Reputacija 4

"...Oprostite, ja sam puno toga pročitao i držim da dosta toga znam..."

  • Bodova 101.1
  • Analiza 18
  • Ocjena 92
  • Anketa 12

Analiza

Noćna mora "filokomunista" - kako se svađati sam sa sobom ?

29.01.2016. 14:24, Što prvi potezi i najave Tihomira Oreškovića govore o njemu kao budućem premijeru?

Dočekali smo Vladu, dočekali smo i prvu "veliku" aferu i smjenu ministra i možemo otprilike nazrijeti kuda stvari idu.

Valjda je svima jasno da tzv. "nemoguća misija sa mogućim ishodom" Bože Petrova i nije mogla završiti nikako drukčije nego sveopćom svađom svih sa svakime i posljedično, grozničavim hvatanjem za ideološke slamke, koje se uvijek izvuku kad nema drugih argumenata protiv političkih oponenata. U člancima koje sam nakon izbora ovdje objavljivao, često sam ponavljao jednu tezu, u koju sam sada apsolutno uvjeren - u Hrvatskoj se događa nešto potpuno drukčije od svega onog što se događalo u proteklih 16 godina, a s obzirom na iskustvo, sve što je drukčije, u ovom trenutku za Hrvatsku može biti samo dobro. Dobro zato što je - drukčije.

Ono što je pozitivno u cijelom ovom političkom (naizgled) kaosu, jest činjenica da smo dobili Vladu koja je, po svemu, totalno atipična za Hrvatsku. Zašto pozitivno? Zato jer već po svome ustroju, a i po dosad pokazanom, mijenja ustaljene uzuse vladanja ovom državom. I zato jer je kao takva otporna na političko-ideološke afere i jer djeluje poput sedativa na uspjenjene oporbene redove, koji jednostavno ne razumiju kako je moguće imati vladu koja se ne bavi ideologijom i koja ne njeguje kult ličnosti premijera. Oni to jednostavno - ne razumiju.

Prvi, težak autogol, SDP i partneri su si već zabili prvi dan u Saboru, a Tim Orešković je iz toga izašao praktički neokrznut. Premijer koji dolazi iz poslovnih krugova, gotovo pa nepoznat široj javnosti i vrlo slabo upućen u hrvatsku političku realnost. S tim i takvim premijerom, hrvatski oporbeni politički jal ne zna što bi. Uperili su SDP-ovci tešku stranačku artiljeriju i zasuli premijera neviđenom kanonadom ideološko-političkih objeda, privatizirali prvu sjednicu Sabora za temeljit repetitorij iz povijesti partizanstva i ustaštva, "otkrili" cijeloj javnosti tko su to masoni, iluminati, filofašisti, filoustaše, filo....(što god), a postigli su samo to da je premijer stoički i elegantno izignorirao njihovu diverziju i poklopio ih jednom jedinom rečenicom tipa "dajte, ljudi, da smo se u firmi ovako jalovo prepucavali oko gluposti, davno bi propali". Pokazao im je jasno i nedvosmisleno da će njegov pristup poslu biti apolitičan i samozatajan. A to je sadašnjoj oporbi najgora noćna mora. Bez narcisoidnog premijera kojeg se može napadati na osobnoj razini, bez ideoloških sukoba, bez filoustaša i filofašista, SDP je prazna priča. Logično, jer oni nisu ništa drugo do interesna skupina filokomunista, koji se uglavnom služe filostaljinističkim metodama neragumentiranih i paušalnih objeda i optužbi na račun protivnika (u čemu je drug Stazić neprikosnoveni autoritet).

Drugi autogol SDP si je zabio slučajem Hasanbegović. Činjenica da Hrvatska počiva na antifašizmu je floskula, kaže novi ministar kulture. I jest, ako antifašizam interpretirate onako kako se u Hrvatskoj to radi od 1945.

Povjesničar Norman Davies, u svojoj knjizi Europe at War 1939–1945: No Simple Victory argumentira da antifašizam nije koherentna politička ideologija već prije "prazna kutija", i čisti "politički igrokaz" stvoren od Josifa Visarionoviča Staljina, te proširen Sovjetskom propagandom u pokušaju da se stvori dojam da će se zapadni demokratski lideri, u pridruživanju SSSR-u na platformi protiv fašizma, politički suglasiti sa komunizmom i "diktaturom proletarijata". Sir Winston Churchill jedini nije nasjeo na Staljinov trik, dok su ostali zapadni lideri uglavnom uletjeli u zamku. Da je Churchill bio u pravu, pokazalo se kad je sovjetski "antifašizam" pokazao svoje pravo lice u Molotov-Ribbentrop paktu u kojem su SSSR i Treći Reich dogovorno koordinirali agresiju nad Istočnom Europom. Možete li danas reći o Churchillu da je fašist? Sigurno ne. Ali čovjek je odbio biti "antifašist" onako kako je to postavio Staljin.

Antifašizam, dakle, nije ni komunizam, ni socijalizam, ni SKJ, ni SKH, ni SDP, ni Josip Broz, ni Ivica Račan, a najmanje Zoran Milanović. Antifašizam je etička vrijednost čovjeka bez obzira na vjeru ili političko usmjerenje. Vjernik može biti antifašist (antifašističke vrijednosti su tek manji podskup vrijednosti npr. katoličanstva). Desničar može biti antifašist. Konzervativac može biti antifašist. A da u hrvatskom Ustavu nigdje nije spomenut antifašizam kao svjetonazor na kojem se temelji ova država, to je notorna činjenica koju može provjeriti svatko. U cijelom tekstu Ustava, riječ "antifašizam" spominje se ravno 1 (JEDAN) put i to samo kao dio naziva institucije ZAVNOH, koji se spominje kao jedna od ukupno 16 povijesnih izvorišnih osnova hrvatske državnosti, od knezova iz 7. stoljeća, pa do Domovinskog rata. Tvrditi na temelju toga da hrvatski Ustav definira Hrvatsku kao državu koja "počiva na antifašizmu" je notorna laž i zlonamjerna interpretacija. No, od filostaljinista (Stazić i društvo) ne treba drugo ni očekivati. Gubljenje "povijesne" uloge KPH-SKH-SDP loze u stvaranju hrvatske države, za njih je noćna mora. Osim toga znamo zašto im smeta ministar kulture koji nije "lijevo-liberalnog" svjetonazora. Puno je tu novaca u igri. A to najviše svrbi.

Treći autogol, vrijeme će pokazati, SDP je uknjižio branjenjem skandalozne odluke Vijeća za elektroničke medije o zabrani emitiranja programa Z1, zbog "govora mržnje". Tko je ovlastio Vijeće da određuje što je to govor mržnje? Zar za to ne postoje odjeli u DORH-u i strukturi Ministarstva unutarnjih poslova koji po službenoj dužnosti moraju sankcionirati širenje govora mržnje? Nije li Vijeće trebalo zatražiti mišljenje DORH/MUP-a o tome, pa onda na temelju toga i postupiti? Ovako, vijeće si uzima za pravo donositi vrijednosne sudove i u skladu s time interpretirati Kazneni zakon, a to je dragi moji - politička cenzura komesarskog tipa.

Ono što posebno u tome bode oči je uporna primjena dvostrukih mjerila. Zamislite situaciju, da npr. HRT dođe u posjed snimke na kojoj nadbiskup Bozanić sa svojim svećenicima u sakristiji zagrebačke katedrale na sav glas pjeva "Evo, zore, evo dana..." ili "Spustila se gusta magla"... i da ih još potiče i nagovara da pjevaju "one naše pjesme"... Možete li zamisliti kojom bi se svjetlosnom brzinom ta snimka uz komentare o "filoustaškom i filofašističkom kleru" proširila medijima? Bi li to netko nazvao širenjem mržnje? Bi li gospođa Mirjana Rakić po hitnom postupku ugasila HRT na tri dana zbog širenja govora mržnje? Odgovor na to svi znamo.

Drugovi, tako to neće ići. Što vrijedi za jedne, vrijedi i za druge. Jer, ako SDP i njihovi saveznici zagovaraju hapšenja nekoliko tisuća onih koji ulicama Zagreba dižu svoj glas protiv političke cenzure, onda neka zagovaraju i hapšenja tisuća onih koji svake godine krajem svibnja, marširaju Kumrovcem sa šajkačama i petokrakama, skandirajući Titu i Jugoslaviji. Kad se služi misa za Antu Pavelića, onda se pred crkvom protestira. Kad se služi komunistička "misa" u Kumrovcu za Tita, to se naziva demokracijom i slobodom govora. Budimo barem elementarno dosljedni. Ne treba Hrvatskoj lustracija, nego balans. Josip Broz Tito je jednako zločinac i krvnik kao i Ante Pavelić. Njegov režim je bio jednako totalitaran i poguban kao i ustaški. Samo je puno duže trajao zamaskiravši se u ruho "napretka, bratstva i jedinstva". I osuđivao, mučio i ubijao neistomišljenike u tišini. Sa smiješkom. Petokraka je jednako kompromitirana kao i slovo "U". Taj stav mora konačno postati dio službene politike, zakona i represivnog aparata u Hrvatskoj. U protivnom, i dalje će se vikati "Za dom spremni". Iz protesta. Iz potrebe za balansom. Kao što sam to i ja vikao na Maksimirskim tribinama osamdesetih godina. Kad se zbog toga moglo završiti u miliciji na batinjanju i u zatvoru. Nisam to radio zato što sam ustaša ili zato što ih podržavam. Nego iz protesta. Iz potrebe za balansom.

Četvrto, afera Crnoja. OK, čovjek je kriv. Čak i ako nije kriminalac, koristio se rubnim i upitnim metodama izigravanja propisa da bi pribavio materijalnu korist. Moralno, ne može biti ministar u Vladi. No, i tu se SDP nije baš snašao. Krenuli su sa kampanjom protiv famoznog "registra izdajnika" (koji ih najviše svrbi) a onda izvukli "baraku 85G". Dobro, uspjeli su, ali nisu postigli ono što su htjeli - diskreditirati premijera i HDZ. Orešković se i tu pokazao sposobnim izignorirati pritisak, pustio je da Karamarkova široka stranačka leđa podnesu paljbu, odigralo se tako da se stvar dva dana "analizira", da se Crnoja proglasi "čistim" a onda da sam podnese ostavku zbog "višeg cilja", tj, mirnog opstanka Vlade. Time je pokazao SDPu da neće stvari raditi ad-hoc samo zato što oni ili mediji kažu da se to mora, da će sve afere temeljito "ispitati", i da će na kraju naći rješenje koje mu omogućava da mirno nastavi s poslom za koji je angažiran.

Hrvatskoj zato treba upravo ovakav model vladanja. Premijer koji nije "estradna zvijezda". Premijer koji se bavi standardom i kvalitetom života građana, premijer koji ne voli gledati svoju sliku na naslovnicama i slušati svoj glas sa ekrana. Premijer koji ideološki glib i žabokrečinu s gnušanjem ostavlja svojim potpredsjednicima, koji su se s time naučili nositi. Premijer s kojim se ne možeš posvaditi na ideološko-vrijednosnoj osnovi. Premijer koji se neće dati isprovocirati. Premijer koji će danas, umjesto da se bavi daljnjim prepucavanjima ideološkog tipa, sa Mirom Cerarom u Sloveniji razgovarati o bitnim stvarima za Hrvatsku. Puštajući da se drug Stazić i ostali u Saboru glože oko toga tko je veći filofašist ili filokomunist.

Jer, filokomunisti se s ovom pojavom na političkoj sceni jednostavno ne znaju nositi. Zato se već danima svađaju sami sa sobom, sa zdravim razumom i sa političkom korektnošću.

A za to, premijer ima odličan protuotrov : "Stay calm and govern on !!!"

4

Gospon_Fulir

"...Oprostite, ja sam puno toga pročitao i držim da dosta toga znam..."

Komentari (25)


Ovo se više ne može zataškavati . Pogledajte ! http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/p-r/prpa-mile/22583-pakao-hrvatskog-sabora.html Boljunac 0 0 0


Da, red bi bio zaustaviti govor mržnje u Hrvatskom Saboru. Tamo se govori baš kao u Hrvatskom Državnom Saboru 1945/1990. mihael 0 0 0


Moj naklon, točno u sridu. Poljanak 0 0 0


mozda bi davno izasli iz gliba recesije da smo imali ovakvog premijera koji se ne da smesti i uvuci u price o ustasama i partizanima. Gospodin Fulir, Odlicna analiza. Anyst 0 1 0


Ćestitam dragi naš Fulir ! Objavli su analizu i u tiskanom izdanju VL. E pur si muove ! Ipak se kreće ! U drugom značenju od izvornog. Boljunac 0 1 0

Analiza

Ova postizborna predstava, koju nota bene, samo valjda hrvatski mediji, Zoran Milanović i Tomislav Karamarko doživljavaju kao nešto nenormalno, nelegitimno, neproceduralno, neparlamentarno i ne-dobro po bilo kojem kriteriju, polako ulazi u finale.

Da se naslutiti da će formiranjem struktura vlasti, početi jedna sasvim nova medijsko-dušebrižnička hajka, i da ćemo idućih mjeseci (i godina) živjeti u post-MOSTovskoj Hrvatskoj, obasipani beskonačnim naklapanjima o tome tko je tu kog nadigrao, tko je bio bolji "dribler" tko se koristio prljavim i granično kriminalnim metodama, tko je što potpisao pa poslije pogazio, tko je što smio a tko nije, tko je birače na ovaj ili onaj način "preveslao", itd..

Za doborobit dakle, zdravog razuma, ponovimo malo neke osnovne činjenice.

Prvo, činjenica jest da se u Hrvatskoj od smrti Franje Tuđmana na ovamo vladalo isključivo na bazi većinske dominacije jednog od dva suprotstavljena tabora. Bilo da je riječ o Sanaderovim vladama, bilo o onoj Račanovoj ili Milanovićevoj koaliciji, uvijek je vlada bila ta koja je "vedrila i oblačila", Sabor je stabilnom većinom njihove zakonske prijedloge izglasavao, oporba je (u pravilu) bila potpuno ignorirana, te nije imala nikakvog značajnog utjecaja na vodjenje države. Četiri vlade, dvije HDZove, dvije SDPove, jednak stil vladanja, samo sa suprotnim ideološkim predznakom. Rezultat tog razdoblja je gospodarsko-socijalno-demografsko-sociološko-moralni rasap hrvatskog društva. Jedini zaista velik, pozitivan i neupitan rezultat tog razdoblja je ulazak Hrvatske u NATO i EU (na stranu sad što smo sve potpisali i od čega sve odustali kako bi ostvarili taj cilj), i zanimljivo, to je također jedini projekt oko kojeg su vladajući i oporba postigli konsenzus.

Drugo, parlamentarna demokracija u kojoj se vlast obnaša na temelju parlamentarne većine na izborima izabranih zastupnika, podrazumijeva da ti zastupnici odlučuju o svim bitnim pitanjima u zemlji. Naravno, očekuje se da oni koji su izabrani u Sabor na najbolji način predstavljaju interes onih koji su ih izabrali, a na temelju izbornog programa koji su prezentirali u kampanji.

Treće, u zrelim demokracijama posve su normalne situacije u kojima za formiranje vlasti postoji nužnost sklapanja postizbornih koalicija, kako bi se stranke, grupacije i pojedinci u parlamentu, a koji dijele srodne programe i interese, udružili i formirali većinu. Također su posve normalne situacije u kojima se ta većina jedva uspije sastaviti, i to često udruživanjem stranaka i pojedinaca koji baš i nisu na istoj strani političkog spektra. (Primjera za to ima koliko god hoćete, da ne nabrajamo).

Četvrto, ovaj izborni ciklus u Hrvatskoj bio je po mnogočemu specifičan, jer se događao u vrijeme posvemašnje društvene krize, a nakon 16-godišnje vladavine dviju velikih stranaka koje su svojim većinsko-dominantno-agresivnim kontroliranjem političke scene, ostavile vrlo gorak okus u ustima biračkog tijela, koje je davajući naizmjence vlast jednima i drugima, došlo do jedino mogućeg zaključka - jašio nad nama Kurta ili Murta, isto nam se piše.

Peto, ovim izborima prethodilo je razdoblje vladavine premijera Milanovića. Da se razumijemo... bilo je u Hrvatskoj svakakvih premijera, no Zoran Milanović ih je uspio apsolutno sve nadmašiti u sveukupnosti loših karakteristika - neuljuđenost, bahatost, nedostatak socijalne inteligencije, svađalački nastup, isključivost, potcjenjivanje i omalovažavanje političkih protivnika, nedosljednost i nevjerodostojnost Milanovića kao osobe, samo su bile njegovi osobni ukrasi na velikoj torti zvanoj – notorna neučinkovitost i neuspjeh Kukuriku vlade.

Šesto, pojavio se fenomen zvan MOST. Izgradili su image na jednoj jedinoj činjenici i poslali poruku - mi smo na lokalnim razinama uspjeli demontirati vladavinu HDZa i SDPa. Ljudi nas podržavaju, zadovoljni su i mislimo da možemo taj model preslikati na državnu razinu uz udruživanje u platformu MOST Nezavisnih Lista, te tražimo vašu podršku za taj projekt dragi građani, a zauzvrat Vam obećajemo da se nećemo nakon izbora prikloniti niti jednoj od velikih stranaka kako bismo im omogućili pobjedu. MOST je u tom trenu jednostavno popunio prazninu koju je trebalo popuniti - opcija koja je po svemu nova, nekompromitirana, koja nije dio ili spin-off postojećih struktura i koja je pozvala birače na zajedničku demontažu HDZa i SDPa.

Kad sve zbrojimo i podvučemo, dogodilo se jedino što se i moglo. HDZ i SDP su zadržali svoje biračko tijelo, dok je MOST pokupio sve ono što je, razočarano i frustrirano prethodnim razdobljem, vapilo za nečim radikalno novim na političkoj sceni. MOST je dobio dovoljno mandata da bude ključan u formiranju vlasti, a dvije velike koalicije dovedene u pat-poziciju i prisiljene da se nadmeću u tome tko će bolje privući naklonost MOSTa i uspjeti formirati vlast.

Proces koji je uslijedio nije ništa drugo nego jedini mogući scenarij. Da se MOST odmah nakon izbora priklonio jednoj strani (što su svi zazivali), potpisali bi sami sebi političko samoubojstvo. Dobili bismo premijera (Karamarka ili Milanovića), jedna od velikih koalicija bi proglasila pobjedu, i za par mjeseci sve bi bilo isto kao i prije - MOST bi se asimilirao unutar svoje koalicije, izgubio identitet, a Hrvatska bi se opet našla taocem većinske vladavine jedne od dviju političkih opcija.

Ovako, već 5 tjedana gledamo nešto što u hrvatskoj politici davno nije viđeno, gledamo jednu političku opciju koja unatoč pritiscima, osudi medija i javnosti i prljavim udarcima i s lijeva i s desna, unatoč nemoralnim ponudama ustraje u osnovnoj ideji o širokoj suradnji za dobrobit države, ne mijenja stav i drži se onog u što vjeruje, pa koliko god to izgledalo neostvarivo i utopijski.

Izgleda da se nitko u Hrvatskoj ne zna nositi s dosljednošću. Jer, budimo realni, to je dosad bio uglavnom nepoznat pojam među hrvatskim političarima.

"Nec Hercules contra duos", kaže stara latinska poslovica. (Ni Herkul ne može sam protiv dvojice). Tako ni u ovom postizbornom okršaju, nitko od 3 glavna sudionika političkih pregovora ne može sam protiv druge dvojice. Osim utopijske tripartitne suradnje, postojala su 3 scenarija u kojem bi "dvojica" srušila "Herkula".

Prvi, u kojem bi SDP i HDZ zajedničkim snagama izazvali konstituiranje Sabora i nove izbore, nije mogao proći zbog međusobog animoziteta i nepovjerenja između te "dvojice" kao i straha od neizvjesnih ishoda novih izbora.

Pitanje jest - od preostala dva ishoda (MOST+SDP ili MOST+HDZ), koji predstavlja veće izigravanje volje birača? Imajući u vidu ono što sam gore naveo, mislim da bi koaliranje MOSTa i SDPa bila prevara svih birača koji su glasali za MOST. Nitko od njih nije glasao za ostanak Zorana Milanovića na vlasti. Treba biti pošten i to priznati. MOST je dobio glasove iz tri grupacije birača. Glasači lijeve opcije, koji su razočarani vladavinom Zorana Milanovića, glasali su za MOST kao alternativu, jer nisu htjeli za HDZ. Glasači desne opcije, koji su htjeli smijeniti Zorana Milanovića, a zbog ovih ili onih razloga ne vole HDZ, glasali su također za MOST. Konačno, glasači koji nisu pripadali ni lijevom ni desnom svjetonazorskom bloku, oni koji prethodnih godina možda i nisu izlazili na izbore, u MOSTu su prepoznali novu opciju, nešto s čime se mogu identificirati i dali im svoj glas kao opciji koja otvara nešto drukčiji pristup politici.

Ostala nam je opcija koja se trenutno i čini jedinom izglednom za rasplet - a to je vlada koju će podržati MOST i Domoljubna koalicija. Kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri održala dosljednost prema biračima, potrebno je to izvesti tako da HDZ ne ispadne pobjednik izbora, da Vlada koja iz toga proizađe ne bude isljučivo HDZ-ova s ponekim počasnim mjestom za MOSTove ljude, i na kraju, ako prava tripartitna vlada nije moguća, treba u vladu uključiti bar neke osobe iz koalicije Hrvatska Raste.

Prijedlog koji je izgleda, trenutno na stolu, a to je Vlada s nestranačkim premijerom, sa 60% ministarstava iz Domoljubne koalicije, 20% ministarstava predloženih od strane MOSTa i preostalih 20% ministarstava ponuđenih nestranačkim stručnjacima ili nekima iz koalicije Hrvatska raste (a mislim da bi HNS ili možda neke druge stranke iz lijevog bloka takvu ponudu objeručke prihvatili radije nego da se nađu na gubitničkoj strani), ima zato šanse za uspjeh. I to bi predstavljao najbolju translaciju volje birača u izvršnu vlast. Jedini koji bi time bili nezadovoljni su SDP i oni članovi lijeve koalicije koji se ne priklone takvoj vladajućoj većini. A to je i očekivano jer - oni nezadovoljni čine oporbu.

U tim okolnostima, nakon svega viđenog, uvjeren sam da je to jedini ishod koji omogućava da svi iz ovog izađu više-manje čistog obraza. Božo Petrov jer je uspio uvesti radikalne promjene u hrvatsko političko okruženje i ostao (u najvećem dijelu) dosljedan onome što je obećao, Tomislav Karamarko jer je žrtvujući osobnu ambiciju (funkciju premijera, iako će ga to možda koštati funkcije u HDZu) spasio HDZ od ostajanja u oporbi i državu od još 4 godine Milanovićeve vladavine, Zoran Milanović jer je rekao odlučno "ne" (iako će ga to možda koštati funkcije u SDPu) ali je bar ostao dosljedan sebi, kao i oni zastupnici lijeve koalicije koji se priklone većini jer su pokazali odgovornost i stavili dobrobit države ispred ideoloških podjela, a preostali zastupnici koji bi sa SDPom otišli u oporbu, zbog dosljednosti i načela da neće sa HDZom.

Kao što vidite, sve se može predstaviti na probavljiv način, zato sam uvjeren da će ovi izbori biti po mnogočemu povijesni, ako ni po čemu drugom, a ono po tome što nitko nakon svega neće priznati poraz.

A hoće li "Herkul srediti dvojicu", ili će "dva loša ubiti Miloša", saznat ćemo vrlo brzo.

4

Gospon_Fulir

"...Oprostite, ja sam puno toga pročitao i držim da dosta toga znam..."

Ocjene (21)


Komentari (33)


Odlčan tekst, bravo Gospon Flir ! Laci 1 0 0


Dobar tekst. Samo jedna stvar, Most je jasan i po svojim stajalištima o izbornom legitimitetu i idejama u kojem smjeru mijenjati izborni zakon . Ako će se u reformsku vladu uključiti dio Hrvatske raste, a ne cijela, onda to može biti samo SDP. Zivac 1 0 0


Razuman tekst. Iskreno se nadam suradnji MOST-a i Domoljubne koalicije uz micanje Karamarka s premijerske funkcije. Zenga2 1 0 0


Razlog za neslaganje:Jedini zaista velik, pozitivan i neupitan rezultat tog razdoblja je ulazak Hrvatske u NATO i EU.Nitko me nije pitao želim li u NATO,,a na ref o aneksiji HR u EU sam rekao NE.Tako da tu nema ničeg velikog i pozitivnoga. VeNLO 1 0 0


@VeNLO- respekt za drukcije misljenje, no mislim da je u tom trenu to bio ipak cilj oko kojeg se velika vecina gradjana nasla na istoj liniji. Naravno, da smo tada znali za kaos koji sada vlada u EU, pitanje je kako bi prosao referendum. Gospon_Fulir 0 0 0

Analiza

Lov na glasove ili - Milanović kao hrvatski dr. Frankenstein

11.12.2015. 15:00, Trebaju li HDZ i SDP pristati na MOST-ove ultimatume ili trebaju ići na nove izbore?

Jeste li čitali legendarni bestseller Mary Shelley : "Frankenstein ili moderni Prometej" ? Ako niste, vjerojatno ste gledali neki od filmova snimljenih na tu temu.. Niste? Nije bitno. Uskoro ćete moći u živo, na HRT-u i inim domaćim televizijama, u visokoj rezoluciji i u realnom vremenu pratiti radnju tog slavnog literarnog predloška.

Frankenstein ili moderni Prometej je alegorijska priča napisana u vrijeme Prve industrijske revolucije, vrijeme velikih znanstvenih otkrića. U pozadini znanstvenih otkrića doktora Victora Frankensteina i njegove želje za vraćanjem mrtvoga u živo, time i moći koju ima samo Bog, nalazi se pitanje: Pa, postoji li veća moć od stvaranja života?

Kao mladi znanstvenik Victor Frankenstein napušta svoj dom u Ženevi u Švicarskoj i odlazi studirati medicinu u Njemačku. U jednom trenutku inspiracije, Victor pronalazi način kako da neživu tvar povrati u život. Potpuno opsjednut otkrićem, Viktor počinje od raznih dijelova mrtvaca slagati kreaturu koju namjerava oživjeti. Njegov je cilj da biće bude prekrasno, ali kada ga oživi razočaran je, jer biće je odvratno, preveliko i unakaženo. Užasnut, Victor napušta u bijegu prostoriju i zatvara vrata za sobom. Kada se vraća s ciljem da uništi stvorenje, ovo je već pobjeglo.

Nakon raznih horror-situacija, ubojstava i sličnog, priča završava kobno po glavnog junaka - Victor odlazi u planine i tu pronalazi čudovište, koje mu priča svoju priču, i sve što želi od Victora jest samo jedno - moli ga da stvori još jedno čudovište, žensko, da ne bude sam. Isprva, Victor pristaje. Kasnije, već napola napravljenu kreaturu uništava zgađen sam sobom i svojim djelom. Za osvetu, čudovište mu najprije ubije najboljeg prijatelja a zatim i Victorovu zaručnicu u prvoj bračnoj noći. Victor tada postaje lovac i proganja čudovište sve do Arktika. Tu umire, bez da ga je uspio ubiti.

Poučak - Kada se čudovište pobuni protiv svog stvoritelja, to je jasna poruka da neodgovornost u kreaciji onoga što nam omogućava tehnologija, može imati nesagledive posljedice.

Hrvatska upravo dobiva svoje Frankensteinovo čudovište. Zoran Milanović koji, poput modernog Prometeja, misli da je otkrio recept kako mrtvo tijelo ponovo vratiti u život, grozničavo obilazi opskurna politička groblja i političke ropotarnice, ne bi li nekako namaknuo dovoljno dijelova da sklepa nešto dosad nevidjeno - čudovišnu Vladu sastavljenu od čak 9 različitih, raznorodnih i nespojivih političkih opcija i individua.

Pri tome nije bitno o kome ili čemu se radi.. lijevo, desno, gore, dolje, osuđeno, optuženo, omraženo, tupavo, glupavo, sposobno, nesposobno, radikalno, pasivno, isluženo, otpisano.. nema veze. Poput Victora Frankensteina, važno mu je samo da pronađena tjelesa imaju one dijelove koje hrvatskom modernom Prometeju trenutno jedino trebaju - ruke !!! Koje se po mogućnosti mogu dignuti u zrak. I izglasati većinu.

Pogledajmo kako izgleda Frankensteinovo čudovište na hrvatski način:

1. Hrvatska Raste            

2. IDS    

3. HRID

4. HDSSB

5. 365 Milan Bandić

6. Reformisti - Radimir Čačić

7. Živi zid - Ivan Sinčić

8. Stipe Petrina

9. Manjinci (6)

Svi oni skupa imaju ravno 56+3+3+2+2+1+1+1+6 = 75 mandata, raspoređenih u minimalno 9 političkih opcija. No, ne lezi vraže, 75 je i dalje premalo za većinu. Dakle, deveteroglavoj Milanovićevoj aždaji nedostaje još i - rep. Tko god to bio, mora biti nečiji disident. MOST-ov naprimjer. Nema problema, odvojit će naš Prometej još koju stotinu milijuna kuna da pomogne da se netko u zadnji tren predomisli.

I tako bi idući tjedan, na prilazima Pantovčaku moglo doći do čuda neviđenog. Zoran Milanović, hrvatski Prometej novog doba, na uzici u lancima vuče deveteroglavo čudovište s oštrim mlatarajućim repom, i slavodobitno stane pred Predsjednicu te ponosno klikne : "Živo je" !!!

Dok se Zoran Milanović, nadmoćno se smješkajući, naginje nad Predsjedničin stol da supotpiše njenu odluku o imenovanju krotiteljem hrvatske nemani (pardon, mandatarom buduće hrvatske vlade), neman se otrgne s lanca i uz neljudski urlik nestade lamatajući repom u gustišu park-šume Predsjedničkih dvora.

Tu će se priča malo odmaknuti od originalnog predloška, jer to je onaj trenutak u kojem Victor Frankenstein užasnuto uzvikne: "Neeeee... što sam to učinio...!!!"

Zoran Milanović će tu vjerojatno onako lakonski odbrusiti - "mah, pustite neka se pesek malo rastrči. Neće on dugo, doći će on doma tati Zoki na večeru..."

Nadam se jedino da postoji, kako ono netko reče - poetska pravda.. pa da će se naše deveteroglavo čudovište, za tu prvu večeru, počastiti upravo svojim Stvoriteljem. Tu bi se priča opet mogla sjediniti s originalom... jer tko čudovišta stvara, od čudovišta će i poginuti. Inače, ne piše nam se dobro, jer sve ovo sad već liči na vrlo ozbiljnu patologiju.

Saborska većina i, ne daj Bože, vlada koju bi Milanović na ovaj način sastavio, bila bi zadnji čavao u lijes teškog bolesnika zvanog Hrvatska država. Toliko raznih interesa, toliko obećanih funkcija, novaca, političkih trgovina, tajnih dogovora i paktova, toliko ideološkog (i svakog drugog) licemjerja na jednom mjestu i u istoj košari već odavna nije viđeno.

Zato, dragi Božo, dragi Tomo... ako Boga znate.. izbavite nas od Zloga

To je sada jedino važno.

4

Gospon_Fulir

"...Oprostite, ja sam puno toga pročitao i držim da dosta toga znam..."

Ocjene (10)


Respektira (7): BorisTraljic, sufit, Dirk15, Kokach, Losonsky, Alumnus, siouxica


Slaže se (3): Zenga2, Boljunac, Laci


Komentari (40)


Utopija nije nemoguća radi zlih ljudi, nego je besmislena radi nekonzistentnosti. Ako netko ne može letjeti naša želja ga ne može osposobiti. Ako netko neće ili ne želi, uđimo u vladu i za par mandata možda shvati što smo željeli. Preko noći ne ide. mihael 0 0 0


Kad HDZ ne podrži Most (Podolnjaka) za predsjednika Sabora onda se Most ne okreće k SDP-u, a kad SDP ne podrži Most za premjera onda se Most okreće prema HDZ-u. Očita je naklonost Mosta prema HDZ-u. Demokracija je time izgubila-Hrvati gube. Bob=Pop. mihael 0 0 1


Ako kamen ne leti, mozes ga stavit na avion. Evo, navodno se HNS razmislja da podrzi vladu zajedno sa MOSTom i HDZom. A bit ce jos disidenata iz Hrvatska raste. Gospon_Fulir 0 0 0


@mihael... zao mi je sto te to frustrira, ali u ovoj utakmici Zoran Milanovic je pobijedio sam sebe. Cirkus sa Podolnjakom je bila diverzija SDPa i HDZ je u biti svojim neisticanjemvkandidata i ogradjivanjem od Podolnjaka spasio MOSTu obraz. Gospon_Fulir 0 0 0


Zaista me frustriraju lopovi koji su me otjerali u ropstvo, sve drugo pozdravljam. Prvo sam jako podržao moj Most da ih sve stavi zajedno - nerealno se pokazalo. Sad s pokvarenjacima je frustracija za sve pravednike, ne samo za mene. Katastrofa za BP mihael 1 0 0

Analiza

Lov na glasove ili - Milanović kao hrvatski dr. Frankenstein

11.12.2015. 15:00, Trebaju li HDZ i SDP pristati na MOST-ove ultimatume ili trebaju ići na nove izbore?

Jeste li čitali legendarni bestseller Mary Shelley : "Frankenstein ili moderni Prometej" ? Ako niste, vjerojatno ste gledali neki od filmova snimljenih na tu temu.. Niste? Nije bitno. Uskoro ćete moći u živo, na HRT-u i inim domaćim televizijama, u visokoj rezoluciji i u realnom vremenu pratiti radnju tog slavnog literarnog predloška. Frankenstein ili moderni Prometej je alegorijska priča napisana u vrijeme Prve industrijske revolucije, vrijeme velikih znanstvenih otkrića. U pozadini znanstvenih otkrića doktora Victora Frankensteina i njegove želje za vraćanjem mrtvoga u živo, time i moći koju ima samo Bog, nalazi se pitanje: Pa, postoji li veća moć od ... više >

4

Gospon_Fulir

"...Oprostite, ja sam puno toga pročitao i držim da dosta toga znam..."
  • 7
  • 3
  • 0
  • 40

Analiza

Advent u postizbornom ruhu - u očekivanju raspleta.

01.12.2015. 13:43, Zašto je Predsjednica požurila s konstituiranjem Sabora? Hoće li tako ubrzati pregovore?

Nije dugo trajalo.

Već nakon prvih konzultacija održanih u četvrtak u Predsjedničkim dvorima, stvari su se počele odmatati u dobro poznatom smjeru. Kao da je sveprisutni Milan Bandić u subotu, paljenjem prve adventske svijeće na Manduševcu, označio odbrojavanje do konačnog raspleta, cijeli proces se strelovito strmoglavio nazad u dobro poznati politički glib.

Jer, ako Vam je slučajno promaklo, ovoga vikenda smo ušli u završnu fazu i početak raspleta najzanimljivije postizborne trakavice otkada je Republika Hrvatska postala samostalna država. Nekoliko se ključnih stvari dogodilo.

Prvo, tokom konzultacija kod Predsjednice u četvrtak, dogodio se politički skandal bez presedana u našoj političkoj povijesti - novoizabrani saborski zastupnik, k tome još iz nacionalne manjine, javno se požalio da je izložen fizičkim prijetnjama sa svrhom prisile da da svoj glas jednoj političkoj opciji. Neću ulaziti u to tko je, zašto je i da li je uopće, prijetio dotičnom zastupniku. Ono što zabrinjava, jest da je ta informacija izazvala mlaku reakciju u javnosti (ako tu ne brojimo sivozelenu boju kamenog lica Milorada Pupovca i jarkocrvenu boju zajapurenog lica Zorana Milanovića), a još više, izostanak reakcije državnih institucija. Ova informacija, bila istinita ili ne, zahtjeva trenutnu i temeljitu istragu DORH-a - dotičnog gospodina smjesta pozvati na informativni razgovor, zajamčiti mu sigurnost i tražiti da otkrije detalje o navodnom pritisku i fizičkim prijetnjama -  tko, kada, kako mu je prijetio i što je točno od njega traženo.

Ukoliko se optužbe pokažu točnima, akteri bi trebali po kratkom postupku zaraditi istražni pritvor i optužnicu pred sudom. Članak 138 Kaznenog zakona RH kaže "Tko drugoga silom ili ozbiljnom prijetnjom prisili da što učini, ili ne učini ili trpi, kaznit će se kaznom zatvora do 3 godine". Isti članak navodi i da se to kazneno djelo progoni po službenoj dužnosti, ako je počinjeno prema "odgovornoj osobi u obavljanju javne ovlasti", što izabrani saborski zastupnik svakako jest. Gospodin Željko Sabo je osuđen za puno benigniju rabotu, jer je novcem pokušao "kupiti" zastupnicu suparničkog tabora, dakle za mito i političku korupciju. Ovdje se, navodno, radi o fizičkoj prijetnji "skidanjem glave", za što postoje malo ozbiljnije kategorije u Kaznenom zakonu. U svakom slučaju, navedena “epizoda” samo je dodatno osnažila spoznaju o potrebi “čišćenja” koje zagovara MOST.

Drugo, Zoran Milanović je izgubio živce. Težak udarac njegovog samouvjerenosti bio je neplanirani gubitak "potpisa podrške" čiji je broj u manje od 24 sata, sa brojke 70 pao na 68, pa na 67, da bi pri samom ulasku u Predsjedničke dvore najednom shvatio da ih ima samo 66. To je bilo dovoljno da se Milanović totalno pogubi i da odigra bahatu i nepotrebnu, čak i bezobraznu predstavu sa otvorenim iskazivanjem prijezira prema Predsjednici Republike. Kao da mu to nije bilo dovoljno, u petak je javno objavio "velikodušnu ponudu" Boži Petrovu za fotelju predsjednika Sabora. Nakon gafa sa Prgometom, ovim potezom se Milanović potvrdio kao politički nepismenjak, koji se ne snalazi u situaciji kojoj očito nije dorastao. Infantilan potez, ponuda sročena na podcjenjujući način, objavljena u medijima (!), nuđenje neizvršne, počasne funkcije čovjeku koji si je zadao misiju provođenja reformi, potez je za anale političke gluposti. Napravio je ogromnu uslugu suparničkom taboru, a Boži Petrovu dignuo lopticu na "smatch", koji je potonji vješto iskoristio odmjerenim i dosljednim odgovorom. Petrov vs. Milanović 2:0.

Treće, Predsjednica je odlučila malo "pogurati" stvari i sazvala je konstituirajuću sjednicu  Sabora za čevrtak, 3.12. Opće tumačenje, jest da Predsjednica želi izvršiti pritisak na aktere u pregovorima kako bi se što prije našlo rješenje i formirala vlada. No, pregovori o sastavljanju vlade ne moraju nužno ovisiti o tome, osim u svjetlu Milanovićeve "trgovine" foteljom predsjednika Sabora, kojeg je nužno izabrati da bi se Sabor konstituirao. No, do daljnjeg Saborom može predsjedati Josip Leko, koji po poslovniku obnaša tu funkciju do izbora novog predsjednika. Jedina konotacija "pritiska" koji ta sjednica može nositi jest nezgodna pozicija Zorana Milanovića, i ostalih članova izvršne vlasti koji su, osim što su članovi "tehničke" vlade, također i zastupnici u novom sazivu Sabora. Mislim da se oni do saziva te sjednice moraju odlučiti - da li će tamo sjediti kao zastupnici ili će ostati u funkciji članova tehničke vlade i na sjednicu poslati zamjenike sa svojih izbornih lista. Što to znači za njihov budući status zastupnika, ukoliko ne ostanu u izvršnoj vlasti, vrijedilo bi detaljnije istražiti.

Osobno, mislim da je dobro da se Sabor što prije konstituira. Sabor po Ustavu ima jako puno ovlasti, i može djelomično premostiti razdoblje do formiranja vlade. Po članku 81. Ustava, Hrvatski Sabor (medju ostalim): "donosi zakone, donosi državni proračun, odlučuje o ratu i miru, ostvaruje građanski nadzor nad oružanim snagama i službama sigurnosti Republike Hrvatske, raspisuje referendum, obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, nadzire rad Vlade Republike Hrvatske i drugih nositelja javnih dužnosti odgovornih Hrvatskom saboru...". Po članku 85. pak, "Pravo predlagati zakone ima svaki zastupnik, klubovi zastupnika i radna tijela Hrvatskoga sabora te Vlada Republike Hrvatske". Tako bi se procesu formiranja vlade dalo dodatno vrijeme za kvalitetni dovršetak pregovora.

Četvrto, dogodio se tzv. "veliki raskol" u MOST-u. Već prije otpisanom političkom avanturisti Dragi Prgometu, pridružile su se 2 zastupnice HRID-i, vjerojatno iz osjećaja lojalnosti i osobnog integriteta, jer su kao članice udruge HRID i ušle u MOST. Mediji su, naravno, to jedva dočekali kao krunski dokaz definitivnog "raspada" MOST-a. No, cijeli taj "dramatični" raskol, sveo se na pomirljivu i korektnu ponudu Bože Petrova "odbjeglim" ovčicama da se do četvrtka i prve sjednice Sabora, izjasne žele li pripadati klubu zastupnika MOST-a ili ne. I to je sve. Vrlo korektno i legitimno, rekao bih. Čak ni ne traže da im “vrate mandat” poput nekih drugih čelnika stranaka u sličnim situacijama.

Peto, konačno se “razotkrio” i Stipe Petrina. Iz "solidarnosti" sa zastupnicama HRID-i, odlučio je ne priključiti se klubu zastupnika MOST-a. "Dobar izgovor zlata vrijedi" kaže narodna poslovica. Budimo realni, pozivanje na nepostojanje akata i procedura kojima bi se netko isključio iz MOSTa, ili mu se uskratilo pravo glasa, je u najmanju ruku smiješno. Ako statutom MOST-a nisu definirane takve stvari, onda se valjda odlučuje na najdemokratskiji mogući način - većinom. Ako MOST ima 19 izabranih zastupnika, ako njih 15 odluči da žele osnovati klub koji će imati zajednički nastup i to potpišu, imaju potpuno pravo izglasati da se preostalo četvero zastupnika, koji taj klub ne podržavaju, isključe iz rada tog kluba. To je demokratski. Prozivati Božu Petrova za autokraciju i nedemokratičnost na temelju ovoga je notorna glupost. MOST je svojim izbornim rezultatima dobio ad-hoc odgovornost za budućnost ove države, i bez obzira na manjkavosti proceduralno-statutarnog tipa, oni se moraju ponašati kao punokrvna i etablirana stranka, homogeno, definirano i bez "soliranja". To je u ovom trenutku imperativ, kojeg očito Božo Petrov vrlo dobro razumije.

Konačno, nakon svega, Božo Petrov šalje pismo zastupnicima MOST-a u kojem daje svoje viđenje  trenutnih događanja, u kojem ponovo osuđuje političke pritiske i nemoralne ponude iz oba bloka, te poziva na zajedništvo i ustrajanje u osnovnoj ideji – reformskoj vladi.

I, što nas sada čeka? Po meni, situacija je prilično jasna. Milanović u ovom trenu ima pred sobom praktički "nemoguću misiju". Njegovih "sigurnih" 66 mandata, ako se i pojačaju kompletnom ekipom MOST-ovih disidenata, rastu na 70. Čak i kada bi Milanović vrbovao SVE preostale zastupnike, dakle 2 Bandićeva, 2 HDSSB-ova i Ivana Sinčića (!), došao bi na 75, što je i dalje 1 mandat premalo za saborsku većinu. Dakle, morao bi "uvjeriti" bar još jednog MOST-ovca ili jednog od 2 manjinska "otpadnika" koji su se usudili uskratiti svoj potpis podrške SDP-ovoj koaliciji.

Čak i kada bi mu to nekim čudom i uspjelo, zapitajmo se - tko bi zaista želio živjeti u državi koju vodi na taj način sklepana vlada? Mislim da bismo mogli zaboraviti na sve reforme, rad vlade bi se sveo na međusobna prepucavanja i ucjene, jer bi i jedna jedina ruka "protiv" u bilo kojem trenu mogla srušiti vladu i odvesti nas u nove izbore.

S druge strane, ako pretpostavimo da je preostalih 15 zastupnika MOST-a koherentno i da neće biti daljnjih osipanja, i ako preptostavimo da su oni zaista bliže desnoj, demokršćanskoj opciji, Domoljubna koalicija ima daleko lakši posao – osim podrške preostalog članstva MOST-a, treba im još samo 2 ruke. To mogu biti ruke npr. Bandićevih zastupnika (stari lisac neće propustiti omastiti brk izvršnom vlašću na državnoj razini), a mogu biti i ovo dvoje manjinaca koji su skrenuli sa “partijske linije”. Koliko god imala tijesnu većinu, takva vlada bi ipak bila puno stabilnija od one SDP-ove, pod uvjetom da MOST (p)ostane koherentna i dosljedna politička stranka kojoj će sudjelovanje u vlasti pomoći da se profilira i konsolidira.  

U svakom slučaju, za četvrtak u 10:00 sam si rezervirao mjesto pred TV-om.

Prvi potez koji MOST najavljuje za tu sjednicu, već mi se sviđa – prof. Podolnjak kao kandidat za predsjednika Sabora.

“Chapeau”, gospodine Petrov – rekao bi trener svih trenera.

4

Gospon_Fulir

"...Oprostite, ja sam puno toga pročitao i držim da dosta toga znam..."

Ocjene (12)


Komentari (14)


@gf, ako smo već ustvrdili da je most nehoherentan, onda ih ne možamo isti čas proglasiti političkom opcijom, aludirajući na kompaktnost i stabilnost:) a i ta 2 manjinca ne bi bila tek dva glasa, nego glasovi koji mogu oboriti vladu svaki čas, kako Dirk15 0 0 0


ste i sami rekli za slučaj sdp-ovog scenarija. možda ja malo peglam, ali analiza je brižljivo provedena korak po korak, sve logično i onda u zadnji čas logika negdje bježi:) bar po mome osjećaju... Dirk15 0 0 0


@Dirk15 - Lakse je usuglasiti i drzati pod kontrolom 2 opcije i 2 manjinca nego 7 opcija i 6 manjinaca. To je cinjenica. A pod "opcijom" mislim na preostali dio MOSTa, njih 15, koji zasad ostaju koherentni. Zakljucak analize je samo da je HDZ ... Gospon_Fulir 0 0 0


.. trenutno u dosta boljoj poziciji od SDPa. Iako, jos uvijek se toplo nadam da cemo ici na nove izbore. Zelim MOSTu vise mandata i jos jacu poziciju. Gospon_Fulir 0 0 0


@Fulir - Premijer i ministri ostavku podnose Saboru - dok nema Sabora nema je tko prihvatiti. Čak i kad je prihvate, Vlada obavlja tehničke poslovbe do imenovanja nove. Sve to vrijeme premijer i ministri ne mogu biti u Saboru. ;) Zivac 0 0 0

Analiza

Božo Petrov - hrvatski Pigmalion i državnik novog kova

26.11.2015. 11:47, Nakon chata: Hoće li, i kako, rast rejtinga MOST-a utjecati na pregovore s HDZ-om i SDP-om?

Prema grčkoj mitologiji, Pigmalion je bio kipar koji je, razočaran iskvarenošću i nemoralom žena koje su ga okruživale, napravio skulpturu prekrasne žene u koju se zaljubio i svojim dubokim vjerovanjem i očekivanjem da ona može oživjeti, uz pomoć božice Afrodite, postigao je da njegov kip idealne žene na kraju postane prava, živa osoba.

Otuda dolazi popularni naziv "Pigmalionov učinak" za utjecaj individualnih uvjerenja i očekivanja na našu uspješnost. Bit  je, dakle, u tome da očekivanja i vjerovanja djeluju na naše ponašanje tako da ono dovede do ispunjenja tih očekivanja i vjerovanja. Istinitost Pigmalionova učinka demonstrirana je u velikom broju eksperimenata (npr. Rosenthal-Jacobson 1968.) i danas se kao metoda koristi u modernoj teoriji managementa i upravljanja ljudima u svrhu postizanja visokih rezultata. Ukratko, Pigmalionov učinak je zapravo fenomen koji ljudima omogućava da ostvare prividno nemoguće ciljeve na temelju vlastitih uvjerenja i očekivanja.

Božo Petrov je, slučajno, psihijatar. Sigurno vrlo dobro poznaje teoriju Pigmalionovog učinka. Ako malo analizirate njegove izjave za javnost od prve izjave u TV kamere u izbornoj noći, pa sve do danas, primijetit ćete fascinantnu konzistenciju u ponavljanju osnovnih teza na kojim MOST gradi svoju strategiju formiranja nove vlade. Osnovne teze te strategije su: došlo je vrijeme za zaokret u načinu obnašanja vlasti, došlo je vrijeme da se ideološke razlike stave u drugi plan, a u prvi plan moraju doći stručnost i odgovornost, došlo je vrijeme da se postigne konsenzus o opsežnim reformama koje se u RH hitno moraju provesti, došlo je vrijeme da se formira vlada od najboljih stručnjaka po resorima koji će biti garancija da će se te reforme i provesti, došlo je vrijeme da nakon ovih izbora u Hrvatskoj ne bude "pobjednika" nego samo onih koji će na svojim ledjima iznijeti zajednički dogovorene reforme.

Ispravite me ako griješim, ali niti u jednom istupu Bože Petrova nisam čuo ništa drugo osim gore nabrojanog. Unatoč nesmiljenom pritisku javnosti, politike, medija, analitičara i svih onih koji su se zdušno udružili da se ova plemenita platforma što prije denuncira, rastoči i demontira, Božo Petrov, poput Pigmaliona, konzistentno i uporno ponavlja svoje teze, u koje izgleda zaista i čvrsto vjeruje, koliko god one izgledale idealističke i utopijske. Božo Petrov i njegovi kolege iz MOST-a, isklesali su dakle kip imaginarne, idealne žene, i svima objašnjavaju da je moguće da ona jednom zaista i - oživi, samo ako u to budemo svi čvrsto vjerovali.

Ako je vjerovati Pigmalionovu učinku, ako se ustraje u stremljenju ka cilju u koji se čvrsto vjeruje, slijed događaja će na kraju učiniti da to u što vjerujete postane i moguće.

I gle čuda, stvari su se definitivno počele mijenjati.

Kažu da najbolji obavještajci uvijek pomno prate anomalije u ustaljenim i očekivanim procesima i događajima. Kad god se nešto odvije po novom ili neočekivanom obrascu, to je obično pokazatelj da se u pozadini "nešto događa". U posljednja tri dana svjedoci smo nekih takvih anomalija na hrvatskoj medijsko-političkoj sceni.

Naime, tzv. "mainstream" mediji i analitičari, koji su od izbora pa sve do ovog vikenda složno i zdušno navijali za raskol i disoluciju MOST-a, objavljivali njihove tajne "paktove" s lijevom ili desnom opcijom, uporno osporavali njihovu stručnost i legitimitet da postavljaju velikim političkim blokovima, dušebrižnici koji su, gotovo bez ijednog disonantnog tona, kritizirali metode i ciljeve "nehomogene skupine zastupnika", koji su davali neviđen medijski prostor disidentu i prevrtljivcu Dragi Prgometu, likujući nad njegovim posljednjim kopernikanskim obratom za koji su se nadali da će biti zadnji čavao u lijes MOST-a, odjednom su u velikoj mjeri promijenili ploču.

Ovog vikenda, jedan od renomiranih novinskih portala objavljuje tekst poznate kolumnistice u kojem se slikovito opisuje kako svijet u kojem su dosada egzistirali Milanović i Karamarko, nepovratno nestaje. U ponedjeljak, dr. Ivan Šiber u dnevniku HRT-a potanko objašnjava kako je jedan od realno mogućih scenarija manjinska MOST-ova vlada stručnjaka u kojoj bi i HDZ i SDP bili oporba ali bi programski podržavali vladu u Saboru, prema potpisanom programu reformi po resorima.

U utorak, Božo Petrov, do neki dan nemilosrdno osporavan i kritiziran od strane svekolike političke i medijske scene u Hrvatskoj, dobiva zavidnu minutažu u Dnevniku i hrabrim, dosljednim, prilično oštrim i dosad najsnažnijim obraćanjem javnosti, po mom skromnom mišljenju, nametnuo se kao ključna politička figura razdoblja koje je pred nama.

U tom govoru, koji danas parafrazira i tekst Večernjeg lista, Božo Petrov je napravio nekoliko zaista hrabrih i državničkih poteza. Prvo, jasno i nedvosmisleno je potvrdio da u pregovorima MOSTa sa lijevim i desnim blokom nema ni milimetra odstupanja od prvotne ideje - ne priklanjanja niti jednom političkom bloku. Odbacio je i sve insinuacije o zakulisnim igrama i tajnim trgovinama kojima bi se podržala vlada kojom bi dominirala bilo lijeva, bilo desna politička opcija.

Drugo, vrlo znakovito, javno se ponovo jasno odredio prema osobama koje vode dva suprotstavljena bloka - Zoranu Milanoviću i Tomislavu Karamarku - "Oni sada gube političke bodove jer je svima jasno da sada oni samo štite svoje područje, da se ne brinu za građane, nego samo za svoje interese." Ponovo je spomenuo primjer Stiera i Picule kao modela suradnje koju zagovara. Dakle, čelnicima koalicija s kojima pregovara, jasno je poručio - gospodo, maknite svoje ego-e da nam ne smetaju, jer - sa vama se ne računa.

Treće, bacio je rukavicu svim kritičarima koji prognoziraju da bi na ponovljenim izborima MOST doživio krah i nestajanje -"Ako se ni jedna strana ne složi s nama, onda ćemo ići na nove izbore. Ako ljudi misle da ne radimo dobro, neka nas kazne, eto im ponovno SDP i HDZ, takvi kakvi su ih i vodili zadnjih 20 godina, ali mi ne možemo pristati na to da iznevjerimo povjerenje birača".

I na kraju, nije niti spomenuo osnivanje stranke Drage Prgometa (HRID) koje je tada bila tema dana na svim medijima, pokazujući time da to smatra jednom očajničkom avanturom osobe koja je izgubila politički kredibilitet i kao takva postaje nevažna.

Za razliku od (svih) drugih političkih aktera u ovoj slagalici, koji su od izborne noći i izlaznih anketa, pa sve do danas napravili toliko nevjerojatnih političkih zaokreta i salto-mortale-a, koji su lupali sve i svašta u kamere i mikrofone, koji su se okretali od lijeva na desno i obrnuto, Božo Petrov je (jedini) ostao konzistentan.

Unatoč njegovoj (relativnoj) mladosti i neiskustvu, a pretpostavljajući da sve ono što javno govori, zaista i misli, Božo Petrov ovim postaje kandidat broj jedan za pokretanje hrvatskog "new deala" koji bi trebao trajno transformirati mentalitet ovog društva i njegov odnos prema vlasti i vladajućima.

A kako javnost percipira to što MOST radi, zorno pokazuje i jučer objavljena anketa Crobarometra, u kojoj MOST dobiva čvrstih 19% potpore, a HDZ i SDP su idalje u "egalu". Kad bi u svim izbornim jedinicama MOST dobio taj postotak glasova, broj njihovih mandata u Saboru narastao bi na preko 30. Pa, izvolite gospodo iz SDP-a i HDZ-a, na nove izbore, ako baš želite.

I budimo iskreni, čak i ako naš hrvatski Pigmalion i ne uspije materijalizirati svoju viziju, neke stvari su se definitivno i nepovratno promijenile. U protekla tri tjedna, niti jedan akter na političkoj sceni ne spominje ideologiju, nitko ne viče "MI" ili "ONI", oba velika tabora se bave sami sobom a ne "onim drugima", Milanović koji je iskakao iz "paštete" prije izbora, sada kao da je u zemlju propao, Karamarko čak ni ne spominje Domovinski rat, branitelje, Tita i Tuđmana.. glavna tema su reforme, gospodarstvo, poljoprivreda, financije, gospodarski pojas na Jadranu, teritorijalni preustroj i učinkovitost, štednja, smanjenje poreznih opterećenja... svi se kunu da je to potrebno, meminovno, neophodno, svi su spremni sve potpisati...

Kada bi se i dogodilo da misija Bože Petrova i MOST-a propadne i da Zoran Milanović ili Tomislav Karamarko nekom čarobnom formulom kupovine glasova zasjednu na premijersko mjesto, možete li zamisliti kako bi javnost prihvatila ponovno vraćanje u "ideološku kaljužu"?? Jednu stvar se Zoranu Milanoviću mora priznati - izabrao je fenomenalan slogan za predizbornu kampanju. Jer, kako god ovo završilo, zaista, u Hrvatskoj više "nema povratka na staro".

No, ono što i Zorana Milanovića i Tomislava Karamarka, uvjeren sam, od svega najviše užasava jest pitanje, koje se valjda ni sami sebi ne usude postaviti :

- "A što ako Božo uspije ???"

4

Gospon_Fulir

"...Oprostite, ja sam puno toga pročitao i držim da dosta toga znam..."

Komentari (27)


To im je najvaznija misija. A osobno, ja bih izabrao neutralnog premijera konsenzusom (ni iz jedne od 3 stranke), a ministre po resorima - javnim natjecajem sa jedinim kriterijem - tko je sposoban provesti reforme koje su usuglasene i potpisane.. Gospon_Fulir 0 0 0


@GF Nama je od MOSTa (Bože Petrova) neusporedivo važnije neovisno i kvalitetno sudstvo. Neovisni i kvalitetni mediji. Neovisni i kvalitetni (obrazovani) ljudi. Vidiš obrazac? To pokušavam argumentirati više tjedana. To su temelji, a nikako ne BP. BorisTraljic 1 1 1


Treba samo sačekati da se MOST, odnosno BP, na ovaj ili onaj način (zajedno, odvojeno...) prikloni jednoj opciji (što je po meni neminovnost) pa ćemo se napokon vratiti važnim temama i neophodnim reformama, a ne "reformama" (foteljama). :) BorisTraljic 0 0 0


@Boris - Respekt ali ne slazem se. Da bi u Hrvatskoj bilo sto postalo neovisno i kvalitetno, treba prvo promijeniti nacin promisljanja politike u Hrvata. Zato trebamo jedan mandat u kojem ni SDP ni HDZ ne "vladaju" nego rade za dobrobit gradjana HR. Gospon_Fulir 0 0 0


Ako se to ne dogodi, nista nece biti ni neovisno ni kvalitetno. Gospon_Fulir 0 0 0

Analiza

Panika u HDZ-u i SDP-u: MOST radi upravo ono zbog čega je izabran!

19.11.2015. 13:13, Nakon chata: Nova vlada ili izbori? Što bi izbori značili za MOST, a što za HDZ i SDP?

Prije nekoliko dana sam, potaknut neshvatljivo naivnim političkim "Salto mortale-om" Drage Prgometa, pisao o generalu Montgomery-u i iskrivljenim percepcijama vlastite važnosti. Nakon iznenađujuće demonstracije snage Bože Petrova radikalnim izbacivanjem Prgometa iz MOSTa, i njihove klauzure ovaj vikend na Plitvicama, ušli smo u prvi tjedan ozbiljnog političkog pregovaranja između MOSTa i dvaju velikih koalicijskih blokova, koji pretendiraju na osvajanje vlasti.

Pregovori su netom počeli, a cijela javnost, uz svesrdnu podršku medija, nastavlja sa stereotipnom postizbornom mantrom - hoće li oni napokon lijevo, ili desno?  Kao da je to pitanje života i smrti. Neviđeni pritisak radi se na MOST da se konačno opredijeli, da pogurne klatno pobjede u Kramarkovo ili pak, Milanovićevo krilo. U međuvremenu, iako MOST (zasad) postupa daleko odgovornije i promišljenije nego je to itko u početku očekivao, analitičari i mediji su ih skloni proglašavati amaterima, političkim diletantima, hazarderima, bezglavom skupinom bez ideje i programa, optužuju ih da odugovlače, da se igraju sa sudbinom zemlje, i tome slično.

Zašto se MOST uporno u javnosti optužuje za ono što se od njih i očekivalo i za što su, na kraju krajeva, glasove i dobili - a to je da donesu promjenu u način formiranja izvršne vlasti u Hrvatskoj.

Zašto? Zato što su i SDP i HDZ u – teškoj panici.

Od osamostaljenja dosad, izvršna vlast se formirala politički, ovisno o tome koji je tabor (ideologija) dobio dostatnu većinu saborskih ruku (sa izuzetkom naravno, ratne vlade Franje Gregurića).

Po prvi puta nakon rata, proces formiranja izvršne vlasti odvija se na temelju razgovora o konkretnim potezima koje svako ministarstvo te buduće vlade mora u idućem mandatu pokrenuti i provesti. Pri tome se vrlo detaljno analizira tko su te osobe i stranke koje to zaista i mogu napraviti, ne rukovodeći se nužno, imperativom da svi ministri budu iz istog političkog tabora.

MOST se ponaša (ponavljam - zasad) vrlo korektno, promišljeno i odmjereno, pažljivo balansirajući između dvije političke opcije, ne izlijećući pred medije ni sa kakvom prognozom, predviđanjem ili obećanjima... za razliku od HDZ-a, a još više i SDP-a koji lakonski u kamere izjavljuju kako se "u svemu eto slažu s MOST-om", kako "samo što se nisu dogovorili", kako "su uvjereni da će se MOST opredijeliti za njih" i tome slične neutemeljene špekulativne spinove, hraneći vlastiti ego i gaseći vlastitu paniku od mogućeg ishoda u kojem bi ostali izvan pobjedničkog tabora.

Govoreći sa stanovišta prosječnog stanovnika ove države, koji je prije svega željan sređivanja stanja u državi, uvođenja reda, odgovornosti, učinkovitosti, transparentnosti, hrabrosti u rješavanju raznoraznih nelogičnosti i balasta koji već desetljećima guše i onako jedva živo hrvatsko gospodarstvo, koji je iznad svega željan onih poteza koji će mu život i standard učiniti dostojnijim i boljim, ovakav scenarij je najbolje što smo mogli poželjeti. Scenarij u kojem neki politikom "neopterećeni" ljudi o svemu tome detaljno i oprezno pregovaraju sa političkim opcijama koje imaju infrastrukturu i snagu da to i provedu. Nije li to ono u što smo se svi kleli i to željeli ? Da izbori iznjedre "treći put" koji će dokinuti stranački duopol SDPa i HDZa i temeljito redefinirati sustav političkih vrijednosti i odgovornosti u ovoj državi?

Negirati to sada i galamiti na MOST da zavlači i koleba se, te vršiti pritisak da se konačno opredijele jest, u najmanju ruku - teško licemjerje.  

Neka mi čitateljstvo oprosti, ali moram povući ovdje paralelu sa još jednim Hollywoodskim uratkom. Ovaj puta radi se o odličnoj komediji Waltera Hilla iz 1985.-"Brewsterovi milijuni".

U tom, meni beskrajno zabavnom, filmu odlični Richard Pryor glumi tamnoputog igrača baseballa Monty-a Brewstera, koji od ludog bogatog rođaka dobije ogromno nasljedstvo, za koje je jedini uvjet, da u 30 dana potroši 30 milijuna dolara, i da mu nakon toga ništa ne ostane. Suočen sa problemom - kako potrošiti toliki novac u tako kratkom vremenu, našem Brewsteru sine spasonosna ideja - kandidirat će se na izborima za gradonačelnika New-Yorka. Naravno, u američkim medijski nabrijanim uvjetima, kampanje koštaju pravo malo bogatstvo, pa će Monty Brewster tako dobiti odličnu priliku da spiska velike novce u kratkom vremenu.

Pri tome, budući se zaista ne namjerava baviti poslom gradonačelnika tako velikog grada, on svoju kampanju bazira na samo jednom jedinom sloganu, sloganu koji je inače poznat u izbornim procedurama kao "None Of The Above" (hrvatski: Niti jedan od ponuđenih) tj. skraćeno - NOTA. (Sjetit ćete se, takav je pristup zagovarao Vilibor Sinčić u drugom krugu predsjedničkih izbora kada je svoje birače pozvao da ponište listić, tj. da glasaju za "None of the above".)

Zahvaljujući svojoj beskrajnoj simpatičnosti i širokoj ruci na financiranju velikih predizbornih party-a, tamnoputi Monty Brewster u rekordnom roku pridobije simpatije najšire javnosti i odjednom njegova "None of the above" kampanja počne pridobivati naklonost birača, te se preostala 2 "ozbiljna" kandidata za gradonačelnika nađu u panici jer Monty Brewster ima ozbiljne šanse - dobiti izbore.

Pa tako počinju njihovi tajni sastanci na opskurnim mjestima na kojima dva ljuta protivnika kojima se izmiče političko tlo pod nogama, kuju planove kako neutralizirati Monty-a Brewstera, i vratiti si šanse za osvajanje vlasti na "normalan" način.

Zvuči poznato - ne?

Da se razumijemo, nije mi namjera ovdje usporedjivati MOST i Božu Petrova sa Monty-em Brewsterom, i načinom na koji se u tom filmu ismijava izborni proces i politika općenito, ali ono što MOST trenutno radi, je jedna vrsta modificirane "None of the above" kampanje u kojoj se pokušava dati snaga i legitimitet nečemu radikalno novome na hrvatskoj političkoj sceni, a to je - transparentnost i odgovornost u obnašanju izvršne vlasti. Ne mogu se ovdje ne sjetiti svog teksta "Lijepa naša d.d." od 6. veljače, u kojem sam pisao kako je Hrvatskoj nasušno potreban model u kojem će se rad izvršne vlasti moći mjeriti kroz sve 4 godine mandata i to vrlo transparentnim i egzaktnim brojčanim parametrima.

Ako MOST zaista ostane dosljedan do samog kraja, ako kroz temeljite i mukotrpne pregovore uspije izvući od oba politička bloka konsenzus o ključnim reformskim potezima u ovoj državi, pa čak i ako se na kraju i ne uspiju dogovoriti o konačnom sastavu vlade koja ne bi bila ni SDP-ova ni HDZ-ova, MOST može iz svega izaći kao veliki moralni pobjednik.

Uvjeren sam da nisu u pravu svi oni zloguki analitičari koji prognoziraju krah MOST-a na ponovljenim izborima. Mislim da u slučaju da ovi pregovori "po radnim skupinama" potraju još jedno tjedan-dva, pa ako se pri tome i HDZ i SDP "kooperativno" izjasne da se slažu sa većinom promjena koje MOST zagovara, pozicije za nove izbore će biti radikalno drukčije.

Ako Milanović i Karamarko ne uspiju zatomiti svoje ego-e i potrebu za proglašenjem pobjede, ako MOST ostane moralno čist i nekompromitiran, ako bude u poziciji da kaže javnosti - evo, sa ovom snagom koju ste nam dali na izborima, mi smo uspjeli i SDP i HDZ navesti da prihvate nužne reforme u društvu, ali zbog njihovog odbijanja međusobne suradnje ne možemo formirati jedinstvenu vladu, trebamo vašu potporu na ponovljenim izborima da naš naum provedemo do kraja.

Takvog scenarija se i HDZ i SDP najviše boje. Zato pod svaku cijenu žele navesti MOST da se opredijeli. Jer u protivnom, ako dobijemo funkcionalnu vladu u ovom mandatu bez pobjednika sa strane HDZ i SDP, politička scena u Hrvatskoj bit će trajno i nepovratno promijenjena. Na bolje.

Nadajmo se samo da će se iz MOSTovog tabora i dalje čuti samo jedna, unisona i prava – NOTA.

4

Gospon_Fulir

"...Oprostite, ja sam puno toga pročitao i držim da dosta toga znam..."

Komentari (57)


...to sam već jako detaljno analizirao u gore spomenutoj analizi iz veljače. Nema smisla ponovo. Ali ono što je u tome ključ - donijeti MJERLJIVE pokazatelje rada svakog ministarstva i biti nemilosrdan u traženju odgovornosti po učinjenom. Gospon_Fulir 0 0 0


I da.. 50 godina razvoja demokracije se ne može preskočiti, ali mi živimo u digitalno doba I možemo kao odgvorni ljudi učiti na tudjim iskustvima a ne na vlastitim lutanjima. Imam već 50 godina za vratom i ne želim čekati još 50 na normalnu državu. Gospon_Fulir 0 0 0


@Gospon_Fulir, čak i da je točno da su sve te vlade formirane isključivo zbog ekonomske situacije(a nisu) 5% je puno premali postotak da bi išta dokazivao. Da u slučaju recimo Rumunjske na koju se pozivate skoro 1/3 parlamenta ostaje u opoziciji i IDujas 0 0 0


to zacijelo ne znači suspenziju demokracije i nikako nije usporedivo s našom situacijom, kao ni većina od ova 32 slučaja tehnokratskih vlada koje spominjete. Tješi li vas što i u zemljama EU još uvijek čekaju neku bolju i pošteniju vladu i državu? IDujas 0 0 0


@IDujas - ne, ne tjesi me. Ja mislim da mozemo biti pametniji od drugih. Kako god - prvo ciscenje u glavama, da se svima izbije mentalitet osvajanja vlasti radi vladanja , vec da vlast ima ulogu sluzenja. Gospon_Fulir 0 0 0

Analiza

Panika u HDZ-u i SDP-u: MOST radi upravo ono zbog čega je izabran!

19.11.2015. 13:13, Nakon chata: Nova vlada ili izbori? Što bi izbori značili za MOST, a što za HDZ i SDP?

Prije nekoliko dana sam, potaknut neshvatljivo naivnim političkim "Salto mortale-om" Drage Prgometa, pisao o generalu Montgomery-u i iskrivljenim percepcijama vlastite važnosti. Nakon iznenađujuće demonstracije snage Bože Petrova radikalnim izbacivanjem Prgometa iz MOSTa, i njihove klauzure ovaj vikend na Plitvicama, ušli smo u prvi tjedan ozbiljnog političkog pregovaranja između MOSTa i dvaju velikih koalicijskih blokova, koji pretendiraju na osvajanje vlasti. Pregovori su netom počeli, a cijela javnost, uz svesrdnu podršku medija, nastavlja sa stereotipnom postizbornom mantrom - hoće li oni napokon lijevo, ili desno? Kao da je to pitanje života i smrti. Neviđeni pritisak radi se na MOST da se konačno ... više >

4

Gospon_Fulir

"...Oprostite, ja sam puno toga pročitao i držim da dosta toga znam..."
  • 25
  • 2
  • 2
  • 57

Analiza

Nedostižni MOST - operacija "Market Garden" na hrvatski način

13.11.2015. 14:03, Početak raspada ili homogenizacija? Što izbacivanje Prgometa znači za MOST?

Svjedoci smo ovih postizbornih dana kako ego nekih ljudi može narasti do takvih razmjera da od vlastite važnosti i veličine više ne vide realnost. Poneseni neočekivanim uspjesima, skloni su na sebe projicirati gotovo pa mesijanske sposobnost i poslanje. I to, nažalost, bez pokrića. Takvi scenariji obično završavaju - loše. Možemo za to naći bezbroj primjera u ljudskoj povijesti, ali mene nekako sve ovo što se zbiva o i oko MOSTa posljednjih dana, podsjeća na jedan drugi most... nedostižni most u malom gradiću Arnhemu u Nizozemskoj. Vrijeme radnje - rujan 1944.

"...Loša izvedba, problemi s egom i surove vremenske prilike uzimaju danak i pretvaraju ono što je moglo biti nadmoćna pobjeda u nevjerojatan poraz..."

Ova rečenica je izvučena iz najave za jedan od najboljih ikad snimljenih filmova s tematikom iz II svjetskog  rata - "A bridge too far" (u hrvatskom prijevodu - Nedostižni most). U maestralnoj režiji sir Richarda Attenborougha, sa jednom od najimpresivnijih i najboljih glumačkih postava koju je Hollywood ikad sakupio, te u raskošnoj, epskoj produkciji, nastao je ovaj veličanstveni filmski uradak, koji u gotovo 3 sata trajanja, koji se zaista gleda u jednom dahu, opisuje - zamislite, jedan od najvećih i najsramotnijih fijaska savezničkih snaga u II svjetskom ratu.

"Nedostižni most" je priča o egu jednog čovjeka koji je u ovom konkretnom slučaju za posljedicu imao jedan od najvećih vojno-civilnih masakra na savezničkoj strani, a da pri tome osnovni cilj zbog kojeg je akcija i pokrenuta, uopće nije postignut. Čovjek o kojem je ovdje riječ je ni manje ni više nego slavni britanski general Sir Bernard Law Montgomery, popularniji kao "Monty". Nakon velikih uspjeha u operacijama protiv Rommelovih snaga u sjevernoj Africi, Monty-evo uvjerenje u vlastite sposobnosti je naraslo do ogromnih razmjera. Tri mjeseca nakon savezničkog iskrcavanja u Normandiji, Monty je uvjerio Eisenhowera i Churchilla da bi veliki padobranski desant u Nizozemskoj, iza njemačke "Siegfried" linije, omogućio saveznicima brzo zauzimanje mostova na Rajni i prodor u srce njemačke industrije - u Ruhrsku oblast, čime bi se  slomila njemačka ratna mašinerija i prisililo Nijemce da kapituliraju već prije zime 1944.

Operacija je dobila ime "Market Garden" a uključivala je dotad nezamislivo - padobranski desant čak 35.000 savezničkih vojnika iza njemačkih linija. Ponesen svojim egom, i činjenicom da je uspio nagovoriti Eisenhowera i Churchilla na ovaj riskantni pothvat, Monty je učinio kobnu grešku, inzistriajući da se mobilizacija izvrši odmah i i da operacija počne u roku od samo 7 dana. Naravno, to je izazvalo užas u redovima ostalih savezničkih generala, koji su znali da se operacija tih razmjera ne može provesti bez višemjesečne pomne i detaljne pripreme, logistike, osiguranja opskrbe, komunikacije, itd... Unatoč njihovim prosvjedima, Monty je svoju ideju proveo u djelo. 17.rujna 1944. počeo je najveći padobranski desant ikada.

Da ne ulazimo u detalje, operacija je opozvana 26. rujna. Motgomery ju je prozvao "uspješnom" unatoč činjenici da cilj operacije nije postignut, tj, posljednji most, onaj u Arnhemu nije osvojen, saveznici nisu prodrli u Ruhr i rat je potrajao još skoro godinu dana. U samo 9 dana, saveznici su izgubili 17.000 ljudi (!). Još oko 10.000 nizozemskih civila je skapalo od gladi nakon što su im Nijemci iz osvete zbog podrške saveznicima presjekli opskrbne linije.

Princ Bernhard od Nizozemske, kasnije je izjavio: "Moja zemlja si zaista više nikad ne može priuštiti luksuz još jednog Montgomery-evog uspjeha".

Ovih dana, u Hrvatskoj imamo puno "pobjednika". Svi su nakon izbora skloni proglasiti se generalima "pobjedničke" vojske, pa tako na ovim izborima imamo čak 3 "pobjednika". Aktualni, već otpisani, premijer koji je dobio više nego je očekivao, pretendent na mjesto premijera koji je dobio istina najviše, ali ipak premalo u odnosu na ono što je očekivao, i oni treći, koji niti su što očekivali, niti su znali što će ako se ovako nešto dogodi. Generali te 3 pobjedničke vojske, pridajući si gore spomenute mesijanske osobine, lakonski i nepromišljeno vuku postizborne poteze, grčevito se boreći za ishod u kojem bi mogli proglasiti "konačnu pobjedu" i time si osigurati mjesto u povijesti. 

Svjedoci smo tako, u proteklih nekoliko dana, nevjerojatne količine političkih akrobacija, kalkulacija, obrata i eksperimenata, koji bi mogli na neki način skrpati saborsku većinu i slatki jezičac na vagi pobjede pogurati na jednu, drugu ili treću stranu.

Poput Montgomery-a prije 70-ak godina, nitko od njih ne bavi se promišljanjem, analizom, pripremom, osiguravanjem logistike, izradom provedbenog plana za ono što zagovaraju... ne.. jedino i osnovno jest - zatvoriti postizbornu jednadžbu tako da sve njene varijable i nepoznanice na kraju daju čarobni zbroj - 76. I proglasiti konačnu pobjedu.  I time dodatno napuhati svoju mesijansku veličinu.

Da li se itko od njih u toj matematici bavi analizom moguće sudbine nevinih kolateralnih žrtava koje bi mogle jedine na kraju ponijeti teret njihovih postizbornih eksperimenata? Da li itko od njih razmišlja što u stvari žele oni koji su jedini zaslužni što te tri strane sada uopće imaju o čemu razgovarati? Da li itko od njih osjeća moralnu obvezu prema građanima koji su ih na ovaj način postavili u postiborne odnose? Da li itko od njih shvaća što im je Hrvatska u stvari ovime poručila?

Ne postoji bolji ishod izbora za kolektivno nacionalno političko otrežnjenje, nego ovaj koji se dogodio prošle nedjelje. Dvije najveće stranke u "egalu", tako da se nitko ne može čistog obraza proglasiti pobjednikom, a treća strana, na koju nitko nije ozbiljnije računao (pa ni oni sami) - sa zlatnim ključem Banskih dvora u rukama. Hoće li oni shvatiti da ovakav ishod znači samo jedno - Hrvatska ne želi nastavak rada postojeće vlade, Hrvatska ne želi da vlast preuzme HDZ, pogotovo ne bez kontrole, Hrvatska želi da se vlast u ovoj državi konačno prestane baviti ideologijom i da se konačno počne baviti boljitkom za državu i njene stanovnike.

Hrvatska je umorna od politike i politikantstva. Hrvatska je na ovim izborima to više nego jasno rekla. Hoće li akteri ove postizborne sapunice to shvatiti?

Hrvatsko političko biće je konačno sazrelo do te mjere da se izvuklo iz okova ideološke bitke crvenih i plavih. Zbog toga bi bilo koji ishod koji bi bilo kojem od dva velika tabora donio mogućnost da se proglasi konačnim i definitivnim pobjednikom, bio totalna katastrofa. To je u ovom trenutku najvažnije od svega. Ni Zoran Milanović, a niti Tomislav Karamarko ne smiju iz ove slagalice izaći kao jasni pobjednici. To bi bilo teško izigravanje volje birača. Zato je u ovo trenutku, na MOSTU i Boži Petrovu, ogromna odgovornost. Pitanje je da li su on i njegova uvjetno rečeno "stranka" tome dorasli i imaju li dovoljno ljudskog i političkog integriteta da tu odgovornost iznesu na svojim leđima.

Bilo bi najbolje da hrvatska operacija "Market Garden", koju su lakonski i bahato pokrenuli Zoran Milanović i Tomislav Karamarko “kako bi završili rat prije zime”, završi (njihovim) fijaskom.

Bilo bi najbolje da hrvatski MOST, njima ostane "nedostižnim", poput onoga u Arnhemu. Jer samo na taj način, ograničit ćemo žrtve ovog postizbornog "rata" na crvene ili plave stranačke vojnike. Ukoliko bilo koji od njih dvojice uspije "osvojiti MOST", bojim se da bi se gorke riječi Princa Bernharda mogle tada primijeniti i na Hrvatsku.

Jer, Hrvatska si zaista ne može priuštiti još jedan "uspjeh" SDP-a ili HDZ-a.

4

Gospon_Fulir

"...Oprostite, ja sam puno toga pročitao i držim da dosta toga znam..."

Ocjene (11)


Respektira (10): Dirk15, SeteSorele, sufit, damir_pacek, 5none5, msesar, VeNLO, Losonsky, siouxica, Alumnus


Slaže se (1): Laci


Komentari (34)


@IDujas-tocno, ispravna analogija, (iako je u mojoj prici Monty=DP) jer je taj desant sada baziran na odlicnim, ali ipak tankim rezultatima. Ja im zelim nove izbore sa dovoljno vremena za pripremu platforme za slucaj da osvoje vise nego sada. Gospon_Fulir 0 0 0


@Gospon _Fulir, pa a ne možemo likovima samo tako dodjeljivati uloge mislim da prema vašoj gornjoj prispodobi jedino MOST može biti Monty. IDujas 0 0 0


@IDujas - zasto ne? Monty je simbol bahatosti i samodopadnosti bez pokrica. U dosadasnjim zbivanjima te osobine su pokazali ZM i DP. Da li ce i ostali- vidjet ce se. Gospon_Fulir 0 0 0


@Gospon _Fulir, ne, ne tamo se radi o Monty-ju koji na temelju uspjeha u Africi, misli da je pozvan spašavati svijet, ne svjestan svojih ograničenih sposobnosti i dometa. Upravo kao MOST-ovci nakon uspjeha na izborima u RH. IDujas 0 0 0


@IDujas- uz jednu veliku razliku - Montyeve vojnike nitko nije pitao nista. MOST je dobio nezanemarivu potporu velikog broja gradjana... i to, uvjeren sam, upravo sa intencijom dekonstrukcije dvopartijskog sustava. Gospon_Fulir 0 0 0

Analiza

Nedostižni MOST - operacija "Market Garden" na hrvatski način

13.11.2015. 14:03, Početak raspada ili homogenizacija? Što izbacivanje Prgometa znači za MOST?

Svjedoci smo ovih postizbornih dana kako ego nekih ljudi može narasti do takvih razmjera da od vlastite važnosti i veličine više ne vide realnost. Poneseni neočekivanim uspjesima, skloni su na sebe projicirati gotovo pa mesijanske sposobnost i poslanje. I to, nažalost, bez pokrića. Takvi scenariji obično završavaju - loše. Možemo za to naći bezbroj primjera u ljudskoj povijesti, ali mene nekako sve ovo što se zbiva o i oko MOSTa posljednjih dana, podsjeća na jedan drugi most... nedostižni most u malom gradiću Arnhemu u Nizozemskoj. Vrijeme radnje - rujan 1944. "...Loša izvedba, problemi s egom i surove vremenske prilike uzimaju ... više >

4

Gospon_Fulir

"...Oprostite, ja sam puno toga pročitao i držim da dosta toga znam..."
  • 10
  • 1
  • 0
  • 34

Analiza

Tko su to 'MI' a tko 'ONI' ? (Gdje ste bili 80-ih ?)

06.11.2015. 13:33, Što donose izbori 8.11.? Tko će u nedjelju slaviti i hoćemo li znati tko sastavlja novu vladu?

Ovaj tekst neće biti analitički. Više emotivno-nostalgičan. Ali dan je do izbora, za analize više i onako nema vremena, prekosutra biramo. Ne toliko osobe. Jer nažalost, osobe su na svim dijelovima političkog spektra više ili manje kompromitirane, potrošene ili nevjerodostojne. Prekosutra ćemo, po svemu sudeći birati ponovo između dva svjetonazora. Barem nominalno zvana – Socijaldemokracija i Demokršćanstvo. Jer u stvarnosti, one to i nisu. 'MI' ili 'ONI'”… rekao bi premijer na odlasku.

Hrvatskoj je Socijaldemokracija nasušno potrebna. Ali ne ovakva. Ovakav SDP, koji nema socijalne osjetljivosti koliko stane ispod nokta, koji nema ni znanja ni političke volje ni sposobnosti, a kamoli hrabrosti da se iole ozbiljno uhvati u koštac sa osnovnim i notornim nelogičnostima u ovoj državi, SDP koji se ne može osloboditi poriva da kao svoju glavnu kvalitetu ističe svoj svjetonazorski i ideološki profil, SDP koji se ne može osloboditi vlastite povijesne hipoteke (čitaj: SKH-ovskih ideoloških okova i mentaliteta), koji je od 1990. utočište za sve one koji (po naredbi druga Milanovića i njegovog američkog šaptača) zbog višeg cilja (čitaj vlasti) mašu trobojnicom a žale za petokrakom, SDP koji je spreman napraviti kolektivan čin ideološke lobotomije i odreći se vlastitog identiteta mjesec dana prije izbora ne bi li se digao iz mrtvih, čak i koalirati sa Glavaševom para-strankom, takav SDP jednostavno nije socijaldemokratska stranka. Takav SDP ne zaslužuje apsolutno ništa manje od - totalnog izbornog debakla, prijezira i političkog zaborava. Oni nisu ljevica, iako bi to željeli biti. Oni su u stvari anti-desnica. I to im je jedini program. Koji će pokušati ostvariti čak i tako da se (privremeno) ponašaju upravo kao tvrda desnica.

Zar oni stvarno vjeruju da će im itko (normalan) to 'kupiti'?  Zar je moguće da su toliko naivni? Do jučer je premijer zajapuren vikao u kamere – ili MI ili ONI !!! A danas on osobno iz najvećeg JA postaje gorljivi ON… Zna li on uopće tko su to 'MI', a tko 'ONI' ?

Moja malenkost spada u generaciju rođenu 60-ih godina 20-og stoljeća. Generaciju koja je djetinjstvo proživjela pod Titom i SKJ, adolescenciju i odrastanje u krhkom političkom vakuumu kriznih osamdesetih, dok smo karijeru i obitelj gradili u vrijeme raspada Jugoslavije i Domovinskog rata, tj. u devedesetima. Generaciju koja je na svijet došla u "zlatno doba" Jugoslavije... Dovoljno kasno da ne nosimo izravnu hipoteku i mentalitet NOB-a, dovoljno rano da u 90-ima sudjelujemo u političkim promjenama Europe u svojim odraslim (kasnim 20-im) godinama.

Danas smo - mlađi pedesetogodišnjaci. Najveći broj ravnatelja, direktora, upravitelja, predsjednika uprava ili nadzornih odbora, načelnika, političkih moćnika... spada tu negdje.. u tu dobnu skupinu. Mi smo generacija koja upravlja ovom državom, njenim velikim sustavima, politikom, polugama vlasti, privatnim sektorom...

Ne manje važno, mi smo i roditelji... roditelji današnjih maturanata, studenata... dakle onih koji bi uskoro trebali od nas početi preuzimati odgovornost za vođenje ove države, njene politike i ekonomije... Mislim zato da je naš utjecaj na političko-ekonomsko-sociološke tokove u zemlji trenutno prilično značajan... a time i naša odgovornost. Pa, nije li logično zapitati se - a što je to naša generacija ponijela sa sobom iz doba svojeg ljudskog, intelektualnog i političkog formiranja?

Vratimo se, dakle, kojih 30-ak godina u prošlost. U doba našeg odrastanja... dakle u osamdesete.

U našoj maloj ulici u zapadnom dijelu Zagreba, živjelo je možda nekih 150-ak obitelji. Ne biste vjerovali kojom se preciznošću znalo - tko su to 'MI' a tko 'ONI'. Točno smo znali koji su članovi SK, koji su vojna lica, koji su SUP-ovci, a koji ne slave Božić. S podsmijehom i prijezirom su se gledali (i pokazivali prstom) oni koji su našom ulicom božićna drvca kući s placa nosili u dane između Božića i Nove Godine. To su bila vremena kada se i na blagdane radilo i išlo u školu. Kada su se u školama dijelile opomene i ukori zbog postavljanja "Novogodišnjih" ukrasa prije 26. prosinca. Sjećam se kao danas, kada nam je učiteljica na sam Božić u trećem razredu osnovne dala zadatak da napišemo "čestitku obitelji za Novu Godinu". Oko 85% nas je napisalo "Sretan Božić i Nova Godina, dragi xyz... ". Učiteljica je tada glasno, jasno i posprdno pred 30-ak pari zbunjenih dječjih očiju "objasnila" kako ne postoji tako nešto, da što je to uopće Božić? Hajte djeco, ne pišite gluposti. Sjećam se kako su curama u školi naređivali da skidaju križiće sa lančića oko vrata. Prvo smo se tome kao djeca čudili, a onda je sa odrastanjem, rastao i inat. Sjećam se kako smo mi dečki na Božić ili Uskrsni ponedjeljak u školu dolazili u kravatama ("njima" u inat), kako smo svi, kao po komandi, nosili od kuće božićne kolače i častili se pod odmorima, sjećam se i kako me je razrednica jedva spasila od ukora kada sam u 4. razredu gimnazije na Božić 1983. na zid zalijepio svojom rukom nacrtanu A4 sliku mlade žene sa djetetom, i na nju zalijepio dvije kuglice i par girlandi.

Mi smo tada, iako jako mladi, i te kako dobro znali tko su to 'MI' a tko 'ONI'.

Politički, Zagreb je bio prilično 'uškopljena sredina. Sve poluge vlasti držali su komunisti, strukturno i ciljano 'dehrvatizirani' pojačanom represijom i tihom 'lustracijom' nakon Hrvatskog proljeća. Formalno, 'demokracija' je postojala, u vidu 'samoupravljanja' i 'delegatskog sistema'. Svako toliko održavali su se neki 'izbori', ako se tako može nazvati proces u kojem na listi za npr. Općinsko vijeće dobijete 12 kandidata, a morate zaokružiti njih 10. Naravno, svi kandidati bili su članovi SKH. Pa smo na 'izborima' birali po jedinom kriteriju koji je dozvoljavao barem neku diferencijaciju. Od ponudjenih 12 imena, nismo zaokružili ona 2 koja su nam se najmanje činila 'naša'. Pa su tako prolazili Ante, Stjepan, Josip, Franjo, Ivan, Luka, i sl. a nezaokruženi bi redovito ostajali Mile, Živojin, Sreten, Jovan, Miralem, Šerif, Janez, Borut, Ljubče i tome slično. Koliko god to iz današnje perspektive zvučalo politički nekorektno, netolerantno i šovinistički, to je tada bila realnost. Narod je, lišen mogućnosti da sudjeluje u demokraciji, na taj način slao umotanu poruku vladajućim strukturama da politika nasilno dehrvatiziranog bratstva i jedinstva pod pokroviteljstvom komunizma u Zagrebu jednostavno ne prolazi.

Jer, mi smo tada jako dobro znali tko su to 'MI' a tko 'ONI'.

Kurioziteta radi, u to doba nije bilo npr. animoziteta između hrvatskog Sjevera i Juga, tj. Zagreba i Splita, bar ne u obliku kakvom danas svjedočimo. Nikad neću zaboraviti kako sam 1981. nakon derbija Dinamo Hajduk na Maksimiru, pješačio u nepreglednoj koloni u kojoj su izmiješani i zagrljeni hodali i navijači Dinama i Hajduka, Maksimirskom i Vlaškom prema Trgu, pjevajući 'Dinamo i Hajduk, dva su kluba bratska, njima se ponosi čitava Hrvatska'... pa kako je cijela kolona kao na komandu stala pred zgradom u Vlaškoj 117, na čijem se pročelju i danas nalazi hrvatska šahovnica, i u glas (pod mrkim pogledima dežurnih SUP-ovaca u civilu) otpjevala 'Lijepu našu' i nastavila skandirajući do Trga. Mržnja i antagonizam? Gluposti...

Jer, mi smo tada jako dobro znali tko su to 'MI' a tko 'ONI'.

Vlast u SR Hrvatskoj obnašao je tada Savez komunista. Apsolutnu vlast. Vlast bez oporbe i bez legalne mogućnosti kritike. Vlast pod kojom se zbog krive izgovorene riječi, krivog ispričanog vica, krive slike u novčaniku, krive pjesme na nekom rodjendanu, krive zastave na svadbi, i sličnih neoprostivih vizualno-verbalno-misaonih krimena, išlo na razgovore u 'milicijsku stanicu', ostajalo bez posla, nazadovalo u karijeri, išlo sucu za prekršaje, pa i u zatvor. Tada su Centralnim komitetom tog SKH predsjedavali redom Milka Planinc, Josip Vrhovec, Mika Špiljak, Stanko Stojčević i na kraju - Ivica Račan.

Puno je toga izgovoreno i napisano o (nedvojbeno važnoj) ulozi Ivice Račana u osamostaljenju Hrvatske, ali za nas koji smo ta vremena proživjeli, lik i djelo posljednjeg Prvog Komuniste u Hrvata ostaje simbolom i poveznicom sa prošlim, brzo prežaljenim vremenima. Ne zaboravimo da je 25.lipnja 1991. pri izglasavanju Deklaracije o uspostavi suverene i samostalne Republike Hrvatske, Ivica Račan, sa zastupnicima tadašnjeg SKH-SDP bio protiv donošenja teksta u kojem se ukida mogućnost udruživanja u novu zajednicu sa ostalim republikama bivše SFRJ. Taj čin koštao ih je totalnog debakla na izborima 1992. Unatoč naučenoj lekciji, ni Račan, a kasnije niti njegov nasljednik Zoran Milanović, nisu našli za shodno javno napraviti čak ni benignu, moralno-verbalno-deklarativnu 'lustraciju', u kojoj bi se bar na razini programa i statuta stranke ogradili od negativnog nasljeđa vladavine SKH.

SDP se kao stranka, nikada u svojoj 25-godišnjoj povijesti, nije jasno i javno distancirao od kontinuiteta Saveza Komunista Hrvatske kao ni lika i djela Josipa Broza Tita. To su za mene njihovi daleko najveći, i povijesno neoprostivi krimeni.

Jer, mi i danas znamo tko su to 'MI' a tko 'ONI'.

Iskreno i duboko se nadam, za dobrobit i zdravlje političke scene u Hrvatskoj, da će Milanović na izborima doživjeti potop. Nadam se da će to biti dovoljan razlog da ga SDP pošalje u političku mirovinu i na čelo stranke postavi modernog socijaldemokrata, koji će imati i pameti i petlje javno reći - politika SDP je bila pogrešna, prekidamo praksu koketiranja sa nasljedjem jugo-komunizma i osnivamo modernu socijaldemokratsku stranku sa hrvatskim predznakom. Koja više neće vaditi trobojnice i stavljati ruku na srce samo u predizbornoj kampanji.

Dok se to ne dogodi, moj glas dobiti neće. Bez obzira da li na 'drugoj strani' sjedio Tomislav Karamarko, Mickey Mouse ili mr. Bean. Sasvim svejedno. To je jednostavno moj dug prema vlastitom političkom i ljudskom integritetu.

Naime, ja već više od 40 godina jako dobro znam tko su to 'MI' a tko 'ONI'.

3

Gospon_Fulir

"...Oprostite, ja sam puno toga pročitao i držim da dosta toga znam..."

Ocjene (9)


Komentari (14)


@msesar-validan point ali ne radi se ovdje o tome. Kao sto napisah, svejedno mi je tko je s druge strane, SDP namjeravam kaznjavati na izborima sve dok javno ne odbace kontinuitet SKH. Nazalost, u ovom odnosu snaga jedino ih Domoljubna moze srusiti. Gospon_Fulir 0 2 0


Gospon_Fulir ne bavim se SDP-om i partijom. Nikada moj glas nisu imali, ali više nema ni HDZ. Jednom komunist, uvijek komunist i kakva je razlika između Ivana Šukera, D.Kosora, B.Hrga naspram Josipa Leke, Z.Komadine i dr. msesar 0 0 0


Generacijo, hvala za nostalgično podsjećanje na vrijeme kad je hrvatski narod bio jedinstven u očuvanju svog nacionalnog identiteta. Bojim se da su to samo lijepe uspomene... damir_pacek 0 1 0


Jedina razlikovna stvar između MI i ONI oduvijek je - izvlačimo li Mi korist od države ili ONI. Što je vidljivo i iz ovog prisjećanja. Bili smo i ostali u komunističko-korupcijskom stisku. Pa i danas MI i ONi crpe državu,na naš račun. VeNLO 0 0 0


Izvanredno, gospon Fulir ! Čestitam ! I ja se nadam izbornom rezultatu koji i vi očekujete. Boljunac 1 0 0

Analiza

Tko su to 'MI' a tko 'ONI' ? (Gdje ste bili 80-ih ?)

06.11.2015. 13:33, Što donose izbori 8.11.? Tko će u nedjelju slaviti i hoćemo li znati tko sastavlja novu vladu?

Ovaj tekst neće biti analitički. Više emotivno-nostalgičan. Ali dan je do izbora, za analize više i onako nema vremena, prekosutra biramo. Ne toliko osobe. Jer nažalost, osobe su na svim dijelovima političkog spektra više ili manje kompromitirane, potrošene ili nevjerodostojne. Prekosutra ćemo, po svemu sudeći birati ponovo između dva svjetonazora. Barem nominalno zvana – Socijaldemokracija i Demokršćanstvo. Jer u stvarnosti, one to i nisu. 'MI' ili 'ONI'”… rekao bi premijer na odlasku. Hrvatskoj je Socijaldemokracija nasušno potrebna. Ali ne ovakva. Ovakav SDP, koji nema socijalne osjetljivosti koliko stane ispod nokta, koji nema ni znanja ni političke volje ni sposobnosti, a ... više >

3

Gospon_Fulir

"...Oprostite, ja sam puno toga pročitao i držim da dosta toga znam..."
  • 9
  • 0
  • 0
  • 14

Analiza

Politička dosljednost stigla je u Hrvatsku

24.02.2015. 13:53, U sjeni zahtjeva za ostavkom: Je li moguća suradnja Pantovčaka i Banskih dvora?

Kad se u kokošinjac ušulja lisica - nastane velika graja. Kokoši u panici kokodaču, trčeći bezglavo lijevo - desno, perje leti na sve strane, a lisica lukavo vreba i obično ugrabi onu najdeblju i najtromiju koku koja nije na vrijeme shvatila da joj se radi o glavi i nije dovoljno brzo izletjela iz smrtonosne klopke na dvorište i spasila glavu.

U posljednjih tjedan dana, u hrvatskom političkom kokošinjcu vlada opsadno stanje. Kokoši su se uzmuvale, kokodaču glasnije od vatrogasnih sirena, sumanuto trče s lijeve strane kokošinjca na desnu, sa desne na lijevu, neke se pokušavaju zbiti u grupicu na centru kokošinjca, ali brzo shvate da tamo nema spasa, pa se opet pridruže onima koje trčkaraju lijevo-desno... neke pak pokušavaju glasanjem imitirati patke, neke gaču kao guske, ćurliću poput purica, ali lisica je isuviše lukava da bi dozvolila da ju to omete u njenom naumu. Ona je došla po svoj plijen, i bez njega neće otići.

Kolinda Grabar Kitarović je u svoj predizborni program i u kampanju jasno i glasno ugradila namjeru da se oštro sukobi s premijerom. Na toj platformi je dobila izbore. Obećala je narodu da će pozvati premijera da položi račune i predstavi program i mjere koje namjerava poduzeti do kraja mandata, a ako to ne dobije, da će tražiti ostavku Vlade i prijevremene izbore. Milijun i nešto građana ove zemlje, uključujući i pisca ovih redaka, dalo joj je svojim glasom mandat da taj svoj predizborni program pretoči u djelo. Ako ponovo pročitate što je u tom izbornom programu objavila, vidjet ćete da je njeno jučerašnje pismo premijeru u kojem navodi obrazloženje i predložene točke dnevnog reda tematske sjednice vlade, u potpunosti u skladu s onime što je u predizbornom programu napisano.

Naivno i patetično mi djeluju svi oni političari, analitičari, kolumnisti, blogeri, sociolozi i ini formiratelji javnog mnijenja, koji se već danima čudom iščuđavaju i zgražaju događanjima od inauguracije Kolinde Grabar Kitarović na ovamo. Što to nije jasno? Stvari su se odvile upravo onako kako su jedino i mogle. Ako je itko imao iluzije da će novoustoličena predsjednica nakon inauguracije potonuti u nevidljivost i neaktivnost "a la Josipović", politički je naivac par excellence. Ne treba biti veliki mudrac da biste shvatili da je ovo što se događa u stvari očekivano, i jedino moguće. 

Nazovimo stvari pravim imenom - Kolinda Grabar Kitarović je došla smijeniti Milanovića. I uvjeren sam da, poput lisice s početka priče, neće odustati dok to i ne napravi. Drugo je (legitimno) pitanje - može li ona to.

Čitam prije nekog vremena angdotu o tome kako su Predsjednicu u NATO-u kolege od milja zvali "Swambo". Swambo je navodno, kratica od "She Who Always Must Be Obeyed" (Ona koju se uvijek mora poslušati). Taj nadimak dobila je kažu zato, jer ju je pratila reputacija da kad dobije zadatak, ne odustaje dok ga ne izvrši i ne dozvoljava nikome od suradnika da se opusti dok cilj nije postignut. Na toj svojoj osobini, a i na još ponekima, izgradila je respekt u svjetskoj politici. Svi oni koji misle da nastup Kolinde Grabar Kitarović prema Zoranu Milanoviću nije planiran i promišljen, ljuto se varaju. Previše je iza nje diplomatskog iskustva, a da bi je jedan prgavi i poprilično narcisoidni lik poput aktualnog premijera, sa svojim infantilnim provokacijama, izbacio iz takta.

Problem je, izgleda, što se cijela nacija u proteklih 15-ak godina navikla na sasvim drukčiji tip predsjednika, prvo jednoga kojemu bi više pristajala uloga stand-up komičara, i onda drugoga kojemu bi više pristajala uloga ukrasne svjetiljke u kutu predsjedničkog ureda. Za promjenu, sada imamo predsjednika/cu koja govori, koja kritizira, koja zahtijeva i koja ne odustaje. Zamislite - odjednom imamo na političkoj sceni osobu koja zaista i pokušava činiti ono što je u kampanji obećavala. Nečuveno !!!

Što dakle, možemo očekivati u idućem razdoblju? Pa valjda je i najvećem političkom nepismenjaku jasno da nikakve suradnje između predsjednice i premijera (više) ne može biti. Ona ga je javno nazvala nesposobnim, a on danas šalje poruku kako je ona jedna "nestabilna" osoba. Politika svašta trpi, svakakvi obrati i poneki "salto mortale" su već više puta viđeni u politici na ovim prostorima, ali uvjeren sam da se između Kolinde Grabar Kitarović i Zorana Milanovića civilizirani dijalog i konstruktivna suradnja neće i ne može uspostaviti.

Ako nekome još nije jasno, ovo je borba za moć. Borba koja je bila unaprijed isplanirana i sada se samo provodi u djelo. A oduvijek je poznato - moć vam se nikada neće dati. Morate je uzeti sami. (Gloria Marie Steinem - američka feministica i aktivistica za ženska prava: "Power can be taken, but not given. The process of the taking is empowerment in itself"). Kolinda Grabar Kitarović upravo to i radi - repozicionira poziciju predsjednika u centralnu političku instituciju ove države. U vrhovni korektiv Vlade. Pri tome ne radi ništa ni  protuzakonito ni neustavno, kako mnogi to posljednjih dana uporno imputiraju. Nije Milanoviću pokušala oduzeti ni jednu Ustavom zagarantiranu ovlast. Samo traži - odgovornost za učinjeno. Traži da premijer pred lice javnosti položi račune za (ne)učinjeno u protekle 3 godine, i da jasno kaže planira li i može li išta pomaknuti u preostalih 12 mjeseci.

Nedavno sam pisao o tome kako u Hrvatskoj politici općenito ne postoji odgovornost za političko djelovanje Premijera i njegove Vlade. Vlada odgovara Saboru, onom istom u kojem ta ista Vlada ima većinu. Kakav je to korektiv? Ima ona narodna o kadiji koji i tuži i sudi. Dakle, ukoliko se ne uspostavi ravnoteža između 2 centra moći ove države, nećemo vidjeti nikakvih bitnijih pomaka u odnosu na ono što gledamo već 3 godine. U tome je upravo i najveća uloga Kolinde Grabar Kitarović kao Predsjednice "drukčijeg kova" - da instituciji Predsjednika vrati moć i time stvori pretpostavke za učinkovitiju kontrolu rada Vlade. Ako već ne stvarnu izvršnu moć (iako je i to teoretski moguće vratiti putem pokretanja ustavnog referenduma), onda barem onu političku, u kojoj se neće libiti koristiti svoju vidljivost i prisutnost u medijima da odašilje jasne poruke prema trenutnoj izvršnoj vlasti.

Što se Zorana Milanovića tiče, kad bi on bio toliko politički mudar da suspregne svoj ego, mislim da bi mu trenutno najbolja opcija bila - ići na izbore. Nema što izgubiti što već nije izgubio. A može puno dobiti. Nemojmo zaboraviti da je Kolinda Grabar Kitarović ovim "bombarderskim" napadom na premijera, preko noći stavila u drugi (da ne kažem treći) plan sve špekulacije i naklapanja o Trećem putu, o Josipoviću, Čačiću, Prgometu... Holy i Sinčića nitko više i ne spominje... U medijima trenutno postoji samo dvoje: Ona i On. HDZ i SDP. A to je arena u kojoj Zoran Milanović zna igrati. Ukoliko sada krene u agresivnu kampanju i homogenizira lijevo biračko tijelo na platformi borbe protiv "povampirene HDZ-ove lisice", možda ima šanse osvojiti relativnu većinu i u širokoj koaliciji srodnih antiHDZ-ovskih lijevih stranaka možda ponovo zasjesti na premijersko mjesto. Time bi začepio usta i Kolindi Grabar Kitarović, i Tomislavu Karamarku, na dulji rok.

No, ukoliko odluči ostati na vlasti do kraja, i to u otvorenom sukobu i inatu sa predsjednicom, rad do kraja mandata će mu biti užasno težak i vjerojatno jalov. Predsjednicu ne može smijeniti (kao ni ona njega), a da bi je ušutkao, nedostaju mu argumenti i prvenstveno - rezultati.

Bit će zaista zanimljivo gledati što će se događati slijedećih dana. Osobno, iskreno se nadam da će kod Zorana Milanovića prevagnuti ego, u odnosu na razum. Sve što vodi brzoj smjeni ove Vlade, trenutno može samo biti dobro za Hrvatsku. U protivnom, slijedi nam godinu dana nastavka agonije i trošenja energije na nebitne stvari.

U sadašnjem stanju, bio bi to neviđen luksuz.

4

Gospon_Fulir

"...Oprostite, ja sam puno toga pročitao i držim da dosta toga znam..."

Ocjene (25)


Komentari (25)


@GF, nije li demokratski standard dopustiti svakome ili da se zalaže za to da TK dobije mandat ("dajmo im šansu") ili da kaže da je TK nesposoban?..na barometru svakako treba biti i jest :) visitor 0 1 0


@vis - ooo, da. Naravno. Ja 'demokratski standardno' tvrdim da svakome treba dati šansu ali i da mu treba reći da je nesposoban kad to stoji. Pa tako ZM-u demokratski izjavljujem da je nesposoban jer je prokockao svoju šansu koju smo mu dali. Gospon_Fulir 0 0 0


A TM-u dajem šansu "in good faith", a da (li) je nesposoban, tvrdit ću kad se u to uvjerim. I to možda i glasnije nego to radim ZM-u. Gospon_Fulir 0 0 0


Sorry - TK-u. Pomiješalo mi se :-) Gospon_Fulir 0 0 0


Točno, ako je KGK "lisica" onda se trebaju plašiti "kokoši" u oba tobože najvažnija "dvorišta". KGK je sve ono što Mesić i Josipović nisu bili. Laci 0 0 0

Analiza

Politička dosljednost stigla je u Hrvatsku

24.02.2015. 13:53, U sjeni zahtjeva za ostavkom: Je li moguća suradnja Pantovčaka i Banskih dvora?

Kad se u kokošinjac ušulja lisica - nastane velika graja. Kokoši u panici kokodaču, trčeći bezglavo lijevo - desno, perje leti na sve strane, a lisica lukavo vreba i obično ugrabi onu najdeblju i najtromiju koku koja nije na vrijeme shvatila da joj se radi o glavi i nije dovoljno brzo izletjela iz smrtonosne klopke na dvorište i spasila glavu. U posljednjih tjedan dana, u hrvatskom političkom kokošinjcu vlada opsadno stanje. Kokoši su se uzmuvale, kokodaču glasnije od vatrogasnih sirena, sumanuto trče s lijeve strane kokošinjca na desnu, sa desne na lijevu, neke se pokušavaju zbiti u grupicu na centru ... više >

4

Gospon_Fulir

"...Oprostite, ja sam puno toga pročitao i držim da dosta toga znam..."
  • 17
  • 7
  • 1
  • 25

Analiza

"...Gospodo! Najstrašnija je stvar, najveći je grijeh i najveća politička pogreška svoj rođeni narod stavljati pred gotove činjenice, to jest voditi politiku po gospodskoj svojoj voljici, bez naroda i protiv naroda. Ako to ne vjerujete, dao bog svima poživjeti toliko, a  neće biti dugo, da vidite kako će hrvatski narod u svojoj republikanskoj i čovječanskoj svijesti vas otpuhnuti baš u času kad ćete misliti da se narod smirio, a vi da ste ga dobro zajahali. Živjela republika! Živjela Hrvatska!..."

Povijesne su to riječi Stjepana Radića, izrečene 24. studenog 1918. u predvečerje ujedinjenja Države SHS sa Kraljevinom Srbijom, u novu državu - Kraljevinu Jugoslaviju. U istom tom govoru, spomenuo je i legendarnu orijentacijsku ograničenost određene vrste domaće tovne peradi, no kao što znamo - guske su ipak završile u magli, a ostalo je povijest.

Jesu li hrvatske političke guske i gusani u proteklih 96 godina ponešto naučili? Ako su išta od svega trebali shvatiti, to je činjenica da narod, kad mu potroše strpljenje i gurnu ga preko ruba izdržljivosti, na kraju uzme stvar u svoje ruke i učini ono što je potrebno. Na primjer - digne revoluciju. Pokrene oslobodilački ustanak. Ako već ne to, onda - izađe na izbore i glasuje protiv. Organizira referendum. Ili u najbenignijoj varijanti - skandira i plješće, izvikuje parole ili pak zviždi na spomen nekih imena na javnim svečanim skupovima uz direktan TV prijenos, kad se to najmanje očekuje. Koju god metodu odabrao - narod uvijek može i zna poslati poruku. Poslao ju je i ove nedjelje.

Slika Markovog trga okupanog suncem i hrvatskim trobojnicama te nedjelje 15. veljače 2015. nešto je što će se zasigurno pamtiti. Mislim da će tu sliku pamtiti svi - i oni kojima je izazvala novi domoljubni zanos i probudila neke emocije koje su bile potisnute u zadnjih 20-ak godina, ali svakako i oni koji su - bilo sjedeći na Markovom trgu ili pak pred TV ekranima imali povišene razine želučane kiseline, zbog čega im je vjerojatno prisjeo i nedjeljni ručak.

Slušali smo proteklih dana mnoga naklapanja o tome kakva bi svečanost inauguracije trebala biti. Raznorazni dušebrižnici tjednima su se otvoreno zgražali nad najavljivanim scenarijem, natječući se međusobno u pranju mozga svekolikoj javnosti na temu "nepotrebnog nacionalnog folklora", uvjeravajući nas kako je takva svečanost neprimjerena uljuđenom europskom svjetonazoru. Jučer i danas, hrvatski mediji i dalje vode bitku - od hvalospjeva i glorificiranja s jedne, do otvorenog sprdanja i omalovažavanja s druge strane medijskog političkog spektra. Može li se uopće u ocjeni nedjeljnih dogadjanja na Markovom trgu biti objektivan? Čini se da u Hrvatskoj više i ne može postojati ni jedna jedina tema na kojoj se javnost neće oštro podijeliti, pa čak i kad se radi o nečem tako svenacionalnom i neupitnom kao što je svečanost inauguracije demokratski izabranog predsjednika/ce države.

Ta podjela je u nedjelju bila vidljivija nego ikad. Počevši od lica uzvanika u prvim redovima, u kojima su jedni sjedili sa iskrenim osmijehom (pa i pokojom suzom) na licu a drugi sa jednako iskrenim grčem, pa sve do evidentnih razlika u pristupu i realizaciji direktnog TV prijenosa između npr. HRT-a i nekih komercijalnih TV kuća. Mučno je bilo gledati kako je npr. RTL televizija ili pak Nova TV iz istog predloška, i sasvim sigurno sa manje logistike i sredstava, uspjela napraviti zanimljiv i dinamičan prijenos, prenoseći ozračje i pozitivnu atmosferu bez puno filozofiranja i naklapanja, dok je istovremeno, nacionalna TV kuća, koja se redovito hvali kako je najprofesionalnija televizija na ovim prostorima, iz svega iznjedrila tek jedan osrednji, dosadnjikavi uradak, sa oštrom dozom cinizma, kriticizma i emocionalnog odmaka od onoga što se na Markovom trgu događalo. 

A nedjeljna događanja bila su nevjerojatno televizična. Nenajavljena šetnja nove Predsjednice središtem grada, bez pompe, bez velike pratnje, tek sa šeficom protokola i dva tjelohranitelja, ležerno pozdravljanje i rukovanje sa slučajnim prolaznicima u Ilici, dolazak uspinjačom na Gornji Grad, pozdravljanje sa policajcima, osiguranjem, zahvale svima što rade svoj (odgovoran) posao, probijanje kroz mnoštvo razdraganih ljudi u Ćirilometodskoj ulici, inzistiranje na kontaktu sa narodom, i verbalnom i taktilnom, dolazak na Markov Trg, pozdravljanje i slikanje sa svima koji su to poželjeli.. sve to, koliko god vjerojatno bilo (djelomično) isplanirano i izrežirano, djelovalo je vrlo spontano, normalno i ljudski. Kolinda Grabar Kitarović je u nedjelju, prvi puta u zadnjih 20-ak godina, uspjela potpuno premostiti jaz između političkog establishmenta i naroda. Narod ju je već prihvatio kao "svoju" i to je najveći kapital koji ona sa sobom nosi u četvrtak ujutro, na prvi radni dan u ured Predsjednika.

Gledajući te snimke, sa predsjednicom u plavom kaputiću među razdraganim narodom, nisam mogao izbjeći asocijaciju na "people's princess", lady Dianu Spencer, koja je u svoje doba napravila ogroman iskorak iz učmalog i pompoznog britanskog kraljevskog protokola i "spustila" se među obične ljude, slušajući ih, razgovarajući s njima i trudeći se razumjeti njihove probleme i svakodnevicu. Paradoksalno, prezirana i odbacivana od britanske kraljevske obitelji, na kraju je postala njihov najbolji brand među narodom. Kao što je Lady Di učinila strahovito puno za kraljevsku obitelj, tako će izgleda, Kolinda Grabar Kitarović napraviti fantastičan posao za politički establishment u Hrvata. Ako ustraje na pristupu koji je tako ležerno "inaugurirala" svojom inauguracijom, postavit će referencu prema kojoj će se u buduće mjeriti svi koji će imati ambicije baviti se politikom na državnoj razini.

Svi koji su ikada imali priliku voditi neki team, organizaciju ili grupaciju ljudi, znaju da je najveća odlika uspješnih leadera upravo sposobnost da osluškuje i prepoznaje "puls" i emocije grupe ljudi koju vodi. Ne može se biti trener Real Madrida, a navijati za Barcelonu. Ne može se biti predsjednik udruge vegetarijanaca, a imati dionice tvrtke koja proizvodi paštetu. Ne može se biti ni predsjednik ili premijer neke države, a ne dijeliti nacionalni zanos, vrijednosti i emocije njenog naroda. Odnosno, može se - ali to onda djeluje nakaradno i nezgrapno, i redovito na kraju završi loše. Uspješan leader dijeli vrijednosti i emocije svojeg "stada", ako to nije slučaj, njegov/njen leaderski poduhvat osuđen je na neuspjeh.

Politički protivnici novoizabrane predsjednice su se u nedjelju potpuno pogubili. Posebno tu treba istaknuti aktualnog premijera. Iako ni po čemu nisam zagovornik ni politike koju vodi, ni njega kao osobe, u trenutku kada je kao Pale sam na svijetu odlučio protestno zapljeskati bivšim predsjednicima, bilo mi je istinski neugodno i što je najjadnije - bilo mi ga je u jednu ruku žao. Taj čovjek očito nema ni milimikron političke inteligencije potrebne za funkciju koju obnaša.

Svjedoci smo kako premijer u posljednje vrijeme čini nadljudske napore kako bi si digao rejting u javnosti, pa je čak uspio zadnjih tjedana i - zašutjeti, što je za njegov personality prilično nevjerojatno. No, umjesto da shvati da bi si svojim proaktivnim uključivanjem u svečarsko-nacionalno ozračje Markova trga u nedjelju priskrbio značajne političke bodove, on radi upravo suprotno. Svojim usamljenim pljeskom, djelovao je groteskno, inatljivo i gubitnički. Još je jednom dokazao da uopće ne razumije što se oko njega događa.

Čuli smo u posljednja dva dana i puno lamentacija o tome - tko je to u stvari u nedjelju negodovao i zviždao na spomen Josipovića i Mesića. Kaže ministrica vanjskih poslova - primitivno i sramotno. Kaže bivši predsjednik - to su neke budale, kojih uvijek ima. Gospodo draga, zvižduci i negodovanje nije došlo iz redova VIP gostiju, gdje su sjedili ti neki "nepodobni" i sumnjivi likovi o kojim se u medijima toliko piše. Htjeli vi to priznati ili ne, zvižduci su došli iz zadnjih redova, iz mnoštva koje se naguralo u Ćirilometodsku i bočne ulice... došlo je iz grla "običnih" ljudi, ljudi koje smo vidjeli kako dolaze spontano na inauguraciju, sa osmijehom, zastavicama u ruci i licem koje odaje nadu. Nisu to bile neke imaginarne "mračne snage" nego ljudi, obični ljudi, penzioneri, mame i tate s djecom, bake s unucima, studenti...

Da, ima jako puno ljudi u Hrvatskoj koji smatraju da su i Mesić i Josipović bili izrazito loši predsjednici ove države. Ima puno onih koji smatraju da su neki njihovi postupci bili suprotni državnim interesima i volji naroda, pa čak i do granice veleizdaje. I poput Radićevog proročanstva s početka ovog teksta, narod je odabrao trenutak kada će to reći javno, a distancirani politički establishment se elitistički nadmeno i svisoka obrecnuo na vlastiti narod. Netko nazivajući ih primitivnima, netko budalama, a netko demonstrativnim i patetičnim aplaudiranjem u "inat" narodu.

Nasuprot tome, Kolinda Grabar Kitarović je isti taj narod, zajedno sa sobom, na velika vrata uvela u visoku politiku. Narod kao jedini i konačni meritum svega što se na političkoj sceni događa. I narod je to osjetio, i nagradio je svojom naklonošću. Hoće li ta naklonost trajati, ovisi samo o tome da li će nova predsjednica ustrajati na toj neposrednoj vezi sa svojom biračkom bazom, uvažavajući ih i nijednog trenutka ne zaboravljajući da samo njima duguje svoj mandat.

Nakon svega što smo vidjeli u nedjelju, nakon prave lekcije iz političke mudrosti, imamo se pravo nadati da će Kolinda Grabar Kitarović to doista i učiniti.

4

Gospon_Fulir

"...Oprostite, ja sam puno toga pročitao i držim da dosta toga znam..."

Komentari (17)


sve ok, ali ne znam baš koliko je iznenađujuće da se na skupu proslave HDZ-a zviždi Mesiću i Josipoviću, zviždi im se manje-više svugdje, čak i na 'neutralnijim' mjestima. Imam dojam da si u tekstu pokušao previše osoba pokriti pa se malo razvodnilo Mac316 0 0 0


@ Mac- a gdje pise da je iznenadjenje..? iznenadjenje je bilo jedino za one koji nisu svjesni kakvo je raspolozenje u bazi. i uporno mantraju da u oni jedini uspravni u ovoj drzavi. Gospon_Fulir 0 0 0


*da su oni jedini ispravni* Gospon_Fulir 0 0 0


Bio mi je gušt pročitati:) VeNLO 1 0 0


Zamalo mi je promakla ova analiza. Super napisano! Uistinu zadovoljstvo čitati. O zvižducima bi se dalo još ponešto reći. U načelu sam protiv volje naroda koja se artikulira zvižducima, ma gdje i komu se zviždalo (osim u nogometu). Analyst 1 0 0

Analiza

"...Gospodo! Najstrašnija je stvar, najveći je grijeh i najveća politička pogreška svoj rođeni narod stavljati pred gotove činjenice, to jest voditi politiku po gospodskoj svojoj voljici, bez naroda i protiv naroda. Ako to ne vjerujete, dao bog svima poživjeti toliko, a neće biti dugo, da vidite kako će hrvatski narod u svojoj republikanskoj i čovječanskoj svijesti vas otpuhnuti baš u času kad ćete misliti da se narod smirio, a vi da ste ga dobro zajahali. Živjela republika! Živjela Hrvatska!..." Povijesne su to riječi Stjepana Radića, izrečene 24. studenog 1918. u predvečerje ujedinjenja Države SHS sa Kraljevinom Srbijom, u novu državu ... više >

4

Gospon_Fulir

"...Oprostite, ja sam puno toga pročitao i držim da dosta toga znam..."
  • 12
  • 5
  • 0
  • 17

Analiza

Lijepa naša d.d. - izvucimo konačno mačka iz vreće

06.02.2015. 11:12, Nakon chata: Nudi li Ljubo Jurčić rješenja koja mogu spasiti Hrvatsku?

Svaki put kada prije izbora čujem nekoga (poput jučer Ljube Jurčića) kako izjavljuje da "ima rješenje i program" za izlazak Hrvatske iz krize, oblije me hladan znoj. Još otkad je Račan sa svojom koalicijom prvi puta smijenio HDZ sa vlasti, pa na svim parlamentarnim izborima dosad, uvijek su pretendenti na mjesto premijera pred nas izlazili sa "pravim"programima koji će donijeti ovoj zemlji blagostanje i prosperitet. I niti jednom - ali baš ni jednom se taj famozni "program" nije ostvario. 2000-e Ivica Račan i koalicija - velika obećanja, rezultati nikakvi. 2003-e Ivo Sanader, ponovo velika obećanja koja su završila znamo već kako. Mislili smo tada da smo nešto konačno naučili, pa smo izabrali Zorana Milanovića i Kukuriku koaliciju.

Na izborima 2011. Kukuriku koalicija je dobila više od 40% glasova, i čak 57% mandata u Saboru, a već prije polovice mandata im se sva podrška urušila, što je rezultiralo gubitkom svih izbora koji su se od tada održali, uključujući i ove posljednje, predsjedničke. Što govori činjenica da je u trenutku izbora, Kukuriku koalicija i njen "plan 21" doživljavana kao "nova nada", kao jedini izlaz i spasitelj nacije od stanja prouzročenog vladavinom Ive Sanadera, a tek 2-3 godine kasnije, doživljava je se kao totalni neuspjeh, "najgoru vladu svih vremena" i sl? Zašto narod tako gorljivo napada one koje je ne tako davno sam prepoznao kao rješenje njihovih problema?

Odgovor bi mogao biti - nepostojanje sustavnog praćenja rada i rezultata izvršne vlasti i nedostatak kontrolnih (i korektivnih) mehanizama koji bi po jasnim kriterijima pozivali na odgovornost za (dosad) učinjeno. Da bismo si bolje predočili o čemu govorim, ilustrirajmo to primjerom iz poslovnog svijeta.

Svi znamo što je to dioničko društvo - legalni oblik poduzeća čija je vlasnička glavnica podijeljena na jednake apoene (dionice). Kao sastavni dio unutarnjeg ustrojstva ima: Upravu, Nadzorni Odbor i Skupštinu. Pogledajmo malo kako to u praksi funkcionira.

Skupština društva jest najvažniji organ upravljanja. Članovi skupštine su svi dioničari - vlasnici kapitala. Oni imaju pravo glasa razmjerno visini uloženog kapitala - vrijednosti dionica. Skupština, kao predstavničko tijelo dioničara, donosi statut, program rada i plan razvoja društva, te odlučuje o svim važnim pitanjima u poslovanju društva.

Skupština postavlja Nadzorni Odbor, koji može biti sastavljen od neovisnih članova, koji nikako ne smiju biti članovi Uprave, niti punomoćnici Društva.

Nadzorni Odbor, bira Upravu i predsjednika Uprave tj, izvršne direktore društva. Uprava je za svoj rad odgovorna Nadzornom odboru, a zatim i Skupštini, te je obvezna podnijeti godišnji izvještaj o poslovanju i vođenju Društva, uz strategiju vođenja Društva za slijedeću godinu. Na temelju tog izvješća, Nadzorni Odbor i Skupština daju razrješnicu predsjedniku Uprave za proteklu poslovnu godinu.

Kakve to ima veze sa demokracijom i državom? Lako je povući paralele: Dioničari, to smo svi mi - tj građani sa pravom glasa. Svi imamo jednu dionicu, tj. jedan glas. Naša Skupština bira se na izborima svake 4 godine. Tako dobijemo Parlament, a šef stranke koja je pobjednik izbora (tj. budući predsjednik Uprave) dobija mandat za premijera i predlaže sastav vlade (Uprave) Parlamentu (Skupštini). Parlament potvrdi većinom glasova povjerenje vladi i - Lijepa naša d.d. može početi s poslovanjem. Dakle, iduće 4 godine, naša Vlada/Uprava, na čelu sa svojim premijerom/predsjednikom Uprave, izabrana i potvrđena od Sabora/Skupštine dioničara, radit će na razvoju i boljitku zemlje/dioničkog društva i svih njenih građana/dioničara.

Primijetili ste možda, da nešto nedostaje? Negdje smo izgubili Nadzorni Odbor, godišnja izvješća o ostvarenim rezultatima, i razrješnicu koja potvrđuje da Uprava vodi Društvo u dobrom i željenom smjeru. Ta kontrolno-korektivna poluga u parlamentarnoj demokraciji nedostaje. Ukoliko pobjednička stranka/koalicija, nakon izbora osigura stabilnu većinu u parlamentu, tog trena prestaju sve spone izmedju biračke baze (dioničara) i Vlade (Uprave). Vlada idućih 4 godine može raditi praktički što god želi, čak i notorne gluposti, svjesna da je jedino što joj može pokvariti račune jest - gubitak podrške u parlamentu. No, uz strogu stranačku disciplinu i pametno "trgovanje" sa koalicijskim partnerima, 4-godišnji mandat im je garantiran.

Građani za to vrijeme ostaju taoci aktualne vlade, i mogu više-manje tek nemoćno gledati što se događa i tu i tamo organizirati pokoji prosvjed ili (ako se jako dobro organiziraju) referendum kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo politikom i potezima aktualne vlade. Ne znam kako Vama, ali meni parlamentarni izbori izgledaju kao institucionalizirana i legalna kupovina "mačka u vreći". Na temelju predizborne kampanje, u kojoj se daju obećanja koja bi komotno mogla ući u scenarij za neki od filmova o Harry Potteru, ljudi moraju izabrati opciju, koja će idućih 4 godine odlučivati o njihovoj egzistenciji, imovinskom stanju, školovanju njihove djece, stambenom pitanju, dobivanju ili gubljenju zaposlenja, uvjetima pod kojima idu u mirovinu, ugledu njihove države u svijetu, vrijednosti njihovih nekretnina i ušteđevine itd.. itd..  a u trenutku kad birate, nemate pojma čak niti tko će sve biti u toj Vladi, kakve će kvalifikacije imati, i da li je uopće sposoban za resor koji će voditi.

Ne čini li se to kao da svake 4 godine izlazimo na rub visoke, okomite stijene, sa zebnjom pogledamo u zapjenjene valove duboko dolje pod sobom, čvrsto zatvorimo oči, duboko udahnemo i skočimo dolje, nadajući se da ćemo nekim čudom ipak promašiti oštre stijene čiji vrhovi zlokobno vrebaju iz vode, i milošću Svevišnjeg ipak upasti u bistro i duboko more? A to se, nažalost u pravilu ne dogodi.

Netko će reći - pa postoje kontrolni mehanizmi, kaže Ustav u članku 112/113 da je Vlada za svoj rad odgovorna Saboru, i da jedna petina zastupnika može u bilo kojem trenutku zatražiti izglasavanje nepovjerenja Vladi. Točno. Ali, to je redovito jalov mehanizam, jer ukoliko je stranka/koalicija na vlasti političkom i inom trgovinom uspjela osigurati stabilnu većinu u parlamentu - svaka inicijativa o izglasavanju nepovjerenja je osudjena na propast. Zar itko razuman očekuje da bi zastupnici vladajuće koalicije svjesno sami sebi izglasali - ostavku? 

Što dakle, učiniti? Kako izbjeći ovaj 4-godišnji ciklus pokušaja i promašaja, iz kojeg uvijek izađemo u lošijem stanju nego što smo ušli? Pa zašto ne bismo, po uzoru na dionička društva, uveli jasne i mjerljive kriterije po kojima ćemo ocjenjivati uspjeh svake vlade. Uporište za to postoji i u Ustavu (Izvorišne osnove, čl.49, 55, 112 i 113).

Uzmimo npr. slijedeće kategorije: BDP (ukupni i relativni prema kupovnoj moći), trgovinski deficit, proračunski deficit, javni dug, stopu zaduženosti, stopu nezaposlenosti, prosječnu netto plaću, prosječnu poreznu opterećenost prihoda i dohotka, udio siromašnog stanovništva, razina zdravstvene skrbi i konkurentnost obrazovnog sustava u odnosu na prosjek EU.

Zašto budući premijer ne bi na početku mandata, poput imovinske kartice, svojeručno potpisao i "imovinsku karticu" države na čijem je čelu prema gore navedenih 12-ak parametara, i svake je godine "dopunjavao" već prema ostvarenim rezultatima svoje vladavine? Pa bi se u Saboru lijepo, svake godine, pred svim zastupnicima, a posebno pred kamerama HRTa i očima cijele javnosti, predstavljali konkretni rezultati po ovim kategorijama i na temelju istih, davala "razrješnica" Vladi da nastavi sa radom, ili pak, jedna druga vrsta "razrješnice" koja znači izglasavanje nepovjerenja istoj i nove izbore?

Zašto ne bi netko izašao na izbore sa ovakvim programom, sa vlastoručno potpisanim, mjerljivim kriterijima kojima će se ocjenjivati njegova vlastita uspješnost ili neuspjeh i sa ovjerenim vlastoručnim potpisom na izjavu da će ministre birati javnim natječajem po kriterijima stručnosti, te također potpisanom izjavom da se obvezuje dati ostavku svog kabineta ukoliko 2 godine za redom više od 50% gore navedenih pokazatelja bude u negativnom trendu? Bi li takvog kandidata građani podržali svojim glasovima? Bez obzira zvao se Zoran, Tomislav, Vilibor, Božo, Ljubo ili John Smith, bio plavi, crveni, zeleni ili pak na šarene točkice.

Sanjam dan kad će se na hrvatskoj političkoj sceni pojaviti pametna, sposobna i hrabra budala. Pametna zato da shvati što i kako treba napraviti s ovom državom, sposobna zato da uistinu i provede to u djelo, hrabra zato da se odupre svim pritiscima i ucjenama onih kojima će stati na žulj, i budala zato, jer će 4 godine raditi kao zadnji crv, jer će biti omražen od svih onih kojima ne odgovara sređivanje stanja u državi, jer će biti stalno na udaru javnosti zbog bolnih reformi koje će provoditi, jer će raditi za manju plaću nego što bi to po svojim sposobnostima mogao u realnom sektoru, i na kraju zato - jer će nakon svega izgubiti slijedeće izbore.

Ja bih tome i takvome dao svoj glas istog trena. Biste li Vi ?

4

Gospon_Fulir

"...Oprostite, ja sam puno toga pročitao i držim da dosta toga znam..."

Ocjene (7)


Respektira (5): Panter, ivan94, Cogito, VeNLO, siouxica


Slaže se (1): Laci


Ne slaže se (1): VeNLO


Komentari (15)


Ma nisu političari problem nego zakoni i njihova primjena, kada bi političare stavili u okvire pozitivnih zakona bilo bi svejedno koga biramo, društvo se mora osloniti na sistem upravljanja a ne na prolazna i kvarljiva imena i prezimena političara 5none5 1 1 0


@5none5, slažem se s tobom. i dodajem, zakoni ne padaju s neba, donose ih ili ne donose političari na vlasti. Izborni zakoni npr. Borba je to, natjerati ih da mijenjaju ono što im najbolje odgovara. Cogito 0 0 0


Dečki, upravo u tome je bit - institucionalizirati odgovornost za predstavljeni izborni program. Ako treba i ustavnim referendumom. Treba zauvijek pokopati mogućnost bavljenja politikom i vodjenja države bez odgovornosti. Gospon_Fulir 0 0 0


Predsjednik i članovi Uprave korporacije u kojoj radim osobno odgovaraju (kazneno i materijalno) za loše poslovanje. Čime odgovara vlada za loše stanje države ? Ničim. Uvedimo to u Ustav, pa da vidim tko bi se od sadašnjih pametnjakovića kandidrao. Gospon_Fulir 0 0 0


I ja bih takvom dao svoj gospon Fulir ! jer odsta toga da smo glasovali samo za budale bez pameti, sposobnosti i hrabrosti ! Laci 0 0 0

Analiza

Demokracija na hrvatski način: Uzalud vam trud, birači...

02.02.2015. 15:10, Anketa: Kako se Kolinda Grabar Kitarović treba postaviti oko preseljenja u Visoku?

Predsjednički izbori završili su prije puna 3 tjedna, poraženi je kandidat korektno i kulturno priznao politički poraz i poželio novoj predsjednici uspjeh u radu. Posljedično, nova se predsjednica uglavnom odmjereno i korektno od izborne noći pa sve dosada odnosila prema aktualnoj vlasti, tek uz ponavljanje glavne okosnice svoje kampanje da od njih očekuje tješnju suradnju na političkoj, a ne samo formalno-potokolarnoj razini. Unatoč svemu tome, političke strasti se ne stišavaju, pa tako posljednjih dana gledamo jedan potpuno nepotreban i mučan igrokaz oko preseljenja Ureda predsjednika, koji ima jednu jedinu svrhu - pokušaj da se nova predsjednica na početku mandata obilježi kao nesposobna manipulatorica, koja ne može ispuniti niti najbanalnije obećanje iz svoje kampanje - ono o smanjenju troškova predsjedničkog ureda.

Izgleda da demokracija u Hrvata ima zaista tek formalno-simboličko značenje. Imam dojam da Hrvati (posebno političari) vrlo često doživljavaju parlamentarnu demokraciju samo kao povod da bi se svake 4 godine svi skupa zakrvavljenih očiju i zasukanih rukava, okupili kraj biračkog "O.K. korala", i pri tom, podijeljeni u dva tabora, osuli jedni po drugima tešku paljbu glasačkim listićima. I to radimo u pravilu sa jednakom dozom strasti, iracionalne međusobne mržnje i isključivosti, kao da se radi o dogovorenom okršaju navijačkih skupina dva nogometna kluba, kakvih smo nažalost vrlo često svjedoci.

Kad svane "jutro poslije", kad se prebroje "mrtvi i ranjeni", kad se na jutarnjem suncu jasno vidi tko je ostao na nogama, a tko zarovao nosom po prašini, za hrvatske političare očito počinje "drugo poluvrijeme". Pobjednici zlurado likuju, naslađujući se nad nemoćnim bijesom poraženih, a poraženi pak, osporavaju legitimitet pobjednika, traže i kuju teorije zavjere i jedva čekaju da na bilo koji način opstruiraju pobjednički tabor u obavljanju onoga za što ih je narod i izabrao. Pa makar to uključivalo i patološko inaćenje po sistemu - ako nije po mome, neka onda sve propadne, samo da ne bude po njihovom.

Pitam se - što to Zoran Milanović pokušava postići ovim suludim kapricom, od kojeg će apsolutno svi imati samo štete? Bivši predsjednik, jer će se kompromitirati ako prihvati ulogu Milanovićevog pijuna u ovom teatru apsurda. Nova predsjednica, jer će morati na samom početku mandata nepotrebno gubiti energiju na popravljanje nereda i kaosa koji je svojim uvrijeđenim durenjem prouzročio premijer. SDP, kao nosilac vlasti i pretendent na budući mandat, jer će zbog ovog ishitrenog ispada premijerovog prenapuhanog ego-a antagonizirati i onaj razumni i umjereni dio javnosti koji bi mu možda još i pružio podršku na slijedećim izborima. Na kraju, po staroj dobroj - "tko se mača laća...", najviše štete će na kraju imati sam Zoran Milanović.

Nitko valjda ne sumnja da Kolinda Grabar Kitarović neće naći "diplomatski" i principijelan izlaz iz ove premijerove hajdučke "sačekuše". Jučer je već iz njenog stožera odaslana prva poruka u tom smjeru. I to na jedini mogući način (parafraziram): "Žao mi je gospodine premijeru, nisam još inaugurirana, dakle ne mogu sudjelovati ni u čemu oko tog VAŠEG preseljenja, pa vi to lijepo odradite sa predsjednikom na odlasku, a kad budem preuzimala dužnost, tražit ću pismeno izvješće o statusu i poštivanju protokola državne sigurnosti i arhiva državnih tajni."  Slično kao i u prvom interview-u nakon izborne noći, (o čemu sam već pisao), Grabar Kitarović je Zorana Milanovića tom jednom benignom, ali vrlo promišljenom rečenicom ponovo "istjerala na čistac". Ukoliko u trenutku preuzimanja dužnosti njen tim ustanovi ozbiljne propuste napravljene prilikom preseljenja i posljedično - proglasi nemogućnost obavljanja predsjedničke dužnosti u skladu s Ustavom i zakonima, posljedice ove odluke sručit će se Milanoviću na glavu poput lavine. Nakon čega će potonji morat povući neki slijedeći potez, neki novi spin, udarac ispod pojasa, i evo nas u novom krugu sukoba između dvije najvažnije političke institucije u državi. Dakle, vrlo nam je izgledno razdoblje daljnih političkih prepucavanja na liniji Banski Dvori - Ured predsjednika, i to nažalost, oko sasvim nebitnih stvari.

Je li vrijeme da se konačno svi zapitamo - kakvog to sve ima smisla? Jesmo li mi na izborima prije 3 godine dali Kukuriku koaliciji glas da nas izbavi iz krize, ili da se njen premijer inati sa drugim političkim taborom preko nečeg tako neupitnog kao što je institucija predsjednika države? Izbori služe zato da birači, tj. svi mi, možemo na demokratski i izravan način utjecati na politiku koju provode institucije vlasti u našoj državi. Institucija predsjednika, iako nije izvršna u svojim ovlastima, hijerarhijski je najviše predstavničko tijelo Republike Hrvatske pred svijetom i jamac stabilnosti njenog političkog i sigurnosnog sustava. Zar Zoran Milanović zaista vjeruje da ima mandat opstruirati tu instituciju samo zato što ju trenutno drži kandidat suprotnog političkog predznaka?

Hrvatska je 11. siječnja glasovala i odlučila da želi predsjednika(cu) koji će funkcionirati drukčije nego prethodni. To je odluka birača. Ne Tomislava Karamarka, ne Milijana Brkića, ne HDZ-a.. to su odlučili hrvatski građani. Izabrali su, na temelju predizbornog programa, osobu od koje nešto očekuju. Očekuju da bude inicijator drukčijeg kursa u vođenju države. Ovlastili su Kolindu Grabar Kitarović da napravi sve što može i da svojim utjecajem potakne Vladu na poteze koji bi Hrvatsku konačno pokrenuli prema izlasku iz krize. Ovlastili su je, između ostalog, i da restrukturira postav Ureda predsjednika, smanji broj suradnika, smanji sve zavisne troškove, što uključuje i preseljenje na drugu lokaciju. To je neupitno.

Aktualni premijer, pak, upravo je taj dio programa novoizabrane predsjednice, odabrao kao središnju točku opstrukcije, kako bi eventualni neuspjeh istog iskoristio kao krunski dokaz da su hrvatski birači napravili krivi odabir. Shvaća li premijer da se na taj način pokušava pozicionirati kao patron i "korektor" mišljenja cijelog hrvatskog naroda? Je li on svjestan da otvoreno negira i sprda se s rezultatima jednih demokratskih i uljuđenih izbora?  Jeste li ga vi za to ovlastili? Ja nisam.

Hoćemo li u ovoj državi ikada dostići standarde civiliziranog i uljuđenog političkog ophođenja, gdje nema "pravih" i "krivih", nego samo različitih, gdje nema "državotvornih" i "antidržavnih" nego samo onih koji po svojoj najboljoj savjesti rade apsolutno sve što je u njihovoj moći, na dobrobit ove zemlje, i njenih građana? Hoćemo li ikada dočekati da nakon izbora, i vladajući i oporba, počnu surađivati na konstruktivan način?

Nemjerljivo bih više cijenio Zorana Milanovića da je pozvao Kolindu Grabar Kitarović na sastanak, da je istovremeno pozvao i nekoliko eminentnih stručnjaka za protokol i državnu sigurnost, da joj je na tom sastanku prezentirao na temelju stručne analize da je preseljenje u Visoku 22 i sigurnosno i financijski neisplativo, te da joj je ponudio svoju pomoć u pronalaženju alternativne lokacije koja bi ispunila sve zahtjeve, a istovremeno uštedjela značajni dio troškova koje trenutno guta ogroman kompleks na Pantovčaku. Svojom proaktivnom ulogom u tome, ubrao bi podosta političkih bodova i "ukrao" dio pozitivnog publiciteta. To bi bio potez kojim se ogorčeni gubitnik može pretvoriti u (djelomičnog) sudionika slavlja pobjednika.

Nažalost, već smo se bezbroj puta osvjedočili da Zoran Milanović niti je politički mudar, niti ima karizmu vođe, a još manje lukavost i pragmatizam iskusnog političara, koji zna kad teba promijeniti retoriku i pristup. Želim vjerovati da smo svi mi, hrvatski birači, na primjeru aktualnog premijera puno toga naučili. Isto tako, želim vjerovati da su na svemu ovome podosta toga naučili i neki oporbeni političari, koji pretendiraju na osvajanje vlasti na slijedećim izborima.

Želim u to istinski vjerovati, jer u protivnom, ne preostaje nam drugo nego pogledati se u ogledalo i skrušeno si priznati - Uzalud nam trud, birači !!!

4

Gospon_Fulir

"...Oprostite, ja sam puno toga pročitao i držim da dosta toga znam..."

Ocjene (16)


Respektira (11): Losonsky, Panter, Django, VeNLO, glycerin, draxy, RepopeR, Boljunac, visitor, siouxica, Cogito


Slaže se (3): RepopeR, Boljunac, Alumnus


Ne slaže se (2): Spectator, visitor


Komentari (22)


"Buduća predsjednica i zna, i hoće i može." je mantra iz predizborne kampanje, a "Hic Rhodus, hic salta" vrijedi danas. Spectator 0 0 0


Ako je tražila i brzo dobila (svi smo čuli i podržali) trebala se zahvaliti vladi i nastaviti tim putem. Zašto Kolinda sada ustuknjuje? Obećala je zautaviti blokade i ovrhe, neka to odmah traži da vlada provede, ... i evo nam blagostanja, ne sukoba. mihael 0 0 0


Postupak Vlade je nekorektan kako se god uzme. Ne dopada mi se. To i nije politika. Zoki se ponaša kao uvrijeđeni umišljeni dečko. Ne vodi to dobrome. Ne dopadaju mi se niti ovi komentari. Boljunac 0 3 0


Od ove Vladine odluke više je zastrašujuće to što ju kao "dobro zakucavanje" vidi nezanemarivo velik broj običnih ljudi. RepopeR 0 0 0


@RR, bit demokracije je da ne treba zastrašivati različitost stavova, neprihvatljivo je jedino nasilno i nelegalnim putem mijenjati demokratski izraženu volju građana..na demokraciju se treba priviknuti, što je teško nakon dugog perioda jednoumlja visitor 0 0 0

Analiza

Demokracija na hrvatski način: Uzalud vam trud, birači...

02.02.2015. 15:10, Anketa: Kako se Kolinda Grabar Kitarović treba postaviti oko preseljenja u Visoku?

Predsjednički izbori završili su prije puna 3 tjedna, poraženi je kandidat korektno i kulturno priznao politički poraz i poželio novoj predsjednici uspjeh u radu. Posljedično, nova se predsjednica uglavnom odmjereno i korektno od izborne noći pa sve dosada odnosila prema aktualnoj vlasti, tek uz ponavljanje glavne okosnice svoje kampanje da od njih očekuje tješnju suradnju na političkoj, a ne samo formalno-potokolarnoj razini. Unatoč svemu tome, političke strasti se ne stišavaju, pa tako posljednjih dana gledamo jedan potpuno nepotreban i mučan igrokaz oko preseljenja Ureda predsjednika, koji ima jednu jedinu svrhu - pokušaj da se nova predsjednica na početku mandata obilježi ... više >

4

Gospon_Fulir

"...Oprostite, ja sam puno toga pročitao i držim da dosta toga znam..."
  • 11
  • 3
  • 2
  • 22