ne žele suverenost? IDujas 0 0 0


@ID, rekoh da mi je taj dio odličan, kao i zaključak:) uvod mi je 'problematičan' i navela sam zašto. mislim da je uvijek bolje smiriti ton, jer je poruka tada puno jača nego kad u uvodu nabrijemo stvari do razine obračuna siouxica 0 0 0


sio, mogu ti samo reći pročitaj što Jović piše. I da ne bi bilo zablude neka piše što hoće, ali ne sa pozicije državnog službenika, zemlje koja ga plaća. A o znanosti u njegovim djelima, pa radi se o politologiji i više od mene trebali su reći IDujas 0 0 0


njegovi kolege, ali kukavički laju iza plotova ili šute. IDujas 0 0 0

Analiza

Škotski referendum ne dokazuje ništa

13.10.2014. 13:59, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo...

Uvaženi politolog savjetnik nekih naših ministara a do jučer glavni analitičar hrvatskog predsjednika Dejan Jović, proteklih dana je dodatno zamutio i onako mutne vode naše političke scene. Dejanu Joviću to nije prvi put. Naprotiv to je njegov kontinuitet. Visoka pozicija glavnog analitičara i savjetnika predsjednika, te bezbroj ispred imena poredanih titula i 6 kolegija koje predaje na FPZG, trebale bi garantirati znanstvenika. No njegova djela, tekstovi koje piše i objavljuje to ne potvrđuju. Naprotiv dio njegovih djela dokazuju da znanstvenikom nikad nije ni bio ili se znanstvenosti odrekao poradi nekog više cilja. Ta njegova djela, vješto kompilirane iz konteksta istrgnute ... više >

5

IDujas

Charles Bilich: Tito je krvnik hrvatskog naroda!
  • 4
  • 0
  • 0
  • 17

Analiza

Službenoj predsjedničkoj kampanji, koja još nije bila ni počela, gostovanjem Kolinde Grabar Kitarović u NU2 zaprijetila je smrt, smrt od nezanimljivosti, dosade. Kolinda Grabar Kitarović u toj se emisiji ponijela kao netko tko nema hrabrosti jasno i glasno izreći svoj stav. Žalosno je bilo gledati predsjedničku kandidatkinju, iz koje Voditelj, doslovce na silu, izvlači odgovore, a posebice one koji bi trebali odražavati njezine stavove o svjetonazorskim pitanjima.
Kad bi na odgovor bila natjerana, odgovarala je, kao loš učenik, slabo naučenu lekciju, nesigurno, mucajući i zamuckujući. Lako se mogao steći dojam, doduše pogrešan, da nije govorila ono što misli nego ono što su joj rekli da govori. Pogrešan zato, što tko god da ju je pred nastup brifirao i sugerirao joj odgovore, zacijelo nije od nje tražio da nemušto izbjegava odrediti se prema bilo čemu. Koliko god njezin stožer bio stručan ili ne stručan, svima u njemu je jasno tko je ciljana skupina i koji stavovi se i kako moraju iznijeti da bi ta ciljana skupina bila što zadovoljnija i što brojnija.
Puno ispravnijim bi se mogao pokazati zaključak, da predsjednička kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović nije mogla protiv sebe. Dojam je, da se nije jasno određivala prema onim pitanjima gdje se njen osobni stav bitno razlikuje od onoga koji očekuju njezini potencijalni birači, natjerana na odgovore, ipak se kalkulantski, u po glasa, priklanjala onim očekivanim odgovorima.
U NU2 Kolinda Grabar Kitarović nije se predstavila se kao pametna, sposobna,  samosvjesna žena dostojna pozicije predsjednika države, već kao prosječna, zbunjena, zgođušna ženica.
To će mnoge od onih koji su već bili odlučili, natjerati da razmisle i zapitaju se, jeli to njihov kandidat!
Kako kampanja još nije ni počela, zgođušna ženica ima dovoljno vremena za popravljanje dojma, ako se radi o dojmu. Za početak, ona i njezin stožer moraju pogledati NU2 u kojoj je gost bio Milan Kujundžić. Sigurno će bar netko shvati što im je dalje raditi.

Milan Kujundžić svoj nastup u NU2 iskoristio je za potvrdu svoje kandidature na slijedećim predsjedničkim izborima, a time je kako sada stvari stoje, spasio predsjedničku kampanju od sigurne smrti. Upravo ta potvrda kandidature, bila je jedino što je Voditelj morao izvući od svog gosta, koji je i u ovoj emisiji demonstrirao svoje vrline inteligenciju, samouvjerenost, samosvojnost i nepokolebljivost u borbi za hrvatske nacionalne interese. Kad se tome doda da je završio dva fakulteta, da je vrhunski i svjetski priznat gastroenterolog, da je dugo godina bio uspješan ravnatelj naše najveće bolnice, … jasno je da imamo dokazano respektabilnog predsjedničkog kandidata. Svojim nastupom ugodno je iznenadio čak i one koji ga dobro poznaju. Umjesto jednog umornog arhaičnog gospodina u studiju NU2 pojavio se jedan sasvim drugačiji Milan Kujundžić. Svjež i odmoran, reklo bi se od kuće, a ne iz dežurstva na bolničkom odjelu, kao što je to znao činiti prije. Bitno promijenjene i osuvremenjene retorike, koja njegove stavove čini mekšim i prihvatljivijim širem krugu potencijalnih birača. Svoje vrijeme u emisiji NU2 iskoristio je na najbolji mogući način, tek nakon nje postao je istinski predsjednički kandidat.  Na njemu je da u budućim predizbornim nastupima pokaže i onima koji ga ne poznaju da NU2 nije bio samo jedan neponovljiv lucidan trenutak.

Kolinda Grabar Kitarović i Milan Kujundžić imaju ili bi trebali imati puno toga zajedničkog, i valjda im je jasno da će to zajedničko morati podijeliti. U to zajedničko spada i odgovornost za eventualni ostanak zajedničkog im protukandidata, a današnjeg predsjednika Ive Josipovića na predsjedničkoj funkciji. Čovjeka koji je besramno koristeći predsjednički budžet i ostale resurse već godinu dana u kampanji a bez obznanjenog datuma početka kampanje, pri tome je imao obraza sve donedavno govoriti da mu je smiješno voditi kampanju bez protukandidata. Čovjek koji u protekle četiri godine za RH nije učinio ništa, čovjek koji je svoj ured napunio osvjedočenim mrziteljima Hrvatske. Čovjek bez ideja na kraju svog mandata krade ideje od građanskih inicijativa, umotava ih u malo celofana, veže jeftinom mašnicom prodaje kao svoje. Svakako kandidat koji to više nije, unatoč svim 'anketama'.

5

IDujas

Charles Bilich: Tito je krvnik hrvatskog naroda!

Komentari (26)


Sve stoji ID. Ali moramo uzeti u obzir i famoznu stranačku stegu (čak i kod domoljuba na ljevici) i isključivo glasanje "protiv". Sjeti se Josipovićevog prethodnika. Dva glatko odrađena mandata usprkos svemu što je činio! damir_pacek 0 0 0


Slažem se, neki ljudi nisu dovoljno hrabri da bi istupili javno, međutim izbori su tajni ... Da Mesić ostaje enigma i iako nemam dokaza siguran sam da se radilo o teškom inženjeringu. Neće se ponoviti s Ivom! IDujas 0 0 0


@ID - nedostaju mi cinjenice koje bi dale tezinu izjavama poput: ona je zenica, ovaj je fikus, a ovaj svjetski covjek. Previse mi to lici na subjektivan dojam s kojim se samo ocekuje da se slozimo. sthagon 0 0 0


sth, sve činjenice o kandidatima pogledati u dvije emisije NU2 u kojima su gostovali. Štose tiče Josipovića, pobrojiti što je napravi o i gdje je bio i kave rezultate je ostvario. I da radi se o subjektivnom dojmu koji dijelim s gotovo svima koji su IDujas 0 0 0


gledali te emisije. Analiza ostavlja mogućnost da će se tijekom kampanje stvari mijenjati, osim što se tiče sadašnjeg predsjednika, jer on po meni nije više kandidat!! IDujas 0 0 0

Analiza

Tko i zašto želi nerentabilne hrvatske autoceste?

27.08.2014. 14:20, Slobodna tema/anketa: Trebaju li građani odlučivati o monetizaciji autocesta?

Poštovani ministre Siniša Hajdaš Dončiću, žao mi je što vam moram priopćiti da je vaša ministarska budućnost bez perspektive. Korektnosti radi, moram vjerovati da ste dovoljno  pametni, da ne dvojite o tome može li pokretač inicijative, ma tko on bio, sakupiti potreban broj potpisa, i da ne dvojite o rezultatu tog referenduma. Ministre, što vas onda priječi da ostavku ponudite odmah? Sve znate, svega ste svjesni a čekate formalnu potvrdu u obliku rezultata referenduma. Nije valjda da vam je stalo do tih još nekoliko ministarskih plaća? Ili se, ministre, možda nadate da će se birokratskim odugovlačenjem i opstrukcijom referendum izbjeći, a monetizacija provesti i mimo volje većine Hrvata? Ministre, kao najozbiljniji argument za monetizaciju, vi nam danas prijetite sutrašnjim bankrotom. Niste čak ni originalni, puno prije vas jedna vaša kolegica prijetila je neisplatom plaća i mirovina ako se ne glasa za ulazak u EU.
Svedimo zaista kompliciranu priču na početak, na jedno pučkoškolsko pitanje - kada bi i zašto, netko uzeo u zakup/koncesiju/monetizirao, nešto što mu neće vratit uloženo i donositi dobit? Odgovor je krajnje jednostavan - nikada, nitko. Kako zainteresiranih ipak ima, barem prema izjavama našeg Ministra, teško je ne zapitati se, kako to da oni vide na našim autocestama zaradu a mi gubitak?
Dva su moguća odgovora:
1. Zainteresirani će inzistirati na ugovoru koji će im garantirati određenu zaradu bez obzira na broj vozila na autocestama. Dakle, ako je broj vozila dovoljan, dobit se dijeli u ugovorenim omjerima, a u slučaju nedovoljnog broja vozila i nemogućnosti koncesionara da podmiri svoje troškove iz ostvarenog prihoda, država nadoplaćuje manjak. Uz izjavu ministra da su naše autoceste nerentabilne, ovakav ugovor je jedini mogući, a on nije ništa drugo nego uzimanje još jednog kredita, dakle novo zaduživanje. Time bi se jednokratno podmirio nagomilani dug, a na dugi rok bi se otplaćivao tako dobiveni 'kredit', ali i ostalo bez prava upravljanja i manipuliranja kakvim, takvim prihodom koji te prometnice ostvaruju. U slučaju ovakvog razvoja događaja, ustroj i organizacija naplate, održavanja i upravljanja ne bi  se ozbiljnije mijenjao jer to koncesionaru ne bi bilo u interesu.
2. Zainteresirani su analizom ustroja poduzeća koje autocestama upravlja i nekim insajderskim informacijama došli do spoznaje da se ozbiljnom reorganizacijom odnosno racionalizacijom poslovanja može bitno utjecati na rezultate poslovanja. Pri tome sigurno imaju na umu, nakon desetak godina obnovljeni interes za izgradnju Jadransko-jonske autoceste (1100km kroz sedam zemalja) koja bi na naše autoceste dovela velik broj vozila, što bitno mijenja kompletnu sliku stanja stvari. U koliko je Jadransko-jonski pravac izgledan, a s obzirom na angažman ozbiljnih EU političara, izgleda da jest, kao zainteresirani će se vjerujem pojaviti Austrijanci, Nijemci i Francuzi. U tom će se  slučaju organizacijski promijeniti ama baš sve, cestarina, model naplate, način održavanja, a najdrastičniju promjenu možemo očekivati u broju zaposlenih. Kao i u prvom slučaju, koncesionar će sve učiniti da se ugovorom zaštiti od manjka prometa i loših poslovnih rezultata. Kruto gledajući, i ovdje će se raditi o kreditu koji će se vraćati iz dobiti poduzeća, a u slučaju nedostatnosti istog, iz državnog proračuna.
Prisjećajući se perioda kad su autoceste građene, napose Dalmatina, sjećam se različitih sukobljenih stavova oko izbora trase, oko dileme autocesta ili polu autocesta… Znalo se da taj prometni pravac nema zadovoljavajuću gustoću prometa osim u ljetnim mjesecima ali i tada se pričalo o Jadransko-jonskom pravcu i tada se računalo da će on privući velik dio vozila na naše ceste. Na kraju je donešena odluka kava je donešena, politički to je državi RH bio strateški projekt, a struka nije i ne može poreći činjenicu da prometnice znače razvoj i napredak područja kroz koja prolaze.
Tada se o recesiji u EU, pa ni kod nas nije razmišljalo, naprosto je nije bilo moguće predvidjeti, zapravo ni danas ne postoji jasan odgovor zašto se recesija uopće dogodila.
Za Ministra i Vladu ne postoji dilema, oni su već odlučili. Ta odluka je donešena, a da nitko nije ni pokušao racionalizirati sustav, svesti ga na samodostatnost ili barem na minimalan i prihvatljiv gubitak. Zašto se po tom pitanju baš ništa nije ni pokušalo?
Kao da se odavno zna da se ceste moraju monetizirati i da se na tome ne treba iscrpljivati. Promijenjeno je nekoliko čelnika, uglavnom za jednog otišlog, dovelo se po dva, tri nova ali od promjena ni traga ni glasa.
Dovode se uglavnom politički kadrovi, ljudi koji sa stvarnim životom veze nemaju, nikako da se dovede nekog s vizijom, nekog tko je u stanju osmisliti i realizirati reformu kojom bi hrvatske autoceste bile dovedene na nivo, da nam umjesto jednokratne koristi (koja je dugoročno gledano šteta), daju dugoročnu korist.

Uz iskustvo predaje telekomunikacijskog sustava Nijemcima, uz iskustvo predaje INE Mađarima, uz iskustvo predaje bankarskog sustava različitim stranim bankama, ne mogu vjerovati da se pod svaku cijenu želi dozvoliti nova predaja da ne velim, nova veleizdaja. Namjerno ovdje govorim o predaji jer ni na jednom od ovih 'privatizacijskih poslova' nismo zaradili, za svako od pobrojanih dobara dobili smo jednokratnu šaku para za krpanje proračunskih rupa,  i produžavanje agonije, a lišili smo se trajnog priliva vlastitih sredstava. Ma kako bila mala, bila su naša i trajna, a to u konačnici znači da je bilo samo pitanje dana kad će postati veća od onih za koje smo ih prodali odnosno predali.

5

IDujas

Charles Bilich: Tito je krvnik hrvatskog naroda!

Ocjene (4)


Respektira (4): Kristijan_Krkac, Laci, siouxica, VeNLO


Komentari (15)


sio, osobno nisam zadovoljan tekstom. Kao dobar poznavatelj ove problematike izgubio sam se u nekim stručnim detaljima, a onda u vremenskom škripcu navrat na nos rezao. Tako da nekih meni dosta bitnih detalja uopće nema. O ovom će se još dugo pisati. IDujas 0 0 0


ID, zna se!..zato i pitam odakle do kraja godine nabaviti 800mil€->6mlrd kuna?..tranša kredita se ne može vratiti pričom o tome da bi se uz reforme koje godinama NITKO ne radi moglo zarađivati više..vjerovnici hoće novac, i to na vrijeme :) visitor 0 0 0


vis, sve jasno, ali na žalost to ne rješava problem. Problem rješava reprogram kredita i ozbiljna racionalizacija poslovanja i broja djelatnika, bez obzira tko o tome što rekao ili mislio. To je jedino ispravno rješenje! IDujas 0 0 0


ID, nitko sretniji od mene da možemo napraviti reprogram na dovoljno dugo vrijeme da se sve racionalizira i zaradi novce..piše u mojoj analizi zašto reforme ne možemo očekivati a i reprogram ovisi o volji vjerovnika, ne našoj..možda znaš da pristaju? visitor 0 0 0


vis, ne znam dali pristaju ali sigurno znam da ga nitko nije ni tražio! IDujas 0 0 0

Analiza

Tko i zašto želi nerentabilne hrvatske autoceste?

27.08.2014. 14:20, Slobodna tema/anketa: Trebaju li građani odlučivati o monetizaciji autocesta?

Poštovani ministre Siniša Hajdaš Dončiću, žao mi je što vam moram priopćiti da je vaša ministarska budućnost bez perspektive. Korektnosti radi, moram vjerovati da ste dovoljno pametni, da ne dvojite o tome može li pokretač inicijative, ma tko on bio, sakupiti potreban broj potpisa, i da ne dvojite o rezultatu tog referenduma. Ministre, što vas onda priječi da ostavku ponudite odmah? Sve znate, svega ste svjesni a čekate formalnu potvrdu u obliku rezultata referenduma. Nije valjda da vam je stalo do tih još nekoliko ministarskih plaća? Ili se, ministre, možda nadate da će se birokratskim odugovlačenjem i opstrukcijom referendum izbjeći, ... više >

5

IDujas

Charles Bilich: Tito je krvnik hrvatskog naroda!
  • 4
  • 0
  • 0
  • 15