Analiza

O porezu i drugim vječnim stvarima

21.02.2017. 20:19, Treba li Crkva plaćati porez?

Na ovom svijetu ništa sigurno nije osim smrti i poreza. No, dobar i vjeran katolik s pravom se smije  nadati oslobođenju od jarma smrti, jer mu je to obećao Bog ukoliko bude vjerno hodio njegovim putem. Poreza, ukoliko ga shvatimo u evanđeoskom smislu nikada nećemo biti oslobođeni, naprotiv, ništa neće preostati predat ćemo se cijeli i potpuno. Naime, pisano je: Podajte svakomu ono što mu pripada: onomu koji s pravom traži porez, porez; koji carinu, carinu; koji poštovanje, poštovanje; koji čast, čast! Nikome ništa ne budite dužni, osim da ljubite jedan drugoga, jer tko ljubi bližnjega, ispunio je Zakon (Rim 13,7-8).

Porez, dakle, nije ništa drugo nego ispunjenje pravednosti. No, kako su ljudi, a onda i ljudsko društvo i institucije, slabi i ranjeni grijehom, dobru intenciju pravednog oporezivanja kako bi se podmirile zajedničke potrebe te stvorilo i očuvalo opće dobro često se iskrivljuje u posve suprotno. Tako imamo s jedne strane spektra državu koja nepravedno raspoređuje porezni teret, a s druge strane obveznike poreza koji na sve načine, često i nelegalne, žele izbjeći plaćanje svojih obveza.  Na taj način se vrhunski izum čovječanstva, pravedno oporezivanje, čije nas je provođenje obdarilo mnogim blagodatima, pretvara u bauk i u ljudima izaziva istu sudbonosnu odbojnost kao i sama smrt.

Vodeći se načelom pravednosti Republika Hrvatska je oslobodila plaćanja poreza na dobit sve neprofitne organizacije, a među njima i vjerske zajednice od samog početka primjene te vrste oporezivanja . Prvi zakon o porezu na dobit Sabor je donio godine 1994. (prije toga je taj porez bio reguliran Zakonom o neposrednim porezima koji je preuzet iz SR Hrvatske, te nakon toga izmjenjivan u RH)  i u njemu je navedeno oslobođenje od plaćanja poreza na dobit za neprofitne organizacije koje nisu osnovane radi stjecanja dobiti, uz iznimku obveze plaćanja poreza na dobit za djelatnosti od koje se ostvaruje dobit. Zakon o porezu na dobit koji je zamijenio navedeni iz 1994. godine je donesen u prosincu 2000. godine. U njemu se eksplicitno navodi kako državne ustanove, ustanove jedinica područne (regionalne) samouprave, ustanove jedinica lokalne samouprave, državni zavodi, vjerske zajednice, političke stranke, sindikati, komore, udruge, umjetničke udruge, dobrovoljna vatrogasna društva, zajednice tehničke kulture, turističke zajednice, sportski klubovi, sportska društva i savezi, zaklade i fundacije nisu obveznici poreza na dobit, osim iznimno ako obavljaju gospodarstvenu djelatnost, a neoporezivanje te djelatnosti bi dovelo do stjecanja neopravdanih povlastica na tržištu.

U 2004. je donesen Zakon o porezu na dobit  koji uz izmjene i dopune vrijedi i danas i koji se u bitnome ne razlikuje od dotadašnjih odredbi po navedenom pitanju. Dakle, neprofitne organizacije budući da nisu osnovane s ciljem ostvarivanja dobiti nisu dužne plaćati ni porez na dobit. Ono što je osnovano zbog općeg dobra i nije profitno ne treba oporezivati, osim u slučaju obavljanja djelatnosti koje su gospodarske i čije bi neoporezivanje dovelo do, u zakonu se kaže neopravdanih, a ja bih dodao nepravednih, povlastica na tržištu.

Do 2014. godine je vrijedila zakonska odredba po kojoj će, ukoliko Porezna uprava sama ili netko drugi tko je zainteresiran prijavi obavljanje navedene „nelojalne“ gospodarske djelatnosti, Porezna uprava rješenjem utvrditi obvezu obračunavanja poreza na dobit za tu navedenu djelatnost. Od 2014. godine vrijedi zakonska odredba koja obvezuje same porezne obveznike, dakle neprofitne organizacije, da prijave takvu vlastitu djelatnost i Poreznu upravu da, ukoliko do takve prijave ne dođe, obvezu utvrdi rješenjem.

Što se tiče odnosa RK Crkve i RH po tom pitanju važno je pitanje Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima, sklopljen 9. listopada 1998. (odluka o proglašenju Zakona o potvrđivanju istog u NN 18/1998) u kojem se navodi 1. Pravne osobe Katoličke Crkve u odnosu na porezni sustav smatrat će se neprofitnim ustanovama. 2. Odredba iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na profitne djelatnosti pravnih osoba Katoličke Crkve. (članak 10. Odluke)

Ne postoje nikakve nepoznanice, novosti ni nesklad između dosadašnjih propisa. Nedavna komunikacija između predstavnika Porezne uprave i predstavnika katoličke Crkve  koja je popraćena od medija, se odnosila na provođenje u Zakonu o porezu na dobit navedenih obveza za prijavljivanje gospodarskih djelatnosti koje obavljaju različiti subjekti unutar katoličke Crkve. Piše se da je inicijativa krenula od predstavnika Crkve, što je dobro jer pokazuje spremnost Crkve kao poreznog obveznika da transparentno iskaže svoju obvezu, što olakšava stvari svakoj poreznoj administraciji.

Tražiti od Crkve da plati porez na dobit na sredstva koja se zarađuju od iznajmljivanja poslovnih prostora, od naknada za postavljanje odašiljača od operatera za telefoniju, od zarade od ugostiteljstva  je opravdano i pravedno. Tražiti da se u crkvama uvodi fiskalizacija za prodaju crkvenog tiska i svijeća koje se najčešće prodaju na način samoposluge je nepotrebno birokratiziranje od čega država neće imati velike koristi budući da se radi o malim iznosima, a narušit će se kvaliteta vjerskog života.  

I dok prodaja svijeća u crkvama, koja se prigodno događa može stvarati konkurenciju proizvođačima i trgovcima svijećama ukoliko se radi o većim mjestima, vjerski tisak ne stvara konkurenciju nikome.

Oni koji bi u cijelosti oporezivali djelatnost Crkve i vjerskih zajednica, dakle, i milodare i darove i naknade za vjersku službu i koji bi ukinuli ugovore s vjerskim zajednicama i Svetom Stolicom o njihovom financiranju, zalažu se za mjere koje bi vjerojatno  dovele do zahtijevanja protumjera od strane onih kojima su vjerska pitanja još uvijek važna. Ukoliko bi došlo do ostvarivanja takvih planova, valjalo bi razmisliti o financiranju i neoporezivanju i drugih općekorisnih društvenih pojava i djelatnosti i organizacija koje ih provode kao što su kulturne, sportske, a zašto ne i obrazovne, pa i zdravstvene.

3

Zakej

Interakcija

 
UČINIO -> 25 7 1 20
PRIMIO <- 41 10 1 60

Dostignuća

Vingd 36.00
Bodovi 59.6
Analize 7 36.00
Ankete 10

Od istog autora

Ocjene (8)


Respektira (5): Jung-fu, BorisTraljic, Interstellar, VeNLO, siouxica


Slaže se (3): Laci, Spektator, Alumnus


Komentari (7)


porez je problem jer, da bi država trošila, mora najprije prikupiti iz poreza, ali stvar bi mogla biti i obrnuta, novac bi mogao ulaziti u optjecaj potrošnjom države, država ne bi ovisila o porezu, pa bi društvo moglo kontrolirati korisnost poreza. Jung-fu 0 0 0


Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju. Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije. Tko od tebe što zaište, podaj mu! (Mt 5, 40-42) Krist zahtjeva sebedarje do kraja, savršeno predanje, Zakej 0 0 0


velikodušnost koja nadilazi pravednost. Zato sam i napisao da porez neće nestati, nego naprotiv da ćemo u potpunosti biti opljenjeni, umrjeti sebi da bi dali stostruki plod. Plaćanje poreza je pravednosti, Krist traži više. Zakej 0 0 0


Ne znam kako bi bilo moguće organizirano i visoko civilizirano društvo u kojem postoji solidarnost, a da u njemu ne postoji oporezivanje, bar u ovom stadiju života gdje smo vezani materijalnim potrebama. Zakej 0 0 0


porez mora postojati, ali to ne mora biti modus vivendi države. danas država prikuplja poreze da bi trošila, ali to može biti i obrnuto, to jest da najprije troši, a tek onda prikuplja poreze. Postoje i akademska riješenja za takav monetarni sustav. Jung-fu 0 0 0

Analiza

Ugovori sa Svetom Stolicom su iznad zakona i nisu promjenjivi

21.02.2017. 17:16, Treba li Crkva plaćati porez?

Znamo li da članak 51. Ustava RH glasi: Svatko je dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. Porezni se sustav temelji na načelima jednakosti i pravednosti – onda će nam i bez očitovanja Ustavnog suda biti jasno da svatko znači – svatko! Doista, porezni sustav se pobrinuo dotaknuti svakoga koji  potroši i jednu jedinu kunu. Mada nemamo baš proizvoda koji koštaju jednu kunu, ako bismo kojega i pronašli, u toj cijeni bi bio sadržan PDV. A to je prihod države kojeg ubiru u ime i za račun države, a na svoj trošak svi koji nešto prodaju. Drugi dio članka 51. onaj o jednakosti i pravednosti je već upitan. Rađamo se i živimo nejednaki pa ne možemo biti jednaki niti u doprinosima za javne troškove. Za dalju nejednakost pobrinuo se sam porezni sustav sa svim onim olakšicama, izuzećima ne bi li sustigao zadani ideal, onaj o pravednosti.

Oni pravde željni dosjetili su se kako je Crkva bila izuzeta od plaćanja poreza sve do 2014. kad je stupio na snagu zakon po kojem će joj se oporezivati dio aktivnosti, poput iznajmljivanja prostora i zemljišta ili prodaje predmeta i knjiga. U zemlji s preko 90% katolika, kad kažemo Crkva mislimo na Katoličku crkvu. Naša je, hrvatska. Ali nešto što bi imalo pravnu osobnost i zvalo se Katolička crkva u Hrvatskoj – ne postoji. Umjesto toga postoji 2.038 pravnih osoba (sve župe, biskupije, sjemeništa, Caritasi) koje su upisane u evidenciju katoličkih pravnih osoba u Središnjem državnom uredu za upravu. U slučaju Katoličke crkve ne primjenjuje se Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica, nije upisana u Evidenciju vjerskih zajednica, već ona temelji svoj pravni status na ranije potpisanim međunarodnim pravnim aktima. Ti akti su dakako Ugovori Svete Stolice i Republike Hrvatske.

Katolička crkva nije jedina crkva koja nema sjedište u Hrvatskoj i nije jedina koja se kao pravna osoba, mimo zakona o položaju vjerskih zajednica, ne nalazi u Evidenciji vjerskih zajednica. Vlada RH je potpisala ugovor i sa Srpskom pravoslavnom crkvom u Hrvatskoj čije je pravno sjedište u Beogradu, a na čijem čelu je Sveti arhijerejski sinod, zaobišavši zakon dopuštanjem SPC registraciju organizacijskih oblika kao pravnih osoba (iz Zakona slijedi da se najprije treba riješiti pravni status vjerskoj zajednici, a potom vjerska zajednica podnosi prijave za upis svojih organizacijskih oblika, naravno zakon je prekršen).

Po članku 10. Ugovora između Svete stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima, pravne osobe Katoličke crkve u odnosu na porezni sustav smatrat će se neprofitnim ustanovama. U istom članku stoji da se ta odredba ne primjenjuje  na profitne djelatnosti pravnih osoba Katoličke crkve.

Dakle, kao što vidimo, o svemu se na vrijeme mislilo. Ruke su nam svezane.

Pravne osobe Katoličke crkve, po istom Ugovoru koji ima nadzakonsku snagu (kako smo vidjeli pri zaobilaženju Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica) mogu slobodno primati milostinju, darove vjernika, novac i država Hrvatska nema pravo na to naplaćivati porez. Ali zato ima obavezu vratiti Katoličkoj crkvi imovinu oduzetu za Jugoslavije, onu koju nije moguće vratiti – ponuditi zamjenu ili isplatiti odštetu u novcu;  mjesečno davati iz godišnjeg državnog proračuna iznos koji odgovara dvjema prosječnim bruto plaćama pomnoženim s brojem župa koje postoje u RH na dan stupanja na snagu Ugovora (2036 x 16.000 kn= 32.576.000 kn mjesečno)

Država Hrvatska također mora plaćati troškove vojnog ordinarija, što ide iz proračuna Ministarstva obrane, za obnovu sakralnih spomenika što ide iz proračuna Ministarstva kulture, za karitativne djelatnosti što ide iz Ministarstva za demografiju, mlade i socijalnu skrb, mora plaćati sve katoličke škole svih nivoa što ide iz Ministarstva obrazovanja – tako da ne postoji uopće evidencija o tomu koliko godišnje plaćamo 'pravnim osobama' Katoličke crkve.  U osnovnim i srednjim školama koje nisu katoličke, već javne, zaposleno je ukupno 3.027 vjeroučitelja za čije se bruto plaće godišnje izdvaja oko 219 milijuna kuna.

Kad bismo zbrojili koliko su nas koštali Ugovori sa Svetom Stolicom od 1996. do danas, vjerojatno je da bismo došli do brojke s kojom bismo elegantno mogli u kešu isplatiti Mađare za njihov udio u INI (a Mađari traže oko 1,8 milijarda eura).

Ugovori sa Svetom Stolicom su promjenjivi tek teoretski. U stvarnosti nisu. Bilo je i dosad nekih u politici koji su govorili o potrebi preispitivanja tih Ugovora, a danas se nalaze onkraj vlasti. Navijanja s propovjedaonica za određenu političku opciju nisu besplatna (vidjeti povećane uplate iz Državnog Proračuna za Sanadera, smanjene za Jadranke Kosor pa povezati stvari), kao što ni najave propitivanja Ugovora ne ostaju bez valjane reakcije.

Kako funkcioniraju 'pravne osobe' Katoličke crkve objašnjava Ivica Maštruko, bivši veleposlanik RH u Vatikanu: “Biskup je taj koji nad župama ima apsolutnu moć i apsolutno pravo; on ima samostalnost u tolikoj mjeri da kad, recimo, Hrvatska Biskupska Konferencija donese određeni zaključak ili stav, to se može primjenjivati u stvarnosti  samo u slučaju da biskup tu odluku proglasi na prostoru svoje biskupije”. Jedan od biskupa koji je koristio apsolutnu moć je i bivši dubrovački biskup Želimir Puljić koji je u skladu s člankom 10. Ugovora Svete Stolice i RH o pravnim pitanjima (Crkvene pravne osobe mogu kupovati, posjedovati, koristiti ili otuđivati pokretna i nepokretna dobra, te stjecati i otuđivati imovinska prava, prema odredbama kanonskoga prava i zakonodavstva RH) pa je svojevremeno osnovao desetak tvrtki, povezao se sa švicarskom Midia Grupom, za 16 milijuna založio samostan u gradskoj jezgri, ali i navodno omogućio Švicarcima građevinske investicije na čak 2,5 milijuna kvadrata svoga zemljišta u Slanom, Zatonu, Župi dubrovačkoj i na Mljetu (afera Pokora). Nakon bankrota većine od tih tvrtki, biskup Puljić je premješten pod izravni nadzor Vatikana, u zadarsku biskupiju (nije pod nadzorom HBK).

Financijski sustav unutar katoličkih 'pravnih osoba u Hrvatskoj' je zapravo vrlo uređen. Župe podnose godišnje financijske izvještaje biskupijama, u kojima su pobrojani svi primici i izdatci novca. Primjerice čak i zarada od 500 eura mjesečno od repetitora mobilnog operatera ugrađenog na crkveni toranj u župi Kalinovec. Pa i prihodi od najma, kamata.

Državna Revizija, Porezna uprava, u praksi nitko iz državnih službi ne smije nogom kročiti u crkvene posjede jer „Republika Hrvatska jamči nepovredivost mjesta za bogoštovlje, crkava, kapela te crkvenih prostora“. Iako je očito kako 'pravnim osobama' Katoličke crkve pristiže novac mimo milostinje, darova koji su neoporezivi,  i iz sasvim građanskih izvora tipa najam, kamata, država ne pronalazi način za primjenu poreznih škara, kao što to može svakom drugom građaninu, tvrtki.

Mogli bismo reći kako su ti prihodi crkvenih pravnih osoba plod nelojalne konkurencije jer one mogu konkurirati s cijenama umanjenim za porez, dok drugi moraju ukalkulirati i porez. Zato je možda najbolja opcija za Poreznu upravu razrez kakvog paušalnog poreza koji bi bio simboličan, koji ne bi opterećivao financijski crkvene pravne osobe i služio bi samo za umirivanje javnosti. Naravno, uvjet za to je pristanak HBK, s kojim predsjeda spomenuti biskup poduzetnik Želimir Puljić, a nadgleda potpredsjednik kardinal Bozanić, inače i član nadzornog odbora Vatikanske banke. Svakako netko tko se u financije razumije bolje od većine državnih ministara.

Upitno je i koliko su svrsishodni pokušaji oporezivanja aktivnosti crkvenih pravnih osoba. Većina tih aktivnosti je zaštićena Ugovorima sa Svetom Stolicom, a one druge koje se tiču rada tvrtki koje su osnovale crkvene pravne osobe su ionako pod legislativom Poreznih i drugih zakona RH. Kako su najizdašniji prihodi katoličkih pravnih osoba ipak uplate iz Državnog Proračuna i Proračuna ministarstava, to znači da te pravne osobe u stvarnosti ne bi plaćale opet nikakav porez. Umjesto prosječnih 500-700 milijuna kuna na godinu, dobili bi koji milijun manje, odnosno morali bi vratiti natrag u državne blagajne. Našim novcem bi nam platili porez. No, to bi već zašlo u sferu upitnih ispunjavanja naših obaveza prema Svetoj Stolici pa je najvjerojatniji ishod ove priče 'tresla se brda,a nije se rodio ni miš'. 

6

VeNLO

http://pokretpatriot.com/

Interakcija

 
UČINIO -> 980 37 100 1,639
PRIMIO <- 1,567 315 112 2,997

Dostignuća

Vingd 2,070.00
Bodovi 193.3
Analize 256 2,064.00
Ankete 1

Ocjene (11)


Komentari (5)


velebna analiza ;) 5none5 1 2 0


dobro kaže 5n5:) siouxica 0 0 0


Slažem se u potpunosti s analizom. Naime, nemoguće je bilo što oporezovati, jer se za 99% transakcija ne izdaju računi. Bilo da ste platili mise zadušnice ili ceremoniju pokopa ili vjenčanja... nikakvih valjanih računa nećete dobiti. Država u državi viewer 0 0 0


Temeljni problem je u pravnom vakumu položaja Crkve. Ustavni sud se proglasio nenadležnim za ocjenu ustavnosti Ugovora sa SS, no oni su doneseni običnom većinom. Time je kreiran pravni sadržaj koji nadilazi ustavni okvir, a donosi se običnom većinom. Hatzivelkos 0 0 0


Ta argumentacija, btw, čuči u nekoj ladici Ustavnog suda već duži niz godina. Hatzivelkos 1 0 0

Analiza

Ugovori sa Svetom Stolicom su iznad zakona i nisu promjenjivi

21.02.2017. 17:16, Treba li Crkva plaćati porez?

Znamo li da članak 51. Ustava RH glasi: Svatko je dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. Porezni se sustav temelji na načelima jednakosti i pravednosti – onda će nam i bez očitovanja Ustavnog suda biti jasno da svatko znači – svatko! Doista, porezni sustav se pobrinuo dotaknuti svakoga koji potroši i jednu jedinu kunu. Mada nemamo baš proizvoda koji koštaju jednu kunu, ako bismo kojega i pronašli, u toj cijeni bi bio sadržan PDV. A to je prihod države kojeg ubiru u ime i za račun države, a na svoj trošak svi koji nešto ... više >

6

VeNLO

http://pokretpatriot.com/
  • 9
  • 2
  • 0
  • 5

Analiza

osnovni pojmovi

21.02.2017. 15:51, Treba li Crkva plaćati porez?

Prvo i osnovno, ovdje se treba razgraničiti crkva kao sveopći pojam. Naime, prema Bibliji (sola scriptura) crkva nisu ni zgrade ni nikakva velebna zdanja od onixa nego jednostavne zajednice ljudi. Prema Bibliji i prema Kristovim riječima (Matej 18;20 "Jer gdje su dva ili tri sabrani u ime moje ondje sam ja među njima"), koje su poslije i apostoli potvrdili u svojim riječima, crkva nije ništa drugo nego zajednica ljudi. Koja se okuplja u ime Kristovo, nebitno gdje. Riječ crkva dolazi od grčke riječi „eklesia“ koja se definira kao „zajednica“ ili pak kao „oni koji su pozvani“. Glavno značenje „crkve“ ne odnosi se na zgradu, nego na ljude. Ironično je da ljudi kada ih pitate koju crkvu pohađaju obično ne kažu da idu u  denominaciju (katoličku, pravoslavnu, protestantsku....), nego u  zgradu. Pročitajte Rimljanima 16,4: „…Pozdravite i crkvu koja se sastaje u njihovoj kući...“ Pavao govori o crkvi u njihovu domu, dakle ne o crkvenoj zgradi, nego o skupini vjernikâ.

Nadalje, kad se govori o poslanju. Djela Apostolska 2;42 napominju da bi  crkva trebala svojom misijom slijediti slijedeće, kao što su apostoli i prvi kršćani činili: „Oni su bili postojani u apostolskoj nauci, zajedničkom životu, lomljenju kruha i u molitvama.“ Dakle, prema onome što čitamo u Svetom pismu, svrhe / aktivnosti crkve trebale bi biti: (1) poučavanje biblijskog nauka, (2) pružanje mjesta na kojemu vjernici mogu imati zajedništvo, (3) blagovanje Gospodnje večere i (4) molitva.

Crkva treba poučavati biblijski nauk kako bismo mogli biti utemeljeni u vjeri. Efežanima 4,14 kaže: „da ne budemo više malodobni, igračka valova, okolo tjerani svakim vjetrom nauke u ljudskoj prijevarnoj igri, usred prepredenosti koja lukavo krči put zabludi.“ Crkva treba biti mjesto zajedništva, na kojemu su kršćani predani jedni drugima i poštuju jedni druge (Rimljanima 12,10), poučavaju jedni druge (Rimljanima 15,14), prijazni su i puni milosrđa jedni prema drugima (Efežanima 4,32), ohrabruju jedni druge (1. Solunjanima 5,11) i najvažnije od svega, ljube jedni druge (1. Ivan 3,11).

Crkva treba biti mjesto gdje vjernici mogu blagovati Gospodnju večeru, sjećanje na Kristovu smrt i njegovo prolivanje krvi za nas (1. Korinćanima 11,23-26). Ideja o „lomljenju kruha“ (Djela 2,42) sa sobom nosi ideju zajedničkog objeda. To je samo još jedan primjer načina na koji crkva promiče zajedništvo. Posljednja svrha crkve, prema Djelima 2,42, jest molitva. Crkva treba biti mjesto koje promiče molitvu, koje poučava molitvi i u kojoj se običava moliti. Filipljanima 4,6-7 ohrabruje nas riječima: „Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti. I mir će Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvati srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu.“

Crkva je primila još jedno „poslanje“, naime da naviješta Radosnu vijest spasenja kroz Isusa Krista (Matej 28,18-20; Djela 1,8). Crkva je pozvana da bude vjerna u širenju evanđelja riječju i djelom. Crkva je „svjetionik“ u zajednici – usmjerava ljude prema našemu Gospodinu i Spasitelju Isusu Kristu. Crkva treba promicati evanđelje i pripremiti svoje članove da navijeste evanđelje (1. Petrova 3,15).

O nekoliko dodatnih ciljeva crkve čitamo u Jakovljevoj poslanici 1,27: „Čisto i neokaljano bogoslužje pred Bogom i Ocem sastoji se u ovomu: pohađati sirote i udovice u njihovoj nevolji i čuvati samoga sebe čistim od ovog svijeta.“ Crkva ima dužnost služenja onima koji su u potrebi. To ne podrazumijeva samo naviještanje evanđelja, nego i skrb za fizičke potrebe (hrana, odjeća, sklonište) koje su nužne i prikladne. Crkva, nadalje, one koji vjeruju u Krista treba osposobiti alatima koji su im potrebni da nadvladaju grijeh i ostanu slobodni od opakosti ovoga svijeta. To čini u skladu s načelima koja smo gore naveli: biblijskim naukom i kršćanskim zajedništvom.

Stoga, nakon što smo sve to rekli, koja je svrha crkve? Osobno mi se sviđa ilustracija iz 1. Korinćanima 12,12-27. Crkva je Božje „tijelo“ – mi smo njegove ruke, usta i noge u ovome svijetu. Mi činimo ono što bi Isus Krist činio da još uvijek fizički hoda zemljom. Crkva treba biti „kršćanska“ – treba nalikovati Kristu i slijediti Krista.

Dakle, iz ovoga, ako primjećujete, nigdje se ne spominje da crkva treba biti nekakva organizacija koja će poslovati na tržišnim principima, koja će zarađivati novce i materijalna dobra u korist onih koji su unutar hijerarhije te same religijske organizacije.

Prebacivanjem (kroz povijest) iz duhovne u svjetovnu varijantu, gubi se i sam smisao crkve kao organizacije koja skrbi o svojim vjernicima, pa crkva (posebno katolička i pravoslavna, a dobrim dijelom i protestantske denominacije), postaju mjesta gdje velikodostojnici i vođe, a uz njih i dobar dio pridruženih organizacija i ljudi, stječu bogatstva i egzistenciju. A briga o nesretnicima i potrebitima pada u drugi plan. Osnivaju se banke, stječu se zgrade i zemljišta,skupljaju se "milodari" i naplaćuuju se usluge (poput sakramenata, kojih ,usput budi rečeno, nema u Novom zavjetu ni Bibliji, misa zadušnica, blagoslova kuća i još koječega) ,unatoč slijedećim recima iz Novog zavjeta.

Matej 10,7 Idite i navješćujte: "Blizu je kraljevstvo nebesko.
Matej 10,8 Liječite bolesne, dižite mrtve čistite gubave i izgonite đavle! Zabadava ste dobili, zabadava dajite!
Matej 10,9 Ne uzimajte sobom u pojasima svojim ni zlata ni srebra ni drugoga novca,
Matej 10,10

Ni putne torbe, ni dvoje haljine, ni obuće, ni štapa; jer je poslenik dostojan prehrane svoje.

Zato, ako je religijska organizacija prestala biti crkva u Biblijskom smislu i postala organizacija koja djeluje potpuno svjetovno, onda se treba potpuno priključiti u svjetovni život i biti kao i svaka druga organizacija ili firma. I plaćati porez i izdavati račune. As simple as that.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 159 122 35 632
PRIMIO <- 506 102 76 1,093

Dostignuća

Vingd 794.00
Bodovi 147.7
Prijedlozi 3 3.00
Analize 171 774.00
Ankete 343

Ocjene (4)


Respektira (2): 5none5, bereza


Slaže se (2): Laci, bereza


Komentari

Analiza

osnovni pojmovi

21.02.2017. 15:51, Treba li Crkva plaćati porez?

Prvo i osnovno, ovdje se treba razgraničiti crkva kao sveopći pojam. Naime, prema Bibliji (sola scriptura) crkva nisu ni zgrade ni nikakva velebna zdanja od onixa nego jednostavne zajednice ljudi. Prema Bibliji i prema Kristovim riječima (Matej 18;20 "Jer gdje su dva ili tri sabrani u ime moje ondje sam ja među njima"), koje su poslije i apostoli potvrdili u svojim riječima, crkva nije ništa drugo nego zajednica ljudi. Koja se okuplja u ime Kristovo, nebitno gdje. Riječ crkva dolazi od grčke riječi „eklesia“ koja se definira kao „zajednica“ ili pak kao „oni koji su pozvani“. Glavno značenje „crkve“ ne ... više >

  • 2
  • 2
  • 0
  • 0

Analiza

Ako svi plaćaju porez, zašto ne bi i Crkva ?

20.02.2017. 11:17, Treba li Crkva plaćati porez?

Budući da je osnovno poslanje  Crkve Isuvove da ljudima prenosi i među njima širi riječi Isusove, te da dijeli sudbinu svoga "stada" u dobru i u zlu, nema nikakovog razloga da Crkva n eplkaća porez, kao i svi građani koji poštuju Božje riječi -"Bogu božje, Caru carevo !". Naravno da svoju obvezu prema državi u kojoj žive ne poštuju svi njeni građani, kao naprimjer nesavjesni građani, prevaranti, lopovi, kriminalci i svi oni koji varaju državu.

Pa zar  Crkva treba da bude u istom "društvu" sa naprijed nabrojanim, koji na sve načine izbjegavaju svoje obveze glede plaćanja poreza ? Mislim da to nitko ni u Crkvi ne želi ! No pri tome valja uzeti u obzir humnaitarnu funkciju Crkve, pa ju osloboditi plaćanja poreza za sve njene aktivnosti u humanitarne svrhe, kao što su djelatnosti Caritasa, misionarske djelatnosti, i djelatnosti vezane za odgoj i svakovrsnu skrb za one potrebite, kojima nitko drugi ne priskače u pomoć.

Ako bi to čak značilo da Crkvi ne ostaje puno toga na što mora plaćati porez, ja kažem- neka je i tako ! Ja bih i naše tajkune i sve one ultrabrzo obogaćene "biznismene" oslobodio za slične aktivnosto, od poreza. No njima uglavnom ne pada na pamet nikakova hzmanitarn aaktivnost, jer to umanjuje profit, nije profitabilno i uostalom što njih briga za potrebite ?!

Crkva je još koliko toliko poslednji bastion onoga što bi se moglo nazvati brigom za društvo i one potrebite, te poslednji bastion širenja tolerancije i poštenog življenja među ljudima. Crkva inače u poslednje vrijeme doživljava otvorene ili prikrivene napade pristalica globalizacije i NEW AGE-a, kao tobože nešto anahrono i nepotrebno, pa već i za to "oporezivanju" Crkve treba pristupiti pažljivo i razumno, da se slučajno ne bi štetilo onim aktivnostima Crkve koje su usmjerene na potrebite, a za koje nitko drugi ne brine ! Crkva treba pokazati da ne izbjegava da dijeli sudbinu svoje pastve, društav u kojem djeluje, ali treba imati pred očima činjenicu, da to isto društvo ni u kojem slučaju ne dijeli sa Crkvom u istoj mjeri njenu skrb za potrebite. Pitanje oporezivanja Crkve ne bi smjeli "lomiti preko koljena", već valja postupati pažljivo i sa puno razumijevanja prema onome što Crkva "ulaže" u ljude, pa to adekvatno 'honorirati'.

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 758 752 258 4,032
PRIMIO <- 1,016 239 72 2,583

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 216.4
Prijedlozi 23 6.00
Analize 467 1,216.00
Ankete 330

Ocjene (1)


Respektira (1): Zakej


Komentari

Analiza

Ako svi plaćaju porez, zašto ne bi i Crkva ?

20.02.2017. 11:17

Budući da je osnovno poslanje Crkve Isuvove da ljudima prenosi i među ... više >