Reputacija 6

  • Bodova 293.4
  • Analiza 176
  • Ocjena 653
  • Anketa 0

Analiza

Priča o dva stada

20.05.2017. 22:21, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Kad je Brane krenuo na fakultet u Zagreb znao je da će se često vraćati, znao je da će provoditi svako ljeto sa svojim prijateljima na svojoj omiljenoj plaži, a svaki Božić sa svojom obitelji, ono što nije znao jest da će se istinski vratiti tek pod stare dane.

Kako je prošlo doba obrazovanja tako je prošlo i radno doba u kojem je uspijevao slati ocu novac za vlastitu kuću na mirnoj periferiji svog malog mista. Kad se konačno vratio, brat mu je, kao poklon za useljenje, doveo uličnu rasvjetu pravo do njegovih vrata, razveselivši tako, ne samo brata, već i sve one koji su se nalazili između Branine kuće i posljednje žarulje ulične rasvjete. Pa ipak, najzanimljiviji dio ove priče događa se na  sljedećim lokalnim izborima kad su i HDZ i SDP tvrdili da su upravo oni zaslužni za rasvjetu, bez obzira na to što niti jedni niti drugi nisu bili na vlasti.

U malom mistu svatko o svakome sve zna, pa je tako i svatko znao tko je uličnu rasvjetu postavio, članovi HDZ-a i SDP-a, koji od svog malog mista ne mogu pobjeći, su to također znali, ali znali su i nešto više, znali su da im u njihove tvrdnje ama baš nitko ne može povjerovati, zašto su onda tu očitu laž izgovorili?

Osim što iz svog malog mista, iz njegove stvarnosti i njegovog mentaliteta, ne mogu pobjeći, članovi HDZ-a i SDP-a također ne mogu pobjeći od mentaliteta političkog stada čiji su članovi. U ovom slučaju mentalitet naših vodećih političkih stranaka neodoljivo podsjeća na basnu o žabi i škorpije, u kojem škorpija na sred rijeke ubode žabu i osudi oboje na smrt, i svoj čin opravda svojom naravi.

Ovu političku narav najbolje je opisao Željko Kerum, koji pod parolom 'Yes i can, again' ponovo juriša na fotelju gradonačelnika grada Splita, tvrdeći da je lako biti političar jer je dovoljno da pričaš, lažeš i mažeš. Kad se i ako se pobjedi na izborima, politički život postaje još lakši, jer se nijedno predizborno obećanje ne mora ispuniti, obzirom da to od njih ama baš nitko ne očekuje.

Danas je subota, i napokon uživamo u miru i tišini izborne šutnje. Političari će se napokon odmoriti od putovanja po gradovima i mjestima koja danas imaju jednak broj stanovnika kao nekad zaposlenih, i na koje stoga rijetko kad pomisle, a njihova politička stada od oblačenja u preuske ili preširoke crvene i plave majice, od raznih dočeka na kojima se puno plješće, snimaju selfiji pa čak i ljubi ruke. 

Sutra ćemo pak izaći na izbore, one lokalne s mirisom parlamentarnih, i birat ćemo političare koje, zbog svoje naravi, za nas ne mogu učiniti ama baš ništa ni na lokalnoj niti na državnoj razini. Političare od kojih narod baš ništa niti ne očekuje, već samo, sa svojom naravi dvaju stada, očekuje da pobjedi baš njihov vuk. Te koji će, poput žabe iz basne, i dalje naivno prevoziti preko rijeke, a oni će ih i dalje bosti svojom otrovnom žaokom.

Brane je uličnu rasvjetu do svoje kuče dobio prije puno godina, ali ni SDP ni HDZ u njegovom malom mistu još nisu slavili, zašto? Pa jer u Braninom malom mistu svatko o svakome sve zna.

Što nas onda zbunjuje na državnoj razini? Ima li nešto što ne znamo? Ili smo ipak svi žrtve vlastite naravi, pa nam je sudbina da u naša dva stada nastavimo blejati jedan protiv drugoga, dok nas škorpionska narav nastavlja bosti u beskrajnom nizu naših potonuća.

Ovo i nije neka analiza, i nije baš neki tekst, pa se od Barometra neću rastati bombastično kao Mac316, čije remek djelo i danas krasi prozorčić rezerviran za analizu dana, ali ću se ipak rastati s nadom da ću u životu upoznati još dobrih stvari kao što je bio Barometar.

6

5none5

Ocjene (3)


Respektira (3): Zagorec, Laci, Spektator


Komentari (11)


@Spek. Naravno da ću svraćati, ali kako stvari stoje, bojim se sve rjeđe 5none5 0 0 0


5none5, meni baš nisu tako "OČIGLEDNE" te naše pogrešne odluke ? Ako ti nije teško, molim te objasni te pogreške ? Laci 0 0 0


Jednostavno Laci, mogli smo odlučiti nastaviti pisati i zabavljati se unatoč svemu, umjesto toga odlučili smo čekati Godoa 5none5 0 0 0


Fali da se natječe da bi sebe i svoje jatake ZAUVIJEK dobro uhljebili. Nije to malo u doba besparice i nezaposlenosti, bolje od Irske ili Njemačke. Fale mi VeNLO Mac Spectator Laci & Co a VL nepovratno tone u crno žutilo primjereno trenutku/vremenu Zagorec 0 0 0


Hvala Zagorec na mišljenju, Pa, hajde da nastavimo kao d aje Sio...još ovdje među nama ! Pa dobro veli 5none5, čekamo Godoa...??? Ali i u tom čekanju se možemo zabavljati i pisati. Pa neka pukne kome se to ne svidi ?! The show must go...! Laci 0 0 0

Analiza

Priča o dva stada

20.05.2017. 22:21, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Kad je Brane krenuo na fakultet u Zagreb znao je da će se često vraćati, znao je da će provoditi svako ljeto sa svojim prijateljima na svojoj omiljenoj plaži, a svaki Božić sa svojom obitelji, ono što nije znao jest da će se istinski vratiti tek pod stare dane. Kako je prošlo doba obrazovanja tako je prošlo i radno doba u kojem je uspijevao slati ocu novac za vlastitu kuću na mirnoj periferiji svog malog mista. Kad se konačno vratio, brat mu je, kao poklon za useljenje, doveo uličnu rasvjetu pravo do njegovih vrata, razveselivši tako, ne samo brata, već ... više >

6

5none5

  • 3
  • 0
  • 0
  • 11

Analiza

Kako nas spasiti od nas samih?

11.05.2017. 13:11, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Pekle su se kokice ovih dana i pratile saborske rasprave s većim entuzijazmom nego utakmice hrvatske reprezentacije na svjetskom prvenstvu. Skupljale su se obitelji poslije večere, ne kako bi pogledali premjeru najnovijeg holivudskog blockbustera ili omiljenu tursku sapunicu u kojoj svaki pogled govori više od tisuću riječi, već večernji dnevnik, sa svim sažecima i komentarima najnovijih saborskih spletki, najnovijih prestrojavanja, prebrojavanja i provala političkih i osobnih vjerodostojnosti koje izazivaju mučninu, te najnovijih instant i jednokratnih saborskih većina. Naši su nam dobri i dragi političari, koje smo s ponosom birali, prekratili ovo tmurno proljeće svojim dogodovštinama kako bi što bezbolnije preživjeli kašnjenje serije Game of Thrones, jer, unatoč turističkoj sezoni pred vratima, svi znamo da Winter Is Coming.

Dvije godine političke nestabilnosti, za koje možemo zahvaliti probuđenoj svijesti hrvatskog birača i njegovoj potrazi za nekim trećim putem, donijele su Hrvatskoj rast BDP-a, pad vanjskog duga i rast zaposlenosti. U proteklim desetljećima „političke stabilnosti“ koje su se odlikovale velikim vođama i demokratskim diktaturama jakih stranaka s čvrstom saborskom većinom, ostvarivala su se proročanstva Brune Bušića koja možda jesu, a možda i nisu, izrečene 1975 u nekoj gostioni u Frankfurtu na Majni, „…Svak nas je krao i potkradao, a najteže će biti kad nas naši budu krali i prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas velika ptica grabljivica. Tada će biti najveće i nerješivo pitanje - kako nas tada spasiti od nas samih?".

Da je Ustavni sud dozvolio održavanje referenduma na inicijativu Željke Markić o zabrani predizbornog koaliranja, danas bi u saboru situacija bila puno jasnija, imali bi „čistu“ i jaku desnicu, „čistu“ i jaku ljevicu, te zahvaljujući njihovoj sprezi s gospodarskim kriminalom i velikom europskom „pticom grabljivicom“, jak Most i Živi zid, bez kojih nitko ne bi mogao sastaviti većinu i oformiti Vladu. U takvim uvjetima ne bi HSS pred svake izbore razbijao glavu pitanjem hoće li mu željenih pet mandata u saboru osigurati ljevica ili desnica, niti bi HNS svojih desetak mandata dogovarao sa SDP-om već s hrvatskim biračima, ako ikako mogu (a ne mogu). Bio bi tako otvoren put za novu, Hrvatskoj nepoznatu vrstu demokracije, demokracije u kojoj bi se političari morali pomiriti s izborom birača, demokracija u kojoj bi konsenzus bio nametnuta nit vodilja i gdje bi svi svakog držali na kratkoj uzici iz vlastite koristi, umjesto da se saborskim šibicarenjem prekraja volja birača a vlastiti interesi predstavljaju kao državnička politika mudrih vođa stranaka.

U takvim uvjetima ne bi Plenković skupio hrabrosti da izbaci Mostove ministre zbog, u politici, totalno apstraktnog pojma kolegijalnosti, brišući iz Vlade samu pomisao o demokraciji konsenzusa, koju institut glasovanja u Vladi predviđa. Ne bi Plenković skupio hrabrosti za svoju skandaloznu odluku kako  "u predizborno vrijeme neće biti istražnih radnji" u slučaju Agrokor, i tako zabrani Državnom odvjetništvu rad na najvećoj gospodarsko-koruptivnoj aferi u hrvatskoj povijesti.

HDZ i Plenković ne vode 3:0 protiv oporbe zato što su zaštitili Marića, zadržali većinu u saboru i instalirali Jandrokovića za njenog predsjednika, HDZ i Plenković vode 3:0 protiv cijelog hrvatskog naroda, jer su ovim igrokazom zaštitili „Gazdu“ i svoju koruptivnu vezu s njim. Zaštitili su HNB, kojem je zločesti Most želio poslati reviziju, štiteći tako europsku monetarnu politiku, a naravno i vlastitu koruptivnu vezu s bankom koja nije Hrvatska, a još manje narodna. I na kraju zaštitili su Državne arhive i vlastitu koruptivnu povijest u njima, jer iako su morali podržati zakon zbog svojih birača, sam zakon će provoditi bez upliva Mosta, a Državne arhive na samim vratima će štiti Nina Obuljen koja će, svakog slučajnog namjernika i neželjenog posjetioca gađati svojim mobitelom.

Kako se zaštiti od nas samih kad to niti jedna slobodarska i revolucionarna Francuska ne uspijeva, pa od dva zla bira veće u liku globaliste, bilderberga i investicijskog bankara s fetišem na bakice Emmanuela Macrona, čovjeka koji je svoja životna uvjerenja i basnoslovnu zaradu stekao u Rothschildovoj banci, upravo kao što je Marić svoja u Agrokoru. Kako se zaštiti s premjerom koji preferira plagijatore i financijske mutikaše naspram znanstvenika svjetskog glasa Ivana Đikića,. Kako spasiti domovinu od redovitog lošeg političkog izbora koju se nameće? Ako ne upravo kao i protekle dvije godine, da prestanemo birati stabilnu Vladu i stabilnu saborsku većinu! Zar taj recept nije pomogao i Belgiji i Italiji, a već dokazano i Hrvatskoj? Da prestanemo stvarati velike vođe od ljudi koji to zapravo nisu, niti imaju kapaciteta da to ikad budu, i taj teret jednostavno ne mogu podnijeti, pa kad im slava udari u glavu, kao na primjer Plenkoviću zbog predugog pljeska na Malti, i kad im vlastita pamet postane preteška, jednostavno se strovale nazad u kaljužu iz koje su iznikli.

Prošle godine, onako pred izbore, postavio pitanje, tko uistinu želi vladati državom koju čeka teška dužnička godina? Ispostavilo se da žele svi! Što zbog vlastite samodopadnosti, što zbog kronične neodgovornosti stečene odgojem u partijskom sistemu „lako ćemo“. U međuvremenu problemi su se samo multiplicirali, dotakla nas je INA i Agrokor, ali i tko zna čija želja, naredba ili „potreba“ da se, tko zna kojim novcem, kupi i borbena eskadrila. Danas pak imam dojam da nitko ne želi vladati, osim onih koji u tom procesu ne preuzimaju nikakvu odgovornost, koji su došli na tko zna čijim listama, koji su sabor vidjeli sad i tko zna kad će opet, i onima kojima se uistinu nije lako odreći saborske plaće i njenog svetog radnog vremena. Tko uistinu želi vladati dok nas trese kriza Agrokora? Koncerna čija vjerojatna propast prijeti mnogim političkim glavama i rejtinzima stranaka koje u to vrijeme budu na vlasti. Tko zbog toga uistinu želi srušiti Vladu, kad nakon lokalnih izbora (i u razumnom roku) bude dokazivala svoju saborsku većinu predlažući nove ministre? Tko je u oporbi toliko lud da želi izbore prije ljeta 2018 godine kad bi se trebala znati sudbina i Agrokora i Todorića i svih političara kojim ovaj gospodarski skandal prijeti? Nije li bolje SDP-u da, u slučaju opasnosti, ponudi HDZ-u još kojeg Sauchu? Da u ovim trenucima zadrži svoju mirnu i sigurnu manjinu? Uostalom za Lex Agrokor nisu digli ruke, a vrlo dobro znaju da se nitko ne bi bolje proveo ni s njihovim prijedlogom o stečaju.

Za sada je jedino sigurno da nam je Igra prijestolja pred vratima, ali koga briga za njenu „zimu koja dolazi“, kad nam dolazi usred vrućeg ljeta. Za sve ostalo pobrinut će se hrvatski glasač (ako bude pametan), glasujući za svakog po malo, pa nek se političari misle kako dalje, i neka rade svoje predstave dok mi zbog njih pečemo kokice.

6

5none5

Ocjene (5)


Respektira (4): Grugru, Laci, Cro-Magnon, Spektator


Slaže se (1): Laci


Komentari (23)


HR koja ce birati izmedju Plenkovica i Mrsica (oprosti Bero), je neusporedivo bolja nego dok je birala izmedju Milanovica i Kosor/Karamarka. Takodjer, nastup Ramljakasinoc na TV je nesto potpuno novo u HR. Cro-Magnon 0 0 0


Nakon sto se prikupe dokazi i brojke, onda stisnite Todorica i tko mu je vec drzao lojtre, i to bez milosti. Ideja da se nekoga prvo javno lincuje, zatvori uz TV kamere, pa tek onda traze kakvi-takvi dokazi (Bandic) je populizam i anarhija. Cro-Magnon 0 0 0


Apsolutno se slažem, da je nastup Ramljaka nešto do sada neviđeno u nas ! Imam dojam da je čovjek O.K., no toliko puta sam se već razočarao u političare, da mi je više teško vjerovati da je netko od njih O.K., ali pošto Ramljak nije do sada bio u Laci 0 0 0


politici, možda je drugačiji pa mu se može vjejrovati ?! daj Bože da je tako. A "grintavcima" u Saboru se 1000% slažem s tobom. Većin anjih sramoti i sebe, i Sabor i državu, i one koje su ih birali. Možda bi stvarno mogao da se donese neki Lex Laci 0 0 0


zastupnik, po kojem bi svako tko želi biti zastupnik mora proći IQ test i položiti test iz Logike?! Jer neki lupetaju nemajući pojma o onome o čemu govore ili žele govoriti. I ja mislim da smo blizu slaganju, dapače čak mislimo isto-uglavnom ! Laci 0 0 0

Analiza

Kako nas spasiti od nas samih?

11.05.2017. 13:11, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Pekle su se kokice ovih dana i pratile saborske rasprave s većim entuzijazmom nego utakmice hrvatske reprezentacije na svjetskom prvenstvu. Skupljale su se obitelji poslije večere, ne kako bi pogledali premjeru najnovijeg holivudskog blockbustera ili omiljenu tursku sapunicu u kojoj svaki pogled govori više od tisuću riječi, već večernji dnevnik, sa svim sažecima i komentarima najnovijih saborskih spletki, najnovijih prestrojavanja, prebrojavanja i provala političkih i osobnih vjerodostojnosti koje izazivaju mučninu, te najnovijih instant i jednokratnih saborskih većina. Naši su nam dobri i dragi političari, koje smo s ponosom birali, prekratili ovo tmurno proljeće svojim dogodovštinama kako bi što bezbolnije preživjeli ... više >

6

5none5

  • 4
  • 1
  • 0
  • 23

Analiza

Naša i vaša zdrava pamet

30.04.2017. 10:07, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Ovom analizom nije mi namjera vrijeđati osjećaje i zdravu pamet jedne strane, kao što to čini Oliver Frljić sa svojom predstavom „Naše nasilje i vaše nasilje“, namjera mi je preispitati svačiju zdravu pamet i dirnuti u osjećaje svih onih „ćudorednih i nepogrešivih“ koji uspijevaju ama baš sve shvatiti osobno.

Preispitivanje zdrave pameti možemo započeti performansom potaknutim odigravanjem ovog Frljićevog djela u sklopu Marulićevi dani u Splitu, financirane od ministarstva kulture Vlade HDZ-a, kad su oni koji predstavu nisu htjeli gledati uredno kupili kartu i sjeli u gledalište. Uistinu je teško shvatiti ičiju zdravu pamet, koju vrijeđa nečije misli, govor, djela, životni i svjetovni nazor ili način života, da se takvim mislima, govoru, djelima i svjetonazoru izlažu. Ako Frljićevo djelo vrijeđa nečije vjerske ili bilo koje druge osjećaje, kakva je to zdrava pamet koja nalaže da se takvo djelo ide gledati. Kakva je to zdrava pamet koja tjera da se svoje nezadovoljstvo iskazuje tako što se ometa one koje Frljićeva predstava ne vrijeđa, već im politički svjetonazor jednog od dva hrvatska zla, dozvoljava, pa čak i nalaže, da predstavu dožive kao umjetničko djelo? Kad smo zaboravili da društvo čine „sto ljudi sto čudi“? kad smo smetnuli s uma da je nečije smeće tuđe blago i obrnuto?

O samoj Frljićevoj predstavi ne treba trošiti riječi jer je postavljena ofrlje i s jednostavnom namjerom da vrijeđa labavu ciljanu skupinu koja sebe smatra centrom svijeta, pa je normalno da sve što se u tom svijetu događa a nije im od volje, njih vrijeđa. Predstava nosi titulu „umjetničkog djela“ kao teško breme i tek po nekoj logici klasifikacije ovog i onog, pa se njeno izvođenje i dopušteno vrijeđanje, na jedvite jade može obraniti s pojmom „umjetničkih sloboda“, koja se nalazi tako blizu granice govora mržnje.

Ali što je s Frljićevom zdravom pameti? Ako Frljiću, kao redatelju, sama predstava i ono što se na daskama događa nije od prevelike važnosti, već ono što se događa oko predstave, oko kazališta, na cesti i u medijima, onda je Frljićeva zdrava pamet sasvim ok. Dapače, pameti koja uspijeva natjerati ciljanu skupinu, kojoj je Frljićevo vrijeđanje namijenjeno, da i sama sudjeluje u predstavi i da pleše kako Frljić svira, treba se pokloniti.

Treba se također pokloniti pameti koja svoje ideološke poklonike uspijeva uvjeriti da je  Frljić umjetnik, i to ne bilo kakav, već veliki umjetnik čija su djela cijenjena u svijetu, iako je to, po stručnim kritikama, daleko od istine, dok gledatelje, baš kao i u Hrvatskoj, privlači tek sablazan koja ga reklamira. Upravo je čudno da Frljićevi obožavatelji, koji sebe doživljavaju kao kulturna krema nacije, koja je u splitskom kazalištu tako lijepo zapjevala Kad bi svi ljudi na svijetu… očekujući da Isus siđe s križa kako bi silovao muslimanku, brkaju svoju kulturnu osobnost s ideološkim uvjerenjem. Zar kultura nije nešto više od pukog glumatanja na nekoj predstavi, više od pukog šaranja na platnu i papiru, više od rezbarenja neke klade i oblikovanja nekog kamena? Zar to nije doživljaj umjetnika kojeg pokušava prenijeti publici, a koja nije tek puko vrijeđanje i gađenje?

Zašto onda od takve, politički korektne publike, očekivati nešto više nego da na kraju predstave kažu, predstava je bila odlična kritika suvremenog društva? Zar kritiku suvremenog društva ne uspijevaju vidjeti u svim hrvatskim televizijskim dnevnicima i  vijestima? Zar u tim vijestima njihova omiljena Europa i voljeni SAD-e svakodnevno bombama ne siluju muslimanke diljem Bliskog i Dalekog istoka? I kako su kulturu, koju smo oduvijek percipirali kao nešto lijepo, i kojom smo definirali jedno od najviših ljudskih dosega, „kulturno ponašanje“, uspjeli, zbog ideoloških pobuda i mržnje prema  drugačijem mišljenju, pretvoriti u  nešto ljigavo, nešto frljićevsko?

Frljićevoj zdravoj pameti treba skinuti kapu kao i svakoj drugoj koja postigne ono što želi, ali i zadržati tu kapu čvrsto na  glavi kad su njegovi umjetnički dosezi i kulturno ponašanje u pitanju, jer Frljić je samo zločest čovjek željan konfrontacije i svađe, i ništa više. Oni čijoj se zdravoj pameti treba rugati su svi ljevičari koji mu drže lojtre, i desničari koji plešu kako Frljić svira.

6

5none5

Ocjene (5)


Respektira (4): IDujas, Grugru, Spektator, Cro-Magnon


Slaže se (1): Laci


Komentari (10)


Kakva je razlika u mentalnom, moralnom i estetski nivou opusa gradjanina O.F. i gradjanina I.I. ("allegedly")? Kakav se licemjer treba biti za braniti O.F., a s gadjenjem osudjivati I.I.? Hvala. Cro-Magnon 0 0 0


Cro Magnon, komentari su ti pogodak u sridu ! ovi u ministarstvu kulture i HAVC-u nisu zasluđili kruh koji jedu ! Imaš pravo , O.F. se ni u čemu ne razlikuje od I.I., , njegova je "umjetnost" je bolesno iživljavnje, koje se plaća iz proračuna. Laci 0 0 0


Iskreno, ja sam osobno uvrijedjen i zgadjen, i to kao homo sapiens. Nema veze s vjerom ili ideologijom - jednako bih reagirao i da se O.F. usudi vrijedjati svetinje svojih mentora (Tito, homoseksulaci, itd.). To je jednostavno ispod civilizacije, Cro-Magnon 0 0 0


ispod morala, ispod i ispod najsirovijih nagona. Usput, nema apsolutno nikakve veze s kulturom ili umjetnoscu. Cro-Magnon 0 0 0


Točno Cro Magnon ! Tim više je zapanjujuće i zastrašujuće da ima onih koji brane O.F.-a ! Pogotovu je to streašno ako ga se brani iz Ministartsva kulture, što se graniči sa protuustavnim djelovanjem. Laci 0 0 0

Analiza

Naša i vaša zdrava pamet

30.04.2017. 10:07, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Ovom analizom nije mi namjera vrijeđati osjećaje i zdravu pamet jedne strane, kao što to čini Oliver Frljić sa svojom predstavom „Naše nasilje i vaše nasilje“, namjera mi je preispitati svačiju zdravu pamet i dirnuti u osjećaje svih onih „ćudorednih i nepogrešivih“ koji uspijevaju ama baš sve shvatiti osobno. Preispitivanje zdrave pameti možemo započeti performansom potaknutim odigravanjem ovog Frljićevog djela u sklopu Marulićevi dani u Splitu, financirane od ministarstva kulture Vlade HDZ-a, kad su oni koji predstavu nisu htjeli gledati uredno kupili kartu i sjeli u gledalište. Uistinu je teško shvatiti ičiju zdravu pamet, koju vrijeđa nečije misli, govor, djela, ... više >

6

5none5

  • 4
  • 1
  • 0
  • 10

Analiza

Sretni Miro Kovač

19.04.2017. 11:12, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Postoji sasvim realna mogućnost da je slijed događaja bio slijedeći; ISIL gubi bitku za bitkom i grad za gradom, predsjednik Bašar al-Asad pomalo vraća konce vlasti u svoje ruke i rat u Siriji se bliži kraju. Pa dok svjetsku vojnu industriju pomalo već hvata panika, oni koji su rat pokrenuli iz osobnih vjerskih uvjerenja i razloga, mržnju prema Asadu su uspjeli prenijeti na svoje zapadne saveznike koji uglas ponavljaju politički i diplomatski besmislenu mantru kako demokratski izabran predsjednik Asad mora otići.

Onaj koji nije demokratski izabran (jer su se, po špekulaciji CIA-e, Rusi upleli u američke predsjedničke izbore i omogućili pobjedu Trumpu) i koji je mislio da je američki predsjednik bog i batina, sad pomalo shvaća da je to daleko od istine i da je jedini bog i batina u Americi jeziva sjena zvana Deep state, koja slučajne prolaznike plaši s ruba naše stvarnosti i vlastite teorija urota.

Pa dok u Siriji kopni jedini rat u svijetu koji još zaslužuje svoje ružno ime, američki jastrebovi s tugom promatraju kako im dolari cure kroz prst, zajedno s jedinim povodom njihovog životnog poslanja, pa da život ne protrate uludo, uglas uzviknu „war must go on!“. Asad stoga mora učiniti nešto glupo, nešto što inače ne bi učinio u sto glupih alternativnih života posvećenih ostanku na vlasti, mora od win-win situacije napraviti loss-loss alternativu i baciti sarin na vlastiti  narod kojim će uznemiriti vojno suzdržan i miroljubiv zapad.

Poletjele su tako 59 zastarjelih i sporih Tomahawk iz silosa razarača Porter i Ross, od kojih se samo 23 uspjelo probiti kroz sirijsku protu-zračnu obranu, dokazujući tako da salva projektila može probiti bilo koju PZO, dokazujući da, iako zastarjeli, Tomahawk sa stotine kilometra udaljenosti i dalje precizno pogađaju. 23 projektila koja su se uspjela probiti do ratne i užurbane baze Šajrat, napravile su rupu u jednom betonskom hangaru, uništile 2-3 stara MiG 23 nesposobna za let, i ubile 5-6 vojnika, koja se u takvim slučajevima uvijek ostave neinformiranim radi vjerodostojnosti, sama pista vojne baze nije oštećena jer će Rusima i Sirijcima i dalje trebati, pa je već već sutradan baza nastavila s radom, službeno se ne zna jesu li se Rusi vratili, ali vjerujte mi, Rusi su tamo. Postavlja se stoga sasvim legitimno pitanje, čime su ti smiješni Tomahawki bili punjeni?

Ono što znamo jest, čime je bila punjena bomba koju su Amerikanci, uz veliku medijsku pompu, bacili na Afganistan, bila je punjena eksplozivom! I to ne s pola tone, ne s tonom, čak niti s dvije tone, već s punih deset! I nazvali su je Otac sviju bombi, eh što ti je mašta, u Hrvatskoj bi je zvali Krmača, ili ako bi baš htjeli poput Amerikanaca pretjerivati, Krmača svih krmača. Eto što je Trumpov rat i Trumpova poslovna štednja, isprazni Tomahawke kojim ne želiš naljutiti Ruse, i tim eksplozivom napuni neku krmaču pa je baci u tamo neku afganistansku nedođiju, i pokazati tako zube pa da te opet svi Amerikanci vole.

A voljet će ga naravno i Hrvati, naročito Miro Kovač koji gostujući u dnevniku RTL-a, na pitanje, koji su sljedeći Erdoganovi potezi nakon referenduma? Bez imalo srama tvrdi kako će Erdogan, sad kad je ostvario željeno, promijeniti retoriku i uskladiti stavove s oporbom, baš kao što je Trump „prijetio“ približavanjem Rusiji i vojnim povlačenjem iz Sirije, a sad vidimo kako prigodno mrzi Putina i lijepo bombardira Siriju. Zanemarimo li bezumnu nadu Mire Kovača kako će tenzije između zapada i Rusije rasti, i bezumno veselje što Amerika opet bombardira, činjenica jest da Kovač nije više ministar vanjskih poslova pa možda nije u toku, jer Erdogan mora svoju sultanske ovlasti potvrditi na predsjedničkim izborima već za dvije godine, pa je ikakvo približavanje oporbi besmisleno, kao i ukidanje izvanrednog stanja u državi bez kojeg ne bi dobio ni ovaj referendum a kamoli sljedeće predsjedničke izbore.

Kad je Trump vidio da je svijet pun budala, pun raznih „Mira Kovača“ koji dišu ideologiju „vjera u Boga i američka bomba“ kad je vidio da se war-show mora nastaviti, jer inače mu ne gine impeachment, i da mora dokazati čvrstoću pred moćnim vojno-industrijskim kompleksom i vlastitim ratobornim generalima, brzo se dosjetio da prgavi Kim Jong-un svaki tjedan baci nekakvu raketu u Japansko more, kao pravi biznismen koji zahvaljuje na svakoj poslovnoj prigodi, brzo šalje nosač aviona Carl Vinson s pratećom armadom na zapad, pred obale Sjeverne Koreje. Armada je doduše još danima plovila prema jugu na vojne vježbe dogovorene s Australijom, i nastavila bi i dalje da se u američkim medijima nije pojavila fotografija flote u potpuno krivim vodama, flota je naravno brzo promijenila smjer, ali će na cilj doći s tjedan dana zakašnjenja. Cijelom ovom svjetskom war-showu se pridružio i kooperativni Kim Jong-un, koji je svoju zadnju demonstraciju ispaljivanja raketa  uspio uprskati, pa sad nitko ne zna dali izaziva (?), možda ipak ne izaziva (??)… ma nema veze, glavno da je Miro Kovač sretan.

6

5none5

Ocjene (2)


Respektira (1): IDujas


Slaže se (1): Laci


Komentari (10)


Ako je on ikona hrvatske desnice, a Plenković ikona antihrvatske EU birokracije, kako onda mogu zajedno-pitanje je sad ? A pošto očito mogu, znači da hrvatska desnica i ne postoji ?! Laci 0 0 0


@Laci, Hrvatska desnica ne postoji! A kovač može biti ikona ili pravi živi primjer negativne selekcije kadrova za vođenje države! IDujas 0 0 0


U pravu si IDujas, Kovač je živ, ali možda bi trebalo ustrojiti muzej voštanih figura njega i njemu sličnih tipova, kao zastrašujuću pouku mladim generacijama. Laci 0 0 0


Što ste napali na jadnog Miru.Takvog desničara bi svaki Soroš poželio.Kakav je Miro odlučan i opasan tip,najbolje je pokazao kad je bio sa Merkel.Baba ga isprepadala kao malog pionira koji se sprema dati zakletvu da će vječno i odano služiti domovini plotto 0 0 0


na čelu sa Titom.Nismo vidjeli da li ga je na kraju počastila iz kutije sa bombonima,ali je pionir Kovač bio na razini zadatka i pokazao visoku samosvjest o očuvanju teško stečenog novog svjetskog poretka. plotto 0 0 0

Analiza

Sretni Miro Kovač

19.04.2017. 11:12, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Postoji sasvim realna mogućnost da je slijed događaja bio slijedeći; ISIL gubi bitku za bitkom i grad za gradom, predsjednik Bašar al-Asad pomalo vraća konce vlasti u svoje ruke i rat u Siriji se bliži kraju. Pa dok svjetsku vojnu industriju pomalo već hvata panika, oni koji su rat pokrenuli iz osobnih vjerskih uvjerenja i razloga, mržnju prema Asadu su uspjeli prenijeti na svoje zapadne saveznike koji uglas ponavljaju politički i diplomatski besmislenu mantru kako demokratski izabran predsjednik Asad mora otići. Onaj koji nije demokratski izabran (jer su se, po špekulaciji CIA-e, Rusi upleli u američke predsjedničke izbore i omogućili ... više >

6

5none5

  • 1
  • 1
  • 0
  • 10

Analiza

Neugodna istina o suvremenom mitu

18.03.2017. 12:54, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

„Bez obzira što gospodin Trump kaže da nema globalnog zatopljenja, Kinezi kažu da ga ima, i smo svi svjesni da ga ima“, bubne zastupnica Mrak Taritaš usred Sabora pri raspravi o potvrđivanju Pariškog sporazuma, i naravno ostade živa (hvala Bogu). Iako Mrak Taritaš nije dala nijedan dokaz o fantomskom globalnom zatopljenju (niti objasnila kad su Kinezi postali autoritet po tom pitanju), sasvim je zorno opisala stanje svijesti onih koji takvu novostvorenu ideologiju, novu religiju i novu moralnost, podupiru iz priprostog i jednostavnog razloga što su ga „svjesni“, iskazujući tako stanje svijesti koja ne traži nikakav daljnji dokaz. Taritašova stranačka kolegica Pusić, kao glasni zagovaratelj svih liberalnih dogmi se malo (jako malo) bolje pripremila, pa je kao dokaz globalnog zatopljenju navela Al Goreov urnebesni film Neugodna istina, film koji je bezbroj puta razotkriven kao laž, s bezbroj neistinitih i iskrivljenih podataka, i koji je, kao takav, postao neugodna istina jedino za svog autora koji će zauvijek ostati „budući američki predsjednik“.

Kako sad stvari stoje, velika je vjerojatnost da će Sabor jednoglasno potvrditi Pariški sporazum (koji bi nam u cilju smanjenja ispuštanja CO2 mogao uvesti i porez na ugljikov dioksid u sklopu računa za struju, kao što je to učinila Švedska 2005. godine, jer naknada za obnovljive izvore nije dovoljna, i jer se cijelo pitanje ipak vrti jedino oko novca), jer je takvo stanje svijesti, i jer u Saboru ne vidim „zagovarače zaštitnih aluminijskih folija na glavi, također poznate kao Živi zid“. Možda zaštitne aluminijske folije na glavi predobro funkcioniraju, pa su živozidaši postali imuni na svakodnevne gluposti, ili možda ne znaju jednostavnu i znanstveno poznatu (a uporno prešućenu) istinu, koja glasi; kad bismo udvostručili današnju količinu CO2 u atmosferi, što je fizički nemoguće jer nemamo dovoljno ugljena i nafte, i jer bi većinu ionako apsorbirali oceani, temperatura bi porasla tek za 0,1-0,2 stupnja celzija.

Prije četiri milijarde godina, zbog jake vulkanske aktivnosti, CO2 je činio 80% atmosfere, koji se taložio na morsko dno u obliku vapnenca, i kojeg danas vidimo u izdignutim vapnenačkim stijenama. Razina CO2 je otada stalno padala do današnjih 395 dijelova na milijun. Zanimljivost u današnjoj maničnoj panici o globalnim zatopljenjem povezanoj s povećanjem razine CO2, leži u činjenici da je sadašnja razina CO2 jako blizu donjoj razini od 220 dijelova na milijun, na kojoj biljke više ne mogu preživjeti jer ne bi mogle obavljati fotosintezu. Svi znamo da ugljični dioksid pospješuje rast biljaka, pa stoga i znamo i da je, kroz poznatu noviju povijesti mini-globalnih zagrijavanja (poput one u 12-om stoljeću), u kojim je uvijek dolazilo i do povećanja CO2 u atmosferi bez obzira na ljudsku aktivnost, za posljedicu uvijek imalo bogato doba s obiljem hrane i rasta populacije. Pitanje je stoga, što uistinu zabrinjava paničare globalnog zatopljenja?

Odnos uzroka i posljedica u teoriji globalnog zatopljenja je upravo suprotan od onog kakvim se danas predstavlja. Povećanje CO2 u atmosferi je posljedica zatopljenja a ne suprotno kako tvrdi Al Gore, a razlog za to je vrlo jednostavan s obzirom na to da su oceani najveći rezervoari ugljičnog dioksida, i da njegovo ispuštanje ili apsorbiranje ovisi o morskoj temperaturi. Ugljik stalno kruži u prirodi, sunce u ekvatoru zagrijava oceane na više-manje 18 stupnjeva celzija, što potiče isparavanje vode i ispuštanje CO2. Pod utjecajem pasatnih vjetrova CO2 se širi na sjever i jug, gdje ponovo bude apsorbiran od hladnih voda sjevernog i južnog Atlantika i Pacifika. Postoji dakle stalno kruženje CO2 u prirodi, pri čemu govorimo o količinama od 90 gigatona (gigaton=10 na 9-tu tona) ugljika. Nadalje, vulkani svake godine proizvedu više ugljičnog dioksida nego li sve tvornice, automobili, avioni i svi drugi izvori ljudske proizvodnje CO2 zajedno, životinje i bakterije proizvode 150 gigatona ugljičnog dioksida svake godine, a ljudska djelatnost tek skromnih 6,5 gigatona godišnje.

Klimatske promjene kojim smo svjedoci, koje nitko ne spori i koji kao naziv sve češće zamjenjuje prenapadno i sve teže dokazivo „globalno zatopljenje“, uzrokuju promjene na suncu koje svojom aktivnošću zemlji isporučuje više ili manje topline, koje solarnim vjetrovima jača ili slabi zemljinu magnetosferu, štiteći nas tako, jače ili slabije, od kozmičkog zračenja koje stvara naoblaku, i koja kao važan regulator bitno utječe na zemaljski klimu. Uzrokuje pacifička dekadna oscilacija (PDO) sa svojim pozitivnim 30-godišnjim ciklusima kretanja morskih struja u smjeru kazaljke na satu koje donosi toplu vodu Arktiku i tope led, i negativnim u smjeru suprotnom kazaljke na satu sa suprotnim efektom, pa naizmjenično po 30 godina topi sjeverni polarni led, a potom ga 30 godina akumulira. Uzrokuju promjene El Niño i La Niña koji mijenjaju klimu na zemlji u kraćim vremenskim intervalima, i razni drugi poznati i nepoznati faktori.

S obzirom na to da se radi o prirodnom procesu izmjena kratkih mini-globalnih zatopljenja i mini-ledenih doba u razdoblju toplih međuglacijalnih perioda, koja su uvijek popraćena odgođenim rastom CO2, efekt ljudske djelatnosti je potpuno zanemariv. CO2 u atmosferi čini samo 1% stakleničkog efekta, obzirom da upija tek dva vrlo uska dijela frekvencija infracrvenog spektra, od 4,2 mikrona i 14-16 mikrona, dok vodena para, koje u atmosferi ima sto puta više, odnosno 30.000 dijelova na milijun, upija vrlo širok pojas duž spektra, pa stoga i čini 95% učinka stakleničkog efekta (a njega, kao što smo rekli, regulira sunčeva aktivnost), čime možemo zaključiti da ispuštanje CO2 prouzročenim ljudskom aktivnošću i koja iznosi tek 4% ugljika u atmosferi (znači 4% od 1% sveukupnog stakleničkog efekta CO2), nema mjerljiv učinak na globalno zatopljenje.

Globalno zatopljenje je globalni odgovor na globalna liberalna pitanja u vječnoj potrazi za zaradom koja nema uporište u novostvorenoj vrijednosti, već u vječnoj ljudskoj glupost koja svoju strast za ideologijama i moralnostima uvijek spremna platiti novim nametima. Potrazi u kojoj se okreću milijarde dolara, u kojoj bogatstvo industrije mora ostati u bogatim industrijaliziranim zemljama, jer bogatstvo je moć nad siromašnim, dok siromašne dobivaju naknadu prodajući za sitne pare svoju kvotu emisije ugljika koju ionako ne mogu potrošiti, jer im nudimo nepouzdanu i tri puta skuplju tehnologiju obnovljivih izvora energije s kojima je nemoguće pokrenuti ikakvu industrijalizaciju, potpisujući tako pristanak na daljnji život u siromaštvu. Ugljični kredit je postao još jedna izmišljena valuta s kojom se trguje i zarađuje, o kojoj ovise stotine tisuća radnih mjesta ljudi koji stoga žele da se cijela dogma i nastavi, što je boljka svake birokracije, i čiji račun, kroz dodatna davanja i izmišljene poreze, plaćaju građani u vječno jednosmjernom preljevu novca od siromašnih prema bogatim.

U Hrvatskim okvirima, jednostrani moralni saborski cvrkut duboke vjere u ovaj suvremen mit, dokazuje duboke liberalne korijene svih hrvatskih stranaka (osim onih koje su svoje glave prekrili aluminijskim folijama da niti čuju niti vide), ostajući tako vjerni globalnom moralu koji nas osiromašuje, jer bogati ne bi bili bogati bez novca siromašnih, niti bi danas mogle napredovali bez besplatne školovane radne snage iz zemalja koje svojim radnicima ne mogu ponuditi posao. Na lokalnoj hrvatskoj razini, naši političari ne odustaju od navade osiromašenja svojih građana putem globalnih liberalnih teorija u koje duboko vjerujemo, pa nam onda nije ni bitno što su bez ikakva uporišta u znanosti neovisne od politike i njenog novca.

Kako je najavljeno na početku analize, tako je i bilo, Sabor je jednoglasno potvrdio Pariški sporazum o klimatskim promjenama kojeg je Hrvatska potpisala u travnju prošle godine, i koji obavezuje i siromašne i bogate države, na smanjivanje emisije stakleničkih plinova, kako bi se u kratkom roku od 15 godina svela na brojke koje bi izbjegle moguću „svjetsku tragediju“. Iako nemam sumnje da će Pariški sporazum uspješno odraditi svoj primarni ekonomski cilj da siromašni ostanu siromašni a bogati još bogatiji, također nemam sumnje da će „uspješno“ smanjiti globalno zatopljenje, pitate se zašto?

U svojim 60-to godišnjim ciklusima PDO je 1940. godine započeo svoj negativni ciklus kojeg karakterizira povećanje arktičkog leda i smanjenje temperature, upravo zbog toga su znanstvenici sve do 1977. plašili svijet najavom novog ledenog doba. 1977. godine PDO je poprimio pozitivni ciklus i cijela priča se promijenila, i ovaj put u korist onih koji svaku priču znaju dobro naplatiti. Pozitivan ciklus PDO-a, pa onda i globalnog zatopljenja (potvrđen satelitskim mjerenjima temperature, koja su igrom slučajnosti, započela 1979. godine), trajao je do travnja 2008. godine,. Već godinu dana kasnije led na Antarktiku je bio 1 metar deblji nego li 2007. godine, a on i dalje raste, s iznimkom u godinama pojačanog djelovanja El Niña koje zagovornici globalnog zatopljenja i dalje koriste kao dokaz svoje teorije. Zemlja je dakle 2008. godine ušla u negativni ciklus PDO-a, pa će Pariški sporazum biti uspješan bez obzira bude li se provodio ili ne.

Zemlja ima svoje cikluse izmjene toplih i hladnih perioda koju znanost još nije shvatila, pa tek umišlja da je plod našeg djelovanja, iako je sasvim jasno da sve što se događa danas, događalo se i prije kad nikakav ljudski utjecaj nije bio moguć. U nastupajućem 30-to godišnjem hladnijem periodu (ovisno dakako u sunčevoj aktivnosti i drugim, poznatim i nepoznatim faktorima) društvu bi bilo bolje da promišlja o dodatnim i sigurnijim izvorima energije, a običnom čovjeku da skuplja drva, moleći se da za života ne sazna(mo) što znači istinska svjetska katastrofa koja nas u bližoj ili daljoj budućnosti sigurno čeka, a zove se novo ledeno doba, ali ovaj put s ogromnom populacijom, a bez beskrajnih stada mamuta koji bi nas mogle prehraniti.

6

5none5

Ocjene (10)


Respektira (9): Zakej, VeNLO, Django, Laci, plotto, Spektator, Cro-Magnon, Alumnus, Interstellar


Ne slaže se (1): Laci


Komentari (23)


u svom znamenitom djelu - "MMF- 4 koraka do prokletstva" !! Tko nije pročitao od Enghdala- "Sjeme uništenja",svakako preporučam.To nisu nikakve teorije zavjere nego okrutna stvarnost.To su tio globalistički projekti iskorjenjivanja gladi u svijetu plotto 0 0 0


ili bolesti cijepljenjem djece u režiji Bill Gatesa ( jednog od jačih dioničara Monsanta) gdje sve frca od deklarativno plemenitih ideja,koje su zapravo zločinački pothvati,ljudi koje tituliraju filantropima,umjesto zločincima. plotto 0 0 0


Eh, 5none5, naknadno sam morao dodati RESPEKT, jer je tvoj tekst izazvao fantastično korisne komentare, i otvorili temu puno širu od lažnog ili istinitog mita o štetnosti CO2. Ako postoji opasnost po fotosintezu, onda je tema zatopljavanja out ! Laci 1 0 0


@Spektator: Vasa primjedba je tocna (ostavio sam rijec GMO na pogresnom mjestu kad sam skracivao recenicu). Naravno, poanta je na teskoj neeticnosti i protuprirodnosti postupka, koji, eto, ne smeta deklariranim ljubiteljima prirodnog i organskog. Cro-Magnon 1 0 0


Imam vingdova k'o u priči pa možda otvorim banku;) Na tvojim tekstovima ih nisam baš uštedio jer nakon što si odradio kaznu (ono kad ti je rejting išao s BBB plus na BBhaha), iz priče u priču si bivao sve bolji i nisi slučajno šestica. VeNLO 1 0 0

Analiza

Stete Department o ljudskim pravima: Gle tko to govori

09.03.2017. 07:55, Kakvo je stanje ljudskih prava u Hrvatskoj?

Vrag će ga znati zašto State Department ne izvještava o stanju ljudskih prava u SAD-u, jer kad bi izvještavalo, to bi svakako bilo zanimljivo štivo. Kako ne izvještava, to umjesto njih s veseljem rade Rusi i Kinezi, izvještajima utemeljenim na podacima američkih i nezavisnih organizacija za ljudska prava, pa o stanju ljudskih prava u Americi i mi nešto znamo. Kad bi ipak izvještavali, sumnjam da bi taj izvještaj bio puno drugačiji od istog takvog izvještaja za Hrvatsku, osim možda o stanju sudstva, jer je sudstvo u Americi možda efikasnije, ali sumnjam da je išta manje korumpirano. Ako pak ne izvještava jer možda postoje američke institucije koje to redovito rade, možda bi ih trebalo podsjetiti da i mi imamo iste takve institucije, i vjerojatno puno više takvih institucija od njih. Imamo tako institucije, poput pučkog pravobranitelja koje se bave ljudskim pravima svih nas, civilna društva koje se bave ljudskim pravima svake pojedinačne narodne, seksualne i svake druge manjine koju možete zamisliti. Imamo također bliskog istočnog susjeda koji o svakoj hrvatskoj mani izvještava na dnevnoj razini, imamo sjevernog susjeda koji o svakoj hrvatskoj „greški“ odmah tužaka Europskoj komisiji, imamo južnog susjeda koji se ne prestaje žaliti… ma dobro shvatili ste. Ono što niste shvatili i što nitko još nije shvatio jest, zašto toliko pažnje pridajemo upravo izvješću State Departmenta?

Iako u izvješću State Departmenta o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj niti mogu niti imam potrebu naći mane, mogu i želim pitati, tko nam to govori? Zar država koja mukotrpni godišnji izvještaj o stanju ljudskih prava u 200 država diljem svijeta ne može nadopuniti istim takvim izvještajem za vlastitu državu? Država koja je od devet osnovnih međunarodnih ugovora i konvencija o ljudskim pravima, uspjela potpisati samo tri? A da pri tome nije niti ratificirala niti sudjelovala u nizu najvažnijih konvencija o ljudskim pravima, poput Međunarodne konvencije o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije prema ženama, Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, Konvencije o pravima djeteta, koju je veleposlanik SAD-a u UN doduše potpisao u doba administracije Ronalda Reagana, ali ni Clinton, ni Bush ni predsjednik Obama nisu našli oportuno da dokument proslijede Senatu kako bi prošao postupak ratifikacije. Pa, prema službenim informacijama UN-a, SAD-e ne sudjeluje u 17 međunarodnih instrumenta koji se bave ljudskim pravima.

Kakva su stoga ljudska prava u SAD-u? Kako nisu ratificirali Konvenciju o pravima djeteta, u SAD-u je moguća praksa suđenja maloljetnicima kao odraslim osobama i slanje istih na doživotne robije. Tjelesno kažnjavanje je legalno u 19 država. U Americi svake godine u prosjeku 2,1 milijun žena biva napadnuto od muškaraca, što za posljedicu ima da su, u prosjeku, svaki dan tri žene ubijene od strane vlastitih partnera.

Što se prava žena i djece tiče, američki policijski službenici su priča za sebe. Prema podacima iz javnih izvora 2010. godine, policijski službenici bili su upleteni u 618 seksualnih napada, zlostavljanja i silovanja, od čega su u 180 slučajeva žrtve bili maloljetnici. U toj istoj godini, prema izvješću nevladinih organizacija, bilo je registrirano više od 5.000 slučajeva prekomjerne uporabe ovlasti od strane policijskih službenika. The Wall Street Journal 2014. godine izvještava o 1.800 policijskih ubojstva koji su se desila u 105 policijskih uprava između 2007. i 2012. godine, dok Associated Press iste godine tvrdi da se 400 smrtnih slučajeva događa svake godine kao rezultat aktivnosti u provođenju zakona od strane američkih policijskih službenika.

 O rasizmu u redovima američke policije ne treba trošiti puno riječi. Svi se još sjećamo slučaja nenaoružanog 18-godišnjeg Afroamerikanca Michael Browna kojega je bijeli policajac Darren Wilson  ubio u Fergusonu, ispalivši u njega skoro cijeli magazin svog službenog pištolja, a što je izazvalo masovne proteste u 170 američkih gradova. Policajac Wilson, naravno, nije bio osuđen ni od porote u Missoriju, niti od one u New Yorku, pa ne čudi da u tom istom New Yorku, u kojem rasne manjine čine polovicu stanovništva, isti su predmeti 80% svih tamošnjih policijskih istraga. O stanju ljudskih prava u Americi mogli bi nastaviti u još barem dvije analize, a da pri tome nijednim slovom ne spomenemo povijest njihovih ratova i povijest njihovih rasizma koji se protežu do dana današnjeg.

Ako se takva država stoga usudi kritizirati stanje ljudskih prava u Hrvatskoj, možda bismo se mogli s pravom zapitati, kakvo je tek stanje ljudskih prava u Hrvatskoj? Stanje ljudskih prava u Hrvatskoj je upravo onakvo kakvo je opisao State Department, odnosno, problemi s ljudskim pravima u Hrvatskoj su isti kao i u Americi, ali i proporcionalno manji s obzirom na broj stanovnika, intenzitet rasnih napetosti i, što svakako smatram najbitnijim, oružja u opticaju i psihološko-kulturno-povijesnoj potrebi i navici da se s njim koristimo. Prevedeno, stanje ljudskih prava u Hrvatskoj je dobro, pa možda čak i vrlo dobro, i ni na koji način se ne može uspoređivati s Amerikom, već samo s europskim zemljama.

Dokaz ovoj tvrdnji su upravo događaji koje opisujemo kad postavljamo pitanje o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj. Uzmimo na primjer napad na gej klub u Zagrebu, što nam to govori? Da postoje ljudi koji mrze gej populaciju? Na svakom mjestu u svijetu i u svakom dobu povijesti naći ćete ljude koji vole gejeve, koji su prema njima ravnodušni, koji ih ne vole i one koji ih mrze. Zašto bi se današnja Hrvatska po tome razlikovala? Zar društvo ne čine sto ljudi sto čudi? Zar nam puno više ne govori činjenica da je to učinjeno pod okriljem noći i od strane šačice, svima nama nekih čudnih ljudi? Zar nam puno više ne govori da su se sve institucije natjecale kako bi što jasnije i glasnije artikulirale svoje zgražanje? I zar bi u državi i društvu u kojem vlada rasizam, ksenofobija, netolerancija i sve ostale negativnosti koje sami sebi često spočitavamo, LGBT zajednica imala hrabrosti reći da u Hrvatskoj na par dana mora sve stati kako bi se najprije riješili njihovi problemi i zaliječilo njihovih par zadobivenih ogrebotina? Svakako da ne, i da se to može dogoditi samo u društvu u kojem se, bar na principijelan način, pokušavaju poštivati sva ljudska prava. Sve rečeno važi i za srpsku i svaku drugu manjinu.

 Jesi li dječja ljudska prava ugrožena u Hrvatskoj? Jesu, jednako kao i dječja prava u većini europskih država u kojim ni roditelji ne mogu spriječiti Mengeleovu praksu nasilnog unošenja kemijskih spojeva u postupku zvanom obvezno cijepljenje, ugroženo im je pravo na jednaku kvalitetu školskog obrazovanja, pravo na školski obrok ako im ga roditelji ne mogu platiti, itd. Jesu li ženska ljudska prava ugrožena? Dabome da jesu, žene su ugrožene i na poslu i u braku, ugroženo im je pravo na jednaka primanja za isti posao i mogućnosti napredovanja kakve imaju muškarci, a donekle su ugrožene i njihove reproduktivne slobode i prava, upravo kao i u nekim europskim državama. Ali unatoč svemu tome, u Hrvatskoj nijednom političaru ne bi palo na kraj pameti izreći onaj idiotizam koji si je dozvolio poljski europarlamentarac Janusz Korwin-Mikke u europskom parlamentu, o tome kako su žene gluplje pa onda i zaslužuju manju plaću. Što na kraju s onom šakom ridikula koji su se postrojili na Trgu bana Jelačića? Ridikuli kakvih ima svugdje u svijetu, ništa više i ništa manje i nikakav dokaz porasta fašizma u Hrvatskoj, već upravo suprotno, na porast fašizma bi ukazala masovna i učestala postrojavanja na trgovima diljem zemlje. Hrvatska se stoga ni na koji način ne razlikuje od država s kojim se mora uspoređivati, onim Europskim.

Možemo stoga zaključiti da su ljudska prava u Americi tek mrtvo slovo na papiru, a njihova izvješća s kojim godinama mašu u nedostatku samokritike i s velikom dozom licemjerja, tek američko opravdanje za mnoge oružane invazije, ograničene intervencije i poticane obojene revolucije. Što Amerika misli o ljudskim pravima svojih građana i svih građana svijeta, jasno su nam pokazali dokumenti koje je ovih dana objelodanio Wikileaks, i koji jasno pokazuju na koji način Amerika štiti ljudska prava svih onih koji se usude prčkati po internetu, kupiti pametni telefon ili pametnu televiziju. Kad stoga predsjednik HNS-a Vrdoljak kaže da je Hrvatska tim izvješćem dobila pljusku, trebalo bi ga zapitati kakva je to pljuska bila? Jer zasigurno i on zna da nije bila moralna, obzirom da se moralne pljuske mogu dobiti samo od moralnih ljudi, dok moralne institucije, a kamo li države, nikad nisu ni postojale. Čemu onda tolika graja na to što State Department misli, logičnije bi bilo taj američki dokument pogledati s podsmjehom i ukazati na to tko nam to govori.  

6

5none5

Ocjene (12)


Komentari (12)


@5n5, odlican si, gust mi je citati. Nadam se da zaradjujes od pisanja-:) Anyst 1 0 0


@Amyst ma naravno, što su čitatelji zadovoljniji, to mi je duša bogatija 5none5 0 1 0


Danas su drugovi koji se nazivaju antifašistima,a prešaltali se na neoliberalni fašizam,imali dirljiv performans sa tortom u obliku petokrake. Izvještaj State Departmenta je sigurno bio po njihovoj volji. plotto 1 0 0


Izvanredna analiza i ujednom kritika stavova u nas da sve što dolazi sa zapada, naročito iz SAD moramo shvatati ozbiljno. To što State Deoartement govori o ljudskim pravima je čista glupost i bezobrazluk. Njihovo poimanje ljudskih prava su Laci 0 0 0


najočitija u Afganistanu, Iraku, Siriji, Libiji, u podržavanju Izraela, u podržavanju saudijskih šeikova, u pomaganju svih neneraodnih režima po Južnoj i Srednjoj Americi, te po "tetošenju" nacista i proganjaju "komunista". Kritika im je shit ! Laci 0 0 0

Analiza

Junckerova Bijela knjiga je tek dokaz broj dva da je Brisel (Bri-sel, tvrdo štokavski s naglaskom na prvi slog) u teškoj panici a EU u još težoj krizi, dokaz broj jedan, za nas Hrvate, je trenutak kad je „briselski projekt“ Plenković postao manje briselski, te hrabro izjavio da su Junckerovi stavovi o Hrvatsko-Slovenskoj arbitraži irelevantni.

 Da nešto ne štima s EU, Hrvati kao da su naslutili od samog početka, pa smo u njegov parlament slali zvučna imena s margina političke aktualnosti, ljude koji su u svojim strankama i hrvatskoj politici bili višak ili na smetnji, pa smo ih u Briselu držali sa strane ili u rezervi, znajući da tamo ne mogu napraviti nikakvu štetu. Što bi nam drugo mogla govoriti imena Jakovčić, Borzan, Maletić, Petir, Radoš, Škrlec, Šuica, Tolić, Tomašić, Zovko? Što nam govori ime Picula? Čovjek koji nije ispunio svoj istinski potencijal kao prirodni nasljednik Ivice Račana, već samo vlastite materijalne ambicije prirodne svakom političaru. Picula možda, poput Plenkovića, čeka svoj red, čeka poziv iz matice kako bi ispunio svoje mesijansko poslanje u vidu spasa vlastite stranke, kad za to dođe odlučan trenutak i odlučan poziv, a u međuvremenu se kao kronični spavač briselski jasli, polako (baš poput Plenkovića) pretvara u velikog EU sanjara.

Brexit nije povod europske krize, već njena posljedica, izbor Trumpa nije slučajni splet okolnosti izazvan besmislenim američkim izbornim sustavom, već odgovor na opasnu politiku zapada, odgovor za koji je američki narod smogao snage, zanemarujući lažljivi medijski mainstream i upozorenja holivudske tvornice snova, dok je europski ostao spavati uljuljkan milozvučnim krilaticama liberalne basne o lažnim slobodama i lažnim jednakostima, obzirom da su upravo to pojmovi koje su Europljani prvo izgubili. Europsku krizu izazvala je zajednička valuta u kovačnici eurozone, u kojoj su države, kao nekadašnji kovači vlastite sreće, ubrzo otkrile da je tuđi čekić veći i da bolje kuje, prepolovivši tako Europu na bogatu i zaposlenu te siromašnu i nezaposlenu. Europsku krizu izazvala je bahata politika zapada prema arapskim zemljama, politika s kojom želimo kupiti naftu a prodati oružje, što za posljedicu stvara logičnu emigrantsku krizu i porast terorizma. Europsku krizu izazvalo neprincipijelno miješanje u ruska pitanja, kao kad Rusija odluči vratiti Krim, komad oduvijek ruske zemlje, pa Europa od nje stvara principijelnog neprijatelja broj jedan, dok je svojevremeno ta ista Europa nezainteresirano promatrala kako se Britanci bezobzirno iživljavaju nad Argentincima vraćajući Fokland, 12.000 km udaljen od Britanije, neprincipijelnost koja danas gomila vojne snage na europsko-ruskoj granici i stvara klimu već zaboravljenog hladnog rata.

Bijela Junckerova knjiga želi zadržati poslovični optimizam europskih birokrata, iako je razvidno da u pet njenih zamišljenih scenarija nedostaje jasnoće i jedinstvene vizije europske budućnosti. Briselski birokrati tako ostaju tijelo za sebe, u Europi u kojoj nacionalni parlamenti već stavljaju europski projekt pod znak pitanja, i u kojim postaje sve važnija i hitnija rasprava o tome kako provariti EU dezintegraciju, i kojim putem poći kad nadvladamo ovaj propali ekonomski eksperiment. Nedorečenost i neodređenost Bijele knjige je razumljiva sama po sebi kako se približavaju izbori u Nizozemskoj, Bugarskoj, Njemačkoj, Francuskoj i Češkoj, jer gotovo i ne postoji Vlada koja je sad spremna pratiti ambicije Junckerove inicijative, dok bi se s izbornim ciklusom 2021-22 EU mogla naći u posljednjih pet godina svog istinskog postojanja, a u kojem bi još neko duže vrijeme mogle preživjeti jedino dobro ukorijenjene briselske strukture u svojoj kuli babilonskoj.

Europa s više brzina kao Junckerov, ali i Francuski i Njemački favorit, je Europa koja je trebala postojati od samog početka. Europa prilagođena svakoj svojoj članici i Europa koja svoje bogatstvo može pretočiti na nove članice je Europa u koju je Hrvatska trebala ući po cijenu svog suvereniteta, ali ono što je bilo u EU izlogu, nije bilo u EU dućanu, samo je cijena bila ista. Ako stoga Europa koju su nam "prodali" hadezeovski i esdepeovski eurofili, pa između ostalih i Tonino Picula, sad već bjelodano nije Europa u koju smo trebali ući onako nepripremljeni i onako naglavačke, kojim povodom eurosanjar Picula želi ponoviti nedavnu hrvatsku eurointegracijsku grešku koja nas je koštala duge i teške ekonomske krize, s uništenom industrijom i izgubljenim radnim mjestima, najavom da se, u slučaju Europe s više brzina, Hrvatska mora kvalificirati u grupu koja vozi najbrže? Kojom razumnom matematikom Picula vidi svoju domovinu u grupi zemalja koje ekonomskom Europom voze u petoj brzini? S obzirom na to da hrvatski ekonomski fićek tu brzinu i nema, i zašto bismo se, po njemu, trebali s EU čvršće integrirati u vanjskoj, sigurnosnoj i obrambenoj politici? Zar samo zato što je brod ekonomske integracije davno otplovio, pa je sad svaki povod dobar kako bi njegova briselska stolica i njegov europski san ostao netaknut?

Briselski birokrati bi se danas rado okrenuli Europi s više brzina, jer je ona s jedinom, petom brzinom, izletjela u drugom zavoju, ali postoji velika opasnost da je za takvu Europu već kasno. Ostali scenariji iz Junckerove Bijele knjige samo oslikavaju Brisel i njene birokrate, pa onda i Tonina Piculu a sve donedavno i Plenkovića, kao ljude izgubljene u svojim snovima i bez dodira sa stvarnošću i svojim narodom. Hrvatska se u ovim uvjetima mora uzdati u ono što se oduvijek morala a nije smogla snage uzdati, u vlastitu ekonomiju i vlastitu političku pamet (ako je od oboje još išta ostalo), te prestati pjevati europsku himnu Odu radosti na njemačkom jeziku, kao što je to učinjeno u Zagrebu tijekom proslave ulaska u EU, jer ta pjesma ima bar tri hrvatska teksta. U Europi gdje je oduvijek svatko brinuo svoje brige, Hrvatska se mora prvenstveno okrenuti sebi te hrvatskim rječnikom i po domaći rješavati svoje probleme, a tek poslije svojim europskim partnerima u rješavanju onih zajedničkih.

6

5none5

Ocjene (8)


Respektira (7): Cro-Magnon, Zakej, VeNLO, plotto, viewer, siouxica, Alumnus


Slaže se (1): Laci


Komentari (11)


Tako je krenuo taj pohlepni stampedo,a temelji zajednice nisu stvarani na čvrstim nogama,nego vise na direktivama i uredbama koje su dolazile iz paracentara moći.Od postavljanja komesara EK,koji nisu izravno birani od naroda EU,nego su postavljani plotto 0 0 0


po nečijim direktivama do EP koji ej lužio vise kao dekoracijam,nego je imo stvaro učešće u vlasti,Kasnije je nešto od toga popravljeno,ali kako bi lik poput Junckera došao na čelo na čelo EK,da nije kao premijer Luxemburga zamračio multikorporacija plotto 0 0 0


milijarde €,koje su zapravo otuđene iz budžeta matičnih država.Postoji i onaj dio naših slabosti,na koji možemo više utjecati,a taj je dio naša rak rana.Imam osjećaj da nikad nije bilo ovoliko korupcije u svijetu.Možda je subjektivno,ali mislim da je plotto 0 0 0


upravo sadašnji tzv,. grabežljivi neoliberalizam tome dramatično pridonio. plotto 0 0 0


Izvrsna naliza stanja 5none5, Točno, ma tko lamentira, koje šanse ? plotto je sve lijepo zaokružio svojim komentraima. Oni koji stalno nas okrivljuju što ne "iskoristimo" bolje EU, su teške demagoške neznalice. Laci 0 0 0

Analiza

Temeljni dohodak kao odgovor na propadanje socijalne države i rast populizma

02.03.2017. 10:01, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Možemo se do mile volje čuditi rastu populizma u zapadnom svijetu, do besvijesti se zgražati nad izrečenim tvrdnjama populističkih lidera koja, u očima pravovjernih, zatiru dostignute civilizacijske razine. Možemo u nevjerici okretati glavu i kolutati očima nad od naroda izglasanim Brexitom, od naroda izabranim Trumpom, nad rastom popularnosti Marine Le Pen, nad Orbanovoj ustrajnosti. Ali samo oni koji su vlastitom voljom slijepi na sve probleme današnjice, koji uporno okreću glavu na sam spomen problema kojeg je liberalizam izazvao, neće priznati da je rast populizma odgovor na propadanje socijalne države. Teško im je također priznati, mada su svakodnevno toga sve svjesniji, da potisnuti problemi, problemi od kojih okrećemo glavu, stvaraju nove još veće probleme u vidu očiglednog rasta desnog nacionalizma. Nečija je „pravda“ kroz povijest uvijek bila nečija nepravda, pa se u takvoj povijesti nastavljamo vrtjeti u krug bez etične, filozofske i snage same logike, da istinsku pravdu, onu socijalnu, omogućimo svima.

Unatoč globalnim previranjima na početku ovog 21 stoljeća, unatoč snazi globalizma na krilima kapitala i iskrivljenoj ideji socijalističke internacionale, unatoč otporu pokradenih i osiromašenih masa koje relativno dobro detektiraju problem, pa spas traže u nacionalnom identitetu, nacionalnom lideru i zatvorenom tržištu, problem izlaska iz ove političko-povijesne zavrzlame, nikad nije bio bliže rješenju.

Carl Frey i Michael  Osborne s Oxford Martin School su 2013 predvidjeli da se u relativno kratkom vremenu (desetljeće ili dva) može automatizirati 47% radnih mjesta u SAD-u. Predvidjeli su tako inovacije poput samovozećih automobila, s kojim se upravo ovih dana eksperimentira, i koji će ukinuti zanimanja poput taksista i vozača u prijevozu. Automatizacija i robotizacija koji nam olakšavaju posao, nam taj posao i kradu. Nije rijetkost u nekim industrijama da posao kojeg su nekad obavljala sto radnika, danas tek nadgledaju trojca visokostručnih inženjera. Sve neizvjesnija je stoga priroda današnjeg tržišta rada i za visokokvalificirane radnike, a kamoli li za slabo plaćene poslove koji ne zahtijevaju posebne vještine. Dolazi tako do rasta nejednakosti plaća, sve većeg broja privremenih poslova i ugovora na određeno vrijeme, kao i bezobzirnih poslodavaca (za koje papa tvrdi da bi bilo bolje da su ateisti nego kršćani) koji lobiraju kod političara za pogodovanje zakonskim aktima, kojim se sve češće izvlače s praksom koja graniči s izrabljivanjem.

Sustav socijalne sigurnosti, čak i u bogatim državama koje na njega troše pravo bogatstvo, postao je s vremenom presložen, neefikasan i ponižavajući, te žudi za pojednostavljenjem. Primatelj socijalne naknade je diskriminiran samom činjenicom da je prima, jer je tim obilježen negativnim i nepoželjnim društvenim statusom. Nadalje, zbog uvjeta koje mora ispunjavati, često je prikraćen za slobodu traženja ili stvaranja vlastitog radnog mjesta. Kod nas je čest uvjet, pa onda i prepreka primanja socijalne pomoći, posjedovanje osobnog automobila, a jedan od uvjeta je i  boravak na prijavljenom području koju lokalna institucija pokriva, što svakako ne pridonosi potrazi za poslom, niti toliko razvikanoj potrebi mobilnosti radnika na modernom tržištu rada. U socijalno bogatijim društvima je slična praksa, pa su primaoci socijalne naknade spriječeni da npr. svoje naknade ulažu u vlastiti posao, kako beneficiju ne bi izgubili, te ograničeni vremenom zbog čestih prijava i prikupljanjem potrebne dokumentacije i potvrda.

Nakon godina provedenih na marginama političke misli, univerzalni temeljni dohodak (UTD) je tijekom zadnjih godina znatno dobio na popularnosti kod mainstream zapadnih ekonomista, pa je danas u fazi testiranja u Nizozemskoj, Italiji i Finskoj, razmatra se u Škotskoj, dok su ga na referendumu odbili bogati Švicarci zbog straha od povećanja poreza. Finska je vlada u fazi eksperimenta kojim će 2.000 nezaposlenih ljudi u dobi između 25 i 58 godina dobivati zagarantiranu sumu novca koja će predstavljati temeljni dohodak u visini 560 eura mjesečno. Tu će svotu primati pune dvije godine (razdoblje trajanje eksperimenta) i ona će zamijeniti  njihovu naknadu za nezaposlenost, ali će ovaj dohodak nastaviti primati i ako u međuvremenu nađu posao. Za Fince znamo da su predvodnici društvenih inovacija, ali ideja UTD se širi i dalje od Skandinavije, pa su među njegovim pobornicima i IT poduzetnik Elon Musk, bivši Clintonov ministar rada Robert Reich, francuski socijalistički predsjednički kandidat Benoît Hamon i južnokorejski predsjednički kandidat Lee Jae-myung, te mnogi industrijalci koji se nadaju da će zbog temeljnog dohotka moći smanjiti cijenu rada i tako se okoristiti vlastitim poreznim izdvajanjima. UTD bi mogao zaštiti sve veći broj ljudi koji radi na sve nesigurnijem tržištu rada, te im olakšati prijelaz s jednog privremenog zaposlenja na drugi.

Sve je veći broj političara, poduzetnika i političkih stratega koji tvrde kako bi temeljni dohodak mogao biti rješenje za neke od najvećih problema našeg vremena. UTD bi mogao biti povijesni iskorak iz kolotečine stalnih sukoba između kapitala i njegove stalne potrebe za profitom, nasuprot socijalnim potrebama većine. Industrija bi povećana izdvajanja na ime poreza zbog potreba UTD nadoknadila smanjenom cijenom rada u okvirima koliko im sindikati dozvole, radnik bi dobio veću socijalnu sigurnost te smanjenu ovisnost o poslodavcu, dok bi država napokon ispunjavala svoju obavezu pružanja socijalne sigurnosti i nesmetanog kretanja kapitala, uz opći benefit smanjenih socijalnih tenzija i radikalnih političkih promjena.

Robotizacijom radnih mjesta u općem globalnom trendu rasta populacije, radna mjesta postaju sve rjeđa, pri tome je slaba utjeha u najavi da će napredak znanosti s vremenom stvoriti nova, obzirom da svi živimo u sadašnjosti. U svijetu s manje radnih mjesta, pa onda i sve više ljudi bez prihoda, sredstva će se morati redistribuirati od onih koji posjeduju bogatstvo i proizvod, prema onima koji ga žele a nemaju s čime kupiti, jer visoka produktivnost kao nosioca razvoja, je besmislena u svijetu koji proizvod ne može platiti. Rješenje kako bi se današnje (dobre ili loše) ekonomske zakonitosti mogle nastaviti, kako bi se kapital mogao kretati i sve zadržalo ekonomski smisao kojeg sada ima, je svakako UTD, koji već razvija reputaciju aspirina za svjetsku politiku, čudotvornog lijeka koji će riješiti brojne probleme, od zastarjele, nemoralne i nepraktične socijalne naknade, do nadomjeska plaća za radnih mjesta koja bi trebala nestati.

6

5none5

Ocjene (8)


Respektira (6): siouxica, bereza, plotto, oldgal, viewer, VeNLO


Slaže se (2): oldgal, Laci


Komentari (22)


države trn u oku neoliberalnih globalista,koji ih žele ukinuti.U tom namjerno stvorenom,neviđenom kaosu,sumnjivi tipovi poput Soroša,tituliraju se filantropima,iako je razvidno da je to obmana i opsjena jer taj agent Rothschilda i Rockfellera za plotto 0 0 0


specijalne operacije,financira alate za širenje NWO agende.Offtopic je ,ali u tijeku je obojen revolucij u Makedoniji. Hoću reći da primjena teorije u praksi izgleda sasvim drugačije i da ono što se tobože deklarira,nije cilj,nego sredstvo plotto 0 0 0


za postizanje cilja,koji nema veze sa prvotno deklariranim ciljem.Kakao bi rekli,"ništa nije onako kako se na prvi popgled čini" !! plotto 0 0 0


isprika za gramatičke pogriješke.Nažalost,uvijek u raskoraku sa vremenom pa se žurim što i nije opravdanje. plotto 0 0 0


@Laci https://youtu.be/xtpgkX588nM @plotto 3 za tebe: https://youtu.be/jbkSRLYSojo https://youtu.be/QpdyCJi3Ib4 https://youtu.be/5JiYcV_mg6A i jedan za obojicu https://youtu.be/kh7nfnUIAvA i za sve nas (na spomen sjajnog profesora) RepopeR 0 0 0

Analiza

Temeljni dohodak kao odgovor na propadanje socijalne države i rast populizma

02.03.2017. 10:01, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Možemo se do mile volje čuditi rastu populizma u zapadnom svijetu, do besvijesti se zgražati nad izrečenim tvrdnjama populističkih lidera koja, u očima pravovjernih, zatiru dostignute civilizacijske razine. Možemo u nevjerici okretati glavu i kolutati očima nad od naroda izglasanim Brexitom, od naroda izabranim Trumpom, nad rastom popularnosti Marine Le Pen, nad Orbanovoj ustrajnosti. Ali samo oni koji su vlastitom voljom slijepi na sve probleme današnjice, koji uporno okreću glavu na sam spomen problema kojeg je liberalizam izazvao, neće priznati da je rast populizma odgovor na propadanje socijalne države. Teško im je također priznati, mada su svakodnevno toga sve svjesniji, ... više >

6

5none5

  • 6
  • 2
  • 0
  • 22

Analiza

Odakle toliko nepovjerenje u cijepljenje

22.02.2017. 08:23, Treba li odluku o cijepljenju djece prepustiti roditeljima ili struci?

Cijepljenje je van svake sumnje najveći izum i najveće postignuće u medicini otkad su vračevi kamenog doba prizivali bogove za pomoć u izlječenje člana svog plemena, sve ostalo je povijest ljudske pohlepe i bezobzirnosti.

Da bi shvatili problem cijepljenja, ne samo u Hrvatskoj već i u cijelom svijetu, prisjetimo  se jedne usputne ali dobro poznate činjenice - cjepivo protiv bjesnoće kojim smo po zakonu dužni cijepiti svog četveronožnog ljubimca traje tri godine, pa ipak, dužni smo svake godine izdvojiti 150 kuna za ovu pohlepu veterinarskih stanica. Cjepivo protiv Humanog Papilloma virusa (HPV), djeluje oko pet godina, a daje se djevojčicama od 12-13 godina, stoga i nema nikakvog učinka u razdoblju za koje pretpostavljamo da bi ove djevojčice trebale postati seksualno aktivne. Treba također naglasiti da 95% žena koje se zaraze virusom HPV, nikad ne dobiju rak grlića maternice, pa mnogi stručnjaci, umjesto ovog dokazano opasnog cjepiva (uzrokuje neplodnost i smrt, pa je Japan 2013. povukao svoju preporuku mladim osobama da se cijepe protiv HPV-a), preporučuju  redovit papa test, kako bi se otkrila mogućnost raka maternice.

Kad stoga govorimo o nepovjerenje u imunizaciju, govorimo o nepovjerenju u pohlepnu farmaceutsku industriju, također govorimo o nepovjerenju prema podmićenim doktorima koji je bezrezervno zastupaju, a ne o sumnji prema imunizaciji samoj po sebi.

Zanimljivo je da roditelji koji se protive cijepljenju svog djeteta, u pravilu se protive cijepljenju svog drugog djeteta, a iz očitog razloga što su s prvim preživjeli tešku traumu zbog nuspojava koje je cjepivo izazvalo. Nisu stoga to roditelji koji se informiraju na internetu i pokušavaju prodati neku svoju pamet, već roditelji s iskustvom kojeg nikom ne bi poželjeli.

Kad stoga govorimo o nepovjerenju (ili prevelikom povjerenju) u imunizaciju, govorimo o nepovjerenju u liberalni sistem u kojeg se „svi“ kunemo, govorimo o nepovjerenju u sustav ponude i potražnje, u sustav tržišne ekonomije, u kapitalistički sistem koji svima dozvoljava bogaćenje, i koji stoga ne poznaje sentimentalnost ni društvenu odgovornost prema ikome osim prema sebi.

Kad stoga govorimo o odgovornosti roditelja koji ne žele cijepiti svoje dijete, pa onda spominjemo njihovu odgovornost prema ostatku društva, trebamo govoriti i o odgovornosti svih segmenta društva prema ovom pitanju. Odgovornosti farmaceutske industrije čiji je jedini cilj stjecanje profita, i koje stanovništvo doživljava kao mušterije kojim se proizvod mora prodati, željeli i trebali oni to ili ne. Odgovornosti službene medicine koja a priori podržava farmaceutsku industriju pod opće poznatom parolom kako je imunizacija spasila milijune života, kao da netko sumnja u to, kao da svi mi to ne znamo pa nam trebaju autoriteti u liku doktora da nam to objasne.

Nitko zdrave pameti ne sumnja u imunizaciju per se, ali svi pomalo sumnjamo u proizvod napravljen po sistemu ekonomske logike po kojem mora biti što jeftiniji u proizvodnji a što skuplji na tržištu, sistem koji nam stoga kaže da je sigurnosno ispitivanje proizvoda preskupo, pa mnoge farmaceutske industrije unaprijed traže zaštitu od odgovornosti u slučaju eventualnih nuspojava. Sumnjamo u logiku da se proizvod nameće silom zakona, kako bi se prodao u što većim količinama. Pokušajte samo na tren zamisliti tu logiku da posjedujete industriju s proizvodom kojeg po sili zakona svi moraju kupiti, zamislite da još posjedujete i ekskluzivu na tržištu, pa možete određivati cijene po želji, tko to ne bi poželio? I gdje je tu zdrava pamet?

Moramo stoga na kraju govoriti i o odgovornosti države prema svom narodu, odgovornosti kojom nameće bockanje naše djece, proizvodima o kojima nemaju nikakve stručnosti da ga ocjenjuju, pa te ocjene prepuštaju pojedincima i institucijama u debelom sukobu interesa, priklanjajući se tako opće prihvaćenim stavovima onih koje doživljavamo kao autoritete jer su u većini, pa su onda “u pravu“. Mada svi znamo da je kroz povijest, većina uglavnom bila u krivu, i redovito u sukobu interesa.

Mogli bi ovdje lukavo i neutralno pozvati javnost na jednu duboku javnu raspravu kojom bi odlučili što je najbolje za društvo (koje je cijepljenje uistinu potrebno i koja su cjepiva dokazano sigurna), pa ipak znamo da to ne bi imalo nikakvog efekta, obzirom da bi se u toj raspravi sukobilo ono što se u društvu uvijek sukobljava, sukob vlastitog interesa protiv nekakvih tuđih interesa. Najbolji je stoga društveni izbor pojačan nadzor farmaceutskih (i svih drugih) proizvoda na tržištu, pojačana edukacija stanovništva, ali ne edukacija koja se pretvara u propagandu i nametanje mišljenja, već ravnopravni pristup javnosti svih zastupljenih mišljenja. Te svakako izbjegavanje bilo kakve prisile kojom roditelji gube svoja elementarna roditeljska prava nad djecom. A sve pod parolom da su necijepljena djeca opasnost za ostalu djecu. Jer, kojom je to logikom jedno necijepljeno dijete u razredu opasnost za svoje cijepljene kolege? Zar ne osjećamo da nas takvim argumentima prave budalama? Pravo pitanje za stručnjake je otkuda se necijepljena djeca uspijevaju zaraziti u sredini u kojoj je bolest skoro pa iskorijenjena? A također, u svjetlu aktualne panike koja je nastala zarazom ospica, pitanje, otkad je takva relativno benigna  zaraza postala sveopća opasnost za društvo?

Tko uostalom može sumnjati da pobude roditelja po ovom pitanju nisu iz čiste ljubavi i zabrinutosti prema svom djetetu, također tko uopće može sumnjati da interesi struke nisu, između ostalih poštovanih razloga, ekonomski? Za koliki postotak doktora možemo reći da su pošli u medicinu iz čisto humanih i altruističkih razloga, a koliko iz novčanih? Za koliki postotak roditelja, s druge strane, možemo reći da žele zlo svom djetetu? Ne bi li država morala uskladiti tu logiku pri donošenju odluke?

Mnoge bolesti u zapadnom svijetu su, zahvaljujući  imunizaciji, iskorijenjene, ali se  cijepljenje djece protiv njih i dalje nastavlja. Mnogi neprovjereni proizvodi se olako, po sili zakona, nameću. Politika cijepljenja mora stoga biti usklađena tako da podržava informirani izbor građana, i da država uspostavi bolji sustav nadzora cjepiva, sustav koji bio pod strogim nadzorom nekakve institucije za sprječavanje sukoba interesa.

6

5none5

Ocjene (13)


Respektira (10): Zagorec, Jung-fu, BorisTraljic, viewer, Spektator, Zakej, plotto, siouxica, Interstellar, VeNLO


Slaže se (2): trudnica, Laci


Ne slaže se (1): VilimTell


Komentari (50)


Austrija, Cipar, Danska, Estonija, Finska, Njemačka, Island, Irska, Litva, Luksemburg, Nizozemska, Norveška, Španjolska, Švedska i Ujedinjeno Kraljevstvo puštaju ljudima izbor hoće li voziti lijevom ili desnom stranom ceste. VeNLO 0 0 0


Nisam upoznat... ako im pada postotak procijepljenosti, vjerojatno. Kako se tamo necijepljenje odražava na zdravstveno osiguranje, premije... nemam podataka. PS Stvarno bih sad završio :) BorisTraljic 0 0 0


PS Europska unija inače nije autodestruktivna tvorevina koju overliberalizacija neće srušiti. I to na više područja... :) BorisTraljic 0 0 0


Ovdje nije riječ o Uniji, već o pojedinim zemljama. O Autodestrukciji, hrvatstvu koje ne zna što bi sa sobom, drugom prilikom. VeNLO 0 0 0


Da je ''udruženi zločinački poduhvat'' dokazuju stat države o tuberkulozi . Incidencija godinama HVALA BOGU (cijepljenju?) ispod EU % za obavezno, mogli bi selektivno samo par HR regija. Uporno 100% cijepimo neznam zakaj. To sam izbjegao bez suda. Zagorec 0 0 0

Analiza

Unatoč raznim teorijama, ostaje činjenica da je novogodišnji posjet naše Predsjednice SAD-u i dalje, u najmanju ruku, čudan, ali i posjet kojeg je naša Predsjednica, po njenim riječima, odradila samo zato što ga nije odradio hrvatski veleposlanik u SAD-u i zato što njoj „ništa nije ispod časti“. Ako bi ipak preskočili pitanje zašto su ti posjeti uvijek novogodišnji i tajnoviti, ostao bi nam čišći prostor za nagađanje kako je naša Predsjednica, pomalo zbunjena američkim izbornim rezultatima i u nedostatku uputa stare administracije, u SAD otišla uspostaviti kakav takav kontakt s novom administracijom. Kako je opći dojam tog posjeta negativan, izgleda da uspostava veze s Trumpovim ljudima nije uspjela i da tome nije pomogao ni navodni posjet, vjerojatno jednako zbunjenom, Pentagonu. Ako podržavamo teoriju da je naša Predsjednica, iz visokih američkih političkih i vojnih krugova, poslana u Hrvatsku po zadatku, očigledno je da je, zbog američkih političkih previranja, ostala bez uputa. Najnoviji pokušaj uspostavljanja kontakta s administracijom koja ju, očigledno i javno, ignorira, pretvorio se u pravu pravcatu sačekušu naše predsjednice prema američkom potpredsjedniku Mikeu Penceu.

Na konferenciji o sigurnosti u Münchenu  naša se Predsjednica lukavo postavila između Mikea i njemu predviđenog mjesta, te strpljivo čekala njegov dolazak kako bi ga "srdačno pozdravila", sačekuša koju nijedan gentlemen ne može eskivirati, ali je može učiniti beznačajnom, upravo kako je Mike Pence i učinio. Cijeli je susret, po računici revnih novinara, trajao osam sekundi, pri čemu je pozdrav naše Predsjednice trajao šest sekundi, a odgovor američkog predsjednika pune dvije, sasvim dovoljno da kaže nešto kurtoazno, ali i što bi bez sumnje trebalo zvučati kao „molaj me ženo“. Nakon čega je naša Predsjednica skupila hrabrosti za sljedeću izjavu „Gospodin Pence i ja sastali smo se kratko, izmijenili nekoliko rečenica, ali vrlo srdačnih i konstruktivnih rečenica. Dogovorili smo se o daljnjoj suradnji“. Nakon toga najčudnije zvuči njena izjava kako ruski ministar vanjskih poslova Lavrov najviše cijeni njenu iskrenosti.

Važnost ovog susreta, u političkim okvirima, jednak je otkriću Zealamdije u zemljopisnim okvirima, odnosno cijelog jednog (osmog) kontinenta kojeg, od naših očiju, skrivaju duboke i mračne vode Tihog oceana, odnosno, imaginarne političke obale za koje se mogu privezati samo imaginarni politički brodovi. Susretom od cijelih osam sekundi, Predsjednica ukazuje na „važnost“ njenog polu-mandata, kojim je u nježnim štiklicama gazila čvrstim vojničkim korakom prema vlastitoj afirmaciji. Iz njenih usta tako saznajemo  Ja sam bila jamac stabilnosti u ove dvije turbulentne godine mojeg mandata…“ ili Ja se zalažem za Hrvatsku koja je suverena i samostalna (ali), koja je članica EU i NATO-a…“, ili prijašnjih izjava kako je bila sukreator politike ulaska Hrvatske u EU i NATO, itd. Sve u svemu, polumandat u kojem je, poput većine hrvatskih državnika, uglavnom liječila vlastite komplekse inferiornosti u odnosu na megazvijezde svjetske političke scene.

Za razliku od Kolindi nedostupne američke administracije koja svugdje vidi neprijatelja, pa tako gleda i državnike bliske bivšoj administraciji, ruska Vlada svugdje vidi i traži saveznike, baš poput Busha prije napada na Irak, kad smo imali prilike upoznati se s državicama za koje nismo ni znali da postoje. Iako je u četvrtak, prije legendarne sačekuše, izjavila da je miješanje nekih zemalja, posebno Rusije, prijetnja integracijama zemalja jugoistoka Europe u EU i NATO, u subotu je, nakon sastanka s Lavrovom na marginama konferencije  o sigurnosti, susret ocijenila kao vrlo pozitivan i srdačan. Za Lavrova Kolindi nije trebala sačekuša, te se vrlo brzo i lako uspjela dogovoriti oko poduzimanja mjera kako bi se riješio problem zagađenje zraka iz ruske rafinerije u Bosanskom brodu, a koji utječe i na život stanovnika Slavonskog broda.

Rješenje da se rafinerija prebaci na čišći plin kao energent Rusi su predložili još početkom prosinca. Tijekom pregovora se, međutim, u Zagrebu iznenada pojavio bivši američki podtajnik za energetske poslove u inozemstvu Amos Hochstein, i nakon nekoliko izjava o Hrvatskoj kao pouzdanom američkom partneru i zemlji koja se zalaže za diversifikaciji opskrbe plinom Europske unije, sve ubrzo pada u zaborav. Na sreću stanovnika Slavonskog i Bosanskog broda, Donald Trump je za novog ministra energetike odabrao Ricka Perrya, dok je specijalna pomoćnica državnog tajnika za energetske poslove u inozemstvu Mary Burce Warlick, bivša američka veleposlanica u Srbiji.

Nema sumnje, stoga, da za novi dogovor s Rusijom Kolinda mora zahvaliti dolasku novih dužnosnika u američkoj administraciji, kojima takav dogovor, bez obzira čiji će se plin koristiti (da li hrvatski ili ruski iz Mađarske), nije nikakav problem, a ponajmanje izdaja savezništva između Washingtona i Zagreba.

Dapače, opće ignoriranje Kolinde sa strane Trumpove administracije i potpredsjednika Mikea Pencea u Münchenu, možda šalje poruku kako Kolindina više puta izrečena krilatica „od Rusije ne smijemo praviti neprijatelja“, nije samo prigodna parola za novinarske uši, već novi smjer nove američke administracije, pa onda i uputa našoj predsjednici da rješava probleme s onim s kim ih ima i da tako ona i Hrvatska postanu vanjskopolitički čimbenik kakav žele biti. 

6

5none5

Ocjene (7)


Respektira (3): viewer, NEKOVARAZDIN, VeNLO


Slaže se (2): NEKOVARAZDIN, Laci


Ne slaže se (2): Cro-Magnon, RepopeR


Komentari (15)


ako ti kažeš, he-he, žena kojoj ništa nije ispod časti svakako nešto vrijedi, ono što ja mogu vidjeti je kako to radi i kako sve to izgleda, a ne izgleda bog zna kako, teško mi je respektirati osobe koje imaju potrebu lažima veličati svoja dostignuča 5none5 0 0 0


@5none5: Inače rado čitam tvoje analize, ali mislim da ti se ovaj put omaklo nekako previše cinizma, zluradosti, i političke hipohondrije. Glavu gore majstore, malo vedrije idući put! Cro-Magnon 0 0 0


@Viewer: "Prčevitost" je istrčavanje na teren Budeslige 2011. s timom bez golmana i stopera ali s "prčevitim" centarforom? Rezultat: ispadanje u dva ranga nižu "credit rating" ligu. Cro-Magnon 0 0 0


@Viewer: "Prčevitost" je ponizno zaduživanje i nabijanje javnog duga do nebesa, a onda "tough talk" nakon što su se novci uzeli? Cro-Magnon 0 0 0


@Viewer: "Prčevitost" je nepoštivanje svakoga i svačega, stvaranje sukoba na sve strane, i ubijanje svake šanse za istinsku hrvatsku socijaldemokraciju? Hvala. Cro-Magnon 0 0 0

Analiza

Unatoč raznim teorijama, ostaje činjenica da je novogodišnji posjet naše Predsjednice SAD-u i dalje, u najmanju ruku, čudan, ali i posjet kojeg je naša Predsjednica, po njenim riječima, odradila samo zato što ga nije odradio hrvatski veleposlanik u SAD-u i zato što njoj „ništa nije ispod časti“. Ako bi ipak preskočili pitanje zašto su ti posjeti uvijek novogodišnji i tajnoviti, ostao bi nam čišći prostor za nagađanje kako je naša Predsjednica, pomalo zbunjena američkim izbornim rezultatima i u nedostatku uputa stare administracije, u SAD otišla uspostaviti kakav takav kontakt s novom administracijom. Kako je opći dojam tog posjeta negativan, izgleda ... više >

6

5none5

  • 3
  • 2
  • 2
  • 15

Analiza

Kao pobornik slobode izražavanja svake individualnosti, možda zvuči kontradiktorno što sam i pobornik školskih odora, a pobornik sam iz čisto praktičnih razloga. Pobornik sam također naziva „školske odore“ jer želim izbjeći sve negativne konotacije koje „uniforma“ nosi sa sobom.

Iako su moja djeca davno prošla to razdoblje školovanja (kažem „to razdoblje“ jer školovanje je cijelo-životni proces), muke moje djece i djece moje djece tek započinju jer upravo ulaze u to razdoblje svog života. Ono što bi prvi dan škole trebao predstavljati za svako dijete i za svakog roditelja, trenutak djetetova uzbuđenja i roditeljskog ponosa, polako se pretvara u njihovu zajedničku noćnu moru. Mnogi misle da su prvašići premladi da bi shvaćali materijalni sustav vrijednosti koji ih razlikuje, ali uvjeravam vas da to nije tako i da su ga shvatili već u vrtiću, i da već u vrtiću djeca razlikuju djecu koja nemaju od djece koja imaju, jer su skupe stvari uvijek nekako ljepše od jeftinih. Razlikuju lijep i novi kaputić od starog izblijeđenih boja, poznaju razliku između skupih kožnih tenisica i onih krpenih kupljenih na sajmu, pa nije rijetkost da se već u vrtićkoj dobi djeca posežu za tuđim stvarima kako bi zadovoljila svoju potrebu za jednakošću.

U cijeloj ovoj priči roditelji, a prvenstveno majke, nisu od nikakve pomoći, odgojene na stranim i domaćim sapunicama u kojim ljubav nikad nije bit priče, već je to socijalna nejednakost i kako je se uz pomoć „ljubavi“ nadići, već u tim ranim danima upućuju svog potomka s kojim djetetom da se druže, a s kojim ne. Kad dijete stoga prvi dan stupa u školu, već zna što ga očekuje, zna da se mora zaštiti tako što će izgledati prihvatljivo većem broju djece, zna kakvu torbu mora nositi, kakvu pernicu imati, vrlo dobro zna kakve cipele ili tenisice mogu „proći“, a kakve ne. Ta se dječja noćna mora tako pretvara u roditeljsku noćnu moru, jer uz vlastitu želju da joj dijete izgleda lijepo, mora također ispunjavati i dječje želje i njenu potrebu da bude in, pa ako je to dijeti još i kćer, te se roditeljske medvjeđe usluge spram svoje djece, dupliciraju.

Doba odgoja na mudrosti kako nije važno je li roba nova ili stara, skupa ili jeftina, već je važno da je čista i zakrpana, vrijeme kad se nitko nikome nije rugao jer su više-manje svi, osim rijetkih sinova ljudi koji su se partijski zbrinuli, bili jednaki, a ni ti sinovi bogatijih se nisu rugali jer su i oni željeli biti dio društva od kojeg se nisu željeli razlikovati. To vrijeme je dakle davno prošlo i svršeno vrijeme, pa iako i danas (kao i uvijek) vrijedi zakon krda, i svi u njemu žele biti isti, danas to ipak žele biti na oku ugodniji i bogatiji način.

Zašto međutim u zemlji u kojoj su većina siromašni, vrijedi zakon krda u kojem su svi naizgled bogati? Pa zato što su ljudi prestali gledati svojim očima u stvarnost koja ih okružuje, već percipiraju samo onu stvarnost kojom su preko medija bombardirani. Danas vidimo samo onu stvarnost koja je prijemljiva, ugodna oku, jer je upakirana u primamljivu reklamu i šareni papirić koji od nas stvara estetske ovisnike, pa kako onda ne bi pretvorila u ovisnike i djecu koja gledaju našim očima? Doba konzumerizma se nadovezalo na doba hiperprodukcije, pa više nije problem proizvodnja već prodaja, društva propadaju zajedno sa svojim industrijama, ne zbog nemogućnosti proizvodnje ili održavanja kvalitete, već zbog nekonkurentnosti, odnosno zbog nemogućnosti da proizvodi i prodaje sve brže i brže, sve više i više i sve jeftiniju robu (sustav u kojem je roba sve ljepša i sve nekvalitetnija).

Da bi to konkurentno ludilo moglo preživjeti, psihologija krda se mora mijenjati, više nije dovoljno da ti odjeća bude čista i zakrpana, mora biti nova i po mogućnosti što skuplja. Moda više nije smjernica ili uputa, postala je zakon kojem se treba podvinuti, u tom ludilu ljudi gube vlastiti osjećaj za lijepo, te sve više traže modne savjete od stručnjaka koji su svoj hobi ili istančan ukus, pretvorili u znanost. Za održavanje ovog tempa više ne važi izgovor kako se nema novca i kako malo zarađujemo, jer banke (da, zle banke) su izmislile kartice, koje nam omogućuju kredite, plaćanje na rate u kojim se izgubio osjećaj da nešto plaćaš, al je ostao lijep osjećaj da nešto kupuješ. Zahvaljujući karticama, svaki put kad odemo do dućana kupiti jednu stvar, usput kupimo još devet, i tako pridonosimo našem gospodarstvu zasnovanom na sistemu u kojem se novac mora vrtjeti, a sve na opće veselje banaka (da, zlih banaka), koje u našem društvu proizvode jedinu stvar spomena vrijednu, pa stoga i odnose jedinu zaradu spomena vrijednu.

Ako u tom sustavu ludila i izvrnutih vrijednosti, gospodin Bandić želi djeci moje djece kupiti dvije zimske i dvije ljetne majice, za mene je to više nego super, jer sigurno će zaštiti moje unuke od jutarnjeg pitanja, što obući? I tako smanjiti svakodnevnu muku moje djece koja im pokušavaju udovoljiti. Ako Bandić želi pokušati zaštiti siromašniju djecu (i njihove roditelje) od bogatije djece (i njihovih roditelja), ja kažem, neka pokuša, kakvo je zlo u tome? Pri tome mi uopće nije bitno, niti me briga što sve to radi u cilju vlastite samopromocije i predizborne kampanje, jer njegove su brige samo njegove, dok su brige djece moje djece, uvijek nekako i moje.

6

5none5

Ocjene (10)


Respektira (7): NEKOVARAZDIN, plotto, Interstellar, Jung-fu, siouxica, VeNLO, Alumnus


Slaže se (2): NEKOVARAZDIN, Laci


Ne slaže se (1): Grugru


Komentari (18)


@venlo Dobio sam i ja jednu na poklon ali ne od škrtog VL, al mi je malčice tisna, pa nekako s proljeća moram biti dva-tri dana na juhici i lešom da bi se moga šminkati 5none5 0 0 0


@grugru živimo u društvu u kojem odijelo čini čovjeka, kaj se tu more? 5none5 0 0 0


i ja imam takvu majicu.....rado ju nosim kad je vrijeme.....e sad...sjećam se doba plavih kuta (obaveznih), na tjejesnom curice (i cure) one crne trikoe na tjelesnom, a mi plave gačiće i bijela majica (često i potkošulja).. NEKOVARAZDIN 0 0 0


pa često oblačenje bijelih košulja i plavih hlača/šoseva, crvenih marama i plavih titovki....pa zar netko želi ponovo ugasiti svjetlo da opet nastane mrak? ....lijepa vremena.... NEKOVARAZDIN 0 0 0


Odeee voda na nečiji mlin he-he,,, crvene marame i titovke? Stvaranje od djece partijske vojnike? Sva sreća što se to svijetlo ugasilo, ne palilo se više nikad,, ta su vremena bila lijepa iz drugih razloga 5none5 0 0 0

Analiza

Kao pobornik slobode izražavanja svake individualnosti, možda zvuči kontradiktorno što sam i pobornik školskih odora, a pobornik sam iz čisto praktičnih razloga. Pobornik sam također naziva „školske odore“ jer želim izbjeći sve negativne konotacije koje „uniforma“ nosi sa sobom. Iako su moja djeca davno prošla to razdoblje školovanja (kažem „to razdoblje“ jer školovanje je cijelo-životni proces), muke moje djece i djece moje djece tek započinju jer upravo ulaze u to razdoblje svog života. Ono što bi prvi dan škole trebao predstavljati za svako dijete i za svakog roditelja, trenutak djetetova uzbuđenja i roditeljskog ponosa, polako se pretvara u njihovu zajedničku ... više >

6

5none5

  • 7
  • 2
  • 1
  • 18

Analiza

Politički prigodne eskalacije mržnje

13.02.2017. 13:44, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Dok u svijetu raste politički prigodna eskalacija mržnje, optužbi i uvreda prema Donaldu Trumpu, koju predvodi iskompleksirana i za svaki moral inkompetentna američka estrada, a koja se doživljava kao politički korektna, dotle Hrvatska, tamo preko Drine ima svog dežurnog moralnog nadzornika koji mjeri i važe svaku izgovorenu riječ na hrvatskoj političkoj, kulturnoj i svakoj drugoj sceni. Nadzornik koji proučava svako političko krvno zrnce, svaki politički gen u svakom sumnjivom lancu DNA. Važe težinu svakog spomen kamena koji se postavi, mjeri težinu i umjetnički dojam svake otkrivene biste, veličinu slova kojom je ispisana, njenu boju i smisao. Pa ako ga nema, lako se nadoda, jer nema smisla izgubiti i jednu jedinu prigodu kako bi se Hrvatsku optužilo za eskalaciju govora mržnje, za ustašizaciju, za fašizaciju, i kakvu god „zaciju“ treba.

Ali čuvari morala tamo preko Drine ne znaju ni po' mise, jer je Hrvatska, baš poput sve-grešnog Donalda Trumpa, u većoj mjeri na udaru moralne policije iz vlastitih redova, nego li od četnika, LGBT zajednica, financijskih globalista (a ubrzo i Trumpista), Rusa, Kineza, Francuza i Engleza iz cijelog svijeta. Jer Hrvatska je trn u oku samoj sebi, pa kako ne bi i drugima.

Na sramotne optužbe arapskih izbjeglica kako su ih Hrvatski policajci tukli, uništavali dokumente, tjerali da potpisuju papire koje nisu razumjeli, uništavali mobitele, a one kvalitetnije čak i krali, ministar Orepić je najavio brzu i efikasnu istragu. Ipak, takvu istragu nisu zatražili dežurni nadzornici hrvatskog morala, nije to zatražio ni SDP ni HDZ, nije to zatražio ni HNS ni Most, nije zatražila ni LGBT zajednica, kao ni slični čuvari vlastitih guzica. Zašto? Da li možda zato što takvo postupanje policije nije u sukobu s proklamiranim moralom?

Pa možda su u pravu. U znanstveno fantastičnom filmu Elysium, u kojem glumi za svaku ulogu dobar Matt Damon, uloga policajca je dodijeljena robotima, a ono što je u tom filmu zanimljivo jeste da se ti roboti-policajci ponašaju poput ljudi-policajaca, u jednakoj su mjeri arogantni, u jednakoj mjeri koriste prekomjernu silu, i baš poput ljudi-policajaca u Francuskoj, koji su izazvali velike sukobe jer su mladića silovali s pendrekom (simbolom politički korektne policijske okrutnosti), okrutni. Ali zašto bi roboti-policajci bili takvi? Roboti nemaju vlastito mišljenje ni vlastiti stav, roboti su za svaku radnju programirani, pa kad izvode radnje kakve izvode, to samo znači da su tako programirani. Zašto se onda ljudi-policajci tako ponašaju? Pa iz istog razloga, tako su programirani i takvo su naređenje dobili.

Zašto se ponekad ljudi koji nisu policajci okrutno ponašaju? Zašto na primjer bacaju suzavac na klub Super-super? Pa vjerojatno zato što su i obični ljudi za okrutnost programirani. Doduše to se u „humanom“ svijetu zove odgoj, pa kakav otac takav sin. Vidjeli smo to u Karlovcu kad su hrabrim zajedničkim snagama i šakama ojačanim bokserom, unakazili jedno izbjegličko dijete. Ali ni tada se dežurni moralisti i ostali čuvari svojih guzica nisu na sva zvona oglasili tražeći brzu i efikasnu istragu (koja je ipak uslijedila), a naročito se nije oglasila LGBT zajednica. Zašto? Zar samo zato što mlada izbjeglica nije pripadnik njihovog kluba ponosnih?

Unatoč svemu rečenom, nije mi ovdje namjera postaviti pitanje otkud LGBT zajednici moralno pravo da za suzavac u klubu Super-super traži brzu i efikasnu istragu, jer apsolutno svako ima pravo čuvati svoju guzicu na način kako znade i umije. Namjera mi je ipak postaviti pitanje otkud potreba svih istaknutih stranaka, svih istaknutih medija i svih drugih dežurnih čuvara lažnog društvenog morala, tako glasno i napadno tražiti brzu i efikasnu istragu, upravo u slučaju suzavca i duboko potresene LGBT zajednice?

Koliko svi mi, u ovom slučaju, iskazujemo simptome programiranosti? I kažem upravo „programiranost“, jer sumnjam da je itko od nas odgojen na principijelnoj  hipersenzibilnosti prema LGBT zajednici. Tko nas je programirao da reagiramo ovako a ne onako, u ovom a ne u onom slučaju? Tko nas je programirao da ne reagiramo na socijalnu nepravdu? Zašto deložacije doživljavamo s podsmjehom i tvrdnjom da su uništene obitelji same sebi krive? Zašto nemamo nikakav moralni i ljudski osjećaj kad sirotinja kopa po smeću? Već ga dodatno potičemo ostavljajući hranu na kontejneru da ga gladni lakše vidi i da mu stvorimo naviku dolaska na kontejner po svoj ručak. Kad smo, unatoč odlaska u crkvu, kad ljudi koji do trafike odlaze u autu, na misu u nedjeljnoj robi idu pješke kako bi ih se lakše vidjelo, izgubili kršćansku empatiju prema onima koji uistinu pate, i okrenuli pogled tamo gdje nam novovjeka estradna božanstva (ti čuvari svojih guzica) upiru prstom? Kad smo postali narod debila koji ne prepoznaje govor mržnje političkih elita prema narodu? Govor mržnje bogatih prema siromašnima? Nije li samo programiranje kojem smo izloženi, govor mržnje pametnih prema glupim, lukavih prema naivnim? Nisu li eskalacije govora mržnje za koje smo optuženi, u svojoj biti govor mržnje onih koji znaju čuvati svoje guzice, spram onih koji to ne znaju? Ima li hrvatski narod, izložen tolikom govoru mržnje iz vlastitih redova, potrebu da brine o dežurnim moralistima s one strane Drine? Sumnjam.

6

5none5

Ocjene (8)


Respektira (7): Grugru, Spektator, VeNLO, viewer, Alumnus, siouxica, Cro-Magnon


Slaže se (1): Laci


Komentari (12)


ntu je suspektno. Tako i mala skupina navijača Partizana na tekmi protiv Cedevite. Rulja ih nanjušila u kafiću, navukla kapuljače i onda krenula u akciju. Tko normalan može tući goste nekog lokala bez ikakva razloga? Samo umnoboli nacionalisti i ološ viewer 0 1 0


A ja tu večer gledao reprizu Alo Alo, falija:) Puno pitanja u tekstu koji sugeriraju ne baš lijepe odgovore. Pa bi se moglo govoriti i o programirajućem pokušaju? VeNLO 1 0 0


Upss, nadao sam se da je pokušaj deprogramiranja,,, i nisi kriv za gledanje reprize, pokraj onako seksi Renea svak bi poželio učlaniti se u klub ponosnih 5none5 0 0 0


@5none5: Cestitke na hrabrom tekstu o nezahvalnoj temi. Cro-Magnon 1 0 0


5none5 rekao si - "Doduše to se u „humanom“ svijetu zove odgoj, pa kakav otac takav sin. ", no berezu su upravo kritizirali što Plenkoviću navodi njegov odgoj, jer tobože on nije kriv što su mu roditelji bili takvi kakav je on sada. Odgoj je sve ! Laci 0 0 0

Analiza

Politički prigodne eskalacije mržnje

13.02.2017. 13:44, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Dok u svijetu raste politički prigodna eskalacija mržnje, optužbi i uvreda prema Donaldu Trumpu, koju predvodi iskompleksirana i za svaki moral inkompetentna američka estrada, a koja se doživljava kao politički korektna, dotle Hrvatska, tamo preko Drine ima svog dežurnog moralnog nadzornika koji mjeri i važe svaku izgovorenu riječ na hrvatskoj političkoj, kulturnoj i svakoj drugoj sceni. Nadzornik koji proučava svako političko krvno zrnce, svaki politički gen u svakom sumnjivom lancu DNA. Važe težinu svakog spomen kamena koji se postavi, mjeri težinu i umjetnički dojam svake otkrivene biste, veličinu slova kojom je ispisana, njenu boju i smisao. Pa ako ga nema, ... više >

6

5none5

  • 7
  • 1
  • 0
  • 12