Reputacija 5

Django ne plaća kartu! Django ima pokaz!

  • Bodova 180.8
  • Analiza 38
  • Ocjena 300
  • Anketa 77

Analiza

     Čini se ponekad, pogotovo kad se razbuktaju rasprave ovakvog sadržaja, da smo mi ustvari nacija koja je tijekom komunističkog režima bila podvrgnuta kolektivnoj lobotomiji. Imali su i drugi narodi u Europi komunistički totalitarizam, čak i rigidnijeg tipa nego kod nas kao sudbinu, ali kada su se jednom riješili tog jarma, počeli su daleko dinamičnije od nas mijenjati odnose i prioritete u društvu. Drugim riječima, krenuli su dalje, za razliku od nas, koji se i dalje vrtimo u krugu, tako reći zabetonirani na jednom mjestu sa kojega nikako da se pomaknemo. Kao da nama sve dolazi puno teže i puno polaganije do mozga. Može biti da je takvo stanje posljedica činjenice kako kao narod naglo starimo pa nemamo potrebnu dozu mladalačke vitalnosti koja sa sobom nosi vjetrove promjena. No, vratimo se mi temi o kojoj je ovdije riječ, vratimo se inicijativi MOST-a da se konačno otvore arhivi za razdoblje do 1990-te godine.

     Prvo treba razjasniti je li otvaranje arhiva lustracija ili nije. U smislu doslovnog prijevoda sa latinskog (lustratio = rasvjetljavanje) odgovor bi bio potvrdan jer bi se otvaranjem arhiva bacilo svjetlo na do sada nedostupne dokumente, a samim time i činjenice iz prošlosti. U političkom kontekstu, ovo otvaranje dokumentacije još je miljama daleko od današnjeg poimanja lustracije kroz drugačiju percepciju . Danas, pogotovo u političkom kontekstu, riječ lustracija trebalo bi ustvari zamijeniti riječju purifikacija (purificatio = pročišćavanje). Radi se naime o pročišćavanju državnih institucija od natruha komunističke diktature. S time da se u nas ne radi o natruhama nego više o debelim naslagama koje nas tiho i temeljito guše. Pri tome ne može više toliko biti riječ o fizičkom uklanjanju komunističkih kadrova sa odgovornih funkcija, jer djeca nekadašnje oligarhije nisu, jelte, odgovorna za djela svojih roditelja. A kod nas je pozicije zauzela već druga generacija (zato ovdje i koristim riječ “naslage”). Potomci komunista (da se razumijemo, ima ih u svim strankama i strukturama) nemaju na svojoj savjesti grijeh svojih roditelja. Oni nisu nikoga proganjali, prokazivali, maltretirali, zatvarali ili štogod još gorega, ali su naslijedili pogled na svijet, ma rekao na ovo tko što hoće. I taj pogled na svijet, taj “snađi se druže”, taj “javašluk”, taj ”ne držati se zakona kao pijan plota”, ta poputbina nas guši.. Dakle, kao što je vidljivo, zbog toga što lustracija nije mogla biti provedena (zbog rata) na vrijeme, sada imamo još veći problem.

     To što je inicijativu pokrenuo MOST ima istu težinu kao da ju je pokrenuo i HDZ ili čak SDP. Što bi rekli naši dragi Dalmatinci, sve je to ista pašta. Moguće je da MOST pobere nekoliko dodatnih poena, možda jedan posto rasta podrške i to uglavnom jer se radi o lovu na glasove lobotomirane nacije. Da nije tako, verojatno bi se našao netko dovoljno odvažan da objasni o čemu se ovdje radi. A radi se o tome da je HDZ, iako je za to već debelo nakon završetka rata i nestankom potrebe da se ne otvara „unutarnja fronta“, propustio učiniti ono što je ne mogao, nego morao učiniti. Razloge tome znaju samo oni, a mi možemo pretpostavljati o čemu se radi. Ove zadnje dvije rečenice išle bi u prilog tvrdnjama iz SDP-a o 80.000 članova HDZ-a koji su bili članovi SKJ, međutim lampice pali sklonost neokomunista za olako baratanje brojkama kao i iznenadna ljubav te briga za inače omražene političke suparnike protiv kojih se nikada nisu birala sredstva. Drugim riječima, ne laje pas radi sela. Biti će da, vjerojatno zbog nedostatka radnih navika ili zbog toga što su drugovi iz SKH vodili svoje arhive nemarno (pa više nitko ni ne zna čega sve tu ima), nisu ni nakon što raspolažu arhivima svoje partije već 25 godina uspjeli baš sve izbrisati, prepraviti ili uništiti. Uglavnom, svi imaju putra na glavi i nikome baš ne odgovara otvaranje arhiva. No, koliko god se činilo da će vrijeme prekriti sve njihove strahove i dvojbe, desilo se da sada vrijeme konačno radi za nas ostale. Normalne, male i svakodnevne. Naime, MOST želi uloviti nekoliko postotaka za ono za što već ionako otkucava sat. Ne znam kakvi su naši zakoni o arhivskoj građi, ali u normalnom svijetu arhivi se uglavnom otvaraju nakon pedeset ili sedamdeset godina. Pa ako se od ove, 2017-te vratimo 50 godina unatrag, to je već godina 1967-ma! Za nas starije takoreći jučer. A 70 godina unatrag je 1947-ma. Ako netko još ne zna, to što će biti ovim zakonom dostupno, jedan gospodin Ljeljak već može slobodno i bez problema proučavati u arhivima u Beogradu. U Zagrebu međutim ne!!

     Kako ne bi došlo do podjela u društvu, u MOST-u, ako se ne varam, kažu da neće biti moguće vidjeti imena u tim dokumentima. A mog prijatelja Peru ustvari još jedino zanima koja ništarija je “cinkala” njegovog oca kako priča političke viceve, radi čega je dotični završio tri godine na “preodgajanju” u Makedoniji. A moju susjedu Janju zanima zašto je i po čijem nalogu milicija došla tražiti njenog ujaka koji je bio na privremenom radu u Njemačkoj. Jednom i nikada više. Ah,da, mog kolegu Rudija pak zanima gdje je završila njegova strina 1945-te, ali to je valjda nebitno. Uglavnom, to što narod zanima, to ionako neće biti moguće saznati, a trebalo bi. Ako su zlodjela fašista i kolaboracionista “javno dobro”, red je da to budu i zlodjela komunista. Jer, zlodjelo je zlodjelo. Ovdje ne govorimo samo o zlodjelima učinjenim u osvetničkoj euforiji (što čujemo nerijetko kao “opravdanje” za učinjeno) nego i onima nakon što je opijenost pobjedom već odavno prošla.

     A pomirba? Ma pomirbe nema, sa arhivima ili bez njih. Mi smo jednostavno nepomirljivi, to nam čak i u grbu stoji. Pola polja crvenih, pola bijelih. Lobotomija braćo, lobotomija.

4

Django

Django ne plaća kartu! Django ima pokaz!

Ocjene (13)


Komentari (22)


@RepopeR, kad je dijete u istočnom Berlinu pitalo oca, zašto puno pije, otac mu je odgovorio, zato jer je deprimiran zbog Zida. Međutim, Zid je pao, a otac je i dalje pio, dok nije umro od ceroze jetre. Na to me podsjeća argumentacija, da ćemo tek viewer 0 0 0


moći krenutu naprijed kad rasvjetlimo nedavnu povijest. Na tu mantru sam se referirao, kad sam iznio činjenice iz DDR-a, njihove rezultate kao i učinak na sveopće stanje. Sve ostalo je tvoja slobodna interpretacija, pa i ova, da će kod nas biti dru viewer 1 0 0


@viwer ja iluzija da će otvaranje arhiva nešto promijeniti na bolje nemam.Pače,argumentirao sam da će stvar eskalirati.Glavna teza je da onima kojima i sumnje što se događalo u,te kakvog je doista karaktera bilo Jugoslovensko društvo..nisu dovoljne RepopeR 0 0 0


nikakvo otvaranje arhiva neće pomoći,jer njima nije problem istina već čvrsto ideološko uvjerenje koje je neprobojno za stvarnost.Ovo s arhivima stvar će esklairati,a oni još uvjereniji.Međutim,to nema nikakve veze s nužnošću otvaranja arhiva.Ne radi RepopeR 0 0 0


se to,ili bi se trebalo raditi da sad nekom ili nekima bude bolje.To je muka i onima koji su i onima koje su ti koji.Baš kao što je za tvog DDR pijanca sada kasno i što je za svoj "slice of life" našao zid.(inače pijanci su rijetko maštovita skupina) RepopeR 0 0 0

Analiza

Ne, nije ono na što su pomislili pristaše koalicije Hrvatska raste. U šahovskoj teoriji postoji nešto što se naziva iznuđeni potez. Taj iznuđeni potez sada mora odigrati Božo Petrov, odnosno koalicija nezavisnih lista zvana MOST. Nakon njega slijedi ono što je neizbježno. Mat!

Nakon što je Domoljubna koalicija jasno rekla da ne želi biti dio nove tripartitne vlade situacija je, čini se potpuno jasna. MOST je ostavljen da nastavi formiranje vlade zajedno sa koalicijom Hrvatska raste. Ostavljen je, što bi narod rekao, sa vrućim krumpirom u ruci, u situaciji koju većina MOST-ovih članova, a još manje velika većina onih koji su im povjerili svoj glas, nije ni u snu zamišljala kada su krenuli u izbornu trku i borbu za izvlačenje zemlje iz dubokog gliba. Ideja vodilja je bila kako će MOST biti odlučujući jezičac na vagi u toliko željenoj tripartitnoj vladi, kako će biti arbitar u nepomirljivim situacijama i odlukama, u trenucima kada HDZ i SDP odnosno njihove koalicije ne pristanu na konsenzus. Ta je zamisao pretpostavljala da i jedna i druga od ove dvije velike koalicije toliko želi vlast i fotelje da radije pristaju na diktat MOST-a nego da se odreknu sudjelovanja u vladi. Potvrdu svoje teze dobili su onog trenutka kada je Zoran Milanović svojim kopernikanskim obratom stavio potpis na sporazum. No radost je bila kratkotrajna jer druga velika koalicija nije htjela pristati na ucjene, smatrajući da se stvari ne mogu u politici dogovarati po principu uzmi ili ostavi. Tako Boži Petrovu ostaje dvopartitna vlada, ostaje mu u stvari, kako god to netko zvao – koalicija sa SDP-om i partnerima! Sa Milanovićem, Vesnom Pusić, Hajdašem-Dončićem, Vrdoljakom, Ostojićem, IDS-om, Pupovcem, Baukom i još ponekim koga sam izostavio....... Uzdravlje!

     Ne sumnjam da će se, još do neki dan od straha za svoja uhljebnička mjesta pritajena „progresivna javnost“ nakon ovoga razmahati novim žarom u borbi protiv „nazadnjaka, fašista i rasista“. Mediji su već počeli sa propagandnom paljbom tvrdeći da HDZ ide na razbijanje MOST-a (Jasmina Popović večeras u Dnevniku, ne propuštajući naravno priliku da usput pljucne i na Kaptol), čime u stvari iznose svoje strahove ali ne shvaćajući o čemu se ovdje radi. A radi se o tome da je lisica istjerana na čistinu!

     Boži Petrovu sada slijede mučni dani i nesane noći. Prvi problem će nastati kada na vidjelo ispliva koliko nas je koštao navodni rast kojim nas je obradovala prošla vlada u vlastite propagandne svrhe. Naime, u laži su kratke noge a kosturi uvijek na kraju ispadnu iz ormara. Tja, i bomboni koje je „pomahnitali djed Mraz“ prosipao proteklih mjeseci - koštaju. I taj trošak netko mora pokriti! Slijedeći problem, puno ozbiljniji je, kako sastaviti vladu bez da u nju uđu neka, dosadašnjom politikom „kontaminirana“ imena. Biti ću pomalo zločest pa upitati od kuda je izronio izvjesni gospodin Alex Brown. Je li Milanović išao po SAD-u i raspitivao se tko je najbolji od najboljih? Ili ga je netko preporučio, netko kome je u interesu da dosadašnja garnitura ostane na vlasti? Ako je ovo drugo u pitanju, radi se o ljudima kojima nije mrsko i ukloniti onoga tko remeti njihove planove. Ma ne mora se Petrov bojati, ovo je bila samo teorija zavjere. Obična glupost sa moje strane, slična onoj po kojoj Hrvatskom navodno drma strančica od 1,5% držeći u svojim rukama nebitne resore gospodarstva i vanjske politike.

     U MOST-u su si zadali kao jedan od prvih prioriteta dovođenje pravosuđa u red. Mogu samo reći – baš me zanima kako će uspjeti pročistiti kadrove svog vlastitog koalicijskog partnera. Jer, htio MOST to ili ne, oni su sada u koaliciji sa grupom nazvanom Hrvatska raste. Teško, teško. Što će biti sa medijima, koji su također u rukama SDP-a? Radman i poslije Radmana? Ne sumnjam.

     Ali to još nije sve! Prava muka počinje naime onog časa kada krenu zahtijevi iz redova vlastitih koalicijskih partnera. Pupovac će ispočetka, shodno svojoj prirodi, biti pritajen i iz prikrajka prvo procjenjivati situaciju, zahtijevi će doći malo kasnije. Nasuprot njemu, gospodin Miletić iz IDS-a je već počeo (također u večerašnjem Dnevniku) sa traženjem ekstremno visokog stupnja regionalizacije. To su također MOST-ovi koalicijski partneri. Hoće li i tada društvo oko gospodina Petrova pristati na autonomašenje? Njegov partner u vladi, gospodin Milanović hoće, u to ne sumnjam. I sada dolazimo do završnog čina zbog kojeg gospodinu Karamarku skidam kapu do poda. Naime, o svim ovim mogućim dilemama, a još uopće na govorimo o gospodarstvu, morati će se izjašnjavati Hrvatski državni Sabor. Pa će na primjer u slučaju IDS-a Domoljubna koalicija sasvim sigurno reći NE. A ako su gospoda iz MOST-a onakvi kakvima se prikazuju, morati će isto učiniti i oni, te samim time dolazimo do situacije kada Sabor de facto vladi iskazuje nepovjerenje. Drugim riječima, MOST će morati sam srušiti vladu koju je sklepao. A posljedica pada vlade po svim demokratskim uzusima biti će novi izbori. Kako će nakon svega čemu svjedočimo u zadnjih mjesec dana na njima proći MOST, kako SDP a kako HDZ? Zaključak prepuštam vama poštovani čitaoci. Šah- mat!.

     Ipak, na znanje onima koji su svoje nade i svoje glasove položili u ruke gospodina Petrova, za ovu moju konstrukciju ne postoje nikakve garancije. Jer, ova teorija drži vodu samo ako su gospoda iz MOST-a časni i pošteni ljudi kakvima se predstavljaju, patrioti kojima je na umu samo dobrobit domovine. Ako nisu, sve će biti potpuno drugačije a vi se onda možete s punim pravom osjećati namagarčenima. Kao i sada uostalom.

5

Django

Django ne plaća kartu! Django ima pokaz!

Ocjene (13)


Respektira (10): Zenga2, 5none5, VeNLO, siouxica, Losonsky, BorisTraljic, Kokach, Laci, Alumnus, Refamolitelj


Slaže se (1): RepopeR


Ne slaže se (2): Losonsky, Niksodus


Komentari (34)


Kolaicija HDZ-a i SDP-a, kao i njihovih koalicija nije moguća. Tkogod ozbiljno misli to mu mora bti jasno. Most je talac svoga neiskustva i teoretske nedomišljenosti. Neki se vesele tome da se svjetonazorska pitanja pomelo pod tepih. Posve pogrješno. Boljunac 0 0 0


Ta se temeljna svjetonazortska pitanja ne mogu jednostavno zanijekati. Ona su tu u nama. S njima svi ljudi žive. Ona određuju njihovo ponašanje u konkretnim stvarima. Most i SDP ne mogu zajedno, osim ako nisu isti. Most i HDZ mogu, ako su isti. Boljunac 0 1 0


@viewer, 40 godina živiš vani, a tvrdiš da je u Hrvatskoj sve u redu ? I da se misliš da li da s evatp tamo gdje si bio 49 godina ?! Da, sa tamo zarađenim novcima svatko pametan želi doći u Hrvatsku. Tu se jeftinije liječi, starački dom Laci 0 0 0


je jeftiniji, zubarske usluge su bagatela u odnosu na one tamo, ali to za nas koji živimo ovdje ništa ne značii, mi VIDIMO glib koji tebe ne tangira nakon 49 godina rada vani. A ima i gorih, istin aje, naprimjer Bangladeš. Zar smo dotle došli ? Laci 0 1 0


@Boljunac, svjetonazor se ne može zanijekati, ali se u slučaju potrebe može pomesti pod tepih. Svjetonazorske razlike Churchilla i Staljina nisu mogle biti veće, a ipak su ušli u vojni savez koji je trajao baš koliko je bilo potrebno. Spektator 0 0 0

Analiza

Ne, nije ono na što su pomislili pristaše koalicije Hrvatska raste. U šahovskoj teoriji postoji nešto što se naziva iznuđeni potez. Taj iznuđeni potez sada mora odigrati Božo Petrov, odnosno koalicija nezavisnih lista zvana MOST. Nakon njega slijedi ono što je neizbježno. Mat! Nakon što je Domoljubna koalicija jasno rekla da ne želi biti dio nove tripartitne vlade situacija je, čini se potpuno jasna. MOST je ostavljen da nastavi formiranje vlade zajedno sa koalicijom Hrvatska raste. Ostavljen je, što bi narod rekao, sa vrućim krumpirom u ruci, u situaciji koju većina MOST-ovih članova, a još manje velika većina onih koji ... više >

5

Django

Django ne plaća kartu! Django ima pokaz!
  • 10
  • 1
  • 2
  • 34

Analiza

     I evo nas pred ciljem, čini se da nas još nas samo mali korak dijeli od formiranja nove tripartitne vlade. Što će ona donijeti Hrvatskoj ovisi od nekoliko faktora koje ću pokušati analizirati. Pođimo prvo od razloga zbog kojih će se tri strane ipak odlučiti i oformiti ovog, po mnogima čudnovatog kljunaša koji bi nas trebao izvući iz dugogodišnjeg gliba.

     Domoljubna koalicija okupljena oko HDZ-a je, ma tko god izmišljao kojekakve alkemičarsko-matematičke formule, relativni pobjednik izbora. Iz jednostavnog razloga što je sakupila najviše, 59 mandata. Ne postoje naime „glasovi dijaspore“ nego samo glasovi za Domoljubnu koaliciju osvojeni u XI-toj izbornoj jedinici. U njoj nije, kao što je primjerice slučaj sa zastupnicima nacionalnih manjina, unaprijed zadano kome se i koliko mandata mora dodijeliti. Tko je SDP-u kriv da u toj izbornoj jedinici ne može uvjeriti birače u svoje vrijednosti!? No, vratimo se Domoljubnoj koaliciji. Iako relativni pobjednici, sami nisu u stanju oformiti potrebnu većinu u Saboru, pa samim time niti vladu. Kako je njihov glavni oponent – postizborno- osigurao više ruku, jedini način da se spriječi pretvaranje pobjede u poraz može biti sporazum sa MOST-om. To se pokušava i učiniti. Pri tome se već od samog početka pregovora postupa i više nego nježno, kako se ne bi narušilo krhko jedinstvo unutar mogućeg partnera u vlasti, a ipak proguralo što više vlastitih ideja. Može se reći da je to ples po jajima.

     Koalicija Hrvatska raste okupljena oko SDP-a izabrala je , potaknuta javnom potporom IDS-a i „manjinaca“, na žalost upregnutih u kola SDSS-a, potpuno drugačiju taktiku. Smatrajući da su sasvim blizu cilja, koncentrirali su se na razbijanje MOST-a na način da otkidaju njihove mandate komadić po komadić. Ta je taktika ispočetka donijela rezultate jer se Stipe (Stipica?) Petrina jasno svrstao na njihovu stranu, kao i politički konvertit Drago Prgomet koji je napravio puni krug od pravaša preko hadezeovca sve do socijaldemokrata – sebi na čast. U razloge nećemo ovdje ulaziti ali vjerojatno se, kao i kod Ratka Čačića pa u krajnjoj liniji i Zorana Milanovića, radi o ogromnom egu. Narod bi rekao – našla krpa zakrpu. Srećom po Hrvatsku, taj egotrip nije uspio razlupati sve lončiće unutar MOST-a. Hrvatska raste je, unatoč neviđenoj medijskoj podršci, dimnim bombicama, probnim balonima, prostačkim istupima njezinih najistaknutijih lidera ne samo prema suparnicima nego i institucijama predsjednice republike ili ustavnog suda te kaubojskoj taktici zastala na korak do cilja bez, kako se sada čini, šanse da učini još taj jedan mali korak do formiranja većine. Kada su shvatili da je vrag odnio šalu, prijetvorno su preko noći promijenili lice iz onog bahatog u sasvim drugačije, pitomo. Nemojmo im zamjeriti, ipak je ovdje riječ o politici i ne sumnjam da bi u zamijenjenim ulogama ponašanje obiju koalicija bilo na vlas isto.

     Što se MOST-a tiče, mora se priznati da, unatoč svom i dalje heterogenom sastavu, sasvim pristojno vode svoj brod između hrvatske političke Scile i Haribde. Doduše, trup broda je malo ogreben udarom s lijeva, ali još uvijek odolijeva burnom moru i malo po malo se približava svome cilju. Ovo „malo po malo“ međutim izaziva sve veće nestrpljenje i neizvjesnost kod velike većine onih koji bi željeli da se konačno pomaknemo, svejedno u kojem smjeru. Samo da se kreće. Tako bi okorjeli pristaše lijeve ili desne opcije danas rado izašli na nove izbore koji bi doduše bili krajnje neizvjesni, no sadašnje stanje je po njih još neizvjesnije jer igru vodi netko treći. A u stvari, ovim izborima je Hrvatska dobila šansu kakva se neće tako skoro opet ukazati. Šansu koju MOST mora iskoristiti.

     U javnosti se sve češće provlači teza kako se eventualnim formiranjem tripartitne vlade vraćamo u jednopartijski sistem u kome nema oporbe nego postoji samo partija na vlasti. S takvom tezom bih se mogao složiti kada ne bi bilo MOST-a. Sa njim,oporba nam je zajamčena samo što će se ona skrivati u samoj prirodi ovog braka iz interesa. Primjerice, članovi Domoljubne koalicije biti će itekako oporba kada koalicija Hrvatska raste zaželi progurati IDS-ove autonomaške zahtijeve ili utažiti apetite grupacije kojoj je na čelu Milorad Pupavac. Isto tako, kada HDZ zaželi održati postojeći neodrživi broj gradova ili općina, dobiti će oporbu u vidu koalicije Hrvatska raste. Jezičac na vagi morati će u tom trenutku biti MOST, a to je upravo ona uloga koju su si od početka namijenili. Imati ćemo dvopreg jogunastih konja koje zajedno drži rudo o koje su vezani. I kočijaš koji drži bič u ruci i određuje u kojem će smjeru kola. I tu dolazimo do jedine dileme koja me još muči kad je u pitanju razum unutar MOST-a. Moraju naime shvatiti da onaj koji drži uzde u ruci nikako ne bi smio biti nekakav „neovisni stručnjak“. Stručnjak može (i mora) biti ministar gospodarstva, ministar poljoprivrede ili ministar zdravstva, ali smjer u kojem će se kola kretati mora određivati samo i jedino političar. Zvao se on Božo Petrov ili nekako drugačije. Isto pravilo vrijedi još samo u resoru vanjskih poslova. Na koncu konca, ovo što sada MOST radi nije stručni posao, ovo je čistokrvna politika!

     Koliko stabilna može biti vlada sazdana po pricipima koje MOST zastupa? Onoliko stabilna koliko će stabilan biti sam MOST. Pogotovo stoga što i jedna i druga koalicija u igru ulaze pod pritiskom, vođeni pretežno strahom od unutarstranačkog raslojavanja koje sigurno slijedi za one koji se ne uključe u vlast u bilo kojem obliku. A i stoga što obje velike koalicije ulaze u sporazum sa figom u džepu i potajnom nadom da u trenutku slabosti MOST-a mogu preuzeti uzde u svoje ruke. Jer, da su bili spremni dobrovoljno surađivati, most im ne bi bio ni potreban. Uz čvrst i stabilan MOST, nijedna od koalicija neće se usuditi izaći iz vlade i prepustiti participaciju u vlasti onoj drugoj. A MOST čak i u takvom slučaju još uvijek može dirigirati politikom, kao što rekoh, ako ostane jedinstven.

     Na koncu želim naglasiti da se ova analiza odnosi samo na političke učinke postizbornog stanja. Što će dobroga ili lošega eventualna tripartitna vlada u ekonomskom smislu biti u stanju uraditi, prepuštam procijeniti onima koji su upućeniji u problematiku. Jedino ću napomenuti da su u tom smislu sastavni dijelovi MOST-a, osim dvoje ili troje, široj javnosti prilična nepoznanica.

5

Django

Django ne plaća kartu! Django ima pokaz!

Ocjene (2)


Respektira (2): Refamolitelj, siouxica


Komentari (4)


Dobra analiza, ali više ne vrijedi. ;) Petrov je, jer izgleda neće na izbore, prokockao povijesnu priliku. Alumnus 0 1 0


Mea colpa! Izgleda da Hrvatima nije dovoljan jedan Budiša. Django 0 0 0


da, dobar tekst, šteta što ga je u samo pola sata vrijeme pregazilo:) ili možda i nije? tko zna, s obzirom na dinamiku preokreta, daleko je utorak:) siouxica 0 1 0


Kvalitetno je opovrgnuta teza mnogih "vrsnih" analitičara o opasnosti da u Saboru nema opozicije. U tekstu opisani način funkcioniranja Sabora je realan i takav bi imao puno veću težinu na političkoj sceni, od dosadašnjih s nemoćnom opozicijom. Refamolitelj 0 0 0

Analiza

I evo nas pred ciljem, čini se da nas još nas samo mali korak dijeli od formiranja nove tripartitne vlade. Što će ona donijeti Hrvatskoj ovisi od nekoliko faktora koje ću pokušati analizirati. Pođimo prvo od razloga zbog kojih će se tri strane ipak odlučiti i oformiti ovog, po mnogima čudnovatog kljunaša koji bi nas trebao izvući iz dugogodišnjeg gliba. Domoljubna koalicija okupljena oko HDZ-a je, ma tko god izmišljao kojekakve alkemičarsko-matematičke formule, relativni pobjednik izbora. Iz jednostavnog razloga što je sakupila najviše, 59 mandata. Ne postoje naime „glasovi dijaspore“ nego samo glasovi za Domoljubnu koaliciju osvojeni u XI-toj izbornoj ... više >

5

Django

Django ne plaća kartu! Django ima pokaz!
  • 2
  • 0
  • 0
  • 4

Analiza

Milanović je itekako svjestan da će Hrvatska ipak postati 'hot-spot'

25.10.2015. 14:06, Izbjeglička kriza: Što za Hrvatsku znači zatvaranje mađarske granice?

     Kada čovjek gleda tu silnu rijeku izbjeglica, kada uhvati te dječje poglede, oči malenih od kojih mnogi niti ne shvaćaju zašto su tu gdje jesu, na hladnoj i kišom natopljenoj, mokroj, blatnjavoj ledini, držeći se grčevito za ono jedino što im daje zaklon i sigurnost, mati ili oca i njihovu ljubav, mora mu se, ako ima imalo ljudskoga u sebi, stegnuti i grlo i srce. Ne može ne sjetiti se naše djece i majki u ne tako davnoj prošlosti. Kada gleda i te mladiće u čijim očima se vidi odsjaj nade u bolji život, ne može ne pomisliti na našu mladost koja se rasula po raznim Irskama, Švedskama, Kanadama ili tko zna po kojim još vjetrometinama, sa istom nadom u srcu. Nisu oni ništa drugačiji od nas, nose u sebi iste želje, iste nade i strahove. I vjerujte, nije lako napustiti vlastiti dom i domovinu te krenuti u nesigurnost izbjeglištva, na put na kojem vrebaju hijene koje ih, bez ikakve garancije da će svoj cilj i doseći živi, gule do gole kože kako bi ih prebacili do Turske i Grčke, te da bi im još putem kroz Makedoniju i Srbiju sitni džepari izmuzli iz novčanika i ono malo što im je ostalo.

     S obzirom na činjenicu da se, gledajući malo šire, u pokretu nalazi više od pet milijuna izbjeglica, kojima nije cilj samo spasiti živu glavu bijegom do najbližeg sigurnog odredišta, već im je namjera dokopati se baš Europe iako se kao sigurne destinacije svakako mogu okarakterizirati i primjerice Saudijska Arabija, Kazahstan ili Ujedinjeni arapski Emirati, koji bi im po svjetonazoru bili puno bliži, mirne duše može se reći da smo svjedoci suvremene seobe naroda biblijskih razmjera. Nes(p)retni potez Angele Merkel i njezin poziv izbjeglicama samo je jedan od okidača i kanaliziranja ove bujice. On, svjesno ili nesvjesno, korespondira sa puno malignijim planovima onih centara moći kojima ni na kraj pameti nije dobrobit ove kolone jadnika i nevoljnika.

Ono naime što se upravo dešava u Siriji i Iraku direktna je i smrtonosna ugroza europske pa samim time i naše vlastite sigurnosti. Ta ugroza će biti permanentna i nema izgleda da se situacija na Bliskom istoku u dogledno vrijeme riješi. U Siriji je na djelu takozvani asimetrični rat, dakle rat u kojem nema objave rata, u kojem nema jasno definiranih protivnika i rat koji nema za cilj pobjedu, nego za cilj ima permanentno ratno stanje i permanentnu krizu koja će se neprekidno širiti na okolinu i trajno je držati nestabilnom. Poput vulkana koji neprekidno izbacuje nove i nove potoke lave. Jedino što je stalno pod kontrolom, to je smjer u kojemu se kriza kanalizira. Navodni zadrti džihadisti „Islamske države“, što god to značilo, nisu svo ovo vrijeme ispalili niti jednu raketu, puščano zrno ili makar kamen iz praćke u smjeru Izraela!!?? Ali zato, kao uostalom i „Al-Qaida“ nemilice sravnjuju sa zemljom drevne hramove, zidine, pisane artefakte Mezopotamije, dakle najstariju i najdragocjeniju memoriju čovječanstva kad god za to dobiju priliku. I sve je teklo točno prema planu (jer ništa se u politici ne dešava slučajno i bez plana) dok se u igru nije upleo „ludi Ivan“ u liku Vladimira Putina. U jednadžbi kontroliranog kaosa neočekivano se pojavila neočekivana varijabla. Gospodari rata su se odjednom jako uznemirili jer bi se moglo desiti da se ta igra vrlo brzo privede kraju. Rusi su naime u samo par dana nanijeli džihadistima više gubitaka nego NATO u tri- četiri godine, koliko ova kriza već traje. Stoga smo svjedoci ubrzanog nastojanja, kroz najnovije pregovore, da se ruska varijabla uklopi u opću jednadžbu.

No pogledajmo mi sada naš neposredni problem. Dakle, kao što rekoh, kolone ovih jadnih ljudi zaslužuju svu moguću empatiju, ali isto tako ne smijemo smetnuti s uma da, ukoliko se na svakih tisuću izbjeglica preko naše granice provuče i jedan terorist, to će značiti nekoliko stotina fanatičnih ubojica rasutih diljem Europe. Uz policiju koja nije u stanju pronaći dva balavca koja na Poljudu crtaju kukasti križ, dovoljno je da u Hrvatskoj „zapne“ njih desetak, pa da nam sigurnost, pogotovo s obzirom na nedavno objavljenu kartu po kojoj smo dio planova „Islamske države“, bude ozbiljno ugrožena. To je jedan problem. Drugi problem će tek nastati onog časa kad Njemačka prestane te ljude primati, a to se može dogoditi vrlo brzo. Ova Vlada si je, nakon početnog nesnalaženja koje već samo po sebi ima teške posljedice, postavila nekoliko ciljeva u pogledu izbjegličke krize, koje pokušava pošto- poto provesti.

Prvi cilj je pustiti što više emigranata u zemlju i time, slikovito rečeno, spasiti jednu susjednu državu od „poplave“ uzrokovane podizanjem brane na njenoj sjevernoj granici. Tako je nastao odteretni kanal Hrvatska. Neki su skloni vjerovati da je to već drugi puta. Drugi cilj je sve te ljude što brže transportirati k drugoj susjednoj državi po sistemu brigo moja prijeđi na drugoga, računajući da to mogu provesti bez problema. I doista, ništa lakše. Na jednoj granici potrpaš ljude u transportna sredstva i iskrcaš na drugoj granici. Zaboravlja se pri tome da je Hrvatska dio Europske Unije i da se pristupanjem obvezala na poštivanje nekih pravila. Uostalom, upravo zbog njih smo i željeli pristupiti uniji. Jedino što se zaboravilo u ovoj zbrci improvizacije i nesnalaženja je činjenica da te ljude treba registrirati i izdati im neke dokumente, što očito nije dovoljno ozbiljno provedeno. Na to ukazuje činjenica kako Slovenci, a prije toga i Mađari, izjavljuju da oni moraju registrirati ljude!? To onda znači da, pojednostavljeno rečeno, u Hrvatsku ulazi tko hoće i kako hoće. Preko službenih prijelaza ili kroz kukuruze. Može li se to činiti u jednoj ozbiljnoj državi? Upravo to je razlog zbog kojega se u svim medijima izvan Hrvatske piše kako je Slovenija žrtva a Hrvatska problem. Na stranu sad to da se Grčka u cijeloj toj priči jedva spominje. Zbog Hrvatske se organiziraju sastanci diljem EU, od bečkog sastanka šefova policije pa sve do najnovijeg koji je sazvao Jean Claude Juncker. Treći je cilj do izbora sačuvati mir i stabilnost u zemlji kako bi zadržali kakve- takve šanse za izborni uspjeh. To se od početka čini traljavo, na način da se prikrivaju stvarne namjere i vlastito nesnalaženje, tvrdoglavo ignorirajući pri tome svaku pametnu sugestiju. Zadnji primjer je gradnja zimskog kampa jer je zbog gore navedenoga Milanović i te kako svjestan da će, kao i u „slučaju Perković“,na kraju morati popustiti i od Hrvatske učiniti „hot-spot“. Svejedno se i dalje pokušava uvjeriti javnost kako je to samo prolazište. Sve ovo se nije moralo dogoditi da se na vrijeme adekvatno reagiralo. Ako netko zapita što znači „adekvatno reagirati“ neka samo pogleda kako to čine susjedne zemlje članice EU.

Vratimo se sad globalnoj slici, a ta nije nimalo ohrabrujuća. Zoran Milanović se naime uopće ne ponaša drugačije nego političari vodećih europskih država, prije svega njemačka kancelarka Merkel ili „europski kancelar“ Juncker. Pozvati rijeku izbjeglica u Europu a „ne znati“ da će ovi sa sobom, kao popratnu pojavu, povući veliku masu ekonomskih emigranata je neodgovornost par excellence, točnije rečeno – bezobrazluk. Bezobrazluk stoga jer pri tome narod, Europljane preko čijih leđa se sve lomi, nitko ništa nije pitao. Bezobrazluk prema 10% nezaposlenih Europljana, to je brojka od 25 milijuna ljudi!! Tko je njih pitao bilo što? Pri tome su to većinom ljudi iz država koje će, nakon što Njemačka zatvori granice, morati preuzeti i glavnu brigu o tome kako se riješiti „viška“. Time na ovaj način vođena „politika“ dugoročno samo doprinosi općem kaosu koji će se sve više prelijevati u smjeru Europe.

Stoga se kao zaključak može reći da su i izbjeglice, točnije rečeno emigranti, jednako kao i Europljani među koje i mi spadamo, žrtve jedne (netko će ovu tvrdnju smatrati glupošću, ali svejedno se usuđujem to napisati) globalne zavjere koja ni jednima ni drugima ne donosi ništa dobroga. Kako se postaviti u ovakvoj situaciji, u ovakvom okruženju? Suosjećanje sa ovim nesretnim ljudima? Da, svakako, oni su žrtve kao što će vjerojatno vrlo brzo, možda na manje dramatičan način, biti i mnogi Europljani. Gens una sumus!  Empatija da, solidarnost da, ali i mudrost i to prije svega kod političara. Ima li takvih, ili smo svi skupa spali na to da nas vode najobičniiji činovnici, bez mašte, hrabrosti i vizije, vođeni svojim sitnim interesima?

4

Django

Django ne plaća kartu! Django ima pokaz!

Ocjene (8)


Respektira (6): katarina8, Dirk15, IDujas, Kokach, Alumnus, siouxica


Slaže se (2): arsiano, Laci


Komentari (13)


@Boljunac, ne vidiš zavjeru a onda pitaš čiji su proizvod Talibani!!?? Django 0 0 0


Milanovićeva pogreška je kriva taksacija EU,vjera u pošten način rješavanja problema. To je nešto novo,kažnjivo u Bruxellesu,leglu zla. Tu naivnost sakriva svojim prgavim karakterom,i toga je svjestan. Proximus 0 0 0


Gjango, pitam jer držim da nisu proizvod stranih zavjerenika, nego izrasli iz vlastite sredine. Europa i Amerika nisu savršena društva. Imaju puno slabosti, ali vidjeti u Bruxellesu leglo zla - nije na mjestu. Ima na svijetu zla i još većega zla. Boljunac 0 0 0


Čestitam na analizi....potpisujem svaku napisanu riječ ...... katarina8 0 0 0


Dirk 15, Falilo je političke mudrosti u samom početku problema. Premijer na egotripu, umjesto da je radio za dobrobit RH, izigravao je frajera svađajući se sa susjedima. Što dalje, pitat ćemo, nadam se, neku drugu Vladu. katarina8 0 0 0

Analiza

Noćas u ponoć najavljeno je zatvaranje granica između Mađarske i Hrvatske, noćas postajemo ono što smo uvijek kroz povijest bili. A sve samo zato jer nam državu vode ponavljači!

Kaže se da je onaj tko nije spreman ili u stanju učiti iz prošlosti osuđen na njezino ponavljanje. Sve dok konačno ne nauči, ili – propadne. Izumre. Nestane. A što se, u kontekstu najnovije izbjegličke krize, može naučiti iz povijesnih analogija?

Europa si voli tepati kako je slijednica starogrčke kulture, naročito kada se spomene riječ „demokracija“. Pri tome se, slučajno ili namjerno, prešućuje da je helenski „demos-krateo“ potpuno različit od suvremenog shvaćanja istog pojma, jer podrazumijeva pravo na odlučivanje samo povlaštenoj kasti u društvu. Robovi, kojih je itekako bilo, nisu naime imali nikakva demokratska prava. No,dobro, u ovoj analizi je ovih par misli samo margina. Bitno je primijetiti, kada govorimo o grčkoj kulturi, da je ona ustvari puno više bila okrenuta istoku, prostorima od Male Azije i Egipta sve do doline Inda, i da je svoje ideje.proširila puno jače na tom prostoru nego sjeverno ili zapadno od Grčke. Jedna Sicilija ili djelovi Katalonije su u tom pogledu više iznimka nego pravilo. Za naše učenje iz povijesti, u ovom trenutku, puno bitnije od proučavanja raširenosti grčke odnosno helenističke misli je vidjeti na koji način je ona nestala. Smrt antike nije se naime dogodila pod pritiskom neke vanjske sile, ratova ili migracija. Ona se jednostavno ugasila sama od sebe, zbog prevelike razjedinjenosti i slabe kohezione sile između, ne može se reći država, prije bi se mogao koristiti termin „regija“. Svjetionik znanosti, filozofije i jednog načina života ugasio se kao svijeća koja je dogorjela. Europa si voli tepati da je svjetionik demokracije. Europa također teži postati „Europa regija“. Ali Europa očito ne shvaća da je za njen opstanak nedovoljno ako bude samo „svjetionik demokracije i našeg načina života“ – termin kojim se želi pokazati asimilacijska moć Europe. Ta moć naime ne postoji, a opasnost da se europska kultura ugasi sama od sebe, pogotovo pod valom imigranata došlih iz jednog vitalnijeg kruga je itekako realna.

Europa kao ideja puno više nego na helenističkim, počiva ustvari na temeljima Rimskog carstva. Carstva koje se manifestiralo u svijesti našeg kontinenta manje kroz kulturu a puno više kroz civilizaciju, kroz umijeća koja baštinimo i dan danas. Od gradnje cesta i mostova, preko vodovoda, javne kanalizacije, kupaonica i grijanih prostorija, intenzivne poljoprivrede kroz navodnjavanje, sve do planske izgradnje gradova. I iznad svega, kroz umijeće upravljanja državom. No i to carstvo je pokleklo pred povijesnim izazovom, i to onog trenutka kada su sjaj i bogatstvo, te rimski način života počeli privlačiti one siromašnije i slabije organizirane, kao što svjetlost privlači sva živa bića koja obitavaju negdje u mraku. Paralele sa današnjom Europom bogatstva i luksuza (bar u očima neeuropskih naroda koji sa nama graniče) su prilično očite. Kažu neki povjesničari da čuveni Limes ustvari i nije bio građen u svrhu da se Rim ogradi od vanjskog svijeta, nego puno više da se omogući razmjena roba i dobara kontrolirano, na za to određenim mjestima, na kojima su se tokom vremena razvili značajni trgovački centri – od Vindobone (Beč) na istoku sve do Coloniae Claudiae Ara Agrippinensium (Köln) na zapadu. Neka vrsta Schengena. No, narodima sa vanjske strane Limesa manje je stalo do trgovinske razmjene, a više do blagodati rimskog načina života (opet paralela sa današnjom situacijom). Stoga su čitava plemena nastojala prodrijeti na područja pod rimskom upravom a najveći pritisak na granice dešavao se na području Balkana. Pod sve većim pritiskom carstvo je pokazivalo sve manji kapacitet kontrole svojih granica. Suočeni sa tim izazovom, Rimljani su odlučili selektivno dopuštati pojedinim plemenima naseljavanje unutar granica carstva, uz obvezu da preuzmu na sebe njihovu obranu. No, kako su ti useljenici često postavljali sve veće prohtjeve kojima Rim nije, što htio a što mogao udovoljiti, oni su postajali sve nasilniji i sve veći faktor unutrašnje nesigurnosti. Zaredali su neredi, pljačke, oružani upadi na bogatija područja, i na koncu pljačka i razaranje Rima (Alarih). Nakon toga,Europa je potonula u mrak srednjeg vijeka koji je trajao nekoliko stoljeća.

Moglo bi se dakle reći da Europa slijepo želi ponoviti pogreške iz povijesti, i to Grčke i Rimske podjednako, ne uviđajući kuda sve to vodi. Sjedni, jedan! A gdje smo mi u cijeloj ovoj priči? Pa čini se da i mi ponavljamo razred. Kao narod, došli smo na teritorij Rimskog carstva kada ono više nije postojalo u onom klasičnom smislu (Bizant je još odolijevao).tako da su nas najveći potresi unutar carstva mimoišli. Nas je međutim dohvatila jedna druga invazija, to su bila turska osvajanja. Ponovo je naime krenuo pohod na Europu, i to „balkanskom rutom“, upravo onim putem kojim se i danas rijeke emigranata slijevaju prema bogatim predjelima Europe. Taj put je naime najlakši i sa najmanje prirodnih prepreka. Glavni pravac vodio je preko Ugarske, ali niti Hrvatska nije ostala neokrznuta. Dapače. Kao pogranični teritorij, bili smo pet stoljeća područje čarki i sukoba niskog intenziteta, ali zato dugotrajnog i iscrpljujućeg. Koštalo nas je to teritorija, populacijskih gubitaka i gospodarske propasti. Uzalud smo tražili pomoć od europskih kraljevstava, ona nije nikada stizala pa smo se uglavnom sami morali nositi sa svojom zlom sudbinom. Europa nas je jednostavno ostavila da krvarimo na njenim ulaznim vratima. Kao i Ugre, uostalom. No, oni su očito, za razliku od nas, naučili lekciju. A ona glasi – u se i u svoje kljuse. Orban ne traži pomoć od Europe, on djeluje u interesu svog naroda.

A kako reagiraju naši vlastodršci? Čudno i naizgled neobjašnjivo. Ali samo naizgled. Kada je kriza počela, objašnjavali su nam kako Hrvatska nije ničim ugrožena, jer je nama određena kvota od nekih 1500 (ne hvatajte me za riječ) izbjeglica koje ćemo bez problema prihvatiti. U tom trenutku već se znalo da Makedonsku granicu prelazi 1000 izbjeglica dnevno. Mađarska je počela podizati žicu i najavila zatvaranje granice prema Srbiji i svatko tko je polazio školu, pogotovo dečko koji je to činio u Zagrebu mogao je lako izračunati koliko će ljudi dnevno ući u Hrvatsku onog trenutka kada se to desi. Za to mu nije bilo potrebno znanje engleskog nego elementarne matematike. On je i dalje govorio o par tisuća. Par tisuća se međutim pretvorilo u desetke tisuća, što je također bilo poznato svakome tko je gledao izvještaje reportera sa grčko- makedonske granice. Cijelo to vrijeme nas se pokušava uvjeriti kako će ti ljudi nastaviti dalje na zapad i kako ne žele ostati u Hrvatskoj. To je naravno točno, sve do onog trenutka kada Njemačka zatvori granicu i zaključi da je sada dosta. U tom trenutku isto će učiniti i Austrija a potom i Slovenija.Mađarska je to već učinila. Za predvidjeti tako nešto ne treba prevelika pamet. Angela Merkel je to već najavila izjavom da će, za razliku od stvarnih ratnih izbjeglica, svi ekonomski emigranti, dakle oni koji nisu životno ugroženi nego samo traže udio u „sjaju i bogatstvu europskog načina života“ biti vraćeni.u zemlju ulaska u Europu, gdje mogu podnijeti molbu za useljenje u EU. Prema Lisabonskom ugovoru, zemlja ulaska je europska zemlja u koju su prvu ušli. Kako su u Grčku doduše ušli, ali isto tako iz nje pa samim time i iz EU izašli, ta prva zemlja je – Hrvatska! Procjena je da u ovom izbjegličkom valu neposrednih bjegunaca od rata ima 35 – 40%. Ostalo su ekonomski migranti. To je u ovom trenutku, ako brojimo samo one koji su prošli kroz Hrvatsku, 100.000 ljudi. Tko misli da ćemo ih mi tada vratiti u Srbiju, taj je teški naivac. Ni Srbi naime nisu tak bedasti da ih prime. Čak sam sklon vjerovati da bi se u tom slučaju vrlo brzo pojavila još jedna žica. Sa srbijanske strane granice. A što u cijeloj ovoj priči rade naši vlastodršci? Oni ne anticipiraju ono što vidi svako dijete, oni ne reagiraju na vrijeme, nego uvijek sa pomakom u fazi. I kada Milanović kaže da Hrvatska neće biti „hot spot“, ne mogu se oteti dojmu da tu riječ nije prvi puta čuo prije par tjedana „u kuloarima“ nego puno ranije, da nas vlastodršci srcedrapateljnim reportažama pripremaju na nešto što je već dogovoreno, da se u Brodu ne gradi ništa drugo nego „hot spot“ i da će nas Europa, kao i u prošlosti, ostaviti da se sami bakćemo sa problemom koji su sami izazvali. Možda nam jednog dana, kada se opet svedemo na neke ostatke ostataka države, kao priznanje udijele počasni naziv „Antemuralis Europae“. Zadnji puta nas je takva počast skupo stajala.

4

Django

Django ne plaća kartu! Django ima pokaz!

Ocjene (11)


Respektira (8): VeNLO, IDujas, siouxica, BorisTraljic, 5none5, Alumnus, RepopeR, Kokach


Slaže se (3): IDujas, Laci, garnett


Komentari (12)


izgleda da Hrvat nebi bio Hrvat da mu tuđe nije bolje i pametnije 5none5 0 0 0


i da od sebe ne stvara dotepence na vlastitoj zemlji 5none5 0 0 0


@5none5, ne svidi mi se doduše to što si rekao, ali moram priznati da si 100 % u pravu ! Laci 0 0 0


U najgorem slučaju će u HR ostati 5000 ljudi što i nije brojka s kojom se ne bismo mogli nositi. Kroz HR je prošlo 170 000 ljudi što znači da je Vlada dobro radila svoj posao pa je točno da nećemo postati Hot spot. VeNLO 0 0 0


VeNLO, Ostojić te demantira. "Mi smo rekli da polovicu onih koji uđu u RH moramo poslati dalje, a drugu polovicu smo u stanju zbrinuti". Kaj je to? Django 0 0 0

Analiza

„Prihode koje studenti ostvaruju preko Student servisa treba računati u ukupan prihod kućanstava njihovih roditelja“! Oh, kako inficiran marksističkim pogledom na svijet treba biti da bi se izrekla takva rečenica. To je naime pogled na stvari koji je potpuno u suprotnosti sa onime čemu kao društvo, bar bi tako trebalo biti, težimo. To je pogled koji kod mladih ljudi već u početku želi ugušiti svaku individualnu želju za radom (i zaradom na temelju vlastitog rada), pogled koji vapi za uravnilovkom u pasivnosti. Kao izlika se, naravno, izvlači teza o nejednakosti. Naravno da se ovdje radi o nejednakosti. Ali ne nejednakosti između imućnih i manje imućnih. Ovdje se radi o nejednakosti između proaktivnog i lezilebovićarskog sindikalnog mentaliteta. Ovaj drugi bi odmah kaznio sve one koji su se drznuli raditi i zaraditi! Kulacima i narodnim neprijateljima nije mjesto u domovima! Sic!

A stvari su toliko jasne i toliko jednostavne da ih je moguće riješiti vrlo brzo i na zadovoljstvo i države i studenata. Samo treba pogledati preko plota i vidjeti kako je sve riješeno u nekim drugim državama. Zar netko misli da su poslodavci u drugim državama humaniji i manje gramzivi nego u Hrvatskoj. Zar netko doista misli da poslodavci u drugim državama ne bi na isti način reagirali kada bi im to bilo moguće? Brojka od preko 75.000 studenata koji su uz studij još i radili trebala bi državnu vlast veseliti, jer ona kazuje da u ovoj zemlji žive ambiciozni i aktivni mladi ljudi koji znaju, hoće i mogu ono u što svi trebamo polagati naše nade za budućnost. Raditi! To su sve odrasli, punoljetni mladi ljudi, ne vidim zašto bi njihovu volju za radom trebalo limitirati vezivanjem na obiteljska primanja!? Ponavljam, punoljetni ljudi! I činjenica da radom žele smanjiti svoju ovisnost, u ovom slučaju od roditelja, treba nas samo veseliti. Ono što bi bilo fer i socijalno pravedno prema 300.000 tisuća nezaposlenih je jedino suziti mogućnost rada studentima na način da im se ograniči godišnja zarada ostvarena preko Student servisa, odnosno uvede porezna obveza za sve zarade preko određene sume. Time se automatski limitiraju i poslodavci jer, ili će taj uvećani porezni izdatak morati sami pokriti, ili se studentima neće isplatiti raditi pod većom poreznom presijom. Tako je studentski rad riješen u mnogim zemljama EU. K tome, moguće je na razne načine (naravno, jedino poreznom politikom) i poslodavcima limitirati iznos prometa ostvarenog putem studentskog rada. A ako i nakon takovog reguliranja odnosa sindikati i dalje ne budu zadovoljni, može im se sa pravom prigovoriti kako ne vode brigu o onima koji žele raditi nego o drugima, koji samo kukaju a nikako da se uhvate posla. Bilo kakvog. Konačno, zašto se, recimo, ne bi borili da omoguće dugoročno nezaposlenima iste uvjete koje imaju studenti!? I to je moguće!

Prigovor kako nije moguće raditi puno radno vrijeme ili blizu toga, a istovremeno kvalitetno studirati stavlja automatski „izvan zakona“ i sve one koji studiraju uz rad! Ako mogu jedni, valjda mogu i ovi drugi, većinom mlađi, potentniji i aktivniji već po prirodi stvari. Što se smještaja u domu tiče, taj ionako nije više baš moguć ukoliko su rezultati studiranja loši. A ukoliko se temeljem studentskog rada produži vrijeme studija, u situaciji kada je napredovanje na studiju određeno uvjetima studija i kada je korištenje smještaja u studentskom domu određeno između ostalog i uspjehom studenta, onda će student ipak dobro promisliti isplati li mu se neumjereno raditi (pogotovo uz gore već navedena zakonska ograničenja) ili je ipak bolje posvetiti se učenju. Onako, uz put, znam studente koji uče lako, brzo i bez ikakvog napora, a znam i one koji se neizmjerno muče i doista moraju grijati klupu kako bi svladali isto gradivo. Tja, nasuprot marksizmu, ipak nismo svi jednaki.

I na koncu, društveni interes bi doista trebao biti poticanje mladih ljudi da se na ispravan način uhvate u koštac sa stvarnim životom, a to povremeni izlet u svijet zaposlenih svakako jest. Ne trebaju nama gomile teoretičara koje nakon studija sjede na birou rada i kukaju, kao ni doktori društvenih nauka koji po Irskoj, Kanadi ili Novom Zelandu peru tanjure , nego mladi ljudi koji su se od prvog dana uhvatili u koštac sa životom, koji već tijekom studija skupljaju iskustva u radnom okruženju i žele se sami brinuti o sebi. Marljive sasvim sigurno ne treba kažnjavati jer samo takvi ljudi mogu biti naša budućnost.

5

Django

Django ne plaća kartu! Django ima pokaz!

Ocjene (4)


Respektira (3): draxy, visitor, RepopeR


Slaže se (1): RepopeR


Komentari (3)


puno mi je tu kvalifikacija, a premalo argumenata..npr. počeo si diskvalifikacijom teze o studentskoj zaradi kao dijelu prihoda kućanstva, a potom se dalje nisi ni osvrnuo na nju..koliko znam, bodovi za slabiji socijalni status nemaju veze s uspjehom visitor 0 0 0


Znaš da se radi o pranju novca. No ovo me posebno smeta "Tja, nasuprot marksizmu, ipak nismo svi jednaki.", tko su jednakiji? Zašto su neki jednakiji jer imaju papir, zašto svakom ko završi obrtničku srednju istog trena država ne pokriva za obrt? u_prolazu 0 0 0


Jedini problem sa ugovorima i "radom"preko student servisa je da se masovno zlorabljuju od strane poslodavaca, za fiktivne poslove i izvlačenje novca iz tvrtke ili pranje novca. A ako student stvarno radi, onda je to samo pohvalno. Laci 0 0 0

Analiza

„Prihode koje studenti ostvaruju preko Student servisa treba računati u ukupan prihod kućanstava njihovih roditelja“! Oh, kako inficiran marksističkim pogledom na svijet treba biti da bi se izrekla takva rečenica. To je naime pogled na stvari koji je potpuno u suprotnosti sa onime čemu kao društvo, bar bi tako trebalo biti, težimo. To je pogled koji kod mladih ljudi već u početku želi ugušiti svaku individualnu želju za radom (i zaradom na temelju vlastitog rada), pogled koji vapi za uravnilovkom u pasivnosti. Kao izlika se, naravno, izvlači teza o nejednakosti. Naravno da se ovdje radi o nejednakosti. Ali ne nejednakosti ... više >

5

Django

Django ne plaća kartu! Django ima pokaz!
  • 3
  • 1
  • 0
  • 3

Analiza

Tko stoji iza provokacije kukastim križem?

14.06.2015. 02:47, Svastika na Poljudu: Zašto se dogodio incident i koje će biti posljedice?

     Opet se, po tko zna koji puta, dogodilo. „Nepoznati počinitelj“ iscrtao je na travnjaku poljudskog stadiona nacistički simbol poznat u Hrvata kao kukasti križ ( nasuprot tome što je naziv pomodarski promijenjen, pa sada eto svi bruje o nekakvoj svastici - no dobro, to je samo sitan ali ne nužno i manje bitan detalj cijele priče ). Činjenica je da se priča ponavlja, sada već uz svaku utakmicu hrvatske reprezentacije i da se unatoč tome ništa ne dešava. Stojimo tu u blokadi, kao pod hipnozom - što bi rekao pokojni Veselko Tenžera, kao žaba pred zmijom, totalno ukočeni i bez ikakve ozbiljne reakcije. To stoga jer ustvari nije poznato tko je za ovu sramotu odgovoran. Ili se bar institucije pravdaju da je tako, makar je svakom iole lucidnijem sve već odavno jasno. I tko je počinitelj, i tko je organizator, tko vuče konce iz pozadine. Pa krenimo redom.

     Tri su moguća scenarija ovog, a i svih sa njime povezanih događaja. Prvi je da se radi o anarhoidnom potezu nekoliko neubrojivih tipova iz navijačkog miljea koji su iznervirani stanjem u HNS-u odlučili svojem nezadovoljstvu dati formu i to ne ispruženog srednjeg prsta dignutog u zrak, niti muškog spolovila u izvanrednom stanju, što su inače omiljeni simboli tog kruga sumnjivaca, nego ni manje ni više -  kukastog križa. To nam želi sugerirati splitski gradonačelnik SDP-ovac Baldasar riječima „...Najstrože osuđujem vandalski čin koji se jučer dogodio na travnjaku Poljuda i bacio ružno svjetlo na važan sportski događaj. Iako sam siguran da se radi o pojedinačnom činu, oslikavanje nacističkog simbola pod kojim je učinjeno najveće zlo u ljudskoj povijesti, od bilo koga i pod bilo kakvim okolnostima, zahtijeva najstrožu osudu i sankcioniranje...“.Kako se neubrojive akcije dešavaju pretežno „na mah“, teško je takvu tezu prihvatiti imajući u vidu uporno i konstantno ponavljanje uglavnom iste ili vrlo slične matrice koja iz prilike u priliku želi sugerirati, ne da je neki Davor Šuker, ne da je HNS, nego da je kompletna hrvatska nacija ustvari fašistoidna, ustašoidna i vrijedna svakog gađenja. Zvuči poznato? No ta teza pada na činjenici da je „akcija“ izvedna u maniri promišljene i planirane diverzije, moglo bi se mirno kazati – vojničkom preciznošću koja se očituje u činjenici da je amblem iscrtan na velikoj površini, uz pomoć, u najmanju ruku konopca koji je potom postavljen nekoliko puta pod pravim kutom, uz izbjegavanje nadzornih kamera (navodno), te uz točno procijenjeno vrijeme djelovanja znalački odabranog kemijskog sredstva korištenog za iscrtavanje. Na koji način je to inkriminirani „pojedinac“, očito genijalac, uspio izvesti, gradonačelnik „crvenog Splita“ ostao nam je dužan odgovora.

     Drugi je scenarij, kao što službeni izvori i najutjecajnije tiskovine pokušavaju prikazati, da je za sve kriv, ni manje ni više nego HDZ glavom i bradom. Jer, eto, HDZ huška i promiče desničarenje i netoleranciju, što bi se još možda moglo provući kao ekstremizam na granici političke korektnosti, ali osim toga oni sve više spominju i nekakvu lustraciju! Eee, tu su otišli predaleko, tu su taknuli u onaj živac koji izaziva najjaču nelagodu! Pogotovo u krugovima oko wannabee glavne tajnice UN-a, Vesne Pusić. Ona nam je lijepo objasnila da je za sve kriva stranka koja bi joj mogla „oteti“  Hrvatsku, bolje rečeno slatku vlast, jer „...Pred nama su izbori na kojima se bira između Hrvatske s budućnošću i Hrvatske s revidiranom prošlošću...Nećemo dati da nam našu zemlju otmu oni koji crtaju i podržavaju kukaste križeve, nećemo dati da nam našu zemlju otmu ekstremisti..“  Pa nam je, da otkloni svaku dilemu oko toga o komu je zapravo riječ, Ranko Ostojić lijepo objasnio kako je „...HNS podružnica sa 3/4 članova HDZ-a...“. Dakle, po tom scenariju, fašistoidni članovi najjače oporbene stranke nisu mogli izdržati da ne pokažu svoju tamnu stranu i svoje pravo lice pa su pljunuli na vlastitu nogometnu reprezentaciju, na vlastitu državu, na sve za što tvrde da im je sveto te iscrtali ono što im je srcu najmilije. Tko hoće, neka vjeruje.

     Postoji i treći scenarij, koji se otkriva onog trenutka kad počnemo koristiti zdravi razum i kada krenemo slagati kockice. Već su stari Rimljani koristili stadione kao mjesta pogodna za promicanje političkih interesa, taj njihov običaj preuzet je i njegovan širom svijeta, naročito u režimima koji naginju totalitarizmu, i tako sve do današnjih vremena. Od hrvatske neovisnosti jedna je stranka tu užancu permanentno koristila u političkoj utakmici. SDP. Prvi puta stadioni su se iskoristili kako bi se svjetina okrenula protiv predsjednika Tuđmana. Bila su to sretna vremena stadionske nevinosti – skandiranje i zviždanje, takoreći kamilica u odnosu na današnju situaciju. Ali, jednom kad je duh pušten iz boce, ništa ga više nije moglo obuzdati. Potom su zbivanja bivala sve radikalnija. Vrijeđanja i psovke. Jug protiv sjevera. SDP takve izljeve nikada nije jasno osudio, uvijek su te „navijačke“ grupice, jednako Torcida kao i BBB imale ustvari otvorenu podršku SDP-a. Čak i onda kada su verbalne čarke prerasle u ozbiljne fizičke sukobe i vandalske tučnjave na odmorištima autocesta. Jesu li bile i poticane od strane partije, u to ne želim ulaziti, samo ću ovdje spomenuti da su neki ljudi, puno pametniji od mene, govorili kako treba samo gledati tko od nekog događaja ima koristi, pa će biti jasno tko iza njega stoji. Neku korist za desnicu ja ovdje ne mogu razaznati.

     Uglavnom, SDP-ova vlada očito nema snage riješiti problem. Da li zato što su huliganske skupine postale prejake ili zato jer netko ima putra na glavi, putra koji bi mogao izaći na vidjelo ukoliko se takne u vođe tih skupina, možemo samo nagađati. Stoga niti ne čudi kada Ostojić izjavljuje kako se cijela stvar njega ne tiče i kako odgovornost leži na HNS-u. Brigo moja pređi na drugoga. A ovdje se radi o nečemu što upravo i jedino policija treba rješavati. Ovdje je naime riječ o terorističkom aktu, o akciji koja je planirana, organizirana i provedena, a koja je nanijela materijalnu (možda i manje bitno) ali i veliku moralnu štetu državi Hrvatskoj. No policija se „nebi štela mešati“! Neka pogleda kako to radi policija u susjednoj državi, gdje je zbog pojave drona sa provokativnom zastavom jedan strani državljanin sa diplomatskim statusom bez pardona priveden na saslušanje. Ne u fudbalski savez nego u policijsku stanicu!

     Ukoliko ministar policije ipak shvati da je njegov posao prevencija terorističkog djelovanja, radi lakšeg početka istrage spreman sam mu olakšati posao pa u tu svrhu prenosim ovdje komentar izvjesnog „Domol15“ koji je osvanuo u jednom dnevnom listu a glasi (bez ispravljanja pravopisa i gramatike): „Sere nam se za svastiku! To je samo bila namjerna akcija da se sigurno izbaci HNS mafiju iz kvalifikacija! I još ćemo dodatno zaoštriti i eskalirati situaciju! Do pobjede i nestanka Mamića i njegove četnićke mafije! Logika jednostavna: Korumpirana policija i drzava štite Mamicevu mafiju i arkanovce mamiceve koji su okupirali HNS. Vrti se veliki novac u nogometu. Kako mafiji unistiti dotok novaca? Vrlo jednostavno - izbacis HNS i HNS klubove na 5 godina iz Europe! E to smo uradili! Ljuta trava na ljutu ranu! Plakat cete! Dosta smo trpili mafiju i arkanovce mamiceve! Sada slijedi obracun do kraja sa mafijom mamicevom. Nema mira dok ne ocistimo HNS i Hrvatsku od Mamica i njegove antihrvatske mafije arkanovaca! Pozdrav od Torcide! Sljedeci tjedan UEFA izbacuje HNS! A mi cemo dodatno zaostriti situaciju do pobjede!”. Siguran sam da se njegov identitet može, na zahtijev policije, lako otkriti. Isto kao i identitet administratora koji taj tekst ne da nije uklonio nego je dozvolio da se multiplicira nekoliko desetaka puta, što navodi na opravdanu sumnju da je i on suučesnik udruženog zločinačkog poduhvata.

5

Django

Django ne plaća kartu! Django ima pokaz!

Ocjene (12)


Respektira (11): Kokach, VeNLO, siouxica, IDujas, draxy, MDoresic, Dirk15, Alumnus, damir_pacek, 5none5, visitor


Slaže se (1): RepopeR


Komentari (22)


@Niki, ako nisi znala, Dinamo plaća porez! A ruglo u Maksimiru je vlasništvo grada Zagreba. Uglavnom, nemam pojma zašto se upuštam u raspravu koja sa temom ustvari nema puno veze? Valjda me ponijelo :-) Django 1 0 0


ekipa, količina love koja se vrti u nogometu i naplata poreza na nju je nepresušna tema, ali molim, držimo se mi ove koja obrađuje u analizi koju komentiramo :)..inače, tribina.hr je izvrstan portal gdje se raspreda o nogometu uzduž i popreko :) visitor 0 1 0


I mene isto ;-) Naj zamjerit kaj, al me fakat smeta toliko priče o nebitnim sporadičnim zanimacijama poput nogometnih utakmica i toliko politike i emocija oko sporta u kojem puno toga ne štima i koji, dobro kažeš, fakat uzburkava emocije NikiPapalina 0 0 0


Bez dileme radi se o terorističkoj akciji a ministar koji se u terorizam ne želi miješati mora otići. Najviše koristi od fašističkog terorističkog akta imaju oni koji ga u zadnju godinu dvije vide oko sebe imaju antifašisti. Od policije očekujem IDujas 0 0 2


brzo i efikasno otkrivanje počinitelja ali i pozadine cijele priče, jer u osnovi ovo nema puno veze s nogometom, ali s politikom i slijedećim izborima da. IDujas 0 1 1

Analiza

Referendumske zamke: Zašto se političari svih boja plaše naroda?

21.05.2015. 17:34, 'Za referendum': ugrožava li SDP-ov zakon pravo na referendum? Hoće li ga građani obraniti?

Referendum kao jedini nenasilni oblik direktne demokracije očito je bolan trn u peti vladajuće kaste, bez obzira čiju stranačku zastavu nosi, jer je to moćan instrument u rukama naroda. Da je tome tako svjedočimo svaki puta kada se u ovoj državi žele provesti neke odluke koje ne nailaze na opće odobravanje, a takvih je sve više. Dapače, više se niti ne možemo sjetiti neke odluke na koju se u velikoj većini nismo narogušili, bilo da je riječ o pristupanju EU, monetizaciji autocesta, kurikulumu ili outsourcingu, da nabrojim samo neke. I upravo zato, kako bismo onemogućili vladajućim strukturama da se razmašu u svom božanskom poslanju kreiranja naše svijetle sadašnjosti i još svijetlije budućnosti koje ni sami nismo svjesni, taj neugodni kamenčić u njihovoj cipeli je nužno potreban.

Ovakav prijedlog zakona o referendumu je stoga ništa drugo nego pokušaj ograničenja moći „narodnih masa“ kako bi se lakše moglo raditi na njihovom preodgajanju, sve u duhu komunističke ideologije koja je deklarativno bačena u arhive povijesti (namjerno nisam napisao riječ „ropotarnica“ jer je već dovoljno izlizana od uporabe) ali se još žilavo drži u glavama političara (pa i mnogih koji se ne bave tom djelatnošću), bez obzira prikazivali se oni „lijevima“ ili „desnima“. Naime, i „desni“ su već pokazali da im referendum kao elementarna nepogoda poprilično zaudara, primjer je marifetluk prilikom referenduma o EU. Radi se jednostavno o duhu koji smatra da nemaju „mase“ potrebu o ničemu odlučivati „kada smo mi tu da odlučujemo umjesto njih“. Jer smo, jelte, ako ne pametniji, ono svakako sposobniji. Zadnju riječ u prethodnoj rečenici neka svatko tumači po svom nahođenju.

 Što nam se sprema novim zakonom o referendumu? Ukratko, želi se propisati skupljanje potpisa podrške za referendum u prostorijama lokalne samouprave i time proglasiti sakupljanje potpisa na svim ostalim lokacijama nelegalnim i ništavnim. Želi se time na mala vrata uvesti ustvari kontrola nad onima koji daju podršku referendumu, ne bi me čudilo da se ti uredi uskoro opskrbe i sa nadzornim kamerama kako bi se registrirala vjerodostojnost svakog potpisa. Osim što se na taj način želi fizički ograničiti dostupnost mjesta za prikupljanje potpisa, to se čini i vremenski, jer uredi lokalne samouprave imaju, jelte, radno vrijeme. Grbin tvrdi da su se potpisi za referendumske inicijative do sada prikupljali po kućama, sakralnim objektima i javnim ustanovama, a tome treba stati na kraj. Neće nama netko nasilno i protiv volje potpisnika skupljati potpise po mračnim hodnicima Kaptola, u gluho doba noći. Valjda „popovi“ noću privode svoje ovčice na potpis, pod prijetnjom inkvizicije, izbacivanja iz raja i upućivanja direktno u pakao. Jer, neki drugi instrument prisile u rukama Crkve meni nije poznat. A stari i nepokretni, uglavnom penzići koji jedva imaju za kruh i mlijeko i koji su do sada potpisivali po kućama moći će od sada to učiniti jedino preko interneta. Da pukneš od smijeha, kad bi bilo smiješno. No, kako bilo, narod je namirisao da mu netko želi još malo pritegnuti uzde, pa se formirala građanska inicijativa za referendum protiv zakona o referendumu. Simptomatično je da među pokretačima te inicijative ne možemo primijetiti bardove hrvatskog sindikalnog pokreta, drugove i drugarice Severa, Avberšek, Matijaševića, Šegvića.......ne grizi ruku koja te hrani. Jasno, inicijativa ima bezrezervnu podršku oporbe, ne nužno zbog razloga koji su uočeni kao opasnost po neposrednu demokraciju, nego uglavnom zato jer su u oporbi.

Da se podsjetimo, trenutno imamo zakon o referendumu koji regulira tu materiju i daje mogućnost referenduma o pitanjima od općeg državnog značenja ili o pitanjima od značenja za lokalnu zajednicu. Moguće je, čak i izvjesno, da neki od članaka zaslužuju posebnu pažnju i da su zreli za promjene, ali to nikako ne znači da se promjene zakona trebaju izvršiti na način da se dodatno reducira mogućnost građana da iskažu i provedu svoju volju ukoliko smatraju da vladajuće kaste to ne čine. Jer, upravo ovo potonje je smisao referenduma. Promjene mogu i smiju ići jedino u smjeru povećanja moći građana da odlučuju. Jedino tako je moguće izbjeći bezobraštinu poput one kada Zoran Milanović kaže da je vlada pobjedom na izborima navodno dobila legitimitet te da u mandatu pred sobom smije i može činiti što god zamisli, bez obveze da ikome za to polaže račune do slijedećih izbora. Jer se valjda samo izbori smatraju polaganjem računa. Sada, kada su, nakon nekoliko zvučnih referendumskih šamara shvatili da je i referendum način polaganja računa, žele ga učiniti što je više moguće bezbolnim. Stoga, iz perspektive običnog građanina ove države, dakle onoga koji je njen pravni temelj i onoga od kojega te u čije ime proizlazi vlast, a u svrhu očuvanja svog prava da djelatno odlučujem, smatram da;

1. Treba smanjiti cenzus za pokretanje referenduma sa 10% na 5%. To ne znači, kao što se onima manje obaviještenim često želi prikazati, da 5% ljudi odlučuje o pitanjima bitnim za sve, nego samo da tih 5% ima pravo postaviti pitanje! Nakon toga, odluka je prepuštena – svima.

2. Treba, ne ograničiti, nego omogućiti skupljanje potpisa na što je moguće više lokacija, pa bili to trgovi, crkve, domovi, plaže, terase, sportske dvorane...

3. Treba rezultate referenduma vezati uz ukupan broj registriranih birača, bez obzira na boravište, i to tako da se ukupni postotak  potreban za uspjeh referenduma reducira sukladno vrijednosti jednog glasa dijaspore, iskazanoj snagom glasa dijaspore u Saboru. Formom neka se pozabave statističari i matematičari, ali bez fige u džepu.

4. Treba referendum proglasiti uspješnim ukoliko u korist referendumskog pitanja odgovori (reduciranih po principu iz treće točke) 50% + 1 glas svih registriranih birača bez obzira na boravište.

5. Treba predvidjeti mogućnost smjene vlasti, to jest raspisivanja izvanrednih izbora putem referenduma. To zato da ne moramo izlaziti na ulice. Odrediti da je za uspjeh takvog referenduma potrebno 75% glasova ukupnog broja birača (također reducirano po gornjem principu).

Jasno mi  je da ovih pet točaka nitko od onih koji odlučuju nikada neće niti pročitati, a kamo li da bi o njima razmislio, kao što mi je jasno i da predloženi "referendum o referendumu" neće uspjeti. To iz razloga što je narod već pomalo i umoran od referenduma. A upravo na taj efekt mogu se vladajući najviše osloniti. Bez brige Peđa, ništa se neće promijeniti, samo ti tjeraj po svome...

5

Django

Django ne plaća kartu! Django ima pokaz!

Ocjene (7)


Respektira (6): Dirk15, visitor, 5none5, VeNLO, draxy, Laci


Slaže se (1): Laci


Komentari (37)


prikupljanje potpisa ? Pošto se uz potpis treba upisati i OIB, onda na mjestu predaje popisa sa potpisima treba organizirati skeniranje listi sa potpisima i uz odgovarajči program provjeravati da nema dvostrukih OIB-a. Ako se isti OIB Laci 0 0 0


pojavi dva ili više puta BROJI SE SAMO JEDANPUT. Jedan od višestrukih OIB-a je sigurno vjerodostojan. To bi možda "državu" natjeralo da se odmakne od primitivne tehnike ručnog brojanja ka suvremenijoj tehnici. I problem je riješen, ne ? Laci 0 0 0


@L..mogao si u jednom komentaru reći da nemaš kontraprijedlog :)..vjerodostojnost potpisa znači da je stvarno potpisala osoba čiji je OIB..kako znamo, a piše gore, lako je prepisati nečiji OIB sa stare liste i nažvrljati tuđi potpis..to treba izbjeći visitor 0 0 0


@v... hoćeš li reći da su sva buduća prikupljanja potpisa zanrefernedum falsificirani jer se samo prpeisuju stari OIB-i i našvrljaju popisi ? Volonteri su falsifikatori, a državni službenici poštenjačine ??? Ma, daj molim te ! Laci 0 0 0


@L..hoću reći točno ono što sam napisao. da treba osigurati vjerodostojnost potpisa, a da se aktualnim načinom prikupljanja to ne postiže..ako nemaš argument da ne treba tako ili prijedlog kako da se to drugačije postigne, nemamo o čemu raspravljati visitor 0 0 0

Analiza

06.03.2015

13.03.2015

04.04.2015

16.04.2015

30.04.2015

01.05.2015

08.05.2051

     Ovi datumi s početka teksta su, ako vam je kojim slučajem promaklo, termini emitiranja najnovije sapunice HRT-a. Mjesto radnje je jedna bajkovita zemlja smještena negdje između triju rijeka i plavetne morske obale, okićena žitnim poljima, bistrim potocima, drevnim gradovima i utvrdama. U toj zemlji živi jedan pitomi narod stenjući pod jarmom okrutnih gospodara koji iz dana u dan nameću sve nove i nove poreze i namete. Ne, nije igra prijestolja, makar po osnovnoj ideji i nije toliko daleko. Riječ je o godišnjem izvješću o poslovanju HRT-a podnesenom po njenom glavnom ravnatelju Goranu Radmanu. U prvom nastavku serijala narod putem svojih predstavnika (Sabor) zatraži da mu se, slijedom onih par zakona koji mu još stoje na raspolaganju, na uvid daju načini trošenja kroz namete ubranog novca, na što prisavski Sheriff obznanjuje neki smiješan proglas iz kojega se, osim par teško probavljivih brojki ne može iščitati baš ništa od onoga što narod želi znati. Kako narod i dalje ustraje na svojim privilegijama, dolazi do otvorenog protivljenja Sheriffa koji želi pokazati tko ustvari drži u ruci poluge moći.

Naravno, svoj postupak mora ipak nekako opravdati, pa se poziva na zakon koji sam obilato krši. Zakon o tajnosti podataka. Isti taj zakon mu, naravno, ne stoji na putu kada u svrhu sirovog propagandnog uništavanja protivnika javno objavljuje podatke o prihodima buntovnih podanika (Glogoški na primjer) koji nisu pod zaštitom niti po volji vladarima ove ubave zemlje. Međutim, nezadovoljni podanici i dalje žele da im se podnese račun, pa Sheriff obznanjuje novu, malo friziranu listinu u maniri sarme. Izvještaj o plaćama zaposlenika HRT-a, ali onako uopćeno – prosječne plaće iz kojih nije moguće vidjeti tko ustvari od, na primjer reportera, ima veeeliku a tko sasvim malu plaćicu. Ovdje je bitno spomenuti da su podanici, slijedom karte sloboda, ograničili plaće službenika HTV-a a pojavile su se sumnje da se ta ograničenja ne poštuju, nego da se dijeli šakom i kapom. Naravno, samo odabranima. Da ne govorimo kako predočeni izvještaj nije o primanjima nego samo o plaćama. Koliki su dodaci, putni troškovi, terenski dodaci, troškovi vanjskih usluga, to se baš nigdje ne može vidjeti. U nastavku serijala, narod pokušava ponovo ostvariti svoje ustavno pravo i priziva preko svog Sabora smjenu Sherriffa ukoliko se i dalje bude opirao njegovim zahtjevima. U tom dramatičnom trenutku u redovima samog naroda (Sabora) pojavljuju se izdajice koje blokiraju taj opravdani zahtjev i time spašavaju Sheriffov obraz i glavu. Nastavak serijala (nadajmo se) slijedi, ako ne prije a onda početkom slijedeće godine.

     Vratimo se sada iz svijeta bajki u svijet realnosti i upitajmo se kako se može dogoditi da saborska većina pomaže Radmanu sakriti  financijske marifetluke na HRT-u? Koga ta većina još predstavlja? Narod koji ju je izabrao? Ako je tako, a vladajući tvrde da je tako, znači da narod nema interesa saznati  kuda odlazi novac ubran od HRT pretplate. Ako je tako onda znači da vlasti koju je odabrao narod, nije u interesu štednja u vlastitim javnim poduzećima, za razliku od štednje koju provodi u svakoj kući svojih podanika. Naročito kroz nove poreze (nekretnine) i namete. A ne znači! Očita je dakle sprega između vladajuće oligarhije i vodstva HRT-a, očit je zajednički interes. Kakav je, možemo jasno vidjeti kroz propagandnu ulogu javne televizije, isključivo u korist trenutno vladajuće ideologije, kojoj smo zorno prisustvovali prilikom sramotnog praćenja izbora za predsjednika/cu države a koja je kulminirala nevoljkom detronizacijom Elizabete Gojan (i kolateralnom žrtvom Hloverke Novak Srzić – isključivo kao akt osvete) i koja će biti sve izraženija što se više bude približavao datum izbora.

Evo,upravo u ovom trenutku pratim Stankovićevu emisiju NU2 u kojoj je gost izvjesni povjesničar Hrvoje Klasić i svjedočim toj sramotnoj ideološkoj interakciji, prezentiranoj nizom poluistina i prešućivanja bitnih činjenica. Ali, to je već druga tema. Uz ovu temu, kao bitna fusnota, pripada također i pokušaj sklanjanja imovinskih kartica političara od očiju javnosti. Netko će se upitati kakve sve to veze ima sa predstojećim izborima? Ima, jer iz ovih postupaka možemo lako detektirati što je ustvari težište SDP-ovih priprema za predstojeće izbore. Priprema za vrlo vjerojatnu smjenu na čelu države. Pripreme koje i nemaju za cilj izbornu pobjedu nego retuširanje svega što se uspije prikriti, kako bi se što bezbolnije preživio gubitak izbora, bez ozbiljnih unutarstranačkih previranja i ako je ikako moguće bez kaznene odgovornosti. Radi se o golom opstanku SDP-a nakon izbora. Čini se da je na djelu prikrivanje, spaljivanje i uništavanje dokumentacije prije napuštanja broda koji tone. Stoga je potpuno nebitno tko je u izbornom stožeru SDP-a, kako će izgledati njihova kampanja i tko će je i na koji način voditi. Ali, ne trebaju se toliko brinuti jer narod je pitom i ne traži glave, izmučeni narod ima samo jednu poruku – ma spalite sve tragove i dokaze svoje rabote, ugurajte kosture u ormare, pometite prašinu pod tepih, ali skinite nam se konačno sa grbače!

5

Django

Django ne plaća kartu! Django ima pokaz!

Ocjene (5)


Respektira (2): IDujas, draxy


Slaže se (3): IDujas, RepopeR, Alumnus


Komentari (3)


Ipak imam osjećaj da si ovu analizu naprasno prekinuo ili skratio. IDujas 0 0 0


@Dujas, u neku ruku imaš pravo. Radi se o tehničkim problemima na Barometru. Kako analizu o HRT nisam mogao postaviti pod "Slobodne teme", morao sam "ugurati" pod nešto drugo, stoga završetak o izborima. U međuvremenu "Slobodne.." opet rade. Eto :-) Django 0 0 0


stoga priznajem da je malo zbrda- zdola, ali osnovna misao je ipak iznesena, zar ne? Django 0 1 0

Analiza

06.03.2015 13.03.2015 04.04.2015 16.04.2015 30.04.2015 01.05.2015 08.05.2051 Ovi datumi s početka teksta su, ako vam je kojim slučajem promaklo, termini emitiranja najnovije sapunice HRT-a. Mjesto radnje je jedna bajkovita zemlja smještena negdje između triju rijeka i plavetne morske obale, okićena žitnim poljima, bistrim potocima, drevnim gradovima i utvrdama. U toj zemlji živi jedan pitomi narod stenjući pod jarmom okrutnih gospodara koji iz dana u dan nameću sve nove i nove poreze i namete. Ne, nije igra prijestolja, makar po osnovnoj ideji i nije toliko daleko. Riječ je o godišnjem izvješću o poslovanju HRT-a podnesenom po njenom glavnom ravnatelju Goranu Radmanu. ... više >

5

Django

Django ne plaća kartu! Django ima pokaz!
  • 2
  • 3
  • 0
  • 3

Analiza

Tempiranje izbora: Milanović čeka da se HDZ ispuše, ima li Karamarko asa u rukavu?

26.04.2015. 18:17, Što bi nam značili prijevremeni izbori? Treba li Vlada odraditi mandat do kraja?

 „Dakle izgleda da su gotovo svi za redovite izbore, ali u što skorijem razumnom roku. Izgleda da je u tome jedna stranka izolirana. Mislim da većina razmišlja razumno i u hrvatskom interesu, a neki malo više u svom interesu“. Da ne bi bilo zabune, ovo je Milanovićeva izjava na konvenciji koprivničko-križevačkog ogranka SDP-a, 12.03.2011-te godine. Najnovije glasine, ukoliko nisu nekakav spin, polako nam otkrivaju da parlamentarnih izbora ne samo da neće biti prije vremena, nego da će vladajuća garnitura, valjda ponovo u „hrvatskom interesu“ odugovlačiti sve do zadnjeg trenutka. A zadnji rok je 20.02.2016! Dobro, neće baš biti zadnji dan, a neće biti ni oko Božića, kada je najveći dio naše dijaspore na odmoru u Hrvatskoj i kada je tim tradicionalno HDZ-ovim biračima lakše izaći na izbore, lakše nego putovati do najbližeg konzulata. Biti će vjerojatno negdje između ta dva datuma.

Koji bi bili motivi takvog vladinog odabira datuma parlamentarnih izbora? Što se najjačeg opozicionog protivnika tiče, vjerojatno je procijenjeno kako će se Karamarkova retorika, što duže bude ponavljana, ispuhati sama od sebe i kako će trenutna prednost polako kopniti sa vremenom. HDZ jaše na vrhu vala već više od godine dana, a na toj poziciji ne može ostati vječno, kad- tad će početi lagano sklizanje prema dolje. To je prilično točna procjena, ukoliko HDZ ne čuva asa u rukavu za sam finiš predizborne utrke. Naime, razumljivo je da Karamarko ne želi prerano otkriti način na koji misli voditi državu, poglavito gospodarstvo, ukoliko za to dobije mandat. Time bi samo vladajućoj koaliciji, ako ne dao u ruke alat koji bi i sama mogla početi koristiti, a ono ponudio svoj program nekoliko mjeseci prerano na analizu i seciranje svom političkom konkurentu. Učiniti to, ne bi baš bilo previše inteligentno, niti previše korisno. Uostalom, niti SDP-ov, odnosno koalicijin program, ako koalicija uopće još aktivno postoji, kako misle dalje, još uvijek nije na stolu. Famozni Plan 21, ako je ikada i postojao, već je odavno mrtav.

Što se ostalih stranaka desnice i desnog centra tiče, sam datum izbora je potpuno nevažan za njihov izborni rezultat. Te stranke su manje- više osuđene na koaliciju sa HDZ-om ukoliko žele ugrabiti koje mjesto u novom sazivu Sabora, a niti je HDZ u poziciji odreći se njihovih glasova. Utrka će naime, bez obzira na dojam koji se pokušava ostaviti, biti vrlo, vrlo tijesna i toga su u HDZ-u zacijelo svjesni. Bitno je drugačija pozicija stranaka na lijevoj strani političkog spektra i SDP si želi ostaviti što više vremena kako bi povratio bar dio onih glasova ljevice koji još nisu nepovratno otišli, prvenstveno u košaru Živog zida. Više se radi o glasačima ORAH-a, podrška Mireli Holly pomalo opada, a opadat će sve više što datum izbora bude dalje. I ti glasovi će se vratiti SDP-u, jer se radi u biti o istom glasačkom tijelu – pogotovo kada zaprijeti „opasnost zdesna“. Tu je još i Ivo Josipović kao mogući dodatni faktor nestabilnosti, makar osobno nisam uvjeren da će se on kretati daleko od SDP-ove orbite. Prije će biti da se radi o pokušaju lova na još poneki lijevi mandat onih koji se više ne vide u Milanovićevoj politici, ali su i daje „na pravom putu“.

Kakve su međutim moguće posljedice po nas, obične građane ove zemlje, koji nemamo ambicija niti volje da se borimo za dobro plaćeno mjesto saborskog zastupnika, nego nas samo zanima da se konačno maknemo sa mrtve točke? Sve, samo ne pozitivne. Po mojoj prosudbi, SDP će preostalo vrijeme koristiti za nastavak iste politike u tri smjera. Prvi će biti ponovno okupljanje pomalo fragmentirane ljevice pod jednu kapu, uglavnom na platformi ideološke prepirke sa desnicom. „Ili mi ili oni“! Drugi će biti ubrzana promjena zakonodavstva koja će im ostaviti što više pogodnosti u budućnosti te sadašnjoj oporbi otežati upravljanje državnim poslovima po vlastitoj volji, pogotovo u svjetlu činjenice da HDZ u slučaju pobjede sigurno neće ostvariti neku komfornu većinu koja bi omogućavala promjene postojećih zakona. Treći i najopasniji po nas biti će tvrdoglavo provođenje štetnih radnji, prvenstveno tu mislim na famoznu monetizaciju autocesta i na realizaciju obvezujućih ugovora oko koncesija za naftni biznis u Jadranu. Valja li se iza brda još i rasprodaja poljoprivrednog zemljišta, vodnog blaga ili recimo HŽ-a, to će pokazati mjeseci pred nama. U slijedećih 7- 8 mjeseci dade se još štošta toga upropastiti. Sve ovo u svrhu krpanja proračuna svim mogućim vidljivim i manje vidljivim (koliko je deviznih rezervi već otišlo u dim?) sredstvima. U svakom slučaju, slijedećoj vladi će ostati samo „spaljena zemlja“, makar to bila i njihova vlastita vlada. No u tom slučaju, kosturi će jednostavno ostati u ormarima do nekih slijedećih izbora.

Na koncu, postavlja se pitanje što će se dogoditi ukoliko na slijedećim izborima HDZ sa svojim koalicijskim partnerima dobije mogućnost formiranja vlade. Bojim se, ništa bitno! Hrvatska je naime upala u vrtlog i sve što se ili što će se zbivati, odvija se još samo po zakonu inercije. Svi budući potezi svake buduće vlade za još dugi niz godina biti će, šahovskim jezikom rečeno, iznuđeni potezi. I svejedno bio to HDZ, Živi zid ili netko treći, bojim se da nema sile koja nas više može iz tog vrtloga iščupati. Ono čega bismo se svakako, ako imamo imalo pameti, trebali čuvati je – ulica i kaos! Što bi tek bilo da nismo, prema njegovom viđenju, imali „najbolju vladu i najboljeg premijera od samostalnosti“ ne smijem ni zamisliti?! Hvala ti Zoki!

5

Django

Django ne plaća kartu! Django ima pokaz!

Ocjene (7)


Respektira (7): VeNLO, Alumnus, ivan94, siouxica, draxy, visitor, Dirk15


Komentari (9)


aha, sad vidim na što si mislio, no da bi netko uopće postao mandatar, mora na pantovčak donijeti natpolovičan broj zastupničkih potpisa..lako je zamisliti, ali isti problem ima svaka vlada, i ova..čak i u koaliciji ne smiješ nikome stati na žulj visitor 0 0 0


manjinska je vlada moguća, svakako, ali mislim da je za sada malo vjerojatna, taj problem obično rješavaju manjinci koji se ako zatreba priklone mandataru..moglo bi biti gužve ali se sve da riješiti, za pravu cijenu :)..vidi što već sada imaš kod TK visitor 0 1 0


..štetnih radnji, prvenstveno tu mislim na famoznu monetizaciju autocesta i na realizaciju obvezujućih ugovora oko koncesija za naftni biznis u Jadranu. Nista pametnije valda nebi mogla napraviti, nego privatizirati upravljanje drzavnom imovinom viewer 0 0 0


Osim toga, iz kojeg bazena ce HDZ crpiti te famozne kadrove, koji su mu potrebni, za suvisle reforme!? Uljudjenoj Danskoj je za sveobuhvatne reforme trebalo pet godina, koliko ce tek onda trebati Balkancima, kod 20% polupismenih/ nepismenih? viewer 0 0 0


Slobodni izbori postoje kad postoje različite politike koje se mogu birati,nama je svejedno hoće li sutra dobiti SDP ili HDZ, Hrvati biraju iseljavanje. A svaka Vlada će ih na to idalje poticati. Kako bi ostatak naroda mogao plaćati kamate. VeNLO 0 0 0

Analiza

     TTIP je samo dio globalne slagalice koja se nadvija nad našim glavama, djelić koji do nas uspije doprijeti uglavnom samo u fragmentima. Stoga je teško raspravljati o toj temi jer se ona nužno svakom slijedećom rečenicom mora proširivati i zadirati u sve šire područje  utjecaja, puno šire od onoga što predstavlja jedan obični trgovački sporazum između dvije strane, u ovom slučaju dvije ekonomske megastrukture. Ako si postavljamo pitanje treba li nas biti strah od onoga što se iza brda valja, odgovor je i više nego potvrdan. Ne zbog ovog sporazuma nego zbog ukupne velike slike.

     Što se benefita od sporazuma tiče, on će izvjesno biti veći u korist SAD, jer će povećati izvoz njihovih roba i usluga u EU više nego što će biti u obrnutom smjeru. Međutim, analize pokazuju kako će se ukupni porast ekonomskih aktivnosti povećati zanemarivo u odnosu na sadašnje stanje. Američka pravnica i trgovinska stručnjakinja Lori Wallach procjenjuje ukupni potencijalni rast BDP-a na mizernih 0,06%!! Navodnih 2 milijuna novih radnih mjesta odnose se na ukupnu buduću zonu slobodne trgovine, dakle 800 milijuna ljudi. To je negdje oko 0,25% rasta stope zaposlenosti! Puno više se ovdje radi o spajanju dvaju megastruktura koje trenutno kontroliraju zamalo pa 50% svjetske trgovine, i koje će ujedinjene ovim sporazumom za dugi niz godina unaprijed biti u poziciji diktirati uvjete i odnose kompletne svjetske trgovinske razmjene. Radi se dakle o globalnoj kontroli. Izvan kontrole će, možda, ostati jedino naturalna razmjena deva za zebre, ali ni to nije sasvim izvjesno.

     Sami pregovori se i ne vode u prevelikoj tajnosti, bar ne sa strane EU. Trenutni prijedlozi europske strane mogu se vidjeti na stranicama Europske komisije i dostupni su svima. Tvrditi da je ponešto skriveno od očiju javnosti argumentirano je onoliko koliko je argumentiran i ovaj tekst. U svakom slučaju, arhitekti ovog sporazuma i nemaju potrebu nešto skrivati, jer će čitav tekst sporazuma morati biti ratificiran od strane svih država članica kao i od europskog parlamenta. I tu ustvari leži čitava opasnost, jer će o svemu u većini slučajeva odlučivati ljudi sumnjivih stručnih i još sumnjivijih moralnih kvaliteta. Političari. Ali, odlučuje li i o drugim bitnim pitanjima netko drugi? Mi sami? Dakle, ne dešava se ništa neuobičajenoga na razini odlučivanja.

     Kao kritične točke ovog sporazuma spominju se smanjivanje radničkih prava, uklanjanje prepreka produktima kao što su mesni proizvodi životinja obrađenih klornom kupkom u cilju dezinfekcije te GMO produktima iz SAD, ali najopasnije zvuči mogućnost da neka kompanija tuži pojedinu državu pred bilo kojim vaneuropskim ili vanameričkim sudom zbog ekonomske štete nastale promjenom državnog zakonodavstva - primjerice štetom koju bi pretrpjela neka naftna kompanija u slučaju da koju godinu nakon dodjele koncesije država donese nove propise o zaštiti okoliša ili, recimo, moratorij na fracking tehnologiju. Presude takvih sudova naime ne podliježu kontroli viših sudskih instanci pa su samim time netransparentne, a mogu pojedine države svojom presudom odvesti ravno u bankrot!

     Od hrvatske vlade ne može se očekivati u vezi TTIP-a nikakva ili samo nemušta reakcija, jednostavno stoga što je ona i dovedena na vlast samo da bi bila izvršitelj upravo onog Velikog Globalizacijskog Plana koji se namjerava sprovesti. Ni to nije neka tajna, ta plan ove vlade zove se „Plan 21“ i samo je mali fragment velike i zlokobne globalne urote zvane „Agenda 21“. Usrdno molim, budite strpljivi i pogledajte ove linkove, čisto u obrazovno- odgojne svrhe. Može biti da Zoran Milanović kao niti veliki dio njegove koalicije o svemu niti nema pojma, ali netko u ovoj vladi sigurno zna o čemu se radi.

     Mogućnost da se sporazum ipak spriječi postoji. Čak dapače, i mali hrvatski narod je u prilici da na neko vrijeme zaustavi neumoljivi kotač globalizacije koji melje sve pred sobom. Treba samo izaći na referendum koji bi hrvatskoj vladi zabranio ratifikaciju sporazuma. Kakve bi bile posljedice po Hrvatsku, ne smijem niti pomisliti. No, kak se Hrvati takitak ne bi šteli mešati, ostaju nam kao posljednja nada – Grci. Oni su dovoljno ljuti da tako nešto i provedu, čak i bez referenduma, na inicijativu same vlade. U suprotnom, možemo samo zapjevati stihove iz naslova ove analize.

5

Django

Django ne plaća kartu! Django ima pokaz!

Ocjene (8)


Respektira (5): VeNLO, draxy, 5none5, siouxica, Dirk15


Slaže se (1): Laci


Ne slaže se (2): miliwan, Mac316


Komentari (18)


Teze nisu za pročitati samo u "www", nego i u knjizi koja se spominje. Fenomenalna je lakoća kojom se difamiraju autori mišljenja suprotnog onome novinarskog i liberalnog"mainstreama", što smo u Hrvatskoj i u živo mogli promatrati ne tako davno. Django 0 0 0


Uveseljava i nekonzekventnost takvih pokušaja, čemu također možemo svjedočiti. Na primjer, kada se želi ocrniti KGK podmeće joj se da je članica Bilderberg grupe. Kad se međutim piše o raboti te iste grupe, slijede orkestrirani napadi i difamacije -) Django 0 0 0


Meni je jasno da je negativan stav izazvan ustvari jedino spominjanjem ZM i VP u datom kontekstu. Za likove kao ZM postoji u Bilderberg krugovima određena formulacija koju zbog pristojnosti ne smijem spomenuti. Tko je upućen zna o čemu govorim :-) Django 0 0 0


I da se razumijemo, iz te iste kategorije ne izuzimam niti eventualnog budućeg premijera TK. Jednostavno, u srazu sa NWO možemo samo pjevati du, du, du, nema nam pomoći. Kompilaciju kod Mladena ne možemo nabaviti zbog ZAMP-a :-)) Django 1 0 0


Bravooooo...Django ! Laci 0 0 0

Analiza

TTIP je samo dio globalne slagalice koja se nadvija nad našim glavama, djelić koji do nas uspije doprijeti uglavnom samo u fragmentima. Stoga je teško raspravljati o toj temi jer se ona nužno svakom slijedećom rečenicom mora proširivati i zadirati u sve šire područje utjecaja, puno šire od onoga što predstavlja jedan obični trgovački sporazum između dvije strane, u ovom slučaju dvije ekonomske megastrukture. Ako si postavljamo pitanje treba li nas biti strah od onoga što se iza brda valja, odgovor je i više nego potvrdan. Ne zbog ovog sporazuma nego zbog ukupne velike slike. Što se benefita od sporazuma ... više >

5

Django

Django ne plaća kartu! Django ima pokaz!
  • 5
  • 1
  • 2
  • 18

Analiza

Knin ili Zagreb - lažna dilema

20.04.2015. 16:51, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

     Ljudi koji se ozbiljnije bave sociološkim aspektima društva vrlo dobro znaju koliki je utjecaj simbola na razini ljudske zajednice, bila to obitelj, sportsko društvo, država ili čovječanstvo. Simboli su, naime, signali koji nam kao pojedincima olakšavaju vrijednosnu orijentaciju unutar vlastite zajednice, kao i u dodiru sa ostalim zajednicama. Ovo bez obzira radi li se o globalnoj razini ili o mikrozajednici. Ukratko, simboli su sublimirani izraz neke kulture, ovo potonje u najširem mogućem kontekstu. Jezik simbola je u dodiru sa drugim kulturama podložan i promjenama, bilo miroljubivim putem, kada se kulturološki dosezi drugih usvajaju i uklapaju u vlastitu sliku svijeta, bilo nasilno, kada budu nametnuti u sudaru sa „jačim“ kulturama suprotno vlastitoj volji. Da se odmah razumijemo, ovdje nije riječ o manifestacijama oružanih sučeljavanja dvaju različitih kulturnih krugova, nego o jednoj intelektualnoj i duhovnoj razini.

 Kao najsjajniji primjer miroljubivog prožimanja kultura u povijesti pa tako i njihovih simbola možemo navesti međusobno prožimanje perzijskog i grčkog kulturnog kruga koje je urodilo helenizmom, kulturnom simbiozom koja je bila u stanju ostaviti duboki pečat širom kasnijeg Rimskog imperija i konačno slijedom toga sve do naših vremena s jedne strane, kao što je ostala ukorijenjena i u najvišim dometima islamskih kalifata, te prenesena do nas posredno. Sve to unatoč i usprkos kidanju svih veza između istoka i zapada, Europe i Azije na dugi niz stoljeća. U tom prožimanju ne samo da su usvajane neke društvene vrijednosti, usvajani su i simboli. Da ne elaboriramo previše, još i danas naša djeca se uče životu kroz gimnazije, a mnoge zgrade parlamenata diljem svijeta građene su u klasicističkom stilu, poduprte stupovima nalik onima iz stare Grčke, kako bi se simbolički pokazalo da ovdje stoluje demokracija. Za primijetiti je da je ovaj, miroljubivi način, bio puno češći u ranijim razdobljima ljudske povijesti, dok su kulture puno više nego danas, bile duhovno orijentirane. U novije doba, kako je materijalizam sve više preuzimao primat nad duhovnošću, miješanje kulturnih vrijednosti i utjecaja sve se češće događalo nasilnim putem, da bi ta matrica potpuno prevladala u nesretnom dvadesetom stoljeću. Za tu tvrdnju zorni primjeri su fašističke diktature s jedne te komunističke sa druge strane. Dva uređenja i dva kulturološka sustava vrijednosti u kojima je jedan od prvenstvenih ciljeva bio duhovnost definitivno svrgnuti sa trona i zauvijek izbrisati. Između ostaloga, a to naročito vrijedi za komunističke diktature koje su se u tome pokazale radikalnijima od fašističkih, i uništenjem starih i nametanjem nekih novih simbola.

     Pitat će se netko, čemu ove prethodne rečenice kada je tema sasvim neka druga!? Ovdje se samo naoko radi o drugoj temi. Ne zaboravimo, simboli su orijentiri jednog društva, nešto slično svjetionicima na morskoj pučini. Tko uspije te orijentire uništiti, taj je uspio dezorjentirati zajednicu koja se po njima ravnala. Ne bave se tom tematikom premnogi sociolozi i premnogi instituti uzalud. Vrlo često sa namjerom i namjenom koja nije baš previše humana i previše pozitivna. Podsjetimo se sad koji su to naši simboli ili bolje rečeno simbolika po kojoj se prepoznajemo i ravnamo. Koji su naši svjetionici u magli? Kroz duga i preteška stoljeća pronošen, prateći nas, neki kažu, još iz vremena prije seobe naroda, tamo negdje sa granice današnjeg Irana i Afganistana, to je naš hrvatski grb i naš Državni Sabor, kao najjači i najdugotrajniji simboli našega kontinuiteta. Grb, pri tome po meni sasvim svejedno koje je boje prvo polje jer se u obje varijante prepoznaje kao hrvatski grb, koji nama neskloni i neprijateljski raspoloženi posprdno nazivaju „šahovnicom“ i Sabor kojemu nama neskloni uporno brišu riječ „državni“ kako bi umanjili atribut državnosti, iako, ili upravo zato što on vuče korijene još iz doba prve hrvatske države. Potom je tu i naša trobojnica, simbol pod kojim smo od naroda počeli prerastati u naciju u povijesnom razdoblju u kojem su to činili i mnogi drugi. U naše simbole „prve kategorije“ spada svakako i glagoljsko pismo i Bašćanska ploča kao dokaz da smo bili i da jesmo. Ti simboli su ono po čemu se sami prepoznajemo, i time su bitniji od onih po kojima nas drugi prepoznaju (kravata na primjer). Potom je tu i „nematerijalna“ simbolika u likovima Zrinskog i Frankopana, Nikole Šubića, kraljeva Tomislava i Zvonimira, te povijesnim zbivanjima uz njih vezanim, stalnom često i sizifovskom borbom za opstanak. Tko god da nas je kroz povijest želio podjarmiti, prečesto uspješno, uvijek se prvo obrušio na te naše orjentire, na te naše najblistavije svjetionike.

     Iz svega ovdje napisanog svakom tko se sa ovim redcima slaže bit će jasno koliko je važno čuvati svoje simbole i bdjeti nad njima. Jer ti simboli smo mi sami. Stoga ovaj prijepor oko načina na koji će se obilježiti vojna pobjeda u posljednjem (nadajmo se, makar nisam siguran) ratu ja mogu promatrati samo u prije opisanom kontekstu. Jer i Oluja je jedan od naših simbola. Za nas svetih, za naše neprijatelje mrskih – tako će ostati kroz stoljeća koja su pred nama, dok god bude i nas. Dapače, nije ona tek jedan od simbola, nego jedan od dva rubna kamena svega što smo bili i što jesmo kroz našu dugu povijest. Hrvatski grb na početku i Oluja na koncu jednog puta. Stoga ona treba, po meni, biti dostojno obilježena i u Kninu kao simboličnom mjestu gdje je Hrvatska rođena kao samostalna država kao i u Zagrebu kao stolnom gradu svih Hrvata. Vojnu paradu na kojoj će biti zastupljeni svi rodovi HV jednostavno ne mogu zamisliti u Kninu, jer tamo logistički gledano nije moguća želimo li da bude onakva kakova bi trebala biti. U Kninu je moguće samo postrojavanje ratnih zastava i odavanje počasti braniteljima domovine, parada na gradskom stadionu nije dostojna simbolike koju Oluja predstavlja. Stoga se potpuno slažem, valjda prvi i zadnji puta, sa onime što predlaže Milanović. Ujutro vojna parada u Zagrebu, uz poziv veleposlanicima i vojnim atašeima, predvečer svečano obilježavanje vojno- redarstvene akcije Oluja u Kninu. Oboje uz prisutnost ratnih veterana, najviših državnih dužnosnika i predstavnika svih parlamentarnih stranaka. Narod će ionako radije u Čavoglave. 

5

Django

Django ne plaća kartu! Django ima pokaz!

Ocjene (8)


Komentari (10)


proslaviti Dan pobjede u Kninu a novac koji bi se potrošio na vojnu paradu u Zagrebu ako ne pametnije potrošiti na besplatne koncerte u većim gradovima. draxy 0 0 0


Iz naše tužne perspektive gledano nema te prigode koju se ne da omalovažiti kad se to hoće,a hoće se.Čini se da je lako bit domoljub u drugim državama,budi ti pravi domoljub ovdje.Vrijedi nije za one tankih živaca i koji ne mogu istrpiti tešku porugu RepopeR 0 0 0


Da nema samog kraja mogao bih stisnuti i slaganje ali: Podizanje zastave u Kninu u jutranjim sati je sprdnja od obilježavanja onoga što si tako dobro formulirao u analizi. Mimohod se može održati u Zagrebu recimo na dan državnosti. A Oluju ostavim IDujas 0 0 0


tamo gdje je bila i dosad. I ovu promjenu shvaćam upravo onako kako si napisao kao obezvrjeđivanje još jednog simbola da bi ga se postepeno svelo na ništa ili štoviše na tumačenja Save Štrpca. IDujas 0 0 1


Dilema Knin ili Zagreb je doista lažna, stvarna dilema je Oluju slaviti ili ne! Poslušajte povremeno radio Sljeme i izjave voditelja pa će vam biti jasno što je stvarna dilema. IDujas 0 0 1

Analiza

Knin ili Zagreb - lažna dilema

20.04.2015. 16:51, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

Ljudi koji se ozbiljnije bave sociološkim aspektima društva vrlo dobro znaju koliki je utjecaj simbola na razini ljudske zajednice, bila to obitelj, sportsko društvo, država ili čovječanstvo. Simboli su, naime, signali koji nam kao pojedincima olakšavaju vrijednosnu orijentaciju unutar vlastite zajednice, kao i u dodiru sa ostalim zajednicama. Ovo bez obzira radi li se o globalnoj razini ili o mikrozajednici. Ukratko, simboli su sublimirani izraz neke kulture, ovo potonje u najširem mogućem kontekstu. Jezik simbola je u dodiru sa drugim kulturama podložan i promjenama, bilo miroljubivim putem, kada se kulturološki dosezi drugih usvajaju i uklapaju u vlastitu sliku svijeta, bilo ... više >

5

Django

Django ne plaća kartu! Django ima pokaz!
  • 8
  • 0
  • 0
  • 10