Reputacija 2

Sutra je novi dan

  • Bodova 63.7
  • Analiza 4
  • Ocjena 8
  • Anketa 0

Analiza

Prognozirati budućnost uglavnom nije zahvalan posao, ali ukoliko se koristi iskustvo prošlosti, prati razvoj društva i tehnologije te održive svjetske trendove, moguće je dobiti prilično realnu sliku budućeg stanja u nekom društvu.

Dakle što nas u Hrvatskoj čeka tokom idućih deset godina. Najprije je potrebno nabrojati standardne parametre koji se sporo mijenjaju prolaskom vremena. Hrvati su individualisti, suradnja na ekonomskom, poslovnom i istraživačkom planu im je prilično strana. Dalje, naš mentalitet nije pretjerano jak u organizaciji, kako društva tako i kompanija. Treći parametar je pomanjkanje entuzijazma i pozitivne znatiželje, što je djelimično vezano uz povijesna iskustva.

Kao rezultat imamo relativno mali broj poduzetnika koje vodi entuzijazam, znatiželja i vjera u poboljšanje kvalitete života. To je vrlo velik nedostatak jer cijela je američka tehnološka revolucija zasnovana na sličnim motivima. Svi tehnološki divovi krenuli su sa sličnom osnovom. Danas je u Hrvatskoj vrlo malo poduzeća ili startupa koji vjeruju u neku ideju ili uslugu koja će poboljšati svijet, život itd. Umjesto toga imamo ogromnu većinu poduzeća bez modernih znanja upravljanja, sa niskom razinom odgovornosti i samodiscipline, uhvaćenih u standardnu rutinu preživljavanja, neplaćanja, iscrpljujuće borbe sa konkurencijom u istim i vrlo napučenim područjima. Vrlo je malo kreativnosti i entuzijazma, a ako je i ima društveni mentalitet sasjeći će je u korijenu.

Time se čini velika šteta društvu jer danas je vrlo povoljno vrijeme za 'disruptive' tehnologije i ideje, tj. one koje će iz temelja promijeniti funkcioniranje društva i privrednih grana u cjelini. Uspješni poduzetnici imaju šansu izgraditi regionalne, čak i globalne kompanije koje će donijeti napredak i prosperitet društvu u kojem djeluju. Naročito je zabrinjavajuć odljev obrazovane radne snage koja također ne uspijeva pronaći poduzetničko/vizionarsku žicu vodeći se ustaljenim principom sigurnijeg rada za druge.

Nije Hrvatska u tome jedina, cijela EU ima averziju prema kreativnosti, poduzetništvu i otkrivanju novih puteva, birajući radije sigurnost radnog mjesta u korporaciji. No upravo taj 'sigurniji' put EU čini vrlo ranjivom u novom ekonomskom poretku u kojem nesigurnost postaje standard.

Za pretpostaviti je da se taj kurs neće mijenjati u kratkom roku, pa iz toga možmo donijeti određene zaključke. U RH iskristalizirati će se 'povlaštena manjina', 10-15% stanovništva koje će raditi dobro plaćene državne poslove, manageri, poduzetnici, političari, ljudi koji imaju tražene vještine. Nažalost taj sloj neće doprinijeti blagostanju šireg društva niti će po svojoj prirodi raditi na njemu. Nasuprot tome imati ćemo veliku većinu stanovništva bez specijalnih vještina koje će se boriti sa automatizacijom, robotizacijom i outsourcingom u društvu koje nema vlastitu razvijenu kvalitetnu ekonomiju sposobnu da ih apsorbira. Njih očekuje opća stagnacija, smanjenje plaća i radničkih prava te pad standarda.

Da bi se taj scenarij apsolvirao i učinio podnošljivijim dijelovi društva trebati će se ekonomski samoorganizirati u održive mikro-zajednice, samodostatne neformalne cjeline gdje članovi jeftinije proizvode vlastitu energiju, hranu, grijanje i ostale stvari nužne za opstanak. U EU već djeluje preko milijun takvih mikro-zajednica.

Hrvatska je na raskrsnici, može krenuti putem inovacija i modernog društva većeg blagostanja ili otići putem većine prosječnih država koje se ne snalaze u novom ekonomskom poretku. Iako bih osobno želio drugačije, prema dosadašnjim iskustvima vjerojatniji je drugi scenario, no potrebno je učiniti ga što podnošljivijim koristeći komparativne prednosti kao npr. turizam, korištenje hrvatskog povijesnog vojnog iskustva u prevladavajućoj vojnoj doktrini 21 st. tj. modernog asimetričnog sukoba itd 

3

Adriatic

Sutra je novi dan

Ocjene (3)


Respektira (1): visitor


Slaže se (2): Losonsky, Laci


Komentari (6)


vojna doktrina 21. stoljueća je trajni sukob niskog intenziteta. Pošto Hrvatska ima značajno povijenso vojno iskustvo, mogla bi svoje znanje i iskustvo iskoristiti na način da ga izveze. Od Šestan Busch kaciga do dobro plaćenih vojnih savjetnika. Adriatic 0 0 0


Dobra analiza naših slijedećih deset godina, bolja od svega što govore naše elitne "glavonje", koji bi se uostalom prije ubili nego priznali da slijedi takav scenario . Raslojavanje je već na djelu, pravo poduzetništvo i prave inovacije Laci 0 0 0


gotovo da ne postoje kod nas, a ako se pojavi onda ga sama "država" svim sredstvima guši i ne podržava. Stvara se nazovi "elita" kojoj je jedina briga vlastita dobrobit , a narod i država su njima "zadnja rupa na svirali". Laci 0 0 0


ok, ali u tom slučaju mi se čini da umjesto "korištenje hrvatskog povijesnog vojnog iskustva", bolje odgovara "proizvodnja i izvoz kvalitetne vojne opreme"..pa bi se odmah znalo na što misliš visitor 0 0 0


Upravo tako "proizvodnja i izvoz kvalitetne vojne opreme" je vjerojatno ono što se htjelo reći, odnosno sad to ja kažem, da bi mi imali što jesti tamo po svijetu protivnici Amera trebaju "pojesti" metke koje mi proizvodimo, zar ne ? Laci 0 0 0

Analiza

Prognozirati budućnost uglavnom nije zahvalan posao, ali ukoliko se koristi iskustvo prošlosti, prati razvoj društva i tehnologije te održive svjetske trendove, moguće je dobiti prilično realnu sliku budućeg stanja u nekom društvu. Dakle što nas u Hrvatskoj čeka tokom idućih deset godina. Najprije je potrebno nabrojati standardne parametre koji se sporo mijenjaju prolaskom vremena. Hrvati su individualisti, suradnja na ekonomskom, poslovnom i istraživačkom planu im je prilično strana. Dalje, naš mentalitet nije pretjerano jak u organizaciji, kako društva tako i kompanija. Treći parametar je pomanjkanje entuzijazma i pozitivne znatiželje, što je djelimično vezano uz povijesna iskustva. Kao rezultat imamo relativno ... više >

3

Adriatic

Sutra je novi dan
  • 1
  • 2
  • 0
  • 6

Analiza

Hrvatska je zasluženo postala članica EU, jer ona tu  povijesno i kulturološki prirodno pripada. Sada je naizgled konačno sve kako treba biti. No, da li je doista tako?

Dugo je vremena Europa bila jedna od dvije najrazvijenije regije svijeta, a po kvaliteti života i najpoželjnija. Sa velikim povijesnim, znanstvenim i poslovnim iskustvom zemlje EU uspjele su stvoriti ugodno mjesto za život svojih stanovnika. Geografski udaljena Amerika bila je sinonim za zanimljivo ali i radoholičarsko drušvo koje uglavnom trči za zaradom, bez naročitog razumijevanja za pojedinca i njegove potrebe. Daleki istok također je percipiran kao siromašno društvo koje puno radi i skromno živi. Europljani su s pravom sebe smatrali povlaštenim društvom u odnosu na druge regije 'koje 'nisu imale toliko sreće' ili 'nisu znale kako'. No kao i uvijek samozadovoljstvo je početak kraja jer ono vodi u hedonizam, smanjuje motivaciju i otupljuje ideale. Glavni uzrok propasti većine carstava od Rimskog nadalje je baš hedonizam i gubitak oštrine  ideala. EU hedonizam sastojao se u sve većim materijalnim i socijalnim pravima građana, averziji prema poslovnom riziku i smanjenju natjecateljskog duha. Ankete pokazuju da i danas većina mladih u EU radije bira sigurno radno mjesto nego neizvjesnost poduzetništva, iako znaju šta se oko njih dešava. Generacije su naprosto izgubile potrebu da se izbore za nešto jer sve je bilo servirano na pladnju.

U međuvremenu svijet se drastično promijenio. Radoholičarstvo, poslovna i znanstvena utrka za prevlašću, smanjena prava i sve ostale 'negativnosti' postali su standard  koji se ne mora voljeti ali se mora prihvatiti. Tvrtka Amazon u Britaniji radnike plaća ispod minimuma, ne plaća porez jer je registrirana u poreznoj oazi i još prisiljava vladu da daje velike subvencije kako bi uopće zaposlila ljude. Vlada je nemoćna jer to je početak velikog novog neoliberalnog trenda gdje su globalne korporacije iznad lokalnih vlada, koje uglavnom drže u šaci.

EU je nažalost ostala uspavana aristokratska dama uglađenih manira koja uporno odbija primijetiti što se oko nje dešava. Kao i uvjek u životu takvo ponašanje je pogubno jer EU je sve manje sposobna uhvatiti se u koštac sa novim okolnostima. Masovna nesigurnost radnih mjesta, konstantno smanjenje cijene rada, smanjenje prava radnika polako ali nezadrživo ulazi u sve pore EU društva koje se uglavnom još uvijek samo čudi, jer život je još uvijek dobar. Predviđanja govore da će do 2020. godine  50% radnih mjesta u Britaniji biti 'Zero-hour contracts', ugovora o radu bez vremenske obveze zapošljavanja.

Robotizacija, automatizacija, nestanak 40% radnih mjesta koje poznajemo danas i slično bliska su budućnost Europe. Njemačka kao najrazvijenija zemlja EU suočena je sa velikim brojem niže plaćenih privremenih radnih mjesta, bez ikakve obaveze za poslodavca. Mnogi zaposlenici godinama su držani na tom privremenom statusu bez sigurnosti i mogućnosti napredovanja na bolje. Kako se kapital prilagođava tako će i EU korporacije preuzeti taj model, sve na štetu radnika i standarda općenito.

Sve je to zabrinjavajuće jer netko je ljudima trebao reći i pripremiti ih za ono što dolazi. A dolazi veliki gubitak radnih mjesta u 'manje zahtjevnim' poslovima koji će biti automatizirani. Tzv 'zahtjevnija' radna mjesta biti će u vlasti malobrojne elite koja će imati znanja i vještine koje nije moguće automatizirati. Da bi takva elita bila što veća i produktivnija za šire društvo potrebno je značajno pojačati istraživanja, razvoj novih tehnologija i preuzeti poduzetnički duh Amerike. No to se to nije dogodilo i daljnji prosperitet EU trenutno je vrlo neizvjestan.

Moglo bi se reći da smo na besplatnu gozbu ipak zakasnili, no stvari nisu tako loše kako se čine. Zemlje istočnog bloka pa tako i Hrvatska navikle su na snalaženje, društveno ekonomske nevolje i imaju viši prag tolerancije na lošiji život. Kao najvažnije, imaju motivaciju i želju da žive bolje. Sve su to parametri koji te zemlje stavljaju u povoljan položaj u odnosu na 'staru' Europu. Sa time se slažu i američki stručnjaci, zemlje JI Europe imaju šansu postati novi motor razvoja EU i njen glavni pokretač u budućnosti. Na tim zemljama je da odluče da li žele propadanje ili razvoj. Ipak nažalost stara socijalna prava i sigurnost stvar su prošlosti za sve.

Novi svijet je svijet inovacija, kreativnosti, poduzetništva, informatike, usluga. To su područja gdje nije potreban veliki kapital i iskustvo kao npr u razvoju auto industrije pa su šanse za uspjeh tim veće. Od države se očekuje da pruži okvir za nesmetani razvoj i da financira poduzetne ljude koliko je god u mogućnosti.

Usred smo promjene paradigme i povijest novog svijeta piše se gotovo ispočetka, nama je data povijesna šansa da se probijemo među visokorangirane zemlje dobroga života. Neće biti lako ali drugog izbora i nemamo. Možemo krenuti sa inteligentnim turizmom, IT-om, inovativnim uslugama,  visokotehnološkim mikro industrijskim projektima, zdravom hranom pa u hodu vidjeti kuda će se sve to dalje razvijati. Kao što je to direktor MIT Media Lab-a Joi Ito odlično predložio, umjesto da budemo futuristi trebamo postati now-isti i početi raditi odmah i baviti se sadašnjošću a ne budućnošću.

No jedno je sigurno, vrijeme ugodnog europskog života je prošlo. Srećom, nama će to pasti lakše nego onima zapadnije od nas koji su na to navikli.

3

Adriatic

Sutra je novi dan

Ocjene (5)


Respektira (2): Vjeran, visitor


Slaže se (3): Laci, Jung-fu, Vjeran


Komentari (9)


Djelomično se slažem, no znači li to Adriuatic da industriju valja odmah otpisati totalno i ne gubiuti vrijeme sa bilo kojom proizvodnjom ? Mi ćemo biti inovativni i prodavati naše drvo iz šuma, a uvoziti namještaj ? Laci 0 0 0


Laci, treba zadržati stratešku industriju + razviti naprednu mirko industriju limitiranih serija. Npr 3D printerima, Samsung već prodaje stroj za direktnu izradu custom čipova i IT krugova direktno prema nacrtu. Masovnost je out Adriatic 0 0 0


Perpsektivno: inteligentni softverski pomagači u kombinaciji sa custom hardverom (Apple jaši na tom spoju soft+hardware). Roboti svih namjena i softver umjetne inteligencije, custom namještaj, novi proizvodi napravljeni kombinacijom tih osnova Adriatic 0 0 0


Adriatic, nije masovnost OUT, daleko od toga, ali ona NIJE NIKADA ni bila za nas ! Ma koji Aplle, jesi li IKADA čuo za soft BEZ hardwarea ? Ali za obratno sam čuo to je naprimjer političar bez pameti ;-) ;-) ;-) Laci 0 0 0


I Adriatic, now-isti niti ćemo, niti trebamo biti, to su već komunjare probale pa je propalo, ali da treba SADA raditi i to PAMETNO u to nema sumnje. Laci 0 0 0

Analiza

Europa kakvu svijet poznaje polako nestaje. Ta je zajednica dugo bila uzor drugima po visokoj razvijenosti, kvalitetnim socijalnim pravima, sigurnosti radnog mjesta i ugodnom životu. Početak velikih promjena za EU krenuo je sa globalizacijom koja je donijela pravila najnižeg zajedničkog nazivnika. Prema tim pravilima 'boravka u zajedničkoj bari' bolji je radnik jeftiniji radnik, bolji je proizvod onaj proizveden jeftinije, bolji je sistem onaj u kojemu su ljudi spremni raditi za 1/2 normalne plaće i uz manja prava.

Europa se uvijek dičila kvalitetom rada, razvijenošću, kulturom i socijalnim pravima. To su bili kriteriji nedostižni u drugim dijelovima svijeta. No nakon neprimjetne ali velike promjene paradigme ti kriteriji prestali su vrijediti. Zamijenili su ih puno prozaičniji kriteriji poput stupnja jeftinoće radne snage, stupnja dobrovoljnog odricanja od osnovnih prava, spremnosti na skroman život. Iako su ti kriteriji predstavljali degradaciju života za Europljane, oni su predstavljali napredak za građane dalekog Istoka jer im je život prije toga bio lošiji. Desilo se veliko izjednačavanje u kojemu su jedni izgubili a drugi dobili, neosporna je činjenica da je Europa izgubila.

Nažalost Europa se nije prilagodila već i dalje pomalo 'razmaženo' inzistira na stečenim pravima kojih više nema: socijalnoj sigurnosti, visokim plaćama, ugodnom životu. Gubi se dragocjeno vrijeme a nitko se ne usudi glasno reći istinu. Uspostavljeni su novi kriteriji koje će Europa vrlo teško usvojiti. Spremnost na puno rada uz malu plaću, skroman život, disciplina, sve su to odlike država dalekog Istoka koje teško da će u tome biti nadmašene.

Europa ne može konkurirati u radnim navikama i niskoj cijeni rada. Ono u čemu može konkurirati su tehnološke i druge inovacije, poduzetništvo i spremnost na rizik koji krasi Ameriku. Daleki Istok odličan je u proizvodnji ali prilično loš u osmišljanju novog i to je velika prednost Amerike. Nažalost Europa i tu fundamentalno loše stoji jer dosada nije poticala kreativnost, poduzetništvo, rizik i inovativnost. I danas mladi u EU najviše streme sigurnosti radnog mjesta u velikim i etabliranim tvrtkama. Realno ih očekuju velike promjene života jer nisu na vrijeme naučeni na prihvaćanje novih, za njih težih pravila.

Kakva sudbina očekuje Europu? Definitivno i masovno smanjenje životnog standarda i socijalnih prava. Kakve će političke implikacije to imati ne zna se ali postoji sličnost sa situacijom početkom 20. stoljeća koja je dovela do radikalizacije i svjetskih ratova. Stoga situacija koja mnogima u EU smeta i nije tako loša, takozvani američki patronat nad Europom je nakon lošeg iskustva dvaju svjetskih ratova prihvatljiva opcija. Amerika je nadzornik Europe ali i njen jedini prijatelj.

Gdje je tu Hrvatska i ostale zemlje bivšeg istoka EU? Prema mnogim kriterijima te zemlje imaju najviše šanse za prosperitet. Bivše istočnoeuropske zemlje Europe njen su daleki Istok. Nacije koje su navikle na lošije uvjete života, niske plaće, mala socijalna prava spremnije su na promjene, na veći rad, rizik i šansu za bolji život. Onaj tko se trudi poboljšati život uvijek će se truditi više od onoga koji želi održati dobar život. Tu leži velika šansa istočnoeuropskih zemalja, ali paradoksalno tu leži i opasnost od gubitka dobrog života u velikom dijelu zemalja zapadne Europe. Te dvije skupine neminovno postaju konkurenti i realno veće šanse u tom nadmetanju imaju istočnoeuropske zemlje. Proces je već poodavno odmakao i nezaustavljiv je. Šanse Hrvatske u tom nadmetanju vrlo su dobre jer nosi prednosti Europskog 'istoka' ali i odličan geografski položaj. Nije pretjerano tvrditi da je Hrvatska jedna od zemalja sa najvećim šansama za prosperitet u novoj ekonomskoj situaciji.

Zemlje poput Britanije najvjerojatnije neće izaći iz zajednice jer bi pad ekonomskog i i političkog utjecaja bio još brži, a Britanci su premudri da to ne bi i sami znali. Moguć je stoga dogovor zemalja oko zajedničke politike no puno je realnija prešutna podjela na zapad i istok Europe te međusobno nadmetanje uz istovremeno korištenje zajedničkih resursa i velikog tržišta.

Mišljenja sam da bi Hrvatska trebala zauzeti mudru neutralnost, zadržati prijateljske odnose sa ključnim državama zapadne Europe ali raditi na uspostavi vlastite konkurentnosti u skladu sa cijlevima i prednostima zemalja istočne Europe. Ukratko budućnost za Hrvatsku je svijetla. Gotovo sve je u našim rukama

2

Adriatic

Sutra je novi dan

Ocjene (6)


Respektira (5): Losonsky, Vjeran, siouxica, visitor, VeNLO


Ne slaže se (1): Laci


Komentari (2)


Odlična analiza! visitor 0 0 0


Znači mudra neutralnost ? Genijalno ! Da budemo Švica u krilu EU ? Pa neutralni smo mogli biti i bez ulaza u EU, zar ne ? I biti telad koja sisa sve majke ! Ovako smo ispali neka vrsta volova ! Laci 0 0 0

Analiza

Europa kakvu svijet poznaje polako nestaje. Ta je zajednica dugo bila uzor drugima po visokoj razvijenosti, kvalitetnim socijalnim pravima, sigurnosti radnog mjesta i ugodnom životu. Početak velikih promjena za EU krenuo je sa globalizacijom koja je donijela pravila najnižeg zajedničkog nazivnika. Prema tim pravilima 'boravka u zajedničkoj bari' bolji je radnik jeftiniji radnik, bolji je proizvod onaj proizveden jeftinije, bolji je sistem onaj u kojemu su ljudi spremni raditi za 1/2 normalne plaće i uz manja prava. Europa se uvijek dičila kvalitetom rada, razvijenošću, kulturom i socijalnim pravima. To su bili kriteriji nedostižni u drugim dijelovima svijeta. No nakon neprimjetne ... više >

2

Adriatic

Sutra je novi dan
  • 5
  • 0
  • 1
  • 2

Analiza

Na pisanje ove analize ponukao me osvrt jednog komentatora koji nas po ne znam koji puta svrstava među bezizlazne zemlje. To naravno ne odgovara istini, štoviše daleko je od nje. Situacija je puno bolja samo što ljudi ne vide šumu od stabala.

Prvo treba razjasniti osnove. Nitko 'nije protiv nas' i 'ne radi nam o glavi'. U mnogim zemljama EU ljudi razmišljaju pozitivno o Hrvatskoj (jer ne znaju za naše probleme), mnogi od njih izrazili su i želju da bi ovdje voljeli živjeti jer 'kod nas je lijepo'. Pa čak i u Beogradu sa kojim smo bili u direktnoj konfrontaciji većina ljudi ne razmišlja negativno o Hrvatskoj. U Moskvi npr. je ista situacija.

Tome treba pridodati i središnju vlast u Briselu. Ona je takva kakva je, administrativna i komplicirana ali definitivno ne radi o glavi članicama pa tako ni Hrvatskoj. Zaključak je da smo mi sami isključivi gospodari svoje sudbine što teško da će itko od nas priznati, jer navikli smo da se oslanjamo na druge, da slušamo druge i da krivimo druge. Više nema drugih, sada je vlast u Hrvatskoj a ne u Beču, Pešti ili u Beogradu. No tako je lakše, okriviti druge i otići na kavu u kafić jer drugo nam ionako ne preostaje.

Ljudi prvo trebaju shvatiti osnovni problem, da o njima ovisi da li žele živjeti bolje i više raditi ili žele živjeti lošije i manje raditi a više sjediti po kafićima. To je osnovno anketno pitanje u Hrvatskoj.

Ako pretpostavimo da ljudi ipak žele živjeti bolje, drugo postavljeno pitanje je koliko bolje. Život je balans, balans između rada i odmora, između napora, uživanja, druženja, obitelji itd. Čovjek mora biti svjestan da ne može imati sve. Ako puno radi bit će bogatiji ali trpjeti će njegov socijalni i obiteljski život. Ako se puno druži, uživa i putuje, tada ne može očekivati da će biti bogat. Pretpostavimo da je današnja idealna kombinacija 60-70% vremena i napora potrošiti na rad, a ostalo na ugodan život.

Ako želimo raditi relativno normalno a ne 'od jutra do sutra' za niske novce, tako da nam ostane vremena za normalan život i druženje, tada imamo nekoliko opcija. U visoko umreženom svijetu običan rad cijeni se vrlo nisko, a cijeniti će se još niže zbog masovnog uvođenja robota u sve pore ljudskog života. Preostaje nam da radimo ono što malo ljudi zna (npr. visokotehnološki, kreativan rad) ili malo ljudi može jer nemaju takav geografski položaj (npr turizam na jednom od najljepših područja u svijetu). Jedna od mogućih djelatnosti je proizvodnja organske, visokokvalitetne hrane za kojom će biti sve više potražnje. Također perspektivna djelatnost je IT i outsourcing usluga po svijetu. Nema nikakvog razloga da odavde ne krene novi Amazon, eBay, Facebook ili Skype.

Zašto ove djelatnosti? Zato što u većini djelatnosti nemamo prednost, nemoguće je dostići stogodišnju tehnološku razvijenst npr. njemačke industrije automobila, ili stogodišnje bankarsko umijeće Londona. No sasvim je moguće konkurirati u Internet servisima poput Skype-a jer naša startna pozicija je bila jednaka njihovoj tj. nemaju vremensku prednost u znanju.

Ovih nekoliko sektora sasvim je dovoljno da ne moramo raditi 'od jutra do sutra' i da živimo relativno kvalitetno. Primjeri su brojni, od Švedske, preko Finske, Estonije do nekih drugih zemalja koje su našle svoju nišu. Teško je povjerovati koliko su neki međunarodno uspješni poduzetnici spremni npr raditi u Splitu samo zbog prekrasnog okruženja (op. autora: ja nisam sa mora). Postoje neki faktori koje mi možemo maksimalno iskoristiti kao što i druge zemlje imaju svoje prednosti.

Što se tiče vlasti, na nju je postavljena prevelika odgovornost. Ona se često ne snalazi, kao što se i domaća ekonomija često ne snalazi, ali kao što se i narod sam ne snalazi. Pokušava preživjeti sa onim što ima a to je neefikasni administrativni aparat, loša ekonomija i mali prihodi. Kada bi ekonomija snažno krenula naprijed i počela puniti proračun, svi bi se puno lakše dogovorili o slijedećim koracima. U mojim kontaktima sa državnim službama od policije, sudstva, uprave nadalje gotovo nikad nisam stekao tako loš dojam kako se voli govoriti. Sve su to uglavnom susretljivi ljudi koji nastoje pomoći unutar svojih ovlaštenja. Lijepa riječ i prijateljski stav otvaraju sva vrata.

Mislim da je rukavica bačena ekonomiji, poduzetnicima, inovatorima i vizionarima. Oni su ti koji trebaju pokrenuti ovu zemlju. Oni su ti koji trebaju raditi bez da se žale na sve oko sebe od države nadalje. Ako im država smeta neka nađu načina da to neutraliziraju i prebrode, da je lako svatko bi bio poduzetnik. Kada im krene uvjeren sam da će država biti prva koja će im zahvaliti jer joj olakšavaju posao, lako je voditi državu ako imaš novaca.

Od naroda se očekuje da se prestane žaliti i da napravi što se od njih traži. A to je da pristanu raditi na niže plaće jer nismo sposobni za više, to je prirodni zakon. Kada se obrazuju i steknu moderne tržišne vještine tada će i plaće rasti a sa njima i standard.

Od vlasti se očekuje da raskrči put poduzetnicma i da im odrješene ruke, da im pomaže i podupire ih. Te da kasnije ima koristi od njih.

Sve je to relativno jednostavno za razumjeti, no da li će se to desiti zavisi od nas samih. Ako nemamo volje ni želje, ne trebamo se niti žaliti. Sve je gospodo do nas samih.

2

Adriatic

Sutra je novi dan

Ocjene (4)


Respektira (3): Vjeran, siouxica, visitor


Ne slaže se (1): Laci


Komentari (17)


Dobro nam došao na Barometar. Respekt dobrodošlice ti je već stisnut ;-) A što se samog teksta analize tiče, stvarno ne znam odakle bih počeo. 60 - 70% vremena za rad? 14.5 - 17.5 sati dnevno i subotom i nedjeljom? I tako do penzije? Hm... Servus! Vjeran 0 0 0


adriatic, jesi li ti spreman raditi 8 sati dnevno (vodi se kao 4 sata) + koliko god sef hoce da ti ostanes na poslu za 3500 kuna? AggyK 0 0 0


Situacija je vrlo jasna. Ako imaš set znanja koja se traže ti postavljaš pravila. Ako nemaš tada radiš 8-10 pa i 12h dnevno za malu plaću, dok te ne zamijene roboti. Tako danas svijet funkcionira i takvi ljudi trebaju naći dodatni izvor prihoda Adriatic 0 0 0


Svi mi moramo proći proces prilagodbe novoj stvarnosti. Od negodovanja, do prihvaćanja stvarnosti i organiziranja vlastitog radnog života. Dakle ili stručna znanja ili dodatni prihodi. 14.5 sati rada, naravno. Bit će sretan tko ima priliku, rad je ok Adriatic 0 0 0


Javit će se nova organizacija društva. Npr zajedničko korištenje automobila. Obitelji zajednički obrađuju oranicu i dijele urod. Lokalna organizacija već je na djelu u EU. To uopće nije loše, vraća se socijalizacija i druženje, međusobno oslanjanje. Adriatic 0 0 0

Analiza

Na pisanje ove analize ponukao me osvrt jednog komentatora koji nas po ne znam koji puta svrstava među bezizlazne zemlje. To naravno ne odgovara istini, štoviše daleko je od nje. Situacija je puno bolja samo što ljudi ne vide šumu od stabala. Prvo treba razjasniti osnove. Nitko 'nije protiv nas' i 'ne radi nam o glavi'. U mnogim zemljama EU ljudi razmišljaju pozitivno o Hrvatskoj (jer ne znaju za naše probleme), mnogi od njih izrazili su i želju da bi ovdje voljeli živjeti jer 'kod nas je lijepo'. Pa čak i u Beogradu sa kojim smo bili u direktnoj konfrontaciji ... više >

2

Adriatic

Sutra je novi dan
  • 3
  • 0
  • 1
  • 17