Reputacija 4

Znanstvenik i sveučilišni profesor, inženjer strojarstva

  • Bodova 124.5
  • Analiza 27
  • Ocjena 17
  • Anketa 2

Analiza

Ne postoji nulta tolerancija

02.02.2017. 09:28, Slučaj plagijat: Treba li Pavo Barišić otići iz Vlade?

U posljednje vrijeme učestalo se rabi sintagma nulta tolerancija. Tu sintagmu rabe političari u kontekstu odgovora na pitanje, je li ministar P. Barišić plagijator. Kao gost u emisiji Otvoreno pokušao sam upozoriti na činjenicu da se danas pretežno ispituje pojava plagijata s pomoću računalnih programa koji pripadaju području umjetne inteligencije.

Međutim postavlja se pitanje što je to tolerancija? Prema Wikipediji, često rabljeni pojam nulta tolerancija ne postoji. »Tolerancija ili snošljivost (lat. tolerare, što znači podnositi) označava snošljivost i uvažavanje tuđih ideja, stavova i načina života. Antonim tolerancije su nesnošljivost, netrpeljivost ili netolerancija. Postoje filozofsko objašnjenje, političko/politološko značenje i UNESCO-va definicije tolerancije.« Računalni pretraživači rabe zapravo u Wikipediji nedefinirani pojam tehničke tolerancije.

Vrlo su glasni zastupnici nulte tolerancije, po zvanju inženjeri, koji su shvatili da je probitačnije biti političar. No, nedostaje im poznavanje što znači proizvodna (tehnička) tolerancije. Zato, evo kratkog objašnjenja. U proizvodnji, pa tako i proizvodnji članaka uvijek postoji mogućnost nedostataka. Plagijat je samo jedan od mogućih oblika snižene kvalitete proizvoda. U stvarnosti ne postoji idealna, zamišljena kugla, pa time nema ni idealnog proizvoda, ovdje članka.

Što je tolerancija u tehnici? To je odstupanje od zamišljene idealne veličine. U pravilu se određuje gornje i donje odstupanje i to jednake vrijednosti. Kako trebamo biti svjesni da nema idealne vrijednosti, u ovom slučaju je donja granica uvijek nula. Što znači idealno. A gornja granica ovisi o upotrijebljenom programu. Neki će kazati da je to 5, 10 ili više posto. To znači da se plagijatom u slučaju Barišić može govoriti tek ako programi pokažu da je prijeđena gornja tolerancijska granica. Načinjene su dvije analize, jedna s jednim od američkih programa. Druga s javno dostupnim programom načinjena je u SR Njemačkoj. Nijedan program nije sporni tekst proglasio plagijatom. Tim više što je poslije prve, hrvatske inačice, sporno mjesto ispravljeno. Međutim oba programa su pokazala upitna mjesta.

Na ovom mjestu bi se moglo završiti tekst s mišlju: „Evo posla za stručna etička povjerenstva da odrede programe i tolerancije. Ali i za Ministra da osigura novac za taj nužni lanac. A nulta tolerancija ne postoji, to je netolerancija“.

Međutim najglasniji sudac koji rabi isključivo ocjenu nulta toleranciju, a inženjer je, nije postavio pitanje. Je li se smjela uopće objaviti takva presuda, osim iz politikantskih razloga kada je pravilnikom o radu Etičkog povjerenstva, članak 30. predviđeno kada se javnosti mogu priopćiti zaključci pojedine sjednice. Tek kada se potvrdi zapisnik s prethodne sjednice?. A to nije potvrđeno. Tvrdim odgovorno, s vjerojatnošću od 99,9999999999999999 posto da to priopćenje nije procurilo iz administracije koja vodi poslove Etičkog povjerenstva kojem je do nedavno bio na čelu akademik V. Silobrčić. Javnosti je taj zaključak mogao priopćiti samo jedan od pet nazočnih članova Povjerenstva.

Zato se takva praksa prešućuje, a na to bi trebalo za kršenje uvesti netoleranciju. Ali stranke poput one Pametno brižno štiti članove svog najužeg rukovodstva. Kakvu poruku oni šalju?

U trenutku kada Hrvatska ima važnijih problema, pa i u području znanosti kao što je to prodaja sve većeg broja časopisa strancima kao nakladnicima, propašću onih koji se tome ne žele prikloniti. Ili najnovijoj pošasti. Sve većem broju članaka iz svijeta. Pa tako jedan honorarni nastavnik na jednom sveučilištu u svojem časopisu tiska od 10 članaka, svih 10 iz te zemlje.

Ne, mi se zabavljamo kako ju nazivam Aferom Podrubak (fusnota) zbog jednoga spornog mjesta upravo u podrupku. Primimo se konačno posla o kojem zavisi ova zemlja, a ne trošimo tisuće sati na jedan propust u podrubku. Je li svemu kriv samo autor ili sve kraći lanac u objavi tekstova? Svatko ima pravo na propust, ali to trebaju uočiti drugi u lancu.

4

ICatic

Znanstvenik i sveučilišni profesor, inženjer strojarstva

Ocjene (11)


Respektira (8): Cro-Magnon, Vjeran, siouxica, BorisTraljic, Grugru, IDujas, Alumnus, RepopeR


Ne slaže se (3): MDoresic, bereza, Laci


Komentari (12)


Pa IDujas slažem se, svako živ griješi, ali molim te reci mi samo jedno- kad si ono bio neki ministar ? Nisu ni Babić, Balić i Metličić igrali , već je Zlao fulao sedmerac, ali su ipak morali otići ! To je to što Barišić ne kuži. Pozicija sama Laci 0 0 0


sebi šteti s Barišićem i sličnima. čekaj samo kada počnu ispadati kosturi iz ormara Dalićke i Agromarića. Zoki se zarekao da će ih tući sa svih strana, municiju ima Ostoja Ranković, a oni očito nemaju dovoljno "čistih" za funkcije. Laci 0 0 0


Nemam strpljenja pročitati cijeli tekst, jer manje više znam stav g. čatića i što on može napisati s obzirom da je interesno povezan s g. Pavom. NE POSTOJI NULTA TOLERANCIJA NA PLAGIRANJE, kaže on!!! MA JELTE??? To je razina Ljilje Vokić kad je MDoresic 0 0 0


izjavila da učenici tu i tamo mogu i prepisati. AJME, ZEMLJO OTVORI SE. Zato imamo treću ligu u Rektoratu na čelu s Borasom i Antom Čovićem-duhovnim mentorom Pave Barišića. Citiram prijatelja Đuru: ''Sada kangrga plješće s drugog svijeta''. MDoresic 0 0 0


@ ICatic, ako netko želi definiciju nekog pojma ode jednostavno progooglat. Ne treba se praviti mutav. Točno se zna što je nultna tolerancija prema plagijatima iliti krađi tuđeg dobra. Termin je preuzet iz us-english-a. Zero tolerance for plagiarism. viewer 0 0 0

Analiza

Ne postoji nulta tolerancija

02.02.2017. 09:28, Slučaj plagijat: Treba li Pavo Barišić otići iz Vlade?

U posljednje vrijeme učestalo se rabi sintagma nulta tolerancija. Tu sintagmu rabe političari u kontekstu odgovora na pitanje, je li ministar P. Barišić plagijator. Kao gost u emisiji Otvoreno pokušao sam upozoriti na činjenicu da se danas pretežno ispituje pojava plagijata s pomoću računalnih programa koji pripadaju području umjetne inteligencije. Međutim postavlja se pitanje što je to tolerancija? Prema Wikipediji, često rabljeni pojam nulta tolerancija ne postoji. »Tolerancija ili snošljivost (lat. tolerare, što znači podnositi) označava snošljivost i uvažavanje tuđih ideja, stavova i načina života. Antonim tolerancije su nesnošljivost, netrpeljivost ili netolerancija. Postoje filozofsko objašnjenje, političko/politološko značenje i UNESCO-va definicije ... više >

4

ICatic

Znanstvenik i sveučilišni profesor, inženjer strojarstva
  • 8
  • 0
  • 3
  • 12

Analiza

Do kada mobing javnosti?

03.01.2017. 10:58, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Zbog trojice znanstvenika uvodi se novi pojam: mobing javnosti. Pritom se ne propituje njihova znanstvena dostignuća. Nego loše obavljeni javni poslovi. To su: dr. sc. Boris Jokić, prof. dr. sc. Neven Budak i akademik Vlatko Silobrčić.

O čemu je riječ? Trojica, javnosti vrlo poznatih znanstvenika obavljalo je posljednjih godina vrlo važne društvene zadaće. Opća je ocjena da u tome nisu uspjeli. Nitko ne uspijeva uvijek. U tom slučaju se shvati: „Ovaj puta nisam uspio, drugi puta bit će bolje.“ No, navedeni trojac nas stalno zasipa svojim sve čudnijim obranama svojih loših uradaka. I netko im to omogućuje.

Pogubna kurikulna reforma

Nedjelja 1. siječnja 2017. Emisija „Nedjeljom u 2“. Po drugi put u posljednjih godinu dana gostuje bivši voditelj Cjelovite kurikulne reforme Boris Jokić. Umjesto da pokuša istaknuti što su to trebale biti prednosti reforme koju je trebao ostvariti sa svojim timom, stalno proziva nekoga, osobito članove HAZU-a, na čelu s akademikom Vladimirom Paarom, ali se dotaknuo i akademika Ivice Kostovića. Nisam akademik, pa si uzimam slobodu nešto reći. Izvorni sastav Znanstvenog vijeća bitno je proširen osobama koje su svojim analizama ukazali na nedostatke predložene reforme. Posebno bih istaknuo mr. sc. Petra Mariju Radelja, koji je vrlo precizno pokazao da je čitav rad stručnjaka pod Jokićevim vodstvom bio izvan zakonskih okvira. Iz njegova vrlo utemeljena teksta „Neven Budak opet protiv strategije-obrazovanja“ (http://www.vjeraidjela.com/neven-budak-opet-protiv-strategije-obrazovanja/, 31. prosinca 2016.) izdvaja se dvije misli.

»Hvala Posebnomu stručnomu povjerenstvu s Nevenom Budakom na čelu što je na ovaj način priznalo da proteklih dviju godina nije provodilo Strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije (Narodne novine, broj 124/14).

U protekle dvije godine, od donošenja Strategije, položaj Posebnoga stručnoga povjerenstva nije uzakonjen; ono je jednostavno paradržavno, neinstitucijsko tijelo, koje služi kao izgovor za nerad saborskoga Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu, Nacionalnoga vijeća za odgoj i obrazovanje, Nacionalnoga vijeća za znanost, visoko obrazovanja i tehnološki razvoj, Ministarstva znanosti i obrazovanja i ustanovā iz njegova djelokruga, kao i Vlade Republike Hrvatske.«

Bilo bi dobro da Boris Jokić jednom objasni zašto je odabrao ocjenjivanje uspjeha obrazovanja metodom ishoda učenja. I po čemu se ona razlikuje od dosadašnjih programa. Za koji je naraštaj ona predviđena? Može mu se pomoći: za one rođene nakon 2010. To je Reformirano obrazovanje za trans-Z-generaciju (ZG-magazin, 14. prosinca 2016.). Zašto reforma potpuno zanemaruje odgojnu sastavnicu školstva i odgojna postignuća? Neka objasni ne sprječavaju li njegovi prenormirani uputnici ozbiljnu i kreativnu slobodu učitelja. Je li njegovi prijedlozi opremaju učenika trajnim znanjem za život ili su ipak usmjereni na prolazno svladavanje gradiva.

Tisuće stranica primjedaba na Nacrt kurikulne reforme dovoljno je da se zaključi. Nacrt koji je ponuđen od nešto manje od 400 nastavnika svih razina, a posebno umjetno izazvan revolt oko 40 tisuća prosvjednika koji pojma nisu imali o čemu je riječ, dosta je da mu se kaže: „Tvoji napori nisu bili uspješni, utišaj svoje nezadovoljstvo, prestani, stani s mobingom javnosti!“ Nisu reakcije sramota. Za propast reforme poglavito su krivi oni koji su ju radili po Budakovim i Jokićevim uputama, a ne taština, jal i novac, kako je naslovljen razgovor s inače vrhunskim promicateljem toga lošega proizvoda u „Globusu“ (23. prosinca 2016.).

U jednom je voditelj uspio. Podijelio je zbornice. Većina nije imala pojma o CKR-u, osim možda svoga predmeta. I bila je oduševljena. Drugi, čini se manji dio, usudio se na svoju štetu misliti svojom glavom i podijeliti s drugima nedoumice. Usudio se pisati kritičke osvrte. Pokazalo se, jao si ga njima.

Strateg Neven Budak

Neven Budak povjesničar je hrvatskoga srednjovjekovlja. Studentima tumači kako su i neki južnoslavenski vladari pod bizantskom vlašću dobivali titulu stratega i kako se područje kojem je strateg bio na čelu zvalo tema. Pa je i sam poželio to postati. Bio je na čelu pisaca Strategije obrazovanja, pa na čelu povjerenstva za njezinu provedbu, ali je pokazao da je ne zna provoditi. Tema mu nije sjela.

Inače, pojam stratega potječe iz antičke Grčke. Ho strategos je vojvoda, vojskovođa, zapovjednik kopnene vojske, u Ateni ministar rata, u Aleksandriji nadstojnik žandara, a prema Plautu i predsjedavajući gozbom. U vojnom rječniku strateg je onaj koji je stručnjak za strategiju, a u prenesenom značenju tko ima smisla za dugoročne zamisli, koji zna misliti dugoročno.

Radelj je u navedenom članku postavio ispravno pitanje: »Je li i u prosincu 2016. Neven Budak strateg hrvatskoga odgoja i naobrazbe?. … Posebno stručno povjerenstvo je nezakonito tijelo. Nema izbornu legitimnost, nije riječ o zakonom uspostavljenom tijelu, pa nema ni legalnost, a njegovi članovi nisu izabrani sukladno Ustavu i zakonu, ni u demokratski uređenom postupku, ni nacionalnim suglasjem, niti su izabrani između više kandidata. Dapače, nije ih biralo ni jedno zborno tijelo, nego su postavljeni voljom jednoga jedinoga čovjeka koji više ne sudjeluje u političkom životu zemlje. Stoga ono nema legalnost i legitimnost skrbiti se o hrvatskom odgoju i naobrazbi prisvajajući sebi položaj senatora odgoja i naobrazbe. U protekle dvije godine, od donošenja Strategije, položaj Posebnoga stručnoga povjerenstva nije uzakonjen; ono je jednostavno paradržavno, neinstitucijsko tijelo.«

Usprkos svemu, Budak ne miruje. Posebno su i njemu na meti akademici. A neka javnosti objasni zašto su se udružili pojedinci i Carnet da se za prvašiće progura e-škola, i to već od jeseni 2016. Kad postoje mišljenja naših i svjetskih stručnjaka da treba izbjegavati pretjeranu uporabu računala u dječjoj dobi. Naime, šteti razvoju mladih mozgova. I kada Njemačka priznaje da još nije sazrelo vrijeme za e-školu (VDI-N, 10. studenoga 2016.).

Čini se da je ključna riječ za razumijevanje Budakova djelovanja – strategema, što na grčkom i latinskom znači ratna varka, lukavština, trik. Preuzeta je u engleski: stratagem.

Tko donosi konačne odluke o plagijatima?

Je li Vlatko Silobrčić nedavno dao ostavku na mjesto predsjednika Odbora za etiku u znanosti Republike Hrvatske, koga imenuje Sabor, ili je zamoljen da to učini, nebitno je. A da postoje valjani razlozi propitivanje rada tog Odbora, pokazuje inicijativa Marijana Jošta i slučaj s unaprijed proglašenim plagijatom.

Umirovljeni sveučilišni profesor genetike i oplemenjivanja bilja iz Križevaca Marijan Jošt uočio je da je jedan njegov rad plagiran. Nebitna su imena potencijalnih plagijatora, nego slučaj sam po sebi. Jošt je višekratno tražio mišljenje raznih etičkih povjerenstava, bezuspješno. Tada je odlučio slučaj objaviti pod naslovom „Kako u hrvatskom društvu uz pomoć plagijata postati uspješan znanstvenik“ (http://www.hkv.hr/, 20. prosinca 2016). Pozornost je privukla misao. "Etička povjerenstva matičnih ustanova koja priznaju da nisu kompetentna za stručnu provjeru plagijata niti imaju istražne ovlasti, pa suzdržavajući se od provjere iznesenih suprotnih navoda ne mogu nedvojbeno utvrditi povrjedu etičkog kodeksa."

Odgovorio mu je na istom portalu 26. prosinca donedavni predsjednik Odbora Silobrčić: »Da navedem činjenice: prijava kolege Jošta bila je razmatrana na nekoliko sjednica Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju (Odbor), kojem sam predsjedavao kao prvi među jednakima (od 9 članova). Odluka je Odbora donijeta glasovanjem svih prisutnih.«

Kakva je bila odluka, to nije napisano. Međutim nedavno u jednom drugom slučaju prije konačnog mišljenja tog Odbora, njegov predsjednik je najavljivao točke dnevnog reda i odluke da je jedan rad plagijat. Promicao je svoje mišljenje u izabranim medijima, a predstavnici medija su čekali satima odluku Odbora. I nisu je dobili, nego nemušto priopćenje. To je bio povod i za prijavu Akademika. Koja je rezultirala njegovom ostavkom na mjesto predsjednika Odbora.

Iz navedenog je razvidno da su u ovakvom obliku i s navedenim ovlastima etička povjerenstva nepotrebna. Odnosno, Sabor treba donijeti jednostavnu odluku tko mora suvremenim metodama analize potencijalnih plagijata izvršiti provjeru. To danas nije problem. Mala skupina od 3 člana, s 3 raznovrsnih programa za utvrđivanje plagijata, načine provjeru i na temelju podataka odgovarajuća Povjerenstva lako donesu konačnu odluku. Primjerice, s pomoću jednog kvalitetnog programa provjerena je prijava za plagijat uglednog filozofa. Što je pokazala? Rad ima nedostataka, izostale su neka navođenja literature. Ali po usvojenim kriterijima, to nije plagijat. Većina primjedaba odnosila se na činjenicu da je rad imao sažetke na 4 jezika, pa su se stavovi ponavljali.

Što se može zaključiti iz navedenih slučajeva. Trojici istaknutih znanstvenika povjerene su važne javne zadaće. Koje nisu dobro obavili. Zašto onda imaju pristup u medije da napadaju sve koji su protiv njihovog obavljanja dužnosti? To je vrlo zanimljiv i rekao bih važan problem. Javnosti se serviraju loši uradci, a ako to netko nazove pravim imenom, slijede salve „javnog plakanja“ nositelja zadataka. A oni koji ukazuju na te slabosti nemaju mogućnost šireg objašnjenja u javnom prostoru.

3

ICatic

Znanstvenik i sveučilišni profesor, inženjer strojarstva

Ocjene (14)


Respektira (9): Interstellar, siouxica, Alumnus, Dirk15, Spektator, IDujas, Laci, Vjeran, RepopeR


Slaže se (3): Alumnus, Laci, Vjeran


Ne slaže se (2): viewer, bereza


Komentari (17)


jenu? ReppoR je ovdje dobro konstatirao, da nema ničega svetoga niti postoje dogme, posebno ne u novim, dinamičnim industrijama. Sama činjenica da će naraštaji, koji se danas rode, živjeti u prosjeku 100 g. i u svom životu promjeniti 5-6 zanimanja. viewer 0 0 0


Sve u redu viewer, samo pusti Radmana, i njegovu "međunarodnu dokazanost". On ti je loš primjer za uzor. Laci 0 0 0


Vlasta Bonačić-Koutecky potpisala potporu Barišiću jer radi i donosi svojih 5 milijuna u Radmanov MEDILS! Judas? Njegov i Kostovićev motiv potpore Barišiću? Pa Kostović je mentor odnosno suradnik na Judasovom centru izvrsnosti... MDoresic 0 0 0


POGLEDAJTE MALO BOLJE TKO JE PAVO BARIŠIĆ http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20050221/kolumne01.asp MDoresic 0 0 0


A I OVO VALJA PROČITATI http://www.hrsvijet.net/index.php/vijesti/132-hrvatska/45566-pupovcev-novi-dogovor-s-ministrom-pavom-barisicem MDoresic 0 0 0

Analiza

Do kada mobing javnosti?

03.01.2017. 10:58, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Zbog trojice znanstvenika uvodi se novi pojam: mobing javnosti. Pritom se ne propituje njihova znanstvena dostignuća. Nego loše obavljeni javni poslovi. To su: dr. sc. Boris Jokić, prof. dr. sc. Neven Budak i akademik Vlatko Silobrčić. O čemu je riječ? Trojica, javnosti vrlo poznatih znanstvenika obavljalo je posljednjih godina vrlo važne društvene zadaće. Opća je ocjena da u tome nisu uspjeli. Nitko ne uspijeva uvijek. U tom slučaju se shvati: „Ovaj puta nisam uspio, drugi puta bit će bolje.“ No, navedeni trojac nas stalno zasipa svojim sve čudnijim obranama svojih loših uradaka. I netko im to omogućuje. Pogubna kurikulna reforma ... više >

3

ICatic

Znanstvenik i sveučilišni profesor, inženjer strojarstva
  • 9
  • 3
  • 2
  • 17

Analiza

Od kad i zašto plaćamo 34 posto mirovinskog poreza?

30.05.2016. 09:57, Slobodna tema+anketa: Ocijenite stranke i političare...

Početkom stoljeća poticali su građane da uplaćuju u mirovinske fondove. Nedavno platih mirovinski porez. O kojem istaknuti sindikalista nikada nije čuo. Možda netko od nadležnih pročita ovaj tekst.

U posljednje vrijeme ponovno su aktualni mirovinski fondovi. Kupit će ovo ili ono. Traže pomoć od građana da štede i tako pomažu očuvanju hrvatske imovine. A tko nasjedne, plati mirovinski porez.

Kada se započelo s uplatama u mirovinske fondove, penzionerka, a on pred penzijom odlučili su uložiti u mirovinski fond. Poučeni iskustvom da se sva ušteđevina mora razdijeliti. Osim u banke, u mirovinske fondove itd. Kako se nije tražila isplata, poslije desetak godina sakupila se određena suma. I onda je, sada već penzioner naslijedio penzionerkinu sumu. I pred Novu godinu 2016. dobije „čestitku“. Znate, mi smo pribrojili tu sumu vašem tekućem prihodu i morate platiti na to, nazvah mirovinski porez. Koliko?

Odabrani mirovinski fond je dobro poslovao i prihod na uloženu sumu bio je 5,6 %. I sada počinje priča. Mirovinski je fond od naslijeđene sume izravno uplatio državi 12,9 %. Ostatak od 87 % dostavljen je nasljedniku na tekući račun. Iznos mu je pribrojen u ukupni godišnji prihod. Kako mu je kao penzioneru s priznatih 46 godina staža, plus ponešto, ta suma pribrojena, prešla je granicu iznad koje se plaća 40 % poreza. Kada se sve zbroji nasljednik je dobio samo 66 % naslijeđene sume. Na nasljedstvo s bankovnog računa nije platio ništa.

Pitanje, prvenstveno za sindikaliste. Je li se nekome isplati ulagati ako je novac koji mu je preostao, uz uvjet ako mu je uopće preostao i na koji su već plaćeni svi doprinosi, ponovno oporezuju??? Razumljivo je da se plati porez od 12 % na ostvareni prihod u fondu. Ali nije li 34 % na nasljeđe ipak previsoki porez?

Baš me zanima hoće li netko pokrenuti akciju da se ispravi ovaj namet na one koji ulažu u mirovinske fondove.

3

ICatic

Znanstvenik i sveučilišni profesor, inženjer strojarstva

Ocjene (5)


Respektira (5): Laci, kreso202, siouxica, 5none5, VeNLO


Komentari (3)


Koliko uspijevam shvatiti, netko je protuzakonito uplatio državi dio novca koji joj ne pripada.Na nasljedstvo se ne plaća porez kad su u pitanju bračni partneri, a čak i kad bi se plaćao, iznosio bi 5%.Neovisno radi li se o novcu, nekretnini,itd. VeNLO 0 0 0


Pa sada profesore, Vi volite humor pa se nećete naljutiti ako Vam kažem da ste sretnik ako ste prešli granicu iznad koje se plaća 40 % poreza. Znam da ste to zaslužili, ali ipak priznajte nije Vam tako teško s tim. A da država radi pizdarije Laci 0 0 0


nije ništa novi. I baš ste našli Sindikate da se zainteresiraju ? Pa oni su zainteresirani samo za soje guzice. Možda da se obratite HSU-u (Hrvatska stranka umirovljenika.) na glasnogovornik@hsu.hr. Laci 0 0 0

Analiza

Od kad i zašto plaćamo 34 posto mirovinskog poreza?

30.05.2016. 09:57, Slobodna tema+anketa: Ocijenite stranke i političare...

Početkom stoljeća poticali su građane da uplaćuju u mirovinske fondove. Nedavno platih mirovinski porez. O kojem istaknuti sindikalista nikada nije čuo. Možda netko od nadležnih pročita ovaj tekst. U posljednje vrijeme ponovno su aktualni mirovinski fondovi. Kupit će ovo ili ono. Traže pomoć od građana da štede i tako pomažu očuvanju hrvatske imovine. A tko nasjedne, plati mirovinski porez. Kada se započelo s uplatama u mirovinske fondove, penzionerka, a on pred penzijom odlučili su uložiti u mirovinski fond. Poučeni iskustvom da se sva ušteđevina mora razdijeliti. Osim u banke, u mirovinske fondove itd. Kako se nije tražila isplata, poslije desetak ... više >

3

ICatic

Znanstvenik i sveučilišni profesor, inženjer strojarstva
  • 5
  • 0
  • 0
  • 3

Analiza

A što to reindustrijalizirati?

25.10.2015. 11:48, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

Potrebno je problematizirati povezanost političke matre o potrebi sniženja broja zaposlenih u javnoj upravi i rezanju svih troškova s načinom kako više zaraditi da se plate ne samo ti troškovi već i da bude više novaca za zdravstvo, kulturu pa i sport. To se može samo ako postoji dovoljno razvijena proizvodnja i posljedično izvoz koja to omogućuje.

Jedno pitanje stalno u središtu pozornosti, pa i sada uoči ključnih izbora. Smanjimo javnu upravu. Jesu li prihvatili razloge koji govore protiv smanjenja, koje je predložio dekan Ekonomskog fakulteta u Splitu, prof. Ž. Garača ili ne, nebitno je. Što se postiže tom reformom, što ne znači da neke elemente javne uprave nije moguće popraviti? S time je i povezana jedna važna činjenica. Svaka zemlja mora imati ministra unutarnjih poslova ili mjesto gdje se prijavljujete (provjeravate svoj upis) za izbore. Zato male zemlje imaju relativno puno zaposlenih u javnim službama.

A na što ukazuju proračuni uglednog splitskog profesora. »Pretpostavka je da se otpusti 40 000 radnika u javnom sektoru. Što su rezultati? Na temelju sistemskog dinamičkog modela (nešto je računano) proračunski deficit je apsolutno isti, a relativno je veći jer je BDP manji za 0,8 %. Javni dug raste i izgubilo bi se oko 8 tisuća radnih mjesta u privatnom sektoru (Trebaju li nam ekonomski fakultetiHYPERLINK "http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/znanost/14708-trebaju-li-nam-ekonomski-fakulteti"?, Hrvatski fokus, 18. rujna 2015.).«

Uz pretpostavku da se bitnije ne režu troškovi javne uprave, ali ni ostalih djelatnosti koje treba financirati, pita se kako zaraditi potrebni višak vrijednosti. Rabe se riječi proizvodnja, industrija i reindustrijalizacija.

Proizvodnja prema Kukoleči obuhvaća: rudarstvo, poljoprivredu i šumarstvo s vodoprivredom i iskorištavanjem mora, industriju, građevinarstvo i promet. Prema tome industrija je dio proizvodnje. Međutim sada se riječ industrija sve učestalije upotrebljava za druge djelatnosti pa postoje bankarska industrija, kreativna i kulturna te zdravstvena industrija. Na posljednju se u SAD u 2014. potrošilo 18 % bruto domaćeg proizvoda, a u Hrvatskoj otprilike upola manje.

Iz definicije proizvodnje proizlazi da je Hrvatska imala u proteklih četvrt stoljeća jednu vrlo uspješnu industriju, ali koja se tek dugoročno isplati. To je građevinarstvo. Izvrsno je funkcionirala dok je bilo kredita.

Valja pretpostaviti da se pod industrijom razumijeva onaj dio koji se bavi pretvaranjem sirovina poput željezne rudače, nafte ili prirodnog plina u materijale poput plastike ili čelika i zatim u gotove proizvode poput alatnih strojeva, automobilskih dijelova, ili dijelova za potrebe medicine, ukratko materijalnih dobara.

Taj dio proizvodnje trajno se smanjuje, nestala je proizvodnja čelika u Sisku a proizvodnja čeličnih proizvoda je bitno smanjena. Slično je s proizvodnjom plastike. Godine 1990. ta je industrija proizvodila oko 370 tisuća tona što je po obujmu ekvivalentno proizvodnji oko 3 milijuna tona čelika. Najprije je uz gromoglasno bubnjanje hrvatskih izvana zelenih, iznutra crvenih i medija likvidirana devedesetih godina proizvodnja PVC-a. A danas je jako nobl ugrađivati PVC-stolariju. Opravdano, jer snizuje potrošnju energije i prema tome je to zelena stolarija. U ovom desetljeću nestala je jedna od posljednjih proizvodnji, ona plastike. Likvidirani DIOKI i DINA ostvarivali su izvoz na razini višoj od 200 milijuna eura.

Postavlja se pitanje što će se reindustrijalizirati, dakle vratiti u polazno stanje. SOUR Borovo je nekada zapošljavao 23 tisuće radnika. A sada se prostornim planovima razvoja Hrvatske do 2030. predviđa izgradnja proizvodnih poduzeća do 150 zaposlenih. Bez velikih sustava, srednjim i malim ide sve teže. Što ne znači da ne mogu dati vrijedan doprinos. Primjerice, usprkos svima i svemu, proizvodnja plastičnih vrećica je količinski od 2010. do 2014. porasla za 70 % a po prihodu gotovo 90 %. Ali sve to nije dovoljno za postojeći ustroj države i njezine potrebe.

U posljednjih četvrt stoljeća rasprave o industriji gotovo i nije bilo. Bilo bi prirodno da se o tome raspravlja u okviru Hrvatskog inženjerskog saveza, dakle da tehničari kažu što bi se moglo raditi. U Hrvatskoj oni u pravilu nisu ni pitani ni samostalno ne nude rješenja. Pojedinačni napori poput onog Hrvatskog društva za sustave krajem devedesetih pod nazivom Od čega će Hrvatska živjeti, nisu dovoljni. A stručnjaci opće prakse koji znaju izračunati razne omjere između kapitala i rada tijekom stoljeća ipak nisu dovoljno osposobljeni da govore što bi se to industrijski, ali i obrtnički moglo raditi.

Nije dovoljno imati u programima političkih stranaka ključne riječi: proizvodnja, industrija i reindustrijalizacija. Treba angažirati osobnosti koje su u stanju stati iza navedenih ključnih riječi. Do sada ih se nije čulo.

Igor Čatić

4

ICatic

Znanstvenik i sveučilišni profesor, inženjer strojarstva

Ocjene (5)


Respektira (3): 5none5, siouxica, VeNLO


Slaže se (2): Dirk15, Laci


Komentari (2)


Izbori su se i do sada dobijali pravim odabirom parola koje lijepo zvuče,imamo preko 3 mil ljudi koji ne rade u zemlji i zasad toj većini ni do kakvih promjena nije.Pa dok ide - ide.Kad se raspadnemo, mislit ćemo onda o promjenama, valjda:) VeNLO 0 0 0


@ Profesore Čatiću, imate pravo u svemu rečenom. A svakom normalnom čovjeku dođe zlo kada čuje da s egovori o "bankarskoj" i sličnoj "industriji", i "proizvodu" osiguravajućeg društva ! A kome ne pozli taj ne zna što je industrija, Laci 0 0 0

Analiza

A što to reindustrijalizirati?

25.10.2015. 11:48, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

Potrebno je problematizirati povezanost političke matre o potrebi sniženja broja zaposlenih u javnoj upravi i rezanju svih troškova s načinom kako više zaraditi da se plate ne samo ti troškovi već i da bude više novaca za zdravstvo, kulturu pa i sport. To se može samo ako postoji dovoljno razvijena proizvodnja i posljedično izvoz koja to omogućuje. Jedno pitanje stalno u središtu pozornosti, pa i sada uoči ključnih izbora. Smanjimo javnu upravu. Jesu li prihvatili razloge koji govore protiv smanjenja, koje je predložio dekan Ekonomskog fakulteta u Splitu, prof. Ž. Garača ili ne, nebitno je. Što se postiže tom reformom, ... više >

4

ICatic

Znanstvenik i sveučilišni profesor, inženjer strojarstva
  • 3
  • 2
  • 0
  • 2

Analiza

Sveučilište u Zagrebu gotovo 20 puta bolje od hrvatske konkurentnosti

01.09.2015. 09:11, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

Pomalo u neuobičajenom terminu, ljeti se objavljuju najrazličitije liste uspješnosti pojedinih sveučilišta u svijetu. Možda je najpoznatija ali i najdvojbenija ona šangajska. Tada se razvije rasprava o uspješnosti naših sveučilišta. Uvijek s istim argumentima, je li Sveučilište u Zagrebu bolje od ovog ili onog sveučilišta u regiji. Česti su argumenti da se daje nedovoljno novaca za znanosti koje doprinose svjetskom znanju. Međutim osobno bi me više zanimali rezultati naših istraživanja koje bismo vidjeli na policama supermarketa ili u prodavaonicama tehničke robe. Dokazano je da broj citata i nije neki pokazatelj uspješnosti.

Također se nedovoljno objašnjava što znači biti na 450. ili 600. mjestu šangajske liste. Sveučilište u Zagrebu je u svjetskim mjerilima vrlo, vrlo dobra visokoobrazovna ustanova. Valja navesti brojeve.

Prema podacima jednog portala koji se bavi znanošću u regiji, u svijetu postoji više od 22 tisuće sveučilišta. To znači da liste do 500 mjesta obuhvaćaju samo 2,27 % sveučilišta. Pretpostavimo kao najnepovoljniju mogućnost da je Sveučilište u Zagrebu na 600. mjestu dakle među 2,72 %. Gdje su primjerice ambasadori Hrvatske, nogometna reprezentacija. Godine 2013. naša je reprezentacija bila na 14. mjestu od 208 članica FIFA-e. Smatra se velikim uspjehom nastup naše atletske reprezentacije u Kini, gdje smo na 20. mjestu po uspješnosti. A to je oko 10 % svrstanih na ranglisti. U najmanju ruku je Sveučilište u Zagrebu dva puta bolje od nogometne reprezentacije i atletičara. Koliko se posvećuje pozornosti sportu a koliko problemima hrvatske akademske i ostale znanstvene zajednice. Ali nogomet, pa i naše atletičarke su opijum za narod ili najvažnija sporedna stvar za sirotinju. Naime najvažnija sporedna stvar za bogatune je golf.

Osnovu da se zaradi novac za znanost i obrazovanje, ali i sport je gospodarski položaj zemlje. Po konkurentnosti u 2013. Hrvatska je bila na 77. mjestu od 144 zemalja. Dakle 53 % zemalja je ispred Hrvatske. Omjer konkurentnosti i Sveučilišta 53:2,72=19,5. Sveučilište je toliko puta bolje od hrvatske konkurentnosti.

Sveučilišta u Hrvatskoj trebala bi se pozabaviti stalnim napadima na našu uspješnost. Gdje ste mogli primjerice pročitati napredak u položaju Sveučilišta u Splitu na Webometrics-ovoj rang-lista, a koja prati objedinjenost web-prostora tj. domena? Objedinjavanjem domena i sadržaja na jednom mjestu Splitsko sveučilište uspjelo je u godinu dana skočiti sa 2937. na 1571. mjesto na toj rang-listi.

Svaka analiza bi pokazala da je Sveučilište poput zagrebačkog s trideset i tri subjekta, organizacijski neupravljivo. Prof. N. Budak, savjetnik premijera Z. Milanovića za znanost, ispravno smatra da Sveučilište u Zagrebu ne funkcionira kao sveučilište, već kao zajednica fakulteta. A takav se model u međunarodnoj visokoškolskoj zajednici teško prepoznaje.

Postoje dvije mogućnosti, integracija u jedinstveno sveučilište. Druga je mogućnost da se prihvati prijedlog iz 1994. Neka se Sveučilište u Zagrebu razdvoji u nekoliko sveučilišta. Vjerujem da bi se skupina fakulteta s područja prirodoznanstva sigurno probila na bolje mjesto, pa i ispred Sveučilišta u Ljubljani.

Za odgovarajuće financiranje koje će sveučilišta isporučivati strancima novo znanje i to plaćati, netko mora zaraditi novac. Življenju na kredit približava se kraju. Mogli bi to uraditi tehničari i biotehničari. Ako ih se ne će prisiljavati da im vrijede samo radovi za žigom nego i patenti, projekti i slične aktivnosti. No, tko u ovoj sredini šljivi tehničare i biotehničare. Kada ih se čuje u javnosti? Gotovo nikada.

Na kraju, novo čelništvo Sveučilišta u Zagrebu propustilo je obavijestiti javnost o dva velika dostignuća ove ekipe u svega godinu dana. Prvo, na poticaj i uz veliko zalaganje Sveučilišta u Zagrebu, ostaje u sustavu visokog obrazovanja oko 1.000 znanstvenika. Drugo, usavršenim Pravilnikom o izboru emeritusa otvorena je mogućnost da Rektor predlaže osobe za počasno zvanje prof. emeritusa, koje su zaobiđene na matičnim fakultetima.

Ovaj članak objavljuje se na dan kada obilježavam 50 godina što sam počeo raditi na Fakultetu strojarstva i brodogradnje. Zahvaljujem se FSB-u na toj povlastici. A radim i dalje, što mi još uspješnije omogućuje počasno zvanje profesora emeritusa.

Prof. emeritus Igor Čatić

4

ICatic

Znanstvenik i sveučilišni profesor, inženjer strojarstva

Ocjene (7)


Respektira (5): Dirk15, BorisTraljic, Laci, Vjeran, siouxica


Slaže se (2): Laci, mihael


Komentari (14)


Hvala na čestitkama. Šangajska ranglista je previše usmjerena samo na jednu zemlju i jedan jezik. Rangiranje ne uključuje humanističke znanosti, ne procjenjuje nastavnu komponentu i utjecaj sveučilišta na društvo. Ne zanima me regionalna usporedba. ICatic 0 0 0


@laci. Hrvatska može maksimalno stvoriti 0,1 % svjetskog znanja. Treba u zemlju prenijeti 99,9 % znanja. To traži vremena i znanja i mora se uzeti u obzir prilikom vrednovanja nečijeg rada. Od biotehničara i tehničara se očekuju i druge aktivnosti. ICatic 0 0 0


@laci. Ne može se jednim kriterijem obuhvatiti sve. Drago mi je da ste suglasni da tehničari u cjelini ali i drugi moraju raditi i na projektima, patentima, normiranju. Ne samo oni. Ali moraju stvarati i vlastito strukovno nazivlje. ICatic 0 0 0


80% hrvatskog izvoza čini rad koji nema veze sa zagrebačkim sveučilištom, možda gazde imaju, malo libertarijizma da uvedemo u statistku. koliki je utjecaj rada visoko obrazovanih na izvoz u tim drugim zemljama? u_prolazu 0 0 0


recimo u Švicarskoj, Njemačkoj, USA, Švedskoj, Norveškoj, Nizozemskoj, koliko njihova sveučilišta daju u izvoz? u_prolazu 0 0 0

Analiza

Sveučilište u Zagrebu gotovo 20 puta bolje od hrvatske konkurentnosti

01.09.2015. 09:11, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

Pomalo u neuobičajenom terminu, ljeti se objavljuju najrazličitije liste uspješnosti pojedinih sveučilišta u svijetu. Možda je najpoznatija ali i najdvojbenija ona šangajska. Tada se razvije rasprava o uspješnosti naših sveučilišta. Uvijek s istim argumentima, je li Sveučilište u Zagrebu bolje od ovog ili onog sveučilišta u regiji. Česti su argumenti da se daje nedovoljno novaca za znanosti koje doprinose svjetskom znanju. Međutim osobno bi me više zanimali rezultati naših istraživanja koje bismo vidjeli na policama supermarketa ili u prodavaonicama tehničke robe. Dokazano je da broj citata i nije neki pokazatelj uspješnosti. Također se nedovoljno objašnjava što znači biti na 450. ... više >

4

ICatic

Znanstvenik i sveučilišni profesor, inženjer strojarstva
  • 5
  • 2
  • 0
  • 14

Analiza

Svijet 2050: Čeka li ljude sudbina konja?

12.06.2015. 15:35, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

Sve učestalije se u medijima objavljuju vrlo različite prognoze, kratkoročne i dugoročne, o daljnjem čovjekovom i društvenom razvoju. Neke, kao ona izraelskog povjesničara Y. N. Hararija sežu čak dva stoljeća unaprijed, kada će nestati siromašni i preostat će samo bogati.

Ono što u tim prognozama nedostaje je sustavnost, izočnost promatranja razvoja kao sustava. Valja pridodati i neprecizna terminologija. Kuda se primjerice ubraja umjetna inteligencija (AI) ili postoji li sistematizacija robota? Pokušat će se predočiti jednu sveobuhvatniju prognozu do 2050. Premda će se mnogo toga ostvariti i prije tog roka.

Proricati razvoj čovjekovog i društvenog razvoja te njihovog okruženja do 2050. može se temeljiti samo dostupnim spoznajama, bez vizionarstva jednog I. Asimova ili znanjâ koja drže u ladicama najveći i najmoćniji. Zato će se ovaj pogled u budućnost temeljiti na kombiniranju dostupnih znanja i spoznaja. Godina 2050. za rođene 2015. znači da će tada sa svojih 35 godina biti u punoj snazi. Neki će doživjeti i 22. stoljeće.

Zahvaljujući zdravstvenoj industriji (Health Care Industry) životni vijek pučanstva trajno se produljuje. U to danas najbogatiji ulažu ogromna sredstva, jer žele živjeti na ovaj ili onaj način vječno. To će tražiti i produljenje radnog vijeka barem do 70. godine života. A i po završetku radnog vijeka morat će se usvajati nova znanja. Kao što današnji pripadnici treće dobi usvajaju pametne telefone, internet ili računalne igrice.

To već sada postavlja nove zahtjeve na formalno obrazovanje. Ono mora biti što općenitije kako bi se omogućilo brzi prijelaz iz jednog u drugo zanimanje. Mora obrazovati za zvanja i zanimanja budućnosti, a ne za radno mjesto.

Broj klasičnih zanimanja trajno će opadati, a otvarat će se nedovoljan broj novih. Nestat će gotovo polovica zanimanja, ne samo radnika u industriji (plavi ovratnici). Sve su ugroženiji i zvanja i zanimanja bijelih ovratnika, uključivo nastavnika, pa i sveučilišnih (WP, 2. lipnja 2015).

Ljudska bića zadesit će sudbina konja ili poljoprivrednika. Konja je sve manje, jer se od 1915. suzio broj poslova koje mogu obavljati u doba vozila. Slično se događa i s poljoprivrednicima. U SAD je u 20. stoljeću broj zaposlenih u toj grani spao na svega nekoliko postotaka. Ta sudbina očekuje i ljudsko biće, jer će njegovu ulogu sve više preuzimati roboti i avatari. Jednostavnosti radi, sve prognoze se odnose na tri skupine. To su kiborzi, roboti i avatari.

Prirodno rođeno ljudsko biće bit će sve kiborgizanije, hibrid živoga i neživog sa sve više ugrađenih organa, priključenih udova ili sprava poput egzoskeleta. Etički je to prihvatljiva kiborgizacija. Postavlja se pitanje opravdanosti preoblikovanja ljudskog bića putem plastične kirurgije (sve veća težnja za unifikacijom izgleda). Sve učestalija bit će informacijska kiborgizacija čipovima koja je etički problematična. U izradbi je umjetni mozak, Bluebrain, projekt kojeg financira EU s milijardom eura do 2023. Ljudsko biće dobit će i neke nove karakteristike, npr. vid u infracrvenom području. Postavlja se i pitanje opravdanosti sve učestalijeg kemijskog poboljšavanja njegovih osobina.

Sve učestaliji pratitelji kiborgiziranog ljudskog bića bit će roboti i avatari. Roboti i avatari su odavno među nama, ali ih ne prepoznajemo kao takve. Robotima valja označiti svako neživo hvatljivo sredstvo djelovanja, a obično je to elektro-mehanički stroj vođen računalnim programom, elektroničkim krugovima ili na neki treći način. Po toj definiciji, vozila, naročito ona bez vozača, ne samo da su zamijenila konja, već će zamijeniti i većinu od 70 milijuna ljudi koji rade u skladištima na transportu ili profesionalne vozače uz blagoslov osiguravateljskih kuća. Bankomati su već zamijenili veliki broj ljudi zaposlenih u bankarstvu. Prognozira se da će jedan robot zamijeniti 30 blagajnica. Roboti nas poslužuju ili miješaju pića, pa zamjenjuju barmene. Dronovi nadgledavaju naše kretanje i komunikaciju. Igračke poput Barbike špijuniraju djecu ili ih nadgledaju kod kuće. Roboti počinju odgajati djecu, brinuti o starijim osobama ili mijenjaju anesteziologe u ratnim uvjetima. Robot Baxter uči svoju funkciju promatrajući rad ljudskog bića. A neki od robota bit će uključeni u liječenje teških zaraznih bolesti poput ebole. Konačno, predviđa se proširenija uporaba seksbotova.

Na sve proširenije kiborge osobito će utjecati avatari. Oni postoje u samo kiberprostoru kao 2D ili 3D slike ili ikone i temelje se na različitim računalnim programima. Avatari će zamijeniti liječnike opće prakse pomoću računala kakvo je Watston (IBM), psihijatre, advokate u pretraživanju ranijih sudskih odluka, novinare pripremajući vijesti pomoću interneta, burzovne mešetare. U to područje pripada i umjetna inteligencija te prividnost (prividna realnost). Ugrožena su i radna mjesta programera jer će avatari, često nazvani botovima, učiti sami sebe. Sve će to zahtijevati materijale stvorene na femtorazini (atomska jezgra i elektroni), digitalno razvijene materijale kao i sve prošireniju upotrebu aditivnih, 3D postupaka proizvodnje. A jedna od prognoza glasi da će to biće već do 2030. biti okruženo informacijskim mjehurom koji će mu omogućiti primanje samo dopuštenih poruka (I. Pearson 2005.).

Prognozirati je nezahvalno, međutim mnogo od navedenog je danas stvarnost. Istodobno s velikim oprezom čitam prognozu novinarâ uglednog The Economista koji predviđaju da ćemo 2050. godine biti bogatiji, zdraviji, sretniji... Neki sigurno da. Ali ne i oni za koje će vrijediti iskaz da se ljudsko biće ne treba takmičiti za novo radno mjesto. A tih će biti sve više.

To je središnja tema kojim će se baviti Istraživački odbor Bioetika, tehnika i transhumanizam koji će istraživati u okviru Znanstvenog centra izvrsnosti za integrativnu bioetiku.

Prof. Igor Čatić

4

ICatic

Znanstvenik i sveučilišni profesor, inženjer strojarstva

Ocjene (6)


Respektira (4): Vjeran, Dirk15, visitor, RepopeR


Slaže se (2): Vjeran, RepopeR


Komentari (14)


maznu poslove? Hoćemo li ih programirati da nas trebaju ili da nas ne trebaju? Hoće li nas naša lijenost i pohlepa od sadašnje automatizacije zatupljujućih ili poslova koje bolje i brže odrađuju komp. i rob. sustavi dovesti do naše "suvišnosti"? NikiPapalina 0 0 0


Naša budućnost ovisi o nama - svima nama - svih 7 bilijuna - hoćemo li pustiti 1% da nas istrijebi ili ćemo biti pametniji i aktivniji pa svojim ponašanjem i razmišljanjem stvoriti budućnost kakva odgovara većini a ne manjini (ak su još uvijek ljudi) NikiPapalina 0 0 0


Nema nas 7 i nešto bilijuna i ne će nas biti 10 ili 11 već nas ima toliko ali u milijardama. Nije NikiPapalina jedini(a) koja u tome griješi. Možda ćemo među ostalim jednog dana izbaciti riječ milijarda, ali za sada je još u uporabi. ICatic 0 0 0


Ispričavam se na direktnom prijevodu "billion" - naime informiram se, čitam i često pišem na američkom engleskom - stoga ispravak: ima nas 7 000 000 000, a ne 7 000 000 000 000 - http://www.znanostblog.com/zasto-milijardu-amerikanci-zovu-bilijun/ NikiPapalina 1 0 0


Tekst. je ne samo vrijedan čitanja već traži i ozbiljno promišljanje. Nažalost, promatrajući svijet oko sebe, vidim samo crni scenarij i riječi "održivost" davanje sasvim novog značenja ili čak izbacivanja iz rječnika. Servus! Vjeran 0 0 0

Analiza

Do 2020. dostići 80 posto prosjeka EU uz pomoć …?

08.06.2015. 09:32, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

Projektom će se nastojat do početka idućeg desetljeća dostići 80 % prosječne dodane vrijednosti EU u industriji. Pritom se navode pokretači za ostvarivanje tog cilja. Primjerice gumarska i plastičarska ali i neke druge industrije. Shvaćamo da bez reindustrijalizacije nema napretka.

Tko navodi takve ciljeve, uz napomenu da već sada industrija ostvaruje 30 % domaćeg bruto proizvoda i da je upravo taj dio cjelokupne ekonomije najmanje nastradao tijek recesije? Naši susjedi. Slovenci. Cilj je postavljen u projektu Slovenija 5.0 uz pretpostavku posjedovanja potrebnog znanja, inovacija i primjerene strategije.

Treba navesti još nekoliko podataka. Prema podatcima iz Dela (19. svibnja 2015.) industrija u Sloveniji zapošljava 188 tisuća ljudi. Od toga 160 tisuća u 18 tisuća poduzeća, ostatak su samostalni poduzetnici. Osim što ostvaruje 30 % BDP-a, ostvaruje 57 % izvoza, 6 milijarde eura dodane vrijednosti te 2 milijarde eura prije oporezivanja. Koje su to industrije? Farmaceutska, kemijska, elektronička, gumarska, plastičarska, vozila, strojevi i naprave (vjerojatno uključena i alatničarska proizvodnja), metalni dijelovi te nemetalni mineralni proizvodi (preciznije anorganski polimerni proizvodi).

Kada pišete o nekim temama predugo, imate svaki puta ponovno problem, što napisati. O potrebi postojanja industrije prvi tekst je star gotovo tri desetljeća, izraz reindustrijalizacija upotrijebljen je po prvi puta u tekstu Kako će Hrvatska zarađivati za vraćanje 24 milijarde USD duga i boljitak svog pučanstva: Kažu to i nije zadatak strategije (Vjesnik, 28. prosinca 2000.). Od brojnih tekstova da nijedna zemlja ne može živjeti samo od turizma, treba istaknuti onaj od 14. ožujka 2002. (ponovno Vjesnik). A o opravdanosti uporabe najekološkijih, a to su plastične vrećice, prvi tekst potječe iz 1993.

Ne ću stoga ovdje puno koristiti copy-paste. Nego navesti samo neke nove spoznaje. Hrvatska će uložiti u izradbu kurikula 2,3 milijuna eura. Tvrdim uzalud, jer nema osnovne pretpostavke za taj zadatak. To je strategija kuda ova zemlja ide. Drugo, tim pod vodstvom dr. sc. B. Jokića ne razumije da mora pripremati ljude rođene 2015. za njihov radni vijek i treću dob. Neki od njih doživjet će i ulazak u 22. stoljeće. U doba, koje se nezaustavljivo približava. To je doba sve kiborgiziranijih ljudskih ali i ostalih živih bića, okruženih robotima i avatarima. Traži se obrazovanje za zanimanja budućnosti a ne za zastarjela zvanja i zanimanja sadašnjosti. Za to neka brinu poduzetnici u obrazovanju. A nova zvanja i zanimanja zahtijevat će što što šire osnovno obrazovanje.

I o strategijama je puno pisano. Nekada su to bile strategije od stotinjak stranica. Posljednja, ona gospodarskog razvoja (Mingo, 2014) brojila je u izvorniku 1300 stranica. Nijedna od navedenih strategija nije bila u funkciji razvoja industrije. A i ono što smo imali smo uništili. Pod pritiskom izvana zelenih, iznutra crvenih, uništili smo PVC-industriju devedesetih godina. A zatim i svu ostalu proizvodnju plastike, koja je u posljednjoj proizvodnoj godini ostvarila trgovački suficit viši od 200 milijuna eura.

Poseban su slučaj hrvatski europarlamentarci. Treba izdvojiti nastupe B. Borzan, D. Škrleca i D. Šuice. Hrvatska je, zahvaljujući hrvatskim stručnjacima koji su opravdano ukazali 2013. da zamišljena direktiva o sprječavanju uporabe dijela plastičnih vrećica nije doprinos zaštiti okoliša već obrani ekonomskih interesa EU u borbi s uspješnijom konkurencijom s Istoka, jedina glasala protiv zabrane. U Istok se može ubrojiti i Hrvatska jer samo jedan proizvođač vrećica je u 2014. izvezao na tržište EU tog proizvoda za 13 milijuna eura. Stoga se Hrvatska jedina službeno i to opravdano suprotstavila direktivi EU. Sada kada je Direktiva usvojena, hrvatski europarlamentarci napadaju stavove vlastite države.

Posebno treba izdvojiti nastup D. Škrleca u Potrošačkom kodu HRT-a. Prenosi se dio teksta sa specijaliziranog portala za plastiku.

»Za one koji ne znaju, europarlamentarac gospodin Davor Škrlec je redoviti profesor FER-a. Razumijem da prof. D. Škrlec može puno pridonijeti raspravama o energetici u EU-parlamentu. Međutim svojim nastupom je na HRT pokazao da ili nema pojma o čemu priča kada se pača u plastične vrećice ili manipulira hrvatskom javnošću. Izvrsno je pitanje postavio jedan gledatelj njegovoga ultimativnog showa (izvrsno izrežiranog nastupa), je li platio reklamu za ORaH. Koji u međuvremenu sve više postaje BANANA. O čemu je riječ. Izvrsni portal Zg-magazin objavio je 5. veljače 2014. uoči izbora za hrvatske europarlamentarce tekst Je li ORAH zapravo „BANANA“? (http://zg-magazin.com.hr/je-li-orah-zapravo-banana/). Pritom je ORaH kratica političke stranke Održivi razvoj Hrvatske. A BANANA znači Build Absolutely Nothing Anywhere Near Anything (Ne graditi apsolutno ništa pored nečega).

Sada je definitivno jasno da je ORaH stranka koja zastupa interese velikog kapitala u funkciji da se ništa ne gradi u Hrvatskoj. Kakva energetika, kakva plastika itd. Ono što me posebno smeta u tom prilogu glumca D. Škrleca je činjenica da je odglumio kako on ima ekološku vrećicu. Pokazao je zaista najekološkiju, ali torbu i to plastičnu. A pritom nije bio čak ni originalan, jer je ponovio trik svoje Velike šefice koja je to izvela u jednoj HRT emisiji, uoči svoje smjene. Nesreća je Hrvatske što svi zeleni ne brane interese Hrvatske, već financijera.

Slično su reagirali i oduševljeni predstavnici zelenih. Tako je npr. u jednoj emisiji Z1 predsjednik Prijatelja životinja samo odmahnuo rukom na izjavu bivšeg Povjerenika EU za okoliš, J. Potočnika da je zabrana ekonomski utemeljena. Rekao je da trebamo Hrvatsku čistu od vrećica jer ćemo živjeti od turizma. Htio bih jednom pročitati analizu koje je opterećenje okoliša kada u jednom danu u Dubrovnik dođe 10 tisuća gostiju

Valja naglasiti, plastične vrećice nisu idealne, ali sve ostale su lošije, osobito papirnate. Nasuprot tome, savezna država Arizona nedavno je zabranila donošenje zabrane plastičnih vrećica na svom području.

Nijedna država nije idealna, ali od Slovenije bi se moglo nešto naučiti. Ili konačno shvatiti. Bez industrije nema viška vrijednosti za obrazovanje, kulturu, zdravlje itd. Posebno bi se trebalo zapitati tko će zaraditi za potrebe zdravstvene industrije (Health Care Industry). Koja već sada u mnogim zemljama košta više od 10 % BDP-a. A u SAD 18 % BDP-a ili čak 3,1 bilijun USD.

Prof. Igor Čatić

4

ICatic

Znanstvenik i sveučilišni profesor, inženjer strojarstva

Ocjene (11)


Respektira (9): Plastik, NikiPapalina, Alumnus, Dirk15, Vjeran, siouxica, visitor, RepopeR, VeNLO


Slaže se (2): Plastik, Dirk15


Komentari (54)


Plastik hvala najljepša na informacijama i na kontaktu - da li biste mogli "naškrajbati" jedan tekstić o plastici s perspektive ekonomije (proizvodnja-otpad-proizvodnja) i politike (zakoni) tj. vaše obilno znanje sažeti u jedan tekstić za nas laike? NikiPapalina 0 0 0


e da još sam jedna sitnica - u vezi placa, moja kumica s Dolca ima mrežu, istina, plastičnih posudica - sir ide doma s kupcima a posudica se vraća iduću subotu kod nove kupovine; "razasuti" teret ide u pretince u torbi; a smeće ide u "škrobne" vreće NikiPapalina 0 0 0


moje je skromno mišljenje da većina ne razmišlja "dublje" o svakodnevnim stvarima, radi se po navici i poprilično gotovanski, zato kaj smo svi preopterećeni, al onda odgovornost leži na onima svjesnima s "otvorenim" očima da povedemo druge za ruku NikiPapalina 0 0 0


zato please please daj opalite jedan člančić Plastik, može i dva - što ne valja u priči, od kud krenuti i kam ići dalje s tom našom genijalnom plastikom, gdje nam ona fakat treba a gdje fakat moremo bez nje, kaj bu ti znanje ak ga ne dijeliš dalje NikiPapalina 0 0 0


Plastik, Idem čitat vaš blog, a ak dobijem kakvu ideju, priču ili mi padne još kakvo pitanjce na pamet bit ću slobodna javit se na vaš mail - a vi me slobodno cimnite na niki.papalina@gmail.com (dobrodošli su naravno i svi ostali barometrići ;-) NikiPapalina 0 0 0

Analiza

I hrvatski europarlamentarci svojim glasovima pridonijeli gašenju radnih mjesta u Hrvatskoj

01.05.2015. 11:22, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu kojom se predviđa ograničavanje potrošnje tankih plastičnih vrećica, debljine od 15 do 50 mikrometra, prihvaćena je 28. travnja 2015.

Hrvatski mediji su trenutno reagirali. Na temelju jednog priloga u emisiji komercijalne televizije, proglašeno je to velikom pobjedom ideje o zaštiti okoliša. Nastupi pojedinca, predvođenih čelnicom ORaH-a vidljivo su slavili pobjedu nad najgorim proizvodom plastičarske industrije svih vremena. Samo je jedan sudionik upozorio da Direktiva smanjuje broj radnih mjesta u Hrvatskoj i izvoz u zemlje EU-e. Ali mu je izbačena misao da je to pobjeda krupnog kapitala i ispranih mozgova. Treba pridodati. Plaćeno pranje mozga s plastičnim vrećicama započelo je još davne 1993. i pouzdano se zna kome i koliko je to platila podružnica Greenpeacea iz Budimpešte.

Pobjeda krupnog kapitala, težak poraz ideji o zaštiti okoliša

Početak rada na sada usvojenoj Direktivi započeo je tijekom mandata tadašnjeg povjerenika za zaštitu okoliša, gospodina Janeza Potočnika. Jedina zemlja koja se suprotstavila toj Direktivi bila je Hrvatska. Službeno je Ministarstvo zaštite okoliša i prirode prihvatilo stav HGK. Međutim u stvaranju stavova HGK odlučujući bili su argumenti koje su sakupili tijekom neprekidne 20-godišnje obrane najekološkijih vrećica, onih plastičnih, članovi Društva za plastiku i gumu i časopis Polimeri. Društvo je pokrenulo 2012. okupljanje proizvođača plastičnih vrećica i te godine oformilo odgovarajuću Sekciju.

Vrećice su podijeljene u tri skupine. One debljine do 15 mikrometara, koje bez problema dobijete besplatno i u tajkunskim trgovačkim lancima. Jasno s njihovim logom. Stvarno kuda ćete upakirati kupljene suhe šljive ili grožđice. Drugu skupinu čine vrećice deblje od 50 mikrometara koje će se naplaćivati. Pa ćete kupiti odijelo za nekoliko tisuća kuna i u računu će pisati da morate platiti koju kunu i za takvu vrećicu. Nekada su vam to zamotali u papir bez naplate.

Dakle sporne su vrećice debljine od 15 do 50 mikrometara. Zašto? Odgovorio je na to pitanje glasoviti njemački filozof Oswald Spengler. Koji je u svom glasovitom predavanju održanom 16. svibnja 1931. govorio o propasti Zapada. Što je tada rekao?

»Najteži simptom dolazećeg sloma Zapada je izdaja tehnike... Golema nadmoć Zapadne Europe i Sjeverne Amerike u drugoj polovici 19. stoljeća temelji se na nadmoći industrije... Kolonijalna politika tražila je stalno nova tržišta i područja bogata sirovinama, a nije razvijala proizvodna područja... Nadmoć se temeljila na postupcima i mozgovima. U vremenima nezaposlenosti, visina plaće bijelih radnika danas je opasnost za njihov život, temelji se na navedenom monopolu... Krajem tog stoljeća umjesto da bijeli narodi čuvaju najveće blago - tehničko znanje, oni ga hvalisavo pokazuju cijelom svijetu... U maksimiranju profita približava se proizvodnju tržištu (izmještanje, danas glasoviti outsourcing). Umjesto isključivog izvoza proizvoda, izvoze se poslovne tajne, procesi, postupci, metode, inženjeri i organizatori... Danas posvuda - u istočnoj Aziji, Indiji, Južnoj Americi, Južnoj Africi - postoje ili se utemeljuju industrijska područja koja zbog svojih nadnica i (o.p. i ostalih pogodnosti, npr. u Kini, nije potrebno uvijek kod izvoznih poslova uzeti u obzir troškove energije) predstavljaju smrtonosnu konkurenciju ...Bezbroj ruku..., koje rade jednako spretno, a s mnogo manje zahtijeva, drma temeljem gospodarske organizacije bijelih.«

Danas svjedočimo ostvaraju tog genijalnog predviđanja O. Spenglera. Jedna od posljedica takve orijentacije je i ova besmislena Direktiva. O čemu će biti još riječi. Druga, od SAD na dalje mnoge ranije vrhunske proizvodne zemlje se ponovno reindustrijaliziraju. Osim Hrvatske, što je posebna tema.

Odakle zaključak da je posljedica izdaje tehnike upravo navedena Direktiva. Postoje dokazi. »Danas posvuda … postoje ili se utemeljuju industrijska područja koja zbog svojih nadnica i … predstavljaju smrtonosnu konkurenciju ...Bezbroj ruku..., koje rade jednako spretno, a s mnogo manje zahtijeva, drma temeljem gospodarske organizacije bijelih.« Dakle treba uništiti srednje debele vrećice (od 15 do 50 mikrometara) jer se zemlje EU-a ne mogu suprotstaviti toj konkurenciji. Je li to autorska konstrukcija ili postoji dokaz?

Direktiva je obrana od konkurencije

Kada je J. Potočnik pokrenuo inicijativu za promjenu ranije Direktive, reagirao sam tekstom: Umjesto da otvara, EU radna mjesta zatvara (Hrvatski fokus, 25. listopada 2013.). Potaknuta tim ukazivanjem na nepotrebnost takve zabrane, ugledna novinarka Hrvatskog radija Silva Celebrini je za potrebe emisije Plastične vrećice u ozračju EU direktive (Eko radar, 1. program HR, 20. studenoga 2013.) načinila intervju s J. Potočnikom koji je priznao da se ta zabrana ili oporezivanje donose kako bi se suzbila konkurencija izvan EU. U navedenom tekstu bio je naveden još jedan razlog zabrani. Talijanski proizvođači vrlo skupih biorazgradljivih vrećica guraju njihovu prodaju.

I pristigla je upadnica (posljednja pristigla vijest od engl. breaking news) od European Bioplastics (30. travnja 2015.). To udruženje najtoplije pozdravlja Direktivu. Vidi u njoj proširenje svog skupog proizvoda. Međutim sada to više nisu biorazgradljive, već kompostabilne vrećice uz napomenu da trebaju biti pohranjene u posebnom sustavu i da zato moraju imati posebnu oznaku.

U navedenom prilogu komercijalne televizije o Direktivi nije začudilo ponašanje čelnice ORaH-a koji je u međuvremenu postao BANANA (Zg-magazin, 5. veljače 2014.) a koja je najzaslužnija u Hrvatskoj za hajku na plastične vrećice. Kada je tijekom svog mandata prijetila s porezom od 5.400 posto na plastične vrećice. Začuđuje međutim ponašanje hrvatskih europarlamentarki, barem njih dvije. B. Borzan i D. Šuice. U raspravi su pokazale pokazalo da ne razumiju političku pozadinu priče. Nastup D. Šuice se može protumačiti stavom da sve što je definiralo neko ministarstvo postojeće vlade ne vrijedi ništa. Ali ni B. Borzan nije branila svoje Ministarstvo. Makar da nije sudjelovala u raspravi i glasala protiv Direktive. Koja za Hrvatsku znači smanjenje broja radnih mjesta. Izjave se mogu čuti na blogu blogu plasticno-je-fantasticno.blog.hr (objavljeno 30. travnja 2015.).

Vrle europarlamentarke ne razumiju odredbe Direktive

Kakvo je stanje s plastičnim vrećicama u svijetu? Ovih dana je pristigla vijest da je Savezna država Arizona u SAD zabranila donošenje zabrana svih vrsta vrećica. U Kaliforniji postupno padaju zabrane.

Kako je reagirala službena Hrvatska putem predstavnice HGK-e, G. Pehnec-Pavlović? »Zadovoljni smo da smo uspjeli postići da se proizvodnja ne zabrani jer to smatramo neosnovanim, budući da se iste mogu materijalno reciklirati. Naš je stav da se problem otpada treba rješavati odvojenim prikupljanjem kroz sustav, a ne zabranom proizvodnje zato što ne postoji sustav. Hrvatska ima dobar primjer gospodarenja plastičnih boca kojih više nema u prirodi, koji više nisu problem okoliša jer su sustavno pohranjene i upućene na recikliranje (o.a. proširio autor).

Kako je to zadovoljstvo na navedenom blogu komentirao trenutno najbolji poznavatelj problema plastičnih vrećica, Romeo Deša.

»Izjava predstavnice HGK-e politički je lijepo uobličena. A mogao bi se ukratko prepričati i kao: Europa nam je zaprijetila opaliti dva šamara, a mi sada svi sretni i veseli što ćemo dobiti samo jedan.
Čitatelji ovog bloga znaju, dosta je već pisano o tome, a radi se o jednostavnoj stvari - zatvaranju europskog tržišta i zaštiti velikih europskih proizvođača. Naime, ovime se ograničava i svodi na minimum uvoz spornih vrećica iz Kine, istovremeno se sve deblje vrećice naplaćuju (uključujući i one s propagandom trgovca), a većom prodajom debljih vrećica (koja nije ograničena) povećava se potrošnja plastike. Veliki proizvođači i veliki trgovački lanci ostvarivat će ekstra profit, a mali, među kojima je većina hrvatskih, ubrzano će propadati. K tome, otvara se mogućnost većoj potrošnji vrećica od drugih materijala koje su znatno ekološki, energijski i ekonomski nepovoljnije. Uglavnom, ova Direktiva, kao ni mnoge druge slične mjere širom svijeta nemaju blage veze sa zaštitom okoliša.«

A zašto direktiva usmjerena na ograničavanje proizvodnje organske hrane? Organsku hranu sada proizvode u velikim količinama npr. Koreja, Kolumbija i Kina.

Jednom je napisano. »To je nama naša EU dala.«

4

ICatic

Znanstvenik i sveučilišni profesor, inženjer strojarstva

Ocjene (12)


Respektira (10): draxy, visitor, Plastik, Django, Alumnus, RepopeR, VeNLO, Laci, Dirk15, siouxica


Slaže se (2): Plastik, Laci


Komentari (10)


Hvala Repoperu za upute. Katedra za preradu polimera, koju sam vodio do 2001. upravo je završila projekt vezan uz aditivnu proizvodnju, popularno nazvano 3D-tiskanje (samo jedan od postupaka). Ne vjerujem da će se vrećica proizvoditi tim postupcima. ICatic 0 0 0


@RepopeR - mislite li da će onaj tko je uložio (u pravilu digao kredit u švicarskim francima) nekoliko milijuna eura u najmodernije tehnološke linije za proizvodnju kvalitetnih tankih plastičnih vrećica, smoći nage, vremena i moći sve to baciti ... Plastik 0 1 0


... i isto toliko investirati u 3D - aditivnu tehnologiju? Pa ne radi se samo o preštelavanju nekog stroja. Tu su i stručno osposobljeni radnici, tržište, strojevi, prostori, nabava, prodaja, ... a u međuvremenu nam se nude druge, sasvim neekološke.. Plastik 0 1 0


... vrećice od papira i platna. Problem je u ciljanom reguliranju tržišta da bude pogodan samo velikima, da se zatvori Kini, a tom prilikom mali (među kojima su i hrvatski proizvođači) propadaju. A usput smo okolišu nanijeli nemjerljivu štetu. Plastik 1 1 0


@Plastic veliki respect.Ipak moja osobna iskustva su takva (pet injection) da se radi o rashodovanim strojevima najčešće iz Italije uz max 40% kapaciteta,a vlasnik hoće da mu radiš i na traci,i kao el.inž. kad stroj stane,i u sred noći i svakako. RepopeR 0 0 0

Analiza

I hrvatski europarlamentarci svojim glasovima pridonijeli gašenju radnih mjesta u Hrvatskoj

01.05.2015. 11:22, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu kojom se predviđa ograničavanje potrošnje tankih plastičnih vrećica, debljine od 15 do 50 mikrometra, prihvaćena je 28. travnja 2015. Hrvatski mediji su trenutno reagirali. Na temelju jednog priloga u emisiji komercijalne televizije, proglašeno je to velikom pobjedom ideje o zaštiti okoliša. Nastupi pojedinca, predvođenih čelnicom ORaH-a vidljivo su slavili pobjedu nad najgorim proizvodom plastičarske industrije svih vremena. Samo je jedan sudionik upozorio da Direktiva smanjuje broj radnih mjesta u Hrvatskoj i izvoz u zemlje EU-e. Ali mu je izbačena misao da je to pobjeda krupnog kapitala ... više >

4

ICatic

Znanstvenik i sveučilišni profesor, inženjer strojarstva
  • 10
  • 2
  • 0
  • 10

Analiza

Kako ćemo zaraditi za vraćanje 300 milijardi kuna?

26.02.2015. 11:06, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

U srijedu 25. veljače 2015. osvanuo je na naslovnici Večernjeg lista proračun uglednog hrvatskog ekonomiste Ž. Lovrinčevića: Dug 300 milijardi već u ožujku. Uvijek sam tvrdio da ekonomisti znaju izvrsno računati. Nameće se međutim pitanje kako to da Hrvatska ima tako mnogo izvrsnih ekonomista pa i novinara koji pišu o ekonomiji, a od 1980. do 2013. je bruto domaći proizvod porastao za nevjerojatnih 0,1 %. Možda nam neki strani instituti odgovore na to pitanje.

Ne čude takvi podatci, jer već godinama se potiskuje iz javnosti one koji bi mogli nešto konkretno predložiti i bez stranih instituta. Kada ste posljednji puta u medijima čuli ili vidjeli nekog tko zna stvarati novu vrijednost u vremenu koje se naziva po prekrasnom novohrvatskom prime time.

Svojedobno sam analizirao stanje hrvatskog duga kada je bio po današnjoj tečajnici 156,4 milijarde kuna. U razdoblju od desetljeće i pol, u kojima je vladali po novoj terminologiji plavi 9 godina a crveni 7 godina, dug je udvostručen. Premda mislim da je tada USD vrijedio manje od 6,51 kunu. I tako računano, dug se u 15 godina u najmanju ruku udvostručio.

Netko tko zna dobro računati i vodi računa o prošlosti, mogao bi objaviti koliko je u međuvremenu izrađeno strategija za ovo i ono. Nijedna od njih nije zaživjela. Gospodarska strategija koju je prošle godine lansirao MINGO imala je više od 1300 stranica. I sažetak je bio gotovo 300 stranica. Sada će nam stručnjak za društvene znanosti raditi strategiju obrazovanja. Zatvorit će izrađivače u izolaciju, možda kakav samostan. I što ćemo dobiti? Možda nešto s pogledom do 2025. ili 2030. A tko se sada rodi po toj strategiji tada će tek maturirati. A kako će raditi do 2075. ili 2080. nikoga nije briga. Posebno ne, kako će živjeti u mirovini u zemlji koja izumire.

Možda i ne treba brinuti, jer je pitanje hoće li tada uopće biti ljudi. Možda nekih neljudi, punih čipova i s umjetnim mozgom. Čini li vam se da pretjerujem? Samo ako ste neobaviješten. Nedavni doktorat s područja filozofije Ivane Greguric (nije Gregurić) o tome vrlo dojmljivo govori. A ona ovih dana završava boravak u središtu izradbe umjetnog mozga u Švicarskoj. Projekta kojeg financira EU s milijardu eura do 2023.

Porast BDP-a od nevjerojatnih 0,1 posto

Među brojnim strategijama i okruglim stolovima, tribinama itd. valja izdvojiti jedan mini simpozij kojeg je 5. veljače 2015. organizirao HAZU pod naslovom Znanost u Hrvatskoj. Tamo se čulo od prof. dr. sc. I. Družića podatak o porastu bruto domaćeg proizvoda za 0,1 %. Uz važnu napomenu da su o tom razdoblju vlast obnašali najprije crveni, s prekidima 16,5 godina, a zatim plavi u jednako dugom razdoblju, također s prekidima.

Nijedna strategija nije uzela u obzir Hijerarhiju ljudskih potreba A. H. Maslowa. Koje su to potrebe? To su potrebe: fiziološke (disanje, hrana, voda, seks, spavanje, homeostaza, izlučivanje); sigurnost (tijela, zaposlenja, izvora, moralnosti, obitelji, zdravlja, vlasništva); ljubav/pripadnost (prijateljstvo, obitelj, seksualna prisnost); poštovanje (samopoštovanje, povjerenje, dostignuće, poštivanje od drugih); samopotvrđivanje (moralnost, kreativnost, spontanost, rješavanje problema, izbjegavanje predrasuda, prihvaćanje činjenica).

Pokušajte analizirati navedene potrebe pa će svakome biti jasno stanje. Više nismo u stanju pučanstvu hrvatske osigurati ni hranu. Zrak je istina sve čišći, zahvaljujući nestanku velikih zagađivača poput proizvodnje čelika ili plastike. A što se događa s vodom? Koliko ljudi strepi od gubitka zaposlenja ili kako se liječiti kada liječnici u najbolji godinama napuštaju zemlju. A Ministarstvo zdravlja nije osiguralo automatski prijam novih liječnika na staž.

Sjećam se jedne od strategija. One Mesićevog povjerenstva pod nazivom. »Informatizirana reindustrijalizacija«. Naslov mi se s današnjeg motrišta jako sviđa. Naime koncept 4. industrijske revolucije koji se sada promiče npr. u SR Njemačkoj upravo povezuje industriju s automatizacijom, informatikom, robotima pa i avatarima. Samo najprije treba imati industriju. Tamo je na jednom mjestu pisalo o nositeljima i pratiteljima razvoja. Dakle o velikim sustavima te pratećim srednjim i malim poduzećima. Ali toga nije bilo ni u »najavi« strategije, ali ni u zaključcima.

U jednom tekstu od 28. prosinca 2000. bilo je napisano da se iz svih do tada načinjenih strategija ne može shvatiti kako će Hrvatska zarađivati za vraćanje 24 milijarde USD duga (sadašnjih 156,4 milijarde kuna)i boljitak svog pučanstva. Čak su govorili da to i nije zadatak strategije. Možda još jedna misao iz tog teksta. »I ponovno su potpuno neprirodno samo jednom zvanju pripisane menadžerske sposobnosti. U SR Njemačkoj te Japanu i do 40 posto vrhunskih menadžera potječe iz kruga tehničara. Što još ne znači da su tehničari najbolji menadžeri. Ali su barem učili nešto ekonomije te ostalih društveno-humanističkih znanosti. Naime tehničari od 16,5 godina obrazovanja uče tehniku samo oko 3,5 godine. A drugi praktički ništa.«

Valja citirati misao nepoznatog autora iz 2000. »Trenutno me muči perspektiva mladih ljudi s kojima se svakodnevno družim. Naši gimnazijalci bi htjeli da im netko rasvijetli što oni mogu učiniti da se njihova situacija nakon završenog studija poboljša. Ovo je beznađe kojem se oni ne znaju i ne mogu suprotstaviti. «

Što se promijenilo u proteklih 15 godina. Zaključak valja ostaviti čitateljstvu. Može se pridodati neka ranija promišljanja.

Bez Harryja Pottera, strategije razvoja Hrvatske ne obećavaju uspjeh

Svi dosadašnji izrađivači svih strategije razvoja Hrvatske nisu odgovorili na temeljno pitanje: kako vratiti dugove i osigurati boljitak hrvatskog pučanstva? Je li to moguće na temelju postojećih modela ponuđenih strategija? Ili će biti nužno pozvati u pomoć Harryja Pottera?

Osnovna je misao da su tehnički i gospodarski ciljevi uvijek su u funkciji društvenih ciljeva. Koje određuje politika. Ona naručuje strategije. Jedna od zabluda je da se može odrediti nekoliko strateških pravaca. Tko je krajem pedesetih godina mogao predvidjeti takav razvoj računalstva kao alata informatike, mikroelektronike koja mnogo omogućuje u mobilnoj telefoniji ili računalima, ali i u industriji te razvoj danas prevladavajućeg lasera kao moćnog alata. Još pred četvrt stoljeća tko je mogao predvidjeti tako snažan razvoj onoga što se popularno naziva 3D tiskanje. Prve revolucionarne proizvodnje poslije 4,3 milijarde godina.

Međutim postoje pravci koji ne mogu bez države. Npr. velike investicije u LNG ili kemijsku industriju. A sve smo dopustili da probada ili je već propalo.

O važnosti proizvodnje autor dokazano piše gotovo tri desetljeća. Danas ima smisla govoriti o konceptu 4. industrijske revolucije. Zna se tko treba biti nositelj tog razvoja u Hrvatskoj. Uz uvjet da se stvori osnova za nju.

U koncepciji jedinstvene proizvodnje s područjima: prehrana, brodogradnja, stanogradnja, gospodarstvo (uključivo industriju), pomorstvo, promet, energetika i informacijska te komunikacijska tehnika, moguć je tek djelomični odgovor na pitanje o tome kako se uspješno razvijati.

Svjetski je trend da se novčano podupire poljoprivreda i to zbog ostvarivanja društvenih ciljeva. To nije ništa loše, trenutno je neizbježno, ali to je trošak za državni proračun. Trošak koji netko mora zaraditi. Svojedobno je Hrvatsko društvo za sustave (CROSS) organiziralo veliki broj tribina o hrvatskom proizvodu, hrvatskoj proizvodnji u funkciji odgovora na pitanje od čega će Hrvatska živjeti.

Jedna od mantri je informacijska i komunikacijska tehnika. Već odavno se traži odgovor na pitanje koliko je devizni suficit ili ipak devizni deficit te grane. A hrvatska proizvodnja plastike je praktički likvidirana a ostvarivala je neto devizni priljev viši od 200 milijuna eura. A nitko ne brine što proizvodnja plastičnih proizvoda ima devizni deficit već godinama na razini od 600 milijuna eura.

U zaključnom dijelu ovog teksta treba naglasiti. Od prof. I. Družića i prof. M. Heraka čuli su se podatci da je hrvatska znanost bitno bolja nego što dežurni dušebrižnici, posebno našijenci iz svijeta nastoje prikazati. Ako je Sveučilište u Zagrebu od najmanje 17 100 sveučilišta u svijetu, među prvih 500 ili 600, u najmanju ruku je izvrsno, jer se svrstava među kojih 3 %. A proračuni pokazuju da su naši znanstvenici znatno bolji od svojih kolega u SAD i Velikoj Britaniji po iskorištavanju raspoloživih sredstava. To je međutim jedna druga tema.

Kao sveučilišni nastavnika, već od osamdesetih godina postavljao sam studentima pitanje. A tko će mi zaraditi za mirovinu? A sada kada nam je dug toliko velik, mirovinsko osiguranje je na sve slabijim nogama. A kreditori će tražiti svoji novac natrag.

Prof. Igor Čatić

4

ICatic

Znanstvenik i sveučilišni profesor, inženjer strojarstva

Ocjene (12)


Respektira (7): RepopeR, Vjeran, deanmartin, Cogito, MDoresic, Laci, siouxica


Slaže se (4): Vjeran, Alumnus, MDoresic, Laci


Ne slaže se (1): Boljunac


Komentari (8)


'' Sada će nam stručnjak za društvene znanosti raditi strategiju obrazovanja. Zatvorit će izrađivače u izolaciju, možda kakav samostan. '' Bravo profesore MDoresic 0 0 0


Ono što je neosporna činjenica je to da bi 90% čitatelja iz ovog teksta izvuklo samo pitanje jesu li krivlji "plavi" ili "crveni" i bacilo se u svađu i matematička natezanja kojima bi nastojali dokazati kako su "oni drugi" bili odgovorni dulje. Alumnus 0 0 0


Važnije je pitanje da li bi da se možemo zadužiti za još 300 milijardi kuna znali stvoriti konkurentno i stabilno društvo i gospodarstvo. Znanje kao ekonomski resurs postao je conditio sine qua non ekonomskog rasta i razvoja! deanmartin 0 0 0


Bravo deanmartin ! Pogodio si srž problema sa svojim pitanjem. Pitanj ej isto kao kad bi pitao - može li Dinamo sa ovim igračima biti pobjendik Lige prvaka, a da ih platimo 100 puta više ? Ne bi ! Za dobar rezultat trebaju dobri igrači ! Laci 0 0 0


Autor je postavio pitanje, a na njega nije odgovorio ! Boljunac 0 0 0

Analiza

Novca ima za bogate, no ne i za Strunu

19.01.2015. 14:20, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

Vlada RH, preciznije njezino Ministarstvo zaštite okoliša i prirode (MZOP) ima novaca da podupire dobrostojeće i poznate (u svakodnevnom hrvatskom celebrities). Međutim nema već drugu godinu zaredom novaca za znanstveni projekt od najveće nacionale važnosti, Strunu (terminološka baza hrvatskoga strukovnog nazivlja). Što ima s time ministar zdravlja S. Varga? Poveznica je potpora kupcima elektromobila.

MZOP već drugu godinu zaredom s po 10 tisuća eura sufinancira nabavu elektromobila. Prema podacima objavljenim u Večernjem listu 13. siječnja, u 2014. je u Hrvatskoj kupljeno ukupno 40 takvih vozila. Među njima i 4 najprodavanija elektromobila u svijetu, Tesla Model (X). Primjerice 2013. kupljeni model koštao je 68.000 eura. Ima i onih od 120.000 USD. U svakom slučaju Hrvatska ima novaca za pomoć celebrities-ima.

Je li Hrvatska jedina koja to promiče? Poslužit ću se podacima iz jednog teksta kojeg sam objavio 2. travnja 2013. na portalu ZG-magazin. Kako je Hrvatska uvijek u trendu, a tek iznimno se suprotstavlja onima iz EU, proširit će se vrlo kratko tema i na ekološku Sotonu, plastične vrećice.

Da je Hrvatska uvijek u trendu, znači da se posvećuje sporednim problemima. U velikoj mjeri zahvaljujući i vrlim izvana zelenima, iznutra crvenima. Kojima su plastične vrećice kao tema kao fundamentalistima Sotona. Međutim elektroautomobili su osobito draga tema. Koju treba svim sredstvima promicati, pa i državnim potporama.

Samo jedan podatak o plastičnim vrećicama. Usprkos svim dugodišnjim naporima glasovite ekologistkinje M. Holy i njezinih doglavnika, Hrvatska se potpuno opravdano oduprijela EU inicijativi o njihovoj zabrani. Njih se nastoji zamijeniti skupljima, ekološki lošijim proizvodima na osnovi materijala jednog proizvođača iz EU. Za to MZOP zaslužuje pohvale. Međutim prilika je da se jasno napiše. Takvo suprotstavljanje zabrani potječe još iz 1993. Tome su pridonijeli svojim argumentima mnogi, posebno članovi Društva za plastiku i gumu. Pritom valja istaknuti jedno ime. Romeo Deša je sakupio na svom blogu ogromnu dokumentaciju o svjetskim kretanjima. A HGK je sve to samo uobličila i dostavila MZOP-a.

Izjava svojedobne Ministrice zaštite okoliša i prirode koja je najavila da će uvesti porez od 5.400 % na taj proizvod izazvala je nemjerivu štetu hrvatskom gospodarstvu. Ovih dana sam čuo izvrsnu vijest. Jedan proizvođač vrećica proizveo je u 2014. godini 13.500 tona tog proizvoda, nekoliko puta više nego što ih se potroši u Hrvatskoj. Ta je tvrtka danas pretežni izvoznik na najzahtjevnija tržišta.

                                   Dvije punionice na 1 automobil

Objektivno za hrvatsku stvarnost je posjedovanje elektromobila zaista sporedna tema. U Hrvatskoj je u 2014. prodano ukupno 39.187 vozila, do čega otpada na osobna vozila 33.962 primjerka. Dakle na elektroautomobile punih 0,12 %. Tipično političko skretanje pozornosti s osnovnih problema. Na toj je liniji odluka Povjerenstva za sukob interesa koje je opomenulo Ministra zdravlja koji je iskoristio pravo hrvatskog građana da kupi elektromobil. Osnovni problem Hrvatske je vrlo jednostavan. Od čega će Hrvatska živjeti? Sada živi od zaduživanja. O tome se ne govori.

Nisam jedini koji po ne znam koji puta ponavlja. Hrvatska može biti ponosna na elektromobil iz garaže prodan za fantastičnu sumu i to u inozemstvo. Posebno zato što sve prognoze ukazuju na svjetlu budućnost elektromobila. Države plaćaju čak i poticaje da se kupi takvo vozilo. Nema ozbiljnijeg proizvođača osobnih vozila koji nema dokazni primjerak ekološke osviještenosti, elektromobila. Najčišće vozilo svih vremena. Ide na struju iz utičnice. Ali onima na daljinu, gdje se proizvodi taj oblik energije, predstavlja nemalo ekološko opterećenje.

Jedan hrvatski novinar koji se stručno bavi automobilizmom pred koju godinu putovao je od Trsta do Ženeve i natrag. I susreo čak dva elektromobila. Ali je zato Hrvatska proglasila punionice za elektromobile poslovnom prilikom, jasno za Hrvatsku.

»Prof. D. Škrlec s FER-a u Zagrebu (sada ORaH-ovog eurozastupnika), očekuje se da bi do 2020. Hrvatska mogla imati 15 do 20 tisuća električnih vozila. Dodaje da ih je trenutačno, u raznim verzijama i ne računajući hibridne serijske automobile, u našoj zemlji maksimalno 15. (d. a. sada ih ima više, jer je u 2014. pridodano njih 40. A nešto je kupljeno i u 2013.).

… Europska energetska direktiva određuje da do 2020. Hrvatska mora imati 38.000 punioca za električne automobile, a od čega njih 4.000 trebaju biti javne. Cijena 5.000 do 30.000 eura. Dakle, dvije punioce za jedan elektromobil, odnosno na 5 elektromobila 1 javna punionica.«

                                U EU 2020. čak 2,2 % elektromobila

Hrvatska je ozbiljno pristupila problemu e-mobilnosti što pokazuje i činjenica da se u akciju uključio i HEP i postavio svoj europski cilj. Već je osnovan sustav pod komercijalnim brendom ELEN (električna energija). U siječnju 2013. izabrano je i eko-dizajnersko rješenje. Svaka čast, ali jedno pitanje se nameće samo po sebi. Zašto HEP? Pa treba povećati potrošnju električne energije. Naime na nedavnom skupu u HAZU čulo se. »Na pitanje o potrošnji električne energije u Hrvatskoj, jedan od predavača, dr. sc. Ivica Toljan iz istraživanja i razvoja HROTE, odgovorio je da posljednjih pet godina ona stagnira na oko 17,5 milijardi kWh. Kako trajno raste u Hrvatskoj proizvodnja hladnijeg zraka (klimatizacija) a nema naznake reindustrijalizacije, očito da HEP porast potrošnje traži u punjenju elektromobila.

Valja pridodati. »Na području EU-a postoji oko 200 milijuna osobnih vozila. Očekuje se da će do 2020. Njemačka proizvesti milijun električnih vozila, Velika Britanija 1,5 milijun, a Francuska čak dva milijuna.« Dakle uz pretpostavku da broj klasičnih osobnih vozila unutar EU-a ostane isti, udio elektromobila bio bi 2020. čak punih 2,2 %. Na što liči ova promidžba elektromobila? Na onu bioplastike. Koja je sada na 0,7 % a do 2020. bit će slično kao elektromobili.

Ima li elektromobil budućnost? Svakako da ima. Veliki proizvođač plastike Borealis 2013. je naglasio kako plastika može smanjiti potrošnju bilo kojeg vozila. Evo njihovih stavova.

»Do 2030. godine gradsko stanovništvo povećat će se za 60 % što zahtijeva povećanje broja vozila, a time i energije za 50 %. Jedno od rješenja je uvođenje elektromobila u gradove. Pritom nije u pitanju ukupna bilanca stakleničkih plinova, jer netko i negdje treba proizvesti energiju, već je riječ o posljedicama urbanizacije koja će brojem vozila uništiti zrak u gradovima. … Može se složiti s prognozom stručnjaka koncerna VW da elektromobil nije mrtav. Međutim, pred elektromobilima još je dug put do masovnije uporabe. Ponajprije, mora im se sniziti cijena i povećati prijeđena udaljenost.«

                            Zašto nema novaca za Strunu?      

Za sada, podupiranje elektromobila u zemljama koje još dugo ne će biti vodeće u EU, vrijedi „tko nema kruha, neka jede kolače“. A u one koji nemaju ni za kruh je projekt od najveće nacionalne važnosti. Struna.

Ne namjeravam pisati o dostignućima Strune. Oni su veliki. Međutim nametnula su se dva problema. Ono što je stvoreno na raznim područjima mora se usuglasiti. Za to su potrebna, istina skromna sredstva, ali ipak netko mora dati novac. Drugo, mnogo važniji mora se nastaviti s izradbom stručnog nazivlja.

Međutim Hrvatska zaklada za znanost već 2 godine ne podupire taj projekt. Postavljam pitanje čelništvu Zaklade zašto nema novaca upravo za taj projekt. Ima 400 tisuća eura za uvoz elektromobila iz državne riznice, a nema pola sume za Strunu. Izgovor da su neki znanstveni projekti u prednosti, postavljam pitanje kakvi su to epohalni projekti za koje mora biti novaca.

Dokazano, naši političari brinu da ima novaca za razne sporedne aktivnosti, kao što je sufinanciranje nabave elektromobila koje kupuju vrlo dobro stojeći. A zato nema novaca za druge djelatnosti. No osnovno pitanje ostaje, od čega će Hrvatska živjeti.

4

ICatic

Znanstvenik i sveučilišni profesor, inženjer strojarstva

Ocjene (7)


Respektira (6): Panter, RepopeR, Vjeran, Gospon_Fulir, VeNLO, siouxica


Slaže se (1): RepopeR


Komentari (5)


Hrvatska će preživjeti kao administrativna jedinica, međutim puno je bitnije pitanje hoće li preživjeti Hrvati. I je li nam do toga uopćće stalo. VeNLO 0 0 0


S pravom se upozorava na potrebu razvoja hrvatskog stručnog nazivlja. Međutim, kad gledam što nam se s jezikom događa, nama treba projekt kojim ćemo štititi materinji jezik. A ne da ivent suksida kad se pretvori u hepening i slične bedastoće.Servus! Vjeran 0 1 0


Treba napraviti mali operativni tim koji će sam,ali i davati potporu drugima u prevođenju raznih OpenSource, ali i komercijalnih softvera koji se lagano ili malo teže mogu prvoditi na Hr. To nije zahtjevno/skupo,ali je neviđeno korisno u više pravaca RepopeR 0 0 0


Članak je odličan. Jedino mi je STRUNA nekako nepovezana sa ekologijom. Ima puno zapostavljenih , a izuzetno važnih projekata, možda se mogao naći neki bliži temi. Samo mala primjedba, bez namjere da umanjim kvalitet članka. Panter 0 0 0


Panter, ako sam dobro shvatio STRUNA zapravo dolazi od STRUčno NAzivlje. Servus! Vjeran 0 0 0

Analiza

Novca ima za bogate, no ne i za Strunu

19.01.2015. 14:20, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

Vlada RH, preciznije njezino Ministarstvo zaštite okoliša i prirode (MZOP) ima novaca da podupire dobrostojeće i poznate (u svakodnevnom hrvatskom celebrities). Međutim nema već drugu godinu zaredom novaca za znanstveni projekt od najveće nacionale važnosti, Strunu (terminološka baza hrvatskoga strukovnog nazivlja). Što ima s time ministar zdravlja S. Varga? Poveznica je potpora kupcima elektromobila. MZOP već drugu godinu zaredom s po 10 tisuća eura sufinancira nabavu elektromobila. Prema podacima objavljenim u Večernjem listu 13. siječnja, u 2014. je u Hrvatskoj kupljeno ukupno 40 takvih vozila. Među njima i 4 najprodavanija elektromobila u svijetu, Tesla Model (X). Primjerice 2013. kupljeni model ... više >

4

ICatic

Znanstvenik i sveučilišni profesor, inženjer strojarstva
  • 6
  • 1
  • 0
  • 5

Analiza

Okometrijske procjene prof. Đikića i natprosječni uspjesi znanstvenika s IRB-a

21.11.2014. 14:49, Nakon chata sa Đikićem: Je li nam doista 70 posto znanstvenika neproduktivno? Što učiniti s njima?

Čitajući izjave nedvojbeno jednog od najuspješnijih hrvatskih znanstvenika s područja najopćenitije, znanosti o životu (eng. life sciences), prof. dr. sc. I. Đikića na chatu Barometra, pozornost mi je privukla njegova ocjena znanstvenika koji rade u Institutu Ruđer Bošković. Po okometrijskoj ocjeni tog svjetski poznatoga i priznatog znanstvenika, zaposleni u IRB-u postižu natprosječno dobre rezultate. Postavlja se pitanje što potiče tog znanstvenika, a nije jedini, da svoje dragocjeno vrijeme troši na analizu, zapravo po njihovom mišljenju nesposobnosti ljudi koji rade u hrvatskoj znanosti.

Prof. I. Đikića upoznao sam 23. prosinca 2002. kada smo gostovali u emisiji Znanstveno sučeljavanje Hrvatske televizije zajedno s akademikom V. Paarom (HT, 1. program), a u povodu dodjela Nobelovih nagradâ u 2002. Tada sam stekao dojam o toj osobnosti koji nisam promijenio do danas.

U proteklih dvanaestak godina, prof. I. Đikić osim što postiže svjetski priznate rezultate, vrlo mnogo vremena posvećuje hrvatskom medijskom prostoru u kojem prenosi svoje poruke. Ne samo o svojoj uspješnosti, zbog koje bi trebao obvezno biti članom HAZU-a. Besprijekorno obučen tumači mladima kako znanost omogućuje bogatstvo i prepoznatljivost. A onim znanstvenicima koji rade u hrvatskim uvjetima tumači kako su nesposobni, nisu produktivni itd.

Slično nastupa još jedan vrlo uspješni znanstvenik prof. I. Štagljar iz Kanade. tumači slično. Mi smo uspjeli u svijetu, mi smo velikani kojima je dopušteno da se onima koji rade u zemlji obraćamo kao nesposobnima i neproduktivnima. Bila bi zanimljiva psihološka analiza takvih ponašanja.

Vaš uspjeh su započeli graditi hrvatski treneri

Prvo pitanje koje postavljam, gdje su ti velikani studirali i tko ih je doveo do toga da se mogu otisnuti u svijet. Njihovi hrvatski treneri, svi sa Sveučilišta u Zagrebu. Valja to oprimjeriti. Do sada sam jedini nastavnik u 33 godine dodjele International Education Award koju dodjeljuje Society of Plastics Engineers sa sjedištem u SAD, a koji je izvan Sjeverne Amerike. Bilo je to još daleke 1998. U tu nagradu je ugrađen i moj prvi volonterski inozemni staž u Centre d'études des matières plastiques, Pariz, Francuska. Radio sam pod vodstvom prof. P. Duboisa i prof. M. Chataina. Osim u rješavanju zadataka Centra sudjelovao sam i u radu sa studentima Ecole Nationale Supérieure des Arts et Metières (ESNAM). Kao volonter na kraju staža zamolio sam prof. P. Duboisa da mi napiše svojevrsnu preporuku. Na prvo mjesto stavio je da je moj rad u Centru svjedočio da sam izvrsno obrazovan na svom matičnom fakultetu. Ne samo usput. Nitko me nije pitao za diplomu i popis radova. Razgovarala su obojica profesora sa mnom. Shvatili su da sam dobro obrazovan i da donosim iskustvo koje inženjeri mojih godina obično nemaju (tijekom studija radio sam kao konstruktor kalupa i strojeva za preradu plastike). Istina, pokazao sam i jedan stručni rad iz časopisa Strojarstvo objavljen 1963. Koji je kasnije preveden na francuski i otvorio mi karijeru u Njemačkoj i sve što je iz toga proizašlo. Kako su naši nastavnici tako slabi znanstvenici a proizvode robu za svjetsko tržište. Kao što su Modrići, Manđukići i drugi prerasli hrvatsku ligu, tako su Đikići, Štagljari i drugi prerasli stvarno nepovoljne prilike za znanost u Hrvatskoj. I sretno im u svijetu.

Okometrijska procjena

Na pitanje kako ocjenjuje IRB kao najveću hrvatsku znanstvenu ustanovu koja postoji preko 60 godina i zapošljava 800 osoba i kako ocjenjuje njihove rezultate i znanstvenu produktivnost, slijedio je pravi okometrijski odgovor.

»Očekivao bih puno veće (o. a. vjerojatno bolje) rezultate od toliko znanstvenika. IRB nije izuzetak u Hrvatskoj, vjerojatno je samo manji broj tamošnjih znanstvenika produktivan. Tamo postoji možda 50 kvalitetnih znanstvenika koji bi u pravoj sredini mogli biti produktivni na njemačkoj razini. Još 100-injak njih ima drugu razinu, također produktivnu, jer u znanosti nije potreban samo vrh i krema. I tu je još treća kategorija, još njih 100, malo ispod druge, koji bi trebali biti spona suradnje i vlastite kreativnosti. Preostale bih uključio da temeljem svojih sposobnosti pokušaju dobiti vlastite grantove ili alternativne projekte.«

I sada objašnjenje izraza okometrijski. Onako, od oka, procijenjeno. Po mojim podatcima IRB ima oko 330 znanstvenika i nešto više od 150 znanstvenih novaka (oni koji se pripremaju da jednog dana budu samostalni znanstvenici). U analizi pretpostavit će se, sposobnosti zaposlenih znanstvenika i znanstvenih novaka u IRB raspoređeni su po normalnoj ili Gaussovoj krivulji. Po toj krivulji samo 3 do 4 % promatrane skupine zaslužuje naziv genije ili izvrstan. Dalja analiza se odnosi samo na onih oko 330 znanstvenika. Po toj računici u IRB-u trebalo bi djelovati samo 10 do 13 izvrsnih znanstvenika. A ugledni svjetski stručnjak tvrdi da ih ima pedesetak. Ta ocjena može biti po okometrijskoj metodi i pretpostavlja postojanje jedne nove krivulje raspodjele. Po kojoj su znanstvenici iz IRB-a natprosječno uspješni, upravo suprotno od onoga što tvrdi prof. I. Đikić. Pribroji li se tome još onih 200 koje spominje, dovodi se u pitanje samo osamdesetak znanstvenika. Sigurno je da ih ima petnaestak koji ne zaslužuju da se kite nazivom zaposlenik IRB-a. Slična razmatranja vrijede i za znanstvene novake.

Trideset i dvije godine do stalnog radnog mjesta

Još jedan stav prof. I. Đikića zaslužuje analizu. »U našem institutu u Frankfurtu samo su dva doživotno stalno zaposlena profesora, ostali su na trolling 5 (evaluacije svakih 5 godina).« Odgovor glasi. Došao sam na Fakultet strojarstva i brodogradnje 1965. Bio sam provjeravan svakih pet godina do 1997. kada sam izabran u trajno zvanje redovitog profesora. Dakle pune 32 godine, nisam imao osigurano trajno radno mjesto.

Već ova dva podatka govore da se treba ipak malo bolje udubiti u stvarno stanje, a ne s visoka tumačiti ono što nam kao svjetsku mudrost nudi ugledni znanstvenik iz Njemačke. Dok će nam razni sveprisutni profesori određivati pravila izbora po tzv. međunarodnim kriterijima koji se temelje na besplatnoj rasprodaji hrvatske pameti stranim izrabljivačima (banke podataka), dok se ne priznaje rad na projektima, izumima itd., hrvatska znanost dobivat će sve manje novca. Potencijalnog proizvodnog gospodarstva koje stvara novu vrijednost je premalo (svaka čast Njemačkoj) pa nema novaca za ništa. To je druga tema. Ipak dodatak. Ovaj je autor na najvišim razinama u posljednje četiri godine dva puta predlagao da politika pozove hrvatske znanstvenike da pripomognu izlasku iz krize. Uzalud, jer o hrvatskoj znanosti odlučuju vrhunski znanstvenici koji pretvaraju hrvatske znanstvene časopise u drugorazredne podružnice kineskih znanstvenika ili koji tvrde da je samo prirodna znanost, znanost. A i tehničari bi se trebali preispitati jesu li učinili sve što se može. Pritom informatika je samo dio rješenja. Cijeli IT-sektor temelji se ipak na realnim proizvodima, kabelima, osobito optičkim. Netko to mora načiniti. No to je druga tema.

Dušobrižnicima poput prof., I. Đikića i prof. I. Štagljara hvala što posvećuju svoje vrijeme i ovoj zemlji i njezinoj znanosti. Ali Hrvatska treba ipak druga i brža rješenja od onih što će biti možda lijek za x godina. I neka ne zaborave tko ih je odgojio da su se mogli otisnuti u svijet. Ponovimo, hrvatski treneri.

5

ICatic

Znanstvenik i sveučilišni profesor, inženjer strojarstva

Ocjene (9)


Respektira (6): Vjeran, VeNLO, Laci, draxy, visitor, siouxica


Slaže se (2): Vjeran, Laci


Ne slaže se (1): visitor


Komentari (20)


Slažem se Zagorec s tobom, ali budimo pošteni pa priznajmo da ni Đikić, ni Radman nisu ništa drugo nego ono što ti nazivaš "astrofizičarima". A šahtovi koji se lome i odbijanje veštačenja koliko košta bojanje tunela su prave sramote za struku Laci 0 0 0


Laci mislio na zagrebačke autohtone kolničke "potonule" u cestu šahtove koji su nerješivi naučni problem za Bandiće a i za moj auto a da o saobraćajkama ko ova zadnja s policijskim kombijem ne govorimo. Prevladava astrofizika. Uloženo/Dobiveno-1000 Zagorec 0 0 0


Već dugo pripremam tekst o znanstveno-obrazovnoj problematici ... možda "skupim hrabrosti" i objavim ga. Pokušat ću, ovdje, nešto sažeti u komentaru ... Moja definicija "vrhunskog trenera" je - onaj koji napravi najmanju štetu razvoju talenta. Panter 0 0 0


Vrhunski trener ne mora biti (i najčešće nije) vrhunski znanstvenik. Puno je važnije da je vrhunski psiholog dovoljno zreo za objektivno vlastito pozicioniranje u znanosti. Je li g. Đikić imao takve trenere koje ne želi zaboraviti? Treba njega pitati Panter 0 0 0


@ICatic Pošto je u tekstu spomenut i g. Paar, upitao bih vas jeste li pogledali njegove knjige za Fiziku za gimnazije? Mislim da su te knjige dokaz da se g. Paar ne smije baviti trenerskim poslom. Bar ne za srednje škole. Tema je preosjetljiva. Panter 0 1 0

Analiza

Obrazovanje za radno mjesto

03.11.2014. 09:15, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Što je potrebno da se obrazujete za radno mjesto? Uz odgovarajuće opće obrazovanje, u pravilu koji tečaj ili dva. Kojeg može održati svatko. No, može i politički podržavano privatno učilište. A što treba studirati za radno mjesto mogu vas poučiti i maturanti koji prate hrvatske trendove. Kojima roditelji mogu omogućiti školovanje na učilištima koja su već na burzi. Možda je ipak nužan i Zavod za gospodarsko planiranje.

Po objavi teksta Obrazovanje za životni vijek (Barometar, 8. listopada 2014.) pristigli su brojni komentari. Da nikoga ne zanima tamo neka 2075. ili 2080. Da Hrvatska treba najhitnije odrediti koji su joj kadrovi potrebni za narednih nekoliko godina. Pa makar im u tome pomogla i D. Pack.

Pokazalo se da maturanti bolje prate sadašnje trendove od ovog nazovi futuriste. Svjedoči o tome i tekst Razgovor maturanata Ive i Ane (Zg-magazin, 21. listopada 2014.) iz kojeg će se prenijeti sažeto osnovne misli uz male prilagodbe.

Ana je izjavila da želi studirati za radno mjesto javnog bilježnika i obrazložila svoju odluku. »Prateći hrvatske trendove koje određuju političari, mislila sam da ću studirati npr. menadžment u turizmu ili nešto za potrebe zdravstvenog turizma. No tada sam čula da javni bilježnici uz podršku države (25 % poreza) svoje tarife, koje su enormno porasle posljednje dvije, tri godine, određuje uvidom u imovinsko stanje, npr. u bankovne račune. Stoga sam se odlučila studirati za to radno mjesto.«

                                            Razgovor maturanata

Upućeni Ivica je objasnio Ani da se to ne može studirati, već da se mora najprije studirati pravo, po bolonjskom procesu pet godina (prije je bilo dovoljno 4 godine) i da se tek tada može odlučiti za to radno mjesto. Pa kako, pita Ana, da je npr. tehničarima dosta i tri godine za studij za radno mjesto?

I nastavi Ana, a što ćeš ti Ivice studirati? »Htio sam studirati za neko proizvodno zvanje, poput strojarstva, koje će mi s nazivom mag. strojarstva omogućiti da cijeli radni vijek proveden u okviru strojarstva, ako se ne odlučim baviti politikom.« Ana nastavi, i zašto to nećeš studirati? »Zato, jer me je nedavno uvjerilo naše visoko izaslanstvo svojoj posjetom SAD, da je prastara ideja jednog od prvih promicatelja IT-a u Hrvatskoj koji je još 1986. predložio da Hrvatska živi od računala, zapravo izvrsna ideja. Dakle studirat ću za radno mjesto. Kako mi to može omogućiti moj otac plaćajući tridesetak tisuća godišnje za moje obrazovanje, upisat ću neko elitno privatno učilište koje omogućuje studij za IT-područje. Posao mi je zajamčen. Mislim da je moj otac prihvatio moje objašnjenje, uz jedan dodatak. Takva elitna učilišta svuda u svijetu, pa tako i u nas, vrlo djelotvorno studente uvjeravaju da je sustav kojeg jednog dana trebaju postati dijelom, najbolji gospodarski sustav. Koji je omogućio da moj vrlo uspješni otac financira moj studij za bakalara.«

Uporna je Ana, pa ima li takvih učilišta u Hrvatskoj? Pa naravno da ima, kada profesori prelaze iz javnog sektora u takva učilišta. Koja uživaju i snažnu političku podršku, ne samo domaćih političara već onih iz Europe, poput povjerenice za Hrvatsku D. Pack.

Sada je riječ ponovno uzeo Ivica. »Ana, a nemamo li mi u Hrvatskoj previše ekonomista i pravnika, pa kažu i javnih bilježnika?« »Tja, odgovara Ana, tko to zna. Nekada je postojao Zavod za privredno planiranje. Rekao mi je moj otac da je jedan od direktora bio i ugledni ekonomista prof. dr. sc. Mato Crkvenac.« A što je to radio taj Zavod i kako bi se on danas zvao?

      Političari traže da im se kaže i broj stručnjaka za pojedina područja

Po analogiji treba bi se zvati Zavod za gospodarsko planiranje i raditi planove razvoja za pet godina. Pa to je socijalistička izmišljotina, pa što to nekome pada na um, protestira Ivica.

»Da su u tom Zavodu baš znali planirati zvanja i zanimanje za narednih pet ili 10 godina, ne znam. Pričao je mojima svojedobno jedan zaposlenik u Zavodu da nisu pogodili pripremajući petoljetku, prvu u šezdesetim godinama, jer nisu predvidjeli pojavu lasera (1957.), mikroelektronike i tako masovnu uporabu računala tih godina. Ali su isplanirali izgradnju OKI-ja (počeo radom 1963.) koji je i pod imenom DIOKI bio moćan izvoznik. A danas je likvidiran.«

Pa što nam treba Zavod? Da političari mogu brojčano kazati koliko im kojih zvanja i zanimanja treba u narednih pet ili eventualno deset godina. Prognoziranje povjesničarima nekako teško ide.

A što bi mogao raditi taj Zavod. Npr. pozabaviti se brojem nezaposlenih mladih stručnjaka i provjeriti ima li zaista u Hrvatskoj previše novinara, ekonomista, pravnika i sličnih zvanja i zanimanja, a što nedostaje barem za predvidivo razdoblje. Naime očito je, oni koji tijekom cijelog razdoblja postojanja ove države određivali uvoz naprijed, izvoz stop, a smješteni su na Kennedyjevom trgu, neće nikada proglasiti da nema posla za sve ekonomiste, jer i na mnogim područjima tog zvanja i zanimanja, roboti i avatari preuzimaju posao. Pa pisac ovog teksta više ne gubi vrijeme u banci da nešto uplati, već to radi iz svog naslonjača. A oni napredniji imaju pametne telefone, pa to rade npr. i u tramvaju.

Možda bi taj Zavod moga pratiti npr. članke koji govore o reindustrijalizaciji SAD od čega će profitirati jako izvozno orijentirano njemačko gospodarstvo. A mogli pri proučiti i značenje akronimâ STEM i MINT i što od toga trebaju znati svi u Hrvatskoj. Naime to sve skupa ima smisla ako bi u tom Zavodu radili stručnjaci, a ne znanstvenici koje se tjera da pišu besplatno ili da plaćaju objavu u stranim časopisima.

                  Što bi radio Zavod za gospodarsko planiranje?

Akronim MINT (mathematics, information sciences, natural sciences, and technology) je matematika, informatika (o.a. koja uključuje informacijske znanosti), prirodne znanosti (u hrvatskom se science mora prevoditi kao prirodna znanost, a ne znanost, nj. Wissenschaft) i tehnika.

Akronim STEM znači science, technology, engineering and mathematics. Jedino je neupitan prijevod za matematiku. Kako prevesti technology i engineering. Engineering je nedvojbeno tehnika. A što s tehnologijom? Održao sam 18. siječnja 2011. predavanje za Zagrebačkom lingvističkom krugu u svojstvu voditelja ERPOHENA (Elektronički rječnik polimerstva – hrvatsko-englesko njemački, završen 2014.). Kao sažetak dva desetljeća dugih istraživanja naziva tehnologija, naveo sam dvadesetak značenja riječi engleske riječi technology. Primjera radi: ova nova tehnologija (naziv za računalnu opremu), tehnologija dramskog strukturiranja, dodvoravanje neprijatelju je opasna tehnologija, itd. Zato se odlučujem da u STEM-u upotrijebljen naziv technology treba prevesti kao informatika. Dopunski argument je da se tehnološka poduzeća smatraju ona koja se bave informatikom.

Pravo je pitanje, zašto je važno poznavati navedene akronime? Oba akronima čvrsto su povezana u SAD s imigracijskom politikom i oni koji pokrivaju navedena područja su u prednosti.

Važnost MINT-a ili STEM-a za hrvatsko gospodarstvo i potrebne kadrove mogao bi proučavati predloženi Zavod. Naime nema više planske politike, pa se postavlja pitanje a tko zna, što se uopće radi u Hrvatskoj. Razni carinski brojevi i slično ne pokrivaju dovoljno precizno što se stvarno radi.

Čudi me da pripadnici akademske zajednice traže profil kadrova za narednih nekoliko godina, kada se uopće ne zna što će Hrvatska raditi u narednom razdoblju. Svake godine novi strateški pravac. I da se zalažu za redovno obrazovanje za radno mjesto. Koje će se mijenjati svakih nekoliko godina. Prema nedavnoj anketi u SR Njemačkoj samo 50 % ispitanika očekuje da će raditi u istom poduzeću na istom radnom mjestu do 2025.

                                 Proučavajmo MINT (STEM)

Pokazalo se na primjeru prijevoda akronimâ STEM i MINT zašto je važno precizno hrvatsko nazivlje. Do kojeg osim par iznimaka, hrvatska znanstvena zajednica ne vodi računa. Naime ne mora više pisati knjige, skripta, članke na hrvatskom jeziku, jednom od regionalnih jezika unutar našeg jezika kako to tvrdi EU i protagonisti te politike, pa i na ovim prostorima.

Obrazujmo za životni vijek, a ne za radno mjesto. Tko zna kako će izgledati radna mjesta u budućnosti. Mogu si predočiti da će me jednog dana, ako dovoljno dugo poživim, u kući šišati humanoidni robot. A do tada su radna mjesta koja traže ručne vještine u prednosti. Sve ostalo će se bitno mijenjati.

Kao u svim zemljama, zlatnu mladež treba usmjeriti na politički moćna privatna učilišta, koja jamče da treba i dalje nastojati da bude što manje sve bogatijih i sve više siromašnih. Kome treba misleća srednja klasa.

Kao što se vidljivo iz ovog teksta, nazivlje je prvorazredno političko pitanje. Stoga valja jednom zgodom raspraviti za političku javnost, kojoj se obraća ovaj portal dva naziva: technology i design. Sada svi dizajniraju i svi su tehnolozi. A definicijski gotovo nitko nije tehnolog, već tehničar.

4

ICatic

Znanstvenik i sveučilišni profesor, inženjer strojarstva

Ocjene (9)


Respektira (6): visitor, Plastik, siouxica, Vjeran, NikiPapalina, draxy


Slaže se (3): Plastik, Vjeran, NikiPapalina


Komentari (3)


Hvala vam od sveg srca za ovaj članak. Ovo je tema koja utječe na sve nas, a od akademske zajednice nigdje ni riječi. Kada intelektualci počnu glumiti 3 majmuna (ne vidi, ne čuje, ne govori) ode Lijepa Naša vrit tj. tu gdje smo sad. Moj duboki naklon NikiPapalina 0 0 0


Otvaraju se odlična pitanja i slažem se da o njima valja ne samo diskutirati već i donijeti nekakve konačne zaključke. No, koliko nam je stalo do našeg jezika, ne vidim da će ova rasprava preći u masovnu. Prije će ići po kružocima. Pozdrav! Vjeran 0 0 0


Kolega Čatić "u sridu". Hvala na upozorenju. Akademska zajednica bi moralo vući naprijed, ali neovakvo kakva je. Po intrenetu je kružio vic, za jedno prestižno privatno učilište; "Sutra imam ispit iz matematike, a još nisam ponovio razlomke". VSimoncic 0 0 0

Analiza

Obrazovanje za radno mjesto

03.11.2014. 09:15, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Što je potrebno da se obrazujete za radno mjesto? Uz odgovarajuće opće obrazovanje, u pravilu koji tečaj ili dva. Kojeg može održati svatko. No, može i politički podržavano privatno učilište. A što treba studirati za radno mjesto mogu vas poučiti i maturanti koji prate hrvatske trendove. Kojima roditelji mogu omogućiti školovanje na učilištima koja su već na burzi. Možda je ipak nužan i Zavod za gospodarsko planiranje. Po objavi teksta Obrazovanje za životni vijek (Barometar, 8. listopada 2014.) pristigli su brojni komentari. Da nikoga ne zanima tamo neka 2075. ili 2080. Da Hrvatska treba najhitnije odrediti koji su joj kadrovi ... više >

4

ICatic

Znanstvenik i sveučilišni profesor, inženjer strojarstva
  • 6
  • 3
  • 0
  • 3