Analiza

Analizu suradnje između Vlade Republike Hrvatske koju predstavlja g. Milanović i Predsjednice Republike Hrvatske g. Grabar Kitarović treba sagledati iz šire perspektive da bi se odgovorilo da li je moguća međusobna suradnja. Krenimo od slike aktualne Vlade i njenog predsjednika.

Zoran Milanović kao predsjednik Vlade vodi Hrvatsku koja je u gospodarskoj, a uzročno-posljedično i socijalnoj i moralnoj krizi, već šest godina. Krivac za to nije samo Milanović. Čak nije ni najveći krivac. Znači da mi nije cilj amnestirati HDZ od odgovornosti za stanje u državi. Ali već više od tri godine Milanović vodi izvršnu vlast i brine o gospodarskom razvitku zemlje. Ne samo da se u periodu vladanja njegove Vlade ne stvaraju uvjeti za gospodarski oporavak, već sve relevantne prognoze govore kako će se recesija nastaviti s tim da je većina pokazatelja gora nego na početku krize. Provođenje reformi ostalo je mrtvo slovo na papiru i pitanje je samo da li je u pitanju neznanje, nesposobnost ili nešto treće kod ljudi koji vode Vladu RH.

Proklamirani cilj Vlade bio je značajan pad nezaposlenosti i rast gospodarstva 2015. godine od 5%. Rast je trebao biti zasnovan na stvaranju novih vrijednosti, manjoj i učinkovitijoj državnoj potrošnji i mijenjanju sustava društvenih vrijednosti. U cilju sređivanja stanja u gospodarstvu i financijske discipline uveden je Zakon o fiskalizaciji, a nekoliko mjeseci kasnije na snagu je stupio Zakon o predstečajnim nagodbama, kojemu je cilj ponovno uspostavljanje likvidnosti i solventnosti u onim prezaduženim kompanijama koje imaju mogućnost opstanka na tržištu. Premda je taj zakon ubrzao proces stečajeva, iza njega se vuku repovi zbog sumnji u povlađivanje pojedinim poduzetnicima. Međutim rast zasnovan na optimizmu nije ostvaren, BDP kontinuirano pada, kreditni rejting se smanjuje u neinvesticijski ili tzv. 'junk' razred te se mogu samo zalijepiti makroekonomski pokazatelji na koje je ukazala predsjednica: 

- Pad hrvatskog BDP-a na 327,2 milijarde kuna,
- Javni dug RH u odnosu na hrvatski BDP premašio 80 posto,
- Inozemni dug RH veći od 47 milijardi eura,
- Stopa registrirane nezaposlenosti premašila je 20 posto,
- Broj zaposlenih prvi put u povijesti bi trebao pasti ispod 1,3 milijuna,
- Deficit državnog proračuna u odnosu na BDP približio se pet posto,
- Pokrivenost uvoza izvozom dosegnula je gotovo 60 posto (deficit robne razmjene gotovo u cijelosti anulira godišnji devizni dotok od turizma),
- Pad broja stanovnika RH u prošloj godini (natalitet-mortalitet) od -10,447

S obzirom da je gospodarski uzlet nažalost ostao nedosanjani san, a bolne reforme ostavljene idućoj Vladi, aktualna Vlada i njeni ministri sjetili su se obećanja da će mijenjati sustav društvenih vrijednosti. Postavljane su ljestvice europskih standarda visoko, pa se nesmetano provlačilo ispod. Događale su se afere za eferom, gaf za gafom (Holy, Čačić, Šegon, Linić, Lex Perković, ćirilica u Vukovaru, Merzel, Sabo, braniteljski prosvjedi, Josipović ...) s tim da nisu problem greške koji su napravili ljudi već način na koji su se problemi i afere rješavali. Svaka gospodarska afera, svaki društveni prijepor, svako otkriće korupcije, svako ideološko neslaganje umjesto da se riješi, da se pokrene javna rasprava, da institucije odrade svoj posao postajala je trakavica kojoj je cilj izgleda bio raspirivati ideološke podjele i doći do pitanja "ili mi ili oni". Sve je to obilno začinjeno Zoranom Milanovićem. Premijerom kojeg bivši ministar financija Linić opisuje između ostalog i kao čovjeka čudnog karaktera.

S druge strane imamo novu predsjednicu Hrvatske Kolindu Grabar Kitarović. Prekratak je vremenski period otkada je preuzela naizgled komotnu poziciju elegantiae arbiter, na koju se često svodila figura predsjednika u prošlim mandatima, da bi joj se našao nekakav ozbiljan propust. Dapače, s obzirom da je izbore za predsjednika dobila i ukazujući na nedovoljan angažman bivšeg predsjednika g. Ive Josipovića oko brige za kvalitetno djelovanje izvršne vlasti, novoizabrana predsjednica uhvatila se u koštac s nepodnošljivom lakoćom vladanja aktualne vlade.

Naletjela je međutim na sustav koji zna od svega napraviti sapunicu u kojoj se ne zna tko je pije,a tko plaća. I onda je počelo dopisivanje u teatru apsurda. "Dobronamjerno" ukazivanje na deficit ovlasti da bi se uopće smjelo reći popu pop, a bobu bob.

Za dobro sviju nas nadam se da pametniji neće popustiti već da će kvalitenije iskomunicirati svoje zahtjeve prema drugoj strani. A to je situacija u kojoj premijer, s obzirom na kliničku sliku našeg gospodarstva, nema baš previše manevarskog prostora osim političkih spinova.

2

deanmartin

everybody loves somebody sometimes

Interakcija

 
UČINIO -> 17 5 1 10
PRIMIO <- 18 - - 11

Dostignuća

Vingd 12.00
Bodovi 46.6
Analize 3 12.00
Ankete 13

Ocjene (7)


Respektira (7): Boljunac, Laci, siouxica, draxy, Django, Cogito, visitor


Komentari (4)


opširno si i super opisao i ocijenio rad i učinke vlade, iako mi se čini vrlo pristrano, no gotovo ništa nisi rekao o tome je li moguća i kakva će biti suradnja između ZM i KGK..a baš to sam očekivao u okviru ove teme visitor 0 0 0


da, šteta što se nisi ipak fokusirao na temu, ali sviđa mi se kako pišeš i veselim se novim tekstovima:) siouxica 0 0 0


Dobar tekst, uz napomenu da KGK ne vrijedi ni to ako je možda "pametnija strana", jer s druge strane nema pameti, pa nikakovo direktno komniciranje neće imati nikakovog efekta, treba ga javno kritizirati sve dok ne "ode" s vlasti. Laci 0 0 0


Vrlo dobra analiza. Na upitno pametniji popušta, izjašnjavam se da popušta slabiji. KGK nije slabija. Ne će popustiti. Ništa više ne će biti kako je bilo. Ono što Hrvatsoj nedostaje je zdrava rasprava kao temelj zdrave politike i zdravog društva. Boljunac 0 0 0

Analiza

Analizu suradnje između Vlade Republike Hrvatske koju predstavlja g. Milanović i Predsjednice Republike Hrvatske g. Grabar Kitarović treba sagledati iz šire perspektive da bi se odgovorilo da li je moguća međusobna suradnja. Krenimo od slike aktualne Vlade i njenog predsjednika. Zoran Milanović kao predsjednik Vlade vodi Hrvatsku koja je u gospodarskoj, a uzročno-posljedično i socijalnoj i moralnoj krizi, već šest godina. Krivac za to nije samo Milanović. Čak nije ni najveći krivac. Znači da mi nije cilj amnestirati HDZ od odgovornosti za stanje u državi. Ali već više od tri godine Milanović vodi izvršnu vlast i brine o gospodarskom razvitku ... više >

2

deanmartin

everybody loves somebody sometimes
  • 7
  • 0
  • 0
  • 4

Analiza

U Hrvatskoj nije bitno što netko govori/čini nego tko. Dvostruki standardi su i više nego logična posljedica podijeljenosti zemlje. Zamislimo da je situacija obratna. Da je od 2011. premijer Tomislav Karamarko, a da je Ivo Josipović netom prvi put izabran na dužnost predsjednika države, a da su ostale okolnosti identične i u sklopu toga sljedeću vijest:

Predsjednik Ivo Josipović poručio premijeru Karamarku: Ostavka Vlade je rješenje. Ne smiruju se strasti na liniji Pantovčak-Banski dvori. Nakon što je premijer Karamarko na traženje predsjednika Josipovića da zakaže sjednicu vlade kojoj bi prisustvovao i predsjednik Republike uputio poziv da ovaj sastavi konkretan prijedlog izlaska iz krize, Ivo Josipović je odgovorio kako bi najkonkretniji prijedlog bio taj da premijer Karamarko ponudi ostavku. 

Lako ju je zamisliti, nije li? Čak i s odlučnim Josipovićem. Hajdemo zamisliti i reakcije.

Povodom poziva koji je predsjednik Josipović uputio premijeru u kojemu traži ostavku vlade, predsjednik SDP-a i šef oporbe Zoran Milanović dao je sljedeću izjavu: "To mi govorimo već 3 godine. Građani ove zemlje nemaju više vremena čekati zločinačku organizaciju da popusti pipke s Hrvatske. Ili mi -ili oni." Na novinarsko pitanje drži li da je predsjednik Josipović ovim pozivom prekoračio svoje ovlasti, Milanović kratko odgovara: "Naravno da ne. Predsjednik je - kao i uvijek - glas građana, a ne SDP-a. SDP se ne bavi zakulisnim igrama. Mi nismo Bizant. Bizant je tamo."

Oglasila se i predsjednica druge najjače oporbene stranke ORaH, Mirela Holy. Naglasivši da i ona podržava prijevremene izbore jer Karamarkova vlada očigledno nema rješenja za krizu u kojoj se nalazi hrvatsko gospodarstvo, dotakla se i pitanja je li Ivo Josipović izišao iz okvira svojih ovlasti: "Dakako da ne. Predsjednik ima dužnost upozoriti na poteškoće u društvu i tu ne vidimo ništa sporno. Problem bi bio da je šutio. U ovoj zemlji je previše šutnje o bitnim stvarima." Ivan Sinčić je, pak, bio duhovit: "Tu deložaciju ne bismo spriječili."

Iz vladajuće stranke su, razumljivo, stilgi jako oštri tonovi. Dujomir Marasović je posebno bio narogušen: "Neki se ne mire s time da je ovo samostalna i suverena, a ne boljševička Hrvatska. Ivi Josipoviću poručujem da mu je nosanje troroge kape očito pomutilo pamet. Hrvatska nije pred petokrakom poklekla 91., neće ni sada." Ministar Jandroković bio je nešto blaže retorike, ali jednako odrešit: "Predsjednik je prešao svoje ustavne ovlasti. Mi u HDZ-u smo uvijek bili otvoreni za dijalog, ali druga je strana ona koja to ne želi. Žalosti nas što je institucija predsjednika upotrijebljena u dnevnopolitičke svrhe." 

Međutim, ovakve reakcije političara i nisu nešto što bi nas trebalo iznenaditi ili što je pretjerano teško pogoditi. Kako bi reagirali -"olozi"? Ili, preciznije, kako bi reagirali oni politički analitičari i komunikolozi koji sada izražavaju neslaganje s postupkom obnašateljice dužnosti predsjednika RH? Neću uzeti niti konkretno ime, nego samo iznijeti jednu izmišljenu izjavu:

Treba imati na pameti nekoliko stvari. Kao prvo, predsjednik Josipović nije prekoračio ovlasti (ovdje slijedi citiranje članaka Ustava koje sada navode branitelji predsjedničinog poteza, a "zaboravljaju" oponenti). Kao drugo, nije riječ o pozivu na ostavku, nego samo o duhovitoj doskočici na Karamarkovo izazivanje i durenje. Predsjednik Josipović je ovim lakonskim odgovorom pokazao ljudskost, bliskost običnim građanima i razotkrio šupljinu Karamarkove isprazne retorike. Kao treće, predsjednik je izabran na neposrednim izborima, većinom svih glasača (pa čak i usprkos dijaspori koja tu ne plaća porez) i to u okvirima kudikamo veće izlaznosti na izborima nego li je to bilo kada je 2011. izbore dobio Karamarko: zbog nepravedne i neprirodne podjele na izborne jedinice, zbog d'Hondtove metode kojom su mu pripisani glasovi i koji su bili protiv njega, zbog dijaspore i zbog trgovine s 8 predstavnika nacionalnih manjina. Legitimitet predsjednika je veći nego li onaj premijera, premda su ovlasti manje. Kao četvrto, prigovori da se time stavio u službu SDP-a su neopravdani, jer predsjednik Josipović je izašao iz članstva. Ktome građani u anketama jasno daju do znanja da su duboko razočarani nesposobnošću Karamarka i društva da makar jedan kvartal ostvare gospodarski rast, a tome ne pomažu ni afere njegovih ministara: od odlaska na skijanje službenim automobilom do preskupe seobe ministarstva i ugradnje kupaonice u ministrov ured, da ne spominjemo ovdje kandidiranje supruge jednog ministra u Europarlament, pogodovanje u sklapanju poslova i ostalo. Kao peto, a možda i najvažnije - u ovom prijedogu nema ideologije. Nema ustaša, partizana, Tita ili Pavelića, vragova ili nađela bilo kakve boje. Samo ono što tišti sve (!) građane: kada će im biti bolje? Možemo zaključiti: Karamarkova je vlada davno proigrala svaki kredit koji je uživala kod građana. Premijer koji tvrdoglavo odbija svoju (ne samo moralnu!) obvezu da javnosti podnese račun za neuspjehe koje njegova vlada trpi, nepotrebno dolijeva ulje na vatru i izostankom elementarne pristojnosti i osjećaja za fair-play odbijanjem čestitanja novoizabranom predsjedniku Ivi Josipoviću. U tom je kontekstu Josipovićev prijedlog (a ne poziv!) u kojemu potpuno u skladu svojih ovlasti iznosi samo ono što je Karamarko i tražio (a to je prijedlog izlaska i krize) dobrodošlo osvježenje na hrvatskoj političkoj sceni i znak da je "vrijeme fikusa" na Pantovčaku iza nas. Sviđalo se to Karamarku ili ne sviđalo. 

Izazivam svakog čitatelja da zamisli da gornje retke piše/govori Žarko Puhovski, Jelena Lovrić, Ivanka Toma ili Davor Butković. Je li da je uvjerljivo? Problem je samo što su uloge zamijenjene. Pa je i retorika navedenih. Nije, ponavljam, bitno "što", nego samo "tko", odnosno bitni su samo "naši" i "vaši", što je jasan odraz duboke žabokrečine u koju smo se kao društvo ugodno smjestili i u kojoj za "naše" uvijek vrijedi zlato, a za "vaše" je vezano samo blato. U takvim igricama lako je zapasti u paradokse.

Primjerice, javna televizija je izdala priopćenje o spornom načinu praćenja predsjedničke inauguracije u kojem priznaju da je voditeljica "često (je) odstupala od neutralnog, stilski neobilježenog načina moderiranja kakav je standardima struke predviđen i uobičajen za ovakve emisije", ali usprkos tome što nije bila neutralna s istog mjesta odbacuju teze o tome "kako je u ovom slučaju bila riječ o politički pristranom i namjerno neobjektivnom izvješćivanju."

Kako ovo protumačiti? Kao Elizabeta Gojan je u litru juhe sasula 30 dekagrama soli, ali juha uošće nije bila slana. Elizabeta Gojan je u prostoriji bez prozora, zatvorila vrata i ugasila svjetlo, ali soba nije bila mračna. Elizabeta Gojan je odjenula crnu haljinu, ali ona nije bila tamna. Kako bi dotična osoba pisala primjerice povijesni udžbenik? "Danska u drugom svjetskom ratu nije bila neutralna, ali to ne znači da je bila članica Sila Osovine, niti da je pristupila Saveznicima." 

Pa opet, nesumnjivo je da bi oni čija bi Elizabeta Gojan bila u ovoj podjeli, doista našli argumente prema kojima bi juha bila slatka, soba okupana svjetlom, a haljina svijetla. 

Predsjednica Grabar Kitarović možda doista želi biti predsjednica svih građana što de jure i jest, ali de facto ona to nije. Možda ne baš "nešto manje od 50%", ali jedan izrazito velik postotni udio građana joj sigurno neće nikada priznati niti jednu zaslugu, neće blagonaklono dočekati niti jedan njezin potez i uvijek će je promatrati kao članicu HDZ-a. Nije još ni tjedan dana na funkciji, a za brojne je građane već a) neustavno izabrana, b) izigrala je sva obećanja i c) otvoreno se stavila u službu HDZ-a. Uz "-ologe" kakve imamo, a koje ne zanima što nego tko, ona nema baš nikakve šanse da dopre i do njih. Što god ona napravila za neke će uvijek biti službi politike HDZ-a.

Ustavna kriza još nije nastupila. Možda bi nam dobro došla da se malo razbistre stvari, a osobito naše glave? Da uvidimo da nije bitno tko, nego što, da nisu bitne riječi nego djela. Ne zaboravimo koliko je oduševljenje izazvao jedan kršćanski pozdrav "Hristos se rodi!", jer još dugo nećemo zaboraviti kakva su se djela pod tom maskom odigrala.

4

Alumnus

Regnum regno non praescribit leges.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 572 55 36 528
PRIMIO <- 584 89 20 1,155

Dostignuća

Vingd 722.00
Bodovi 154.4
Analize 73 722.00
Ankete 179

Od istog autora

Ocjene (9)


Respektira (8): Cogito, siouxica, Panter, VeNLO, Django, NEKOVARAZDIN, visitor, draxy


Slaže se (1): NEKOVARAZDIN


Komentari (5)


respekt za tekst, trebalo je uložit truda za napraviti inverziju, ali ipak mi je previše tog izmišljenoga da bi se argumentirao point koji je i obrnuta narodna poslovica - "nije važno tko govori već što" :) visitor 0 0 0


Bravo za tekst NEKOVARAZDIN 0 0 0


Čestitke ... uživao sam pročitati članak. Tko želi pročitati nešto pametno i vrhunski sročeno treba doći na Barometar. Bit će zanimljivo pratit daljnji razvoj, tekstovima poput ovog teško mogu konkurirati drugi portali ... Panter 0 0 0


odlična poanta o dvostrukim kriterijima s kojom se prilično slažem. no, moram priznat da bi mi analiza bila bolja da je teza, umjesto fikcije, argumentirana stvarnim primjerima, izjavama, slučajevima... no u svakom slučaju, originalan pristup i super siouxica 0 0 0


zanimljiv tekst za pročitati:) siouxica 0 0 0

Analiza

U Hrvatskoj nije bitno što netko govori/čini nego tko. Dvostruki standardi su i više nego logična posljedica podijeljenosti zemlje. Zamislimo da je situacija obratna. Da je od 2011. premijer Tomislav Karamarko, a da je Ivo Josipović netom prvi put izabran na dužnost predsjednika države, a da su ostale okolnosti identične i u sklopu toga sljedeću vijest: Predsjednik Ivo Josipović poručio premijeru Karamarku: Ostavka Vlade je rješenje. Ne smiruju se strasti na liniji Pantovčak-Banski dvori. Nakon što je premijer Karamarko na traženje predsjednika Josipovića da zakaže sjednicu vlade kojoj bi prisustvovao i predsjednik Republike uputio poziv da ovaj sastavi konkretan prijedlog ... više >

4

Alumnus

Regnum regno non praescribit leges.
  • 8
  • 1
  • 0
  • 5

Analiza

     Katastrofa, državni udar, neredi, šatoraši, nesnošljivost, bijeda, rat, to su samo neke riječi kojima se na veliko barata u hrvatskom javnom prostoru. Čovjek se mora odmah složiti sa jednom izrekom koja kaže kako smo „mali narod velike književnosti“. Kao da su se u pisanje tih reportaža uključili svi dobri duhovi naše književnosti, od Kranjčevića, Mažuranića, Ante Kovačića, Matoša, Krleže pa sve do Gavrana ili Fabrija, sve izvlačeći iz svog arsenala najteže i najsudbinskije riječi. Najnoviji primjeri su događaji u vezi sa prosvjedima u Savskoj 66 i trzavice između Predsjednika Vlade i Predsjednice Republike. Čovjek bi rekao da samo što nismo propali, ako već i nismo samo to još nismo primijetili. A stvari su ipak malo drugačije nego što se želi prikazati. Neki ljudi u ovoj zemlji i dalje odlaze na posao, neka djeca i dalje idu u škole, neki tramvaji i autobusi i dalje voze, neki turisti i dalje dolaze u zemlju „u kojoj samo što nije buknuo građanski rat“, neke tvrtke i dalje rade pozitivno, ukratko rečeno, neki ljudi se i dalje ponašaju normalno. Jer, da podsjetim, u cijelom svijetu je normalna i svakodnevna pojava da se oporba i vladajući ne slažu, da se međusobno bore za prevlast, u cijelom svijetu je normalno da neke tvrtke propadaju a neke ne, da neki ljudi imaju a drugi nemaju, da oni koji nemaju prosvjeduju, pa i na ulici. Pa tko se to ponaša destruktivno? Tko to koristi teške riječi, bolje rečeno „rječetine“? Odgovor je jasan – to su uglavnom mediji, ovi domaći koji se koriste puno oštrijom retorikom nego što to čine mediji u svijetu kada opisuju iste događaje. Jedino što mnogima nije nije jasno zašto, ljudi se čak i ne žele zamarati traženjem odgovora na to pitanje. Ali to je ionako tema za neku drugu analizu. Ovdje možemo samo primijetiti da takav vokabular iskače iz svakog članka koji se odnosi na trenutnu prepisku između Zorana Milanovića i Kolinde Grabar Kitarović. A što se to ustvari događa?

     Zoran Milanović, nakon tri godine uljuljanosti i uvjerenosti u svoju nedodirljivost, nepogrešivost i mesijansku misiju, dolaskom Kolinde Grabar Kitarović na mjesto predsjednice države osjetio se ugroženim. Ugroženim utoliko što se pojavio netko kome će morati, htio ne htio, predočiti konkretne rezultate svoga  dosadašnjeg rada. Kako mu to nikako nije po volji, pronalazi sve moguće načine i izgovore kako bi izbjegao neizbježno. U tu svrhu upregnuo je sve moguće snage, od predsjednika odbora za ustav Peđe Grbina, preko raznih „profesora sveukupnih znanosti“ kao što su Žarko Puhovski („predsjednica se oborila na predsjednika vlade“)  ili Ivan Rimac („nije ovo Libija..“), pa sve do kompletne raspoložive novinarske vojske. Svi se oni eto već danima uprežu dokazivati kako predsjednica države želi koristiti „ovlasti koje po Ustavu nema“.  Unatoč tome što vrlo dobro znaju da Kolinda Grabar Kitarović nije zatražila baš ništa što ne bi smjela. Naime, u Ustavu jasno i decidirano stoji što smije Predsjednik (Predsjednica) Republike Hrvatske. Ona smije, odnosno mora, a to je manje više, ako se izuzme vojska i vanjska politika i jedino što može:

Članak 94. „Predsjednik Republike Hrvatske brine se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti.“

Članak 101, stavak 5. „U slučaju iz stavka 1. I 2. Ovog članka Predsjednik Republike ima pravo sazvati sjednicu Vlade i predsjedavati tako sazvanoj sjednici vlade.“ (Stavak 1. I 2. Govore o ratnom stanju odnosno o „neposrednoj ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti države“)

Članak 102. „Predsjednik Republike može predložiti Vladi da održi sjednicu i razmotri određena pitanja. Predsjednik Republike može biti nazočan sjednici i sudjelovati u raspravi.“

Ono što još obvezuje Predsjednika (Predsjednicu) je tekst prisege pri stupanju na dužnost, a on glasi:

Prisežem svojom čašću da ću dužnost predsjednika Republike Hrvatske obavljati savjesno i odgovorno, na dobrobit hrvatskog naroda i svih hrvatskih državljana. Kao hrvatski državni poglavar držat ću se Ustava i zakona, brinuti se za poštovanje ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske, bdjeti nad urednim i pravednim djelovanjem svih tijela državne vlasti, čuvati nezavisnost, opstojnost i jedinstvenost države Hrvatske. Tako mi Bog pomogao!“

     Sa onoliko uvida koliko ga ima u trenutku stupanja na vlast, i potaknuta svakodnevnim već prije navedenim teškim riječima, ona mora, kako bi se mogla posvetiti brizi za „redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti“ imati uvid u stanje jedne od poluga vlasti. Potpuno u skladu sa ustavnim ovlastima. Pogotovo stoga što je na djelu „neposredna ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti države“ u vidu rapidne depopulacije, u stvari najveće naše nevolje, koja za razliku od svih drugih nije primjereno izvješena na velika zvona kao što su to druge teme, nego se u tišini gura pod tepih. Pošto po Ustavu „Predsjednik Republike može predložiti Vladi da održi sjednicu i razmotri određena pitanja. Predsjednik Republike može biti nazočan sjednici i sudjelovati u raspravi.“, to predsjednica upravo namjerava uraditi. Ni manje ni više. Ako se vlada, na ovaj ili onaj način tome opire, ona ustvari spriječava „uredno i pravedno djelovanje svih tijela državne vlasti“. Ipak, budimo iskreni, ne opire se Vlada. Onaj koji se opire je samo i jedino Zoran Milanović, na tragu svoje izjave „ili mi ili oni“. I kada on, na pučkoškolskom nivou, umjesto da shvati situaciju i prihvati suradnju, bezobrazno poručuje Predsjednici da „pripremi konkretne prijedloge, način provedbe i procjenu financijskih učinaka tih prijedloga za zajedničku sjednicu Vlade“, znajući pritom vrlo dobro da Predsjednica, za razliku od Vlade, niti ima instrumente niti stručne službe potrebne za taj posao, onda se ne treba čuditi odgovoru koji ga slijedi po zasluzi. S time da taj odgovor nije, kako se uprežu objasniti „analitičari“ zahtjev za smjenom. Konkretno, „U vezi s pozivom predsjednika Vlade RH Predsjednici da pripremi konkretne prijedloge, način provedbe i procjenu financijskih učinaka tih prijedloga za zajedničku sjednicu Vlade, naglašavamo kako je Predsjednica, nakon temeljitih analiza i obavljenih konzultacija s gospodarskim stručnjacima, došla do zaključka kako je najkonkretniji prijedlog za izlazak RH iz krize - ostavka predsjednika Vlade RH.“ Ja ovdje nigdje ne vidim riječ „zahtijev“ nego samo riječ „prijedlog“ koji proizlazi iz određene analize. Naravno da ona ovdje podbada Milanovića. Ali,budimo iskreni, je li bolje i zaslužio?

     I da se konačno vratimo meritumu stvari. Zašto se Zoran Milanović toliko opire suradnji, a pogotovo zajedničkoj sjednici na kojojPredsjednik Republike može biti nazočan sjednici i sudjelovati u raspravi.“? I to u svjetlu činjenice da u biti ne postoji ništa na što bi Predsjednica države doista mogla utjecati? Zato jer „sudjelovati u raspravi“ znači postavljati pitanja i tražiti (ne nužno i dobiti) odgovore. Netko će reći, pa to je nešto što se zbiva na svakoj sjednici Vlade. Možda je to istina, ali sa takvih sjednica u javnost izlaze samo strogo kontrolirani podaci. Ako međutim ta pitanja i odgovori, sa svim pripadajućim brojkama, izađu u javnost sa sjednice na kojoj je prisutna Predsjednica, mogli bismo čuti i neke po Vladu neugodne istine. A to Milanoviću nije u interesu, pogotovo ne neposredno pred parlamentarne izbore. Ako netko želi misliti da Kolinda Grabar Kitarović na taj način želi samo pogodovati HDZ-u i time nije „predsjednica svih građana“, neka ne smetne s uma da postoje pitanja koja su ipak interes baš svih građana ove zemlje.  I da nitko, a pogotovo ne Vlada, nema pravo bilo što tajti pred javnošću. Naročito ne što i kako radi, te koji su stvarni rezultati tog rada, i najvažnije – zbog čega su takvi kakvi jesu.

5

Django

Django ne plaća kartu! Django ima pokaz!

Interakcija

 
UČINIO -> 255 21 24 365
PRIMIO <- 248 43 10 432

Dostignuća

Vingd 253.00
Bodovi 126.7
Prijedlozi 4 8.00
Analize 38 239.00
Ankete 77

Od istog autora

Ocjene (11)


Respektira (8): Laci, Cogito, Panter, draxy, damir_pacek, visitor, siouxica, IDujas


Slaže se (3): Boljunac, Laci, Alumnus


Komentari (22)


Sve O.K. uz napomenu da nismo samo "mali narod velike književnosti" , već kako je negdje rečeno "mali smo narod, ali smo velika g..na", pa nam se zato dešava "sjaši Kurta, da uzjaši Murta" između HDZ i SDP. Nama ni nezavisni Isus ne bi valjao Laci 1 0 0


@Laci, a da probaš biti ipak malo konstruktivniji?..uopće ne vidim svrhu ovakvih komentara visitor 0 0 0


Oh.. sorry, ponela me tema :):) Laci 0 0 0


Django, veoma dobra analiza. Jedna opaska. Sve izgleda normalno. Jest izgleda, ali nije. Ni smo veoma bolesno društvo. KGK je nadam se panicilin koji će biti odlučan preokret prema ozdravljanju. Npr. referendum o autsorsingu je protivan načelu ... Boljunac 0 0 0


autonomije ustanova. Netko izvana snagom vlasti određuje unutarnje postupanje u ustanovi. Isti je slučaj s monetizacijom AC, To ne znači za je konkretna monetizacija dobra, nego da ne valja zabrana. Ili referendum protiv privatizacije. Katastrofa ! Boljunac 0 0 0

Analiza

Katastrofa, državni udar, neredi, šatoraši, nesnošljivost, bijeda, rat, to su samo neke riječi kojima se na veliko barata u hrvatskom javnom prostoru. Čovjek se mora odmah složiti sa jednom izrekom koja kaže kako smo „mali narod velike književnosti“. Kao da su se u pisanje tih reportaža uključili svi dobri duhovi naše književnosti, od Kranjčevića, Mažuranića, Ante Kovačića, Matoša, Krleže pa sve do Gavrana ili Fabrija, sve izvlačeći iz svog arsenala najteže i najsudbinskije riječi. Najnoviji primjeri su događaji u vezi sa prosvjedima u Savskoj 66 i trzavice između Predsjednika Vlade i Predsjednice Republike. Čovjek bi rekao da samo što nismo ... više >

5

Django

Django ne plaća kartu! Django ima pokaz!
  • 8
  • 3
  • 0
  • 22

Analiza

Politička dosljednost stigla je u Hrvatsku

24.02.2015. 13:53, U sjeni zahtjeva za ostavkom: Je li moguća suradnja Pantovčaka i Banskih dvora?

Kad se u kokošinjac ušulja lisica - nastane velika graja. Kokoši u panici kokodaču, trčeći bezglavo lijevo - desno, perje leti na sve strane, a lisica lukavo vreba i obično ugrabi onu najdeblju i najtromiju koku koja nije na vrijeme shvatila da joj se radi o glavi i nije dovoljno brzo izletjela iz smrtonosne klopke na dvorište i spasila glavu.

U posljednjih tjedan dana, u hrvatskom političkom kokošinjcu vlada opsadno stanje. Kokoši su se uzmuvale, kokodaču glasnije od vatrogasnih sirena, sumanuto trče s lijeve strane kokošinjca na desnu, sa desne na lijevu, neke se pokušavaju zbiti u grupicu na centru kokošinjca, ali brzo shvate da tamo nema spasa, pa se opet pridruže onima koje trčkaraju lijevo-desno... neke pak pokušavaju glasanjem imitirati patke, neke gaču kao guske, ćurliću poput purica, ali lisica je isuviše lukava da bi dozvolila da ju to omete u njenom naumu. Ona je došla po svoj plijen, i bez njega neće otići.

Kolinda Grabar Kitarović je u svoj predizborni program i u kampanju jasno i glasno ugradila namjeru da se oštro sukobi s premijerom. Na toj platformi je dobila izbore. Obećala je narodu da će pozvati premijera da položi račune i predstavi program i mjere koje namjerava poduzeti do kraja mandata, a ako to ne dobije, da će tražiti ostavku Vlade i prijevremene izbore. Milijun i nešto građana ove zemlje, uključujući i pisca ovih redaka, dalo joj je svojim glasom mandat da taj svoj predizborni program pretoči u djelo. Ako ponovo pročitate što je u tom izbornom programu objavila, vidjet ćete da je njeno jučerašnje pismo premijeru u kojem navodi obrazloženje i predložene točke dnevnog reda tematske sjednice vlade, u potpunosti u skladu s onime što je u predizbornom programu napisano.

Naivno i patetično mi djeluju svi oni političari, analitičari, kolumnisti, blogeri, sociolozi i ini formiratelji javnog mnijenja, koji se već danima čudom iščuđavaju i zgražaju događanjima od inauguracije Kolinde Grabar Kitarović na ovamo. Što to nije jasno? Stvari su se odvile upravo onako kako su jedino i mogle. Ako je itko imao iluzije da će novoustoličena predsjednica nakon inauguracije potonuti u nevidljivost i neaktivnost "a la Josipović", politički je naivac par excellence. Ne treba biti veliki mudrac da biste shvatili da je ovo što se događa u stvari očekivano, i jedino moguće. 

Nazovimo stvari pravim imenom - Kolinda Grabar Kitarović je došla smijeniti Milanovića. I uvjeren sam da, poput lisice s početka priče, neće odustati dok to i ne napravi. Drugo je (legitimno) pitanje - može li ona to.

Čitam prije nekog vremena angdotu o tome kako su Predsjednicu u NATO-u kolege od milja zvali "Swambo". Swambo je navodno, kratica od "She Who Always Must Be Obeyed" (Ona koju se uvijek mora poslušati). Taj nadimak dobila je kažu zato, jer ju je pratila reputacija da kad dobije zadatak, ne odustaje dok ga ne izvrši i ne dozvoljava nikome od suradnika da se opusti dok cilj nije postignut. Na toj svojoj osobini, a i na još ponekima, izgradila je respekt u svjetskoj politici. Svi oni koji misle da nastup Kolinde Grabar Kitarović prema Zoranu Milanoviću nije planiran i promišljen, ljuto se varaju. Previše je iza nje diplomatskog iskustva, a da bi je jedan prgavi i poprilično narcisoidni lik poput aktualnog premijera, sa svojim infantilnim provokacijama, izbacio iz takta.

Problem je, izgleda, što se cijela nacija u proteklih 15-ak godina navikla na sasvim drukčiji tip predsjednika, prvo jednoga kojemu bi više pristajala uloga stand-up komičara, i onda drugoga kojemu bi više pristajala uloga ukrasne svjetiljke u kutu predsjedničkog ureda. Za promjenu, sada imamo predsjednika/cu koja govori, koja kritizira, koja zahtijeva i koja ne odustaje. Zamislite - odjednom imamo na političkoj sceni osobu koja zaista i pokušava činiti ono što je u kampanji obećavala. Nečuveno !!!

Što dakle, možemo očekivati u idućem razdoblju? Pa valjda je i najvećem političkom nepismenjaku jasno da nikakve suradnje između predsjednice i premijera (više) ne može biti. Ona ga je javno nazvala nesposobnim, a on danas šalje poruku kako je ona jedna "nestabilna" osoba. Politika svašta trpi, svakakvi obrati i poneki "salto mortale" su već više puta viđeni u politici na ovim prostorima, ali uvjeren sam da se između Kolinde Grabar Kitarović i Zorana Milanovića civilizirani dijalog i konstruktivna suradnja neće i ne može uspostaviti.

Ako nekome još nije jasno, ovo je borba za moć. Borba koja je bila unaprijed isplanirana i sada se samo provodi u djelo. A oduvijek je poznato - moć vam se nikada neće dati. Morate je uzeti sami. (Gloria Marie Steinem - američka feministica i aktivistica za ženska prava: "Power can be taken, but not given. The process of the taking is empowerment in itself"). Kolinda Grabar Kitarović upravo to i radi - repozicionira poziciju predsjednika u centralnu političku instituciju ove države. U vrhovni korektiv Vlade. Pri tome ne radi ništa ni  protuzakonito ni neustavno, kako mnogi to posljednjih dana uporno imputiraju. Nije Milanoviću pokušala oduzeti ni jednu Ustavom zagarantiranu ovlast. Samo traži - odgovornost za učinjeno. Traži da premijer pred lice javnosti položi račune za (ne)učinjeno u protekle 3 godine, i da jasno kaže planira li i može li išta pomaknuti u preostalih 12 mjeseci.

Nedavno sam pisao o tome kako u Hrvatskoj politici općenito ne postoji odgovornost za političko djelovanje Premijera i njegove Vlade. Vlada odgovara Saboru, onom istom u kojem ta ista Vlada ima većinu. Kakav je to korektiv? Ima ona narodna o kadiji koji i tuži i sudi. Dakle, ukoliko se ne uspostavi ravnoteža između 2 centra moći ove države, nećemo vidjeti nikakvih bitnijih pomaka u odnosu na ono što gledamo već 3 godine. U tome je upravo i najveća uloga Kolinde Grabar Kitarović kao Predsjednice "drukčijeg kova" - da instituciji Predsjednika vrati moć i time stvori pretpostavke za učinkovitiju kontrolu rada Vlade. Ako već ne stvarnu izvršnu moć (iako je i to teoretski moguće vratiti putem pokretanja ustavnog referenduma), onda barem onu političku, u kojoj se neće libiti koristiti svoju vidljivost i prisutnost u medijima da odašilje jasne poruke prema trenutnoj izvršnoj vlasti.

Što se Zorana Milanovića tiče, kad bi on bio toliko politički mudar da suspregne svoj ego, mislim da bi mu trenutno najbolja opcija bila - ići na izbore. Nema što izgubiti što već nije izgubio. A može puno dobiti. Nemojmo zaboraviti da je Kolinda Grabar Kitarović ovim "bombarderskim" napadom na premijera, preko noći stavila u drugi (da ne kažem treći) plan sve špekulacije i naklapanja o Trećem putu, o Josipoviću, Čačiću, Prgometu... Holy i Sinčića nitko više i ne spominje... U medijima trenutno postoji samo dvoje: Ona i On. HDZ i SDP. A to je arena u kojoj Zoran Milanović zna igrati. Ukoliko sada krene u agresivnu kampanju i homogenizira lijevo biračko tijelo na platformi borbe protiv "povampirene HDZ-ove lisice", možda ima šanse osvojiti relativnu većinu i u širokoj koaliciji srodnih antiHDZ-ovskih lijevih stranaka možda ponovo zasjesti na premijersko mjesto. Time bi začepio usta i Kolindi Grabar Kitarović, i Tomislavu Karamarku, na dulji rok.

No, ukoliko odluči ostati na vlasti do kraja, i to u otvorenom sukobu i inatu sa predsjednicom, rad do kraja mandata će mu biti užasno težak i vjerojatno jalov. Predsjednicu ne može smijeniti (kao ni ona njega), a da bi je ušutkao, nedostaju mu argumenti i prvenstveno - rezultati.

Bit će zaista zanimljivo gledati što će se događati slijedećih dana. Osobno, iskreno se nadam da će kod Zorana Milanovića prevagnuti ego, u odnosu na razum. Sve što vodi brzoj smjeni ove Vlade, trenutno može samo biti dobro za Hrvatsku. U protivnom, slijedi nam godinu dana nastavka agonije i trošenja energije na nebitne stvari.

U sadašnjem stanju, bio bi to neviđen luksuz.

4

Gospon_Fulir

"...Oprostite, ja sam puno toga pročitao i držim da dosta toga znam..."

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 74 6 12 388
PRIMIO <- 207 47 13 395

Dostignuća

Vingd 155.00
Bodovi 101.1
Analize 18 150.00
Ankete 12

Ocjene (25)


Komentari (25)


@GF, nije li demokratski standard dopustiti svakome ili da se zalaže za to da TK dobije mandat ("dajmo im šansu") ili da kaže da je TK nesposoban?..na barometru svakako treba biti i jest :) visitor 0 1 0


@vis - ooo, da. Naravno. Ja 'demokratski standardno' tvrdim da svakome treba dati šansu ali i da mu treba reći da je nesposoban kad to stoji. Pa tako ZM-u demokratski izjavljujem da je nesposoban jer je prokockao svoju šansu koju smo mu dali. Gospon_Fulir 0 0 0


A TM-u dajem šansu "in good faith", a da (li) je nesposoban, tvrdit ću kad se u to uvjerim. I to možda i glasnije nego to radim ZM-u. Gospon_Fulir 0 0 0


Sorry - TK-u. Pomiješalo mi se :-) Gospon_Fulir 0 0 0


Točno, ako je KGK "lisica" onda se trebaju plašiti "kokoši" u oba tobože najvažnija "dvorišta". KGK je sve ono što Mesić i Josipović nisu bili. Laci 0 0 0

Analiza

Politička dosljednost stigla je u Hrvatsku

24.02.2015. 13:53, U sjeni zahtjeva za ostavkom: Je li moguća suradnja Pantovčaka i Banskih dvora?

Kad se u kokošinjac ušulja lisica - nastane velika graja. Kokoši u panici kokodaču, trčeći bezglavo lijevo - desno, perje leti na sve strane, a lisica lukavo vreba i obično ugrabi onu najdeblju i najtromiju koku koja nije na vrijeme shvatila da joj se radi o glavi i nije dovoljno brzo izletjela iz smrtonosne klopke na dvorište i spasila glavu. U posljednjih tjedan dana, u hrvatskom političkom kokošinjcu vlada opsadno stanje. Kokoši su se uzmuvale, kokodaču glasnije od vatrogasnih sirena, sumanuto trče s lijeve strane kokošinjca na desnu, sa desne na lijevu, neke se pokušavaju zbiti u grupicu na centru ... više >

4

Gospon_Fulir

"...Oprostite, ja sam puno toga pročitao i držim da dosta toga znam..."
  • 17
  • 7
  • 1
  • 25

Analiza

Nakon dugog razmišljanja, premijer Zoran Milanović odlučio je kontaktirati Predsjednicu Republike Hrvatske Kolindu Grabar Kitarović.

Nakon natezanja oko toga hoće li se premijer udostojiti nazvati Predsjednicu i čestitati joj na osvojenim predsjedničkim izborima, te navlakuše oko preseljenja Ureda predsjednice u Visoku ulicu, počeo je i treći dio komedije zvane država Hrvatska.

Koliko dijelova ova (u biti) tragikomedija ima, te kako će dugo trajati ne usuđuje se nitko prognozirati. Materijala za uveseljavanje publike  ima. I previše.

Milanović je u svojem prvom pismu  naveo nekoliko stvari koje su predsjednicu i njezinu svitu poprilično iznenadile. Kao da nisu ništa naučili u obračunima s Milanovićem iz primjera preseljenja ureda. Milanović, naime, igra poprilično perfidnu igru u koju su se HDZ i Kolinda Grabar Kitarović ulovili ko ribe u mrežu. I sad se teško ispetljavaju. A taktika se, ruku na srce, nameće sama po sebi. Vadi dio po dio predizbornih obećanja i serviraj na pladnju. Pa se onda povuci, a njih pusti nek se kobeljaju. Jer su svjesni i jedni i drugi da većinu danih obećanja Kolinda Grabar Kitarović ne može ostvariti. Jedan od razloga je svakako Ustav RH koji joj jasno definira koje su joj ovlasti, a drugi razlog je malo manje od 50 % oponenata.

Naime, izbori su bili tijesni, preko milijun glasača glasalo je protiv HDZ-a i Kolinde Grabar Kitarović. Pragmatičan političar, neopterećen ideologijom i vlastitom strankom, bi uvažio tu činjenicu, i pokušao se približiti i ovima drugima, jer izborom, dopalo se to nekom ili ne, ona je predsjednica SVIH građana Republike Hrvatske. Kao što je i Zoran Milanović predsjednik Vlade Republike Hrvatske, legitimno dobijenim izborima. To ne bi trebalo biti nikome sporno (mada je nekima očito teško prihvatiti osnovne principe demokracije, koji uključuju i poštivanje rezultata izbora). I ovo treba biti početak svakog razgovora i analize. Za sada, Predsjednica ničim ne pokazuje da je predsjednica SVIH građana Republike Hrvatske. Nažalost, iako je deklarativno izašla iz HDZ-a, ispada da je više glasnogovornica nego Predsjednica. No, tek joj je počeo mandat, pa se treba iskreno nadati da će s vremenom shvatiti da se mora i deklarativno i stvarno maknuti od stranke, želi li imati potpuni legitimitet u Hrvatskom narodu i kod svih ostalih stanovnika Lijepe naše.

I sad dolazimo do problema. Zorana Milanovića i njegov stil smo svi upoznali. Doduše, malo je u zadnje vrijeme promijenio retoriku i nastupe (vidi se utjecaj vanjskih savjetnika), ali znamo da vuk samo dlaku mijenja. Njegova poslanica je vrlo kratka, očito dobro proanalizirana i sročena. Poziva se na Ustav, i na ono što je trenutno puno važnije od gospodarskog momenta. Naime, svi smo svjesni da se nikakav problem vezan uz gospodarstvo neće riješiti jednom sjednicom ili ostavkom. Pogotovo ne brzo i efikasno.To je valjda svakom jasno. Prava poanta Milanovićeve poslanice je VONS. Na ovo se iz HDZ-a i Ureda predsjednice baš i ne osvrću.

U svom prvom odgovoru na pismo premijera Milanovića, vidi se i pomalo nesnalaženje novog ureda same Predsjednice. Naime, pismo je samo po sebi kontradiktorno. Jer, ako se predlaže zajednička sjednica, onda se valjda i očekuje suradnja. U točkama 1,2,3,5 i 6 opisuju se razlozi za održavanje sjednice i potrebu suradnje, a u 4. točki se traži ostavka. Nevjerojatan gaf. Kako se može tražiti zajednička sjednica s nekim koga tražiš da podnese ostavka? Valjda su u Uredu predsjednice i u HDZ-u shvatili gdje su pogriješili i kakvu su udicu progutali, pa je brže bolje upućeno novo pismo. Ovaj put onako kako bi to trebalo izgledati. Ali ovaj put je izbjegnuto Milanovićevo pitanje o sastanku VONS-a.

Zašto se povlači pitanje VONS-a? Odnosno, bolje je pitanje zašto se s strane ureda predsjednice i HDZ-a ono pokušava marginalizirati?

Odgovor leži u Savskoj 66. U ovom trenutku, kao što smo imali priliku vidjeti, situacija se radikalizira i prijeti puno većim problemima. Uopće ne ulazeći u pitanja da li je i u kojoj mjeri HDZ organizator tog prosvjeda u Savskoj 66, kao ni u to da li su akcije "kontraprosvjeda"  i akcije tipa one koju vodi Zoran Erceg organizirane od strane SDP-a i samog Milanovića, ta situacija je ono što treba riješiti. U interesu mira i stabilnosti u državi. A tu bi se na sjednici VONS-a dalo puno toga riješiti. Posjeti predsjednice Kolinde Grabar Kitarović šatoru u Savskoj, te Milanovićeva drskost i ignoriranje svega što se tamo događa polako kuha, lagano već i vrije. Na političarima je da reagiraju prije nego stvar zakipi. Za sada, i jedna i druga strana samo dolijevaju ulje na vatru. Glasovi razuma gube se u isključivosti. Nitko ne želi ni čuti onu drugu stranu.

Tu bi trebao nastati prvi pravi dokaz državničke mudrosti, kako predsjednice, tako i Zorana Milanovića. Zajednički dogovor i okončanje prosvjeda. Zajednički poziv okupljenima u šatoru u Savskoj 66 na prestanak prosvjeda je u ovom trenutku nužan i potreban. Jer ako malo čitate po komentarima i objavama po medijima, može vam se želudac okrenuti kakvim se sve uvredama časte suprotstavljene strane. Malo popuštanja s jedne i druge strane je više nego dobrodošlo. Imaju li snage i predsjednica i premijer na ustupke? Jer bez ustupaka nikad nije bilo dogovora. Doduše, ovdje je nekoliko pitanja koja sasvim sigurno više muče predsjednicu nego premijera. Njegova stajališta su manje-više poznata. A asa u rukavu ima Milanović, koji može u svakom trenutku maknuti Matića i Glavaševića. Predsjednica ima problem. Kako bi se gledao njezin poziv na prekid prosvjeda, obzirom na njene posjete tamo? Kako bi gledali u HDZ-u i na Hrvatskoj desnici u takvom slučaju? A pogotovo kako bi se predsjednica trebala postaviti u slučaju da prosvjednici u Savskoj odbiju poslušnost? Zajednički poziv bi i njoj donio olakšanje, jer bi joj takav poziv izrečen samostalno donio niz problema. Uteg oko vrata je poprilično težak, pa nije ni čudno da se iz Ureda predsjednice u (vjerojatnom) dogovoru s HDZ središnjicom ne zalijeću previše s očitovanjem oko VONS-a. Možda ipak postoji strah da na jednoj takvoj sjednici ispadnu van kakvi nezgodni detalji vezani uz taj prosvjed?

No, kako sada stvari stoje, previše volje za bilo kakvom suradnjom nema. Oko svake, pa i najmanje sitnice odmah se kopaju rovovi i zauzimaju dijametralno suprotne strane. Zato je iluzorno očekivati da bi nekakva tematska sjednica mogla bilo što riješiti. Ali da bi nešto takvo bilo dobar početak, bilo bi.

Da razgovarati treba, nije uopće sporno. Da treba suradnja više nego ikad, je isto više nego jasno. Svi znamo što treba i gdje su osnovni problemi. Pitanje je samo imaju li vodeći ljudi uopće volje i želje za rješavati stvari na opću korist svih, ili je ipak točan kliše HR politike. Samo da je doći na vlast i odradit mandat.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 159 122 35 632
PRIMIO <- 506 102 76 1,093

Dostignuća

Vingd 794.00
Bodovi 148.6
Prijedlozi 3 3.00
Analize 172 774.00
Ankete 343

Od istog autora

Ocjene (10)


Respektira (7): neocSC, damir_pacek, VeNLO, siouxica, draxy, visitor, Panter


Slaže se (2): neocSC, damir_pacek


Ne slaže se (1): Boljunac


Komentari (8)


da, i onda će konačno poteći med i mlijeko i bit ćemo zemlja blagostanja...nitko sretniji od mene da se jednostavnim micanjem jedne ili nekoliko osoba stvari promijene nabolje...iskustvo govori drukčije....ovih dvadeset i kusur godina bilo je samo: NEKOVARAZDIN 0 0 0


SAJŠI KURTA DA UZJAŠI MURTA........a konju ionako svejedno NEKOVARAZDIN 0 0 0


Nisu stvari tako jednostavne. Društvo nije organizam (živo biće) , ali ima sličnosti s organizmima. Bitno je da moraju kao u organizmu, tako i u društvu funkcionirati procesi od kojih ovisi život . Zakaže li neka vitalna funkcija, slijedi - smrt. Boljunac 0 0 0


točno....a kakva je budućnost organizma ako dio koji ne funkcionira ili zakazuje zamijenimo isto takvim ? NEKOVARAZDIN 0 0 0


Dio koji ne funkcionira ? Nema toga. Ne funkcionira ništa. Organizam je bolestan skroz naskroz. Temeljno je pitanje otkuda treba početi terapija. Od politike. Ali politiku vodi društvo pa je pitanje što je prije jaje ili kokoš. Tko će koga liječiti ? Boljunac 0 0 0

Analiza

Nakon dugog razmišljanja, premijer Zoran Milanović odlučio je kontaktirati Predsjednicu Republike Hrvatske Kolindu Grabar Kitarović. Nakon natezanja oko toga hoće li se premijer udostojiti nazvati Predsjednicu i čestitati joj na osvojenim predsjedničkim izborima, te navlakuše oko preseljenja Ureda predsjednice u Visoku ulicu, počeo je i treći dio komedije zvane država Hrvatska. Koliko dijelova ova (u biti) tragikomedija ima, te kako će dugo trajati ne usuđuje se nitko prognozirati. Materijala za uveseljavanje publike ima. I previše. Milanović je u svojem prvom pismu naveo nekoliko stvari koje su predsjednicu i njezinu svitu poprilično iznenadile. Kao da nisu ništa naučili u obračunima s ... više >

  • 7
  • 2
  • 1
  • 8

Analiza

Hrvatska politika s posebnim potrebama

24.02.2015. 11:26, U sjeni zahtjeva za ostavkom: Je li moguća suradnja Pantovčaka i Banskih dvora?

Ponekad pomislim da je neovisna Hrvatska plod nečije perverzne igre. Taman smo dovoljno beznačajni za takvo nešto. Kad me obuzmu takve misli jasno vidim posjed u središnjoj Engleskoj u devedesetim godinama prošlog stoljeća, kojim dominira ogromna kuća u magli pod utjecajem oceanske klime iako je jako duboko u britanskom kopnu. U sitnim noćnim satima na njoj svijetli nekoliko petometarskih prozora kućne biblioteke. Unutra, u ogromnim kožnim foteljama boje trule višnje ispod tisuća nepročitanih knjiga, uredno složenih na visokim policama, sjede dva anemična, premršava srednjovječna gospodina obučena u predebele džempere koja su bogatstvo, obrazovanje i status stekli na najprimitivniji mogući način, krvnom vezom. Poviše njih pospano zijevaju dva u crno obučena lakeja koja su tu samo zato da bijelim pamučnim rukavicama nadolijevaju skupi konjak iz kristalne boce u kristalne čaše gospode, već pod jakim utjecajem slatkog alkohola, duboko utopljene u fotelje. Odmah je jasno da su stari prijatelji još od Cambridgea, da su zajedno prošli inicijacije u sva bitna tajna udruženja i da vladaju dobrim dijelom svijeta zajedno. U to vrijeme je bila aktualna priprema hrvatske oslobodilačke akcije Oluja i prijatelji su raspravljali o tome ravnodušnim glasom iako je u pitanju bio jak sukob stavova. Nije njih zanimala Hrvatska nego filozofska polemika za koju su uvjereni da su kvalitetnim obrazovanjem stekli pravo, koliko uopće krvnonasljedno obrazovanje može biti kvalitetno, u kojoj je izvjesni George treći uvjeravao prijatelja, izvjesnog Charlesa četvrtog, kako će Hrvatska ako joj i dopuste da se oslobodi od srpske agresije za dvadeset godina osiromašiti kao Grčka, upravo je tako rekao, i opet se ujarmiti pod nekom krnjom Jugoslavijom ili Europskom unijom, i my dear ovo, i old sport ono, i nije demokracija za Balkance, i to je kao da majmuna naoružaš, on će ubiti vođu a neće se braniti od leoparda itd. itd. Pošto se izvjesni Charles četvrti nikako nije mogao složiti s prijateljevim tezama, kulturno je, po nekom holivudskom zapletu, ponudio okladu za jednu funtu da neće biti tako, nakon čega izvjesni George treći, ujedno i vlasnik posjeda, podviknuo na pospanog lakeja da mu doda starinski telefon od slonovače i nazvao Billa u Ovalni ured da dopusti akciju bloody Hrvatima. Jasno to, upravo tako, vidim ...

I kad god na to pomislim, osjećam mržnju prema virtualnom, krvonasljedno obrazovanom Georgeu trećem jer je tako prokleto bio u pravu. Ne samo zbog činjenice da smo od neovisnosti tražili novu ovisnost, i našli je u Europskoj uniji od koje ćemo se opet za koju godinu uz veliki danak, ovaj put, valjda, ne u krvi, osamostaljivati i tako u nedogled; nego zbog činjenice da nije demokracija za politički neobrazovane narode kakav mi jesmo. Politiku koju smo mi Hrvati razvili od neovisnosti naovamo danas možemo slobodno nazvati politika s posebnim potrebama. Zašto?

Hrvatska je zemlja s velikim polarizacijskim potencijalom. Ogromna je razlika, o kojoj se oportuno šuti, između naših prirodnih regija germaniziranog Zagorja i Međimurja, talijanizirane Istre s opasnim autonomnim ambicijama, multikulturalnog Zagreba u stalnoj potrazi za identitetom i više-manje tradicionalnog ostatka Hrvatske. Ogromna je svjetonazorska razlika jer nismo još riješili podjele iz Drugog svjetskog rata, a gdje su tek podjele proizašle iz komunističkog režima. Ogromne su razlike i u bogatstvu proizašle što iz geografskih preduvjeta za razvoj određenih djelatnosti, što zbog nesnalaženja u tranziciji, što koruptivnim djelovanjem dijela političkih elita koje su iskoristile političku nepismenost građanstva u, novim, demokratskim uvjetima. Ogromne su razlike u obrazovanju, poglavito između prirodnih regija i, dodatno, između urbanih i ruralnih sredina.

U ovom trenutku smo u točki velikog neslaganja na relaciji autor-čitatelj jer vas je, gotovo sigurno, nešto jako iznerviralo u prethodnom pasusu. S nečim se snažno ne slažete, a ako sam u pravu, ako je tomu stvarno tako, samo potvrđujete moju tezu o Hrvatskoj kao zemlji s velikim polarizacijskim potencijalom koji se ne rješava i nametnut je kao tabu tema. Nadalje, hrvatskim političarima odgovara upravo ovakvo stanje jer na taj način mobiliziraju njihovoj političkoj opciji naklonjeno biračko tijelo, pa zbog toga godinama usavršavaju načine potenciranja polarizacije, umjesto da ispunjavaju svoju zakonsku obvezu i rade na smanjivanju razlika i tenzija u društvu. Zato imamo potpuno pravo aktualnu hrvatsku politiku nazvati politika s posebnim potrebama.

Na problemu vlastitih podjela i na pomirbi, kao konceptu za rješenje potencijalno najopasnijih, svjetonazorskih, podjela koje ekstremno brzo usiju glave, ne radimo još od smrti prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Odnosno, nismo radili do izbora četvrte hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Ona svojom dosadašnjom retorikom pokazuje i volju i iskrenu želju za smanjivanjem podjela u Hrvatskoj. Čak, zbog šarma i elokventnosti, ima veću šansu za uspjeh od mrkog totalitariste Tuđmana.

Protivnici su joj, od neovisnosti za Hrvatsku najopasniji političari: otvoreno i sad, premijer i predsjednik SDP-a Zoran Milanović, te prikriveno i uskoro, predsjednik HDZ-a  Tomislav Karamarko. U pitanju su dva, za rješavanje najvećih, gospodarskih, problema Hrvatske, potpuno neupotrebljiva politička lidera koji, uz to, ne rade ni na svjetonazorskoj pomirbi, nego upravo suprotno, potpiruju niske strasti građana. Njima je jasno da je to jedina strategija koju oni znaju pripremiti i provesti za ostanak, odnosno, dolazak na vlast na slijedećim parlamentarnim izborima.

Stavimo sad Tomislava Karamarka sa strane jer je aktualan problem očekivan sukob na relaciji Premijer-Predsjednica. Kolika je želja za produbljivanjem polarizacije sa strane Premijera i destrukcijom Predsjedničinih pokušaja borbe protiv te polarizacije, ignorirajući ovom prilikom temeljnu nepristojnost i nečestitanje Kolindi Grabar-Kitarović na izbornoj pobjedi, najbolje oslikava provokativno pismo u kojem Premijer poziva Predsjednicu da za predloženu sjednicu Vlade pripremi konkretne prijedloge, mehanizme za njihovo provođenje te procjenu financijskih i proračunskih učinaka [sic].

Kad znamo da Članak 102. Ustava RH kaže da Predsjednica predlaže Vladi sjednicu za razmatranje nekih pitanja, a ne bavi se provođenjem i procjenom financijskih učinaka, jasno je koliko nisko Milanović spušta razinu komunikacije s Predsjednicom. Njeno priopćenje, kao odgovor na navedeno pismo, u kojem kaže: nakon temeljitih analiza i obavljenih konzultacija s gospodarskim stručnjacima, došla do zaključka kako je najkonkretniji prijedlog za izlazak RH iz krize - ostavka predsjednika Vlade RH, je samo poruka Premijeru na jeziku koji najbolje razumije, a koju možemo protumačiti jedino na ovaj način: g. Milanoviću, ostavite se politikantstva i polariziranja hrvatskog naroda, uhvatite posla za koji ste plaćeni. Zašto za taj potez nije dobila podršku uglednih hrvatskih političkih analitičara, govori više o njima i njihovoj (ne)sposobnosti razumijevanja uzročno-posljedične veze. Takvima političkim puritancima i kvazipacifistima je, vjerojatno, i akcija Oluja  (koju su u svojoj perverznoj zabavi u mojim mislima odobrila dva virtualna moćnika, nadasve, po krvnoj liniji, gospodina, izvjesni George treći i izvjesni Charles četvrti) bila suvišna jer smo mogli taj građanski rat mirno riješiti sa Srbima.

Eto tako stoje stvari u aktualnoj hrvatskoj politici. Ustraje li predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u svojoj borbi, možda će u mojim mislima napokon jednu funtu iz perverzne oklade osvojiti virtualni gospodin, old sport Charles četvrti ...

5

Panter

Interakcija

 
UČINIO -> 516 42 16 817
PRIMIO <- 474 90 36 933

Dostignuća

Vingd 547.00
Bodovi 127.3
Analize 80 544.00
Ankete 23

Ocjene (10)


Komentari (12)


legitimitet bar trenutno neupitan, stoga smije, štoviše, mora poticati izvršnu vlast na djelovanje. IDujas 0 0 0


Dobra analiza. Jedan ispravak: KGK nijer zatražila ostavku, nego priopćila mišljenje. To je bitna razlika ! Drugo, pažnje vrijedan je dio analize koji se odnosi na pomirbu. O temeljima za pomirbu spremam se nešto napisati. Boljunac 0 0 0


Boljunac točno, nije bilo traženja ostavke. Radilo se o njezinom prijedlogu za poboljšanje stanja u RH. Ovo čak ni mnogi profesionalni političari nisu prepoznali ,a bitno se razlikuje od zahtjeva za ostavkom. IDujas 0 0 0


Vrlo brzo ćemo vidjeti kako Kolinda nije ovamo došla iz Bruxellesa na odmor, već da je došla s odobrenjem za novu Oluju,a pripomoći će i NATO,, tj EU ako to bude potrebno. VeNLO 1 1 0


Interesantan tekst. Bilo ga je uživanje čitati. Samo se ne slažem sa tumačenjem "ostavite se politikantstva i polariziranja hrvatskog naroda, uhvatite posla za koji ste plaćeni". Mislim da je nešto drugo po srijedi, o čemu je G_Fulir pisao. Analyst 0 0 0

Analiza

Hrvatska politika s posebnim potrebama

24.02.2015. 11:26, U sjeni zahtjeva za ostavkom: Je li moguća suradnja Pantovčaka i Banskih dvora?

Ponekad pomislim da je neovisna Hrvatska plod nečije perverzne igre. Taman smo dovoljno beznačajni za takvo nešto. Kad me obuzmu takve misli jasno vidim posjed u središnjoj Engleskoj u devedesetim godinama prošlog stoljeća, kojim dominira ogromna kuća u magli pod utjecajem oceanske klime iako je jako duboko u britanskom kopnu. U sitnim noćnim satima na njoj svijetli nekoliko petometarskih prozora kućne biblioteke. Unutra, u ogromnim kožnim foteljama boje trule višnje ispod tisuća nepročitanih knjiga, uredno složenih na visokim policama, sjede dva anemična, premršava srednjovječna gospodina obučena u predebele džempere koja su bogatstvo, obrazovanje i status stekli na najprimitivniji mogući način, ... više >

5

Panter

  • 9
  • 1
  • 0
  • 12

Analiza

Vrijede li profesionalni standardi na Sjednicama Vlade za sve jednako?

24.02.2015. 08:54, U sjeni zahtjeva za ostavkom: Je li moguća suradnja Pantovčaka i Banskih dvora?

Ja sam za prvi za 'šegu' i za neshvaćanje stvari ozbiljno, ali Zoran Milanović zaista pretjeruje. Jednostavno se ne možeš predsjednici države obraćati svisoka kao da si autokrat ove države, pogotovo ne na njen sasvim legitimni i odavno najavljivani zahtjev za sjednicom Vlade. Milanovićeve riječi bi još bile probavljive da zadovoljavaju jedan ključan preduvjet: Jesu li isti zahtjevi za konkretne prijedloge, mehanizme provođenja i očekivane financijske učinke stavljani pred ministre u Vladi na svim prošlim sjednicama? Jesu li stavljeni pred Marasa kad je predstavljao ideju Poduzetničkog impulsa? I ako jesu, kako je to prošlo? S obzirom da osobno znam konkretne učinke dvije su varijante: ili ih je Maras točno prognozirao a u tom slučaju je onaj koji je to odobrio za umobolnicu ili ih je prognozirao krivo za što bi pak trebao biti odgovoran. Jesu li isti zahtjevi stavljeni pred Mrsića kada je donošen pravilnik o stručnom osposoblljavanju mladih za 1600 kn? Jesu li se pokazale točnim njegove procjene o tome koliko mladih će naći zaposlenje nakon isteka te mjere od jedne godine? Ako da, onda onaj tko je odobrio te prognoze nije normalan, a ako ne, odgovara li Mrsić za njih? 

Je li Vrdoljak podložan istim tim mjerama procjene učinka kada se radi o rješavanju problema INA-e? Ako da, ne traje li malo predugo da se stvari pomaknu s mrtve točke i traži li Milanović i od njega reviziju učinjenog sa procjenama učinka? Za Grčićeve procjene korištenja EU fondova znamo matematički dokazano da su netočne, pa opet, zamjenik premijera i dalje sjedi u svojoj fotelji i širi svoj patetični optimizam pred sve manje ljudi koji ga žele slušati. Svi ti ministri i još mnogi drugi nisu stavljeni pred Milanovićevu inkviziciju, a njima je to primarni posao, dok je premijer Predsjednicu stavio pod svoj nišan i napeo obarač samo zbog njenog zahtjeva za Sjednicom. Ako je država na tako dobrom smjeru kako Milanović kaže, čega se onda boji? Zašto ne prihvati mirno sjednicu i dokaže Kolindi brojkama kako je stanje dobro?

Za ministre znamo da očekivanja nisu ispunili i da njihovi programi i prijedlozi nisu bili točni, no za Kolindin prijedlog ne znamo, ali možemo opravdano slutiti da je na tragu nečemu. Zašto se njen prijedlog smjene premijera automatski uzima kao stranački ili provokatorski? Po anketama, 80% ljudi misli da zemlja ne ide u dobrom smjeru, zemlja koju vodi upravo premijer Milanović. U skoro svim anketama popularnosti političara Milanović je na samom dnu, a njegovo ponašanje u zadnje vrijeme graniči sa antagonizmom prema hrvatskom narodu, nešto što si niti jedan državnik ne smije dopustiti. Milanović je arogantan, skriva odgovore ili jednostavno ignorira pitanja koja mu ne pašu, a gotovo svo svoje vrijeme posvećuje 'čarkama' sa Predsjednicom i HDZ-om. HDZ je oporba, oni si mogu dozvoliti luksuz stalnih provokacija, Milanović u 4 godine mandata nije shvatio da više nije u oporbi i da, osim bitke sa HDZ-om, mora nešto i raditi. 

Još prije izborne pobjede je bilo jasno da suradnja Milanovića i Kolinde nije moguća. Nije iznenađenje, ne samo zbog toga što se radi o oprečnim strankama nego zato jer je krug onih koji mogu surađivati sa premijerom sve manji. Koalicijiski partneri su se rasuli, IDS je odavno maknut u stranu, niti s HNS-om se ne surađuje najbolje po najbitnijim pitanjima, čak i unutar vlastite stranke premijer ne uspijeva održati harmoniju jer su riječka struja, a polako i zagrebačka, praktički odmetnute od glavnog tijela stranke, a obračuni s bivšim kolegama Linićem, Holy i drugima su sad već opjevani dovoljno puta da se na njih ne treba ni pozivati. Sve to daje sliku čovjeka s kojim suradnja jednostavno nije moguća. Kolinda takvih sukoba nema u svojoj biografiji pa je teško jednako dijeliti krivnju između dva aktera ovog sukoba. 

Kolindin zahtjev za ostavkom je potpuno opravdan ne zato jer je ona iz HDZ-a ili Karamarkov potrčko, nego zato jer je to ono što većina naroda želi i jer je to ono što je najbolje za državu. Naravno da se to Milanoviću ne mora sviđati i naravno da ne mora niti uslišiti zahtjev, ali mora prihvatiti da Predsjednica ima pravo reći ono što velika većina naroda misli. Mora to prihvatiti bez da se vrijeđa i bez da njegovi poltroni Leko, Grbin i slični interveniraju u medijima kao zaštitnici i Zokijevi heroji. Ne vidim elemente za bilo kakvu krizu u državi jer se predsjednica i premijer ne vole, onaj tko je drugačije očekivao je samo ispao naivan. Ono što je pozitivno u priči je da je Kolinda od starta krenula 'u kost' i da nećemo dobiti još jednu kamilicu kakvu obično vidimo od političara kada dođu na vlast. Ako treba podsjetiti, Milanović je iz oporbe bio jako glasan oko toga što će sve napraviti na vlasti, Plan 21 i slične gluparije su bombaridrale građane sa svakog ugla, a nije napravio apslutno ništa osim odveo zemlju u još veću provaliju beskonačnim neradom, nesposobnošću i pogodovanjem svojima. Ako ništa, Kolinda na početku mandata barem ostaje dosljedna svojim obećanjima. Naravno da od sjednice ne treba puno očekivati jer ona nema ovlasti nešto mijenjati, ali dobro je vidjeti da postoji netko tko će Milanoviću davati do znanja da mu puše za vratom, da barem u zadnjoj godini mandata više nema mazanja očiju javnosti i skrivanja nerada do novih izbora. Bivši predsjednik je bio savršen za ono što Milanoviću treba, a to je čim manje dizanja prašine, ali nova predsjednica neće krenuti tim istim, 'pravim' putem. Ako to znači i šamarati se priopćenjima dok jedan ne popusti, ja kažem - Ne daj se, Kolinda!

5

Mac316

Kneel before your master

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 88 54 100 783
PRIMIO <- 1,013 285 123 1,828

Dostignuća

Vingd 1,405.00
Bodovi 174.0
Analize 143 1,380.00
Ankete 47

Ocjene (9)


Respektira (6): Cogito, VeNLO, Laci, Panter, siouxica, 5none5


Slaže se (1): Laci


Ne slaže se (2): visitor, NEKOVARAZDIN


Komentari (11)


'na tragu nečemu' je sa prijedlogom da Zoki da ostavku jer indikatori pokazuju da Vlada kojoj je on na čelu vodi Hrvatsku u propast, nema garancija da bi to upalilo, ali postoje argumenti matematički potkrijpljeni da Vlada ne radi dobro svoj posao Mac316 0 0 0


Ozbiljno? ne vidiš vezu između pozivanja da na sjednici Vlade Kolinda dođe sa konkretnim podacima i financijskim učincima i da na istim sjednicama Vlade Maras ili Vrdoljak ne moraju iznositi iste? Mac316 0 0 0


milanovićevu ostavku kao "trag nečemu" se dosad u javnosti tražilo jedno 15942 puta, ako ne i više :)..zbog tog senzacionalnog otkrića o kojem već i vrapci zborno pjevaju na granama, KGK doista nije trebala svoju funkciju uvaljati u kaljužu visitor 0 0 0


u pravu si, slažem se i povlačim iz polemike Mac316 0 0 0


hm....po meni je tekst dobar jer ukazuje na to da 'psihopatični' ZM ne traži od svojih ministara to što traži od Predsjednice. Njegovim ministrima novac "curi" kroz prste neznano kuda, a od Kolinde traži dokz korisnosti mjera koje predlaže Laci 0 0 0

Analiza

Vrijede li profesionalni standardi na Sjednicama Vlade za sve jednako?

24.02.2015. 08:54, U sjeni zahtjeva za ostavkom: Je li moguća suradnja Pantovčaka i Banskih dvora?

Ja sam za prvi za 'šegu' i za neshvaćanje stvari ozbiljno, ali Zoran Milanović zaista pretjeruje. Jednostavno se ne možeš predsjednici države obraćati svisoka kao da si autokrat ove države, pogotovo ne na njen sasvim legitimni i odavno najavljivani zahtjev za sjednicom Vlade. Milanovićeve riječi bi još bile probavljive da zadovoljavaju jedan ključan preduvjet: Jesu li isti zahtjevi za konkretne prijedloge, mehanizme provođenja i očekivane financijske učinke stavljani pred ministre u Vladi na svim prošlim sjednicama? Jesu li stavljeni pred Marasa kad je predstavljao ideju Poduzetničkog impulsa? I ako jesu, kako je to prošlo? S obzirom da osobno znam konkretne ... više >

5

Mac316

Kneel before your master
  • 6
  • 1
  • 2
  • 11

Analiza

Igre bez granica: Kome danas u Hrvatskoj odgovara ustavna kriza?

23.02.2015. 21:05, U sjeni zahtjeva za ostavkom: Je li moguća suradnja Pantovčaka i Banskih dvora?

Hoćemo li uskoro gledati i hrvatsku inačicu „impeachmenta“? Ovo si pitanje moramo postaviti nakon što je iz Ureda predsjednice RH poslano priopćenje u kojem se traži Zorana Milanovića da podnese ostavku.

Problem je vezan uz sazivanje izvanredne sjednice Vlade RH. Kolinda Grabar Kitarović je dobar dio svoje kampanje temeljila na obećanju kako će joj prvi potez kao predsjednice biti sazivanje posebne sjednice Vlade koja bi bila posvećena gospodarskoj problematici i izlasku iz krize. Obećano - ostvareno. Već u prvom razgovoru koji je imala sa Zoranom Milanovićem, Grabar Kitarović ga je obavijestila da pokreće proceduru za sazivanje tematske sjednice Vlade. Na odgovor nije trebala dugo čekati. Milanović joj je uzvratio pismom u kojem od nje traži da pripremi „konkretne prijedloge, mehanizme za njihovo provođenje te procjenu financijskih i proračunskih učinaka“ . Vjerojatno povrijeđen netko s Pantovčaka je potom odaslao priopćenje u kojem se navodi kako je predsjednica države došla do zaključka kako je „najkonkretniji prijedlog za izlazak RH iz krize - ostavka predsjednika Vlade RH“ te da ukoliko Milanović ne prihvati taj njezin prijedlog, „Predsjednica od njega očekuje konkretne prijedloge, način provedbe i procjenu financijskih učinaka tih prijedloga i rješenja za izlazak zemlje iz krize, što je ustavna obveza Vlade, a ne Predsjednice RH.“ Ova igra priopćenjima koja prije podsjeća na prepucavanje dvoje balavaca nego na komunikaciju odraslih, ozbiljnih i odgovornih ljudi koji se, usto, nalaze i na jednim od najviših političkih funkcija u zemlji, govori da Hrvatsku čekaju vrlo neizvjesna vremena.

Možemo razumjeti da je Kolindi Grabar Kitarović neizmjerno stalo da već na početku mandata pokaže odlučnost i nakanu da što prije ispuni barem jedno od predizbornih obećanja, inicirati sjednicu Vlade je svakako najlakše od svih, ali je ovaj put izabrala bitku koju nikako ne može dobiti demokratskim sredstvima. Sasvim je sigurno da Zoranu Milanoviću ni na kraj pameti nije ostavka, dapače, on se intenzivno priprema za osvajanje još jednog mandata, i ta je činjenica dobro poznata predsjednici države. Ako ju je uvrijedila nonšalancija kojom Milanović u odnosu prema njoj koristi svoj ustavni položaj i ovlasti, morala je reagirati primjerenije. Dakako, predsjednica države kao svatko drugi ima pravo izražavati mišljenje, prozivati Vladu i pozivati premijera na ostavku, no osim što joj daje to pravo, Ustav RH joj nameće i neke obveze. Prije svega je to briga za „redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti“ (Ustav, čl. 94.). Nigdje u tom dokumentu ne stoji ovlast predsjednice države da određuje, primjerice, koliki mora biti rast BDP-a ili koliko nezaposlenih smije biti u zemlji, odnosno, koliki prosjek plaća i mirovina mora osigurati Vlada RH da bi ju se ocijenilo uspješnom. Niti da je zadovoljstvo predsjednice kriterij za ostavku ili ostanak na funkciji premijera. Tu se, snažnog smo dojma, predsjednica države malo previše zaigrala. Može ona o svojoj funkciji misliti što hoće, ali Ustav RH joj daje točno određeni značaj i točno određeni položaj u odnosu na premijera. Sviđalo se to njoj ili ne.

S druge strane, kako ne bi ispalo da je Grabar Kitarović jedina odgovorna za ovo kaljužanje, Zoran Milanović bi trebao imati određenu dozu razumijevanja za predsjednicu i njezinu želju da se odmah na početku mandata prikaže u najboljem svjetlu. Točno je da njih dvoje pripada dvijema različitim političkim opcijama, ali stupanjem na dužnost je Grabar Kitarović napustila prijašnju stranku i, tako se barem očekivalo do ove blamaže, neće voditi stranačku već nacionalnu politiku. Ništa ga ne bi koštalo, osim možda mrvicu povrijeđenog ega, da je prihvatio inicijativu predsjednice i jedan četvrtak umjesto redovite, održao formalno posebnu sjednicu Vlade na kojoj bi dao predsjednici govoriti koliko hoće. Iako joj Ustav ne daje to pravo, već samo prisustvo, mogao si je priuštiti „luksuz“ da bude dobar domaćin i omogući gošći da dođe do riječi. Doista ju nije trebao ponižavati inzistiranjem da mu dostavi prijedloge svojih mjera obrazložene na način kako saborski poslovnik obvezuje klubove kad predlažu zakone (financijski učinci).

Kako bilo, nitko u ovoj situaciji ne bi trebao trljati ruke od zadovoljstva što se praktički već prvi dan na ovako bizaran način sukobilo dvoje najviših dužnosnika u zemlji.

Na prvi pogled to odgovara Kolindi Grabar Kitarović jer je odmah pokazala odlučnost da ustraje na ranijem obećanju i pozove Milanovića na ostavku, ali je za dokazivanje svoje vjerodostojnosti imala već druge prilike, a sigurno je i da će ih biti još. Ne vjerujemo da će se ovime baš puno okoristiti jer su u nju uprte oči i međunarodne zajednice. Strani diplomati već izvještavaju svoje vlade o situaciji koja je milimetar do ustavne krize. Ni EU ni SAD koji od nove predsjednice države sigurno imaju očekivanja ne žele da Hrvatska bude nestabilna i paralizirana. Kakvu i koliko vjerodostojnu vanjsku politiku mogu očekivati od Hrvatske, ako se dvoje sukreatora ne mogu dogovoriti ni o banalnoj stvari poput sjednice na kojoj se ionako ništa važnog ne bi odlučilo? Nema sumnje da je ovime Grabar Kitarović već naštetila hrvatskim nacionalnim interesima, makar je nedavno na njih prisegnula.

Površni promatrač bi mogao pomisliti da sukob odgovara Zoranu Milanoviću jer je već u izbornoj noći najavio bitku „ili mi ili oni“. Pokazivanje zubiju predsjednici Republike može oduševiti dio njegovih simpatizera, pogotovo zato jer ima više, važnijih i praktičnih ovlasti, a Grabar Kitarović mu doista ne može ništa. Dapače, on je u mogućnosti da u Saboru pokrene postupak njezinog opoziva (Ustav, čl.105.). Na to već ukazuju neki pravni stručnjaci. Nema veze što nikako ne bi mogao skupiti potrebnu dvotrećinsku većinu, njemu je dovoljno i da se u najvišoj instituciji predstavničke vlasti danima vodi rasprava i blati predsjednicu Republike koja „povređuje Ustav“. U mogućnosti je tako nabrijavati svoje birače, ali bi jednako kao predsjednica države štetio hrvatskim vanjskopolitičkim i općenito nacionalnim interesima. I on je primajući se funkcije na njih prisegnuo.

Nisu u pravu ni oni koji pomišljaju da scenario u mnogome paralizirane države odgovara Tomislavu Karamarku. Na prvi pogled vođi oporbe odgovara kaos u kojem bi se on nametnuo kao miritelj i faktor stabilnosti. Uz one koji već mjesecima prosvjeduju u Savskoj 66. mu ne bi bio problem pojačati dojam o nestabilnosti države i sebi kao jedinom koji može stabilizirati stanje. Ali Hrvatskoj takav scenario najmanje treba. Uz već spomenutu vanjskopolitičku štetu, usijane glave bi mogle napraviti i veću jer, vidjeli smo u subotu, strasti su ionako već uzavrele, a situacija povremeno i na rubu incidenta. Svakom demokratski orijentiranom vođi oporbe bi trebao biti interes da isključivo putem izbora i na temelju nekakvog programa dođe do vlasti. Sve drugo bi, prema van i unutra, imalo vrlo upitan legitimitet. U tom smislu govori i mudri predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko:

Želim da sve probleme u društvu rješavamo izborima, a ne na ulici i izvan sustava. U tom smislu izbori bi mogli biti dobri. Volio bih da se pojave programi koji građanima nude razvoj i strategiju. Imamo teškoća koje moramo rješavati za dulji period, a ne za jedan mandat. Treba nam dugoročni konsenzus.

Bilo bi izvrsno i u najboljem hrvatskom nacionalnom interesu da ga poslušaju svi koji u Hrvatskoj generiraju atmosferu sukobljavanja kao i glavni akteri ovog nemilog događaja.

9

visitor

s odmakom se bolje vidi

Interakcija

 
UČINIO -> 1,026 66 41 2,989
PRIMIO <- 1,297 278 249 3,244

Dostignuća

Vingd 2,796.00
Bodovi 260.9
Prijedlozi 4 15.00
Analize 266 2,712.00
Ankete 419

Ocjene (18)


Komentari (40)


Vis, Prgomet nikad nije bio nešto posebno omiljen u HDZ-u. Isplivao je s Kujundžićem ali je s njim zaboravio otići. Poziciju je dobio slučajno i da se 100 puta ponove izbori ne bi je više dobio. IDujas 0 0 0


Prgomet je toga svjestan. Krenuo je na sve ili ništa i bit će mu ništa! IDujas 0 0 0


@ID, ja ko papiga ali šta mogu, moram reći - bilo bi super zanimljivo pročitat tvoju analizu na ovu temu siouxica 0 0 0


Sio, ja bi jako želio napisati nešto na ovu temu! IDujas 1 0 0


onda se veselim unaprijed:) siouxica 0 0 0

Analiza

Igre bez granica: Kome danas u Hrvatskoj odgovara ustavna kriza?

23.02.2015. 21:05, U sjeni zahtjeva za ostavkom: Je li moguća suradnja Pantovčaka i Banskih dvora?

Hoćemo li uskoro gledati i hrvatsku inačicu „impeachmenta“? Ovo si pitanje moramo postaviti nakon što je iz Ureda predsjednice RH poslano priopćenje u kojem se traži Zorana Milanovića da podnese ostavku. Problem je vezan uz sazivanje izvanredne sjednice Vlade RH. Kolinda Grabar Kitarović je dobar dio svoje kampanje temeljila na obećanju kako će joj prvi potez kao predsjednice biti sazivanje posebne sjednice Vlade koja bi bila posvećena gospodarskoj problematici i izlasku iz krize. Obećano - ostvareno. Već u prvom razgovoru koji je imala sa Zoranom Milanovićem, Grabar Kitarović ga je obavijestila da pokreće proceduru za sazivanje tematske sjednice Vlade. Na ... više >

9

visitor

s odmakom se bolje vidi
  • 12
  • 1
  • 5
  • 40