Reputacija 5

  • Bodova 142.9
  • Analiza 33
  • Ocjena 169
  • Anketa 69

Analiza

Kako Milanović "vozi" Hajdaš Dončića Hrvatskim autocestama?

14.03.2015. 23:56, Što znači Vladino odustajanje od monetizacije? Treba li ministar Hajdaš Dončić otići?

Koncesija ili ne koncesija? Šteta za Hrvatsku? Korist za Hrvatsku? Tko je odgovoran? O ovim pitanjima bismo mogli pitati ministra, a u stvarnosti samo je jedan valjani razlog zašto bi morao otići – zato jer je tako sam rekao. No u kojem je to kontekstu bilo? Čovjek se založio za svoj plan, i za njega se kladio svojom ministarskom pozicijom, dokazujući tako da je siguran da će monetizaciju, ako se provede, napraviti dobro. Ne raspravljamo o tome je li sama monetizacija autocesta dobra ili nije, nego o njegovom stavu da će je on, onako kako je zamišljena, napraviti dobro. Kad je najavljen referendum, jasno je bilo da ako narod iskaže da plan monetizacije ne želi, onda vjerojatno ni on kao ministar više nema što raditi u ministarstvu. No ono na što nije računao je da monetizacija neće propasti jer ju je narod odbio, nego jer će Vlada, tj. Milanović od nje odustati, čime je premijer postao "Hajdaš Dončićev vozač po Hrvatskim autocestama".

Jasno je da oporba jako dobro pamti Hajdaš Dončićevu izjavu o ostavci i da će ga za to još dugo prozivati (makar prozivaju i Matića koji je rekao da NEĆE dati ostavku), dakle sasvim je svejedno.  Ostavke ministara idu na mlin aktualnoj oporbi, posebno onih koji nešto rade na visokoj razini. A situacija s cestama je složena.

1. ceste su bile preskupe i još uvijek ne znamo puno detalja, npr. kako je i zašto farbanje tunela koštalo više 200 kn po kvadratu i gdje su završili novci koje danas posljedično kroz kredit duguju autoceste.
2. na ime monetizacije autocestama je oduzet dio novca (famoznih 40 lipa trošarina) koje ima sad itekako nedostaju i produbile su dubiozu u ionako nejasnom dugu
3. monetizacija je mogla svesti stanje jako bluzu nuli, ali tome postoje značajni otpori
4. Milanović se odlučio na populistički potez s planom B, pa će ceste dati mirovincima i građanima, a mi ćemo se na kamatama za kredit autocesta još poprilično naplaćati, godinama.

Dakle, ceste su na najboljem putu da postanu državi težak teret za sanaciju poput brodogradilišta, a poreznim obveznicima (i njihovoj djeci) teret u plaćanju kamata na kredit, da ne govorimo o glavnici. Ovdje treba podsjetiti kako je na pitanje "što je bolje" odgovorila Martina Dalić u chatu barometra..

Je li IPO bolja solucija od davanja u koncesiju?

"U mjerenju IPO ili koncesija želim ukazati na sljedeći kontrast. Koncesija znači ugovor u kojem vlasništvo ostaje nesporno u rukama hrvatske države, a time i građana, dok se pronalazi upravitelj.
IPO znači listanje na burzu, kupnja od strane građana, mi mirovinskih fondova ili ne znam koga sve već. A onda slijedi sekundarno trgovanje. I pitam kome će građani prodati te dionice kada ih ponovo požele pretvoriti u novac? Svakome onome tko bude želio kupiti. Želim reći da za razliku od koncesije, IPO otvara prostor za trajnu promjenu vlasništva čemu se, koliko ja razumijem, svi najviše protive u diskusiji oko koncesije. Zato treba biti oprezan s onim što želimo, a ponavljam, politika treba jasno tumačiti što njezini potezi znače. Koncesija je zadržavanje vlasništva, IPO je promjena vlasništva uključujući i mogućnost da to vlasništvo steknu neki tamo 'stranci'
"

Ako pažljivo pročitamo ovaj odgovor onda vidimo kuda stvari idu. Mislim da je ovo jedan od rijetko inteligentnih i istinitih odgovora na ovu temu. Stoga čudi da nitko nema strah da će davanjem dionica "nama", Hrvatska kao prvo dobiti manje novaca, da će održavanje cesta i plaćanje kredita postati krucijalni problem, i da će oni koji kupe dionice, zbog pada vrijednosti možda dionice i prodati zbrda zdola, ili će ih prodati ako im vrijednost kojim slučajem i poraste, dakle da bi zaradili. Jer tko realno može očekivati da će u budućem prilično dugom periodu itko dobivati nekakve dividende na vlasništvo nad cestama. U svakom slučaju, gorka je istina da bi ih vlasnici mogli prodati npr. baš nekom od nesuđenih koncesionara koji će zatim zadovoljno trljati ruke  jer će za manje novaca osim upravljanja autocestama dobiti i vlasništvo nad njima. Već smo u drugom poznatom slučaju uprskali s upravljačkim pravima, sad nam samo treba da u budućnosti opet na važno mjesto zasjedne netko korumpiran tko će se malo zaigrati.

Hajdaš Dončić ništa ne govori o ovoj crnoj slici koju navodi Martina Dalić, a niti Vlada, iako su im puna usta "plana B" koji će riješiti ravno ništa, osim pokupiti još malo dodatnog novca od građana, za otplatu kredita. Prema tome scenariju, ARZ bi bio pripojen HAC-u, a zatim bi država kroz HAC dala na prodaju 51 posto vlasništva u HAC-ONC-u koje bi ponudila domaćim mirovinskim fondovima, zaposlenicima u HAC-u te građanima. A budućnost cesta je i dalje prilično upitna. A da ne spominjemo mirovinske fondove koji bi možda kupili mačka u vreći.

Vrlo je moguće da će Hajdaš Dončić otići, ali tek kad mu istekne mandat, jer je sad dobio novi zadatak od svog šefa, a prve naznake valjanosti plana B trebaju se vidjeti prije izbora, kako neki zamišljaju. Dakle, možemo očekivati jedan zbrzani postupak koji će samo dodatno stegnuti cestovne petlje i čvorove.

Cestovna infrastruktura je izrazito važan resurs, Hrvatska njima povezuje svoje luke s unutrašnjošću, ali mi to tako ne doživljavamo. Nama su ceste tek još jedna golgota i vječita politička tema, nama ceste služe da povezujemo "sjever i jug" Hrvatske, a da ne vidimo da njima zapravo povezujemo Europu s morskim lukama. Zahvaljujući tome što nismo ni započeli tu gradnju na pravi način, nego smo se zadužili kroz sumnjivo visoke cijene gradnje, sve su šanse da ćemo se po cestama voziti na skup i neprihvatljiv način i da se nismo nametnuli kao europski prometni čvor.

Ako nemamo drugog rješenja za sanaciju kredita autocesta, onda je zbog samog vlasništva Hrvatske nad njima, kako tumači Dalić, monetizacija bila bolje rješenje od najavljene prodaje dioničarima ili davanje fondovima. No Milanović se zbog izbora požurio napraviti populistički potez "prihvaćajući volju naroda" čime je odgovornost za tu promjenu plana preuzeo na sebe, ostavivši time i svog ministra na vjetrometini. Tko mu je rekao da bi na referendumu građani bili protiv? Možda bi npr. objašnjenje Martine Dalić nekima promijenilo mišljenje. A ako i ne bi, Milanović bi uvijek mogao reći, eto vi ste odlučili, pa sad imamo to što imamo. No on je prejudicirao rezultate eventualnog referenduma nadajući se prikupiti neke bodove.

Ako je odluka o monetizaciji bila loša odluka, u nedostatku boljih gospodarskih ideja, onda je odustajanje od nje u korist plana B još gora odluka. I njome nije zaradio ni jedan izborni bod, jer prema zadnjim izjavama od referenduma se ne odustaje iako se ne traži ostavka Hajdaš Dončića, ali kao što je rečeno na početku, poziva ga se na vlastitu izjavu. Što god on napravio, to cestama ne može pomoći, mandat je ionako pri kraju. Uskoro nove cijene goriva.

6

Cogito

Ocjene (4)


Respektira (3): Demon_Clean, Django, visitor


Slaže se (1): Alumnus


Komentari (7)


@Demon, ako klikneš na link "farbanje" u tekstu, vidjet ćeš mislim na jedan skupoće, onaj dio kad su ceste počele graditi naše firme. Cogito 0 0 0


Cogito naše firme su izradile preko 80% autocesta i ne može se na osnovi jednog namještenog natječaja u kompoziciji Skladatelja i dirigenta Ive etiketirati desetci tisuća ljudi koji su više nego pošteno odrađivali svoj ne baš lagan posao. Demon_Clean 0 1 0


Cogito osim cijene po m2, o kojoj bi se dalo pričati dali je realna za dane zahtjeve odnosno dali su zahtjevi realno potrebni, trebalo bi više usredotočit na uvjete tehničku sposobnosti ponuditelja. Demon_Clean 0 0 0


@Demon, ništa od toga da ikoga etiketiram, tko je pošteno radio svoj posao dobio je plaću kakvu je dobio, ništa veću. Ne znam da je postojao jedan namješteni natječaj, čitam vijesti, pa prepisujem.. Bilo je i radova bez natječaja... ne treba žmiriti. Cogito 0 0 0


http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Ponos-postao-sramota-kriminal-u-cestogradnji-tezak-10-milijardi-kuna Cogito 0 0 0

Analiza

Zašto Vesna Pusić ne može postati glavna tajnica UN?

14.03.2015. 00:17, Je li potreban politički dogovor oko kandidata za gl. tajnika UN-a? Kakve su šanse Vesne Pusić?

Procedura izbora glavnog tajnika UN-a je prilično trivijalna i lišena složenih demokratskih pravila kakve bismo očekivali na ovoj političkoj razini. Jedna od praksi je da Vijeće sigurnosti UN-a nominira tj. predlaže Glavnoj skupštini UN-a prihvatljive kandidate koji se zatim biraju većinom. Najveći trik je da u Vijeću sigurnosti sjedi 5 stalnih članica VSUN-a i to redom Kina, Francuska, Velika Britanija, Rusija i SAD. Ovih 5 država imaju pravu veta na nominaciju svakog kandidata, tj. svaka od njih ima moć odbiti bilo kojeg kandidata. Ova praksa zapravo daje političku dimenziju izbora za glavnog tajnika UN-a. Neformalno postoje i neka pravila, tko bi i po kojim kriterijima trebao biti pogodan za kandidata za ovu funkciju. Pa se kaže:

-  opsežno razumijevanje i dosljednost svrsi  i principima Povelje UN-a, te međunarodnog prava i multilateralizma
-  opsežno razumijevanje i dosljednosti prema tri temelja sistema UN-a: mir i sigurnost, razvoj i ljudska prava
-  značajno iskustvo sistemu UN-a i drugim složenim međunarodnim organizacijama
-  diplomatske vještine, dokazana vizija i liderstvo, u skladu s principima neovisnosti, poštenja i  nepristranosti
-  razumijevanje multikulturalnosti i osjetljivost za ravnopravnost spolova
-  jake komunikacijske vještine i izvrsnost u barem jednom službenom jeziku UN-a
-  dokazana otvorenost u suradnji s civilnim društvom i ostalim relevantnim interesnim skupinama

Ova su pravila nominalna i nemaju prevelik značaj jer kandidati ih uglavnom ispunjavaju, dolaze obično s visokih državničkih funkcija, inače se o njima ne bi ni govorilo. Vesna Pusić ne bi s ovim kriterijima trebala imati problema. No postoje dva bitna razloga zašto je upitno njezino zasjedanje na ovu važnu političku funkciju, a upitna je i sama kandidatura.

Prvi razlog je što sveznajući Google naime ne otkriva Vesnu Pusić u kombinacijama za potencijalne kandidate, osim u Hrvatskim i okolnim medijima. Iako se o potencijalnim kandidatima već dugo govori u svjetskim medijima ni na jednoj listi nije moguće pronaći Vesnu Pusić, osim na jednom članku na Wikipediji, gdje je netko nabrojio više manje sve potencijalne kandidate država istočne Europe. Principom rotacije regija, za očekivati je da će UN za sljedeću regiju izabrati upravo istočnu Europu koja do sada još ni jednom nije dala glavnog tajnika UN-a. Isto tako sve je jači pritisak raznih relevantnih čimbenika da je vrijeme da UN dobije generalnu tajnicu, tj. ženu. Ako se rukovodimo ovim kriterijima i pretpostavkom, najveće šanse, kažu EU diplomati, ima Irina Bokova iz Bugarske, glavna tajnica UNESCO-a, koja je, osim što dobro poznaje sustav UN-a govori i engleski, ruski i francuski, podržana i od strane bugarske vlade. Od žena u ovoj skupini je još Dalia Grybauskaitė, predsjednica Litve te Kristalina Ivanova Georgieva, potpredsjednica Europske komisije, također iz Bugarske. Ako se dogodi da nova glavna tajnica ne bude žena, u kombinaciji su  bivši predsjednik Slovenije Danilo Türk, te dva slovaka, Ján Kubiš , šef UN-ove misije u Afganistanu i bivši slovački ministar vanjskih poslova, te aktualni ministar Miroslav Lajčák. Nećemo spominjati Vuka Jeremića, na kojeg će veto vjerojatno staviti najmanje Velika Britanija i SAD.

Kad smo kod veta, vanjski analitičari zaključuju da se može dogoditi nekoliko zanimljivih stvari. Politika Europe je trenutno u problemima zbog događaja između Rusije i Ukrajine. Prvo što je moguće očekivati je da UN odluči još jednom preskočiti istočnu Europu, kako bi se izbjegla konfrontacija stalnih članica Vijeća sigurnosti. No ukoliko se ipak dogodi da će trebati birati između kandidata iz našeg dijela svijeta svakako treba očekivati da Vitaly Churkin, ambasador Rusije neće prihvatiti kandidata koji zastupa po njemu krivu stranu u sukobu Rusije i Ukrajine. Jednako vrijedi i za Samanthu Power koja zastupa interese SAD-a. Stoga idealni kandidat treba biti prihvatljiv prije svega Rusiji i SAD-u. S obzirom da će se VSUN držati političkih procjena, te ako se Vesna Pusić kojim slučajem nađe na popisu kandidata, za pretpostaviti je što bi Putin mogao savjetovati Churkinu glede naše kandidatkinje, a vezano za spor oko hrvatskih boraca na strani Ukrajine te na medijski vrlo očito protivljenje naše javnosti na odlazak Mesića i Vrdoljaka ne neki sajam u Rusiji, a zatim i na američku pomoć u izgradnji LNG terminala kako bismo postali manje ovisni o ruskom plinu. S obzirom da je Vesna Pusić ministrica vanjskih poslova, jedino što bi moglo spriječiti veto ruskog ambasadora je malo vjerojatno približavanje stavova hrvatske vanjske politike ruskim stavovima u aktualnim ratnom sukobu i drugim uglavnom političkim pitanjima. A to se neće dogoditi jer mi smo izabrali stranu.

No čak da se nekim čudom dogodi da se pojave signali da ni jedna stalna članica VSUN neće staviti veto na eventualnu kandidaturu Vesne Pusić, a ovdje dolazim do drugog razloga ove analize, moramo biti svjesni da će Hrvatska politika u aktualnom političkom trenutku i izbornoj godini, biti prva prepreka Vesni Pusić. Malo je vjerojatan konsenzus, jer ćemo sve shvatiti kao europarlamentarne izbore, lokalne izbore, ove izvore, one izbore, maltene i referendume, i sve drugo što donosi unutarnji politički prestiž. Trenutno smo u takvom modu, a to će nas dovesti do toga da zapravo temeljem unutarnje politike nastojimo nametnuti kandidata kako bi jedna od naših političkih strana zabilježila još jednu "pobjedu" u Hrvatskoj. Već se sada govori o tome tko će kome dati podršku, a tko kome neće. U Hrvatskoj izgleda nećemo razumjeti da je Vijeće sigurnosti tijelo koje će pojedinog kandidata  istaknuti i promovirati, na nama je samo da mu damo podršku, ili da ga jednostavno diskreditiramo i maknemo s kandidacijske liste. U svakom slučaju čim se u Hrvatskoj pojave preispitivanja i nesloga oko mogućeg kandidata UN će nas jednostavno ignorirati i pustiti nas da se bavimo unutarnjom politikom.

Zato Vesna Pusić, kao prvo, nije za sada u svjetskim medijima ni na jednoj listi kao potencijalni kandidat, osim u našim dnevnim medijskim događajima i tajnovitim tajnim preporukama iz Europe. Stoga je kandidatura daleko od službene, pa se svi u Hrvatskoj uglavnom sustežu oko bilo kakvih komentara. Drugo, ako se Vesna Pusić i bude pojavila na tim listama, kod nas će početi regularna lokalno-politička previranja, je li ona dobra, gdje je bila 91.  i što je bio njezin djed itd. Možemo očekivati žestoku retoriku koja će kao lajtmotiv imati frazu "ako ne može netko NAŠ biti kandidat onda neće biti nitko". Za vjerovati je da su HDZ, HDSSB i slični spremni na to da Hrvatska ne preuzme ovu važnu funkciju, ako je mora preuzeti baš Vesna Pusić. Treće, ako se opet nekako i složimo da ne ide drugačije i postignemo konsenzus da bolje da je Vesna nego nitko, još uvijek nas čeka Vijeće sigurnosti držeći svaki svoj crveni karton kojim će nagraditi našu vanjsku politiku i geopolitičku pripadnost. Da bismo bili do kraja optimistični, pa da se i u nekom nevjerojatnom slučaju Vesna Pusić dopadne Vijeću sigurnosti, još je čeka glasovanje 193 zemlje članice Glavne skupštine UN-a u kojoj treba dobiti većinu.

Nedostatak smislene procedure izbora glavnog tajnika UN-a zapravo daje opcije svjetskim moćnicima da suze izbor kandidata kako bi glavni tajnik bio koliko toliko blizak vodećim svjetskim politikama i to čak prije nego uopće dođe do glasovanja. Da bi se nešto namjerno ostvarilo, potrebno je stoga puno lobiranja, nagovaranja i svih drugih gotovo vaninstitucionalnih i političkih poteza da bi se na bilo koji način utjecalo na VSUN. Ako smatramo da su lobistički potencijali naši europarlamentarci, zatim predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i drugi koji imaju političke prijatelje u svijetu, onda možemo misliti da je naša diplomatska moć prilično velika.

No ono što ne mogu zamisliti je da Grabar Kitarović dođe Churkinu i kaže, "gle nemoj nam stisnuti "Ne slažem se", ali mi nećemo kandidirati Vesnu Pusić jer nije dobra, mi ćemo kandidirati nekog drugog jer se kod nas u Hrvatskoj promijenila vlast." To nije predsjedničin stil, a niti bi Churkina bilo briga.

Stoga, ako Vesna Pusić u jesen 2016. unatoč preprekama zasjedne na mjesto glavne tajnice UN-a bit će to ravno čudu.

6

Cogito

Ocjene (8)


Respektira (7): visitor, siouxica, Alumnus, Panter, draxy, ivan94, Django


Slaže se (1): Demon_Clean


Komentari (6)


Cijelu priču možda treba i malo produbiti pitanjem iz koje je to strane države uopće došla ideja za kandidaturu? Naime, ako je iz one za koju mislim da je, onda joj šanse rapidno rastu, jer se u tom slučaju radi eventualnoj o nagradi za "minuli rad". Django 0 0 0


odlično! siouxica 0 0 0


Neki kažu da se pojam labirint vezuje uz ministarstvo vodoprivrede starog Egipta .... mene to podsjeća na UN potpuno izbirokratiziranu jalovu organizaciju koja je zrela za kompletni preustroj ... dakle mjesto gdje bi se Vesna izvrsno uklopila. Demon_Clean 0 1 0


Prvi veto na Pusićkin izbor mora staviti Hrvatska. Ne zato što nam ne bi priskrbila korist već stoga što bi sigurno radila protiv interesa RH što uporno radi zadnjih 20 godina. I budite sigurni postane li ona kandidat Rusija neće uložiti veto. IDujas 0 2 0


Ma ljudi moja koja korist od UN za HRvatsku ? Pa UN već davno ne pretstavljaju doslovce ništa sem skup dokonih nazovi diplomata pod 'rukovodstvom' USA ! Već su desetloječima KUŠ na američko haranje po svijetu. Neka VP ide ako je prime... Laci 0 0 0

Analiza

Jesu li političke igre u slučaju Bandić uzrok ili posljedica?

11.03.2015. 23:04, Politički obračun ili strogo provođenje zakona? Je li ovo politički kraj Milana Bandića?

Prema Ustavu Milan Bandić nije kriv dok mu se ne dokaže krivnja, ali prema istom tom Ustavu lišen je nekih građanskih sloboda zbog "osnovane sumnje" na krivnju. U Ustavu ne piše ništa o politici u sudskim procesima, ali u Hrvatskoj je normalno da ovakvi postupci imaju i svoju političku dimenziju.

Politička dimenzija je to što je Bandić političar, javna i poznata osoba koja ima i podršku dijela javnosti, a htio je uz to osnovati stranku i politički se angažirati. Uz sve to je dodan i politički tajming o kojem ne treba trošiti vrijeme. Nema dobrog i lošeg tajminga. Uhićen je zbog osnovane sumnje u kazneno djelo temeljem naloga i prema zakonu. A zakon ništa ne govori o tajmingu. Popularno je da kad se uhvati političar onda je to "politički proces". Sudovi takvo tumačenje ispravno ignoriraju i prepuštaju dnevnoj politici da si eventualno daju odgovor na pitanje tajminga: A kad je to točno Bandić trebao biti uhićen? Unatoč željama mnogih da ovaj proces bude "politički motiviran" on zapravo ima tek političke posljedice.

Članak 28. Ustava:  Svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja. Ovo vrijedi i za Bandića. Mnogi vole izvrtati tu tezu pa je budalasto tumačiti kao "svatko je kriv, dok ne dokaže da je nevin". No Bandić za sada nije kriv i ima pravo se braniti.

Mala digresija. Trebamo prestati tražiti teorije zavjere u svemu što se tiče političara. Postoje uvijek alternative i tumačenja koja su prihvatljiva, tako dugo dok ona ne izlaze iz okvira realno ostvarivog. Ako je ovo političko uhićenje onda to ujedno znači da politika (i to ona na vlasti, Milanović) ima utjecaj… čak ne utjecaj, nego apsolutnu kontrolu nad sudovima, DORH-om, USKOK-om, PNUSKOK-om, policijom, tajnim službama i medijima. Jer jedino na taj način bi mogao dati nekog uhititi po političkoj dužnosti, a da se njemu samom ništa ne dogodi. Tko misli da je tako nešto moguće vjerojatno ima prebujnu maštu. Milanović se može tu i tamo zaigrati i tresnuti nešto u javnosti, ali dežurni pazitelji mu odmah imputiraju pritisak na pravosuđe. Nije moguće nekoga bez razloga politički uhititi, a da neka od gore navedenih institucija nešto ne nanjuši. Dakle, ako je slučaj politički motiviran, onda je to u sferi političkog "delanja" samog Bandića koji je radio to što je radio i zbog čega mu danas tepaju da "ako je i krao, i nama je dao".

Toliko o tome. Ako se kunemo u institucije, one su odradile svoj posao i uhitile čovjeka koji je puno uložio u Zagreb, puno je "delao", čak se i povremeno uprljao, ali je kako se sumnja od ponekog kolača sebi uzeo pokoju krišku, a to nije smio. Pravosuđe to mora dokazati, a Bandić mora dokazati suprotno. I sasvim je svejedno počinje li proces sada pred izbore. Iako je jasno da se SDP-u to sasvim sigurno dobro poklopilo, a poklopilo se i HDZ-u jer i oni bi rado osvojili Zagreb. Oni su kolateralni dobitnici, jer Bandić smeta i jednima i drugima.

Makako bi nam mogao biti simpatičan, Bandić nešto mulja. Npr. ovo sa umjetničkim slikama. Stavlja mu se na teret da je u vremenu dok je bio na slobodi, antidatirao dokument po kojem je slike poklonio nekome, dakle slike kao nisu njegove. Nitko ne navodi što točno piše u tom dokumentu pa možemo špekulirati. No pravno gledajući slike su trebale biti kod onoga kome ih je poklonio, a ne u njegovoj vlastitoj vikendici. Rekli biste, a zašto ne? Pa zato jer i Zaklada je druga strana nekakvog Ugovora o donaciji i ta vrijednost postaje njihova imovina koja mora biti provedena kroz njihovu papirologiju. Ako nije onda je muljaža. U toj ustanovi su ranije godine zaključene i tamo se ništa ne može antidatirati. To zna svatko tko je ikada primao ili davao donaciju. Neka revizija bi mogla upitati gdje su te slike, pa ako bi se utvrdilo da nisu u Zakladi zbog nedostatka prostora, onda bi to trebalo također negdje u Ugovoru o donaciji pisati i znati se gdje su i koja je to vrijednost te jesu li slike radi zadržavanja te vrijednosti smještene u adekvatan prostor kao što upozoravaju stručnjaci za umjetnost. Postavlja se i pitanje kako to da o ovakvoj velikoj donaciji nije dana nikakva izjava za javnost u vremenu na koje je dokument "antidatiran" (jer se donacije te vrste u svrhu dobročinstva na veliko promoviraju), i kako to da ova umjetnička djela nisu prodana ili stavljena na aukciju od strane Zaklade radi dodatnog prikupljanja sredstava za humanitarne ciljeve (jer nisu poklonjene da bi visjele po zidovima). No ovo je tek špekulacija temeljem onog što se zna iz medija, a ne znamo datum tog dokumenta, možda je Bandić ipak lukavije napravio ovaj dokument, s obzirom da ga je i sam dostavio sudu ili je jednostavno bio aljkav i totalni analfabeta za umjetnost pa mu to nije bilo bitno. No, kako god da je napravio, nije bilo ni po zakonu, ako vjerujemo USKOK-u i ako nam logika govori da Bandić mulja.

Bandić je sada optužen i još uvijek "pravomoćno" nedužan, sjedi u zatvoru, ali je i ponovo gradonačelnik. Ima nekoliko opcija, ali ograničenih. Sve je to polovično kad si iza rešetaka. Ne treba zaboraviti da umjetničke slike u vikendici nisu drugo nego možda tek valjan povod da ga ponovo pritvore. Ovo nije jedina optužba protiv njega, iako je on osnivanjem stranke i angažmanom oko izbora pokušao pokazati sebe kao "nije mi ništa". A to što je Bandić prvobitno pušten iz Remetinca mnogi pogrešno tumače kao da je Bandić do pred neki dan bio slobodan i neoptužen. On je samo pušten da se brani sa slobode, od optužbi za štetu od oko 20 milijuna kuna, u procesu u kojem je predviđeno čak 270 svjedoka i koji će svakako potrajati godinu, dvije ako ne i više.

Bandić kao gradonačelnik može i dalje još neko vrijeme tjerati politiku, makar iz zatvora, iako su mu trenutno sigurno veće brige na pameti. Bude li se iz zatvora bavio politikom to neće biti zbog politike nego u pokušaju da politički pokuša ishodovati koji obrambeni bod u procesu protiv njega (iako se ti bodovi ne računaju nego ulaze u sferu političkog pritiska na pravosuđe). No politika bi mu mogla dosaditi kad se prisjeti da ga država tereti za 20 milijuna kuna, a netko će trebati pomoći odvjetniku otplatiti kredit od 15 milijuna kuna koliko je koštala jamčevina.

Bude li smatrao da je ovo na bilo koji način politički proces, ostaje mu tek osvetničko izazivanje prijevremenih izbora u Zagrebu davanjem ostavke. No nije jasno kome će se time osvetiti osim što će duopolu dati priliku da na četvrtini hrvatskih birača odmjere snage prije parlamentarnih izbora. Ukoliko i dalje ima određenu podršku Zagrepčana, može kroz svoju stranku utjecati i na rezultate takvih izbora. A onda je pitanje, hoće li njegova stranka ići sama, može li uspjeti i što će Bandić imati od toga, ili će se prikloniti nekoj od postojećih opcija koje, usput rečeno, nakon eventualnog osvajanja Zagreba mogu prilično brzo zaboraviti na njega. Sve u svemu, blijede opcije koje ne donose puno političkog uzbuđenja, barem ne za Bandića. Njegova najbolja opcija bi bila što brži proces po mogućnosti sa za njega povoljnim ishodom dok ga se još ljudi sjećaju. Bude li se po sudu potezao godinama politička zvijezda mu se polako gasi, a posebno ako bude na kraju proglašen krivim.

Po Članku 28. Ustava možemo za sada Bandića smatrati nedužnim, ali politički sat mu unatoč presumpciji nevinosti otkucava iza rešetaka Remetinca. Proteći će puno vremena dok saznamo dokazanu istinu o Bandiću kao političaru. Do tada možemo misliti što hoćemo, ali ni to mu neće pomoći.

6

Cogito

Ocjene (8)


Respektira (6): Panter, ivan94, Laci, draxy, visitor, siouxica


Slaže se (1): NEKOVARAZDIN


Ne slaže se (1): Mac316


Komentari (28)


@vis, @draxy.... a da netko od vas napiše svoju analizu? Analyst 1 1 0


nažalost, tako ne radi ni vlast, ni oporba, ni mediji, a bogme ni mi građani ..što znači da je cijelo društvo bolesno od dosadašnjih loših politika ..i da trebamo tražiti one koji su spremni promijeniti paradigmu visitor 0 0 0


@analyst..vrlo rado, ali trenutno sam spriječen pa ne mogu više od komentara :)..ali se zato nadam da draxy može, a i ti :)) visitor 0 0 0


Ha, visitor to je prava riječ - TREBA PROMIJENITI PRADIGMU ! Laci 0 0 0


Nema dobrog i lošeg tajminga, zakon ništa ne govori o tajmingu... Da, zakon ne govori ništa o tajmingu, ali provođenje zakona govori itekako. Stvari se čuvaju u ladicama i godinama da se izvuku onda kad ti trebaju. To znaju i ptice na grani. commentator 0 0 0

Analiza

Jesu li političke igre u slučaju Bandić uzrok ili posljedica?

11.03.2015. 23:04, Politički obračun ili strogo provođenje zakona? Je li ovo politički kraj Milana Bandića?

Prema Ustavu Milan Bandić nije kriv dok mu se ne dokaže krivnja, ali prema istom tom Ustavu lišen je nekih građanskih sloboda zbog "osnovane sumnje" na krivnju. U Ustavu ne piše ništa o politici u sudskim procesima, ali u Hrvatskoj je normalno da ovakvi postupci imaju i svoju političku dimenziju. Politička dimenzija je to što je Bandić političar, javna i poznata osoba koja ima i podršku dijela javnosti, a htio je uz to osnovati stranku i politički se angažirati. Uz sve to je dodan i politički tajming o kojem ne treba trošiti vrijeme. Nema dobrog i lošeg tajminga. Uhićen je ... više >

6

Cogito

  • 6
  • 1
  • 1
  • 28

Analiza

Jesmo li sposobni ili samo podobni za Milanovićev referendum?

06.03.2015. 20:02, Što znači Milanovićeva najava referenduma? Trebaju li građani odlučivati o bušenju Jadrana?

Nacionalni referendum o milijarde vrijednom gospodarskom projektu. Kako to zvuči dobro. Kad ne bi bio spin, stvarno bi izgledalo kao kao nevjerojatna demonstracija vladavine demokracije.

Dođe li do ovog referenduma, moramo uzeti u obzir našu političku dijagnozu.
Prvo, ne možemo, ako želimo biti ozbiljni, dopustiti referendumsko glasanje o bušenju nafte žiteljima Hrvatske kojima je u većini najveća dubina bušenja zemlje na razini pluga, kopanja rupe za neku voćku, ili eventualno kopanje temelja za kuću ili bunara. Pojma mi nemamo (govorim onoj većini koja će izaći na referendum) o tehnologiji istraživanja i crpljenja nafte, pa ipak mogli bismo biti pozvani da o tome damo svoj stručni sud i mišljenje.

Drugo, to znači da nas treba obrazovati kako bismo mogli donijeti takvu odluku. Da bi razumjeli gospodarske, energetske, tehnološke, ekološke i druge efekte istraživanja i crpljenja plina i nafte iz Jadrana, ali i iz bilo koje druge lokacije, mnogi ljudi su godinama grijali stolice na visokim fakultetima, ekonomije, rudarstva, geologije, strojarstva i čega sve ne. Čak i takvo znanje pojedinca je bez vrijednosti ukoliko nije spregnuto sa znanjem drugih pojedinaca, i organizirano u kojekakve institute, komisije i slične organizacije koji mogu nešto pametno izračunati i isplanirati. Za njih smatramo da predstavljaju znanje, iskustvo i sposobnost, i ne bi se nas trebalo pitati.

Treće, da bi potencijalni priprosti referendumski glasači koji odlučuju o hrvatskoj nafti mogli biti sigurni da razumiju rizike, da im je jasna SWOT analiza projekta, da su svjesni gospodarskog dobitka ili gubitka, da znaju koja su i koliko su učinkovita moderna tehnološka rješenja sprječavanja eko-katastrofe i niz brojnih drugih bitnih stvari za ovaj projekt, trebali bi proći ubrzani jednomjesečni tečaj koji će obuhvatiti složena znanja nekoliko petogodišnjih fakultetskih ciklusa. S takvim znanjem mogli bi donijeti svoju kvalitetnu prosudbu i odluku jesu li i zašto za ili protiv, a usput bi mogli za stečenu razinu znanja dobiti i fakultetske diplome.

Četvrto, referendum se često opisuje kao "volja naroda" i to je vjerojatno najtočnija definicija. Radi se o volji, želimo li mi nešto ili ne želimo, hoće li nam se nešto ili nam se neće. Pri tome za tu volju zaista nisu potrebna stručna znanja već trebamo sami procijeniti temeljem onoga što smo da sad u svom životu shvatili, ne obazirući se pri tom jesmo li shvatili pravo ili krivo, ili pak volju izraziti voljom onog koga podržavamo.

Jednako tako, slikovito rečeno, nemamo obiteljski referendum o postavljanju električne instalacije u novoizgrađenoj kući, gdje bi majka i otac bili ZA, a dvoje male djece u neznanju bilo PROTIV, pod utjecajem bake koja uvjerava da je struja opasna, a jednom je nekog i stresla, da je po danu dovoljno svjetla, a po noći se spava, te ona osobno misli da je električar nesposoban.

Bude li dakle famoznog referenduma o jadranskoj nafti, očekuje nas još jedna predizborna kampanja, u kojoj će umjesto neizvedivog jednomjesečnog fakultetskog obrazovanja različitih smjerova, mudre političke glave nama priprostim i ignorantskim glasačima servirati sažetak nama ionako neshvatljivog znanja.

S jedne strane će nam oni koji, s pozicije izvršne vlasti, navijaju ZA bušenje Jadrana objasniti, da Hrvatska ima vlastite energetske potencijale, da će nam pojeftiniti gorivo, da nema opasnosti po ekologiju, da su moderne platforme sigurnije od tankera i da je sve manje slučajeva havarije, da će nam to podići gospodarstvo a i ugled, da će doći investitori, da ćemo zaposliti ljude, da je zarada dobra, da će iz platformi osim plina i nafte curiti med i mlijeko, da su protivnici bušenja besramni interesni naftno-uvoznički lobiji, da ćemo ovo, i da ćemo ono...

S druge strane će nam oni koji su, s pozicije oporbe vlasti, PROTIV bušenja Jadrana isto tako objasniti da ćemo svoju naftu dati drugima da je eksploatiraju, da ćemo ubiti turizam jer bi platforma mogla puštati s obzirom da se to već nekome dogodilo, da će nas to odvesti u propast, da će krepati ribe, da svoje naftne bazene trebamo čuvati, da je priroda ispred svega, da je sve Milanovićev populistički predizborni spin, da je projekt rezultat nesposobne vlade, i da je cijela situacija apsolutna katastrofa.
Sve se svodi na to kome zapravo vjerujemo, pa ćemo tako i glasati, manje je bitno radi li se o naftnim bušotinama ili o ustavnoj kategoriji braka.

Što je prava istina pokazat će budućnost. Jer... moglo bi se kao treća mogućnost dogoditi da nam turizam posrne čak i bez naših naftnih platformi, možda se kod Rijeke ili Dubrovnika prevrne jedan od 4000 tankera (za sad ne smatramo da 4000 tankera može otjerati desetak turističkih kruzera), možda eksplodira jedna od brojnih talijanskih platformi (struja Jadranskog mora, znamo iz škole, teče uz talijansku obalu na sjever, a vraća se uz našu), a možda Grci u sklopu svog intenzivnog razmišljanja o izlasku iz krize ponude svijetu i Europi nemoralnu turističku ponudu. Mogla bi se pak dogoditi i četvrta mogućnost, da mi uz naš vazda rastući turizam još godinama i godinama tamo negdje na pučini imamo platforme koje nam donose gospodarsku korist bez ijednog incidenta. Najbogatije zemlje na svijetu bogate se na nafti.
Ali mi ćemo na referendumu imati samo dvije mogućnosti pa nam u predreferendumskoj kampanji neće niti pasti na pamet neke druge mogućnosti.

Zato mislim da referendum nije rješenje ovog pitanja. Ovo su pitanja koja treba prepustiti struci (to ne znači samo vlasti). Treba postojati referendum ako treba iskazati volju za nešto (poput samostalnosti Hrvatske), ali trebamo imati mjere i ne od ovog direktnog načina demokracije raditi karikaturu. U Ustavu smo lijepo sami sebi zacrtali što je i kako se demokratski dolazi do hrvatske izvršne vlasti i koje su njihove zadaće. Ako smatramo da su nesposobni onda im i sami možemo zakazati referendumski sastanak, ako smo uvjereni da smo mi sposobniji donijeti odluku i da bolje razumijemo tematiku.

Referendum o braku je na simpatičan način pokazao dokle seže domet stručnosti i prosudbe, kad je bakica u jednom selu na odgovor zašto je glasala ZA rekla, "da ne želi da dođe peder i ukrade joj dijete". Ovaj banalni odgovor simpatične bake pokazao je da se spektar promišljanja glasača kreće od ovakve banalnosti, preko polariziranog svjetonazora do obrazovanih socioloških stručnjaka i pravobranitelja. Poprilično šarenilo vlada u tom biračkom tijelu.

Tako će po pitanju nafte neki energetski ili ekonomski poznavatelj i stručnjak samouvjereno glasati ZA/PROTIV jer je to dobro/loše za Hrvatsku, dok će priprosti otočan glasati ZA jer nam Talijani kradu naftu iz mora, ili pak će glasati PROTIV jer će mu nafta zaprljati. Između ta dva ekstrema je sve moguće. Slavonac može biti ZA bušenje po Jadranu jer ne želi da mu se buše njive po Slavoniji, nek se buši kod Dalmatinaca, a može biti i PROTIV jer bi radije da se buše polja po Slavoniji, Dalmatinci ionako dovoljno zarađuju od turizma. No kako god da smo polarizirani, svima zajedno nam treba novac i zdravo gospodarstvo.

Mi možemo sačuvati svoje prirodne resurse, prelijepe šume, jezera , mora, slapove, planine, ravnice, vodu, obale, a možemo npr. čuvati i baš tu naftu u Jadranu ili negdje u podzemlju gdje je ionako nitko ne vidi. Kad u svijetu nestane nafte mi ćemo ponosno reći da je u nas još uvijek ima, ako je Talijani u potpunosti ne iscrpe. No tada će svijet već naveliko voziti jeftine i čiste električne automobile i graditi solarne elektrane. A neki drugi premijer će opet na referendum, plaši li odbljesak sunca s kolektora ptice i tlači li njegova sjena neku vrijednu biljku, dok malobrojni turisti neće imati gdje "uštekati" elektromobil, a mi ćemo, tek tada ovisni o fosilnim gorivima, plaćati nekakvu visoku taksu zbog emisije CO2. Naravno, ako do tada ne EU ne zabrani naftu kao što sad zabranjuju žarulje s nitima i prejake usisavače. Ekologija - da! Ubit ćemo planet bez ekološke pameti, ali neki će u nestajanju biti bogati, a neki siromašni.

Možda bismo mogli izdvajati postotak od koncesija ili prodane nafte namjenski, za izgradnju prečistača, za redovito pošumljavanje, za zaštitu ugroženih vrsta, izgradnju postrojenja za sanaciju otpada, za uređenje plaža, za unaprjeđenje poljoprivrede, za ekološku edukaciju, za izgradnju solarnih elektrana (ako nisu problem). Kako bi tek tada turistima bilo lijepo kod nas.

Imamo parlamentarnu demokraciju što znači da nekog biramo da misli za nas. Uspjeli smo (pre)laganim pritiskom dobiti i jedan preferencijalni glas, s nadom da će taj jedan misliti onako kako mi želimo, jer ga volimo, i da će se suprotstaviti parlamentu kad to bude potrebno. No kako izgleda, nudi nam se da o nafti odlučujemo sami, što (apsurdno) zaziva sam premijer. Za tu odluku nemamo znanje niti smo sposobni, valjda smo tek podobni kao politička "volja naroda". Nama treba konstruktivni dijalog, a to nije niti Milanovićev psihološki "JA pa JA" monolog, a niti referendumska politička višeglasna kakofonija.

Populistički zazivana referendumska okupljanja se ne bi trebala događiti, jer će referendum postati politička lopta. Stoga je lako zaključiti da je Milanović zazivanjem referenduma o ovom važnom gospodarskom pitanju kompletno uprskao i luku i tisuću kvadrata mora (parafraza "šefa i stanice"), te nekoliko potencijalnih investitora. Čak i eko-aktivisti su bili oprezni s referendumom, znajući da im se rezultat možda ne bi sviđao. Sad smo usred procesa i treba nam kompromis. Ako se ne može postići, onda je projekt najbolje odbaciti kao i svaki budući projekt i prepustiti se da nas nose struje dokle nas dovedu dok se beskompromisno skroz ne urušimo. Neće biti problem za bilo koji budući projekt pronaći nekoga protiv. Ali uvijek će nedostajati hrabrosti za ići naprijed. Mi smo tek u fazi istraživanja i radimo račun bez krčmara. A krčmari postaju nervozni.

6

Cogito

Ocjene (10)


Respektira (7): Analyst, siouxica, Kroner, Panter, visitor, ivan94, draxy


Slaže se (1): Kroner


Ne slaže se (2): Laci, VeNLO


Komentari (15)


odabrali po tebi, naprave to da "gaće nosimo štapu". E pa o prevažnim stvarima ne može bez refrenduma ! Inače će nam prodati i zemlju pod našim nogama. Laci 0 0 0


@Laci, ova se analiza odnosi na bilo koju stranku. Trenutno je to SDP. Sutra ce biti netko drugi. Cogito 0 0 0


@Laci, smisao za humor se razlikuje od čovjeka do čovjeka..no nisu li izbori na kojima se odlučuje o najvažnijem pitanju, tko će obnašati vlast u naše ime, zapravo jedan veliki referendum? Zašto smo kompeteniji za npr.nuklearke i bušotine nego za to? visitor 0 1 0


@vis...hahaaaa...pa i ja se to pitam. Ili smo nekompetentni generalno, ili smo kompetentni i za referendume. Sve ostalo su samo detalji. Meni i tebi bar ne može neki Amer govoriti što da mislimo, a "kompetentna" Pusička se vraća iz New Laci 0 0 0


Yorka sa "svojim" mišljenjem da ne trebamosmetati Srbiji da uđe u NATO i EU. Eto ti kompetentnosti na vrhu vlasti. Zašto bi sa Vrdoljakom i Zokijem bilo druačije ? Laci 0 0 0

Analiza

Jesmo li sposobni ili samo podobni za Milanovićev referendum?

06.03.2015. 20:02, Što znači Milanovićeva najava referenduma? Trebaju li građani odlučivati o bušenju Jadrana?

Nacionalni referendum o milijarde vrijednom gospodarskom projektu. Kako to zvuči dobro. Kad ne bi bio spin, stvarno bi izgledalo kao kao nevjerojatna demonstracija vladavine demokracije. Dođe li do ovog referenduma, moramo uzeti u obzir našu političku dijagnozu. Prvo, ne možemo, ako želimo biti ozbiljni, dopustiti referendumsko glasanje o bušenju nafte žiteljima Hrvatske kojima je u većini najveća dubina bušenja zemlje na razini pluga, kopanja rupe za neku voćku, ili eventualno kopanje temelja za kuću ili bunara. Pojma mi nemamo (govorim onoj većini koja će izaći na referendum) o tehnologiji istraživanja i crpljenja nafte, pa ipak mogli bismo biti pozvani da ... više >

6

Cogito

  • 7
  • 1
  • 2
  • 15

Analiza

Čime će HDZ zaustaviti Milanovića u pohodu na drugi mandat?

05.03.2015. 11:52, Milanovićeve socijalne mjere – kupovanje birača ili stvarni pomak u rješavanju problema?

Razni socijalno osviješteni potezi premijera Milanovića u izbornoj godini jesu populistički. Ali to nije niti novost niti senzacija. Ne možemo se sjetiti nikoga tko je u izbornoj godini sjedio u uredu premijera i ispunjavao nekakvu dosadnu dokumentaciju. Kako god mi lamentirali o tome jesu li populistički potezi dobri ili loši za hrvatsko gospodarstvo, malo po malo smo to prihvatili kao metodu političke borbe koju prihvaćaju sve, bolje reći obje, stranke na vlasti. Gotovo da nas i ne smeta. Sjetimo se koliko su puta umirovljenici dobili po 100 kn povišice, koliko puta su postavljani kameni temeljci, otvarano gradilište Pelješkog mosta, izmišljali se poticaji, bacila se koja kost tu i tamo, i sve u izbornoj godini. Milanović nije spreman odstupiti od ovog pravila zato jer to u izborima jednostavno funkcionira.

Problem populističkih poteza je da se daje ono što se nema, a dugoročna posljedica toga je da se to ukorjenjuje u ljudima kao "stečeno" pravo koje se ne smije oduzeti. Pogrešno je misliti da su populistički potezi tek kupovanje glasova birača. Oni su zapravo uzimanje "kredita povjerenja" od građana, a ti krediti kad tad dolaze na naplatu. Da nije bilo populističkih poteza danas ne bi bilo prosvjednika u Savskoj. Oni koji su na vlasti zapravo moraju sanirati posljedice takvih poteza prethodne vlasti. U tome je opasnost, možda netko ponovi mandat pa se mora sam suočavati s tim posljedicama.

Zato ovakav populizam nije tek razmetanje novcem poreznih obveznika po principu "kune za glas". Ovo je perfidna igra jer ona treba balansirati između činjenja dobra i stjecanja povjerenja birača s jedne strane, te eventualno s suočavanjem s posljedicama ukoliko ta igra uspije.

Jer jednog dana će se stvoriti udruga Euro, koja će se pozvati na zamrzavanje tečaja eura za kredite. Jednog dana će se pojaviti udruga ozlijeđenih u razminiranju i tražiti 25.000 kn beneficija jer su stradali od mine iz 91. Jednog dana će se pojaviti udruga ljudi koji su rasprodali sve svoje kako bi postali socijalni slučajevi i tražiti oprost svojih dugova. Zato se i populistički potezi doziraju. Ukoliko pak stranka na vlasti bude svjesna da gubi sljedeće izbore, onda se mogu očekivati još jači populistički potezi, koji bi eventualno izvukli nekakve bodove, a ako ne, onda će nasljedniku zagorčati život jer će morati nekome nešto oduzimati, riskirajući bunt.

Stoga je točno da populistički potezi služe prvenstveno za prikupljanje pozitivnih izbornih bodova bez značajnog utjecaja na gospodarstvo, no s druge strane ako su to potezi očajnika koji želi od svaku cijenu ostati na vlasti onda imaju itekakvog utjecaja na gospodarstvo jer su veći, opsežniji i skuplji, te postaju "stečena prava".

Populistički potezi su rukovođeni jednostavnom matematikom prebrojavanja biračkog tijela. Pa imamo npr. imamo oko 1,2 milijuna umirovljenika, od toga oko 643.000 starosnih mirovina, 322.000 invalidskih mirovina i i 252.000 obiteljskih. Ovo su brojevi potencijalnih birača. Uz napamet pretpostavljenu izlaznost na izbore od npr. 40%, radi se o 480.000 popunjenih listića. Iz nekakve čudne proračunske pozicije vlada može "smisliti" 120 milijuna kn i svakom od 1,2 milijuna umirovljenika dodijeliti jednokratnu potporu od 100 kn, pa računajući da će unatoč tome neki umirovljenici glasovati protiv, mogli bi zaokružiti to na procjenu od oko 300.000 dobivenih glasova. Ova gornja matematika ne mora biti precizna, važan je princip po kojem netko upućeniji radi svoje procjene.

Gledajući na taj način, svaka Vlada zna da im prema dosadašnjim statistikama treba više od milijun glasova. I onda se procjene zbrajaju prema interesnim grupama. Odlazi se na otoke, na kojima se nije bilo cijelog mandata, odlazi se Hrvatima u BiH koji su važni (samo) za izbore, velikodušno se opraštaju dugovi jednoj grupi birača, iako se u ovoj državi i najmanji dug skupo kažnjava itd. Računa se i na određeni broj neodlučnih birača koji će simpatizirati populističke poteze prema nekoj drugoj interesnoj skupini. Ovo su financijski skupi populistički potezi s naglaskom na "privremenost" i "jednokratnost", ali su moralno "jeftini" jer služe ostanku na vlasti, a istovemeno čine relativno malu gospodarsku štetu, a nikakav globalni gospodarski pomak na bolje.

Populistički potezi zapravo nikad neće biti pomak na bolje ali mogu postati opterećenje. Da bi to postali onda se ista priča (primjer s umirovljenicima) može odraditi na drugačiji način. Npr. donošenjem zakona ili uredbe kojom se radi "socijalne osjetljivosti i brige za umirovljenike" ima svake godine za Dan domovinske zahvalnosti svakom penzioneru isplatiti 100 kuna dodatka. Ovo bi po prilici trebala biti još jača socijalna mjera u očima građana jer garantira dugoročnost, donosi više predizbornih bodova, no ako unatoč toga vlast padne, nasljednicima na leđima ostaje socijalna kategorija i "stečena prava" koja se ne smije dirati, treba godišnje priskrbiti dodatnih 120 milijuna kuna koje nemamo, a to utječe i na gospodarstvo preko ionako mršavog proračuna. Netko je tako jednom izračunao da 100% ratni invalid treba ukupno 25.000 kn mjesečnih beneficija.

Prema sadašnjim aktivnostima Milanovićevi populistički potezi još uvijek spadaju u on "benignu" vrstu, što bi moglo značiti da on još snažno vjeruje da može dobiti izbore, ne stvarajući si preveliku populističku obavezu za sljedeći mandat. Oporba nema prednost raspolaganja državnim novcem niti izvršnu vlast pa populističke poteze sami ne mogu raditi. Mogli bi recimo napraviti nekakvu humanitarnu pomoć iz svoje stranačke blagajne, ali kad ne bi bili u minusu.

Milanović pažljivo bira svoje poteze, pa se vidi da HDZ ne pjeni puno oko oprosta dugova, zamrzavanja tečaja franka, pojeftinjenja plina i sličnog. Jer nije uputno u predizbornoj godini kritizirati nešto što građani podržavaju bez obzira na sve stručne analize. Građani razumiju kad nešto dobiju, ali ne razumiju zašto (gospodarski gledajući) to nisu trebali ili nisu imali iz čega dobiti. Niti ih je briga.

No da bi ipak naglasili kako se Milanović ponaša populistički, HDZ pronalazi druge detalje njegovih političkih aktivnosti, npr. "da je ručak u studentskoj menzi čisti populistički potez". Neš' ti poteza.

Na populističke poteze dirigirane s pozicije vlasti se ne može odgovarati na isti način iz oporbe. Svi mi znamo što Milanović radi, pa oporbi preostaju samo neke druge metode, ali mislim da im za sada baš ne ide najbolje. Dok Milanović pred izbore dijeli "dobro" interesnim skupinama birača, HDZ obećaje gospodarski program koji još nije gotov, a ako i bude gotov dat će rezultate za tek pet godina, a ako i bude dao rezultate, biračima obećaje korjenite reforme koje će svakako mnogima uzeti novac iz džepa. HDZ trenutno nema populističkog načina boriti se protiv populizma. Preostaje im jedino diskreditacija protivnika i unošenje pomutnje.

Što se tiče diskreditacije, pobijedili su Josipovića, koji bi im sad dobro došao kao "teret" aktualnoj vlasti. Na mantru o nečinjenju i nesposobnosti Vlade se polako lijepi patina jer mi ne pamtimo predugo. Pojavljuju se mršavi, ali ipak pozitivni rezultati, pomaže se socijalno ugroženima, SDP se s pravom poziva na još jedan mandat da završi posao jer im je 4 godine premalo, što je neki dan indirektno potvrdio i HDZ-ov bavarski gospodarski IFO stručnjak Hans Werner Sinn.

Za kraj je ostalo unošenje pomutnje. Aktualan je prilično prozirni spin o uroti Josipovića protiv Milanovića u korist Vesne Pusić i to 2013. godine. Kao da to nekog baš jako briga. Jednostavno je nevjerojatno da HDZ ovo ne bi iskoristio istog trenutka kad se pojavilo, i da su baš oni odbili "sudjelovati u prljavoj raboti". Nevjerojatno je da nas pokušavaju uvjeriti da priliku da sruše nesposobnog premijera s vlasti oni nazivaju prljavom rabotom. Govoreći u to vrijeme, 2013., da je u interesu naroda da premijer ode s vlasti jer radi štetu Hrvatskoj, zazivajući prijevremene izbore, neshvatljivo je da oni takvu priliku pucanja veze između Josipovića i Milanovića ne bi prigrabili i rukama i nogama, posebno u predsjedničkoj kampanji. Na to sve Karamarko ne zna ništa. Ali pretpostavlja da ako njegov tajnik to govori onda je valjda istina. Tako nije mislio za Prgometa.
S ovim se ne treba dalje baviti jer je to samo skretanje pozornosti, da ne kažem blamaža, jer nikoga ne zanima Josipovićeva navodna urota iz 2013. Ali je mnogima zanimljiv još uvijek nepoznati "gospodarski program u izradi".

Za to vrijeme Milanović uredno dijeli bombone, brutalno iskreno prikazuje svoju svijest o gospodarskim problemima nazivajući nezaposlenost elementarnom nepogodom i ugrozom nacionalne sigurnosti, ruča sa studentima, smješta predsjednicu u odgovarajuće članke Ustava, ignorira HDZ koji stalno priča o njima (uglavnom s obrnutom tezom da SDP zapravo stalno priča o HDZ-u, prozivajući ga za davno postizborno obećanje da to neće činiti) i najavljuje nove populističke poteze koje siromašni birači s nestrpljenjem očekuju. Politika je igra visokog rizika u kojoj su građani birači ali i samo promatrači. Milanović ide utabanom stazom provjerenom u svim dosadašnjim predizbornim godinama. I ne misli s te staze skrenuti.

Kako bismo se tek populistički mogli iznenaditi da taman pred same izbore Savska 66 odjednom uđe u Ustavni zakon a Matić, Glavašević i Nađ uz dobru egzistencijalnu kompenzaciju daju svoje mandate na raspolaganje.

Točka na "i".

6

Cogito

Komentari (11)


Odlično Cogito ! Mjera populistička i dugoročno korisna: za svako novorođeno dijete država daje po 10.000 eura jednokratno. HR treba 55.000 djece godišnje. To je 55 mlna eura godišnje. Izvor : uskratiti nevladinim udr. i uredu bivšeg PRH-a. Boljunac 0 0 0


Odličan članak ... kapa do poda. Panter 0 0 0


Ivo Sanader i njegova nasljednica Jadranka Kosor natvorili su HDZ-u veliko breme nevjerodostojnosti na pleća. HDZ mora uvjeriti birače da je očistio svoje redove od krimogenih elemenata i dobiva sve izbore ... što teško ali ne i ne izvedivo. Demon_Clean 0 0 0


Drugim riječima SDP nije politički bitna njegova politička uloga je samo da birači povremeno njime lupe HDZ po prstima kada HDZ zastrani. Dakle HDZ dobiva ili gubi izbore sam SDP je tu tek statist. Demon_Clean 0 0 0


@DC, možda nije nemoguće, ali će jako teško kad znamo da su izbacili samo jadranku kosor, a prgomet i martina dalić su sami otišli..nitko od njih nije znan kao "krimogeni element", oni s prijavama su još u stranci i praše kao da ništa nije bilo :) visitor 0 0 0

Analiza

Prvi preduvjet reformiranja: strukturne reforme vlastite pameti

04.03.2015. 19:53, Koliko smo, kao građani, doista spremni na reforme koje zazivamo?

Razgovaram i radim s puno mladih ljudi koji marljivo studiraju i žele steći svoje životno zvanje i znanje, te uglavnom nemaju vremena za politiku. Gotovo redom se izjašnjavaju "čim završim studije, odoh ja". Pitam ih zašto i očekujem odgovore tipa, ne može se naći posao, ako ga nađeš male su plaće, teško je živjeti... No iznenadio sam se. Mladi ljudi su spremni na borbu za bolji život, za svoj probitak, čak i za stvaranje uvjeta za to, ali odgovor se svodi na "zato jer ovo više ne mogu i ne želim slušati". Ti mladi su među prvima izrekli ono "i SDP i HDZ su jedno te isto, jedna politika, različite boje". Pokušajte pitati mlade koji su pred kraj svojih studija, što misle npr. o dopisivanju predsjednice i premijera. Njima je, u većini to potpuno neshvatljivo, tema koja bi trebala biti u cijelosti ignorirana jer nije ni bitna ni hitna i čisto je gubljenje vremena. Oni ne vide smisao niti svrhu ovakvog neučinkovitog prepucavanja koje ne služi baš apsolutno ničemu. Netko mudar bi ih uputio, "E, sinko, to ti je politika", na što bi bio odgovor "Dobro, i??? Wtf!".
A mi smo na analize skrivenih namjera, kršenje pravila lijepog ponašanja i stvaranje psiholoških profila potrošili dva tjedna. I još ne jenjava...

Te mlade doduše prvenstveno zanima kako će započeti samostalni život izvan roditeljskog doma, osnovati svoju obitelj i brinuti o njoj, zaraditi dovoljno da budu jednostavno sretni, a neki možda i da bi napravili vrhunske karijere. No, glavni razlog zašto ne vide Hrvatsku kao zemlju koja će im to omogućiti nije to što je Hrvatska u gospodarskoj krizi, što je u dugovima i što je trenutno slabih poslovnih mogućnosti, varate se.

Glavni razlog je to što ne vide istinski trud i što ne mogu shvatiti niti prihvatiti da hrvatska "politika", koja uključuje i vlast ali i biračko tijelo, umjesto da se zaista bavi gospodarstvom, da radi smislene kompromise i pronalazi rješenja i da promovira konstruktivni dijalog, zapravo 90 posto vremena i energije troši na nikome potrebna isprazna prepucavanja, ideološke podjele i prozivke, "chat" preko medija, gledanje u prošlost i nadmudrivanje tko ima "većeg".

Jedan politikom neopterećeni osamnaestogodišnjak smatra da je ovo razina dječjeg vrtića i nižih razreda osnovne škole koji su odrasle osobe davno trebale prerasti. On je rođen poslije svih ratova, poslije svih banovina i Jugoslavija, ima pristup internetu i informacijama i vidi da se u drugim zemljama živi drugačije i da se u njima cijeni rad i znanje. On ima razloga vjerovati u sebe jer otkad je rođen netko brine o njemu, završio je osnovnu školu, pa srednju, pa završava studije. On ima osjećaj da osobno neprestano napreduje i razvija se svjestan je da poslije studija započinje život u kojem će on svojoj djeci željeti omogućiti isto takav napredak. No isto tako vidi da je na tom mjestu znak "stop". On na razvoj situacije nema nikakvog utjecaja, a ne želi se baviti politikom, i tu je u pravu. Svaki novinski članak mu podiže kiselinu u želucu, dosta mu je "udara", "panike", "kaosa", "armagedona" i "apokalipsi" koji vrište s naslovnica na svakih 10 cm svježeg snijega.

Njemu izgleda kao da je politika u Hrvatskoj svrha sama sebi, glavna, jedina, bogom dana djelatnost kojom se u zadnje vrijeme bave svi, od pravih političara, preko "wannabe" političara do šank-političara. Teme te politike se vremenski protežu unatrag do stoljeća sedmog ali ne previše prema stoljeću dvadeset i drugom, politika je ušla je i u sport, i u kulturu, i u crkvu, i na gradske ulice i u obitelji. Jednoj svježe obrazovanoj osobi, koja je završetkom školovanja spremna uključiti se kao građanin u svakodnevicu jedne organizirane države i raditi, plaćati poreze, poštivati zakone, dijeliti dobro i zlo, odgajati svoju djecu, nije jasno zašto "mi matori mulci" nismo u stanju u dvadeset i pet godina kroz politikantske "igre prijestolja" organizirati vlastitu državu (za koju smo ginuli) na način kako smo si sami zacrtali Ustavom, Zakonima i vječitim snom o samostalnosti. Jedna je djevojka koja nije ni bila rođena 91. komentirala "trebalo bi nas biti sram". Oni koje znam, i na koje sam utjecao da nakon navršene osamnaeste ne ostanu u fotelji i da konzumiraju svoje biračko pravo, iskoristili su ga. Poništili su listić. Rekli su da je sve samo kazalište i farsa. Na "zašto tako misliš", rekli su otprilike "vi matori birate već 25 godina i ništa se nije promijenilo, samo je gore, izbori daju nemoguć izbor, svi su odgovori krivi". Mladi ne vjeruju da zaista želimo nešto promijeniti, jer smo uvijek protiv svega. Jedni su mi prijatelji rekli kako im se obratio sin, "Čujte starci, odlučio sam, idem u Švedsku, završio sam škole uz vaše odricanje i zahvalan sam, znam da ni vama nije lako. Slat ću vam nekakve novce iz Švedske, jer ovdje vam ne mogu pomoći, ovdje se još godinama neće ništa pomaći s mjesta."

Ovakva me vizija brine. Ako se mladi nastave udaljavati od nas "matorih" zbog nepokazivanja spremnosti na promjene, ostat ćemo ovdje sami dok se ne ugušimo u vlastitoj egoističnoj borbi za crvene i plave pravde i pravednosti, za lijevo i desno blagostanje.

Jesmo li mi spremni za promjene i reforme? Nismo. Još nismo. U bivšem sistemu postojao je sustav represije i verbalni delikt. Danas punim plućima uživamo u demokratskim slobodama i mogućnostima, čak štoviše danas naprosto "divljamo" sa svojim novostečenim pravima, popularno je biti protiv. Zašto smo protiv svega? Zato jer možemo! Zato jer nas to u teškom gospodarskom stanju ispunjava osjećajem moći. Možemo srušiti svaku ideju Vlade, svaku reformu, svaki gospodarski pomak. Imamo lažni osjećaj da izravno i demokratski upravljamo zemljom, a ne uviđamo da nam upravljanje ne valja. Zato jer želimo sve, a protiv svega smo. Lažno se osjećamo pobjednicima zato jer protivnike prikazujemo kao gubitnike.

Netko MORA reformirati našu državu, ma koliko se mi bunili. Ako ni jedna Vlada to ne zna, ili ne želi napraviti, jer nema dovoljno hrabrosti znajući da će zbog reformi izgubiti izbore, onda nam to treba (a i hoće) napraviti netko izvana. Već smo upozoreni na prekomjerni deficit, već smo upozoreni na mogući bankrot, već smo upozoreni na moguć grčki scenario, već nam je diskretno stavljeno do znanja da se ovo ne može dugo trpjeti, da nam je kreditna sposobnost "trash". A i sami znamo izmjeriti da nam BDP pada, da nam se omjer zaposlenih i umirovljenika izjednačava, da izumiremo kao nacija, da nas mladi, pametni i neopterećeni napuštaju jer ne znamo normalno razgovarati, da se zadužujemo svakog dana više, da smo rasprodali gotovo sve, da smo robovi, tješimo se da je Grčkoj ipak lošije nego nama.

Što se još treba dogoditi da shvatimo da do sada nismo nikad birali dobro (osim možda prvi put). Već 25 godina sve što kao birači radimo je da RUŠIMO. Rušili smo Tuđmana, rušili smo Račana, rušili smo Sanadera i Kosor, sada rušimo Milanovića, a uskoro ćemo, gotovo sam siguran, rušiti i Karamarka. Jer mi ne znamo drugačije. Protivimo se vjetroelektranama, protivimo se termoelektranama, protivimo se nafti iz Jadrana, protivimo se prodaji nacionalne imovine, protivimo se otpuštanju državnih službenika, protivimo se svakom investitoru, protivimo se svakom rješenju... Istovremeno bismo htjeli biti bogati, cijenjeni, prosperitetni, svoj na svome, s malim porezima, s velikom zaradom. Postoji izreka, ne možeš ostvariti promjenu na bolje, a ne mijenjati ništa. Dosezanje sna o blagostanju protivljenjem svemu i svačemu je ludost. Rezultat te ludosti je situacija u kojoj smo danas i na koju nas objektivno upozoravaju. Jedina prava i svrsishodna strukturna reforma je konačna promjena našeg načina razmišljanja. A to je način kojim ćemo prihvatiti da se nečega moramo odreći sad, ako želimo da nam dugoročno bude bolje, i da ubuduće odbijamo populističke poteze i da političari trebaju strahovati od nas, a ne mi od njih. To je reforma koju mora napraviti svatko sam u svojoj glavi, kako ne bismo dozvolili da nas netko prevari dvaput.

Hrvatsko društvo mora sazreti i odrasti jer je u zaostatku. Naša demokracija još nije izašla iz puberteta, a već joj je 25 godina. Nije čudno da su osamnaestogodišnjaci ozbiljniji od nas. Njima je muka od nas i našeg protivljenja svemu i svačemu, prebacivanja krivice, praznim trkeljanjima, muka im je od naše neozbiljnosti i neshvaćanja što je za ovu zemlju bitno, što je hitno, a što je nebitno. Sami smo krivi jer smo si suzili izbor na dvije strane od kojih ni jedna do sad nije bila dobra. Previše se teoretski bavimo politikom i političkom filozofijom. Imamo problem s kratkoročnim pamćenjem. Bolje pamtimo 1945. nego 2005. Nismo analitični jer ne vidimo da nas svi pozivaju na jedinstvo, a s druge strane nas dijele. Nismo pametni jer ponavljamo sve greške na kojima smo se opekli. Nismo odgovorni jer slijedimo iste loše puteve i držimo se istih loših navika. Nismo vjerodostojni jer po tko zna koji put ponovo vjerujemo onima koje smo već jednom rušili. Naivni smo jer uvijek nasjedamo na populizam izbornih godina. Pogledajmo današnje naslove portala i zapitajmo se, od koje će nam informacije u Hrvatskoj biti bolje.

Vlast u ovoj državi proizlazi iz naroda (barem bi trebala), a narod na žalost vidi dvije verzije Hrvatske i u prošlosti, i u sadašnjosti i budućnosti. Budućnost je takva da bi naše reforme mogle uskoro biti rukovođene iz drugih centara moći, EU ili MMF-a. Jer u svojoj ideološkoj pijanosti, zadužili smo se njima, umjesto da se otrijeznimo i shvatimo da Hrvatsku dugujemo svojoj djeci.

Jedino što smo donekle dobro napravili je da smo pristupili EU. To je našoj djeci otvoreno tržište rada gdje svojom političkom neopterećenošću, znanjem, odgovornošću i marljivošću mogu biti ponosni predstavnici svoje domovine. Tamo mogu preživjeti dok nas netko ne dovede u red.

A mi koji ostajemo, možemo se i dalje se igrati "potezanja konopa" između lijeve i desne Hrvatske te se tješiti s malo Krleže: "...kak bu, tak bu, a bu vre nekak kak bu..."

6

Cogito

Ocjene (11)


Respektira (9): VeNLO, ivan94, visitor, Boljunac, Panter, draxy, Analyst, siouxica, Alumnus


Slaže se (1): NikiPapalina


Ne slaže se (1): Laci


Komentari (14)


ali se može na mnoge, to je evidentno ako se pažljivo prate objavljene analize i komentari analiza. Čak se usuđujem reći da bi se od 'ekipe' barometra.hr mogla sastaviti pristojnija, bolja i pametnija vlada od svih dosadanjih vlada. A tek Laci 0 0 0


od svih onih koji sa simpatijamamprate barometar,he....ohohoooo ! Ne vjerujete ? Evo naprimjer prof. Igor Čatić bi bio sjajan ministar obrazovanja, Milan ministar gospodarstva, Boljunac ministar pravosuđa, itd...itd, zar ne ? Laci 0 0 0


Eh, da ne bi onog o EU kao dobroj odluci, stisnuo bih i 'slažem se'.Kad ljudi ne bi imali mogućnost naalaziti posao u EU, morali bi promijeniti stvari ovdje. Ovako im se neda zayebavati s tobožnjim političarima, tj kriminalcima u vlasti. VeNLO 1 0 0


@VeNLO, respekt za komentar, no nadam se, a i vidim po komentaru da si dobro shvatio lagani sarkazam o "dobroj odluci". No ipak, 25 godina odlučujemo u njihovo ime i ovo je jedina kakva takva poštena šansa koju smo im dali. Cogito 1 0 0


Kako god okrenuo, mi živimo u najbogatijem dijelu svijetu i jesmo najbogatiji u svakodnevnom življenju ma kako se to nama činilo lošim. Prirodno je da želimo bolje.A djeci bismo najviše dali kad bismo ZNALI, a kako ne znamo, daje im društvo,religija VeNLO 0 0 0

Analiza

Prvi preduvjet reformiranja: strukturne reforme vlastite pameti

04.03.2015. 19:53, Koliko smo, kao građani, doista spremni na reforme koje zazivamo?

Razgovaram i radim s puno mladih ljudi koji marljivo studiraju i žele steći svoje životno zvanje i znanje, te uglavnom nemaju vremena za politiku. Gotovo redom se izjašnjavaju "čim završim studije, odoh ja". Pitam ih zašto i očekujem odgovore tipa, ne može se naći posao, ako ga nađeš male su plaće, teško je živjeti... No iznenadio sam se. Mladi ljudi su spremni na borbu za bolji život, za svoj probitak, čak i za stvaranje uvjeta za to, ali odgovor se svodi na "zato jer ovo više ne mogu i ne želim slušati". Ti mladi su među prvima izrekli ono "i ... više >

6

Cogito

  • 9
  • 1
  • 1
  • 14

Analiza

Je li HDZ spreman žrtvovati mandat za Hrvatsku?

03.03.2015. 11:20, Osvoji li vlast, kakve gospodarske mjere i reforme možemo očekivati od HDZ-a?

Kako je na kapaljku počeo polako curiti najavljeni gospodarski program HDZ-a, koji se izrađuje u bavarskom institutu IFO, postaju jasnije neke činjenice. O nekim stvarima ne treba špekulirati:
- IFO je radio gospodarski program i savjetovao bivšeg njemačkog kancelara Gerharda Schrödera.
- Gospodarski program za oporavak države (bez obzira napravio li ga IFO, Syriza ili bilo tko drugi) predviđa i traži korjenite, strukturne i bolne reforme krivo postavljenog gospodarstva.
- Nakon pet godina u Njemačkoj su se vidjeli rezultati i Njemačka danas ima stabilno gospodarstvo.
- Gerhard Schröder je zbog tih reformi izgubio izbore.

Ne treba sumnjati da je vrli gospodin Hans-Werner Sinn stručnjak i da ima kredibilitet i rezultate. Sve njegove gospodarske strategije mogu biti točne, ali on je u poziciji da tek savjetuje i on osobno ne može popraviti ničije gospodarstvo. Da bi njegova rješenja bila provedena on treba političare koji će ih provesti.

Zato možda možemo reći da Sinn u teoretskom smislu nije izmislio ništa novo što već ne znamo. Čak i naši stručnjaci podržavaju njegove teze, ali naglašavaju da to treba netko provesti. Gospodarska reforma ne dolazi preko noći pa nas čak i sam Sinn pita "Imate li strpljenja?". Štovani gospodine, vjerojatno vam nitko nije odgovorio, ali – nemamo! Ovo je Hrvatska.

Mnogi će se složiti da je Kukuriku propustio kukuriknuti odmah na početku mandata i da su mnoge konkretne reforme izbjegli nastojeći zadržati socijalni mir te ostati u "kontaktu" s narodom. Nakon više od tri godine nemamo rezultate, iako neki smatraju da se oni naziru. Još nam fali dvije godine do onih pet koje predviđa Hans-Werner Sinn.

Nije naodmet pitanje, ako Sinn kaže da za njegov briljantni plan treba najmanje pet godina (odgovornog i nepopulističkog reformiranja), zašto mi u Hrvatskoj očekujemo da Milanović bude briljantniji od njega i da isto to napravi za tri? I zašto bismo trebali optimistično vjerovati da će i HDZ sve napraviti za četiri, ako dotle izdrži? Upravo zato jer mi nemamo pet godina strpljenja, a svoje nestrpljenje ćemo još jednom testirati unutar tih pet godina reformi.

Nakon tri godine ova je vlada proglašena nanjneuspješnijom vladom u povijesti. Ipak, bilo je ponešto uvođenja reda, sjetimo se Linićeve fiskalizacije koja je bila revolucionarna reforma koja je pod kontrolu stavila razne "gotovince" koji su uglavnom prodavali na crno. Digla se kuka i motika na Linića, na zadnjim nogama su bile kumice s placa i ugostitelji, no na kraju su svi ipak fiskalizirani, uključujući i moderne high-tech dimnjačare koji putem pametnog telefona pristupaju svojoj bazi korisnika i ispisuju fiskalizirani račun preko malog pisača obješenog za pojas. Ovakvi su prihodi su zbog fiskalizacije porasli i stavljeni su pod kontrolu. Danas se više nitko na to ne buni. Tko zna koliko bi još stvari Linić postavio na svoje mjesto da nije postao popularniji od premijera. Ovo je tek jedan primjer. Pri pokušaju da se državni aparat pojeftini skočili su sindikati državnih službenika i pobijedili. Kukuriku nije imao snage ni hrabrosti odrezati na tom mjestu. Uz dodatak stalnih kritika oporbe svi zadaci postali su teži za izvedbu. Kukuriku je trebao provesti ono što se provesti mora, pretrpjeti sve kritike u popratne socijalne efekte i možda bi rezultati danas bili vidljiviji. Možda bi izbore izgubili još uvjerljivije, ali Hrvatska bi bila bolja.

Problem je u tome što za provedbu gospodarske reforme treba najmanje pet godina, a to je u Hrvatskim uvjetima čak izrazito optimistična brojka, dok politika koja treba reforme provoditi ima mandat od samo četiri godine. Ova nas matematika prati od osamostaljenja. Jedna jedina prava prilika za Hrvatsku je bila dvomandatna vlast Ive Sanadera, koja je imala na raspolaganju čak osam godina u komadu, ali nije imala gospodarski program strukturnih reformi nego samo populizam i brojne privatne interese. Od ovih se osam godina u velikoj mjeri danas ograđuje i HDZ. Ni jedna druga vlast nije imala niti tih minimalnih pet godina za pokazivanje ikakvih prvih rezultata. Jučer je bilo na televiziji opet neko sučeljavanje, nisam zapamtio kad i gdje, no netko je iz SDP-a objašnjavao dosadašnje poteze i završio sa otprilike "prvi skromni rezultati našeg posla su se počeli pokazivati, zato nam treba još jedan mandat da bi posao završili". Dva mandata su osam godina. To bi trebalo biti dovoljno, s tim bi se čak trebao složiti i Hans-Werner Sinn. Ali, mi u Hrvatskoj nemamo toliko strpljenja. Netko je trebao Sinnu reći da nama treba program koji pokazuje rezultate u prvom četverogodišnjem mandatu. No to mu se vjerojatno nitko ne usudi reći, ako želi ostaviti dojam ozbiljnosti.

Uskoro po svemu sudeći na vlast dolazi HDZ, nabrijan na svoj gospodarski program. Jedino što im ide u prilog je da je program radio netko drugi i to netko tko je svojim savjetima podigao veliku Njemačku, iako će prešutjeti da je zbog tog programa njemački kancelar izgubio izbore.

Prvo s čim će se HDZ morati suočiti je nezadovoljstvo zbog neispunjavanja različitih predizbornih obećanja. Retorika prije i poslije izbora se razlikuje, to je politika, nije sporno i svi to svjesno znamo i prihvaćamo. A zatim kad krene gospodarski program i reforme, HDZ će morati preživjeti paljbu iz svih oružja. Nestrpljivi građani, organizirani u interesne skupine će zdušno podržavati bolne reforme, ali one u tuđem dvorištu. HDZ će pozivati na konsenzus, ali ga neće dobiti jer ga nisu niti do sad prihvaćali niti su primjerom pokazali kako bi konsenzus trebao izgledati. Zbog politike i vlasti, a ne zbog gospodarstva, oporba će im podmetati na svakom koraku. Branitelji će tražiti svoje, pacijenti će tražiti svoje, socijala će tražiti svoje, poduzetnici svoje, seljaci svoje, državne službe svoje...i svi će očekivati da se korjenito reformira sve oko njih, osim njih samih. Bolne reforme, ako ih bude, će moguće izvesti ljude na ulice, u borbi za svoja "stečena" prava, koja su iznad gospodarskih mogućnosti države stekli za Sanaderove vlasti kao potporu vrijednim glasovima. Nakon četiri godine, bude li HDZ slijedio savjete Hansa-Wernera Sinna, HDZ će postati najnepopularnija stranka ikad. A trebat će im možda još samo jedna godina da se pokažu prvi rezultati. Sudeći po sadašnjem strpljenju hrvatskih birača, neće je dobiti, ali ako ustraju u programu, Hrvatska će možda biti bolja ili barem spremnija za bolje. Tako se dogodilo i kancelaru Schröderu.

Gospodarstvo je političarima jedna strana medalje, ali do sad smo naučili da su spremni žrtvovati gospodarstvo radi ostanka na vlasti. I to je glavni uzrok naše sadašnje pozicije. Birači u Hrvatskoj nisu skloni sistematskom praćenju poteza vlade i razumijevanju složenog i nužnog procesa reformi. Birači očekuju opipljiv rezultat u svom novčaniku, sad, a ne za pet godina. Upravo su na taj način, dobivanjem novaca za npr. načelnike i administraciju općina s pet stanovnika, poticaja za poljoprivredu na zapuštenim poljima (unatoč kojima nam poljoprivreda nije funkcionirala), šakom i kapom dijeljenih mirovina i drugih beneficija, dobili taj novac, i stoga glasali za takvu vlast. Vlast je išla populistički naprijed, a gospodarstvo nazad. Oni koji oduzimaju prava ne valjaju.
Ovakav je scenario realan, jer mi nemamo strpljenja. Imamo svoju Hrvatsku već 25 godina i nismo zadovoljni kakva je. Obistinjuju se riječi s početka hrvatske samostalnosti, "Hrvatska će biti onakva kakvu je sami stvorimo".

Neki brkaju socijalnu pravdu s populizmom. Socijalna politika mora biti prilagođena gospodarstvu i davati maksimum socijalne podrške ugroženima, ali u skladu s postojećim gospodarskim resursima i potencijalima. Populizam s druge strane, su potezi koji prkose zdravom gospodarskom razumu i slobodnom tržištu. Populistički potezi koji se tiču novaca, su korak mali naprijed prema ostanku vlasti, a veliki korak nazad za cjelokupno gospodarstvo.

Gospodarski program strukturnih reformi (koji mijenja način na koji funkcionira cjelokupna vlast), pretpostavljam i onaj kojeg je promovirao Hans-Werner Sinn, ne ostavlja prostora za ikakve populističke poteze koji nanovo izjedaju postavljenu gospodarsku strukturu. A bez takvih poteza teško se ostaje na vlasti.
Stoga, možemo zaključiti da Hrvatskoj treba netko tko će biti voljan provesti ono bolno, ono što se mora, odrezati bolesne dijelove našeg društvenog tkiva, bez anestezije, ma koliko se taj dio bunio. No za takve poteze mora biti spreman žrtvovati svoj mandat, za plemenitu ideju boljitka Hrvatske države.

U HDZ-u znaju da budu li dosljedni reformama, smanjit će si popularnost jer strukturne reforme će dodirnuti svaku interesnu skupinu u Hrvatskoj. Reformiranje truleži i neučinkovitosti iz loše gospodarske prakse je uvijek korak nazad, da bi se došlo do zdravih temelja na kojima se može graditi nanovo.

Gerhard Schröder je to znao. Nakon što što je zemlju naizgled "unazadio" reformama socijalne politike i tržišta rada, njemački su birači izgubili strpljenje s njim. Ali, zato su njegovi nasljednici mogli krenuti naprijed. Gerhard Schröder je tako pod diktatom Hansa-Wernera Sinna, postao kolateralna žrtva njemačkog uspjeha i vjerujem da je bio spreman na to. Danas mu mnogi odriču zasluge za gospodarski uzlet njemačkog gospodarstva, jer uspjeh se nije dogodio za vrijeme njegove vlasti. On je samo odradio ono što se mora odraditi. I to u puno snažnijoj i strpljivijoj Njemačkoj nego što je to danas Hrvatska.

Možda je Hans-Werner Sinn umjesto da pita "Imate li strpljenja?", što je kao pitanje više usmjereno hrvatskim biračima, trebao pitati "Jeste li spremni žrtvovati ostanak na vlasti za uspjeh Hrvatskog gospodarstva?". Na konferenciji u Westinu su bili upravo oni koji su mu trebali dati odgovor, a i mi bismo ga rado čuli.

6

Cogito

Ocjene (12)


Komentari (10)


" i na kraju zato - jer će nakon svega izgubiti slijedeće izbore. Ja bih tome i takvome dao svoj glas istog trena. Biste li Vi ? " Gospon_Fulir 0 0 0


Jedino nisam sasvim siguran da će HDZ dobiti izbore, uz Bavarce ili bez njih.Njemačka ima skoro 80 mil stanovnika, Hrvatska 3,5 mil, zašto bi to nama trebalo 5 god kad smo minijatura, gospodarski i demografski? VeNLO 0 1 0


Imaš pravo Cogito, naše biračko tijelo još nije toliko zrelo da glasuje za program, već glasuju za stranku. I u nas nitko nije spreman dirnuti se u kANCEROZNO NARASLI javni sektor, pa zato gospodiniz Njemačke neće nam moći reći ništa pametno Laci 0 1 0


Imamo 429 opcina , 20 zupanija i 127 gradova. Oni zajedno potrose 24,8 milijardi kuna. godisnje. Da li mi sve to mozemo podnijeti? Ne. Tu su potrebne korjenite promjene. Odmah. Mirjana 0 2 0


Izvrsna analiza ! Jedna opaska: dubinske reforme će izazvati otpore, ali 1. one će biti nametnute iz EU i MMF, i 2. rezultati ne će izostati 4 godine i tada nastupiti tek u 5. godini. Rezultati će nastupat postupno i to od 1. godine dalje. Boljunac 0 0 0

Analiza

Je li HDZ spreman žrtvovati mandat za Hrvatsku?

03.03.2015. 11:20, Osvoji li vlast, kakve gospodarske mjere i reforme možemo očekivati od HDZ-a?

Kako je na kapaljku počeo polako curiti najavljeni gospodarski program HDZ-a, koji se izrađuje u bavarskom institutu IFO, postaju jasnije neke činjenice. O nekim stvarima ne treba špekulirati: - IFO je radio gospodarski program i savjetovao bivšeg njemačkog kancelara Gerharda Schrödera. - Gospodarski program za oporavak države (bez obzira napravio li ga IFO, Syriza ili bilo tko drugi) predviđa i traži korjenite, strukturne i bolne reforme krivo postavljenog gospodarstva. - Nakon pet godina u Njemačkoj su se vidjeli rezultati i Njemačka danas ima stabilno gospodarstvo. - Gerhard Schröder je zbog tih reformi izgubio izbore. Ne treba sumnjati da je vrli ... više >

6

Cogito

  • 8
  • 4
  • 0
  • 10

Analiza

Polukružni zaokret Tsiprasa: natrag na "prvi put"?

25.02.2015. 12:08, Što znači dogovor Grčke i EU? Je li Alexis Tsipras izigrao svoje birače?

Nakon pobjede Syrize u prezaduženoj Grčkoj, mnoge su oči bile uprte u ovu radikalnu ljevičarsku stranku koja je izbore dobila na krilima otpora protiv "represije" europskih kreditora. Grčki su birači željeli promjenu, a ona je došla u obliku koji je prilično uzburkao političke vode u Europi. Druge su zadužene zemlje pažljivo pratile kako će se razvijati situacija i kakvog će okusa biti Tsiprasov recept za spas svoje zemlje. Bogate zemlje su također pažljivo pratile Grčko hodanje po rubu, s prikrivenom brigom za svoj investirani novac pa i samu konstrukciju europskog političkog zajedništva. Po prvi put se pojavila opcija da jedna zemlja "možda" izađe iz eurozone. Po prvi put se pojavila ozbiljna prijetnja da će Europa morati mijenjati svoju politiku. Ipak od cijelog pokreta malih protiv velikih nije se dogodilo ništa. Smjela i zvučna Tsiprasova ideja i postavljanju vlastitih uvjeta Europi za rješavanje Grčkog duga, čak je i zaduženom Portugalu i Španjolskoj zvučala nedostižna, pa se njihov doprinos, koji je Grčka možda očekivala, sveo uglavnom na verbalnu podršku sličnih političkih opcija u tim zemljama. Grčka je u svojoj borbi ostala sama.

Vrijeme do 28. veljače je neumoljivo odmicalo, pomaka nije bilo, Grčkoj je prijetio bankrot, i grčka diplomacija je napravila jedino što im je preostalo, polukružni zaokret i vraćanje na prethodnu poziciju i to onu od prije parlamentarnih izbora.

Politika ima svoje retoričke alate, pa je slijedom događaja prema Tsiprasu, političaru, Grčka "pobijedila" u ovim mučnim pregovorima. Jer su oni tražili produljenje financijske pomoći i dobili su ga. Jer su oni dostavili svoj popis reformi koji im je prihvaćen. Jer su spasili Grčku od bankrota. Jer su uspjeli preimenovati kreditore u partnere, trojku u institucije. I na kraju dobili su 4 mjeseca vremena da malo promisle. Realno, ono što Tsipras mora sakriti od svojih birača, je da su jednako tako mogli do 28. veljače prihvatiti programe reformi prethodne vlade i bili bi na istoj poziciji. Možda čak i boljoj jer je prethodni program bio prihvaćen od EU "trojke" i imao je svoju dinamiku, a pridržavanje tog programa i uvođenje reformi svakako bi zbog kontinuiteta donijelo i kojekakve bonuse. A u ovoj "pobjedničkoj" verziji grčke agonije, Tsiprasa čekaju teška 4 mjeseca pritiska EU, dok "institucije" već lagano zveckaju financijskim okovima, da svoje okvirno navedene reforme detaljizira i počne ih polako uvoditi u Grčku svakodnevicu, kako bi možda za 4 mjeseca stvarno bio tek na poziciji gdje je bila prethodna vlada. Stoga će mu mnogi za četiri mjeseca prigovoriti da nije točno da je "kupio" vrijeme, nego ga je zapravo nepotrebno izgubio. Provođenje reformi će za njega biti teže nego bi to bilo za prethodnu vladu, jer je za pobjedu obećao nešto sasvim drugo, pa može računati na pojačani otpor.

Ekonomski analitičari u svijetu su gotovo jednoglasni - Grčka je kapitulirala. Grčki populizam je izgubio pred godinama njegovanom brutalnom kapitalističkom ekonomskom računicom. Toga su svjesni i u Grčkoj. Posebno političari iz oporbe, a i jedan dio njih u Syrizinoj vladajućoj garnituri.
Čuju se i verzije da politički, ekonomski i financijski europski mudraci priznaju Tsiprasu da je mlad političar, da je njihova Vlada relativno nova, te su sve skloni pripisati neiskustvu i nerealnoj ambiciji. Spuštanje u realnost ili "otrežnjenje" je uslijedilo kad je Tsipras shvatio da bez nastavka pomoći Grčka ne može funkcionirati. Grčka je tijekom mjeseca praktički nestajala i blijedila na europskom i svjetskom tržištu, banke su se zaustavile. Nakon što je promijenio odluku i prihvatio uvjete burzovni indeksi su poskočili za 10 "nečega" već u utorak. Banke su udahnule svježi zrak i popravilo im se raspoloženje. Na Tsiprasovu žalost i muku, a i na žalost svih nas, ako u državi banke nemaju moć, nastaje mrak. Takav je režim uspostavljen cijelom svijetu, ma koliko mi protestirali.

Tsipras je kao "treći put" poveo Grčku na jednomjesečno krstarenje burnim političkim vodama Europe. Na kraju se vratio u svoju nesigurnu luku. Dao je priliku moćnim kreditorima da pokažu svoje mišiće. Jedni imaju viška novaca kojima mogu mahati pred nosom, drugi mogu naštampati novaca koliko im treba, a treći kao regulativa implementiraju odgojno-obrazovnu politiku štednje i restrikcije kako bi vjerovniku ostalo dovoljno novca za vraćanje onim prvima. Uhodani mehanizam koji nije pravedan, ali koji je toliko ukorijenjen da je Tsipras zaista gajio tek iluzije da ga može prelomiti preko koljena.

Ovo nije podrška moćnim kreditorima. Ovo je samo dokaz brutalnog financijskog svijeta u kojem živimo. Mnoge zemlje žive iznad svojih mogućnosti. Jednostavno je doći do toga. Krediti velikih radi dostizanja standarda kojeg se kasnije teško disciplinirano odreći, a krediti ubrzo postaju sredstvo vraćanja kredita, a ne podizanja standarda.

Što dalje? Tsipras je napravio tek prvi beznačajan korak, čeka ga teških 4 mjeseca s neizvjesnim ishodom. Ali otvorio je i novi front. Morat će se boriti za naklonost grčke javnosti. S jedne strane mora povlađivati međunarodnim kreditorima, a s druge strane se od njega u zemlji očekuje nešto radikalno drugačije, jer to je obećao.

Grčka nije spašena. Grčka je pokušala napraviti nešto inventivno što još nitko nije, reći Europi, "hvala, možemo bez vas, igrat ćete po našim pravilima". Europa je s Tsiprasom dobila sjajnu priliku pokazati da to tako ne funkcionira, za primjer ostalima. Europski moćnici bi mogli reći "Hvala Bogu na Tsiprasu". Pa čak i da Grčka bankrotira i da nikad ne vrati svoje dugove, Njemačka bi kao najveći kreditor preboljela svoje ulaganje. Jer EK, MMF i ECB imaju o Njemačkoj puno bolje mišljenje (a slobodno bismo mogli reći "Njemačka ima vrlo dobro mišljenje o njima") nego o Grčkoj.

Pokazalo se da ne možeš tražiti kredit govoreći da ga nećeš vratiti, ne možeš tražiti financijsku pomoć a ne preuzeti obaveze, ne možeš zadržati euro, a izaći iz EU. I na kraju, ne možeš kasu napuniti tek radikalnom ljevičarskom retorikom. Tsipras je to izgleda shvatio u zadnji čas, a slijedom toga čak bi se moglo reći da je u nedostatku vremena napravio najpametnije što je mogao.

Što će na to reći grčki birači? Vrlo je moguće je da će mu oprostiti i podržati ga. Jer iako su tamo gdje su bili i prije, barem vjeruju da Tsipras ima drugačije ambicije nego baš slijepo i pokorno slušati svoje kreditore, te će i dalje Bruxellesom šetati "bez kravate". Možda im puno znači da se netko makar povremeno pobuni protiv "institucija" i da je više spreman prkositi "partnerima" nego povlađivati. Iako Grčka na Europskom pregovaračkom stolu ima gotovo isti tekst kao i ranije, grčki birači bi mogli reći da je Tsipras Europi uvalio i potpisao "svoje" reforme, njegove reforme su "njihove" reforme, a ne one koje je potpisala prethodna vlada. Možda im baš zbog toga ostaje malo više nade. Tko će koga reformirati, ako ne svoj svoga?

6

Cogito

Ocjene (9)


Respektira (8): deanmartin, TomoZD, Gospon_Fulir, VeNLO, visitor, siouxica, Laci, Alumnus


Slaže se (1): Laci


Komentari (9)


super uočeno..da se populizmom ne mogu vratiti dugovi i da se pretjerano junačenje pred kreditorima na kraju pretvori u suprotnost, i napravi više štete nego koristi visitor 0 0 0


@Cogito - dobro napisano. Nadam se da će hrvatski wannabe revolucionari i anarhisti (a i narod) iz ovog naučiti da se ne treba nadati čarobnom štapiću koji će riješiti probleme samo zato što bismo mi tako htjeli. Pouka za naše izbore. Gospon_Fulir 0 0 0


@VeNLO, slažem se, kupili su vrijeme i od EU će ga uvijek moći kupiti za dobre novce. No birači mu neće dati tako puno, jedan mandat eventualno :) Cogito 0 0 0


A možda i manje od jednog mandata: http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/371565/Nakon-bitke-u-Bruxellesu-i-Berlinu-Sirizu-docekala-bojisnica-u-Ateni.html Cogito 0 0 0


@Cogito - u pravu si, mislim da ulazimo u jedno sasvim novo doba, gdje ce gradjani traziti da se i ostvaruje obecano, i da vise nece imati ni miligram strpljenja. Gospon_Fulir 0 0 0

Analiza

Polukružni zaokret Tsiprasa: natrag na "prvi put"?

25.02.2015. 12:08, Što znači dogovor Grčke i EU? Je li Alexis Tsipras izigrao svoje birače?

Nakon pobjede Syrize u prezaduženoj Grčkoj, mnoge su oči bile uprte u ovu radikalnu ljevičarsku stranku koja je izbore dobila na krilima otpora protiv "represije" europskih kreditora. Grčki su birači željeli promjenu, a ona je došla u obliku koji je prilično uzburkao političke vode u Europi. Druge su zadužene zemlje pažljivo pratile kako će se razvijati situacija i kakvog će okusa biti Tsiprasov recept za spas svoje zemlje. Bogate zemlje su također pažljivo pratile Grčko hodanje po rubu, s prikrivenom brigom za svoj investirani novac pa i samu konstrukciju europskog političkog zajedništva. Po prvi put se pojavila opcija da jedna ... više >

6

Cogito

  • 8
  • 1
  • 0
  • 9

Analiza

Slučaj Drage Prgometa je intrigantan i izaziva posebnu konfuziju jer djeluje kao sabotaža iz srca oporbene stranke koja se samouvjereno sprema za dolazak na vlast. Dosad u hrvatskoj politici nije bilo slučaja da aktualni zamjenik predsjednika stranke javno iznosi stavove suprotne aktualnom predsjedniku stranke, a da se pri tome naizgled ništa politički katastrofalnog ne događa. Namjerno izbjegavam formulaciju da se radi o stavovima suprotnim stavovima cijele stranke, jer se ne može sa sigurnošću reći da je stav šutljivih članova stranke jedinstven. Moguće je da Prgometove stavove podržava još netko od stranačkih kolega.

Za koga u stvari igra Drago Prgomet?

Da igra za nekakve predizborne potrebe HDZ-a malo je vjerojatno, jer je teško pronaći ijedan razlog zašto bi HDZ pred izbore osmislio ovakav scenario. Zašto bi HDZ u svojim redovima instalirao ulogu koja će s visoke pozicije i to kroz medije plasirati ideje o prekidu prosvjeda branitelja u Savskoj i opominjati "pogrešnu" retoriku svog predsjednika? Kojim povodom? Za svaku insinuaciju nekakvog paklenog plana vodstva HDZ-a u kojoj Prgomet na ovaj način doprinosi njihovoj pobjedi bilo bi potrebno više mašte nego prosječni birač može dohvatiti. Osim toga Prgomet i Karamarko su u takvom odnosu da bi ovaj prvi teško radio uslugu ovom drugom. Dakle, za Karamarka – ne igra.

Igra li za SDP? Retorika koja bi se savršeno mogla uklopiti u SDP-ova razmišljanja može navesti i na ovaj zaključak no... Zašto bi to radio iz fotelje drugog čovjeka HDZ-a? Njegove vlastite izjave govore o tome kakav on želi HDZ, a i sama kritika Karamarkove "retorike kojom će pomoći ostanku Milanovića na vlasti" pokazuje da mu SDP nije ni blizak ni drag. Prgomet je HDZ-ovac ali i sam kaže da nije disident. Dosta rečeno. Dakle, za Milanovića – ne igra.

Iz visokih izvora HDZ-a stižu reakcije da Prgomet igra za Josipovića. Ovo je već zanimljivije. Ako SDP nije Prgometova stranka, a HDZ nije kakvog ga on zamišlja, što bi se dogodilo ako ga HDZ odbaci? Bi li se zaista pridružio Josipoviću u nekom "trećem pravom putu". O ovome bi se moglo špekulirati no zaista ne vidim neku specijalnu poveznicu između Drage Prgometa i Ive Josipovića. Nadalje, zašto bi, ako su ove teorije "visokih izvora" točne, Josipović navodno "požurivao" Prgometa da svojim izjavama uzrokuje svoje izbacivanje iz HDZ-a? Da bi izbacivanje bilo izgovor za pronalaženje drugog rješenja? Nema smisla, to nije Prgometov stil. On je dovoljno otvoren i direktan, bez kompliciranih igara.

Protiv toga možemo dodati još tri stvari. Prvo, zapravo ne znamo točnu koju igru igra i sam Josipović, drugo, ovakva vizija raspleta događaja dolazi iz samog HDZ-a i zvuči neuvjerljivo, i treće, Prgomet se na Hrvatskom radiju javno distancirao od Josipovića. Dakle, za Josipovića – ne igra.

Igra li za neku od drugih opcija "trećeg puta"? Vrijedi isto što je rečeno i za Josipovića, osim toga ostale treće stranke još nisu politički profilirane niti su njihovi programi imalo slični ičemu što je Prgomet izgovorio. Vjerujem da za ovo možemo čak i bez dodatnih argumenata reći ne, ne igra ni za njih.

Igra li za samog sebe? Možda da, jer do sad je igrao solo, ali s kojim ciljem? Iako donekle djeluje zaštićen od izbacivanja jer ga je birao stranački korpus, moguće je da inzistiranjem na ovakvoj "revolucionarnoj" politici, kontra Karamarka, zaista može izazvati svoje izbacivanje iz stranke, pod izlikom da svojim stavovima ne slijedi politiku stranke. Ako znamo što je stranačka stega onda to neće biti neko veliko čudo. Ali što nakon toga? Bude li izbačen iz HDZ-a zbog igre za samog sebe, nema ničega po čemu bi to bilo za njega dobro, i ničega što bi pokazalo kud bi ga to dovelo. Svi ovi scenariji su manjkavi.

Razmotrimo još jedan potencijalni scenario: namjera zauzimanja pozicije šefa stranke. Njegove izjave su u nekim medijima već dobile podnaslov "Raskol u HDZ-u". Vrlo blisko teoriji zavjere, ali s obzirom da su javni istupi HDZ-a ograničeni na tek nekoliko ljudi koji redom to opovrgavaju, konkretnije informacije iz HDZ-ovog korpusa o tome nema, vlada šutnja, pa se ne osjeća da ga bilo tko iz HDZ-a podržava u takvoj namjeri. Izgleda teško da bi s takvim niskim kapacitetom na poziciju šefa stranke kretao tako oštro. Ili?

Drago Prgomet je dokazani HDZ-ovac, drugi po rangu u stranci, ima legitimitet stranačkih birača, aktualnu Vladu smatra nesposobnom i želi je smjeniti, nije disident, branitelj je, brigadir. Čovjek na mjestu, ali očita marginalizacija njega kao političara navodi na pomisao i daje mu za pravo da svoje samostalne javne nastupe provodi zato jer ima motiv.

Zašto bi netko tko je biran od članova neke stranke na mjesto zamjenika predsjednika, prkosio svom na isti način izabranom šefu (koji ga uz to npr. godinama marginalizira), i to javno preko medija? Zašto bi stvarao zabunu i dovodio vodstvo stranke u situaciju da ga mora javno demantirati i ozbiljno promišljati o svojim potezima ako ne želi destabilizirati stranku, i to baš pred izbore? Kao motiv najuvjerljivije zvuči upravo da zamjenik predsjednika možda želi postati predsjednik stranke makar po cijenu političkog samoubojstva.

Je li to Prgometu prekipjelo dugogodišnje sjedenje na rezervnoj klupi, pa je odlučio je odigrati "all in"? Nedostatak medijski vidljive unutarstranačke podrške govori protiv toga, no na Hrvatskom radiju je Prgomet kaže: "Izaslanici na općem saboru nisu me izabrali da šutim. U stranci smo imali razdoblje kada su svi šutjeli. Tada smo izgubili izbore. Ne koristim javne nastupe da sebi podignem rejting. Ne mislim odstupiti od svojih uvjerenja jer se to nekome ne sviđa. Uvjeren sam da činim dobro i to će vrijeme i pokazati".

Zanimljiv je i odgovor na pitanje sprema li Karamarko Prgometa za premijera: "Predsjednik stranke mora biti i kandidat za predsjednika Vlade. Neprihvatljivo je da netko tko je na čelu stranke pokaže nedostatak političke snage da vodi državu." Ovaj britki odgovor se može shvatiti na dva načina ovisno o tome odnosi li se prvi dio odgovora na predsjednika Karamarka ili na "premijera" Prgometa i je li drugi dio odgovora obrana ili napad na Karamarka.

Otkud Prgometu hrabrost i uvjerenje da čini dobru stvar? S čime se poklapa njegov tajming? Protiv koga je usmjereno "plašenje da će Milanović ostati na vlasti ako Karamarko ovako nastavi"? Protiv Karamarka osobno? Istog onog koji Prgometa dugo izolira od svih zbivanja? Otkud Prgometu politički kapacitet za ovakav juriš? Ima li već političkog mentora ili tek nekom dovoljno važnom šalje političku poruku? Kome?

Pa, nismo zapravo još razmotrili trentno najjaču političku figuru od koje Hrvatska očekuje korijenite političke promjene.

Prgomet se pojavio na inauguraciji nove predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, ali nije došao s članovima HDZ-a, nego s prijateljem, i nije sjedio u prvim redovima. Zanimljivo je kako je odgovorio na pitanje što misli o inauguracijskom govoru nove predsjednice: "Snažno podržavam govor predsjednice Republike i želio bih da on bude temelj politike HDZ-a. Za sve moje javne istupe dosad, a koji su nailazili na razne kritike iz HDZ-a, mogu slobodno reći da su zagovarali iste vrijednosti koje je predsjednica promovirala. Nisam siguran da to isto mogu reći moji kritičari iz stranke."

Je li ga smetalo što nije bio u prvim redovima? "Važnije mi je bilo da sam sudjelovao na inauguraciji kandidatkinje koja je uvijek imala moju potporu." No, što je s prosvjedima u Savskoj? Dok Prgomet, ubrzo nakon pobjede Grabar Kitarović, samoinicijativno izlazi iz nametnute izolacije od stranačkih procesa i poziva na prekid prosvjeda u Savskoj, ona prosvjednike zove na Pantovčak. Prgomet o tome kaže: "Vjerujem da se ne razilazimo u potpori opravdanih zahtjeva. Pitanje je načina na koji će se ti zahtjevi realizirati. Podupirem rješavanje tih zahtjeva kroz institucije države, a i predsjednica je institucija."

Mogli bismo reći da je ova gotovo opipljiva retorička i političko-programska podudarnost vrlo zanimljiva. Zvuči nerealno da bi Grabar Kitarović u ovom trenutku bila Prgometova politička pozadina. On nije sudjelovao u kampanji Grabar Kitarović niti je pozivan na njene skupove. Na inauguraciji nije sjedio u prvom redu. On je unutar stranke marginalac. Ali je realno da Grabar Kitarović prati intervjue, izjave i reakcije, i da može prepoznati podršku i sukladnost svom političkom programu koji dolaze iz jedne izolirane ali relativno visoko pozicionirane točke unutar njene dojučerašnje stranke. Možda zbog toga Prgomet još nije izbačen iz stranke? Kako bi kao obrazloženje zvučalo da su njegovi stavovi, koji su deklaratorno sukladni inauguracijskom govoru Grabar Kitarović, suprotni stavovima HDZ-a? Možda su se, svjesni toga i u cilju ublažavanja tog dojma, u HDZ-u požurili Prgometa brzo svrstati na nekakav "treći put" i to, neuvjerljivo, baš na put Ive Josipovića.

Jučer na TV, Grabar Kitarović šeta Zagrebom, kupuje narcise, pozdravljaju je brojni građani, poklanjaju joj cvijeće. U jednom kratkom kadru prilazi starija gospođa i djelujući zabrinuto kaže: "Predsjednice, vidite nešto s tim Prgometom...da ne bi bilo nekakvih problema...".

A Grabar Kitarović uz osmjeh odgovara: "Radimo na tome..."

6

Cogito

Ocjene (6)


Respektira (6): Panter, siouxica, VeNLO, Django, visitor, deanmartin


Komentari (7)


Django, mi neki smo ispucali svoje teze..bilo bi izvrsno da malo opširnije razradiš ovu svoju koja je doista intrigantna..možemo li se nadati tvojoj analizi? :) visitor 0 0 0


@Django, zanimljivo zapažanje, ali iscrpio sam temu. Možda ti se bude dalo napisati nešto o tim verzijama :) Novih kuteva nikad dosta :) Cogito 0 0 0


Prgomet je svojim izjavama dematirao da je on tajno Karamarkovo oružje za parlamentarne izbore. I ja sam za to da se prekine s prosvjedima u Savskoj. Ne zato što bi bili neutemeljeni, nego zato jer su Kukurikavci neosjetljivi politički i moralno. Boljunac 0 0 0


Nije mi poznato je li Prgomet imao mogućnost sudjelovati u stranačkim raspravama o politici stranke. Ako jest, tada je tamo trebao govoriti. Ako nije, trebao je istupiti iz stranke pa -g ovoriti što ga je volja. Ovako se legitimirao kao diletant. Boljunac 0 0 0


odlična! siouxica 0 0 0

Analiza

Tko će prizemljiti "hrvatski svemir" - moramo li sve upropastiti?

19.02.2015. 11:46, Lika kao svemirska baza? Koliko je realan projekt S3 i što bi on donio Hrvatskoj?

Povezivanje Hrvatske sa svemirom našem povijesno orijentiranom mentalitetu zvuči kao znanstvena fantastika. To se vidi po dovitljivim naslovima kao "Hrvati u svemiru", "Ličani lete u svemir", "Hrvatska kao svemirska velesila". Ne izostaje ni dovitljivih zamisli poput "zašto hrvatska koza Blejka ne bi ušla u povijest kao i ruska Lajka". Koliko god nam ovo može biti simpatično, pokazuje samo razinu narodne i medijske neozbiljnosti koju iskazujemo prema ovakvoj potencijalnj najavi investicije. Kad misaono povežu ključne riječi svemir i lansiranje mnogi ljudi zamisle ogromnu količinu vatre, dima i prašine, crveni digitalni brojač, dok nekoliko kilometara dalje razdragani stanovnici plješću uživajući u laganom lokalnom zemljotresu, a u donjem kutu te zamišljene slike piše "Cape Canaveral, Florida – LIVE".

No kakav je to zapravo posao? U tragovima se vidi da netko ipak spominje i posao. Svemirski program, istraživanje svemira, podorbitalni letovi, mini sateliti, proizvodnja dijelova... S3 je mlada tvrtka koja je vizionarski zaskočila na komercijalni dio osvajanja svemira. S3 nema interes za slanje ljudi na Mars ili za izgradnju svemirskih stanica, baza na Mjesecu, ili istraživanje navodne crne rupe u centru galaksije. S3 želi biti komercijalni servis koji će dovoljno bogatoj ciljnoj skupini odvesti pokoji satelit u orbitu, ili povesti kakvog bogataša da vidi kako iz velike visine izgleda njegov kvart. S3 je ovaj posao procijenio na oko 240 milijardi US dolara do 2020.

Zanimljiv poslovni plan u koji bi S3 navodno htio uključiti Hrvatsku. Čak se već nalazimo na njihovoj karti svjetskih mjesta iz kojih će se moći poletjeti makar na "probni" Zero-G let, u kojem "već od" 2.000 eura (ima i varijanti od 5.000 i 50.000 eura) možete biti jedan od 40 putnika u specijalno pripremljenom Airbusu A-300, koji će vas voziti nebom 90 minuta na 10 km visine, a tijekom leta će napraviti 15-ak strmih parabola s visinskom razlikom od 3 km. U silaznim putanjama sretni putnici u "party zoni" moći će 20-25 sekundi osjetiti bestežinsko stanje, 15 puta. Bungee jumping za bogatije.
Podorbitalni letovi i postavljanje satelita u orbitu također započinje Airbusom A-300 kao nosačem, i sve skupa ima malo veze s svima dobrom poznatom tehnikom lansiranja ogromnim grmećim svemirskim raketama.

Dakle ovo je posao, ovo je investicija, i tehnički ide samo do "početka " našeg svemira, komercijalno.

Ono na što švicarski S3 nije računao, da Airbus A- 300, da bi poletio s Krbavskog polja, mora prije zadovoljiti neke "zemaljske" uvjete, jer ovo je hrvatska zemlja. Na stranu to što mi prvo ne shvaćamo zašto bi netko dao toliki novac da bi malo letio na velike visine i pročišćavao adrenalinske žlijezde dok vlada kriza i svijet je na rubu rata. Kao da bi nas to trebalo biti briga. No bitnije je tko u Hrvatskoj ima sluha za biznis, i tko je proučio listu sponzora i partnera Swiss Space Systems-a.

Bespuća državne birokracije

S3 će se ubrzo suočiti s izazovom. Moguće je da količina dokumentacije koju će morati pribaviti da bi ovdje legalno napravili ono što su zamislili, premašuje ukupnu količinu dokumentacije koju su pribavili do sad u drugim dijelovima svijeta. A da ne govorimo o brzini prikupljanja iste. Iskustvo nam govori da je investicijska klima u Hrvatskoj takva da su investitori tek izletnici koji se ovdje dobro natroše novaca da bi zatim nakon nekoliko godina podvijena repa shvatili da ili smo nesposobni ili ih ne želimo ovdje. Stoga je njihov plan kako će 2019. poletjeti prvi letovi na rub svemira iz Udbine samo račun bez krčmara.

Ekologija kontra biznisa

U sljedećem naletu naići će na ekološke aktiviste. Iako S3 tvrdi da je njihov program ekološki čist, u Hrvatskoj se ne pita njih. Ako pogledaju malo naše portale pronaći će da je aerodrom na Rabu propao zbog jedne ptice koja se gnijezdi na susjednom otoku. Ako onda zagrebu malo dalje, jer ih Rab ne interesira, njih zanima Udbina i Krbavsko polje, pronaći će da udruga BIOS vodi upravni spor protiv Ministarstva zaštite okoliša zbog vjetroelektrana oko Krbavskog polja. U dolini naime obitava 50 parova rijetke Eje livadarke.
Vjetroelektrane navodno plaše ptice, pa možemo zamisliti kako će se to odraziti na 140 decibela Airbusa pri polijetanju, nešto manje pri slijetanju i taxiranju, u dolini okruženoj planinama. Ekolozi još nisu skočili na noge, čekaju da državna birokracija napravi prvi potez, ako ga napravi. Ovdje ću samo ovlaš spomenuti svemirsko uništavanje tradicije zbog koje već brinu neki stanovnici Like. Svemir se nekako ne uklapa u njihov način života. No tko zna, možda se ponovo prisjete grba Udbine na kojem feniks izrasta iz plamenova.

Oružane snage i interesi velikih

S3 je bacio oko na bivšu vojnu bazu JNA sjeverno od Udbine, koja je nakon Domovinskog rata neiskorištena, tj, samo je dijelom iskorištena. No nije ovo prvi spomen o reinkarnaciji baze u nešto korisno.
Još 2006. postojali su interesi Izraela za proizvodnju bespilotnih letjelica, a u bazu su se zagledali i Rusi koji bi tamo imali helikoptersku bazu.
2012. je bilo očito da NATO ima neke planove, a u 2014. i su se planovi konkretizirali. No ništa se od ovog nije dogodilo. MORH za sada navodno nema pojma o projektu S3. Vrijedi dakle razmisliti. NATO za sada nema nijednu pravu bazu u Hrvatskoj, a vjerojatno je da nismo isključeni iz toga u nekom njihovom dugoročnom planu. Hoće li prije nego sve zaglavi u državnoj birokraciji, i prije nego ekološki aktivisti podignu tužbe, NATO reći "hvala lijepo, dobra vam je ideja, ali ovdje ne možete prelijetati, posebno ne s ruskim raketnim motorima u drugoj fazi lansiranja" . MORH nema pojma, ali moguće čekaju da im NATO kaže što bi trebali misliti. Želi li NATO ovu bazu za sebe, neće dozvoliti niti premještanje svemirske luke na drugu poziciju Krbavskog polja. To niti nije opcija, jer svemirski centar kraj NATO-ve baze nema kohabitacije, bio bi još bliže Eji livadarki, a izgradnja iz ničega bi bila skuplja.

Business as usual

Priča o zapošljavanju je u nas zanimljiva priča. Pitanje je koliko imamo vlastitih "svemirskih" stručnjaka koji bi mogli zasjesti u nadzornu sobu kako bi pratili namještanje satelita na točno određenu poziciju. Našlo bi se nešto posla za radnike koji bi prali svemirske autobuse od učinka onih kojima je "pobjeglo" za vrijeme bestežinskog stanja, donosili namirnice, kosili travu, pa možda bi posao našao koji obrazovaniji kontrolor leta ili pilot, te radnici koji bi proizvodili dijelove predviđene programom. Stručnjaci bi vjerojatno bili uvezeni. No ne radi se samo o tome tko će raditi u svemirskoj bazi. Radi se o tome da čovjek koji je spreman dati 50.000 eura za jedan ekskluzivni let ima novaca koje može potrošiti i na drugim mjestima, recimo u nekom ekskluzivnom hotelu na moru, radi se i o tome da je zarada ovog projekta potencijalno velika i da svakako može doprinijeti državnom proračunu. Neće ga napuniti, ali bi mogla biti u rangu s top tvrtkama u Hrvatskoj. A da ne govorimo o međunarodnom statusu i drugim stvarima, ako uopće marimo za to. Ovo je posao i ovo je investicija. Svemir će se u budućnosti približiti ljudima, S3 koristi slogan "Svemir za sve", ali to možda neće biti za nas iz Hrvatske.

Za kraj, mi propitujemo: Što će nama Hrvatima svemirski centar? Pa kakve veze ima što je svemirski centar, mogao bi biti i meteorološki centar, ili fakultet za svemirske znanosti, ili institut za proučavanje Eje dolinarke...treba ga dobro ispregovarati i osigurati da imamo koristi od njega. A zašto švicarci hoće taj centar baš u Hrvatskoj? Pa neće ga valjda na Floridi ili u Himalajama. Misle da ovdje mogu proći jeftinije, odgovara im geolokacija i klima Krbavskog polja, vide nekakvu početnu infrastrukturu, blizu su mora što odgovara njihovoj klijenteli. To je biznis.

Ideja je za pozdraviti i dobrodošla, ali ona ne ovisi o entuzijazmu S3. Ona prije svega ovisi o nama, s koliko ćemo ozbiljnosti prihvatiti investiciju, kako ćemo je ispregovarati i hoćemo li to napraviti na vrijeme. Dosadašnja praksa pokazuje da su izgledi mali. Volio bih da me razuvjere, ali ne zato jer ćemo postati "Hrvati u svemiru" nego zato jer ćemo konačno odraditi svoj posao na zemlji.

6

Cogito

Ocjene (9)


Respektira (8): Panter, VeNLO, visitor, IDujas, Django, Laci, Alumnus, siouxica


Slaže se (1): Laci


Komentari (10)


Svaki ozbiljni investitor angažira domaću konzultantnsku kuću koju obavezno vodi isluženi političar, da bi odradila sve poslove s dozvolama i podmazala gdje treba.Tako da dozvole nisu problem, kupe se.Nije problem ni naći mušterije u HR za letove:) VeNLO 0 0 0


Negdje prije sam zbog veličanja mašte i intuicije vs znanja/kapitala okarakteriziran kao filozof koji petlja i u ništa se ne razumije(@mdoresic).Medutim,nisam filozof već tehnička inteligencija.Profesionalno došao u kontakt sa S3/Cro i prije ovog sad RepopeR 0 0 0


Ovaj cinizam i humorom začinjeni odnos prema S3Cro je shvatljiv i posve opravdan(zdravorazuman),međutim ostaje doista razmisliti o ovome čemu govorim kao novim presudnim faktorima uspjeha.Upravo je ovo dokaz čega fali i ne samo kod nas. RepopeR 1 0 0


Stvar bi bila posve drugačija da ljudi znaju.Prof.S.D.Bosanac kao šef S3Cro je jedan od živučih Hrvataa najbliži nobelovoj nagradi. Vidite pod Nobel 96 za Kemiju. http://www.creative-science.org.uk/hwknobel.html RepopeR 0 0 0


Nastavak priče http://www.tportal.hr/biznis/kompanije/370478/Tko-su-ljudi-koji-zele-lansirati-satelite-iz-Like.html Cogito 0 0 0

Analiza

VIP uzvanici: poziv na inauguraciju ili na predavanje o državotvornosti?

16.02.2015. 12:56, Nakon inauguracije: Koji su prvi potezi kojima Kolinda Grabar Kitarović treba početi mandat?

Malo tko može osporiti da je inauguracijski govor Kolinde Grabar Kitarović bio pravi, državnički. To je govor koji će ostati zapisan u hrvatskim povijesnim knjigama. To je govor koji je svakom pažljivom slušatelju naslikao sliku Hrvatske kakvu svi priželjkujemo, Hrvatsku iz snova, jedinstvenu, zajedničku, bogatu, neopterećenu prošlošću... Skoro da čovjek požali što nemamo, ne polupredsjednički, nego predsjednički sustav. Ali, to je govor, slijede djela...

Kolindu Grabar Kitarović treba uzeti za ozbiljno. Medijski portali su nasjeckali cijelu inauguraciju na sastavne dijelove. U cijeloj euforiji probile su se i informacije koje nisu svima bile po volji. Prije svega, svojevrsni misterij, zašto su na važnim mjestima (VIP) sjedili ljudi za koje možda ne bismo htjeli da budu tamo i koji su čudna mješavina individualaca na koje javnost i mediji iz ovog ili onog razloga upiru prstom. Zašto su oni bili tamo i čime su to zaslužili? Možda zato jer to otvoreno pokazuje koga sve cijeni naša nova predsjednica, kako bi svima bilo jasno kuda Hrvatska ide dalje. To će svakako biti prvi zaključak Kolindinih protivnika. Ali to je tek je prva varijanta.

Druga varijanta koji treba razmotriti je nešto sasvim drugo, a to je namjera da joj i onaj Josipovićev milijun birača povjeruje da nam želi dobro i da je njezina vizija zajedništva stvarna. Poruke koje je svojim govorom slala diljem televizijskih ekrana  za mnoge su utopija. Naučeni na politički duopol teško možemo zamisliti nepodijeljenu Hrvatsku, Hrvatsku koja neće više živjeti u prošlosti, Hrvatsku koja se izgrađuje političkim konsenzusom.

Unatoč toj i takvoj nevjerici, razlog prisustva šarolikog VIP društva mogao bi biti i u jasnoj namjeri odašiljanja jedne snažne poruke upravo njima samima i onima koji ih na ovaj ili onaj način podržavaju, sa svim njihovim različitostima - "ja sam i VAŠA predsjednica".

Svi mi dobro čuli i "Hrvatice i Hrvati", ali ovaj put smo čuli  i toliko osporavano "građanke i građani" (na što su mnogi rekli "aha, evo ga na!"), dobro smo vidjeli sve uzvanike, u istom nepodijeljenom auditoriju, svjetske državnike i izaslanstva i domaće optuženike i osuđenike, aktivne i umirovljene političare, prosvjednike, bivše kreatore hrvatske politike, grješnike i svećenike, akademike i ridikule... Cijela šarolika ekipa koja nikad do danas nije bila zajedno na jednoj gomili, na ovako malom prostoru, niti je smatrala da je to moguće.  Svi su dobili pozivnice, jer im je trebalo biti nešto važno rečeno, pozvani su na predavanje o državnosti i državotvornosti.

Jesu li zarobljenici prošlosti čuli: "Pozivam sve nas u Hrvatskoj da ostavimo povijesti naše podjele i zablude. Samo zajedništvom cijeloga naroda možemo izgraditi bolju Hrvatsku. Natječimo se idejama, rješenjima i inovacijama, a ne povijesnim ulogama naših roditelja ili djedova. Ideološkim podjelama nećemo ostvariti bolji život, niti ćemo biti bolji ljudi. Samo ćemo produbiti stare podjele i stvoriti nove sukobe koji nikada nikome nisu donijeli dobro."

Jesu li pravi i lažni domoljubi čuli: "Ljubiti domovinu ne znači samo desnicu na srcu kad pozdravljamo našu himnu. Domoljublje nije samo nacionalni dres ili šal oko vrata kada nastupaju naši sportaši. Za ljubiti Hrvatsku nije dovoljno istaknuti zastavu na prozoru, niti je domoljublje samo osjećaj ponosa u dane naših državnih praznika kada se prisjećamo naših pobjeda. Domoljublje se izražava na mnoge načine, no ono što nam treba biti najviše pri srcu ponajprije je naše djelo na korist Domovini: naš rad, trud, znanje, izvrsnost, stvaranje, poštivanje zakona, odgoj djece, pomoć starijima, solidarnost prema potrebitima, briga za drugoga, međusobno poštovanje, lijepa riječ i gesta darivanja. Tko tako voli Hrvatsku, istinski je domoljub!"

Jesu li svi političari svih usmjerenja čuli: "Nalazimo se u trenutku koji traži široki nacionalni konsenzus oko ključnih pitanja. Nema ni prostora ni vremena za podjele."

Netko će reći da je ovo zadnje samo još jedna floskula, ali možemo se zapitati, ako je ovo otvoren poziv svim političkim strukturama na tako očiti smjer prema rješenju izlaska iz krize i općem napretku, smije li se možda bilo čije odbijanje sudjelovanja u "nacionalnom konsenzusu" zbog boje, predaka ili ideologije nazvati izdajom nacionalnih interesa?

Ovih nekoliko izvadaka iz govora i pretpostavka kome su upućeni, pokazuje kakav je težak posao pred Kolindom Grabar Kitarović.
Iako je Milanović njezin veliki i težak posao, i on je "dobio" svoj dio predavanja, sasvim sigurno će on biti prvi na ispitu i neće mu biti jednostavno. U to više nitko ne sumnja. Pa čak možemo vjerovati i u prijevremene izbore, ili možda ne, no na vlast se sprema HDZ, što dalje?

Dio govora o prekidanju podjela i prestanka okretanja prošlosti upropašten je već u vrijeme govora, zvižducima Josipoviću i Mesiću. Nisu ovdje bitni njih dvojica, bitno je to da oni koji skandiraju novoj predsjednici i obožavaju je kao kraljicu zapravo ne slušaju, pa ni ne poštuju što ona uopće govori. Omalovažavaju njen državnički stav kojim je ponudila rijetko viđenu stvar u hrvatskoj politici, a to je ruka pomirenja prethodnicima unatoč razlikama, opća pomirba, Tuđmanova ostavština. Jednako su zviždali svojedobno kad je Gotovina, heroj, rekao da je rat gotov i pozvao na okretanje budućnosti. Zahvaliti prethodnicima na doprinosu, koliko god mali bio, nije Ustavna obaveza predsjednika, to je samo dobra volja i i makar kulturna i civilizirana ljudska gesta koja govori nešto o karakteru onoga tko govori. Stoga ovakvo zviždanje nije upućeno samo Mesiću i Josipoviću, nego indirektno i novoizabranoj predsjednici, znak da neki ne mogu i ne žele prihvatiti plemenite ideje zajedništva, da te njene riječi ne poštuju, i da ne dijele njenu viziju. Pitanje je, bude li inzistirala na "zajedništvu i nacionalnoj pomirbi unatoč razlikama", jesu li ti isti, "nepomirljivi",  koji su danas zviždali bivšim predsjednicima, spremni kroz koju godinu razočarano zviždati i njoj. Dobro, bile su to emocije, a možda je bio i znak težine postavljenog zadatka.

Bit će joj teško jer se moramo zapitati jesu li čuli branitelji prosvjednici, i uzvanici koji imaju ili će tek imati posla s pravosuđem da istinski domoljub između ostalog poštuje hrvatske zakone. Nadalje bit će joj teško jer će netko trebati i Karamarku "boldati" dio govora o prošlosti, podjelama i zabludama, a isto vrijedi i za "mi-ili-oni" Milanovića i druge djelitelje.

Ako vjerujemo Kolindi Grabar Kitarović, ako vjerujemo da je bila iskrena, složit ćemo se sa svakom izrečenom riječi njene državničke vizije. No bojim se da su mnogi slušali samo one dijelove govora koji im odgovaraju, a makar su možda baš namjerno bili smješteni u prve redove i VIP ložu upravo zato da bi dobro čuli, pa možda čak radili i zabilješke, i da ne mogu reći "ne znam, to se mene ne tiče". Ako želi biti dosljedna onda radi vlastitog digniteta ne smije dozvoliti nikakve pogrešne interpretacije svog govora jer on je njen program, jasan i nedvosmislen. A to znači da će packe (u maksimalnom dosegu Ustavnih ovlasti) jednako morati dobiti svi koji nisu dobro slušali, svatko za svoj dio "neuklapanja" u njezinu viziju suverene, bogate i poželjne Hrvatske.

Težina ove pomirbene vizije je takva da Kolindi Grabar Kitarović možemo oprostiti što neće ići u Visoku, ono je bila predizborna kampanja. Ova obećanja su puno ozbiljnija. Uspije li dokazati da je dosljedna rečenom (i onima koji joj vjeruju i onima koji joj ne vjeruju), da može vratiti vjeru u politiku, onda neka slobodno ostane na Pantovčaku i neka joj mandat bude višestruko skuplji nego Josipovićev, jer za uspješno ostvarenje ovakve vizije to bi bila mizerna cijena.

Rečeno je što je rečeno, a ponašamo se kako se ponašamo. Najavljena je budućnost koja trenutno nema temelj u sadašnjosti. Kroz kratko vrijeme vidjet ćemo iskrenost ili neiskrenost ovih namjera, a u narednih 5 godina ostaje za vidjeti može li Kolinda Grabar Kitarović, bez značajnih ovlasti, ali svojom karizmom žene lidera i relativno čistom političkom prošlošću povesti Hrvatsku na dugo očekivani "zajednički put" na kojem je prisega protokolarna formalnost, a završetak govora je vizija:

"Hrvatska će biti bogata zemlja, jer ne postoji nijedan razlog da to ne budeŽelim jednoga dana svojim unucima pričati o vremenu kada smo, kao i u Domovinskom ratu, stali jedni uz druge u borbi za bolji život u Hrvatskoj i kako smo i tu bitku dobili. Jer mi smo pobjednički narod, postojan narod, vrijedan narod. Nema toga što mi ne možemo postići kad smo jedinstveni.

VJERUJEM U TE, ZEMLJO MOJA HRVATSKA!"

6

Cogito

Ocjene (11)


Respektira (10): RepopeR, Gospon_Fulir, Boljunac, Panter, ivan94, Django, siouxica, VeNLO, visitor, Alumnus


Slaže se (1): Analyst


Komentari (8)


Veliki respekt. Rečenicu "Skoro da čovjek požali što nemamo, ne polupredsjednički, nego predsjednički sustav." tek nakon dugog premišljanja nisam stavio u svoju analizu. Jer sam promislio što bi to značilo u nekim prethodnim mandatima. Django 0 0 0


A što se VIP gostiju tiče, mislim da je pozadina puno prozaičnija nego što se to želi prikazati. Jednostavno se radi o tome da je red zahvaliti se nekome tko je uplatio donaciju za kampanju. Bolje pozivnicom nego mutno sklopljenim poslovima. Django 0 1 0


Govor predsjednice Kolinde Grabar Kitarović treba razumjeti na pravi način. Treba razumjeti. prokužiti što je bilo u podtekstu, a što nije mogla niti smjela reći tom prigodom. O temeljno zadaći PRH pisao sam pred 6 godina. Dokidnje podjele naroda. Boljunac 0 0 0


Ali, kasnije sam pisao tome na kojim temeljima je moguće ostvariti tu zadaću. Da se sada ne izlanem, završit ću s ovim pitanjem. Možda o tome napišem analizu. Boljunac 0 0 0


Odlično napisano. Sjetimo se da su i farizeji samog Isusa prozivali da se druži i blaguje sa grešnicima i bludnicama. No on nije to činio zato jer odobrava to što čine, nego da ih obrati na pravi put (ev. po Luki, 15 poglavlje). Gospon_Fulir 0 0 0

Analiza

Bilo je dobro, sad je bolje, idemo dalje...

15.02.2015. 20:51, Barometar o Barometru: Što mislite o novoj tjednoj anketi?

Barometar je još mladi projekt, ali vidljivo stasa prema svojoj zrelosti. Svaka ideja je u svom početku uvijek takva kakva je, napravljena s dobrim namjerama i prema unaprijed zamišljenom konceptu. U ovih godinu dana moglo se sagledati gdje se otvara prostor za poboljšanja, a posebno stoga što se to radi u suradnji s korisnicima. Pohvala uredništvu zbog toga.

Ova klasifikacija anketnih odgovora je daleko bolja od prethodne i vjerojatno će dati relevantnije rezultate. Uvijek je moguće da će u kasnijem periodu biti još ideja koje sada možda nisu vidljive i to treba prepustiti vremenu. Barometar očito ne miruje i teži biti uvijek bolji.

Najveća prednost Barometra je što ovdje ljudi različitih političkih opredjeljenja aktivno kohabitiraju kroz međusobni pristojan i demokratski odnos uvažavajući tuđe mišljenje. Barometrove ankete to i pokazuju kroz, po meni, zavidnu objektivnost ocjenjivanja, što se vidi i na rezultatima. Povećanjem broja korisnika ovi će rezultati postajati još relevantniji.

Posebna vrijesnost Barometrovih anketa je u grafičkom prikazu distribucije glasova što izračunatoj prosječnoj ocjeni daje novu dimenziju (prosječna ocjena 5,5 može nastati od ekstremnih 1 i 10, ali isto tako od manje ekstremnih 5 i 6).

Na primjer, dok ovo pišem, inauguracijski govor Kolinde Grabar Kitarović u temi "Nakon inauguracije: Koji su prvi potezi kojima Kolinda Grabar Kitarović treba početi mandat?" ima relativno visoku ocjenu, a distribucija glasova pokazuje da je ovaj govor dobro prihvaćen bez obzira što su korisnici različitih političkih preferencija, radi se o svojevrsnom anketnom mini konsenzusu.

I svi drugi odgovori na Barometrovim anketama kroz grafiku distribucije glasova pokazuju da odgovori nisu ekstremno polarizirani isključivo najvišim i najnižim ocjenama (kako bi to očekivali u politički polariziranom okruženju), već pokazuju određeno promišljanje političku objektivnost. Postojanje svojevrsnih malim preferencija je normalno, ali je na barometru, u praksi, uravnoteženo.

Stoga vrijedi vjerovati da su i svi drugi rezultati anketa jednako objektivni i da će korisnici Barometra svoju objektivnost zadržati i nadalje.
To će svakako biti vrijedno pri ovoj novoj skali ocjenjivanja političara i stranaka.

Podrška uredništvu na daljnjem slušanju glasa korisnika i unaprjeđivanju Barometra. Ovo je pravo mjesto za sve koji žele i imaju što reći, a da se poslije ne moraju osjećati loše.

6

Cogito

Ocjene (6)


Respektira (6): Losonsky, Panter, visitor, draxy, Django, siouxica


Komentari (2)


tnx na osvrtu, ali ja bih ipak volio da rezultati po novome postavljenih anketa budu objektivniji nego prije :)..ne nadam se masovnosti već odgovornom pristupu anketama onih koji se u politiku razumiju..kvaliteta, a ne kvantiteta :)) visitor 0 1 0


naravno da ne masovnost, 30 objektivnih je bolje od 20 :) Cogito 0 0 0

Analiza

Bilo je dobro, sad je bolje, idemo dalje...

15.02.2015. 20:51, Barometar o Barometru: Što mislite o novoj tjednoj anketi?

Barometar je još mladi projekt, ali vidljivo stasa prema svojoj zrelosti. Svaka ideja je u svom početku uvijek takva kakva je, napravljena s dobrim namjerama i prema unaprijed zamišljenom konceptu. U ovih godinu dana moglo se sagledati gdje se otvara prostor za poboljšanja, a posebno stoga što se to radi u suradnji s korisnicima. Pohvala uredništvu zbog toga. Ova klasifikacija anketnih odgovora je daleko bolja od prethodne i vjerojatno će dati relevantnije rezultate. Uvijek je moguće da će u kasnijem periodu biti još ideja koje sada možda nisu vidljive i to treba prepustiti vremenu. Barometar očito ne miruje i teži ... više >

6

Cogito

  • 6
  • 0
  • 0
  • 2