Reputacija 3

  • Bodova 83.3
  • Analiza 4
  • Ocjena 17
  • Anketa 2

Analiza

Koliko hrvatski političari u kampanji (ne)koriste Facebook

05.11.2015. 13:33, Nakon chata: Tko je dosad najbolje iskoristio kampanju a kome hitno treba zaokret?

Analiza aktivnosti kandidata, stranaka i koalicija na Facebooku provedena tijekom tekuće predizborne kampanje pokazuje da hrvatski političari vrlo dobro razumiju da je Facebook važan promidžbeni alat ali i da gotovo uopće ne znaju kako iskoristiti njegove najvažnije prednosti pred klasičnim promidžbenim alatima.

Kampanja za parlamentarne izbore na samom je vrhuncu pa je istraživački tim Odjela za komunikologiju Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu tom prigodom pomoću svojeg alata za praćenje javnog mnijenja u stvarnom vremenu proveo analizu o tome u kojoj mjeri, na koji način i s kolikim uspjehom političke opcije koje sudjeluju u ovoj kampanji koriste Facebook.

Alat VoxPopuli

Alat VoxPopuli, razvijen pod okriljem Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. omogućava praćenje „uživo“ objava i komentara na internetskim portalima. Za potrebe praćenja kampanje za tekuće parlamentarne izbore razvijena je i specijalizirana inačica alata, VoxPopuli/Facebook/ posebno prilagođena praćenju aktivnosti na Facebook stranicama političara, stranaka i koalicija koji sudjeluju u ovoj kampanji.

U sklopu provedenog istraživanja analizirane su objave i komentari objavljeni na Facebook stranicama pedesetak kandidata, stranaka i koalicija u razdoblju od 23. listopada do  4. studenoga. Radi se o ukupnoj brojci od preko 2300 objava te oko 35 tisuća komentara objavljenih od strane oko 12 tisuća različitih posjetitelja Facebooka.

Facebook je svakako „in“

Posjedovanje stranice na Facebooku – i više-manje redovito objavljivanje sadržaja  na istoj –  neizostavan je sastojak tekuće kampanje za parlamentarne izbore. Svi široj javnosti iole poznati sudionici tekuće kampanje – bilo političari, stranke ili koalicije – imaju Facebook stranicu na kojoj je od službenog početka kampanje osvanula bar poneka objava.

Naravno, u intenzitetu korištenja te stranice kao mogućeg političko-promotivnog kanala različite se opcije ipak značajno razlikuju. Daleko najaktivniji je „Živi zid“, sa čak 401 objavom. Među deset najaktivnijih, ali daleko iza Živog zida, našli su se još i ORaH (152), Ivan Pernar (126), „Domoljubna koalicija“ (111), HDZ (110), HSP (108), HDSSB (100), IDS (71), „Bandić Milan 365“ (70) te „Projekt Domovina“ (58).

Uspješnost promidžbe putem Facebooka

Naravno, veći broj objava na Facebook stranici nekog političkog aktera ne znači nužno i uspješniju e-promidžbu istoga, jer broj objava odražava tek angažiranost tog aktera oko takve vrste promidžbe.

Kao dobar pokazatelj apsolutne učinkovitosti i te promocije može se pak uzeti broj posjetitelja stranice koji su si dali truda komentirati neku od objava na pojedinoj stranici. Naime, objavu na nekoj Facebook stranici komentirat će  samo onaj tko je tu objavu kao prvo pročitao, a potom i bio dovoljno motiviran da na nju reagira s nečim više od pukog iskaza podrške (iliti „lajka“) ili dijeljenja (iliti „šera“).

Prema ovom pokazatelju ponovno je izrazito dominantan „Živi zid“ - objave na njihovoj stranici komentiralo je gotovo četiri tisuće (3996) različitih posjetitelja. Na drugom mjestu, s gotovo upola manjim brojem komentatora (2564), slijedi stranica Zorana Milanovića, za kojom pak kao treći i četvrti zaostaju HDZ (1462) i SDP (941). Među prvih deset nalaze se još i stranice Milijana Brkića (664), MOST-a (570), Bože Petrova (546), Ive Josipovića (517), Ivana Pernara (487) te Ruže Tomašić (470).

Tko to radi bolje?

Za ocjenu učinkovitosti te promidžbe treba pak pogledati koliki je prosječni broj komentatora po objavi za pojedinu stranicu. Naime, najučinkovitiju promidžbu ima ona opcija koja uz manje truda (tj. s manjim brojem objava) privuče veći broj komentatora.

Uspoređujući po tom parametru, ljestvica uspješnosti se ponovno razlikuje od prethodnih dviju. Ovaj put vrh ljestvice suvereno zauzima stranica Zorana Milanovića, s prosjekom od čak 85 komentara po objavi. Daleko iza, i više nego duplo lošiji po ovom pokazatelju, gotovo rame uz rame nalaze se Milijan Brkić (39) i Božo Petrov (32). Iza njih pak dolaze SDP (22), Ivo Josipović i Ruža Tomašić (svatko po 15), HDZ (13), MOST (12) a ovo odabrano društvo zatvaraju „Živi zid“, Ivan Lovrinović i Josipa Rimac svi s prosjekom od po deset komentatora po objavi.

Interaktivnost? Što je to?!

Za razliku od npr. različitih vrsta letaka, plakata ili reklama u tisku, na radiju i televiziji, Facebook omogućava dvosmjernu komunikaciju s publikom koju „oglas“ privuče. Tako svaki komentar posjetitelja na Facebook stranici omogućava vlasniku te stranice da se povratno obrati tom posjetitelju i da ga pokuša njega, ali i sve druge koji tu stranicu makar i pasivno prate,  „dobiti za svoju stvar“ – ili ako ništa drugo, da od njega dobije što detaljniju povratnu informaciju o tome što mu se u kampanji sviđa a što ne.

No u tom smislu sve hrvatske opcije pokazuju potpuno nerazumijevanje Facebooka kao suvremenog promidžbenog kanala. Tako je primjerice na stranici s najviše komentatora, onoj „Živog zida“ (3514 posjetitelja-komentatora), odgovor vlasnika stranice na svoj komentar dobilo tek 103 komentatora, odnosno njih manje od 3%. Ostale „velike“ opcije također se vrte negdje između 1% i 5%. U tom su kontekstu osobito zanimljive stranice dvojice na Facebooku najistaknutijih pojedinaca glavnih izbornih takmaca, SDP-a i HDZ-a - Zorana Milanovića i Milijana Brkića. Na tim dvjema stranicama odgovor na svoj komentar nije dobio apsolutno nitko, niti jedan jedini posjetitelj.

Ovaj pokazatelj naizgled je nešto bolji kod manje posjećenih opcija. Tako su npr. Branko Hrg, Stipe Petrina, „Pametno“, HSLS, HKS,  Daniel Srb i ORaH odgovorili na komentare između 10% i 15% svojih posjetitelja. Međutim, kako sve ove opcije zapravo imaju mali ukupan broj posjetitelja-komentatora, kada se umjesto postotka gleda ukupan broj posjetitelja na čije je komentare odgovoreno, brojke su ponovno „tanke“ – na svima se radi o najviše dvadeset „sretnika“ koji su dočekali odgovor na svoj komentar.

Ja ovo, ja ono - a za mišljenje građana me zapravo baš briga…

Jedan od ukorijenjenih stereotipa o prosječnom hrvatskom političaru je da jako voli sam pričati o svojim postignućima i planovima, ali da je puno manje spreman slušati mišljenje građana o tim temama ili nedaj bože odgovarati na njihova pitanja nevezana uz te teme.

Ovo istraživanje taj stereotip potvrđuje i konkretnim brojkama te daje naslutiti da je – čast iznimkama - cilj prisutnosti hrvatskih političara i stranaka na Facebooku za sada uglavnom prvenstveno jednosmjerna promocija, ne i aktivno slušanje glasa građana.

Politička opcija koja prva shvati da upravo u ovome leži najveći propust tradicionalne hrvatske političke kulture - i da suvremeni informacijski kanali ujedno do kosti ogoljuju tu činjenicu - bit će ta iz koje će izrasti pravi "Treći put".

Ocjene (4)


Respektira (4): ivan94, sthagon, siouxica, Dirk15


Komentari (13)


... od ovog "voxpopuli.hr" koji izgleda (bit ću otvoren) kao projekt nekog klinca kojem je bilo zanimljivo razviti aplikaciju za "stalkanje" portala. Oprostite, ali izvlačiti BILO KAKVE ozbiljne zaključke na temelju ovih podataka je neozbiljno. BorisTraljic 0 0 0


Za početak bi trebalo baciti oko bar na pop-članke iz područja: http://techland.time.com/2014/02/14/people-dont-read-stories-they-tweet/ BorisTraljic 0 0 0


Ili: http://journalistsresource.org/studies/politics/digital-democracy/social-media-influence-politics-participation-engagement-meta-analysis (dobar je kao "polazna točka") BorisTraljic 0 0 0


Nadalje, za razliku od komentara koji se smatraju "relevantnima" iako se najčešće radi (dojam) o podršci stranačkih poslušnika ili izljevu mržnje oponenata, osobno mislim da bi podatak koliko je ljudi vidjelo objavu bio marketinški zanimljiviji. BorisTraljic 0 0 0


Imate li takav podatak? Koliko je ljudi vidjelo npr: https://www.facebook.com/HDZ1989/photos/a.406436852788692.1073741828.406059206159790/887892377976468/ BorisTraljic 0 0 0

Analiza

Koliko hrvatski političari u kampanji (ne)koriste Facebook

05.11.2015. 13:33, Nakon chata: Tko je dosad najbolje iskoristio kampanju a kome hitno treba zaokret?

Analiza aktivnosti kandidata, stranaka i koalicija na Facebooku provedena tijekom tekuće predizborne kampanje pokazuje da hrvatski političari vrlo dobro razumiju da je Facebook važan promidžbeni alat ali i da gotovo uopće ne znaju kako iskoristiti njegove najvažnije prednosti pred klasičnim promidžbenim alatima. Kampanja za parlamentarne izbore na samom je vrhuncu pa je istraživački tim Odjela za komunikologiju Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu tom prigodom pomoću svojeg alata za praćenje javnog mnijenja u stvarnom vremenu proveo analizu o tome u kojoj mjeri, na koji način i s kolikim uspjehom političke opcije koje sudjeluju u ovoj kampanji koriste Facebook. Alat VoxPopuli Alat ... više >

  • 4
  • 0
  • 0
  • 13

Analiza

Budi li se prva Ruža hrvatska?

05.11.2014. 13:58, Što se krije iza odlaska Ruže Tomašić iz HSP AS-a?

Prije nekoliko dana najpopularnija hrvatska političarka na konzervativnoj ("desnoj") strani hrvatskog političkog spektra i predsjednica jedne od najjačih "malih" konzervativnih stranaka u Hrvatskoj Ruža Tomašić dala je ostavku na sve stranačke dužnosti i napustila stranku (http://tinyurl.com/mpw6h5f).

Postavlja se pitanje zašto? Naime, jest da je kao nedavno izabrana europarlamentarka za slijedeće četiri godine mirna što se tiče izvora prihoda, ali nakon toga Ruža Tomašić nema "u rezervi" radno mjesto na sveučilištu ili NATO-u, a sa svojih 56 godina nekako se čini daleko premlada da bi nakon mandata u EU parlamentu napustila aktivno sudjelovanje na hrvatskoj političkoj sceni, osobito s obzirom na popularnost koju uživa među biračima.

Odgovor na ovo pitanje možda se može naslutiti iz teksta naslovljenog "‘Tvrdi’ birači ne žele ‘meku’ Kolindu", objavljenog još sredinom rujna ove godine u Slobodnoj Dalmaciji (http://tinyurl.com/lx4h8au). Autorica navedenog teksta Jelena Gnjidić u istome postavlja (te vrlo suvislim argumentima potkrijepljuje) tezu da bi konzervativni ("desni") glasači mogli Ružu Tomašić prepoznati kao bolju predsjedničku kandidatkinju od Kolinde Grabar Kitarović. Riječima same autorice rečeno: "Vox populi kaže kako bi i najtvrđi desničari lako na izborima zaokružili ime žene tipa Ruže Tomašić, neke koja bi bila “žena, majka, kraljica”, ali i “ratnica” radikalnijih političkih stavova, za razliku od „meke Riječanke“ i „ženskog Josipovića“, kako se naziva Kolindu Grabar-Kitarović."

Ako je tome uistinu tako, zanimljivo pitanje koje se samo po sebi nameće - a kojem je ovaj osvrt posvećen - jest kakve su šanse Ruže Tomašić da postane prva predsjednica RH.

Tko bi sve na Pantovčak

Podsjetimo se za početak tko se (barem za sada) nalazi na popisu kandidata za mjesto predsjednika RH. Kao prvo tu je trenutni predsjednik Ivo Josipović kao kandidat SDP-a i njihovih partnera. Njemu se kao prva suparnica još u lipnju pridružila Kolinda Grabar Kitarović, kao kandidatkinja HDZ-a i njihovih partnera (http://tinyurl.com/m8v3594). Potom je u kolovozu svoju kandidaturu najavio i Milan Kujundžić (http://tinyurl.com/p3y97p4). Napokon, u listopadu su kandidature najavili i Ivan Rude (http://tinyurl.com/nn5fxss) te Anto Đapić (http://tinyurl.com/lttktvr).

Za potrebe analize pretpostavit ćemo da će se njima u predsjedničkoj utrci pridružiti još i Ruža Tomašić.

Izaberi me preferencijalno

Odnos snaga nabrojanih kandidata može se ocijeniti analizom rezultata zadnjih održanih izbora u Hrvatskoj, onih za EU parlament (http://tinyurl.com/pnxpw6b). Naime, ti su izbori održani nedavno (u lipnju ove godine) i - ako se do predsjedničkih izbora u Hrvatskoj politici i gospodarstvu ne desi nešto uistinu radikalno - može se pretpostaviti da će sklonosti birača ostati više manje iste kao na tim izborima. Ostaje dakle samo nekako preračunati broj glasova na EU izborima u broj glasova na nadolazećim predsjedničkim.

Ono što je osobita pogodnost navedenih rezultata za ovu analizu je da je na tim izborima postojala mogućnost davanja preferencijalnog glasa pojedinom odabranom kandidatu. Upravo usporedba broja preferencijalnih glasova koje su osvojili pojedini kandidati može dati dobru procjenu odnosa njihovih izgleda na predsjedničkim izborima. Preferencijalni glasovi su stoga ključ preračunavanja rezultata izbora za EU parlament u rezultate nadolezećih predsjedničkih izbora.

Kako Brisel pretvoriti u Pantovčak

Ocjenu podrške birača na predsjedničkim izborima najlakše je dati za one među kandidatima koji su i sami sudjelovali u izborima za EU parlament: Ružu Tomašić, Milana Kujundžića i Antu Đapića.

Ruža Tomašić, koja se nalazila na listi HDZ-a i partnera, sama je osvojila 11,6% svih važećih glasova. To su dakle sigurno (ali, kako ćemo u nastavku pokazati, ne i samo) glasovi na koje ona može računati u prvom krugu predsjedničkih izbora. Čitava lista kojoj je nositelj bio Milan Kujundžić osvojila je pak 6,9% glasova pa budući da on na predsjedničke izbore izlazi u više manje istovjetnoj koalicijskoj konfiguraciji kao i na izbore za EU parlament u prvom krugu predsjedničkih izbora može očekivati otprilike isti rezultat. Lista kojoj je nositelj bio Anto Đapić osvojila je pak 0,3% glasova i nema ama baš nikakvog razloga za očekivati da on kao samostalni kandidat može na predsjedničkim izborima dobiti išta više.

Ocjena uspješnosti preostalih triju kandidata u prvom krugu predsjedničkih izbora nešto je složenija, pa krenimo od Ive Josipovića kao najjednostavnijeg kanidata u tom pogledu. Za Josipovića će gotovo sigurno glasati svi oni koji su na izborima za EU parlament glasali za koalicijski blok okupljen oko SDP-a. Za njega će vrlo izgledno glasati i ORaH-ovci. Na koncu, budući da na "lijevoj" strani političkog spektra nema ozbiljnih protukandidata a da je na "centru" pak potpuna pustoš, on se još može možda nadati glasovima određenog dijela birača ostalih "lijevih" opcija i opcija "centra". Takvih je na izborima za EU parlament bilo ukupno 50,5% (liste 2, 3, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 15, 16, 18, 20, 21, 22, 24), što je ujedno i apsolutni maksimum kojega Ivo Josipović može dobiti na predsjedničkim izborima. Iz ovoga se odmah vidi i da je Josipovićeva pobjeda u prvom krugu vrlo teško ostvariva - neka mu Rude, koji također naginje lijevo, odnese samo 0,6% glasova i eto drugog kruga. A ako Anto Đapić, sa svojim blago rečeno žiovpisnim i ujedno odavno arhiviranim političkim životopisom, može dobiti 0,3% glasova, onda nema nikakvog razloga da Rude kao novo lice na političkoj sceni ne dobije barem duplo, odnosno tih 0,6%.

Dalje pogledajmo kako stoji Rude. Glavni problem procjene njegovog "predsjedničkog potencijala" je u tome što ga do sada na političkoj sceni nije uopće bilo pa ne postoje nikakvi podaci o tome koliko ga birača podržava. Razumna ocjena ipak se može napraviti pregledom rezultata prvog kruga zadnjih predsjedničkih izbora (http://tinyurl.com/namdwuo). Tada je naime Slavko Vukšić, kao posljednjeplasirani od ukupno 12 kandidata dobio 0,42% glasova. Budući da je izgledni broj kandidata za nadolazeće predsjedničke izbore dvostruko manji, odnosno 6, može se pretpostaviti da će Rude u prvom krugu osvojiti barem duplo od Vukšića, odnosno barem oko 0,8%. Što prema ranije navedenom ujedno znači da je drugi krug neizbježan.

Kolinda vs Ruža

I na koncu, najzanimljiviji korak analize - koliku podršku u prvom krugu predsjedničkih izbora može očekivati Kolinda Grabar Kitarović. Prva gruba ocjena bila bi sljedeća: Grabar Kitarović u prvom krugu osvaja euroglasove HDZ-a i partnera, umanjene za glasove Ruži Tomašić. Dakle, ukupno 29,8% glasova.

Međutim stvari nisu tako jednostavne. Naime, po preferencijalnim glasovima na eurokoalicijskoj listi HDZ-a uz Ružu Tomašić i HDZ-ovca Andreja Plenkovića (kao nositelja liste) istakli su se Marijana Petir sa 4,6% glasova te Davor Ivo Stier sa 2,9% glasova, i to je ukupno 7,5% glasova koje Grabar Kitarović može sigurno zaboraviti - a evo i zašto.

Marijana Petir je predstavnica HSS-a, stranke koja je, iako je koalicijski partner HDZ-u, podržala referendumsku inicijativu za izmjenu izbornog zakonodavstva (http://tinyurl.com/owdrx5l). Isto je, doduše uz ponešto ograde, učinila i Ruža Tomašić (http://tinyurl.com/nwhy6te) što ju je u konačnici čak koštalo sukoba s vlastitom strankom po tom pitanju (http://tinyurl.com/na5kk75). A Grabar Kitarović je pak otvoreno stala protiv inicijative (http://tinyurl.com/oe4qg6w). Stoga Ruža Tomašić, uz svoje, vrlo vjerojatno može očekivati i euroglasove Marijane Petir. Time se Tomašić penje na najmanje 16,2% potpore, a Grabar Kitarović pada na najviše 25,4%.

Nadalje, Davor Ivo Stier je prije europarlamentarnih izbora slovio kao "disident" unutar HDZ-a, kojega je šef Karamarko upravo iz tog razloga stavio tek na četvrto mjesto liste. Stoga je za očekivati da su Stierovih 2,9% glasova zapravo glasovi HDZ-ovaca protiv Karamarka. A kako se Grabar Kitarović kroz kampanju sve više profilira kao Karamarkova marioneta, za očekivati je da će Stierovi glasovi prije otići Kujundžiću (kao također HDZ-ovom disidentu) ili čak Ruži Tomašić, nego Grabar Kitarović. Dakle, Grabar Kitarović još pada, na 22,5%.

Na koncu, na listi HDZ-a i partnera po preferencijalnim glasovima istaknuo se još i Ivica Tolić sa 3,1% glasova. Ivica Tolić je kandidat iza kojega stoje branitelji (http://tinyurl.com/ngvp97b), dakle njegovi euroglasovi su glasovi "HDZ-ovih" branitelja. S obzirom na Karamarkovo hoću-pa-neću po pitanju referenduma o ćirilici (http://tinyurl.com/prum8nd), a što je tema koja iznimno dira baš braniteljsku populaciju, te najnovijeg gafa Grabar Kitarović sa angažiranjem umirovljenih generala kao savjetnika, bez da je njih o tome uopće obavijestila (http://tinyurl.com/p6ol7pe) vjerojatno je kako ona ni te glasove neće dobiti ako bude ijednog drugog kandidata kojem bi takvi birači bilo skloni - a Ruža Tomašić to nedvojbeno jest. Dakle, Grabar Kitarović dalje pada na najviše 18,4%. Pređu li svi ti glasovi na stranu Ruže Tomašić kao druge "jake"  kandidatkinje "desnice", ona se penje na 19,3%, odnosno Ruža pobjeđuje Kolindu u prvom krugu izbora.

Podvlačenje crte

Dakle, prema ovoj analizi, u prvom krugu izbora prošli bi Ivo Josipović sa 40-tak posto glasova, te Ruža Tomašić sa dvadesetak.

U drugom krugu Josipović ne bi mogao dobiti puno više, budući da je na "ljevici" praktički sam. S druge strane, Ruža Tomašić, uz pametnu kampanju u kojoj se ne bi zamjerila glasačima ostalih "desnih" kandidata mogla bi svoj broj glasova u odnosu na prvi krug i udvostručiti. I to je taman dovoljno da u konačnici između nje i Josipovića bude jako, jako gusto.

Ocjene (5)


Respektira (4): Kristijan_Krkac, sthagon, siouxica, visitor


Ne slaže se (1): visitor


Komentari (28)


Ruža je vjerodostojna i držat će se pozicije na koju su ju izabrali birači i neće se kandidiravati na svim mogućim izborima za razliku od Kujundžića, da ne spominjem Đapića (a čini mi se da je to i izjavila ovih dana) croat1899 0 0 0


odlicna analiza. malo su mi nategnuta ova prebacivanja i udvostrucavanja glasova, ali definitivno nije nemoguc scenario. sthagon 0 0 0


nije da se hvalim, ali pogledajte rezultate najnovijeg CRO demoskopa: http://www.24sata.hr/politika/josipovicu-i-kolindi-podrska-pada-milanu-kujundzicu-raste-392451 :) DujeBonacci 2 0 0


duje, nije da umanjujem vrijednost tvog predviđanja, svaka čast, no najavljeno je to i drugdje na barometru :) visitor 0 0 0


@ vis - je najavljeno, ali nije izračunato na temelju podataka. :D DujeBonacci 0 1 0

Analiza

Peđa i DržavniSlužbenikMan iliti kako bi nam sabornici ukrali referendum

03.10.2014. 23:53, Je li referendumska inicijativa Ž. Markić uspjela ili propala? Hoće li referendum biti raspisan?

Predsjednik Saborskog odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav Peđa Grbin prije koji dan hrvatskom je pučanstvu predstavio nacrt prijedloga novog Zakona o referendumu (http://www.index.hr/vijesti/clanak/otvorena-javna-raspravu-o-zakonu-o-referendumu/774709.aspx). Tom prigodom Peđa je objasnio je da bi se novim zakonom, između ostalog, rok za prikupljanje potpisa za pokretanje građanskih referendumskih inicijativa produžio na 30 radnih dana te da bi se potpisi potpore građana takvim inicijativama mogli prikupljati u svim ispostavama ureda državne uprave, kojih je, kaže, u Hrvatskoj više od 300. Ono što Peđa pak nije rekao je da bi prema modelu koji se predlaže novim zakonom državni službenici zaduženi za provođenje prikupljanja potpisa za građanske referendumske inicijative trebali biti u stanju prikupljati potpise tempom od jednog potpisa svakih trideset sekundi.

Na prekjučerašnjoj sjednici Saborskog odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav predstavljen je Nacrt Prijedloga Zakona o referendumu (http://www.sabor.hr/fgs.axd?id=40603), te su građani pozvani na uključivanje u javnu raspravu u vezi ovog dokumenta. Javna rasprava započinje 2. listopada 2014. objavom Nacrta prijedloga zakona o referendumu na internetskim stranicama Hrvatskoga sabora i trajat će do 2. studenoga 2014.

Što je nova?

Nekoliko je glavnih novosti koje navedeni dokument donosi u odnosu na postojeći Zakon o referendumu.

U članku 13. (na stranici 13.) tako se predviđa da se potpisi za državni referendum prikupljaju u uredima državne uprave. Također se kao osobita inovacija predviđa kako će se izjašnjavanje birača o potrebi raspisivanja referenduma moći organizirati i putem sustava e-Građani. Dakle, dok su do sada organizatori referendumskih inicijativa sami morali osigurati (i financirati) lokacije i osoblje potrebno za prikupljanje potpisa, sada bi država na sebe preuzela i jedan i drugi teret. Lijepo od nje i plus za prijedlog novog zakona.

Nadalje, članak 14. (na stranici 14.) pak predviđa rok za prikupljanje potpisa za referendumske inicijative od čak 30 radnih dana. To je pak dvostruko dulje nego dosadašnjih 15 dana, koji pak uključuju i radne i neradne dane. Dakle, reklo bi se još jedan plus za prijedlog novog zakona.

Sve u svemu, zašto bi itko bio protiv ovakvog prijedloga? Niže evo nekoliko razloga.

Bez-vezni građani

Prvo se pozabavimo najvećom inovacijom, mogućnošću prikupljanja potpisa putem sustava "e-Građani" (https://pretinac.gov.hr/KorisnickiPretinac/eGradani.html).

Za bilo kojeg građanina RH, korištenje ovog sustava nužno pretpostavlja pristup računalu s vezom na Internet. Kako hrvatska država svojim građanima još nije omogućila besplatan i stalni pristup računalima s vezom na internet, pa čak niti barem svugdje i uvijek dostupnu i besplatnu internetsku vezu, korištenje sustava e-Građani može biti samo dobrodošao dodatak, a nikako osnovni element sustava prikupljanja potpisa za bilo što, uključujući referndumske inicijative.

Kako se u nacrtu prijedloga zakona nigdje ne spominje da će država taj problemčić riješiti, priču oko prikupljanja potpisa putem sustava e-Građani se stoga može u potpunosti zanemariti u daljnjoj analizi.

Šuplja mreža i Peđinih "300" kojih to baš i nije

Potom pogledajmo kako stvari stoje sa drugim načinom prikupljanja potpisa, odnosno s mrežom Ureda državne uprave.

U najavi s početka teksta, Peđa je naveo kako će se prema novom zakonu potpisi za pokretanje građanskih referendumskih incijativa moći prikupljati (samo) u uredima državne uprave, kojih je prema njemu "više od 300". Sitan problem je međutim što, prema službenim podacima Ministarstva uprave (http://www.uprava.hr/default.aspx?id=11580) Ureda državne uprave u Hrvatskoj sada ima tek 20, što je prilično manje od Peđinih "više od 300". Možda je Peđa zapravo mislio ne samo na Urede državne uprave, već i na ispostave tih ureda kojih pak diljem Lijepe Naše ima još 90 (što zajedno s prethodnih 20 još uvijek nije ni blizu njegovih 300), ali onda ostaje tajna zašto to nije tako i jasno napisano u samom tekstu nacrta prijedloga novog zakona - tamo se izrijekom spominju samo Uredi državne uprave, o ispostavama nema ni slova. Mi ćemo stoga dalje računati samo s onih sigurnih 20.

Nadalje, i ponovno prema službenim podacima istog ministarstva (http://www.uprava.hr/default.aspx?id=11843) u Hrvatskoj je pak ukupno 556 gradova i općina. To znači da bi prema prijedlogu novog zakona o referendumu izjašnjavanje o građanskim referendumskim inicijativama bilo omogućeno tek u manje od 4% općina i gradova. Ili obratno, novim zakonom bi se onemogućilo izjašnjavanje o referendumskim inicijativama u preko 96% hrvatskih gradova i općina.

Uz to što se radi o očitoj diskriminaciji žitelja svih manjih urbanih sredina i ruralnih krajeva Hrvatske, ovo je ujedno i ozbiljna povreda ustavnog prava na lokalnu upravu i samoupravu.

Za državu radimo - referendum gradimo

Na koncu, najzanimljiviji problem novopredloženog zakona pak čini radno opterećenje koje bi državni službenici koji bi bili zaduženi provedbu prikupljanja potpisa trebali podnijeti tijekom prikupljanja potpisa za referendumske inicijative.

Za minimalni uspjeh referendumske inicijative treba prikupiti između 370 tisuća i 450 tisuća potpisa, recimo da se radi o manjoj od dviju navedenih brojki. Prema prijedlogu novog zakona potpisi bi se prikupljali tijekom 30 (radnih) dana. To znači da bi svaki od 20 Ureda državne uprave tijekom svakog radnog dana trebao prikupiti po 617 potpisa. Na prvu to i ne izgleda tako strašno puno.

Međutim, treba se prisjetiti da bi prema novom zakonu prikupljanje potpisa provodili državni službenici, zaposlenici Ureda državne uprave. Za pretpostaviti je kako bi po ispostavi za taj posao tijekom razdoblja od 30 radnih dana (odnosno oko mjesec i pol kalendarskih dana) bila zaduženo tek nekoliko osoba, jer bi "izbacivanje iz stroja" većeg broja zaposlenika tijekom tog razdoblja značilo blokadu normalnog redovitog rada tih ureda. Recimo za potrebe računa da će svaki ured državne uprave za poslove provođenja prikupljanja potpisa angažirati po četiri svoja državna službenika.

Nadalje, za očekivati je da će se prikupljanje potpisa provoditi samo tijekom radnog vremena, od 8:00-16:00, dakle osam sati dnevno, jer je to radno vrijeme državnih službenika. Šest stotina i sedamnaest potpisa podijeljeno sa osam sati radnog vremena i četiri zadužena državna službenika je dvadesetak potpisa na sat po službenku ili jedan potpis po službeniku svake tri minute. Pri tome bi naši zaduženi državni službenici - u te tri minute a u skladu sa člankom 15. Nacrta prijedloga zakona - za svakog potpisnika istodobno s prikupljanjem njegova potpisa trebali još putem informatičkog sustava provjeriti i ispravnost tog potpisa. Dakle ima i službenik - a ne samo potpisnik - što raditi oko potpisivanja, ne radi se o pukom mrkom gledanju i povremenom dodavanju kemijske olovke, već i o pregledavanju osobne iskaznice, uspoređivanju potpisa, evidentiranju potpisnika u informatičkom sustavu i slično.

To sve još barem u teoriji izgleda donekle izvedivo, iako sada već postaje jasno kako bi u ovakvim okolnostima naši zaduženi državni službenici teško našli vremena za otići na zahod, dok bi čik-pauze ili kakav duži predah (npr. stanku za ručak) tijekom mjesec i pol dana razdoblja prikupljanja potpisa mogli slobodno zaboraviti. Ne treba posebno naglašavati kako bi sve ostale poslove - koje inače njih četvoro odrađuje - tijekom tog razdoblja trebalo staviti na čekanje.

DržavniSlužbenikMan

Treba još jednom naglasiti da je ovo prethodno opisan idealan slučaj, s minimalnim opterećenjem na naše poker zaduženih državnih službenika tijekom maksimalnog mogućeg razdoblja prikupljanja.

No kakva bi bila stvarnost? Da bismo procijenili koliko je maksimalno opterećenje koje bi naši zaduženi državni službenici mogli doživjeti (i morali preživjeti) treba samo uzeti podatke o jednom od do sada provedenih referendumskih inicijativa i preračunati ih na model predložen novim zakonom. Pa uzmimo onu do sada najuspješniju (po broju prikupljenih potpisa), za referendum o braku. U sklopu prikupljanja potpisa za taj referendum samo tijekom prvih tjedan dana (u novom modelu prevodi se u samo pet radnih dana) prikupiljeno je 380 tisuća potpisa (http://www.vecernji.hr/hrvatska/inicijativa-u-ime-obitelji-imamo-dovoljno-za-referendum-557799). Dakle, gotovo isti broj potpisa kao u gornjem primjeru, ali u šest puta kraćem vremenu.

Računajući istim koracima kao i u prethodnom primjeru, stvarno radno opterećenje (nasuprot ranije opisanog idealnom odnosno minimalnom) koje bi naša četiri zadužena državna službenika morala moći podnijeti penje se na više nego vrtoglavih jedan prikupljeni potpis svakih 30 sekundi. Svaki državni službenik koji bi uistinu odradio ovakav posao s punim pravom bi trebao ponijeti laskavu titulu DržavniSlužbenikMana, superjunaka i neumornog borca za demokraciju i pravo glasa građana.

Naravno, naš Peđa i njegovi mali saborski prijatelji za ovakav izniman trud pripadnika naše čete DržavnihSlužbenikaMana nisu predvidjeli nikakvu nagradu niti naknadu. Ali na kraju krajeva dobro znamo da i Superman i Batman i svi ostali superjunaci svoje javne usluge građanima ionako pružaju besplatno, povodeći se samo osobnim porivom za poticanje i promicanje pravde, istine i demokracije. I takođe znamo da oni, isto kao i DržavniSlužbenikMan postoje samo u pričama, stripovima i holivudskim blockbusterima, dok su Peđa i njegove kvazipravne doskočice i vratolomije na žalost stvarne, i to sve na naš trošak.

Ocjene (14)


Respektira (8): catalyst, Vjeran, draxy, sthagon, Laci, VeNLO, siouxica, visitor


Slaže se (4): Boljunac, sposaric, Laci, damir_pacek


Ne slaže se (2): Losonsky, sthagon


Komentari (29)


@db - razmisli o ovome: recimo da iz automobila izbacimo motor i zadrzimo samo kotace. Bi li to bio legitiman automobil, pogotovo ako gume nisu besplatne? Sve su to logičke pogreške. Radis neispravnu generalizaciju. No ajmo o tome popricati na chatu. sthagon 0 0 0


da se razumijemo, mislim da je genijalno sto si pronasao propust u prijedlogu zakona pa makar mozda i samo losu definiciju. ove stvarno treba biti sramota. smeta mi jedino sto to nisi tako i predstavio vec si sve pretvorio u senzacionalisticku pricu. sthagon 0 0 0


@sthagon - gdje to ima za nabaviti auto bez kotača (ali s motorom) a da je besplatan? :) A besplatno davanje glasa za referendumsku inicijativu (ili za izbore) bi svakako trebalo biti omogućeno. ako nećemo demokraciju pretvoriti u pravo bogatih. DujeBonacci 0 0 0


Nisam se baš zanimao za mjesta prikupljanja potpisa, ali ako se već želi vlasti ukuključiti u taj posao, zar to ne bi mogli biti i svi mjesni odbori, u svojim prostorijama ili u iznajmljenim. Je li riješeno tko će primati potpise ? Boljunac 0 0 0


Koliko sam mogao razumjeti potpise bi skupljali službenici državne uprave . Je li to način kako će se lako ukrasti referendum. Tko će i kako nadzirati rad tih ljudi koji su u državnoj službi ? Ne će li potpisne liste dijelom završiti u košu ? Boljunac 0 0 0

Analiza

Već i površna kvantitativna analiza očekivanog učinka promjene izbornih pravila, koje kao referendumsku inicijativu predlaže udruga „U ime obitelji“, pokazuje da bi – upravo suprotno od brojnih i vrlo glasnih medijskih povika o tome kako bi snižavanje izbornog praga dovelo do „katastrofe demokracije“ u Hrvatskoj – njihovo usvajanje urodilo smanjenjem broja stranaka u Saboru čiji bi zastupnici istovremeno bolje zastupali interese biračkog tijela nego što je to sada slučaj. Štoviše, danas u Saboru imamo preko dvadeset različitih političkih opcija, što je dvostruko više nego što bismo imali da su se prošli izbori održali prema novopredloženim izbornim pravilima.

Proteklih nekoliko tjedana hrvatskim se medijskim prostorom proširila prava hajka na novu referendumsku inicijativu udruge „U ime obitelji“. Brojni politički akteri sa svih strana političkog spektra uprli su se na zadnje noge ne bi li neupućenim hrvatskim građanima pojasnili kako bi izmjene izbornog zakonodavstva predložene referendumom mogle biti pogubne.

Od ukupno sedam stavki izmjena izbornih pravila koje referendum predlaže (http://uimeobitelji.net/referendumska-nacela/), tri su izazvale najviše medijskog i komentatorskog zanimanja: uvođenje preferencijalnog glasanja ("za osobu, ne za stranku"), zabrana zajedničkih predizbornih lista različitih stranaka ("zabrana predizbornih koalicija") te spuštanje izbornog praga sa sadašnjih 5% na 3%. Upravo u ovu zadnju - spuštanje izbornog praga –  politički dušobrižnici najviše upiru prstom. Usvajanje iste, vele, dovelo bi do toga da bi sabornicu okupirao velik broj (isti procjenjuju na od tridesetak naviše) sitnih strančica i nezavisnih lista, što bi pak onemogućilo sastavljanje bilo kakve iole stabilne Vlade te ogromnu količinu postizborne koalicijske trgovine, naravno sve na štetu hrvatskih građana.

Međutim, kako će jednostavna analiza u nastavku pokazati, novopredložena izborna pravila napravila bi upravo obrnuto: smanjila bi broj parlamentarnih političkih opcija (stranaka i nezavisnih lista/kandidata) u odnosu na onaj broj kojeg danas imamo, a ujedno bi značajno konsolidirala i u političkom smislu poboljšala i poziciju i opoziciju te sabornike dugoročno učinila odgovornijima prema građanima. A u tome nema ama baš ništa loše.

Brojkom na hajku

Pogledajmo brojke. Dakle, ako bi se – kako to uglas dramatično upozoravaju i „ljevica“ (npr. preko Peđe Grbina, SDP) i „desnica“ (npr. preko Milijana Brkića, HDZ) i „građanska Hrvatska“ (npr. preko Dragana Zelića, GONG) – i desilo da se Sabor do vrha nakrca „ministrankama“ koje prijeđu izborni prag tek zahvaljujući njegovu spuštanju sa sadašnjih 5% na 3%, koliko bi to maksimalno stranaka u Saboru moglo biti, uzimajući u obzir izborna pravila i političku scenu koju danas imamo u Hrvatskoj?

Da bi se to vjerodostojno pokazalo dovoljno je samo pogledati konačne rezultate prošlih parlamentarnih izbora (http://www.izbori.hr//2011Sabor/rezultati/rezultati.html) i izračunati koliko bi stranaka, da je prag tada bio 3%, ušlo u Sabor.

Prema tim rezultatima, broj izbornih lista koje su osvojile više od 3% glasova u pojedinoj od deset „običnih“ (bez dijaspore i manjina) izbornih jedinica iznosi između 4 (u X. izbornoj jedinici) i 8 (u VII. Izbornoj jedinici). Uz liste vezane uz dvije najveće stranke (HDZ i SDP), dodatne liste koje bi prešle „sniženi“ prag u barem jednoj od izbornih jedinica donijele bi mogućih dodatnih 16 parlamentarnih stranaka. Pri tome treba imati na umu da to što lista prelazi izborni prag ne znači automatski da će dobiti i mandat. Također, neke od dodatnih stranaka (poput BUZ, PGS i HRS) su u svim izbornim jedinicama nastupale kao koalicija, tako da u konačnici ne bi nužno svaka od njih stvarno i dobila saborskog zastupnika.

No razmotrimo po stranke idealnu situaciju da ako lista na kojoj se stranka nalazi u bilo kojoj izbornoj jedinici prijeđe izborni prag, svaka od članica koalicije na listi dobije barem po jednog zastupnika. U tom slučaju, broj stranaka i nezavisnih lista/kandidata koji bi s novim pragom i starim izbornim rezultatima po listama ušli u Sabor bio bi ukupno 23 i to redom: SDP, HNS, IDS, HSU, HDZ, HGS, DC, Hrvatski laburisti, HSLS, HSS, HSP, HSP-AS, HČSP, ZDS, BUZ, PGS, HRS, ZS, Stranka penzionera, HS-NS, Ladonja, NL Ivana Grubišića te NL Stipe Petrine.

Dakle, brojka koja je osjetno manja od brojke od 30+ stranaka „prorokovane“ od dežurnih političkih dušobrižnika.

Coalitio interrupta

Pogledajmo međutim sada koji bi dodatan učinak na raspodjelu mandata imala mjera zabrane predizbornih koalicija.

Procjenu tog učinka može se napraviti pregledom rezultata najnovijeg CRO Demoskop istraživanja javnog mnijenja o političkim preferencijama hrvatskih građana (http://www.izbori.hr//2011Sabor/rezultati/rezultati.html). Dovoljno je pogledati koje se od stranaka navedenih na gornjem popisu uopće izrijekom ne pojavljuju na CRO  Demoskopovom popisu – što znači da je podrška građana tim strankama danas toliko niska da one za birače praktično „ne postoje“ pa se slobodno može pretpostaviti da te stranke same za sebe (bez predizbornog koaliranja) ne bi prešle niti prag od 3%.

Takvih stranaka s gornjeg popisa je čak 12:  HGS, DC,  HČSP, ZDS, BUZ, PGS, HRS, ZS, Stranka penzionera, HS-NS, Ladonja te NL Stipe Petrine.

Sve u svemu, od prvotne 23 stranke s početnog popisa, da se danas održe parlamentarnim izbori prema pravilima predloženim od strane „U ime obitelji“ u Sabor bi ušlo njih najviše jedanaest (11). Dozvolimo da bi se njima priključila i pokoja „nova zvijezda“ poput OraH-a ili NL Milana Bandića, ali takvih ne bi bilo više od dvije do tri. Istovremeno, neke od postojećih stranaka (poput HNS-a, HSLS-a i Hrvatskih laburista) bi što radi transparentne sklonosti jeftinoj političkoj trgovini,  što radi sklonosti internom kavganju i cjepkanju lako mogle i nestati s političke scene ako bi morale nastupati samostalno: dakle od njih deset, dvije do tri bi mogle i nestati. Sve u svemu, na koncu bismo brojku parlamentarnih stranaka zaokružili na desetak.

Manje je više

No vratimo se sada korak natrag, pa pogledajmo koliko danas uopće imamo parlamentarnih stranaka.

Prema službenim podacima u Saboru trenutno, ako ne brojimo stranke nacionalnih manjina koje se biraju putem zasebne izborne jedinice, sjede predstavnici trinaest (13) stranaka i deset (10) nezavisnih zastupnika. Kako svaki od nezavisnih zastupnika zapravo predstavlja zasebnu političku opciju, sve skupa dakle danas u Saboru imamo preko dvadeset različitih političkih opcija, što je – vidi vraga – dvostruko više nego što bismo, kako je upravo pokazano, imali da su se prošli izbori održali prema novopredloženim izbornim pravilima (prag 3% ali bez predizbornog koaliranja).

Kako to tumače naši politički dušobrižnici s početka teksta? Valjda onom „manje je više“…

Novo novo novo vrijeme

Naravno, naivno bi bilo za očekivati da će slijedeću Vladu sastavljati bilo tko osim HDZ-a ili SDP-a. Nova izborna pravila – a osobito snižavanje izbornog praga na 3% – sigurno ne bi ni na koji radikalan način  utjecala na to. Jedino „radikalno“ što bi referendumom predložene promjene imale za posljedicu je podizanje unutarstranačke demokracije u tim dvjema velikim strankama, a što je dobra stvar, mada se naravno sadašnjim stranačkim vodstvima to nikako ne sviđa.

Preferencijalno glasanje „počistilo“ bi izborne liste obiju stranaka na način da bi u Sabor napokon uvelo sposobn(ij)e i radišn(ij)e članove tih stranaka – kojih u obje ove velike stranke svakako ima u velikom broju – a ne (stranačkim šefovima) podobne. Šefovi obiju ovih stranaka, s obzirom na podršku koji sada imaju među građanima našli bi se nakon prebrojavanja glasova na puno nižim mjestima od onih koja su si sami namijenili, i sasvim moguće da uopće ne bi niti dospjeli u Sabor.

To pak znači da bi uskoro nakon izbora, neovisno o tome koja ih od dviju stranaka „dobije“, obje stranke dobile novo vodstvo, te bi na čelna mjesta mogli doći drugi članovi tih stranaka koji  svoj autoritet u stranci ne bi temeljili na strahovladi i uvjetovanju političke karijere poslušnošću, već istinskom popularnošću utemeljenoj na političkom vizionarstvu, marljivosti, dokazanoj sposobnosti i razvijenim liderskim vještinama.

A onda bi za pet do deset godina (tj. još jedan do dva izborna ciklusa) demokracija - upravo ona koju i HDZ i SDP kao dvije glavne političke opcije trenutno uglavnom ljubomorno čuvaju dobro zaključanu u samom srcu svojih naziva - mogla zaživjeti i u našoj političkoj svakodnevici.

Ocjene (10)


Respektira (9): draxy, VeNLO, glycerin, Vjeran, sthagon, Laci, visitor, IDujas, siouxica


Slaže se (1): Boljunac


Komentari (10)


misli li netko da naši vrli saborski zastupnici znaju zašto podižu ruku odn. tablicu ZA, ili pritišću tipku ZA ako sistem za glaslovanje radi, je rne radi uvijek, pa se to ne zove još jednom podvalom već "demokracijom", ma dajmo molom vas...a Laci 0 0 0


sada padaku kritike da mnogi ne znaju što potpisuju na zahtijevu za refrendumom ? pa da narod je uvijek glup i ništa ne razumije, pa je zato izabrao u sabor pametne budale. Laci 0 0 0


Odlična analiza, svaka čast! Ono što je po meni zanemareno je teorija igara. Tj. kako će se ponašati protivnik. Ova analiza pretpostavlja promjenu jedne varijable dok se sve ostalo drži konstantnim, a to je rijetko kada slučaj. sthagon 1 1 0


Ovo je stvarno impresivan ulazak.Dobro nam došao na Barometar! Jedva čekam novi uradak. Servus! Vjeran 0 0 0


Hvala na dobrodošlici kao i pohvalama ali i kritikama teksta. Analizu sam temeljio na dostupnim podacima a cilj joj je bio ukazati da protivnici "praga od 3%" (svjesno ili ne) lažu. Ova inicijativa može imati zamjerki, ali prag to jednostavno nije. DujeBonacci 1 0 0

Analiza

Već i površna kvantitativna analiza očekivanog učinka promjene izbornih pravila, koje kao referendumsku inicijativu predlaže udruga „U ime obitelji“, pokazuje da bi – upravo suprotno od brojnih i vrlo glasnih medijskih povika o tome kako bi snižavanje izbornog praga dovelo do „katastrofe demokracije“ u Hrvatskoj – njihovo usvajanje urodilo smanjenjem broja stranaka u Saboru čiji bi zastupnici istovremeno bolje zastupali interese biračkog tijela nego što je to sada slučaj. Štoviše, danas u Saboru imamo preko dvadeset različitih političkih opcija, što je dvostruko više nego što bismo imali da su se prošli izbori održali prema novopredloženim izbornim pravilima. Proteklih nekoliko tjedana ... više >

  • 9
  • 1
  • 0
  • 10