Analiza

Trebamo li strahovati od Trumpa?

02.02.2017. 12:08, Nakon inauguracije: Koliko je opravdan strah od Trumpa na čelu SAD-a?

Izbor Donalda Trumpa za četrdeset i petog američkog predsjednika je definitivno podijelio Ameriku. Ali i cijeli svijet. Skoro će, evo, tri mjeseca od njegovog izbora, a Trump i trumpizmi su još uvijek svakodnevno glavna vijest informativnih emisija diljem svijeta. Raznorazni političari, od redikula pernarovskog ili šešeljovskog tipa do europske političke elite, i nebrojeni politički analitičari (i "analitičari") nervozno nagađaju i panično pokušavaju analizirati svaku odluku i svaki tweet ovog ekscentrika ne bi li shvatili kakva se sve iznenađenja kriju ispod njegovane, rijetko-guste, paperjaste plave kose.

"Glupa preplašena svjetina!" Bar ako se Hrvate pita, jer je interesantna i nepobitna činjenica da, za razliku od većine svijeta, mi uopće ne strahujemo. Ne brinemo se, čini se, baš previše kakav će utjecaj imati Trumpova politika na Hrvatsku.

Naime, osim što su se po inerciji, isključivo kako bi ispunili svrhu vlastite egzistencije, na noge kratkotrajno digli oni koji dobro naplaćuju "vlastite" stavove – nevladine udruge i ljevičari od zanata – ni službeno, a dojam je ni neslužbeno, hrvatska vanjska politika ne dijeli svesvjetsku zabrinutost. Kao, uostalom, ni najveći broj Hrvata. Štoviše, većina hrvatskih građana – a ta većina je, složili se ili ne, konzervativna – ne samo da nije uznemirena, nego čak pomalo i likuje jer je američki predsjednik napokon postao kršćanski konzervativac – antiglobalist i veliki borac protiv islama, migranata, pobačaja...

Što manje znaš – manje se i bojiš. A naši građani i političari baš poput najvećih svjetskih neznalica (budala?) ne izgledaju nimalo zabrinuti. Iako nezabrinutost nije i ne smije biti imanentna Hrvatima, narodu koji stoljećima sanja i bori se za neovisnu državu, a tek ju je prije dvadeset i pet godina dobio, odnosno – da stvar bude gora – preskupo krvlju platio. Nije nam imanentno takvo praznoglavo opuštanje i uljuljkavanje u lažnu sigurnost članstva u Europskoj uniji i NATOu, sigurnost u koju se danas još samo naivčine pouzdaju. Ali tako je. Bar za većinu hrvatskih građana i političara. Osim, srećom, za Predsjednicu.

Izmamilo vam je ovo osmijeh na lice? Ovo o Predsjednici? Nažalost, vrlo vjerojatno jest... ali da nekom srećom imate dovoljno velik volumen neispranog dijela mozga, odnosno dovoljno kvalitetan štit od prekomjernog medijskog granatiranja čokoladicama, lososima, čipkama, Jakovljevim izdržavanjem... onda biste shvatili da je ona izuzetno zabrinuta. Opravdano zabrinuta, i ne kmeči zbog toga, nego – upravo suprotno – proaktivna je i traži rješenje. Odlučila je, ne obazirući se na očekivanu jaku mitraljesku vatru velikog, prevelikog broja nesklonih joj medija, poluslužbeno otputovati tjedan dana u SAD i na licu mjesta, često i sa sugovornicima formalno-diplomatski ispod vlastitog ranga, iščeprkati što se to dovraga valja iza brda i kako predstojeće godine Trumpova mandata preživjeti u kakvoj-takvoj sigurnosti.

Ako vam je osmjeh od Predsjednice još uvijek na licu, onda vam je sigurno pretjerana i ova priča o zabrinutosti-sigurnosti. Hajdemo se zato malo zaigrati, hajdemo pojačati paranoičnu maštu na maksimum i zamisliti najnevjerojatnije scenarije. I pritom ćemo, naravno, egoistično zanemariti Trumpovu borbu s globalizacijom, potencijalno ratobornu reakciju Kine koja može zapaliti svijet, raskidanje trans ovih i trans onih trgovinskih ugovora, gradnju zida na granici s Meksikom, borbu s migrantima i s islamom, vraćanje waterboardinga i ostalih oblika mučenja zatvorenika, gaženje Europske unije, skidanje sankcija Rusiji i sličnih "reformi", pa se baviti samo s ovim našim zakutkom svijeta, ovim slijepim crijevom Europe, ovim predziđem kršćanstva na ovoj nejasnoj, nikad iscrtanoj, granici Balkana.

Hajdemo najprije i odmah "u glavu" pretpostaviti da Putin ucjenjuje Trumpa. Nije bitno s čime. Nije bitno, na primjer, ima li istine u fantastičnom dokumentu na 35 stranica koji vrvi kompromitirajućim informacijama o novom američkom predsjedniku. Odnosno nije bitno za navedenu pretpostavku o ucjeni, naravno, ali je izuzetno bitno za vas ako ste vlasnik porno web stranice koja je zadnjih tjedana jedva izdržala nebrojene zahtjeve za pregledavanjem "golden showers" video uradaka kako bi se "politički zainteresirani" svijet na vlastite oči uvjerio što je to Trump, navodno, naložio prostitutkama da izvedu u moskovskom Ritz Carlton hotelu. I to baš na istom onom krevetu na kojem je nešto ranije spavao bračni par Obama.

Odlutasmo... nije, dakle, bitno s čime Putin ucjenjuje Trumpa jer istina – bar kad je javnost u pitanju – prva pogine u začaranom četverokutu seks-droga-biznis-politika. Odakle nam onda pravo, ma koliko da smo pojačali paranoičnu maštu, pretpostavljati da Putin ucjenjuje Trumpa?

Pa jednostavno, kao i sva sitna riba da bismo preživjeli moramo biti pametniji. I ne samo pametniji... moramo biti oprezniji, moramo imati razvijenu sposobnost dedukcije na temelju malog broja dostupnih nam informacija. A mi Hrvati smo, osim što smo sitni, sitni baš na granici ovoga i onoga svijeta. S one strane je duboka tamna kloaka, tamo neizdrživo smrdi jad, nekultura i neimaština koja se svim silama želi preliti i ugroziti naše gospodare-patrone s ove strane, a oni, usput budi rečeno, ni sami nisu uvijek svjesni gdje smo mi u stvari, ovamo ili onamo, pa nas tu i tamo napucaju svojim skupim, lijepo dizajniranim i blještavo ulaštenim kožnim čizmama ravno u bubrege. Kao okužene pse, tek tako da uvjere i sebe i nas gdje nam je mjesto – dole i ovamo. Naučili smo, baš zato, neprestano osmatrati, naučili smo biti hipersenzibilni i na najmanja uzburkavanja i kovitlanja, naučili smo probleme na vrijeme prepoznati, i navrijeme reagirati. Morali smo naučiti, jer nas cijelu povijest kao slijepce vode po bespućima... riječju - oprez. Stalni oprez nam je imanentan.

U tom neprestanom osvrtanju, u tom strahu da nas ne zasmrdi kloaka s one strane i u strahu da ne dobijemo još jednom po bubrezima s ove, nije nam smjelo promaknuti recentno intenziviranje srbijanskog zveckanja oružjem. Iako eho tog zveckanja dolazi i do Hrvatske – na primjer ratnohuškački govor srbijanskog izaslanika Vladimira Božovića na božićnom domjenku Srpskog narodnog vijeća – izvor buke su Republika Srpska (javno iznošenje plana pripajanja Srbiji podržane od srbijanskog predsjednika Nikolića) i Kosovo (slanje provokativnog vlaka i prijetnja ratom od srbijanskog premijera Vučića i, opet, predsjednika Nikolića).

Kako su i Republika Srpska, Daytonskim sporazumom, i Kosovo, rezolucijom UNa i mišljenjem Međunarodnog suda u Haagu, pod snažnim američkim patronatom, tako je i intenziviranje srbijanskog zveckanja oružjem u stvari intenziviranje ruskog zveckanja oružjem na koje bi Amerika morala žestoko odgovoriti. Još kad uočimo da ovo ratnohuškačko intenziviranje koincidira s izborom Donalda Trumpa – nije, u stvari, teško zbrojiti dva i dva.

Suludo je pretpostaviti da službena američka (NATO) politika ima ikakvu namjeru odustati od utjecaja u Bosni i Hercegovini i na Kosovu, ali je činjenica da rusko, pardon, srbijansko zveckanje oružjem nije rezultiralo adekvatnim odgovorom. Sankcije Miloradu Dodiku, ako su one zamišljene kao odlučan odgovor, su najblaže rečeno – smiješne. Kad na to dodamo izjavu Trumpovog ministra obrane "Mad Dog" Mattisa da treba "smanjiti ili potpuno povući američke i NATO snage s Kosova"... eh.

Mogli bismo ovako u nedogled, ali vrijeme je da smanjimo paranoju i završavamo priču. Cijeli članak je napisan kako bi potaknuo na odmak od mainstream medijskog razmišljanja. Krajnje je vrijeme da se okrenemo sebi i da Donalda Trumpa prestanemo gledati kroz pobačaj, prosvjede, zidove... i ostale lokalno značajne, Amerikancima istinabog bitne, ali nama potpuno nebitne stvari. S trivijalnim se problemima mogu po društvenim mrežama zabavljati isprani hrvatski mozgovi, i lijevi i desni. I zabavljaju se.

Međutim, činjenica je da baš sad u Hrvatskoj imamo javnu raspravu o nabavi naoružanja i uvođenju obveznog vojnog roka. Koincidencija? Održana je i sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost. Redovita? Onda se ne trebate misliti...

boris.traljic.com

Interakcija

 
UČINIO -> 271 9 - 534
PRIMIO <- 600 100 106 1,680

Dostignuća

Vingd 542.00
Bodovi 149.8
Analize 110 542.00
Ankete 20

Ocjene (9)


Respektira (8): Interstellar, viewer, Laci, RepopeR, siouxica, Grugru, Alumnus, IDujas


Ne slaže se (1): svraka


Komentari (9)


@viewer Isprika za pogrešku i hvala na upozorenju. USA ili EU? Mislim da su nas Amerikanci više zadužili u recentnoj povijesti... BorisTraljic 0 0 0


Kolika sigurnost u uvjerenju što je KDK radila u SAD-u, na tren sam pomislio da si joj pravio društvo 5none5 0 0 0


Ono što se danas doživljava kao militarizacije Hrvatske mi više sliči na hvatanje posljednjeg vlaka kojim odlazi stara američka administracija, nego čekanjem onog kojim dolazi Trump 5none5 0 0 0


Welcome Trump and Orban, Croatia need something like that ! Laci 0 0 0


@5none5 Samo sam slučajno bio u istom avionu s KGK... neki u Finsku, a ja, jebiga, u USA :) PS pročitaj depešu koja je procurila... BorisTraljic 0 0 0

Analiza

Neovisno o tomu postoji li u američkoj političkoj kulturi tradicija o prvih 100 dana ili ne, jasno je da je novoizabrani predsjednik Trump neće imati. Očito je ni ne traži. Već u prvim danima potpisao je seriju odluka u kojima se malo obazirao na ono što su mu analitičari svih boja i vrsta željeli sugerirati. Na opće iznenađenje i protivno svakoj dosadašnjoj logici, ukusu i običaju - tko ne vjeruje neka pita Ivu Sanadera ili Andreja Plenkovića - Trump je odlučio kao predsjednik pokušati napraviti ono što je obećavao kad je tek želio uvjeriti američke građane da ga izaberu za predsjednika.

Nije ovdje mjesto raspravljati o tomu jesu li te odluke dobre ili loše, ovakve ili onakve, kao ni dovesti u pitanje protivljenje, nego propitati zbog čega su brojni komentatori neupućeni u materiju o kojoj pišu, zbog čega na kraju krajeva lažu, kao i zbog čega prelaze onu granicu netrpeljivosti koju oholo pripisuju isključivo Trumpu. Za ovu prigodu dva primjera iz Hrvatske.

Trump je potpisao odluku i naložio njezino brzo provođenje kojom je na 90 dana onemogućen ulazak u SAD državljanima 7 zemalja. Na popisu se nalaze neki stari američki neprijatelji kao što je Iran, ratom i razaranjima zahvaćeni Irak, Sirija i Libija, kao i Jemen i Somalija, te napokon Sudan. Dakako, o moralnosti i opravdanosti ove odluke bi se dalo nadugo i naširoko raspravljati, ali problem je u interpteracijama.

Trumpovi protivnici su tako požurili dati ovoj odluci medijsko ime "Muslim-Ban" aludirajući kako se radi o zabrani ulaska svim muslimanima uopće. Paradoks ove činjenice nalazi se u tomu što se niti jedna od navedenih zemalja ne nalazi među 5 država s najvećim brojem muslimana (što su redom Indonezija, Pakistan, Indija, Bangladeš i Nigerija). Tek bi Iran bio 6., a potom Sudan 10. Također, sličnu je odluku vezanu uz iračke državljane - razlike su u suštini cjepidlačne - donio i Obama, što naravno nije povuklo suze senatora, kao što ih nije povukla ni Obamina odluka da se intervenira u Libiji. Tek sada se konačno postavlja pitanje zbog čega je Trump izostavio iz ove odluke Tursku, Egipat ili Saudijsku Arabiju i objašnjenje se nalazi u tvrtkama u njegovom vlasništvu koje se nalaze ondje. Zanimljivo je da se u slučaju Saudijske Arabije ista i dovodi u direktnu vezu s terorističkim napadima 11. rujna, ali se ponovno izostavlja pitanje veza Hillary Clinton i iste te Saudijske Arabije koja joj je, između ostalog, financijski pomogla kampanju. No, radi se o američkoj politici i američkoj medijskoj sceni, a kako je rečeno, nakana ovih redova nije ni pravdati ni napadati ovu odluku.

U Hrvatskoj se na ovu odluku nadovezala dopisnica Večernjeg lista Marina Šerić u tekstu pod naslovom "Trump nije povećao, već ugrozio nacionalnu sigurnost." Problem, naravno, nije u stavovima autorice, a još manje u njezinom propitkivanju eventualnih sigurnosnih posljedica koje će ova odluka imati za SAD u bližoj ili daljoj budućnosti. Problem nastaje odmah u prvim redovima kada se autorica upušta u emocionalno manipuliranje čitatelja pričom (nije navedeno odakle je preuzela podatke!) o tomu kako su SAD "krajem 1940. ili početkom 1941." odbile izdati vizu obitelji Frank čijom će najpoznatijom članicom postati tragično stradala Anna čiji je dnevnik lektirno djelo u hrvatskim osnovnim školama. Svrha navođenja ovog primjera je očita, ali usporedba iz nekoliko razloga ne drži vodu.

Kao prvo, ako autorica već želi reći da bi se Iračanima ili Jemencima moglo ili, dapače, da će se dogoditi ono što se dogodilo Židovima u Europi, bilo bi u redu da odmah imenuje i odakle im prijeti opasnost. Je li to Saudijska Arabija - saveznik svih dosadašnjih američkih administracija, koja operira po Jemenu? Je li to Putin s kojim se Trump - a to mu je u očima medijske scene jedan od najvećih grijeha - navodno (!) sprema sklopiti mir, pa čak i (navodno!) partnerstvo, a valjda bi trebao voditi rat do uništenja (čemu je Obama na neki način utro put u tehničkoj fazi svoje administracije protjerivanjem ruskih diplomata i raspoređivanjem vojske po Poljskoj i Baltiku)? Ili netko treći? U svakom slučaju, prilikom ovako velikih usporedbi koje u sebi kriju neskrivenu optužbu za nehumanost i ugrožavanje života milijuna ljudi bilo bi dobro potkrijepiti ih nečim jačim.

Kao drugo, autorica pokazuje površno poznavanje povijesti Drugog svjetskog rata. Na jednom mjestu govori: "(...) za SAD koncentracijski logori i Hitlerovi progoni Židova bili su tek nekakvo nepotvrđeno naklapanje. Razmjere holokausta su osvijestili tek kada su (...) 1945. oslobodili preživjele logoraše Dacahua." Pitanje američkog (i britanskog) (ne)reagiranja na holokaust dok se ovaj događao, predstavlja jedno od složenijih historiografskih pitanja kojega se ovdje može tek uzgredno dotaknuti. Međutim, autorica bi umjesto paušalnih osuđivanja Amerikanaca kao vječito nečovječnih mogla malo promotriti datume. Dakle, kada su Frankovi odbijeni (krajem '40./početkom '41.), SAD još uvijek nisu bile u ratu, ali to nije bio ni Sovjetski Savez mjesto gdje će nacisti prvi put početi s masovnim ubijanjem Židova. Prva masovna pogubljenja u Auschwitzu su se odigrala u rujnu 1941. Dotada su ondje bili smješteni poljski politički zatvorenici. A konferencija u Wannsseu, koju se smatra mjestom gdje je osmišljeno "Konačno rješenje" kao industrijska eksterminacija židovske populacije dogodila se tek u siječnju 1942. 

Čak i kada je Holokaust započeo u svom najgorem obliku, valja imati na umu da je bila riječ o stvari kojom se ni sami nacisti nisu pretjerano hvalili (simptomatično je da se i sam Hitler nikada nije potpisao ni na koju odluku vezanu uz to pitanje), kao i da je bila riječ o dobu kada su informacije kolale nešto sporije, nije bilo društvenih mreža i slično. Dugoročno, američka odluka da Frankovima uskrati vizu je bila pogrešna. Ali nije ona ubila Frankove. Nacisti su! 

Inoslav Bešker, pak, kako bi se od osobe tolike erudicije i očekivalo upozorava na jednu drugu Trumpovu izjavu koja je ostatku hrvatskih medija dotada prošla ispod radara. Američki predsjednik je otvorio mogućnost korištenja torture u postupku prema zarobljenim pripadnicima ISIL-a ili drugih terorističkih skupina. Bešker se, gradeći na zapadnjačkoj tradiciji koja je dokidala kako torturu, tako i smrtnu kaznu, zgraža nad takvom retorikom. Hamburabijevskoj logici "oko za oko, zub za zub" suprotstavlja biblijsko "okretanje drugog obraza." Teško je ne složiti se s Beškerom, čak i kada se uzme u obzir da Trump provođenje torture ne navodi kao gotovu činjenicu, nego tek kao mogućnost dok će konačan pravorijek donijeti sigurnosne službe. 

No, nažalost, Bešker ne odolijeva napasti da se obračuna i sa potencijalnim pristalicama Trumpa - možda ne i ove odluke - u Hrvatskoj i to tipičnim obrascem sadašnjeg trenutka, kojega nije ublažila ni njegova talijanska adresa, optužbama za fašizam. Bešker u priču smjesta uvodi i Pavelića i njegovu "Na ljutu ranu - ljutu travu!" Možda se prenaglašeni amerikanizam Ive Banca Beškeru učinio neprikladnim da citira njegovu misao o Paveliću izrečenu u "Nacionalnom pitanju u Jugoslaviji", Bančevoj neprijeporno najboljoj knjizi, gdje veli: "S Pavelićem, čiji je cilj bio pokazati kako Hrvati ne moraju podmetnuti i drugi obraz, ta se povijest (frankovačke ideologije op. Al.) pretvorila i u moralni poraz." (A možda mu je bilo više stalo da kontekstom s Pavelićem prenaglasi Loru i Dretelj pretvarajući ih u nekakav hrvatski Guantanamo ili nekakve tuđmanovske Jasenovce, što bi već bila neka druga tema.)  

Osim izjednačavanja Trumpa s fašizmom (kao da su u 20. st. fašisti i ISIL bili jedini koji su koristili torturu ili kao da je sami Amerikanci nisu koristili i prije Trumpa, vjerojatno još u doba kada je Clintonova bila first lady), otvorenim ostaje pitanje i želi li paralelom Trump/Pavelić prvoga prikazati kao lokalnog kabadahiju ili drugomu dati nekakvo značenje na svjetskoj sceni? 

Sve bi to ostalo usporedbom koju bi se moglo ocjenjivati kao više ili manje (ne)uspješnom, gdje bi se s autorovim temeljnim stavom - da bi tortura trebala biti davna prošlost - moglo bez zadrške složiti, da Bešker nije napisao i ove dvije rečenice:

Užasno je, brutalno, kako su skončali Mussolini, Ceauşescu, Gaddafi… I oni su mučili, dok im se moglo. 

Bešker pitijski ostavlja prostor da se ove riječi tumače na različite načine. Možda kao predviđanje Trumpove sudbine, a možda i kao poziv da bude takva. Možda kao bojazan, možda kao nadu, a možda i kao želju. 

Ali tu pokazuje da se ispod obraza na čije okretanje poziva Trumpa, nalaze oni hamurabijevski zubi kojima je, u maniri domaćeg "antifašizma", dozvoljeno gristi sve samo dok se drugu stranu može prikazati da je svoje pokazala prva.  Ili, kako sâm Bešker citira Trumpa: "Što se mene tiče, protiv vatre se moramo boriti vatrom." Samo čemu onda zgražanje?

5

Alumnus

Regnum regno non praescribit leges.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 572 55 36 528
PRIMIO <- 584 89 20 1,155

Dostignuća

Vingd 722.00
Bodovi 275.0
Analize 73 722.00
Ankete 179

Od istog autora

Ocjene (11)


Komentari (21)


Tako da se netreba zamarati s nekakvim ljudskim pravima u takvim slučajevima, jer je to jedna od stvari koja se nikada nikakvim metodama "demokracije" neće promijeniti, ma koliko mi šutjeli o tome.....pogotovo kod "vodećih" demokracija u svijetu NEKOVARAZDIN 0 1 0


poput Američke, Engleske, Francuske ili Njemačke..... NEKOVARAZDIN 0 0 0


Tortura kao način da se dobiju informacije koje su ključne da bi se suzbilo teror ala njujorški blizanci ? Je li moralno dopustiva ? To je ključno pitanje. Mediji, politika i politikantsvo. Kad bi tortura bila sama po sebi zlo, što s paklom ? Boljunac 0 0 0


@siouxica je u pravu za krasan članak dodao bi svjetski općeniti ''ženski marš'' protiv Trumpa. Te progresivne ''žene'' nisu primijetile 8 godina Obaminih intervencija bombardiranja novih ratova dronova sve do policijskih ubojstava crnaca na ulicama Zagorec 0 0 0


Potpuno si u pravu Zagorec ! Laci 0 0 0

Analiza

Povijest, čini se, nije završila. Fantastična slika svijeta koju je promovirao moguće posljednji uspješni prorok liberalnog mundijalizma, slatkorječivi Barak Obama, razbila se u srcima ljudi, nade i vjere  je nestalo. Karizma nije prešla s Obame na Clinton.

Unatoč silnom trudu medijskih opsjenara koji su svu svoju energiju uložili, ne toliko u to da uvjere Amerikance kako žive u najboljem mogućem društvu koje se zamisliti može, nego da poljuljaju vjeru da je drugačije društvo moguće. Poručivali su, i poručuju i sada, da su svi koji kažu da je drugačije i naravno bolje društvo moguće lašci, oni sigurno lažu, oni su populisti koji će fašističkim metodama urušiti sve one vrijednosti koje su opće-ljudske, a do opće-ljudskih vrijednosti drži svako pristojno, normalno ljudsko biće. Tko ne želi biti normalno i pristojno ljudsko biće?

To je medijska stvarnost koja nas okružuje, u nju smo utopljeni. Mi slušamo eho takvog govora iz dana u dan, a kakva li je tek zaglušujuća buka tamo u kolijevci demokracije.

Stoga veseli taj otpor, ta vjera u svoje vlastite instinkte, ta pljuska u lice svima onima koji čovjeka kraj zdravih očiju žele napraviti slijepcem. Trump je rekao ono što je jasno većini Amerikanaca starije životne dobi koji se sjećaju bolje Amerike, kao i mlađima koje sustav melje ali ih još nije samljeo: „Amerika je bolesna i krajnje je vrijeme da ozdravi.“

Od te bolesti neki malobrojni zarađuju, a većina - pogotovo ona ambiciozna i radišna većina koja želi svoj kruh zarađivati svojim trudom, radom i kreativnošću, a ne primati od države milostinju, takvi radišni i ponosni amerikanci zajedno sa svojom zemljom kopne. Svjesni svoga stanja, oni su ustali i dali vjeru jedinom čovjeku koji je suvislo govorio o njihovim problemima i nudio rješenja koja im do sad nitko nije ponudio.

Neki će reći da je Trump također bolesno bogat čovjek i da je upravo on jedan od onih koji su izmuzli i iscrpili Ameriku pretvorivši je u sjenu bivše slave i da ne postoji osnova za optimizam. U Americi bez novca nije moguće ništa, a kamoli postati predsjednik. U ovom slučaju imate cijeli paket the whole deal, ne upakiran u celofan, nego u grubu žutu kutiju sa zlatnom vrpcom. Za što ste glasovali to ste dobili, nema više blagoglagoljivih duhovitih manekena ni tatinih sinova. Iza ovoga lika nitko ne stoji, nijedna žena mu nije bila predsjednik, nije mu bio ni tata ni brat ni pra-tetak, kampanju mu nije financirao najotvoreniji lik i najveći humanitarac ikada, George Soros.

Unatoč Trumpovom neporecivom bogatstvu, kod njega u tome postoji razlika. Njegov core business je graditeljstvo i trgovina nekretninama, snaga njegovog posla uvelike ovisi o bogatstvu društva. Svjedoci smo da je posljednja kriza u Hrvatskoj prvo načela građevinarstvo, te da su preživjeli rijetki, uglavnom oni najveći. Vjerujem da su na njegove stavove i odlučnost da se bori protiv krucijalnih devijacija u američkom društvu veliki utjecaj imali bankroti koje je preživio u svojoj poslovnoj karijeri, kao i sjećanje na Ameriku kakva je nekad bila, a koju je on za razliku od njegovih protukandidata doživio iz prve ruke baveći se konkretnim poslom.

Otvoreno tržište je od Kine stvorilo 1. ekonomiju svijeta.  Prvi aksiom pravovjerne američke vanjske politike je: Amerika mora biti najveća svjetska sila kako bi održala svoj način života. Drugi aksiom proizlazi iz prvog i glasi: Amerika mora spriječiti nastanak svake sile ili koalicija sila prije svega u Euroaziji koja bi mogla ugroziti stvarnost prvog aksioma. Puč izazvan u Ukrajni i sve što je slijedilo potom je uspješno za sada razmontiralo mogućnost stvaranja pakta između Moskve i njezinih satelita i Berlina i njegovih satelita. To je bila dječja igra, prije svega zbog Europe (čitaj Berlina) koja je postala prostor bez vizije, bez ideje, bez vrijednosti, birokratska kutija u koju su nagurani sivi ljudi.

Pravi je izazov Kina na čijem je izoliranju i bacanju u kaos Trump počeo raditi. Vjerojatno će prvo udobrovoljiti Putina ne bi li ga odmakao od prisilnog zagrljaja s Kinom u koji ga je usmjerio Obama. To je za Europu malo bolji scenariji nego onaj koji joj je zacrtala ekipa koja je stajala iza Obame i Clinton. A taj je, u lakšoj varijanti - vječna okruženost tinjajućom frontom sukoba, od proljećem okupanog afričkog sredozemlja od kuda gusari više ne kreću u Europu da otimaju ljude, nego dovoze ljude iz Afrike u Europu uz malenu naknadu , preko Bliskog Istoka kojem je facebook donio radost revolucije, preko Turske gdje vlada zli sultan koji progoni sljedbenike staroga imama, do  Ukrajine koja hrabro i unisono kroči stazama euro-atlanskih integracija u čemu im pomaže i naš predsjednik vlade, svim tim radostima možemo pridružiti i naše komšije sa svojim maštovitim pogledom na svijet da začine stvari. Ili, u težoj varijanti - isprobavanje novih generacija tenkova, zrakoplova, haubica i topova na starom dobrom igralištu od Baltika do Crnog mora.

Ovaj put možda ne bude potrebe za time, možda će ovaj put za igru upotrijebiti Koreju ili Vijetnam, ili će možda upotrijebiti manje drastične mjere i podići carinu na kinesku robu, natjerati sve druge da ne kupuju robu od prokletih komunista i učiniti Ameriku ponovno velikom, a sve nas malo manje oduševljene duginim bojama koje boje naš svijet kao da smo na halucinogenima izazvanom tripu od kojeg na trenutke osjećamo euforiju, a na trenutke smrtni strah.

2

Zakej

Interakcija

 
UČINIO -> 25 7 1 20
PRIMIO <- 41 10 1 60

Dostignuća

Vingd 36.00
Bodovi 108.4
Analize 7 36.00
Ankete 10

Od istog autora

Ocjene (4)


Respektira (3): 5none5, siouxica, Spektator


Slaže se (1): Laci


Komentari (6)


baš nešto jednoglasno oduševljeni.Oduševljena je jedna velika skupina koja čini mi se perpetuira medijske oporbene sadržaje(koji naginju konsp.teorijama).Nakon brexita već sutradan uslijedio je muk glavnih zagovornika,ovdje će možda trebati mjesec. RepopeR 0 0 0


Takođe pozdrav npvp, sugovorniku, i pitanje -Gdje si bio do sada ? Trebaju nam takva mišljenja da se razbije fama o tome da su mediji, pa i naši, mjesto informiranja, a zapravo su mjesta dezinformacija. Trump je dobrodošao svima. Laci 0 0 0


tekst bi mi bio puno puno bolji da je malo manje pjesničkih figura. nadam se da ćeš uvažiti sugestiju za neki novi tekst, i nadam se da će to biti vrlo skoro:) siouxica 0 0 0


Hvala na dobrodošlici i komentarima svima i na slaganju Laci. @RepopeR vjerujem da će se o Trumpovim potezima govoriti dugo i nakon njegovog mandata i da će se zamjeriti mnogima i slažem se mnogi će promjeniti mišljenje.. Zakej 0 1 0


odličan sažetak! 5none5 0 1 0

Analiza

Povijest, čini se, nije završila. Fantastična slika svijeta koju je promovirao moguće posljednji uspješni prorok liberalnog mundijalizma, slatkorječivi Barak Obama, razbila se u srcima ljudi, nade i vjere je nestalo. Karizma nije prešla s Obame na Clinton. Unatoč silnom trudu medijskih opsjenara koji su svu svoju energiju uložili, ne toliko u to da uvjere Amerikance kako žive u najboljem mogućem društvu koje se zamisliti može, nego da poljuljaju vjeru da je drugačije društvo moguće. Poručivali su, i poručuju i sada, da su svi koji kažu da je drugačije i naravno bolje društvo moguće lašci, oni sigurno lažu, oni su populisti ... više >

2

Zakej

  • 3
  • 1
  • 0
  • 6

Analiza

Top tema zadnjih dana u svijetu je Donald Trump. 45-ti predsjednik sjedinjenih Američkih država. Fascinantno je koliko je svijet "šokiran" ovim izborom Amerikanaca. A još je šokantnije i interesantnije koliko je to top tema tu kod nas. U ovoj našoj (ajmo je nazvati tako) neovisnoj, samostalnoj i suverenoj državi Hrvatskoj. Opravdano se pitamo, gledajući to sa strane zašto? Kakav smo mi to činilac u svijetu da bi (bar prema reagiranju i politike i "struke" i medija) nas trebalo zabrinjavati ili radovati što je izabran Donald Trump , a ne Hillary Clinton. Nas ima cca 4 i kusur milijuna. SAD imaju cca 320 milijuna stanovnika. Sam grad New York ima 8 i pol milijuna stanovnika. Skoro dvije Hrvatske. U cijeloj zemlji ima više od 270 gradova s preko 100.000 stanovnika.

Utjecaj SAD-a i općenito američke politike na svjetska zbivanja posljednijh dvestotinjak i više godina je nemjerljiv. Za razliku od našeg. Koji je mjerljiv. I to u promilima. Al nekima su i promili dovoljno da prodaju priču neukom puku o važnosti. Nekako se čini da državice poput naše služe amerima kao backyard (stražnje dvorište). Mjesto kamo se odlaže otpad i kamo idu ako baš moraju i s vremena na vrijeme naprave nekakvo čišćenje. Ili za to plate neke svoje ljude koji to odrade. A u međuvremenu samo krajičkom oka tu i tamo pogledaju šta se događa. I paze (ili potenciraju, ovisi o situaciji) da se susjedi (koji su u istom ili sličnom loncu) ne uzohole pa počnu u njihovo stražnje dvorište bacati i ostavljati svoj otpad i druge nekorisne stvari. Ova simbolika je možda najuočljivija u pričama oko oružja.

Sam nastanak SAD-a je nasilan, kakvo je i cijelo njihovo djelovanje kroz noviju povijest. Genocid nad Indijancima (koji se otmjeno prešućuje kroz priče o danu zahvalnosti i zajedničkom spašavanju prvih kolonizatora od strane lokalnih indijanaca), robovlasništvo, segregacija, aktivno učešće u večini ratova po svijetu, bacanje atomskih bombi, hladni rat, naoružavanje, uništavanje okoliša....ima toga koliko hoćete. Naravno da postoji i mnogo dobrih strana postojanja ove države (odnosno federacije, ili saveza država), no nekako uvijek za oko zapinju ove lošije strane. 

13 država se 1776. godine oslobodilo od kolonijalizma Velike Britanije i proglašavaju Sjedinjenim Američkim Državama, čime je počeo rat za neovisnost. 1787. godine donesen je Ustav koji je jedan od najstarijih Ustava jedne države koji je još važeći. Dalje širenje SAD-a je interesantno. Malo ratovanja pa malo kupovine. Tako su od Francuza jednostavno kupili državu Luisianu, od Španjolaca Floridu, od Rusije Aljasku. Onda su anektirali Texas od Meksika, pa su onda meksikanci krenuli u rat gdje su još izgubili i Kaliforniju i Novi Meksiko. Onda se malo ratovalo van same Amerike, pa su nakon rata sa Španjolcima anektirani i Havaji, Portoriko i Filipini (i Kuba, ali to znamo kako je završilo). Kroz povijest je vidljivo da su im stare navike ostale. Malo trgovine, a ako to ne ide, ratom. Bitno je da se šire, da šire svoj utjecaj i da svugdje budu prisutni. I to ne samo prisutni, nego glavni globalni igrači. Navike se teško mijenjaju. Bez obzira kako se zvao trenutni predsjednik i kojoj stranci pripadao. Demokratima ili republikacima. I tu teško da će se nešto značajno i veliko promijeniti. Unatoč najavama. Možda se promijeni način, ali forma uvijek ostaje.

Vrativši se malo na fasciniranost Hrvatskih medija i politike američkim izborima, postavlja se još jednom pitanje - zašto? Ovdje (u Hrvatskoj) je na djelu totalna katolibanizacija svega. Tako da je dodatno pitanje zašto se toliko Hrvatska politika pokušava ugurati SAD-u i NATO-u, i postati nekakav "čimbenik i kreator njihove vanjske politike", iako po mnogočemu nismo usporedivi. U stvari, skoro pa po ničemu. Al to je neka druga tema. Teško da postoji ijedna država u svijetu (osim Poljske i samog Vatikana) u kojoj rimokatolička crkva ima veći utjecaj na dnevne i sve druge događaje kao kod nas. Utoliko je čudniji taj vazalski odnos Hrvatske politike (posebno od postavljanja KGK na mjesto predsjednice i ponovnog dolaska HDZ-a na vlast) i fasciniranost Amerikom, jer najveći utjecaj na formiranje Američke vanjske politke ima židovski lobi (iako deklariranih židova ima manje od 2 % u SAD), a glavna vjerska snaga su protestanti (raznih protestantskih (ili bolje rečeno crkava reformatorske baštine) crkava i vjernika ima preko 55 % u udjelu cjelokupnog stanovništva). Katolički vjernici su u postocima skoro izjednačeni sa postotkom muslimana, oko 25 % stanovništva. Činjenica je da se u SAD-u svega 10-tak % stanovništva ne izjašnjava vjernicima. Ponovno pitanje je zašto?

A to koliko nas SAD doživljava kao relevantne činioce bilo čega dokazuju "posjeti" naših dužnosnika tamo. Od Tuđmana (svima su nam u sjećanju njegove posjete tamo i pokušaji razgovora s dužnosnicima), pa ono paradiranje s Clintonom i njegov podsmjeh na paradu, preko pokušaja posjeta i sastanaka s administracijom na svim razinama, do ove katastrofalne "posjete" KGK SAD i slikanje ispred ograde i pod semaforima i susreta s nekakvim opskurnim političarima, koji uistinu nemogu služiti ničemu. Osim ismijavanju i plitkom politikanstvu.

Obzirom na navedeno, postavlja se opravdano pitanje kako i zašto je izbor Donalda Trumpa dobar ili loš za Hrvatsku. I ne samo za Hrvatsku. Ali ulaziti u analize utjecaja 45-og predsjednika SAD-a na politiku i stanje u EU, Bliskom Istoku ili Aziji malo je preveliki zalogaj za nas ovdje. Sve se svodi na nagađanja i proučavanje analiza relevantnih svjetskih analitičara. Jedino što zaista može veseliti u cijeloj priči je to što je Trump navodno dobar s Putinom. Pa bi shodno tome moglo doći do ublažavanja tenzija i smirivanja nekih svjetskih žarišta gdje se ove dvije supersile konfrontiraju. Poput Sirije ili smirivanje zveckanja oružjem na Baltiku. Ne ulazeći u unutrašnje uređenje SAD-a i mjere koje će Donald Trump činiti na domaćem terenu (uostalom, to je njihov izbor,izbor Amerikanaca), ohrabruje činjenica koju Trump najavljuje, a to je da neće biti pod svaku cijenu svjetski policajac i da SAD nemora baš u svaki rat ulaziti s svojom vojskom.

S jedne strane ohrabruje, ali s druge strane baš i ne. U dogovorima velikih uvijek stradaju mali. A tu bi mogao biti i naš problem. Da se vratimo na Putina. Pretpostavimo jedan scenarij. Kina je s svojim potencijalima veliki problem i Rusiji i SAD-u. I u ekonomskom, i u financijskom a i u vojnom smislu. I ako Putin i Trump odluče (a oni to mogu) da malo ograniče utjecaj Kine, onda će morati jedan drugom pomagati i držati "ljestve". A u takvom slijedu događanja nužni su ustupci. Usluga za uslugu. I Rusi uđu u Baltičke države, malo se digne halabuka, NATO (pod komandom Trumpa i Amerike) ne reagira i kroz par mjeseci pojeo vuk magare. Sjeća se netko Ukrajine i Krima?  Pogledajmo Siriju samo. Bez ulaska Rusije i Irana Sirija bi bila danas ko Libija ili Irak. Zemlja bez budućnost, rasturena i razbijena, gdje svaki kvart u svakom gradu ima svoje šerife i ne nudi apsolutno nikakvu sigurnost za nikoga. I tamo još uvijek traje rat kojemu se (unatoč nekoliko zadnjih pobjeda SAA) ne vidi skori kraj. Tako dugo dok SAD i Rusija ne nađu modus (dogovor) kako da se jedan od njih izvuče iz tog kaosa i prepusti Siriju jednom, a onda dobije za tu "uslugu" ustupak negdje drugdje. I tu onda obično nastradaju mali.

No, bilo kako bilo, zemlja se i dalje okreće. Problemi su nam uglavnom isti kao i jučer i prekjučer. Vrijeme uvijek pokaže sve. I mi tu baš puno i nemožemo promijeniti. Trump je dobio i platno i škare. I ako se udruži (na neki način) s Putinom, skrojiće odijelo svima kako bude želio. Badava nekakvi prosvjedi po svijetu protiv njega. Toga je bilo i bit će. Uvijek i svugdje. I uglavnom ne pomaže niti mijenja išta.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 159 122 34 628
PRIMIO <- 506 102 76 1,093

Dostignuća

Vingd 794.00
Bodovi 186.9
Prijedlozi 3 3.00
Analize 171 774.00
Ankete 343

Od istog autora

Ocjene (2)


Respektira (2): Spektator, Jung-fu


Komentari (1)


Zanimljiv članak. Šteta što je nepotrebno uveden termin "katolibanizacije", što god to značilo osim vrijeđanja. A dio o utjecanju RKC na svakodnevno u RH je smiješan. Grugru 0 0 0

Analiza

Top tema zadnjih dana u svijetu je Donald Trump. 45-ti predsjednik sjedinjenih Američkih država. Fascinantno je koliko je svijet "šokiran" ovim izborom Amerikanaca. A još je šokantnije i interesantnije koliko je to top tema tu kod nas. U ovoj našoj (ajmo je nazvati tako) neovisnoj, samostalnoj i suverenoj državi Hrvatskoj. Opravdano se pitamo, gledajući to sa strane zašto? Kakav smo mi to činilac u svijetu da bi (bar prema reagiranju i politike i "struke" i medija) nas trebalo zabrinjavati ili radovati što je izabran Donald Trump , a ne Hillary Clinton. Nas ima cca 4 i kusur milijuna. SAD imaju ... više >

  • 2
  • 0
  • 0
  • 1

Analiza

Ekstremna razmišljanja i demagoški standardi kaskaju za Trumpom

23.01.2017. 10:27, Nakon inauguracije: Koliko je opravdan strah od Trumpa na čelu SAD-a?

Nevjerojatno je kako skoro svaka rečenica koju izgovori najnoviji u nizu od američkih predsjednika Donald Trump, djeluje na čitav spektar političkih i ekonomskih analitičara kao injekcija adrenalina. Za neke komentatore bi se moglo reći da su se navukli na Trumpov twit kao na heroin. Ne čude stoga trenuci pompoznih mainstream delirija u formuliranju naslovnica takozvane "nove ere" koja dolazi s Trumpom.

 Kao što to uvijek biva u trenucima evolutivnih političkih promjena, stvorili su se tabori pro e contra. U svojim ekstremnim oblicima iz pro Trump tabora lansiraju se nadahnuti glasovi i uvjerenja da je Trump ta konačna sila koja će se definitivno obračunati s internacionalistima i socijalistima iz globalističkog tabora. Za one contra, koji misle ekstremno drugačije, Trump je slika i prilika populističkih procesa koji su tridesetih godina doveli do Hitlera u Njemačkoj, to jest do razvoja prave svjetske kataklizme. Ali ekstremna razmišljanja i demagoški standardi, koji vrednuju recentna zbivanja kroz ideološku prizmu prošloga stoljeća, naprosto su passe.

 Dolaskom patriota Trumpa na vlast u Sjedinjenim Državama neće se zaustaviti pozitivni globalistički procesi. Svijet već je jedna otvorena globalizirana mreža i to nitko ne može poništiti. Ono što se očito mijenja je shvaćanje kako se do globalističkih dogovora ne može doći nametanjem jednoumlja, ni socijalističkog ni liberalnog, već jedino uzimanjem u obzir ukupne kompleksnosti multipolarne stvarnosti. Uostalom, ideali koji stoje u osnovama patriotizma nikada nisu bili izolacionistički. Patriotizam u svakom slučaju nije rigidni nacionalizam, patriotizam postoji u ama baš svakom narodu i razlika je jasna. Patrioti su uvijek ona tiha većina civiliziranog i tolerantnog naroda koja voli svoju domovinu i ne mrzi nikoga, dok u srcu rigidnog nacionaliste uvijek tinja mržnja prema nekome.

 Trumpov patriotizam svakako ima volju i viziju kako promijeniti Ameriku. U geostrateškom smislu Amerika više neće svijet silom gurati u globalističko jednoumlje, SAD pod Trumpom neće više biti globalni policajac niti a priori izuzetna nacija s pravima koji druge nacije nemaju. Svijet će stoga postati kudikamo kompleksnije mjesto nego što je to bio do sada. Jednostavno rečeno, gubitkom onoga koji umjesto vas razmišlja i odlučuje, odgovornost pada na vas. Problemi održivosti i sigurnosti država će se stoga početi sagledavati uz mnogo kompleksnije analize. U ekonomsko pogledu naglasak bi trebao biti na bilateralnim ugovorima, čija će bilanca na koncu godine biti predmetom racionalne rasprave, a ne desetljetke i ideološka putovanja u neizvjesno, kao što je to bilo do sada. Aspekti sigurnosti će se svakako vrednovati više kroz ekonomsku, a manje kroz ideološku prizmu.

Amerika u osnovi želi smanjiti deficit svoje trgovinske bilance, koji je, po riječima Trumpa, u 2016. bio veći od 800 milijardi dolara. Trump je ukazao na Kinu i Njemačku kao zemlje s najvećim suficitom trgovinske bilance i da se u tom smislu moraju promijeniti trgovinski parametri. Ali to Trumpovo htijenje je legitimno pravo priznato unutar Svjetske trgovinske organizacije. Svaka zemlja ima pravo koristiti svoje nacionalno tržište i valutu kako bi smanjila deficit u trgovinskoj bilanci i pritom ima pravo destimulirati kupnju onih proizvoda iz zemalja sa suficitom, to nije ništa novo.

Mnogi komentatori su to međutim doživjeli kao eksploziju neodrživog populizma, koji će dovesti do novih podjela u svijetu, do ekonomskih bojnih polja i novih hladnih ratova. Prije svega, ne može se definirati gospodarskim ratom pokušaj da se zemlja uravnoteži u trgovinskoj bilanci, jer, kao što smo rekli, to je posve legitimno pravo unutar Svjetske trgovinske organizacije. Zemlje s velikim suficitom u trgovinskoj bilanci, u ovoj današnjoj globalno-profitnoj liberalnoj paradigmi, doživljavaju se kao uspješni uzori, ali u stvarnosti, u nekom pravnom ogledu, one su na strani krivog, u najmanju ruku zbog toga što sa svojim velikim izvozom istovremeno drugima izvoze i nezaposlenost.

 U Europi je proširen dojam da bi valutni ili trgovinski rat u konačnici trebao naškoditi i SAD, ali to su paušalne ocjene. Sve da je to trgovinski sukob između ravnopravnih ekonomija, one sa suficitom i one s deficitom trgovinske bilance (a nije, jer su američke pozicije još uvijek bolje od kineskih ili njemačkih) dobitnik je uvijek zemlja s deficitom, jer ona protekcijom gospodarstva svakako jača svoju unutrašnju potražnu, stvara radna mjesta, odnosno smanjuje trgovinski deficit. Dok zemlje sa suficitom, ma kakve da uvodili protiv mjere, imaju obrnuti proces. Velike ekonomije će se stoga morati prilagoditi Trumpu i stvarati ponaosob s njime nove bilateralne ugovore. Svijet u svakom slučaju ulazi u novo mnogo kompleksnije razdoblje unutar koga bi se mogli stvarati i novi neobični geopolitički savezi koji ne robuju ideološkim standardima. 

 Europa se pritom nalazi na velikoj raskrsnici. Ideja Sjedinjene federalne Europe je odbačena, jer je uostalom tako nešto bilo nemoguće postići. "Sama ideja jedne sve više ujedinjene Europe je mrtva i pokopana" rekao je nizozemski premijer Mark Rutte na svjetskom ekonomskom forumu u Davosu. U sjeni ustoličenja jedne nove američke politike, rasprava u Davosu pokazala je se sav obim nesposobnosti europskih lidera da se suoče sa svojom vlastitom krizom. Neki ozbiljni komentatori stoga govore o začetku pravog ideološkog građanskog rata u Davosu. Nakon godina stagnacije i deflacije, lideri Europe pokazuju potpuno neslaganje i oko uzroka i oko rješenja krize. Situaciju je vjerojatno najbolje oslikao talijanski ministar financija Pier Carlo Padoan, koji je u Davosu rekao:

"Problem Europe je sama Europa, naši problemi se rađaju u Bruxellesu a počesto i u Frankfurtu. Moramo u potpunosti okrenuti naše politike, jer ove koje provodimo daju potpuno za pravo stavovima populista. Moramo uzeti u obzir populizam s velikom ozbiljnošću, jer oni koji daju svoje glasove toj opciji, u većini slučajeva su dobri ljudi, zabrinuti za budućnost svoje djece, za budućnost obrazovanja i uopće za sigurnost. (...) Trump i sljedbenici Brexita imaju viziju, Europa na žalost nema nikakve vizije".

Retoriku na koncu mjenja i guverner ECB Mario Draghi. Do neki dan on je zastupao dogmatski stav kako je ulazak u eurozonu nepovratan, sada se i ta priča mijenja. U jednom pismo, kojim odgovara na pitanje talijanskih europskih parlamentaraca, a kojeg je prvi obznanio Reuters , Draghi sada kaže da svaka zemlja može napustiti eurozonu, ali da prije izlaska treba podmiriti dugove s platnim sistemom eurozone Target 2. Što je npr. u slučaju Italije doseglo razinu duga od cirka 300 milijardi eura.

Europi u svakom slučaju slijedi još dublje suočavanje sa samom sobom, jer kako to reče Washington post ,Trump je u pravu kada tvrdi da je Europa u problemima. Ono u što možemo biti sigurni je da su socijalni problemi, na koje se često referira da bi se objasnila pobjeda Trumpa u Americi, mnogo veći u Europi nego što su u SAD, pa je sporost u artikuliranju pobune protiv europskog establishmenta zapravo gotovo iznenađujuća. Ako trenutni establishment ne uspije naći adekvatni odgovor na europske probleme, naslijedit će ih neki novi političari. Uostalom, koliko vidimo, euroskeptična europa, koju liberali optužuju za populizam i nacionalizam, kudikamo bi se lakše složila oko riješenja nagomilanih probema.

 Oni koji se užasavaju Trumpa i njegove političke vizije mogu u osnovi biti mirni. Ako Trump stvarno demaskira interesni establishment i "vrati vlast narodu", utoliko da neće više biti tajnih elitnih i korporacijskih dogovora bez znanja i na štetu naroda, tim bolje, jer bi se takva transparentnost, kao doseg demokracije, malo pomalo reflektirala i na ostali svijet. A ako Trump pokaže simptome iracionalnosti, odnosno ako njegov "populizam" uđe u sfere nekompetentnosti i ekstremizma, koja bi naštetila tom istom narodu, jasno je da će biti blokiran, institucije američke demokracije nisu od jučer.

5

Jung-fu

...

Interakcija

 
UČINIO -> 287 38 14 813
PRIMIO <- 513 82 29 1,211

Dostignuća

Vingd 767.00
Bodovi 141.1
Prijedlozi 1 0.00
Analize 85 764.00
Ankete 5

Ocjene (9)


Komentari (10)


Ne znam zašto se apriori uzima da su zakulisne elite isključivo ZA TTIP?Zašto iste zakulisne ne bi bile PROTIV?ili su zakulisne ako su ZA,a ako nisu onda nisu zakulisne?TTIP je praktički već mrtav,Trump bi želio bolji deal.EUjavnost se i ovako smatra RepopeR 0 0 0


ma daj repoper saberi se, ljudi su počeli biti protiv TTIP tek kad su neki žviždaći otkrili o čemu se tu uopće radi, pregovori si bili tajni, a EU povjerenica je izjavila da nju nije uopće briga što misle građani EU, jer ona njih ne predstavlja Jung-fu 0 0 0


la gubitničkom stranom.Ono što znam iz pregovaranja je da tu dogovor nije moguć jer nema zone/kanala dogovora(ne preklapaju se min/max zahtjevi 1i2 strane),već imamo gap između min/max zahtjeva strana.Nadalje,"otovoreno pregovaranje"što je to.. RepopeR 0 0 0


Wikileaks je bio najavio crowdfunding lovu za TTIP zviždače?To je što znamo.TTIP je koliko mi je poznato uključivao i bolju politiku prema zviždačima. Sex. Je ne znam ni za jednog TTIP zviždača koji je pobro nagradu. RepopeR 0 0 0


Analiza je super ! Ne znam što je to TTIP. Poučite me. EU je u krizi. Ne zna što hoće. Rješenje je i EU kao federaciji novoga tipa. To je pak posebna tema. EU treba viziju odnosno vizionara koji će povesti Europu u ovo XXI. stoljeće. Tek je početak Boljunac 0 0 0

Analiza

Svijet će preživjeti Trumpa, hoće li Trump preživjeti mandat?

23.01.2017. 09:54, Nakon inauguracije: Koliko je opravdan strah od Trumpa na čelu SAD-a?

Predugo je mala skupina u glavnom gradu žnjela nagrade vladanja, dok su ljudi snosili trošak. Washington je cvao, ali ljudi nisu dijelili njegovo bogatstvo. Političari su prosperirali, ali su radna mjesta odlazila i tvornice su se zatvarale. Vlast je štitila sebe, ali ne i državljane naše države. Njihove pobjede nisu bile vaše pobjede. Njihovi uspjesi nisu bile vaši uspjesi. I dok su oni slavili u našem glavnom gradu, malo toga su mogle slaviti obitelji koje su patile diljem naše zemlje.

Ovako je Donald Trump započeo svoj inauguracijski govor. Kad bismo izbacili imenicu Washington i zamijenili je imenicom Zagreb, bio bi to najiščekivaniji govor nekog hrvatskog preuzimatelja vlasti. Mi ćemo se vjerojatno načekati do takvog trenutka jer živimo u zemlji u kojoj vlada politička korektnost. Što podrazumijeva umrtvljenu kreativnost nacije, zatočenu u okvire odozgo nametnutih obrazaca mišljenja o ekonomiji, o gospodarstvu, o odnosima u društvu.

Dok je Trump polagao prisegu pred brojnim ljudstvom ispred Bijele kuće i pred stotinama milijuna ljudi diljem svijeta ispred televizora, u nekim američkim gradovima su divljali prosvjednici. Dan poslije u još većem broju. Divljali istom rušilačkom energijom kakvom su ih dojili manje-više svi američki i svjetski mediji, intelektualna javnost, posebice nakon Trumpovog dobijanja predsjedničkih izbora. Dojili ih oni koji su prosperirali zajedno s političarima, u čijim rukama su sve poluge društva i svi linkovi koji vode ka fotošopiranoj slici stvarnosti za mase, a za njih same prema i te kako realnom svijetu. Sve što su demokratski prvaci, u SAD-u i u svijetu mogli učiniti nakon 'praznika demokracije' bilo je optuživanje one polovice birača koji su prestali vjerovati u medijsku stvarnost i počeli shvaćati da je stvarno ono što se događa njima i oko njih. Preko noći je glavni svjetski problem postao populizam! PR stručnjaci, medijske mašinerije i čak novac u ogromnim količinama (i iz vehabijske Arabije koja zabranjuje ženama, između ostaloga i vožnju automobila) više nisu bili dostatni za dobijanje još jedne bitke protiv naroda, prikazane kao bitka za narod. Slično kako se to već dogodilo pri britanskom referendumu o izlasku iz EU (kojeg naš Plenković, u Saboru etablirani ratnik protiv populizma naziva Cameronovom greškom implicirajući tako da je svaka istinska volja naroda pogrešna,a ispravna ona koju nam serviraju elite) i talijanskom referendumu o ustavnim promjenama.

Te europske prethodnice Trumpovom izboru mogle su pokazati umišljenim političkim elitama i izvedenicama tih elita (bile one iznad ili ispod politike) kako se svijet mijenja i kako taj svijet ne slijedi zamišljeni scenarij stvaranja Novog svjetskog poretka, temeljenom na presliku Orwelove 1984. U ostvarivanju željenih rezultata u demokratskim izbornim obračunima izostali su i učinci sustavne i višegodišnje demonizacije Putina i Rusije na cijelom Zapadu.

Trump u svom govoru kaže kako je u pokretu koji je njega iznjedrio ključno uvjerenje da država postoji zato da bi služila svojim državljanima. Ta jednostavna težnja puka – elitama je dokaz populizma jer u njihovim umovima istina glasi drugačije: države održavamo zato da služe nama i našem bogaćenju ili našem parazitiranju na tkivu naroda, a kad poželimo zaobići ćemo sva ograničenja koja proizlaze iz državnih suvereniteta i sklopiti pravne sporazume, TTIP,TPP.

Vapijućim glasovima poraženih elita pridružio se razočaravajući glas i samog božjeg glasnogovornika na Zemlji – Papa Franjo nas je pozvao da se „sjetimo Njemačke 1933, kad su ljudi potonuli u krizu,došao karizmatični vođa i znamo što se dogodilo“. Prešutio je pri svom nazivanju Trumpa Hitlerom podsjetiti nas kako su Hitlera financirali isti oni koji su do jučer financirali kampanju Hillary Clinton. Pa je nekako izvrnuo dokazanu ispravnost logike o praćenju tragova novca želimo li saznati istinu o bilo čemu.

Dakle, po svim predviđanjima poraženih elita u ovoj reality dimenziji, slijedi nam mračno doba, vraćanje kotača povijesti unatrag, doba nepredvidljivosti i nemirna vremena (a ova dosad su bila mirna??). Zar da im vjerujemo tek tako? Zar da pomislimo kako je populizam postao veći neprijatelj od terorizma? I da nas svojom propalom inačicom populizma natjeraju na prosvjede protiv populizma koji nije pod njihovom kontrolom?
Kroz mnoga smo desetljeća obogaćivali stranu industriju na račun američke; plaćali vojske drugih država, dozvoljavajući tužno urušavanje naše. Branili smo granice drugih država odbijajući braniti vlastite – kaže Trump. Pronalaze li zabrinuti Zapadni vlastodršci čiji je Papa glasnogovornik tu zametke Hitlerovog ekspanzionizma?

Kakav nemir, strah, podozrenje u predstavi elite o ispravnom svijetu izaziva Trumpovo: Tražit ćemo prijateljstvo i dobru volju s državama svijeta, ali ćemo to činiti s razumijevanjem da je pravo svih država staviti na prvo mjesto vlastite interese. Ne želimo nikome nametati svoj način života, neka on sjaji kao primjer. Sjat ćemo za sve da slijede.

Možda zato što završava doba donosa demokracije tenkovima i zračnim napadima? A koje je toliko financijskih koristi donijelo elitnim lešinarima i njihovim apologetima u javnosti, od one akademske do medijske?

Doista, ne možemo znati što svijet može očekivati od SAD-a na čelu s Trumpom, na vlast ga nisu iznijele parole tipa Nada, Promjena koje su to učinile s Obamom. No, svjedoci smo posljednjih osam godina Obaminog i američkog puta, iračkih, afganistanskih, libijskih i srijskih sloboda u američkoj režiji, NATO-ovog širenja i grickanja država koje graniče s Rusijom. Zašto onda svi analitičari (koji se nalaze među plaćenicima intelektualnog, akademskog doživljaja svijeta) bruje o nemirima, opasnostima od SAD-a s Trumpom na čelu? S Obamom su cvjetale ruže, a mir se tabao tenkovskim gusjenicama?

Trump je navodno već spremio preko 200 predsjedničkih uredbi koje će promijeniti način vladanja SAD-om kakvog su mu u naslijeđe donijeli dosadašnji predsjednici, uključujući i 'obamacare' kojeg su farmaceuti i osiguravajuće kuće podržavale. Ne zbog empatije i brige za zdravlje potplaćenih amerikanaca, već izdašnih subvencija iz poreza.
Moramo zaštititi naše granice od pustošenja drugih država koje proizvode naše proizvode, kradu naše tvrtke i uništavaju naša radna mjesta, kaže Trump. Jasno je da to izaziva zabrinutost njemačkih, japanskih proizvođača automobila koji su pohrlili otvarati tvornice u Meksiku kako bi ih proizvodili jeftinije,a prodavali amerikancima skuplje. I zabrinutost apologeta, totemskih poklonika njene svetosti – profita! Godine usmjeravanja ekonomske logike (i monetarne logistike) ka isključivo profitu, preobrazili su lice Zemlje. Nikomu se ništa ne isplati proizvoditi u vlastitoj zemlji dok god postoje države s mnogobrojnim ljudstvom na rubu gladi,a s pribavljivim resursima. Takva politika i jest razvila Kinu i napravila od nje najmoćniju državu svijeta.

Krene li Trump doista tražiti prijateljstvo s državama svijeta, priznavajući  legitimnost njihovih vlastitih interesa, zasigurno će preko noći prestati demonizacija Putina i Rusije; koja je donijela toliko štete članicama EU (pa i nama u Hrvatskoj), a Rusiju pogurala u partnerstvo s Kinom.

S Trumpom je došlo novo doba kojeg ne mogu odgoditi ni demonstranti sa satnicom većom od 50 dolara, koliko ih plaća Soros. Hoće li to doba donijeti i novi multipolarni svijet, s polovima koji sjaje čestitošću ili će se formirati blokovi koji se ne usude napasti jedan drugog zbog straha od uzajamnog uništenja – to neće ovisiti samo o Trumpu. Naprotiv, ovisit će i o financijerima protutrumpovskih demonstracija, ovisit će o brzini shvaćanja antipopulističke avangarde kako svijet ne mora biti mjesto koje je dobro samo za njih.

Vidjeli smo da je naša vlast izrazito antitrumpovska, da su na kartu Hillary Clinton igrali i predsjednica, i premijer. Kolinda je na vrijeme shvatila da zbog naroda kojeg predstavlja, mora čim prije uspostaviti kontakte s novom administracijom. Plenković je još u tlapnjama Brussela o katastrofičnom populizmu, na strani zagovornika sankcija Rusiji.
Uz ovakvo raspoloženje trenutno uzdrmanih globalista u SAD-u, razočarenja u kriznom stožeru EU, papinskih prozivanja o Trumpovom nekršćanstvu (a Hillary je valjda bila uzorita kršćanka), bit će pravo čudo dočeka li Trump Božić živ. Ne bi bio prvi predsjednik kojeg su smakli Amerikanci. Od kojih ga mnogi danas mrze više nego li nekoć Sadama.

Shvatimo li da se svijet mijenja i da smo doista država, da nismo izgorjeli u EU kao topionici naroda i da imamo pravo na svoje legitimne interese, možda u nekom trenutku čujemo i od naše vlasti ono što smo čuli od Trumpa: Vratit ćemo naša radna mjesta. Vratit ćemo naše granice. Vratit ćemo naše bogatstvo i vratit ćemo naše snove!
Bit ćemo svjedoci. Jer pamtimo svoje tisućljetne snove.

5

VeNLO

http://pokretpatriot.com/

Interakcija

 
UČINIO -> 980 37 100 1,639
PRIMIO <- 1,567 315 112 2,997

Dostignuća

Vingd 2,070.00
Bodovi 283.8
Analize 256 2,064.00
Ankete 1

Ocjene (17)


Komentari (18)


i agresije na Siriju,gdje su njegove izjave ,kad se usporede sa vapajima glavnog sirijskog biskupa,bile u očiglednom raskoraku.Zapravo nije učinio ništa za sirijske kršćane,ali je pozivao na politiku otvorenih vrata prema migrantima poput Merkel plotto 1 2 0


Čitajući ovu analizu pomislio bi čitatelj da se radi o bogomdanom Mesiji, koji će izvući Amere iz ropstva. A ne da se radi o utajivaču poreza, izrabljivaču i manipulatoru, jebaču svega što se nije uspjelo na vrijeme skloniti na drvo...Ovakav hvalosp viewer 1 0 0


@view, koji komentar iznad je tekst nazvan pamfletom, sad je hvalospjev, morat ću nastaviti barem s citatom Hvalospjeva ljubavi (budući da je seks već spomenut).No, možda tekst i nije hvalospjev,hm? VeNLO 0 0 0


VeNLO, šta reći na argumentaciju Trumpa nego čisti populizam, kad mu Njemačka privreda izbija sve argumente iz ruku. Umjesto da Trump svojim sugrađanima kaže, da se moraju mijenjati, odnosno dodatno kvalificirati, trošiti manje energije po kućanstvu viewer 0 0 0


i proizvodnij jedinici, on se bori za mrvice stupindnih poslova u tekstilnoj industriji, kao i za monotone montažne proizvode. Zato USA nikad neće postati izvozno orijentirana zemlja i tonuće sve dublje u incest, samozadovoljavanje, ovom politikom viewer 0 0 0

Analiza

Svijet će preživjeti Trumpa, hoće li Trump preživjeti mandat?

23.01.2017. 09:54, Nakon inauguracije: Koliko je opravdan strah od Trumpa na čelu SAD-a?

Predugo je mala skupina u glavnom gradu žnjela nagrade vladanja, dok su ljudi snosili trošak. Washington je cvao, ali ljudi nisu dijelili njegovo bogatstvo. Političari su prosperirali, ali su radna mjesta odlazila i tvornice su se zatvarale. Vlast je štitila sebe, ali ne i državljane naše države. Njihove pobjede nisu bile vaše pobjede. Njihovi uspjesi nisu bile vaši uspjesi. I dok su oni slavili u našem glavnom gradu, malo toga su mogle slaviti obitelji koje su patile diljem naše zemlje. Ovako je Donald Trump započeo svoj inauguracijski govor. Kad bismo izbacili imenicu Washington i zamijenili je imenicom Zagreb, bio bi ... više >

5

VeNLO

http://pokretpatriot.com/
  • 10
  • 3
  • 4
  • 18

Analiza

Da je Donald Trump stand-up komičar, bio bi najgori stand-up komičar ikad. Trump jednostavno nije smiješan čak ni kad to želi biti. Da je Plenković stand-up komičar, bio bi najdosadniji komičar takve vrste ikad. Plenković jednostavno nije zanimljiv, bez obzira koliko umišljao da jeste. Trump je na inauguracijskom govoru rekao da 20. siječnja 2017. predstavlja dan kad se vlast vraća narodu i da su ljudi ponovo postali vladari, jer država postoji da služi građanima. Što je vjerojatno najgori američki politički vic u povijesti, te je mnoge zlonamjerne podsjetio na klasičan retorički obrazac diktatorskih režima. Premijer Plenković pak, na pitanje hoće li Hrvatska slijediti Ameriku u nametnutim sankcijama Dodiku, odgovorio je Europa još o tome nije raspravljala, i da ćemo još vidjeti. Što je izjava koja, iako polako prelazi u standardnu klasiku hrvatskih političkih poentiranja, također prijelazi u tešku dosadu, koja mnoge (zlonamjerne) podsjeća na hvalospjeve i zaklinjanja partijama proteklih vremenima. Ali ne govori to Plenković samo zato što je "briselski projekt", već zato što je dušom, srcem i džepom „pravi Europljanin“, a tek onda i premijer u zemlji koja čezne za državnikom, a redovno dobiva tek duhom stare hadezenjare i komunjare, kojima je Meka, zaklinjanja s popisom zahtijevanja koju neupućeni brkaju s molitvom, uvijek u pravcu iz koje izvire novac i moć.

Poruku koju posljednjih dana šalje Trump, kako Amerika zadnjih desetljeća širi industriju i pomaže vojske drugih zemalja, kako brani tuđe granice a odbija braniti svoje, kako milijune dijeli drugima, dok njihova infrastruktura propada, kako se tvornice jedna za drugom zatvaraju i ne misli se na radnike, i kako se zbog toga srednji sloj raseljava diljem svijeta, možda malo drugačijim riječima i malo drugačijim smislom, mogao bi izreći i Plenković, bez obzira na to što s Trumpom nema ama baš ništa zajedničko.

I Hrvatska desetljećima širi svoju industriju, njenu zaradu i njena radna mjesta diljem svijeta. Pa (kao što lijepo reče Milan Ivkošić) jednim pritiskom (ili naputkom) iz Bruxellesa ode jedna hrvatska banka, drugim pritiskom druga banka, trećim, četvrtim i petim INA, Pliva i Hrvatske telekomunikacije. Dok je danas briselskim projektom na redu HEP, jer cijela priča nema nikakve veze s gubitašem INA-om. Uostalom, ako želimo kupiti INA-u samo zato što je Hrvatskoj od strateškog značaja, što s ostalim odavno prodanim firmama koje su državi također od strateškog značaja? Firme koje nisu gubitaši, i zbog kojih, danas-sutra, nećemo morati prodati još 25% HEP-a radi sanacije.

I Hrvatska brani tuđe (schengenske) granice od izbjeglica, dok je na svojim dopustila žilet žicu čak i na vlastitom teritoriju. I Hrvatska s drugim dijeli vlastite milijune i milijarde, dok nam infrastruktura propada. I u Hrvatskoj se tvornice gase jedna za drugom, i nitko ne misli na radnike. I naravno, i u Hrvatskoj se, doslovno, svaki sloj društva raseljava diljem svijeta. Hrvatska je danas doslovno opljačkana jer su od sredine 90-ih do danas pretvorbom i privatizacijom, te preko stranih banaka, izvučene milijarde dolara i eura. A sve zahvaljujući političarima koji, gospodarstveno i politički, nemaju ama baš nikakve sličnosti s Donaldom Trumpom. Iz Hrvatske je, prema navodnim „američkim pouzdanim procjenama“ pomoću kriminalne pretvorbe, privatizacije i tajkunizacije opljačkano 23,2 mlrd $. Prema istraživanjima novinara Domagoja Margetića, samo Hypo Grupe je posljednjih desetljeća „izvukla“ 47,7 mlrd €. Prema "Panama Papers" iz Hrvatske se godišnje „izvuče“ 3,5 mlrd $. A sve te podatke možete naći tek na prvoj stranici Google-a, ako utipkate pojmove „Hrvatska, izvučene, mlrd“.

Radi gospodarskog oporavka nacije, Trump traži povratak proizvodnje u Ameriku i zapošljavanje američkog radnika. Kao njegova potpuna suprotnost, Plenković traži povratak gubitaša u Hrvatsku, novcem zarađenim zahvaljujući nekoliko dobrih hidrometeoroloških godina u HEP-u. Mnogi analitičari kritiziraju Trumpa kako će povratak proizvodnje u Ameriku povećati cijenu rada, te smanjiti dobit velikih kompanija, pa onda i njihove investicije. Drugi kritikama prema Trumpu uskaču sami sebi u usta, tvrdeći da niskim davanjima za školstvo proteklih godina Amerika više nema stručnog kadra za povratak proizvodnje, stoga, gdje su bile te investicije u proteklim bogatim godinama? Kako god bilo i kako god na kraju za Ameriku ispalo, Trump zna nešto što Plenković ne zna, i što nikad neće shvatiti, a to je da probleme ne možeš riješiti idejama i stavom koji su ih stvorili. Trump je zato krenuo novim putem, dok se Plenković, poput pijanac plota, drži starog.

Trebamo li se bojati što su Trumpovi prsti na okidaču nuklearnog oružja? Pa zar nije upravo Trump upozorio na opasnost da nas Hillary Clinton preko Sirije odvede u treći svjetski rat? Nije li Obama svojim posljednjim dahom u Bijeloj kući poslao američke vojnike širom Europe i provocirao Ruse na njihovim granicama? Trump je najavio jačanje američke vojske, što je svakako još jedan njegov loš vic, i zbog čega nikad neće biti uspješan stand-up komičar. Unatoč tim najavama, Trump je prvo napao najskuplji vojni projekt u povijesti SAD-a, avion pete generacije f-35, i traži jeftiniju varijantu u avionu četvrte generacije f-18 Super Hornet. Kao dobar gospodarstvenik, Trump vidi da su ti avioni jednostavno preskupi, a troškovi će samo nastaviti rasti s obzirom na mnogobrojne softverske nepouzdanosti i loša borbena svojstva. Mnogim protivljenjima iz vrha Pentagona, Trump će se suprotstaviti politički, pa je već izabrao Jamesa Mattisa (koji također javno podržava projekt f-35) za ministra obrane, pa će biti zanimljivo vidjeti kako će sve ispasti. Trump će možda jačati američku vojsku, ali će to učiniti na neki drugi način, kao na primjer povećanjem broja vojnika, za čime također čezne vojni vrh, i tako zamazati oči Pentagonu s pišljivih 30 milijuna $ koliko će takav projekt godišnje koštati, a ne novcem za najskuplji vojni projekt ikad. Jer kao dobar gospodarstvenik, shvaća da nema smisla ulagati u vojsku koju planira povući iz svijeta, i s kojom nema namjere voditi ratove stare administracije.

Trump navodno voli svoj narod, pa mu tepa da je od sada on pravi vladar Amerike. Iskrena ljubav ili još jedan loš vic lošeg komičara, tek je za vidjeti. Plenković pak smatra da mu je narod idiot, pa mu prigodno cure povjerljive diplomatske bilješke koje bi nas i dalje bez dokaza, trebale uvjeriti da je Kolindin put bio opravdan, i zaslijepiti činjenicom da je bila čak i u Pentagonu, bez odgovora na pitanje što ona tamo ima raditi? Imamo li Hrvatska veleposlanika u SAD-u, možda ministra vanjskih poslova ili obrane?

Bez obzira na to što će donijeti svijetu, hrvatskog čovjeka ne treba brinuti Trump, tek možda činjenica da njegov vic, kako njegovi ljudi imaju najveći IQ u odnosu na sve dosadašnje administracije, Plenković ne može ni u šali izgovoriti. Dok pobjeda Trumpa najavljuje pobjedu populizma u zapadnom svijetu, Plenković u obračunu s Branimirom Bunjcem, najavljuje uništenje tog populizma. Ako ipak populizam prevlada u Europi, za očekivati je da njegovi najveći zagovornici u Hrvatskoj, bude opet neka nova garnitura HDZ-a i SDP-a, uz svesrdnu podršku našeg biračkog tijela.

 Pametnog čovjeka ne brine koliko globalnom zatopljenju pridonosi činjenica što mu kuća gori, hrvatskog čovjeka stoga treba jedino brinuti što Plenkovićeva „administracija“ nema ni gram odgovornosti prema svom narodu. U Trumpovoj eri Hrvatska bi se pod hitno morala riješiti europskih dadilja koji vladaju zemljom, a Europa mora shvatiti da su američka tutorstva stvar prošlosti za najmanje četiri sljedeće godine, u kojima EU očekuje niz teških izazova, kao nasljeđe stare američke administracije, njenih arapskih proljeća i obojenih revolucija.

6

5none5

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 555 61 37 1,277
PRIMIO <- 919 164 56 1,787

Dostignuća

Vingd 1,021.00
Bodovi 293.4
Prijedlozi 6 37.00
Analize 176 983.00

Od istog autora

Ocjene (10)


Komentari (5)


Dobar tekst, None-:). Da se Hrvatska zeljela rijesiti europskog tutorstva, ne bi premijer bio briselski covjek , nego netko kao Orban. Netko tko srcem i dusom stiti interese svoje zemlje, a ne prodaje i ono zdravo sto ima Anyst 1 0 0


Svaka čast none, ma šta mislio o Trumpu, njegove 4 g. će pomoći EU-u da odraste ili ostane vječiti pubertetlija. S toga aspekta gledano možda nije ni loše da je ovaj "ludi" tip došao na vlast u USA. Mediji ga definitivno ne vole a narod? vidjeti će viewer 1 0 0


Možda hrvatskog čovjeka i ne treba brinuti Trump, već svi oni koji su protiv njega? Jer ako su novopečeni antipopulisti u pravu, crno nam se piše, i isto nam se piše ako nisu u pravu, zar ne? VeNLO 0 1 0


Ne mislim da je Bunjac uvrijedio Plenkija nazivajući ga briselskim projektom. Dapače, to je stvarnost naše politike, koja zbog svoje ovisnosti o milostinji drugih niti ne može voditi samostalnu politiku. Samo da nam dođe 50% manje Nijemaca na odmor viewer 0 1 0


već smo u prekomjernom deficitu. Iluzorno je očekivati da bi netko drugi imao više "balls" za vođenje drugčije politike. Mi si moramo jednostavno priznati da smo "junky", koji bez dopa ne može a za kupiti ga nema sredstava, zadužuje se i zalaže imo viewer 0 0 0

Analiza

Da je Donald Trump stand-up komičar, bio bi najgori stand-up komičar ikad. Trump jednostavno nije smiješan čak ni kad to želi biti. Da je Plenković stand-up komičar, bio bi najdosadniji komičar takve vrste ikad. Plenković jednostavno nije zanimljiv, bez obzira koliko umišljao da jeste. Trump je na inauguracijskom govoru rekao da 20. siječnja 2017. predstavlja dan kad se vlast vraća narodu i da su ljudi ponovo postali vladari, jer država postoji da služi građanima. Što je vjerojatno najgori američki politički vic u povijesti, te je mnoge zlonamjerne podsjetio na klasičan retorički obrazac diktatorskih režima. Premijer Plenković pak, na pitanje hoće ... više >

6

5none5

  • 9
  • 1
  • 0
  • 5