Analiza

Sumnjam da su najnoviji rezultati Crobarometra bili i na kraj pameti premijeru Plenkoviću kad se sa saborske govornice osvetoljubljivo češao tamo gdje ga je živozidaš novog kova  Branimir Bunjac zasvrbio. Sumnjam da su ti rezultati navukli osmjeh na lice potpredsjedniku sabora Željku Reineru, kad je onako „akademski“ pohitao u izvršavanje naloga vlastitog predsjednika.

Možemo li rezultate Crobarometra sagledati u kontekstu nedavnih događaja, i u kontekstu rasta Živog zida, a ne pada Mosta? Ne da možemo, nego moramo, obzirom da se Most, s iznimkom zastupnika Bulja, utopio u opće sivilo saborske uravnilovke, i s koncepcijom rada koja toliko bogohulno asocira na dvadesetogodišnju saborsku povijest donošenja loših odluka, a koje su nas danas dovele do toliko očitih rezultata. Upravo kao što ništa novog ne možemo reći o radu SDP-a i HDZ-a, čiji je populizam obojen populizmom one ideologije koja ima moć štampanja novca, malo što se može reći i o ovakvom Mostu i njegovom padu rejtinga, a da se ne upetljamo u zamku besmislenog „što bi bilo kad bi bilo“ i ostale demagogije. No, ipak je taj i takav rezultat Mosta u okvirima statističke pogreške koja Mostovce možda može deprimirati, ali nikako i zabrinuti. Zabrinuti ih mora jedino izostanak rasta popularnosti.

Ako ikoga Plenkovićeva redovita izvješća o radu Europsko vijeća mogu iznervirati, onda su to zastupnici Živog zida. Živom zidu EU jednostavno ide na jetra, a od Plenkovićevih izvješća dobiju alergiju koja bi jednog dana mogla zaprijetiti anafilaktičkim šokom. Ako je itko stoga bio predodređen za razotkrivanje Plenkovićevih emocija skrivenih iza voštanih crta lica njegovih javnih nastupa, i njegovog ljudskog lica s frizurom otpornom na sve vremenske uvjete, onda su to bezbožni živozidaši koji se usude dirati u srž njegove vjere. A vjera je nezgodna stvar, vidjeli smo to kroz povijest kad je svako diranje u njene temelje vuklo za sobom prijetnju brisanja s lica zemlje, pogotovo ako su ti temelji, ujedno i temelji materijalnog bogatstva. Treba li nas onda čuditi neprimjerena reakcija bogobojaznog premijera, koji je zaprijetio izbiti populizam iz bezbožnih živozidaških glava? I reakcija prvog Plenkovićevog križara Željka Reinera, koja je uslijedila par dana kasnije?

Željko Reiner pokušava saborske rasprave voditi „akademski“, a kako je jedini te sorte u saborskim klupama, često ostaje neshvaćen. Na raspravi o ukidanju imuniteta saborskom predsjedniku Petrovu i njegovom stranačkom kolegi Bulju, Reiner je pokušao uvesti sasvim novi tip rasprave, rasprave bez konteksta. Ono što je uslijedilo pokazalo je da takav tip rasprave jednostavno neizvediv, a sami pokušaji nemoguća misija. Rasprava bez konteksta je bila nemoguća kako u raspravama po klubovima u trajanju od 20 minuta, tako i u pojedinačnim raspravama zastupnika u trajanju 10 minuta. Što ipak ne treba čuditi s obzirom na to da je bila neizvediva čak i u kratkim replikama, i u odgovorima na replike, jer bez konteksta, govornici se mogu samo deklarirati za ukidanje imuniteta ili protiv. Takav pristup vođenja sjednice, omogućioa je Reineru principijelnu destrukciju rasprave svih zastupničkih boja, ali i složnu i smirenu reakciju zastupnika koji su pokušavali objasniti predsjedavajućem da je rasprava bez konteksta besmislena. Reiner je međutim bio neumoljiv, što je u koncu dovelo do događaja koji već pomalo ulazi u noviju saborsku povijest.

Sasvim je jasno da tvrdnja, kako je postojala namjera u nastupu akademika Reinera, na jako dugom štapu, jer je iste osobine Reiner pokazivao i ranije, ali ako je postojala, svakako je bila uperena prema zastupniku za kojeg svi znamo da ima najkraći fitilj. Jer tolika upornosti, od čak tridesetak prekida govornika u relativno kratkom vremenu, te dugim i opetovanim očitavanjima bukvica svakom pojedinačnom govorniku. Pa na kraj i iskazana, a nikad prije viđena principijelnost u provođenju „poslovnika“, a sve u sjeni nedavne Plenkovićeve prijetnje Živom zidu, dovoljne su barem za sumnjičavo podizanje obrve.

Kakve su posljedice ovih događaja? Kao prvo sasvim je jasno da pripadnici Saborske straže, za koje ne znam tko su, a mogu samo pretpostaviti da dolaze iz redova policije ili neke slične službe, pogriješili u postupanju prema Bunjcu i Sinčiću. Te tako pokazali da osobe koji su odlučili zarađivati svoj kruh svagdašnji konfrontirajući se drugim ljudima, nisu osobe koji zaslužuju preveliku odgovornost. Spomenuti događaji su također izazvali dodatne reakcije skoro svih klubova, pa čak i HDZ-vog koalicijskog partnera Mosta, o tome kako je Reinerovo vođenje rasprave bilo netolerantno, i što se pokazalo istinitim kad je u sljedećoj saborskoj raspravi Reiner bio puno tolerantniji i to stalno sa smiješkom naglašavao. Priča je ovo koja je možda i dovela do navedenih crobarometarskih rezultata u vidu rasta Živog zida, jer su i Plenković i Reiner zaboravili da oni koji su glasali za Živi zid, glasali su upravo za ovakav Živi zid, a takvih glasača ima još, a kako stvari stoje bit će ih sve više, pa im je možda bolje da nešto slično više ne pokušavaju.

Nakon svega očiti je da, kad se Plenković nalazi u konfliktnoj situaciji, onda zaboravlja mnogo toga, pa tako i datum osnivanja EU, za koji bi očekivali da ga premijer slavi kao kakav Božić. Kad se Plenković „zaboravi“, onda daje i nesuvisle izjave, poput „Gospodine Bunjac, nisam vas primijetio ni 90-ih ni prošlog desetljeća, a 20 godina smo radili da ostvarimo članstvo u EU i NATO-u. Za vas niti sam tada čuo ni vidio, niti bilo koga iz Živog zida, niti jednog“. I to pitanje postavlja branitelju koji, osim što uopće nije zainteresiran za EU i NATO, je „svoje krvave gaće“ nosio tamo gdje ih je već nosio, što doduše nije bilo dugo, ali i sasvim u skladu s Bunjevčevim godinama i dužini njegovog školovanja. Iz čega proizlazi da konfliktne situacije Plenkoviču uistinu ne stoje, niti se u njima snalazi, pa bi mu bilo bolje da ih ubuduće izbjegava. Uostalom već smo utvrdili da osobe koje se vole konfrontirati, ne zaslužuju niti preveliko povjerenje, niti preveliko poštovanje, a kamo li preveliku odgovornost (zbog toga naravno, nitko ne želi ni Pernara i njemu slične za premijera).

Ne treba ovdje zaboraviti iskazati i stav mnogih zastupnika SDP-a i HDZ-a kako Pernarov istup ruši dignitet sabora, ali dignitet sabora je kompleksna i pomalo tužna hrvatska priča. Mnoge zemlje s puno dužom povijesti parlamentarne demokracije imaju jednak pristup prema dignitetu parlamenta kako i zastupnika u njemu, jer zastupnik predstavlja svoje biračko tijelo, odnosno narod, pa im nije na kraj pameti ograničavati ni vrijeme izlaganja, a kamo li temu kojom istupa. Nije stoga rijetkost u tuđim parlamentima vidjeti žestoke rasprave pa čak i fizičke obračune, jer budimo realni, svatko je sam nositelj svog digniteta. Kao što nije rijetkost vidjeti, čak i u Američkom Kongresu, zastupnike koji govore satima kako bi ispunili neki svoj politički cilj. Naš poslovnik se prema našim zastupnicima ponaša kao prema djeci koju je teško kontrolirati, pretvarajući sabor u beskrvni stroj za efikasno donošenje zakona i skrivanje nepoželjnih tema od naroda. Dignitet se stoga ruši sa svakom odlukom koja osiromašuje naše društvo, dignitet ruši SDP kad u svojim redovima ima zastupnika s jednom prigodnom posjetom saborskoj klupi. Dignitet ruši HDZ, držeći u svojim redovima bravara, policajca i zastupnika Stevu Culeja, koji možda može biti bravar, ako je izučio zanat i stekao praksu, ali je tužno za gledati svaki njegov istup u saboru, a sumnjam da bi itko poželio da ga takav tip, kao policajac, zaustavi u prometu.

 I da budemo do kraja jasni, dignitet saborskog zastupnika se iskazuje respektom prema biračkom tijelu kojeg zastupa, i što duplo više vrijedi za mandate osvojene preferencijalnim glasom. Pa bi Stevo Culej svoje krvave gaće trebao nabiti na nos svima onima koji su vodili Hrvatsku u ovih dva i nešto desetljeća, ali ne i prema „onom tko ga je (Pernara) doveo ovdje“ opsovavši tako sve nas koji si uzimamo za pravo da biramo. A dignitet samog sabora, stavom kako je sabor vrhovno zakonodavno tijelo iznad kojeg je samo Bog. A ne priprosti glasački stroj u službi tko zna čijih elita, koje nam rejting cijene novca i dalje drže na dva boda ispod ulagačkog, i mažu oči povećanjem izgleda u „stabilan“, pokušavajući tako održati „političku stabilnost“ koja njima odgovara.

5

5none5

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 555 61 37 1,278
PRIMIO <- 920 164 56 1,791

Dostignuća

Vingd 1,021.00
Bodovi 186.9
Prijedlozi 6 37.00
Analize 176 983.00

Od istog autora

Ocjene (6)


Respektira (5): Spektator, bereza, NEKOVARAZDIN, viewer, VeNLO


Slaže se (1): Laci


Komentari (8)


su oslobodili zavrate rukave i pokažu što znaju u realnom životu napraviti. Kako vidim iz "oslobođenih" krajeva se ljudi masovno iseljavaju, ili se nisu niti vratili, letargija i defetizam u svim porama a oni se i dalje kao paunovi kočopere, luda zem viewer 0 0 0


"oslobođeni"????? Alumnus 0 0 0


@viewer Kad spominjete "privilegirane branitelje", trebali biste spomenuti da su to privilegirani hadezeovski tzv. "branitelji". Zbog takvih spodoba mene je stid svake minute mog vlastitog braniteljskog staža. Od "privilegija" imam tek puno gorčine. bereza 0 2 0


@bereza, sorry, na njih sam i mislio. Jer se jedino oni eksponiraju i uvijek su u fokusu svih medija. Naravno da je tiha većina "odradila" dužnost prema svojoj domovini pošteno a sada radi bilo koji posao, kako bi preživjela. viewer 0 0 0


Dobar tekst 5none5, naročito dio o tome tko je već prije Pernara srušio dignitet Sabora. Pernar je 'pik zibner' u rušenju digniteta Sabora, u odnosu na Staziča, Milanovića, Sanadera, Pusićke, Šeksa, Marasa, Culeja, i pupovca. Laci 0 0 0

Analiza

Sumnjam da su najnoviji rezultati Crobarometra bili i na kraj pameti premijeru Plenkoviću kad se sa saborske govornice osvetoljubljivo češao tamo gdje ga je živozidaš novog kova Branimir Bunjac zasvrbio. Sumnjam da su ti rezultati navukli osmjeh na lice potpredsjedniku sabora Željku Reineru, kad je onako „akademski“ pohitao u izvršavanje naloga vlastitog predsjednika. Možemo li rezultate Crobarometra sagledati u kontekstu nedavnih događaja, i u kontekstu rasta Živog zida, a ne pada Mosta? Ne da možemo, nego moramo, obzirom da se Most, s iznimkom zastupnika Bulja, utopio u opće sivilo saborske uravnilovke, i s koncepcijom rada koja toliko bogohulno asocira na ... više >

5

5none5

  • 5
  • 1
  • 0
  • 8

Analiza

Onima s izraženom sposobnošću imaginacije jedna slika govori više od tisuću riječi. Manje maštoviti posežu za brojkama koje njima govore više od tisuća riječi jer ako laže koza, ne lažu brojke. Što ne znači da se iste brojke ne mogu maštovito interpretirati na puno načina. Pogledamo li neke od brojki koje se odnose na izborne rezultate recentnih parlamentarnih izbora, vidjet ćemo slijedeće: za HDZ koji ima oko 200 000 članova glasovalo je 682 700 birača, za SDP koji ima oko 40 000 članova glasovalo je 636 602 birača, a za Most koji ima oko 400 članova glasovalo je 298 327 birača.

Brojke bi mogle reći kako je Most najučinkovitija stranka u hrvatskoj povijesti. Bez podružnica, bez infrastrukture, bez stranačke nadogradnje, s jedva dva-tri široj javnosti poznata člana – ostvarili su briljantan izborni rezultat. I to dva puta zaredom. Prvi put s kodnom riječi Reforme, drugi puta s Promjene. I to je otprilike sve. Bit će drugačiji od dosadašnjih stranaka na vlasti, bez ideologije, bez ikakve evolutivne vizije Hrvatske unutar EU, bez ikakvih stavova o ekonomiji, o monetarnoj politici, bez ikakvih mišljenja o vanjskoj politici, o obrani, o izbjegličkoj krizi. O bilo čemu bitnom. A da ne bi bilo promjenljivo i ovisno o snazi sa suprotne strane vladajućeg tabora.

Poziciju koju su zauzeli u prvom mandatu na vlasti – HDZ-ovih kočničara, supervizora svih hrvatskih politika, posjednika veta na svaku odluku Vlade – nisu uspjeli zadržati u ponovljenoj podjeli izbornih karata. Osvojili su 30% manje mandata. Svježina s kojom su uspjeli protresti na svojim prvim izborima dotadašnji ustaljeni redoslijed smjenjivanja naših i njihovih, usahla je. Reanimacijska izmjena slogana iz Reforme u Promjene nije uspjela. Nitko im ne može oduzeti zasluge za ubrzani nestanak Tomislava Karamarka i Zorana Milanovića s političke scene, ali još nas moraju uvjeriti da je to dobro za Hrvatsku, što im baš i ne polazi za rukom. Kao ni Plenkoviću, ni Bernardiću.

Most je svoju misiju - biti drugačijim u zadanim okvirima koje zadaje činjenica postojanja države, saveza u kojoj se nalazi, izbornih zakona i naslijeđa iz prethodne države – nastavio slijediti na jedino mogućoj razni – onoj verbalnoj. Svaka druga razina bi zahtijevala jasnu viziju razvoja društva i države, osobnu hrabrost, morala bi u sebi sadržavati magnetsku privlačnost za akademsku elitu, za mladost koja stasava, za kreativne hrvatske individualce rasute po svijetu ili zapostavljene u domovini. A toga u Mostu nema. Umjesto toga nam Most nudi svog lidera na mjestu predsjednika Sabora što je ponajprije počasna uloga za veterane u politici; nudi nam svog nekadašnjeg glasnogovornika, danas političkog tajnika Grmoju sa svom njegovom zluradosti, osvetoljubljem, prezirom prema drugima u svakom istupu.

Godinu dana poslije Mostovog ataka na političke elite i sami su postali dijelom te elite pa im je sve teže održavati imidž drugačijih. Povlastice, medijski tretman, važnost za državu koja proizlazi iz njihovih ministarskih, zastupničkih položaja primjetno su utjecali na rast njihove samovažnosti. Počeli su sami sebe gledati kao jako bitne ljude. Koruptirala ih moć. Ne pada im na pamet pomisliti kako je njihov izborni rezultat ponajprije posljedica nezadovoljstva u društvu s postojećim stanjem, već da je to zasluga njih samih, njihove pameti i promišljene strategije.

Petrov je već postao barba Luka iz Metkovića (oni revniji promatrači političke zbilje će se sjetiti pisma barba Luki Bebiću, tadašnjem predsjedniku Sabora u kojem ga je neretvanski pisac molio za pomoć u zapošljavanju). Samo zahvaljujući pritisku javnosti Petrov nije svog kuma postavio u upravu Hrvatskih voda, prethodno radi kuma promijenivši statut tog poduzeća. Već godinu dana mantraju Ne damo INU. Iako znaju kako glasi članak 4. Zakona o privatizaciji INE: Republika Hrvatska zadržava vlasništvo nad 25% plus jedna dionica INE d.d., koja će se privatizirati na temelju posebnog zakona nakon prijama Republike Hrvatske u članstvo Europske unije te da je Europska Komisija zatražila nedavno izmjenu tog zakona.

Iz ovih crtica možemo razaznati ideološku pozadinu Mostovih revolucionara (kao i iz Jambinih dojava o Mostaškom zapošljavanju u Metkoviću gdje su u državnim službama zaposlili sve što miriše na Most) – uzor im je kineska inačica državnog kapitalizma. Staviti svoje odane ljude u ministarstva pravosuđa, unutarnjih poslova, energetike i na ključna mjesta u državnim poduzećima koji upravljaju s javnim i općim dobrima; na gospodarstvenike gledati isključivo kao na one koji pune proračune svih razina.
Vrhunac strategijskog promišljanja političke evolucije društva Most je predstavio na svom izbornom Saboru: Most će u isto vrijeme biti stranka i platforma/servis za nezavisne liste. Kompilacija je to komunističkog Saveza socijalističkog radnog naroda koja će kao nekad okupljati društveno-političke organizacije i uslijed vjerojatnog odrastanja lidera Mosta na video igricama – još starije ideje o nosaču zrakoplova. Svaki lovac će djelovati samostalno,a nosač će osiguravati logistiku i biti jamac zajedničkog cilja. Pri čemu bi valjda Grmoja bio general Yamamoto, a Petrov car Hirohito.

Inovacija 'platforma/stranka' u Mostovoj produkciji, u praksi znači kako bi relativno mala skupina ljudi koji su članovi stranke Most (čiji je opet veći dio u Saboru, Vladi, na državnim jaslama u javnim poduzećima), bez trošenja ijedne lipe od novca kojeg dobijaju iz Proračuna na osnovu osvojenih saborskih mandata - prihvaćanjem nezavisnih stranačkih lista na lokalnim izborima pod svoje okrilje doslovno besplatno, na tuđi račun širili svoj utjecaj i stranačku infrastrukturu. Vjerojatno je to lekcija s nazivom Kako tuđim gloginje mlatiti i vikati Juriš drugovi, nikako ono Za mnom drugovi.

U doba neviđenih promjena u svijetu, u trenutku kad je Hrvatska na začelju Europske ljestvice u inoviranju za 2016, kad nas uz ogromne prihode od turizma, sada po kupovnoj moći prestižu i Rumunjska i Bugarska te postajemo najsiromašnija zemlja EU, Most nam nudi svoju inovaciju stranke/platforme. Ima li više od 400 optimista, koliko ih je bilo na Mostovom Saboru u Cinestaru 28.1.2017, koji smatraju kako će ta inovacija Hrvatsku uzdignuti na europskim ljestvicama, vidjet ćemo u izvješću slijedećeg crobarometra. Iz ovog zadnjeg se iščitava nešto drugo – publika kojoj se obraćaju je shvatila da je Most jedno veliko Isto. Dio iste elite, dio iste politike od 94-e do danas koja nema namjeru mijenjati se.

Mi definitivno nismo došli u politiku da zaradimo kruh, imamo svoje profesije i u politiku smo ušli da pokušamo nešto dobro učiniti u društvu i da se potom vratimo profesionalnom i privatnom životu koji smo prije imali – kaže Petrov. Znamo da se pokušaj ne računa, već samo ono što jesi ili nisi učinio. Zasad, osim njih samih iz vladajuće nomenklature, samo 8,8% publike ne želi njihov povratak u vlastite profesije.
Mostov novopotvrđeni lider Božo Petrov, aktualni predsjednik Sabora samog sebe doživljava i kao šefa Mostovog dijela Vlade (Budući da smo zauzeli stav da ću odgovarati za ljude koje je Most predložio, odgovaram za sve što naprave Kovačić, Dobrovič, Orepić i Šprlje) pri čemu u slučaju brljanja kojeg od ministara neće on snositi odgovornost i podnijeti ostavku, već će zamijeniti ministra, valjda. Zgodna platforma/stranka.

Gospodarski rast kojem svjedočimo nije se dogodio zahvaljujući inovativnosti u Mostovim inicijativama, zakonskim prijedlozima, niti zbog famoznih jamstava. Dogodio se po inerciji. Kao posljedica rasta prihoda od turizma i iseljavanja ljudi. Ne misle li ljudi okupljeni u Mostu već nakon slijedećih izbora vratiti se u vlastite profesije, morat će uložiti puno više truda, pokazati puno više znanja, hrabrosti nego što su to učinili do sad. Vremena imaju, mandat je pred njima, dio su vladajuće strukture, odgovorni za razvoj države, sigurnost naroda. Ne trebaju nam kao oporba jer to imamo i bez njih. Samo još da i oni to shvate. I da shvate kako osvajanjem vlasti, lokalne i državne možda jesu riješili svoje probleme, ne i naše.

No, možda se nemamo čemu nadati, možda je Most davno došao do granica svojih sposobnosti. Neka nas demantiraju. Kao odgovorna vlast, kao odgovorna politička elita. Nitko im na tomu neće zamjeriti.

5

VeNLO

http://pokretpatriot.com/

Interakcija

 
UČINIO -> 980 37 100 1,639
PRIMIO <- 1,567 315 112 2,997

Dostignuća

Vingd 2,070.00
Bodovi 193.3
Analize 256 2,064.00
Ankete 1

Ocjene (6)


Respektira (5): 5none5, siouxica, bereza, msesar, viewer


Slaže se (1): Laci


Komentari (3)


Žao mi je VeNLO, ali ovo sliči običnom anti MOST-ovskom pamfletu. Da nisi ti u pitanju, pomislio bih da je naručeni tekst. Kako to MOST nazivaš VLAST, a zaboravljaš Plenkija, Dalićku, Z.Marića , barišića i ostalu HDZ buljumentu ? Ja i dalje Laci 0 0 0


mislim da bi "letjelo perje" da MOST ima dovoljno ruku u Saboru za promjene. Ali nađalost nema, jer smo mi 'taki' narod, rađe glasujemo za dokazane nedomoljubne, nesposobne i lopovluku vične političare, nego za one koji nemaju "repove" iza sebe. Laci 0 0 0


Molim te pokušaj napisati analizu o hipotetičnoj situaciji da nije bilo MOST-a na ovim izborima "za Plenkija". Misliš li da bi sve prštilo od reformskih zahvata ? MOST je tek rvi pokušaj da se bar malo "natrlja nos" komunjarama u SDP-u i HDZ-u ! Laci 0 0 0

Analiza

Onima s izraženom sposobnošću imaginacije jedna slika govori više od tisuću riječi. Manje maštoviti posežu za brojkama koje njima govore više od tisuća riječi jer ako laže koza, ne lažu brojke. Što ne znači da se iste brojke ne mogu maštovito interpretirati na puno načina. Pogledamo li neke od brojki koje se odnose na izborne rezultate recentnih parlamentarnih izbora, vidjet ćemo slijedeće: za HDZ koji ima oko 200 000 članova glasovalo je 682 700 birača, za SDP koji ima oko 40 000 članova glasovalo je 636 602 birača, a za Most koji ima oko 400 članova glasovalo je 298 327 ... više >

5

VeNLO

http://pokretpatriot.com/
  • 5
  • 1
  • 0
  • 3

Analiza

MOST je žrtva nerealnih očekivanja koja su sami generirali

26.01.2017. 11:43, Pretekao ih Živi zid: Ima li MOST razloga za brigu? Jesu li opravdali povjerenje birača?

Moguće da MOST '100 dana mira' uzima malo previše doslovno pa je pola tog vremena proveo u medijskoj izolaciji, ali ispada da bilo kako stvar okrenemo, nije dobro. MOST je od svoje pojave na nacionalnoj sceni od većine medija i suprotstavljenih političkih stranaka označavan kao nekakvo zanovijetalo, smetalo, skupina ljudi koji su svakom loncu poklopac, a djeluju kao nekakva kritična masa koja moralizira i popuje, a ne nudi rješenja za bolje. Za ocijeniti koliko su takva kvalifikacije nepoštene dovoljno je samo usporediti koliko dugo se toleriralo (i još uvijek tolerira) velikim hrvatskim strankama HDZ-u i SDP-u da rade kaos i upropaštavaju državu i koliko dugo je trajalo činjenje štete, samo da bi sad od šake političkih anonimusa očekivali da sve što je počinjeno krivo isprave u nekoliko mjeseci. Ili za one koji cijepidlače, u godinu i pol. Sada, kad su malo ohladili svoju retoriku 'mi smo moralni, vi niste', opet nije dobro, sad ih se proziva jer se ne angažiraju dovoljno. A istina je samo to da sve dok je ovako kako je u državi, MOST ne može ispravno postupiti niti rasti u popularnosti. 

MOST je upao u zamku vlastite retorike i to je najveći razlog zašto popularnost pada. Razočaranje politikom i političarima je u Hrvatskoj na najvećim razinama, a upravo tada su se pojavili oni i sa retorikom da nude nešto drugačije, uspjeli ugurati se u vlast. OK, pametnom je jasno da ništa ne ide preko noći, a da se situacija u Hrvatskoj ne može popraviti bez puno truda, rada, uspona i padova. Problem koji MOST ima je da većina običnih građana nije 'pametno', ljudi su jednostavna bića, žele da im bude dobro i žele to odmah. Ako im nije dobro, a imaš nesreću da si u tom trenutku na vlasti, automatski si kriv i odgovoran, a olakotne okolnosti ti priznaje jako uski krug ljudi koji imaju luksuz promišljanja politike na višoj razini od egzistencijalne. A MOST nije sam sebi pomogao obećanjima o boljem sutra, promjenama, reformama i slično. No, takva obećanja su bila nužna za doći u priliku nešto napraviti. 

Naravno, u situaciji kad su poboljšanja teška i spora, nimalo ne pomaže stalno provociranje iz redova oporbe koje je, koliko god legitimno i u skladu sa onim što oporba treba raditi, toliko i licemjerno. Navedimo samo primjer Gordana Marasa, koji proglašava Vladu najlošijom u povijesti i on, od svih ljudi, proziva za uništavanje poduzetništva i ekonomije. Svako takvo provociranje popraćeno sa paprenim naslovom u medijima koji puno previše pažnje daju prožvakanim oporbenjacima koji su imali priliku pokazati što znaju i dokazali da su korisni koliko i vratašca za mačke u kući slonova, srozava rejting onih koji su na vlasti jer narod, onaj narod koji i dalje jednako loše živi i nema posla niti perspektive, lako popuši dobrozvučeće parole o krivnji onih koji 'vladaju'. 

S obzirom na situaciju koju svatko od nas lako vidi čim pogleda kroz prozor i uzevši u obzir argumente u tekstu gore, sasvim je jasno i logično zašto podrška MOST-u pada. Pitanje je samo - mogu li oni napraviti nešto da taj trend preokrenu? I ako da, kada?

MOST je očito u pasivnoj fazi svog postojanja, barem na javno. Ministri iz kvote MOST-a ne izazivaju afere niti su prozivani za nerad, ali isto tako, nema velikih pomaka niti najava u tim resorima od kojih se puno očekivalo. Gdje je pravosudna reforma? Gdje je plan gospodarenja otpadom i rješavanje pitanja odlaganja otpada u mnogim urbanim područjima države koja taj problem imaju? Gdje je plan za teritorijalnu reformu? To su redom opravdana pitanja za MOST-ove ministre, ali jednako tako, puno je prerano za postavljati ih. Osim ako niste unutra, direktno involvirani u procese, ne možete znati da li Kovačić radi na teritorijalnoj reformi ili hladi jaja uživajući u ministarskoj fotelji, nitko ne zna da li Šprlje ima viziju pravosudne reforme ili je još jedan bacač floskula pa koliko ide, ide. Najvažnije, nitko ne zna jesu li dotični ministri oformili stručne timove, radne skupine i dali struci šansu da iznađu najbolja rješenja za goruće probleme, ili se problemima bave na prokušani politikantski način koji, dokazano, ne rezultira ničim dobrim. Niti ovaj tekst ne tvrdi da zna odgovore na ova pitanja, kao što niti jedan medijski tekst to ne može. Jedino što je opravdano upitati se zašto MOST-u dajemo godinu ili niti toliko da popravi štete koje smo 25 godina manje više šutke trpjeli rotirajući stalno iste stranke i ljude na vlasti?

Što se tiče djelovanja u Saboru, MOST-u je valjda jasno da su im ruke prilično vezane. Broj zastupnika koji imaju zaista nije loš za tako mladu stranku, ali na primjerima je dokazano da nije niti izbliza dovoljan da izglasa neke promjene od kojih bi država imala koristi, pa makar bile i kozmetičke kao što su smanjenja saborskih plaća ili obaveza dolaska na zasjedanja. Možda to je populistički, ali da li zaista netko može naći argument zašto bi bilo loše da saborski zastupnik ima obavezu dolaska na svoj posao ili zašto bi bilo u redu da, u situaciji u kakvoj je zemlja, i ti javni službenici dijele sudbinu naroda i prihvate smanjenje nebuloznih primanja. No, kao što su se uvjerili u MOST-u, za tako nešto, a kamoli za korjenitije promjene u Saboru nemaju snagu jer i u najgorem slučaju SDP i HDZ zajedno sa satelitima poput HNS-a lako će se složiti da smanjivanje njihovih prava nije u nacionalnom interesu i glatko ih otpiliti. Je li MOST kriv što se u Sabor i dalje ne dolazi i što su im plaće visoke, previsoke? Je li MOST kriv što nije smanjeno financiranje političkih stranaka iz državnog proračuna? U praksi nije, napravili su sve što su mogli, no u teoriji, kriv je onaj koji je na vlasti i to je križ s kojim oni moraju naučiti živjeti. 

MOST kroz Sabor neće dići svoju popularnost, a upravo na tom polju ih dobiva Živi zid. MOST u Saboru nema persone poput Pernara koji će uzurpirati sabornicu i pretvoriti ju u svoju verziju Jerry Springer showa i koji će, iako bez konkretnog učinka, zabaviti javnost i reći HDZ-ovcima ono što bi im većina građana najradije rekla da dobije priliku. Mnogo glasača živi svoje snove kroz Pernara, malog čovjeka koji se odupire establishmentu i koji po rizik za vlastitu sigurnost iznosi 'istinu' pred javnost. Potpuno je nebitno koliko je Pernar u pravu i koliko je on i njegovi pravi put kojim bi Hrvatska trebala poći, činjenica je samo da su oni najglasniji u kritici trenutnog stanja koje objektivno nije dobro, a da imaju 'čisti obraz' jer u vlasti, za razliku od MOST-a, ne sudjeluju. 

No, svi ti bodovi koje Živi zid skuplja u Saboru urlikanjem, spektaklom i performansom koji Pernar izvodi neće značiti ništa ako MOST iskoristi svoj politički kapital, a to su ministarstva. Ako u tom malom broju resora koji imaju pokažu da su u stanju provesti promjene, da su u stanju poboljšati stanje države barem u tih nekoliko sektora, popularnost će zasigurno rasti. Imaš četiri godine pred sobom, daj nam teritorijalnu reformu koja će imati smisla, koja će ukinuti nepotrebno glomazni županijski aparat i restrukturirati suludi sustav statusa gradova i općina, i glasači će to prepoznati. Daj nam pravosuđe koje će funkcionirati brže, transparentnije i, najbitnije, poštenije, bez skandala oko pogodovanja 'finim obiteljima', a iživljavanjem na malim ljudima, sa opravdano visokim kaznama za teške zločince, a milošću za žrtve sustava i nevino optužene, i glasači će i to prepoznati. Daj nam prilaze gradovima neopterećene smećem i pretovari otpad iz državnog problema u državni posao i to visokoprihodovni posao kakav je u svim razvijenim zemljama, i glasači će to prepoznati.

Sve u svemu, imaš četiri godine, nitko od tebe ne traži da budeš žrtva i mučenik, nitko ne traži da te zaštitari iznose iz Sabornice i da se petljaš u svaku temu bez obzira na razinu znanja koju o njoj imaš. Sve što se traži je rad, ne prekonoćni, ne instantni, nego sustavni, kvalitetni i, po mogućnosti, barem mrvicu transparentniji, rad kojim ćeš riješiti probleme u tih nekoliko područja koje si na brigu dobio. Ako to uspiješ, nakon sljedećih izbora doći ćeš u priliku da upravljaš sa dvostruko toliko, pa nakon toga još toliko, pa možda jednog dana i svima. Ako ne uspiješ u četiri godine napraviti nešto u ta tri ili četiri resora, onda niti ne zaslužuješ ništa drugo nego da te u politički zaborav baci potkapacitirani medicinski brat sa dugim jezikom i solidno velikim mudima, na Isusa sličeći papučar i nediplomirana domina iz sjene. 

6

Mac316

Kneel before your master

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 88 54 100 783
PRIMIO <- 1,013 285 123 1,828

Dostignuća

Vingd 1,405.00
Bodovi 174.0
Analize 143 1,380.00
Ankete 47

Ocjene (11)


Respektira (9): Grugru, Anyst, Zagi2015, Alumnus, Spektator, Zivac, RepopeR, Vlaho, siouxica


Slaže se (2): Laci, Zivac


Komentari (11)


Najbolji im je Dobrović. Kad taj krene investirati u elektrane a lumena Bulja uzme za savjetnika, neće im biti kraja. MOST je dobio super resore i može napraviti mjerljive rezultate, samo mu na žalost nedostaje stručne kompetencije i političke odlučn viewer 0 0 0


Most se utaborio i to mu ne ide u prilog. Živi zid je u ofenzivi i jedina je opozicija HDZ-u i Mostu. Najveći problem vladajućima je situacija koja se u društvu ne popravlja i zato će vladajućima rejting i dalje padati a Pernaru &Co. rasti. mihael 0 0 0


@Mac316, dobra analiza, konečno da netko shvati da MOST ne može još za sada ništa spektakularno, je rnema dovoljno "ruku" u Saboru. A da bi njihovi ministri mogli više, to je točno, pa makr ne prošlo u Saboru. Ali bi se vidjelo da žele nešto. Što Laci 0 0 0


se pak Živog zida tiče, on osim Pernara ne postoji praktično, a on više brblja nego što zna argumentirati ono o čemu priča. Ono što govori Pernar većinom stoji i opće je poznato,, ali to valja i argumentireati dokazima. Što su Živi zid iMOST Laci 0 0 0


mogli bi tek vidjeti kada bi Živi zid podnosio prijave MUP-u koji je "mostov". Tek onda bi se vidjelo tko je kakav, i tko je vjejrodostojan, a tko nije. Da su HDZ i SDP nevjerodostojni već od '90-ih je svima jasno. A žrtva je narod ! Laci 0 0 0