Reputacija 3

S godinama i slova vidiš bolje kad tekst odmakneš.

  • Bodova 78.4
  • Analiza 11
  • Ocjena 99
  • Anketa 49

Analiza

Kako su Prgomet i Petrina postali jedini gubitnici ovih izbora

21.12.2015. 01:14, Tko dobiva a tko gubi HDZ-ovim izlaskom iz pregovora o formiranju vlade?

Postizborna sapunica još uvijek traje i sve današnje analize mogu već sutra biti potpuno promašene. Dramatični obrati se nižu iz epizode u epizodu, a broj epizoda se iz dana u dan povećava. Jesmo li odgledali osmu od deset, ili će ih biti jedanaest, dvanaest... a možda je već i sezona II u pripremi?

Rezime dosadašnjih epizoda se može i preskočiti. Dinamika dešavanja je takva da se nemamo  potrebe vraćati onome od jučer, jer pred nama je novi dan, s novim scenarijem koji se užurbano piše.

Kako stvari trenutačno stoje, Tomislav Karamarko je rekao NE. Ne priznaje tripartitnu vlast i odriče se sudjelovanja u njoj. Pošteno i dostojanstveno, premda smo to očekivali od njega još u drugoj-trećoj epizodi. Relativni pobjednik izbora povlači se visoko uzdignute glave, nadajući se da će mu to dati toliko potrebne bodove za rast rejtinga u vlastitoj stranci. S par već standardnih fraza o onima koji ne vole svoju domovinu, lako će se iskupiti kod svoje glasačke baze. Vratit će im ponos i vjeru u ispravnost samo njihovog puta. Ako se situacija još dodatno iskomplicira, novi izbori su mogućnost za Tomislava Karamarka i HDZ. Dakle, relativni pobjednik izbora se i dalje može smatrati relativnim pobjednikom.

Zoran Milanović i SDP su, unatoč manjem broju osvojenih mandata, također relativni pobjednici izbora, samim tim što HDZ nije apsolutni pobjednik. Svojim pristajanjem na sve uvjete MOST-a, Zoran Milanović se DOBROVOLJNO odriče funkcije premijera za „dobrobit“ Hrvatske, što mu može dobro doći i donijeti bodove u eventualnoj utrci za novu raspodjelu glasova. Ako i ne dođe do novih izbora, on će se već pobrinuti da se održi na vlasti i bez premijerske fotelje. Dakle, Zoran Milanović, koji sebe od prvog dana smatra pobjednikom, u biti i jeste pobjednik.

A što je u svemu tome Božo Petrov? Dakako je i Božo Petrov pobjednik ovih izbora. S osvojenih (i neočekivanih) devetnaest mandata on je katapultiran u pobjedničku orbitu. Očekivalo se da će Božo i njegov MOST biti lak plijen. Udice se zabacivale i s desna i s lijeva, neki se i upecali, ali Božo nikako. On i njegovih četrnaest „hajduka“ tjeraju po svom. Reforme i tripartitna vlast, od prvog, do ... skoro zadnjeg dana (još ne znamo koliko će biti epizoda). Bio je blizu, posve blizu, da se upiše kao apsolutni pobjednik, ali mu je Karamarko osujetio plan i sada mu ne preostaje ništa drugo, nego da se zadovolji relativnom pobjedom. On može i dalje biti „čist“, jer je pokušao sve ono što je obećao, a ako uz pomoć SDP-a i uspije provesti neku od svojih reformi, bit će na istom - napadan i svima kriv, ali će bar znati da je pokušao... Od novih izbora MOST nema što očekivati. Njihov „zvjezdani trenutak“ se neće ponoviti u drugom pokušaju.

Dakle, ako se cijela priča privede kraju u ova dva preostala dana (do 22. 12.), s Karamarkom ili bez njega, svi mogu biti zadovoljni svojim relativnim pobjedama. Osim Prgometa i Petrine, koji su svoje karte bacili na stol i prije nego li je igra započela. Jedini stvarni gubitnici koji nemaju šansu ni u jednoj od mogućih kombinacija. Prokockali i vlast i čast...           

4

Analyst

S godinama i slova vidiš bolje kad tekst odmakneš.

Ocjene (10)


Respektira (9): Dirk15, sufit, Zenga2, Kokach, Django, Losonsky, siouxica, BorisTraljic, Alumnus


Ne slaže se (1): 25731


Komentari (8)


I da... Petrina i Prgomet će doći na svoje kad krene scenarij 'LIBRA'. Itekako su dobitnici već time što će ostati u Saboru. Prgomet napokon mirno spava. Alumnus 0 0 0


Kratko i jasno! I vjerojatno točno u ovome svijetu gdje "stalna samo mijena jest". Slažem se s Alumnusom da bi i Prgomet i Petrina mogli s vremenom ispasti "relativni pobjednici". Pamtit ćemo mi MOST, imamo vlast kakvu zaslužujemo. Ni bolju ni lošiju BorisTraljic 1 0 0


to da most ne može ponoviti uspjeh tek treba dokazati... Dirk15 0 0 0


@Dirk, da bi BP ponovio uspjeh morao bi već danas odlučno istupiti i objaviti prekid svih pregovora . Zahvaliti se SDP-u , priznati neuspjeh, ali ostati dosljedan. Svako daljnje produžavanje pregovora umanjuje njegove šanse na ponovnim izborima. Analyst 0 1 0


Jesu li Petrina i Prgomet gubitnici, moglo bi se raspravljati. Ako jesu sigurno nisu jedini. Poznam još jednog. Ja. I ne osjećam se u tome usamljen. Našlo bi se par milijuna meni sličnih. Potrošeno vrijeme, novac, izgubljena nada,.... 25731 0 1 0

Analiza

Ni ekskluzivno pravo na rast Hrvatske, ni monopol na domoljublje

15.12.2015. 11:32, Bi li imenovanje nestranačkog premijera nove vlade bila prijevara birača?

Proći će i ovo. Hrvatska će imati Vladu. Prije ili kasnije. Na ovaj ili onaj način. Teško je zamisliti da bi država mogla ostati bez onih koji bi željeli njom vladati. Uvijek će se naći netko. A naći će se i način za ono što se želi, kao što se nalaze i razlozi za ono što se ne želi.

Do sad smo se naslušali razloga zašto nešto nije dobro, nije realno, nije moguće, nije želja naroda, nije sukladno demokratskim principima... Uvjeravajući nas u opravdanost svojih razloga protiv, intenzivno rade na pronalaženju načina da provedu ono što žele. I to je uredu, legitimno pravo svih sudionika u demokratskim procesima, sve dotle dok nije u suprotnosti sa zakonskim regulativama pravne države.

I dok se politički akteri i javnost bave „razlozima i načinima“, rijetko se tko bavi uzrocima. Zašto je Hrvatska dovedena u ovu situaciju? Zašto nije moguć dijalog između dvije najveće političke stranke? Zašto nije moguć konsenzus oko onih pitanja koja su od vitalnog značaja za prosperitet Hrvatske i njenih građana? Što će se desiti u narednih pet, deset, dvadeset godina? Ima li Hrvatska dugoročnu strategiju razvoja ili se strategija mijenja svako četiri godine i prilagođava trenutnom omjeru političkih snaga?

Podijeljenost hrvatskog biračkog tijela na „lijeve“ i „desne“, otjelovljena u SDP-u i HDZ-u, te  potvrđena izbornim rezultatima, kako na predsjedničkim, tako i na parlamentarnim izborima, je posljedica sustavnog kreiranja antagonizama u Hrvatskoj, za što su zaslužni i jedni i drugi. Teško je reći tko više, a tko manje, tko je prvi počeo, tko je napadao, a tko uzvraćao. Koliko god bilo jasno da za rat (kao i za ljubav), treba dvoje, toliko je opasno izjednačavati jedne s drugima, jer to podsjeća na izjednačavanje „krivca i žrtve“ što u našem političkom kontekstu odmah biva proglašeno izdajom Hrvatske. Ukoliko se, pak, bavite kritikom i jedne i druge strane ponaosob, onda vas i jedni i drugi nastoje diskvalificirati. Sva snaga njihovog nejedinstva se okrene protiv vas i nemate šansi da uspijete u svojoj nakani.

I tako plivamo svi skupa u istom mulju, podijeljeni na „nas“ i „njih“, ali nećemo priznati da nam najveći problem nisu „oni“, već ovaj mulj oko nas, jer su, po definiciji, upravo „oni“ krivi za njega.

Da bismo se izvukli iz mulja, kako „mi“, tako i „oni“, trebamo si uzajamno pomoći, ili čekati da dođe netko treći tko će nam pružiti ruku. Ali, nas je puno, i teško da nas pružena ruka može sve spasiti.  Nemamo izbora. Mulj je sve dublji i mi svi skupa tonemo. Valja nam se zajednički organizirati ako se mislimo spasiti. I mi i oni. Nikakva nam tu ideologija ni svjetonazor neće pomoći.

Apsurdno je pozivati se na „svjetonazorske“ odrednice i postavljati svjetonazorske kriterije, kao model jednog društva. Svjetonazor je odnos pojedinca prema okolini te njegov pogled na svijet.

Pitanja od državnog značaja i odluke koje treba donijeti u cilju funkcioniranja društva i države, a koje se baziraju na svjetonazoru onih koji ih donose, trebalo bi u najvećoj mogućoj mjeri donositi konsenzusom vlasti i oporbe, ma tko bio na vlasti. Nije teško pobrojati koje su to odluke. Nema njih ni toliko puno kao što se to želi prikazati. Treba ih demistificirati i naći način kako da se pomire krajnosti. A to se može samo suradnjom i kompromisom.

Do sada u Hrvatskoj nije bilo suradnje između SDP-a i HDZ-a na državnoj razini. Takvo ponašanje je neodgovorno i nedopustivo. Država se ne može cijelo vrijeme povijati kako vjetar puše. Bez obzira tko u konačnici osvoji vlast i koji vjetar zapuše, postoje državni i nacionalni interesi, koji bi se morali rješavati bez utjecaja dnevne politike, jer o njima ovisi prosperitet Hrvatske promatrano na period duži od mandatnog.

Nitko nema ekskluzivno pravo na rast Hrvatske niti monopol na domoljublje. Domoljublje treba jačati jačanjem zajedništva, a ne isključivošću i nametanjem samo svojih rješenja. Hrvatsku treba graditi kompromisom, po principu „i mi i oni“. Hoće li put k tome biti prihvaćanjem tripartitne vlasti i izborom nestranačkog premijera, novim izborima ili nekom trećom opcijom, nije najbitnije. Bitno je da se nađe način da Hrvatska „raste“ u stvarnosti a ne samo u frazama i političkoj retorici.  

Tko to shvati i prihvati, taj je pobjednik, ne samo ovih izbora, nego i neke buduće Hrvatske. A glasači će to prepoznati i nagraditi povjerenjem, kad tad.

4

Analyst

S godinama i slova vidiš bolje kad tekst odmakneš.

Ocjene (7)


Respektira (7): Zagi2015, Dirk15, sufit, 5none5, Alumnus, siouxica, Laci


Komentari (1)


Analyst, dobar tekst , koji samo zorno pokazuje s kakvim tipovima ima posla u politici. Pa Zoki je totalno izgubio sposobnost razumnog razmišljanja, kada tvrdi da ima neki "legimitet", a 2/3 glasača ga ne žele ni vidjeti, pa nisu glasali za njega Laci 1 0 0

Analiza

Pregovori MOST-a s HDZ-om i SDP-om su pri kraju i uskoro možemo očekivati rasplet. Koja od mogućih alternativa će prevagnuti, ostaje da se vidi. A ponuđene alternative su:

- HDZ i SDP će prihvatiti prijedlog MOST-a o zajedničkom provođenju reformi i pristati na formiranje reformske vlade u koaliciji te tri stranke. => Pobjeda MOST-a 

- HDZ će pristati na prijedlog MOST-a o zajedničkom provođenju reformi i pristati na formiranje reformske vlade u koaliciji HDZ/SDP/MOST, a SDP će prijedlog odbiti. => Pobjeda HDZ-a ako MOST prihvati koaliciju s HDZ-om 

- SDP će pristati na prijedlog MOST-a o zajedničkom provođenju reformi i pristati na formiranje reformske vlade u koaliciji HDZ/SDP/MOST, a HDZ će prijedlog odbiti. => Pobjeda SDP-a ako MOST prihvati koaliciju sa SDP-om 

- HDZ i SDP će u cijelosti odbiti prijedloge MOST-a. => Ponovni izbori 

- HDZ i SDP će parcijalno prihvatiti prijedlog MOST-a i složiti se oko provođenja reformi ali neće pristati na formiranje reformske vlade u koaliciji HDZ/SDP/MOST. => Ponovni izbori

Božo Petrov i ljudi okupljeni oko platforme MOST su postavljeni pred težak zadatak. Kako uspjeti u realizaciji svojih ideja za koje su dobili podršku značajnog broja birača, a istodobno ostati dosljedni principu nekoaliranja opredjeljivanjem za samo jednu opciju? I vuk sit i ovce na broju je teško ostvarljiv cilj i za iskusnije od MOST-a. U ovoj jednadžbi nema nepoznanica, ali se ipak ne može riješiti jednostavnim algoritmom. Idealizam Bože Petrova u sudaru s okorjelim materijalizmom i vladajućom paradigmom u političkom sustavu teško da će ostati neuprljan, ako se MOST opredijeli da participira u ponuđenoj vlasti.

U politiku se može ući iz idealizma, ali se u njoj ne može ostati nevin. Nevini se ili obeščaste do mjere koja je potrebna da ih politička elita prihvati, ili se iskoriste za jednokratnu uporabu i odbace.   

Sudbina MOST-a i pojedinaca koji ga čine je još uvijek u njihovim rukama. Prihvaćanjem parcijalnih ponuda na uvjete koje su postavili, gube svoj suverenitet i integritet, te time i mogućnost da upravljaju svojom sudbinom. Dakle, MOST ima samo jednu opciju, ako želi uspjeti ostvariti povjerenje koje su mu birači dali – ići na sve ili ništa, što vjerojatno znači - ponovni izbori.

SDP i HDZ (u koaliciji?) se već pripremaju za ponovne izbore vođenjem zajedničkog rata protiv MOST-a. Za sad se taj rat vodi preko posrednika, jer se još i jedni i drugi nadaju sklapanju ekskluzivnog pakta s MOST-om, no ako do toga ne dođe, rat će biti totalni, vođen svim sredstvima i do konačnog uništenja MOST-a.

Glasači su, davanjem podrške MOST-u, stvorili uvjete za paradigmatski pomak u hrvatskoj politici, ali to nije dovoljno i za stvarne promjene. Koliko god to neki htjeli zanemariti, ipak se većina glasača opredijelila za već viđeno. Ako MOST ne poklekne i ne pristupi koaliciji  s jednom od dvije pregovaračke strane, mora biti svjestan da će se velika glasačka mašinerija pretvoriti u artiljeriju usmjerenu na rušenje MOST-a. Hoće li MOST odoljeti navali nadmoćnijeg neprijatelja, i izaći na ponovljene izbore kao MOST, teško je predvidjeti, jer se o pojedincima koji stoje iza zajedničke platforme ne zna dovoljno.  

Snaga MOST-a i njegova kompaktnost se mjeri onom najslabijom karikom. Koliko slabih karika poput Prgometa još ima u MOST-u, ostaje da se vidi. Ali ako odole iskušenjima i opstanu, onda će ih glasači nagraditi. Ako ih i ne nagrade, onda će opet ući u povijest kao oni koji su pokušali. A nekad je i to dovoljno.

„Ako je to što si našao načinjeno od čiste tvari, nikad neće istrunuti. A ti ćeš se jednom moći vratiti. Ako je to bio samo blistav trenutak, kao pad kakve zvijezde, onda nećeš ništa naći kad se vratiš. No znat ćeš da si vidio prasak svjetlosti. A već je i samo to vrijedno.” (Paulo Coelho: Alkemičar)

4

Analyst

S godinama i slova vidiš bolje kad tekst odmakneš.

Ocjene (6)


Komentari (15)


..mentalne katarze hrvatskog drustva. To je u ovom trenu najveci dobitak, cak i veci od reforme A ili B. Tko to ne razumije, promasio je poantu ovog trenutka. Gospon_Fulir 0 1 0


@BT MOST je na javnu scenu ušao zahvaljujući SDP-u koji mu je u kampanji otvorio vrata državnih medija, kako bi HDZ-u oduzeo glasove. B Petrov je osvojio simpatije dijela javnosti, koja je sita isprazne retorike i jednih i drugih, pa bira treću... Analyst 0 1 0


.. dakle, ne radi se o "idolopoklonstvu", zašto ne dati šansu nekom novom? Pa što i ako korigira reforme? MOST nije pripremljen na ovo i nema jaku "infrastrukturu", ali to se da srediti i poslije. Po čemu su drugi bolji? Samo po jakoj infrastrukturi Analyst 0 0 0


politika je bila i ostat će umjeće mogućeg, po mom sudu ako se Most ne zbroji i ako ne uđe u izvršnu vlast, pokazati će kobnu neozbiljnost, jer da bi Hrvatska napredovala, reforme se moraju postepeno inducirati u tkivo ili SDP-a ili HDZ-a Jung-fu 1 0 0


S dobrim dijelom zaključaka analize se ne slažem, a izdvojio sam dva komentara - dao plus. Ako dospijem vratit ću se toj temi i napisati dodatnu analizu. Posebno mi je bla inspiratvna jutrošnja emisija (1. 12.) "U mreži prvog". Temeljni poblemi ? Boljunac 1 0 0

Analiza

Francuska je u ratu! – izjavio je predsjednik Francoise Hollande, nepuna dva dana nakon terorističkog napada na Pariz.

Sličnu izjavu dao je George W. Bush nakon 9/11 i znamo što se desilo poslije. U svjetlu svega što se dešavalo od američkog proglašenja rata Al Qaidi pa do danas (Afganistan, Irak, Libija, Sirija....) nije se lako otrgnuti dojmu da je i ovaj teroristički napad u Parizu dio rata koji se već odavno vodi. Ciljevi svakog terorističkog napadu se u konačnici svode na kaznu, osvetu i širenje straha. Postoje mišljenja da se terorizam može promatrati i kao izraz nemoći manjine da se odupre hegemonističkim ciljevima većine, da skrene pažnju javnosti na „svoju stvar“ i terorističkim činom pokrene javnost na razmišljanje. Ma koliko se uzroci i ciljevi razlikovali, posljedice su, nedvojbeno, iste. Bilo da se radilo o terorističkom napadu na New York, Paris ili ruski avion...

Uhvatiti i kazniti počinitelje i organizatore napada je legitiman cilj, kao i poduzimanje mjera kako bi se preventivno djelovalo na sprječavanju sličnih napada u buduće. No, ponovo smo svjedoci da se obračun s teroristima ne završava kažnjavanjem krivaca. Ide se u sveobuhvatni rat, bjesomučnim bombardiranjem, razaranjem i ubijanjem.

Sravniti sa zemljom Raqqu i pri tome ubiti tisuće ljudi koji su prinuđeni da tamo žive, u strahu i pod terorom tog istog IS-a, nije kažnjavanje IS-a. IS upravo i računa na tu vrstu osvete Francuske i zapadnih zemalja. Ubijanjem što većeg broja muslimana, uvođenjem drakonskih mjera kontrole i praćenja muslimana diljem cijele Europe bi se upravo potvrdila slika svijeta koju IS pokušava proširiti – da je zapad u ratu protiv islama!          

Francuska traži vojnu pomoć od svih zemalja članica EU (kao da nije dovoljno ruskog i američkog oružja), što znači direktno uvlačenje EU u rat. Amerika svoje ratove vodi iz zraka i daleko od svog teritorija. Kao i Rusija. No, ne zaboravimo činjenicu da se Europa po broju useljenika iz zemalja Bliskog istoka te ostalih islamskih zemalja, bitno razlikuje i od Amerike i od Rusije. Ne smijemo zanemariti ni ovaj izbjegličko-migrantski val koji se sručio na Europu i koji ju čini još ranjivijom i podložnijom sukobima na vlastitom tlu.

Jer, što će se desiti nakon pariškog terorističkog napada izvedenog uz povike „Allahu ekber“? Ne treba biti neki vrstan analitičar da se to shvati. Kršćanska, tolerantna Europa će se radikalizirati. Netrpeljivost prema doseljenicima, koja je, u manje ili više latentnom obliku, postojala i do sada,  održavala se takvom sve dok doseljenička populacija nije ugrožavala Europu, njenu demokraciju, slobodu mišljenja, njene kršćanske vrijednosti i njen zapadnjački način života. Teroristički napad u Parizu je ujedno i kraj mirne koegzistencije u Europi. Raspad koncepta multikulturalnosti. Taj proces će u nekim zemljama ići brže, u nekim sporije, ali će neminovno dovesti do polarizacije, radikalizacije i islamofobije čak i u vrlo tolerantnim zemljama poput skandinavskih. U Švedskoj, primjerice, od deset milijuna stanovnika, njih milijun i šest stotina tisuća (1.600.000!) je rođeno van Švedske. Ako se tome zbroje i oni koji su rođeni u Švedskoj, ali su im oba roditelja doseljenici, njih cirka 500.000 (podaci iz 2014 godine) onda smo vrlo blizu zaključku da je od dva milijuna stanovnika Švedske najmanje jedan milijun muslimana, od kojih danas možda tek jedan promil aktivno podržava IS.

Što će se desiti kada se gnjev radikalista usmjeri na taj milijun ljudi? Od jednog promila, broj simpatizera IS-a će nedvojbeno porasti, na što kreatori terorističkih akcija itekako računaju.

Situacija nije bitno drugačija ni u ostalim zemljama Europe (izuzev zemalja Višegradske skupine). Vrijeme je da se i Hrvatska zamisli. Pogotovo što ju Nato savezništvo obavezuje i na vojno angažiranje na Bliskom istoku, ako zatreba. Ratovati u Siriji ili Iraku, a istodobno pružati utočište sirijskim i iračkim izbjeglicama, nije neka logična politika. Ne trebamo sumnjati u opravdanost izbjegličkog vala i tvrdnju da izbjeglice bježe od istog neprijatelja IS-a, ali nas to ne smije zavarati. Mi nismo toliko tolerantni ni prema svojim (ideološkim neistomišljenicima), a da bismo bili prema „tuđim“, ma koliko željeli biti humani. Radikalizacija i islamofobija ne bi zaobišla ni Hrvatsku, a zbog zajedničke povijesti i blizine Bosne i Hercegovine, ona bi se mogla manifestirati na vrlo opasan način.

Ma koliko se danas svi ograđivali i gnušali nad terorističkim napadima, postoji i jedna nezaobilazna istina: Naši su nam zločini bliži od tuđih i koliko god ih osuđivali, lakše ćemo ih razumjeti i oprostiti. Kad su nam osnovne životne pretpostavke ugrožene zato što smo katolici, muslimani, vjernici ili nevjernici... Srbi ili Hrvati, Francuzi ili Sirijci, bijeli ili crni (lista različitosti bi mogla biti jako duga) onda se priklanjamo „svojim“, ma kakvi oni bili, jer su nam oni ipak bliži od „njihovih“, koji nas ionako doživljavaju neprijateljima, što god mi rekli ili mislili.

Koliko će politička Europa imati mudrosti da ne stvori neprijatelje, tamo gdje ih nužno nema, ostaje da se vidi, ali sudeći po prvim reakcijama Francuske, teško je povjerovati da će se kotač povijesti baš sad zaustaviti.  

2

Analyst

S godinama i slova vidiš bolje kad tekst odmakneš.

Ocjene (5)


Respektira (4): 5none5, damir_pacek, siouxica, Alumnus


Ne slaže se (1): Alumnus


Komentari (7)


Uglavnom se slažem s napisanim, pogotovo s dijelom o osvetničkoj naravi bombardiranja (slično sam i sam napisao) i odličnim krajem teksta. Jedina primjedba - NATO savezništvo ne nosi obvezu vojnog angažmana. Svaka članica samostalno odlučuje. U damir_pacek 0 1 0


našem slučaju odluku bi (će) donijeti Sabor. damir_pacek 0 0 0


zašto mislite da baš ovaj napad sigurno vodi do kraja multikulturalizma u europi? slične napade su pretrpjeli london i madrid još prije desetak godina, a london je ostao neusporedivo multikulturalniji od njemačke koja nije pretrpjela nikakve napade. Dirk15 1 0 0


Slažem se! Zanimljivo kako nitko nije palio svijeće ispred turske ambasade, iako je u dva zadnja teroristička napada poginulo jednak broj ljudi kao i u zadnja dva u Francuskoj,, hebeš sućut koja je ksenofobna! 5none5 1 0 0


@Dirk, iz dva razloga: 1. Timing (izbjeglički val je već dobro uzdrmao i polarizirao građane EU) 2. Pozivanjem FR na Lisabonski ugovor (sveobuhvatnim vojnim angažiranjem EU bi se stvorila povoljna klima jačanju radikalne političke opcije). Analyst 0 0 0

Analiza

Reality show hrvatske politike – ozbiljna prijetnja zdravlju građana

02.05.2015. 19:01, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

Život u Hrvatskoj sve više liči na reality show. Kamere su upaljene 24/7. Glavni protagonisti i producenti programa dolaze s aktualne političke scene. Po nalogu režije, u kadar povremeno uskaču odabrani statisti. Samo su kulise iz godine u godinu iste. Njih čine oni koji taj show plaćaju – dakle građani ove zemlje.

Izvrsno zamišljen reality show! Jedni su s osmijehom, drugi namrgođeni, jedni svadljivi, drugi pomirljivi, poneko skroz nezainteresiran ... sve po scenariju. Zahvaljujući današnjem IT –u i mogućnostima brze interakcije, kulise se lako prilagode sceni, najčešće odabirom onih koje najviše doprinose njenoj dinamičnosti. Ti što pišu scenarij i bave se režijom, trude se stvoriti uloge i situacije sa što više kontroverzi, kako bi onda reporteri, novinari, urednici, voditelji i ostali imali što pretakati u intrige i konflikte i njima svakodnevno zatrpavati medijski prostor Hrvatske.

A narod te iste Hrvatske, u nemogućnosti da na drugi način podigne kvalitetu vlastitog životnog prostora, konzumira sve što mu se putem medija stavi pred njega. Nije izbirljiv. Pristup televiziji i internetu srećom ima, a novine više i ne kupuje. Lako se peca na udicu. Tko ne bi. Sjećate li se prve cigarete? Gadljivo i odbojno. Pa ipak ste zapalili i drugu i treću... i tako godinama, sve dok niste dostigli viši stupanj osobne nadgradnje i odlučili se riješiti tog zla. 

Znaju to kreatori Hrvatske stvarnosti. Zato nam i puštaju tu sapunicu iz dana u dan, znajući da smo ljuti, zabrinuti, gladni, neraspoloženi... te hraneći nas tim smećem, kao hamburgerom iz McDonald's-a, računaju da će kod nas stvoriti ovisnost o serotoninskim aditivima (sindrom sapunice), te nas tako držati „sretnima“ i pod kontrolom. Oni će se i dalje baviti sobom, mi ćemo se i dalje baviti njima, i njima dobro...  

Sprega politike i medija je oduvijek bila moćno sredstvo vladanja javnim mnijenjem, ali nikada tako razorno kao danas.

Svakodnevnim konzumiranjem određene doze intrigantnih vijesti, potiču se kod konzumenta svojevrsni kemijski procesi koji vode izlučivanju adrenalina, serotonina, kortizola, koji upravljaju našim emotivnim sustavom i reguliraju razinu stresa.

Ako prilikom konzumiranja određene informacija putem slike, tona ili teksta, saznamo da je „naša opcija“ nadmudrila protivničku, zadala joj udarac, porazila ju i osvojila željeni prestiž, osjećamo zadovoljstvo jer je naš centar u mozgu reagirao na vijest otpuštanjem serotonina. Serotonin ima važnu ulogu u upravljanju stresom i čini da se osjećamo dobro.

Ako je, pak, vijest imala suprotan učinak, dakle naš favorit je poražen, ponižen, primio udarac ispod pasa, napravio neku glupost kojom se drugi naslađuju... dolazi do pojačanog lučenja adrenalina, što oslobađa kortizol, i dovodi nas u stanje napetosti i spremnosti za borbu.  

U naletu adrenalina, ako smo u prilici da na lošu vijest odmah uzvratimo komentarom na portalu, društvenoj mreži, sms-porukom ili nekim drugim vidom interaktivnog pljuvanja po protivniku i sami zadamo udarac i javno pokažemo što mislimo o njemu, njegovoj obitelji i svim onima koji su uz njega, onda uspijevamo, na kratko, aktivirati serotonin koji nas nagrađuje osjećanjem zadovoljstva. Sve dok se s druge strane ne pojavi neki kontraš, koji i sam traži adrenalinski rush pljuvanjem po nama... Tu se krug zatvara. Tko će u konačnici odnijeti pobjedu – ne zna se, ali mi smo ti koji će izgubiti zdravlje, dozvoljavajući im da nas uvlače u svoj reality show, provocirajući naše receptore u mozgu i dovodeći nas u stalno stanje stresa i ovisnosti.    

Ništa nije slučajno. Reality show ima za cilj da angažira što više ljudi, da stvori što više konfliktnih situacija i da po principu serotoninske nagrade i adrenalinskog rush-a održava kulise u stanju kontroliranog stresa, kako bi scena bila dinamična i cijeli show stjecao sve veći broj sljedbenika, koji će, prije ili kasnije, i sami pasti pod utjecaj vješto režiranih kemijskih procesa u vlastitom organizmu.   

Zašto nam se servira reality show?

Često se može čuti objašnjenje da se to čini kako bi se skrenula pažnja javnosti ka nevažnom stvarima, kako bi se potisnuli pravi problemi i očita nesposobnost politike da ih riješi, te time i nezadovoljstvo naroda kanaliziralo i držalo pod kontrolom. Ima u tome puno istine. Svi se mi na to pecamo, kako oni što stoje u kulisama, tako i mi koji smo malo iza. A i lakše je pisati o tome što je predsjednica poručila premijeru putem Facebooka (prepisivanje s Facebook-a je postala važna zadaća modernog novinarstva), tko je koga ignorirao, tko je s kim razgovarao, što se nosi u Saboru, od koga Bandić kupuje jaja na placu... nego napisati suvislu i profesionalnu vijest o bitnim dešavanjima na gospodarskoj, političkoj ili kulturnoj sceni.

Ne znam što profesija o tome kaže, ali se stječe dojam da je novinarstvo u velikoj krizi. Kako ocijeniti nedavno objavljeni tekst na web-portalu Večernjeg lista (koji je samo slučajan odabir, ima takvih tekstova puno na svim portalima) Juncker ignorirao predsjednicu i pričao na mobitel usred press konferencije Da li je ovo trebala biti vijest iz Bruxellesa ili što? Kulise reagiraju s 280 komentara! Cilj je očito postignut.

Moguće da je i neko iskrivljeno poimanje demokracije dovelo do ovog medijskog srozavanja na razinu „Big Brother“ & Co. Poslije godina nametnutog jednoumlja, živimo u slobodnom, demokratskom društvu, u kome se svakome dopušta da iznese svoje mišljenje. Mediji se bore za broj gledalaca, klikova, lajkova, oglašivača, te u tom cilju otvaraju svoj prostor za slobodnu riječ, pa neka se narod ispuca, ispljuje, iživi svoje negativne naboje, na tome se ipak  dobro zarađuje. Kome se ne sviđa, neka promijeni kanal, ugasi TV, igra igrice.

Pitam se što bi se desilo da se mediji u Hrvatskoj udruženo odluče na bojkot političara? Zamislite da se u sljedećih mjesec dana niti jednom ne spomenu Zoran Milanović, Kolinda Grabar Kitarović, Tomislav Karamarko, Ivo Josipović, Ustavni sud, Milan Bandić... Mjesec dana medijske šutnje. Da ih se pusti da rade svoj posao i obnašaju svoje dužnosti bez prisustva kamera, davanja izjava, komentiranja i citiranja njihovih Facebook statusa. Da ih se, jednostavno, ignorira.

Što bi se desilo Hrvatskoj? Možda bi se novinari ponovo vratili profesiji, a građani Hrvatske svojim životima, što, pak, ne znači da bi im odmah bilo bolje. Prva tri tjedna bi ih mučila apstinencija, te bi bilo teško očekivati neki pozitivni serotoninski efekt. No, na duže staze bi ovaj potez vjerojatno imao pozitivan učinak. Ljudi bi se oslobodili nepotrebnog stresa, posvetili jedni drugima, te na bazi realnih problema, tražili konkretnu odgovornost upravljačkih i političkih struktura.

Iskustvo zemalja razvijene demokracije i visokog standarda jasno pokazuje da bavljenje politikom nije reality show niti zabava za mase, premda i tamo postoji sprega medija i politike. „Big Brother“ je marginaliziran program koji se emitira u kasnim večernjim satima, na komercijalnim televizijama. Web-portali uglednih novinskih kuća donose kratke ali kvalitetne vijesti, s ograničenom mogućnošću njihovog komentiranja (za necenzurirane komentare postoji Tweeter i Facebook), čime se jasno distanciraju od sadržaja i (upitne) kvalitete komentara, te time održavaju kvalitetu i razinu objavljenog novinarskog teksta. I unatoč tome, tvrdi se da su Danci najsretniji narod na svijetu (!)

Što učiniti da se odupremo utjecaju medijske i političke sprege i ne dozvolimo da nas uvuku u svoj reality show?

Ako imamo novaca, otputovat ćemo nekuda na SPA-vikend, priuštit ćemo si užitak odlaskom u kazalište, kino, na dobru večeru, na skijanje, ljetovanje ili shopping u New York-u.

Ako nemamo novaca, a imamo volju, bavit ćemo se trčanjem, yogom, sportom...  držanjem za ruke, što sve blagotvorno djeluje na naše zdravlje. Postoje upute kako se i hranom može braniti od posljedica negativnog stresa. Hrana protiv stresa - Jutarnji.hr.

Bilo bi poželjno da se netko (Ministarstvo zdravlja?) ozbiljnije pozabavi tom problematikom  i da liječnici i stručnjaci kažu svoje. Moja laička teza je da sprega medija i politike, koristeći reality show kao formu svog djelovanja, opasno ugrožava zdravlje naroda u Hrvatskoj.

Za kraj i jedna opaska o Barometru.hr:

Barometar.hr je hvale vrijedan projekt, koji potječe kritičku misao i pruža nadu da će se u neko dogledno vrijeme podići kvaliteta ukupnog medijskog prostora u Hrvatskoj. Ako se nekada i Barometar.hr upeca na jeftinu temu, on to ipak čini s malo više stila i uloženog truda, tako da se kvalitetom napisanog izdigne iznad teme.  

4

Analyst

S godinama i slova vidiš bolje kad tekst odmakneš.

Ocjene (6)


Respektira (5): draxy, siouxica, Alumnus, VeNLO, Dirk15


Ne slaže se (1): Mac316


Komentari (13)


@Analyst oduševljen sam endokrinološkim argumentacijom.Pred konkretnih hormona,neurotrnsmitora uvijek sam da se naglasi fiz.hijerarhija tj. os mozak-hipofiza-nadbubrežne žlijezde,te autonomne dijelove:parasimpatikus/simpatikus.U ovoj priči s mediji. RepopeR 0 0 0


..medijima izrazito su važni i brzi i spori dio tj način rada mozga.Brzi za hitne i neodgodive stvari(znamo ga kao intuicija,refleks,prvi dojam),te onaj spori analitički koji rješava teže probleme.O osobinama,prednostima,manama jednog i drugog ima .. RepopeR 0 0 0


..prekrasna knjiga Thinking fast,thinking slow(ima i njen prijevod na Hr).Problem je što je,grubo rečeno, medij poruka,pa je video u kojem Bandić čačka nos/Juncker se javlja na mob.vijest sama po sebi,a nema napora da se to isfiltrira kao nevažno .. RepopeR 0 0 0


..s obzirom na drugi sadržaj. Mislim da oko toga ne treba previše paničariti već samo razlikovati ozbiljne od truba novinarstva.Sada dominira truba nov.ali ne znači to da nema i ozbiljnih novinara i sl.Polako se školujemo svi skupa oko ovoga. RepopeR 0 1 0


@Analyst smatram da je minimalno poznavanje biologije/neurologije čovjeka nuždan uvjet za mirniji život,starenje sebe i svojih bližnjih.Poslušao sam ha vjerojatno većinu dostupnih predavanja prof.RobertaSappolskog https://youtu.be/NOAgplgTxfc RepopeR 0 0 0

Analiza

Reality show hrvatske politike – ozbiljna prijetnja zdravlju građana

02.05.2015. 19:01, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

Život u Hrvatskoj sve više liči na reality show. Kamere su upaljene 24/7. Glavni protagonisti i producenti programa dolaze s aktualne političke scene. Po nalogu režije, u kadar povremeno uskaču odabrani statisti. Samo su kulise iz godine u godinu iste. Njih čine oni koji taj show plaćaju – dakle građani ove zemlje. Izvrsno zamišljen reality show! Jedni su s osmijehom, drugi namrgođeni, jedni svadljivi, drugi pomirljivi, poneko skroz nezainteresiran ... sve po scenariju. Zahvaljujući današnjem IT –u i mogućnostima brze interakcije, kulise se lako prilagode sceni, najčešće odabirom onih koje najviše doprinose njenoj dinamičnosti. Ti što pišu scenarij i bave ... više >

4

Analyst

S godinama i slova vidiš bolje kad tekst odmakneš.
  • 5
  • 0
  • 1
  • 13

Analiza

Socijalna država, a ne Ovršni zakon, treba štititi krov nad glavom

01.03.2015. 19:07, NAGRADNA TEMA:Treba li zabraniti ovrhu jedinog krova nad glavom?

Unošenjem socijalnih elemenata u Ovršni zakon, ma kako oni bili definirani i u skladu sa Ustavom, neće se riješiti bit problema. Dovodeći u pitanje zakonsku mogućnost ovrhe nad nekretninom (ukoliko ne postoji druga imovina) koja se koristi kao trajni stambeni prostor, narušava se učinkovitost samog zakona, te se na kozmetički način pokušava kompenzirati nedostatak socijalne države, što je pogrešno i neodrživo rješenje.

Dakle, odgovor na postavljeno pitanje, da li treba zabraniti ovrhu „jedinog krova nad glavom“, ma koliko to okrutno zvučalo, je - NE.

Ovršni zakon se treba baviti dužničko-povjereničkim pitanjima, a ne socijalnim. Država se ne smije pretvoriti u dobročinitelja i zaštitnika siromašnih, time što će dozvoliti oprost duga i nedosljednost u provođenju zakona. Ali država može i mora poduzeti mjere, kako bi svim svojim građanima osigurala uvjete za normalan život. A u to ulazi i ono elementarno - pravo na krov nad glavom.

Ustavna „nepovredivost doma“ na koju se, primjerice, poziva Živi zid, protiveći se provedbi Ovršnog zakona nad jedinom nekretninom, ne daje legitimno pravo sprječavanju deložacija. Metode Živog zida su anarhističke i kao takve ne vode sustavnom rješenju, mada se u zahtjevima Živog zida za reformom uzroka nelikvidnosti sustava nalazi i dio mogućeg rješenja.

Dakle, što bi bilo rješenje i gdje ga tražiti?

Mišljenja sam da Hrvatska treba naći svoj put izlaska iz ove „krize“, ali koristeći se i iskustvima drugih, jakih socijalnih država, primjerice, skandinavskih, koje su, unatoč liberalnom kapitalizmu, zadržale kontrolu nad bitnim socijalnim aspektima i potrebama svojih građana, kao što je i potreba za „krovom nad glavom“. Da taj krov nad glavom ne mora biti u vlasništvu, jer svi građani nemaju uvjete za kupnju nekretnina, svjedoči i dostatan broj stanova koji su u vlasništvu komunalnih poduzeća i koji se daju u najam građanima. Pod tržišnim uvjetima, dakako, ali država ima instrumente da kontrolira te uvjete. Nitko se nije primoran zaduživati kod banaka i ulaziti u nepovoljne kreditne aranžmane da bi zadovoljio egzistencijalnu potrebu stanovanja. Za one koji nemaju sredstava plaćati niti najamninu,  pobrinut će se država subvencioniranjem najamnine iz socijalnih fondova. Naravno da su prava na izbor stanovanja time znatno ograničena, te da, kao korisnik socijalnih subvencija, ne možeš posjedovati ništa, niti u bilo kom vidu prelaziti egzistencijski minimum koji je država propisala. Ali, nisi na ulici. Pa sve i ako si pod udarom ovršnog zakona. Nisu rijetki slučajevi da se netko nađe pod ovrhom, te da mu se, u nedostatku druge imovine, mora oduzeti stan u vlasništvu. No, deložacija se ne provodi dok se ne aktiviraju mjere socijalne zaštite, te se ugroženoj osobi ili obitelji ne nađe adekvatan smještaj i time se pitanje „krova nad glavom“ riješi, a riješi se i dug.  

Primjer je malo pojednostavljen, dakako, ali je postupak u glavnim crtama takav. Dužnik ne može zadržati vlasništvo nad imovinom, makar to bio i jedini krov nad glavom, sve dok se taj krov može unovčiti i njime izmiriti dugovanje. U pojedinačnim slučajevima se, pak, može postaviti pitanje svrsishodnosti takvih mjera, primjerice ako je povjerenik država, kojoj se, na jednoj strani dug namiruje prodajom nekretnine dužnika, a na drugoj strani ju to košta kroz socijalne subvencije i zbrinjavanje tog istog dužnika.

No, razlika između pravne i socijalne države mora postojati, makar i na štetu države u cjelini.  Pravna država može funkcionirati jedino dosljednom primjenom zakona, a posljedicama njezinog funkcioniranja će se baviti socijalna država, kad zatreba.   

Očekujem da će netko negativno reagirati na navedene primjere, jer su oni daleko od hrvatske stvarnosti. Hrvatska je i sama prezadužena, da bi u nekoj doglednoj budućnosti mogla postati socijalnom državom skandinavskog modela. Nama trebaju rješenja koja su primjenjiva sada.

To je točno, ali graditi kuću bez temelja nije moguće, ako želimo da ona traje i poslije nas.

Zahvaljujući političkoj kratkovidosti, Hrvatska je dovela desetine tisuća svojih građana u ovu situaciju, koju sada pokušava riješiti čarobnim štapićem. Da li je taj štapić u rukama premijera Milanovića ili predsjednice Grabar-Kitarović, nebitno je. Niti je za nastalu situaciju kriv isključivo Milanović, niti rješenje ovisi isključivo o predsjednici Grabar-Kitarović, ali oni su trenutačni eksponenti vladajućih politika, koje su nas dovele dovde, i zato od njih očekujemo rješenja. Ali ona strukturalna, koja će udariti temelje istinske socijalne države, i za čiju provedbu će trebati puno više vremena od jednog mandatnog perioda.

Da bi se krenulo u reforme, treba najprije realno sagledati greške i propuste, ali ne kao do sada, sa ciljem da se prozivaju krivci, i da se krivnja „onih drugih“ koristi za političke kampanje i obračune.

U doba tranzicijske euforije, kada se nastojalo brzinom riješiti svega što je podsjećalo na bivšu državnu tvorevinu, nije se razmišljalo o tome kako će ta novonastala država jednog dana funkcionirati. Kada se rasprodavalo društveno vlasništvo nad stambenim fondom, svi su bili zadovoljni, i država i građani. Država, jer se riješila socijalističkog naslijeđa, a građani jer su za male novce došli u posjed nekretnina, kojima su odjednom mogli trgovati i na njima još i zarađivati. Odvajanjem bankovnog sustava od države, te prodajom banaka stranim vlasnicima, došli smo do još više novca. Banke su obasipale hrvatske građane kreditima, koji su nam se, samo u našem neznanju, činili povoljnim. Na to su brzo reagirali brojni novi investitori, željni brze zarade, te nam je stanogradnja procvjetala. Nova stambena naselja su nicala bez ikakvog plana i strategije. Bilo je bitno da se prodaje. Što će biti poslije – o tome nitko nije vodio brigu. Trebalo je iskoristiti momentum što bolje, za osobno pozicioniranje. To je bila deviza koje su se svi držali, od malih do velikih.

Euforija je kratko trajala, ali dovoljno dugo da se državna dobra rasprodaju, da se nečiji džepovi dobro napune, da se i oni siromašni, zahvaljujući kreditima, bar na kratko osjete povlaštenim, i sve je bilo lijepo, dok nisu pošli pristizati računi na naplatu.     

Država je kriva što nije na vrijeme udarila temelje socijalnoj državi, te što je abdicirala pred odgovornošću koja joj je zadata. Da li je to bilo krivicom naših ili njihovih, jednih ili drugih koji su se smjenjivali na vlasti, posve je nevažno. Danas nam trebaju snažne reforme, a ne krivci.  

Trebaju nam, između ostalog, reforme kojima će se preuzeti kontrola nad dijelom stambenog fonda, te time i moći garantirati najugroženijima krov nad glavom, a i svima drugima mogućnost pristojnog stanovanja, bez da ih se gura u dužničko ropstvo. Time bi i banke izgubile „monopol“ nad pojedincem, pa bi bile primorane boriti se za klijente, ali i posluvati sa preuzimanjem određenih rizika, mada pravo na naplatu hipoteke ne bi smjelo doći u pitanje, što Ovršni zakon mora garantirati. Neovisno od bankovnog sustava, sustav socijalne države bi građanima morao omogućiti besplatnu savjetodavnu uslugu po pitanjima privatne ekonomije, a naročitu pažnju posvetiti edukaciji mladih kroz školski sustav, kako bi se na vrijeme spriječilo da današnji mladi postanu sutrašnji dužnici. To ne znači i povećanje državnog administrativnog aparata, već njegovo racionaliziranje i preusmjeravanje u građanske servise.     

I tako nastaviti dalje, reformirajući dio po dio sustava koji ne funkcionira. Dug i mukotrpan put, ali što prije krenemo, prije ćemo stići.

Ovom analizom tema nije ni izdaleka iscrpljena niti zaokružena, ali se nadam da je donekle pojasnila stav zašto se „jedini krov nad glavom“ ne bi smio beneficirati Ovršnim zakonom.    

3

Analyst

S godinama i slova vidiš bolje kad tekst odmakneš.

Ocjene (11)


Respektira (9): Cogito, sthagon, Panter, siouxica, TomoZD, mihael, visitor, Alumnus, draxy


Slaže se (1): deanmartin


Ne slaže se (1): VeNLO


Komentari (6)


@mihael, cijenim pitanje, ali nisam pravnik, a moj laički odgovor Vam ne bi puno vrijedio. Moja analiza poentira odnos socijalne države, naspram pravne, ne ulazeći u zlouporabe pravnog sustava i sve ostale nezakonitosti te tzv. pravne države. Analyst 0 0 0


@Analist, s obzirom na to kako nam ide pouzdano vidimo da u Hrvatskoj ne postoje (ili nisu pri vlasti) dvije struke - pravnici i ekonomisti. Zato je Vaš ljudsko odgovor najbitniji! Svi ga imamo, čak i npr. o atomskoj bombi o kojoj ništa ne znamo. mihael 0 0 0


Tekst ne ulazi u suštinu problema, zašto uopće dolazi do neplaćanja obaveza,a pri tomu se još zalaže za nastavak dosadašnje neodgovorne politike banaka.Dakle, naplata deložacijom samo s potpisanom hipotekom. I to staviti u zakon. VeNLO 0 0 0


@VeN, tekst se ne bavi dubinskom analizom nastanka duga jer to i nije bila tema analize. Po svojoj prirodi, dug na koji se odnosi Ovršni zakon je individualan, mada su u tekstu date natuknice društvenog trenutka koji je pogodovao njegovu nastanku. Analyst 0 0 0


@VeN, a što se tiče neodgovorne politike banaka, za nju je kriva država. Banka nije socijalna institucija, niti socijalistička ”kasa uzajamne pomoći” i ona će uvijek poslovati na principu naplate duga, bila ona hrvatska ili strana. Analyst 0 0 0

Analiza

HRT kao javna televizija - kada?

24.02.2015. 18:48, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

HRT je priopćenjem izvijestio o rezultatu analize programskog kolegija o emisiji "Inauguracija Predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović", na koju je javna televizija dobila veliki broj pritužbi i negativnih komentara gledatelja.

U priopćenju stoji da je analizom „utvrđeno da projekt urednički nije bio dovoljno pripremljen, uočena je dramaturška neujednačenost i povremeno iznošenje neprovjerenih, odnosno netočnih podataka“. Dodaje se da je „utvrđen profesionalni propust“ zbog kojeg će se pokrenuti interni postupak, te se ispričavaju gledateljima koji su sadržaj te emisije doživjeli neprikladnim. Nadalje se pominje i da HRT odlučno odbacuje „krajnje tendenciozne objede na račun kolegice Gojan, uredništva i čelništva HRT-a“, te se ograđuje od svake političke pristranosti i namjernog „propusta“ kojim bi se naštetilo ugledu predsjednice RH.

Rezultat analize je bio očekivan. HRT si nije mogla dozvoliti ništa drugo nego da „osudi“ svoje suradnike i pokuša uljepšati sliku koju je stvorila o samoj sebi. A ta slika je, u najmanju ruku, slika jedne neprofesionalne televizije, koja se spustila na razinu lokalne tv postaje, kojoj je jedini programski cilj da, ne birajući sredstva i riječi, provodi politiku onoga tko ju finacira.

Za razliku od lokalnih tv postaja, HRT se financira sredstvima pretplatnika, i sve dok se pojedinac koji posjeduje tv uređaj ne može odreći statusa „pretplatnika“, HRT mora služiti, u podjednakoj mjeri, svim svojim pretplatnicima i biti politički neovisna, neutralna, objektivna, profesionalna, kvalificirana i po svemu ostalom na visini dodijeljenog joj zadatka i uloge koju kao javna televizija ima u društvu, što, uostalom, i sama HRT objašnjava na svom portalu.

Što su to, zapravo, javni radio i javna televizija?

„Javni radio i javna televizija moraju ispunjavati jasan i točan zahtjev: biti televizija ili radio za sve, odnosno za svakog građanina zemlje u kojoj djeluju.“

Nadalje se kaže: „Sve vlade i države moraju imati dovoljno povjerenja same u sebe, kao i u zrelost svojih demokracija, kako bi izgradili samostalan javni RTV servis u službi svojih građana, koji ima mehanizme kontrole i ispravljanja pogrešaka, ali i slobodu i odgovornost kako bi radio objektivno, korektno i nepristrano.“

Prenošenjem svečanosti inauguracije nove predsjednice Republike Hrvatske, HRT je pogazila sve gore navedene principe. To što se hvali „izvanrednim rezultatima gledanosti“ je žalosno. U normalnoj državi bi bilo normalno da jedino javna televizija prenosi jedan takav događaj. Privatne televizije ne bi imale ni interes ni motiv da konkuriraju javnoj televiziji. To što je, unatoč postojećoj alternativi, HRT-ova emisija zabilježila najveću gledanost, ne govori ništa o kvaliteti emisije, niti ide u prilog HRT-u. Čak bi se moglo reći da si je HRT time zadala autogol. Pred tolikim auditorijem su pokazali - to što su pokazali. A to nije samo neprofesionalnost i nedovoljna urednička pripremljenost, to je i flagrantna povreda integriteta i dostojanstva trenutka, što u konačnici, ipak, nije naštetilo ugledu predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, mada je to bila namjera HRT-a. Jer da nije, zar bi za vođenje te vrste emisije uopće izabrali Elizabetu Gojan? Bez ulaženja u detalje i davanja ocjene o njoj kao novinarki i voditeljici, dovoljno je reći da njen voditeljski profil nije odgovarao tom zadatku. I to je uredništvo i čelništvo HRT-a znalo. Ako oni to nisu bili u stanju procijeniti, onda su nesposobni za poslove koje obavljaju! 

Iako nije naštetilo ugledu predsjednice, promatrano iz perspektive gledatelja, koji se nalazio negdje u Hrvatskoj, ali i u Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Srbiji ili negdje drugdje u svijetu, naštetilo je ugledu države, kojoj je HRT javna televizija.

Dakle, promatrajući emisiju iz dnevne sobe gledatelja nedovoljno upućenog u političku pozornicu na kojoj se odvijala inauguracija, što se to, ustvari, čulo i vidjelo? To da se kamera prerano uključila i prikazala predsjednicu kako briše cipelu, može čak proći i kao simpatično... prikazuje predsjednicu kao jednu od nas, običnu osobu kojoj smeta zaprljana cipela... i to nije strašno. Mali previd režije. No, kad voditeljica „ćaska“ sa reporterkama koje se uključuju sa mjesta zbivanja, propitujući se da li im je hladno ili ne... to već zbunjuje gledatelja koji očekuje da se razgovor vodi o atmosferi na Markovom trgu i detaljima vezanim za čin svečane inauguracije. Sve ostalo je i suvišno i izvan konteksta. Gledatelj, naravno, nije svjestan onoga što ne vidi, tako da ono što su prikazale druge TV, a HRT nije, o tome ne može suditi, ali zato dobro čuje ono što voditeljica emisije govori i komentira. I način na koji to radi. S visine, nipodaštavajući, zlurado. Čudno i neshvatljivo.

Za malo bolje upućenog gledatelja – ni čudno, ni neshvatljivo. Na žalost. Bilo je još tih pokušaja da se Kolindi Grabar Kitarović umanji veličina pobjede. Da se ne radi o političkoj poziciji tog ranga i značaja, reklo bi se da je bila izložena udarima, što od strane muškog šovinizma, što ženske zavisti. Ali ovdje se ipak radi o višim aspektima političke perfidnosti, kojima je i HRT dala svoj doprinos.

Da time nije naštetila ugledu predsjednice već samoj sebi, to su pokazale reakcije gledatelja, no HRT to još uvijek negira. Istinski „public service“ bi se duboko zamislio i poduzeo sve mjere da se nešto slično više nikada ne ponovi, te da skine svaku sumnju sa sebe, i da se vrati profesionalizmu kroz političku neovisnost, nepristranost i objektivnost. Sve drugo bi trebalo biti nedopustivo.

HRT ima i sada priliku da pokaže volju i odlučnost da postane „public service“, a ne produžena ruka aktualne ili bilo koje druge politike. Naročito sada, kada se politička pozornica ponovo  priprema za nove izbore. Da li će HRT iskoristiti tu priliku? Da li ćemo jednom dočekati da nas televizija, korektno i objektivno, izvještava o događajima, a ne da nam ih nužno i tumači, pogotovo kad to čini na način koji je protivan pravilima javne televizije?

Osobni pesimizam ipak ostavlja malo mjesta pozitivnim promjenama.

3

Analyst

S godinama i slova vidiš bolje kad tekst odmakneš.

Ocjene (9)


Respektira (7): Cogito, Panter, VeNLO, Alumnus, siouxica, Django, visitor


Slaže se (2): Laci, Django


Komentari (8)


pa mozes od pocetka kad je krenula da je inaguracija pompozna. pa raus morao objasniti ja je uređena vise manje zakonom, pa krenula da ova izmislja za lentu koju nece ni nositi na inaguraciji pa joj je ova morala objasniti zasto nece nositi lentu AggyK 0 0 0


@sio, nađem ih ako ponovo odgledam emisiju, no radi se o cijelom konceptu i dojmu. A dojam se ostavlja ne samo sadržajem rečenog, već i načinom na koji je rečeno - tonom, gestom, osmijehom (podsmijehom) i sl. Bilo je toga, ali slažem se, treba dokaz. Analyst 1 0 0


mada mislim da je vise problem o nacinu prijenosa jer barem sam ja imao osjecaj kao da su se jurkotic i lipovsek u gojan obukli i da gledam ninja ratnike AggyK 0 0 0


Ma, ljudi moji, da li je iko mogao očekivati nešto drugo od "javne kuće" kao što je HRT pod rukovodstvo titovog omladinca Radmana da bude drugačija nego sve damo ne javni servis ? Seris partije da, ali ništa drugo ne ! Laci 0 0 0


Upravo sam gledao današnju sjednicu Sabora u svezi izvješća o radu HRT, i zaključio da nam javna televizija zapravo ne treba. Treba ju PRIVATIZIRATI umjesto privatizacije HEP-a, Hrvatskih šuma ili Hrvatskih voda. Laci 0 0 0

Analiza

HRT kao javna televizija - kada?

24.02.2015. 18:48, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

HRT je priopćenjem izvijestio o rezultatu analize programskog kolegija o emisiji "Inauguracija Predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović", na koju je javna televizija dobila veliki broj pritužbi i negativnih komentara gledatelja. U priopćenju stoji da je analizom „utvrđeno da projekt urednički nije bio dovoljno pripremljen, uočena je dramaturška neujednačenost i povremeno iznošenje neprovjerenih, odnosno netočnih podataka“. Dodaje se da je „utvrđen profesionalni propust“ zbog kojeg će se pokrenuti interni postupak, te se ispričavaju gledateljima koji su sadržaj te emisije doživjeli neprikladnim. Nadalje se pominje i da HRT odlučno odbacuje „krajnje tendenciozne objede na račun kolegice Gojan, uredništva i čelništva HRT-a“, te ... više >

3

Analyst

S godinama i slova vidiš bolje kad tekst odmakneš.
  • 7
  • 2
  • 0
  • 8

Analiza

Mala velika Republika Hrvatska

31.01.2015. 02:24, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

Mada ravnopravna članica EU, Hrvatska se još uvijek, po nekim pitanjima, drži po strani i ponaša kao „mala“ i nedorasla društvu i problemima „velikih“.

To se očitovalo i nedavno, kada se cijela Europa zatresla od novog terorističkog udara u srce Francuske,čije amplitude su se osjetile sve do udaljene Skandinavije, ali su, nekako, zaobišle Hrvatsku. Teroristički akt se osudio. Premijer Milanović je bio na manifestaciji u Parizu, malo se pisalo na temu demokratskih sloboda općenito, jesmo li za ili protiv satirične karikature kao političkog instrumenta, te da li se demokratsko pravo slobodnog izražavanja može i treba ograničiti, kada se njime zadire u religijske osjećaje pojedinaca ili grupa (imajući pri tome na umu i karikature kojima se pod lupu društvene kritike stavljaju pojave vezane uz katoličanstvo prije negoli islam). I tu smo stali.

Ne zato što smo indiferentni prema dešavanjima, nego zato što nam je pun kufer vlastitih problema. Jedva da smo se oporavili od komentara izbornih pobjeda i poraza, te od silnih postizbornih izjava kojima su nas bombardirali sa svih strana, kad nas je pogodilo i treće zlo - nagli rast švicarskog franka, što nas je otrijeznilo i bacilo u vatru zamršenih ekonomskih analiza i radikalnih političkih poteza. Na trenutak se prestalo pričati o lijevim i desnim, našim ili njihovim... Švicarac je, u ovom slučaju, odigrao ulogu „vanjskog neprijatelja“, mobilizirao snage i trebalo bi ga, baš zbog toga, na neki način, zadržati.

Čime se, u medjuvremenu, bavila velika Europa?

Većina zemalja EU se bavila analizama vlastite eksponiranosti terorističkim napadima. Rijetko tko bi se danas usudio reći da je siguran i zaštićen, te da je mala mogućnost da bude meta neke sljedeće terorističke akcije. Rijetko koja zemlja u EU, osim, svakako, Hrvatske!

Po riječima njenog, sad već bivšeg predsjednika Josipovića, Hrvatska je sigurna zemlja. Za nadati se da je to tako i da o tomu ne treba polemizirati, mada se izjava, poput mnogih drugih koje su se čule tijekom predizborne kampanje, a i poslije („Hrvatska će biti najrazvijenija zemlja u EU“ – izjavila KGK), čini prilično neutemeljenom.

Dok se Europa mobilizira i zaoštrava ton protiv islamske radikalizacije, dok Obama saziva globalni summit o borbi protiv nasilnog ekstremizma, dok nam se u susjednoj Bosni i Hercegovini regrutiraju džihadisti, mi se bavimo ljepšim stvarima.

Pripremamo se za svečanu inauguraciju nove predsjednice! Bit će iznenadjenja... poručuju iz njenog tranzicijskog tima,  dodajući da „predsjednica ima svoje želje“- te će se protokol inauguracije razlikovati od prethodnih. Da će cijeli happening koštati „samo“ 600 tisuća kuna teško je povjerovati, posebice ako se pozivu na inauguraciju odazovu i predsjednici država, za čiju sigurnost nije dovoljno garantirati riječima, već opsežnim sigurnosnim mjerama.

Treba li nam to? Koga želimo impresionirati?

Do prije neki dan nam je Kolinda poručivala da će se boriti za rezanje svih državnih troškova, te da će, u cilju štednje, čak i Ured predsjednika preseliti sa Pantovčaka na jeftiniju lokaciju. Suklando izjavama, bilo bi za očekivati da inauguracija bude skromna i dostojanstena, u skladu sa značajem ali i trenutkom u kom se dešava. No, kako se čini, cilj ove inauguracije je da nadmaši sve prethodne, opravdavajući se, valjda, povijesnošću trenutka (!).

Kada se zbroje svi troškovi vezani uz izbor predsjednika (od sufinanciranja predizbornih kampanja, održavanja izbora, smjene predsjedničkog aparata, do same inauguracije) čini se da bi za Hrvatsku bilo pametno da bira predsjednika bar na period od 10 godina, umjesto da se, svako pet godina, izlaže novom trošku.

Sve da nam i Angela Merkel dodje na inauguraciju predsjednice, da li je to doista ono što treba stotinama tisuća nezaposlenih, prezaduženih i siromašnih Hrvata i Hrvatica? Da li današnje političke elite još uvijek vjeruju da je „kruha i igara“ ono čime mogu i dalje kupovati podršku svojih birača?  

Zato ne treba da nas čudi ako se inicijative poput Živog zida i Radničke fronte, potpomognute izbornom pobjedom „Syrize“ u Grčkoj, ali još više potezima vlastitih političkih elita, u datom momentu i razviju u legitimne političke opcije, sa realnim izgledima da povedu Hrvatsku u neku novu avanturu.

Inauguracija Kolinde Grabar Kitarović je nedvojbeno značajan dogadjaj za Hrvatsku, ali ne i za svijet. Republika Hrvatska je ravnopravna članica EU i vrijeme je da se oslobodi kompleksa „male“ zemlje, te da se ozbiljno počne baviti zajedničkim problemima, a to su, izmedju ostalog, i borba protiv terorizma ali i azilantska politika (ne zaboravimo da će uskoro doći red i na Hrvatsku da podnese svoj dio „tereta“ otvorene azilantske politike u EU).

Dakle, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović ima priliku predstavi se svijetu i na drugi način - kao kompetentna i sposobna državnica, koja će se aktivno uključiti u rješavanje gorućih pitanja i problema, kako Hrvatske, tako i šire medjudržavne zajednice.

To je najbolji način da se Hrvatska svrsta u red velikih zemalja. Puno bolji od lijepo izrežiranih parada i političkih poruka koje se tom prigodom upućuju svijetu .

3

Analyst

S godinama i slova vidiš bolje kad tekst odmakneš.

Ocjene (4)


Respektira (3): VeNLO, visitor, draxy


Ne slaže se (1): VeNLO


Komentari (6)


s time da ne treba izvoditi skupe parade se slažem, ali bih volio da si detaljnije pojasnio kako se KGK može i treba uključiti u "rješavanje gorućih pitanja i problema"..tekst bi tad bio konkretniji i puno bolji visitor 0 0 0


Slažem se sa komentarima, ovo su bile tek natuknice, koje bi se dale detaljnije izanalizirati, pod zasebnim temama. Očito sam pod utjecajem stranih medija koji su otvoreniji u pisanju o terorizmu, ali i mogućim posljedicama azilantske politike u EU. Analyst 1 0 0


Bogu hvala da se ne bavimo problemom terorizma i ne zazivamo policijski teror poput drugih. Da smo mala i nebitna i neravnopravna zemlja u EU, to je jasno, I Bgu hvala da smo izabrali novu predsjednicu, znači da još postojimo kao država, kako tako VeNLO 1 0 0


600.000 Kuna je 80.000 Eura, vrijednost jednog od brojnih kupljenih automobila kupljenih u zadnje dvije tri godine! Jesi li se ikad upitao koliko ovaj "jadni i napaćeni" narod košta, na primjer Dokumenta?! Zar se KGK doista razbacuje novcem? Django 0 0 0


Poanta nije u novcu. Slažem se da 600.000 kn nije neki značajan iznos, ali nije ni realan... Analyst 0 0 0

Analiza

Mala velika Republika Hrvatska

31.01.2015. 02:24, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

Mada ravnopravna članica EU, Hrvatska se još uvijek, po nekim pitanjima, drži po strani i ponaša kao „mala“ i nedorasla društvu i problemima „velikih“. To se očitovalo i nedavno, kada se cijela Europa zatresla od novog terorističkog udara u srce Francuske,čije amplitude su se osjetile sve do udaljene Skandinavije, ali su, nekako, zaobišle Hrvatsku. Teroristički akt se osudio. Premijer Milanović je bio na manifestaciji u Parizu, malo se pisalo na temu demokratskih sloboda općenito, jesmo li za ili protiv satirične karikature kao političkog instrumenta, te da li se demokratsko pravo slobodnog izražavanja može i treba ograničiti, kada se njime zadire ... više >

3

Analyst

S godinama i slova vidiš bolje kad tekst odmakneš.
  • 3
  • 0
  • 1
  • 6

Analiza

Jesu li Srbi koji žive u Republici Hrvatskoj - Hrvati?

17.01.2015. 15:12, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

Kontroverzna izjava buduće predsjednice Republike Hrvatske, Kolinde Grabar Kitarović, da su za nju „Hrvati i oni koji su Srbi po nacionalnosti“, mada izvađena iz konteksta razgovora koji je vođen za bosanskohercegovačku televiziju BH1, izaziva burne reakcije, kako kod Srba, tako i kod Hrvata. Buduća predsjednica, nadalje, pojašnjava svoj negativni stav prema izrazu „građani i građanke“, koji smatra isključivim zato što se ruralno „građanstvo“ s njim ne može identificirati.

Na koji način će se Kolinda, kao predsjednica Republike Hrvatske, obraćati SVIM ljudima u RH, a da time ne isključi nikoga i da se u njenim riječima svi prepoznaju?

Pitanje nije nimalo novo. Njime su se već godinama bavili mnogi - od lingvista, sociologa, politologa, do dežurnih političara - nastojeći definirati i pojasniti pojmove kao što su nacija, narod, građanin, državljanin. Da im nije uspjelo, vidimo i po ovim sadašnjim reakcijama na izjavu Kolinde Grabar Kitarović.

S obzirom da se svaki od spornih pojmova može definirati  bar na dva načina, od kojih jedan ne isključuje drugi, ispravnost njihovog korištenja određuje kontekst u kom se koriste.

Dakle, kontekst u kojem je Kolinda Grabar Kitarović iznijela svoje stajalište da su Srbi koji žive u RH podjednako Hrvati u smislu njihove političke pripadnosti hrvatskoj naciji, kada se pod nacijom podrazumijeva pripadnost jednoj državi, nije i ne bi trebalo biti upitno.

U ovom slučaju je, pak, bitnija poruka koju Kolinda ovim putem upućuje Srbima (a i Hrvatima), nego politička korektnost same izjave.

Da li je to poruka koja poziva na zajedništvo? Da li se tom porukom poručuje Srbima da je Hrvatska i njihova domovina i da je vrijeme da se svi osjećaju podjednako  odgovornima za njen boljitak i prosperitet?

Može li se u Kolindinoj poruci pronaći i poruka Hrvatima?  Da je došlo vrijeme da se prestanu prebrojavati krvna zrnca i analizirati rodoslovlja, te da su svi, bez obzira na njihovu narodnost i vjeroispovijest, podjednako hrvatski državljani, te da pravo da se osjećaju i nazivaju Hrvatima imaju svi građani Hrvatske koji to žele?

Da li Kolinda, u jačanju zajedničke platforme, hrvatske nacije, vidi put ka ujedinjenju politički podijeljene Hrvatske?    

 Da ista izjava može biti shvaćena i kao pokušaj negiranja srpske narodnosti kao državotvorne na teritoriju RH, svjedoče i burne reakcije srpskih političkih predstavnika, koji se pozivaju na preambulu Ustava Republike Hrvatske, kojom su im ta prava, kao nacionalnoj manjini, zajamčena. Navodeći primjere po kojima bi se Hrvati, analogno Kolindinom vezivanju pojma  „Hrvat“ za državljanstvo,  nazivali Srbima, Slovencima, Crnogorcima ili imenom nekog drugog naroda čijoj nacionalnoj državi pripadaju, upućuje na osjetljivost identiteta, kako srpskog tako i hrvatskog.

Da li izjava Kolinde Grabar Kitarović, prije samog početka njenog predsjedničkog mandata, može biti shvaćena i kao težnja ka asimilaciji Srba koji žive u Republici Hrvatskoj?

Da li se obraćanjem „Drage moje Hrvatice i Hrvati“ Kolinda Grabar Kitarović, u pojedinim momentima, obraća i Hrvatima izvan RH? U tom slučaju bi lako moglo doći do zamjene teza, jer većina Hrvata izvan granica RH su istodobno drzavljani i nekih drugih država.

Vrijeme će pokazati da li je Kolindina izjava bila osmišljena u cilju jačanja zajedništva u Hrvatskoj ili njegovog podrivanja.

Hrvatska se nalazi u dubokoj krizi iz koje ju ne mogu izvući ni Predsjednica ni Vlada (pa čak i da surađuju), bez jedinstvene podrške i povjerenja svih njenih građana. Bilo da su oni Hrvati, Srbi, Mađari ili pripadnici nekog drugog naroda, bilo da žive u gradovima ili ruralnim sredinama, bilo da su katolici, pravoslavci, muslimani, ateisti ili agnostici, lijevi ili desni,  svi moraju biti spremni na odricanja i borbu za oporavak zemlje. Da li će se svi osjećati uključenima u tu borbu, ukoliko im se predsjednica obrati sa „Drage moje Hrvatice i Hrvati“ ili „Drage građanke i građani“, to je stvar povjerenja u nju kao predsjednicu i osobnog izbora.

A povjerenje se ne gradi riječima već postupcima.        

2

Analyst

S godinama i slova vidiš bolje kad tekst odmakneš.

Ocjene (5)


Respektira (4): siouxica, Boljunac, Panter, ivan94


Slaže se (1): Jung-fu


Komentari (19)


@Boljunac, umjesto redanja gomile komentara, bilo bi izvrsno da napišeš analizu u kojoj bi izložio svoje gledanje na ovu temu visitor 0 0 0


Tko ima hrvatsku domovnicu a nije politički Hrvat, je zapravo neprijatelj Hrvatske. Da se država npr. zove Jadranska Republika, svi bi bili Jadranci i ne bi bilo problema oko toga. Ameri su svi Amerikanci radi naziva države. KGK je uranila Laci 0 0 0


U smislu Kolindonog tumačenja Hrvati u Srbiju treba da su nesumnjivo Srbi ili ako hoćete Srbijanci. Laci 0 0 0


Visitor me poziva da napišem analizu. Već sam ih napisao na drugim mjestime više, ali ne čitaju svi što piše neki bezveznjak pod nickom Boljunac. Kolinda kao da me je čtala . Napisat ću analizu. Ali htio bih i o aferi "franak". I o izboru šefa RH. Boljunac 0 0 0


@Bolj, ako budeš pisao, možeš pojasniti ono "država=nacija" iz perspektive "YU = Jugoslaveni"? Visitor je postavio pitanje - zašto smo inzistirali na hrvatstvu? Mogu li se povući neke paralele izmedju hrvatskog stava prema YU i srpskog prema RH? Analyst 0 0 0

Analiza

Jesu li Srbi koji žive u Republici Hrvatskoj - Hrvati?

17.01.2015. 15:12, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

Kontroverzna izjava buduće predsjednice Republike Hrvatske, Kolinde Grabar Kitarović, da su za nju „Hrvati i oni koji su Srbi po nacionalnosti“, mada izvađena iz konteksta razgovora koji je vođen za bosanskohercegovačku televiziju BH1, izaziva burne reakcije, kako kod Srba, tako i kod Hrvata. Buduća predsjednica, nadalje, pojašnjava svoj negativni stav prema izrazu „građani i građanke“, koji smatra isključivim zato što se ruralno „građanstvo“ s njim ne može identificirati. Na koji način će se Kolinda, kao predsjednica Republike Hrvatske, obraćati SVIM ljudima u RH, a da time ne isključi nikoga i da se u njenim riječima svi prepoznaju? Pitanje nije nimalo ... više >

2

Analyst

S godinama i slova vidiš bolje kad tekst odmakneš.
  • 4
  • 1
  • 0
  • 19

Analiza

Svakim danom postajemo svjedocima sve perfidnijih pokušaja da se politička scena Hrvatske uzdrma do temelja. Ovaj aktualni se bavi regularnošću upravo završenih predsjedničkih izbora, pozivajući se na Ustav i Zakon o izboru predsjednika, te njihovo tumačenje, sukladnost i primjenu.

Bit problema se nepotrebno komplicira. Ono što je uistinu sporno je da je DIP primijenio različite algoritme za izračun postotaka osvojenih glasova u prvom, odnosno drugom krugu.

Po važećem zakonu, postotak je bitan samo u prvom krugu, kada se za pobjedu traži natpolovična većina glasova svih birača. U drugom krugu izbora, postotak osvojenih glasova ne utječe na rezultat, ali se on i dalje iskazuje i trebalo bi ga računati na isti način kao i u prvom krugu. Integritet matematičkog algoritma je nepovrediv.

Definiranje pojma „birač“ i „glas“ je svakako bitno da bi se došlo do ispravnog algoritma i izbornog rezultata i ova situacija može biti povod za doradu Zakona o izboru predsjednika, u kojem bi se eksplicitno navela distinkcija između valjanih i nevažećih glasačkih listića ili pak definirao pojam „birači“, na način koji ne ostavlja prostora naknadnim tumačenjima.   

2

Analyst

S godinama i slova vidiš bolje kad tekst odmakneš.

Ocjene


Komentari

Analiza

Svakim danom postajemo svjedocima sve perfidnijih pokušaja da se politička scena Hrvatske uzdrma do temelja. Ovaj aktualni se bavi regularnošću upravo završenih predsjedničkih izbora, pozivajući se na Ustav i Zakon o izboru predsjednika, te njihovo tumačenje, sukladnost i primjenu. Bit problema se nepotrebno komplicira. Ono što je uistinu sporno je da je DIP primijenio različite algoritme za izračun postotaka osvojenih glasova u prvom, odnosno drugom krugu. Po važećem zakonu, postotak je bitan samo u prvom krugu, kada se za pobjedu traži natpolovična većina glasova svih birača. U drugom krugu izbora, postotak osvojenih glasova ne utječe na rezultat, ali se on ... više >

2

Analyst

S godinama i slova vidiš bolje kad tekst odmakneš.
  • 0
  • 0
  • 0
  • 0

Analiza

Izborna podbjeda Kolinde Grabar Kitarović će se još dugo komentirati i analizirati u medijima.

Jedan od aspekata koji se do sada nije često spominjao je i činjenica da je Kolinda Grabar Kitarović jedna od rijetkih žena koja je ostvarila svoje političke ambicije i dosegla apsolutni vrh.

Promatrano iz ugla muško-ženskih odnosa, Kolinda je odnijela pobjedu u tradicionalno muškoj disciplini - osvajanju vlasti. To nedvojbeno potvrđuje njene kvalitete i sposobnosti, ali znači i početak jedne nove borbe. Do sada su joj protivnici bili poznati, oni iz suprotnog tabora, ali od sada su oni svuda oko nje.

Milanovićeve omalovažavajuće izjave poput „Karamarkova marioneta“ i „prima-balerina“ su šovinističke izjave, upućene Kolindi kao ženi, a ne kao protivničkom kandidatu. Do sada smo se imali priliku uvjeriti da Zoran Milanović ne daje izjave u skladu sa ulogom koju obnaša, već po svom trenutačnim raspoloženju i emocijama. Upravo zbog toga, Milanović nije problem za Kolindu. Ima ona suptilnijih protivnika, koji će svoj šovinizam nastojati prikriti i umotati ga u veo podrške i pohvale.

Sjetimo se na trenutak izborne završnice i momenta koji se sa velikim uzbuđenjem iščekivao. Prvo obraćanje Kolinde Grabar Kitarović nakon proglašenja pobjede na izborima. Kamere su u stožeru HDZ-a, napetost u tv studiju i u domovima gledatelja. I na iznenađenje  mnogih, za govornicom se u tom povijesnom momentu pojavljuje - Tomislav Karamarko. Uprkos  svim njegovim afirmativnim riječima upućenim Kolindi, ne može mu se oprostiti što joj je ukrao taj momenat. Što ju je perfidno postavio na „njeno mjesto“. Kolinda je njegova pobjeda, to mu nitko ne osporava, ali Kolinda je pobjednica. Ona je iznjedrila tu pobjedu svojom sposobnošću i osobnošću. Da je na mjestu Kolinde  bio neki muškarac iz Karamarkovog tima, to se ne bi nikada desilo.

Da je kojim slučajem Ivo Josipović odnio pobjedu, nikome ne bi palo na pamet da mu uzme prvu riječ. Jer, i zašto bi?

Tomislav Karamarko je inteligentan i on svoje poteze vuče sa milimetarskom preciznošću. Za razliku od Milanovića, on vlada svojim postupcima i emocijama i njemu se nije desio trenutak euforije u kojoj je zaboravio na protokol. Dakle, njegovo obraćanje javnosti u momentu koji je pripadao Kolindi kao novoizabranoj predsjednici, nije slučajni propust, već dobro smišljen potez, koji čak nije ni u interesu HDZ-a, niti nužno politički motiviran. Iza njega jednostavno stoji prikriveni muški šovinizam.

U slobodnom prevodu, Tomislav Karamarko poručuje – Kolinda ne bi bila Kolinda Grabar Kitarović, prva žena predsjednica Hrvatske, da joj ON to nije omogućio. Dakle, on je taj kome pripada prvi momenat slave.  

I što je u tome čudno? Pa zar nije istina da joj je on to omogućio? Jest, istina je... u tome i je problem.

Ma koliko Kolinda bila sposobna i kompetentna, ništa joj to ne bi pomoglo u postizanju političkih ciljeva, pogotovo ne ako je još i lijepa, ukoliko joj to ne bi bilo omogućeno od strane muškarca, koji u njenom uspjehu vidi i svoj interes. Ambicije žena općenito su prihvaćene dotle dok služe postizanju ciljeva koje postavljaju muškarci. I to je nedvojbeno.

Kao što je nedvojbeno i to da žene nikada nisu podržale ženu iz vlastitih redova i pomogle joj da dođe do vrha.  I sve dok je tako, uspjeh žene će se uvijek moći pripisati volji muškarca.  

Karamarkov potez samo potvrđuje taj stereotip, što ga dovodi opasno blizu Milanoviću.  

2

Analyst

S godinama i slova vidiš bolje kad tekst odmakneš.

Ocjene (4)


Respektira (4): visitor, Panter, 5none5, siouxica


Komentari (5)


dobrodošao na barometar:) zanimljiv kut, vrlo dobar prvi tekst, veselim se idućima:)) inače, kažu neki stručnjaci da bi bilo gore da je karamarko govorio iza kolinde, jer njena mora biti zadnja u njezinoj noći. je li morao uopće govoriti? siouxica 0 0 0


koliko god da je Predsjedničko mjesto časno,, u svjetskim parametrima ono je po utjecaju niže od onoga kojeg je Kolinda obnašala (a i slabije plaćeno) pa reći da ga je prihvatila samo zato što je Karamarko tako odlučio može biti samo pogrešna 5none5 0 0 0


sio, potpuno si u pravu, bilo je moguće ili prvi ili ništa, a kako su TK i KGK željeli dio momenta prebaciti na HDZ on je bio prvi. Ono što je u tomu bilo iritantno je njegovo guranje na poziciju koju je trebao zauzimati suprug Jakov. IDujas 0 0 0


ne znam otkuda proizlazi kako je "nedvojbeno" da žene u politici nikada nisu podržale ženu (stereotip?), ali je svakako zanimljiva dimenzija koju pokušavaš rasvijetliti visitor 0 0 0


Hvala na dobrodošlici i na komentarima. Feedback vezan uz tezu "žena je ženi vuk" se usvaja, visitor :-) Povlačim izjavu. Analyst 1 0 0

Analiza

Izborna podbjeda Kolinde Grabar Kitarović će se još dugo komentirati i analizirati u medijima. Jedan od aspekata koji se do sada nije često spominjao je i činjenica da je Kolinda Grabar Kitarović jedna od rijetkih žena koja je ostvarila svoje političke ambicije i dosegla apsolutni vrh. Promatrano iz ugla muško-ženskih odnosa, Kolinda je odnijela pobjedu u tradicionalno muškoj disciplini - osvajanju vlasti. To nedvojbeno potvrđuje njene kvalitete i sposobnosti, ali znači i početak jedne nove borbe. Do sada su joj protivnici bili poznati, oni iz suprotnog tabora, ali od sada su oni svuda oko nje. Milanovićeve omalovažavajuće izjave poput „Karamarkova ... više >

2

Analyst

S godinama i slova vidiš bolje kad tekst odmakneš.
  • 4
  • 0
  • 0
  • 5