Analiza

Aman, kako se mi ono danas zovemo? Bošnjaci dajdžinice, Bošnjaci...

10.11.2016. 10:08, Stoji li politika iza uhićenja u Orašju? Kako se Hrvatska treba postaviti?

Desetoricu hrvatskih branitelja, pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, uhitili su po nalogu tužiteljstva Bosne i Hercegovine pripadnici SIPAe 31. listopada u Orašju. Terete ih za ratni zločin. Kakav? U ovom slučaju to nije bitno, ne trebate trošiti vrijeme na guglanje optužnice. I ne, nije ovo nikakvo aboliranje.

Optužnica u ovom slučaju nije bitna jer ovaj slučaj nema nikakve veze s pravosuđem – ovdje je riječ o političkoj poruci koju šalju predstavnici većinskog konstitutivnog naroda Bosne i Hercegovine. Štoviše, riječ je o oštroj, snažnoj i jasnoj političkoj poruci poslanoj Republici Hrvatskoj i hrvatskom narodu, odnosno poruci onima bez kojih ta oksimoronska država danas ne bi ni postojala, bez kojih bi u devedesetima snage UNa hrabro promatrale još nekoliko Srebrenica i, što je najporaznije, s kojima dijele jedan entitet dok agresori, toliko o svjetskoj pravdi, samostalno vladaju drugim.

Stvar je, istinabog, još malo mučnija... još je malo kompliciranija.  Dakle, ovdje je riječ je o političkoj poruci "stambolskog sultana" koji preko "bosanskog paše" hapsi Hrvate kako bi poslao poruku Europskoj uniji.

A to, onda, nameće brojna pitanja:
Kakve su to vođe koje se dragovoljno podjarmljuju za nekoliko datulja i kahvu zabijajući pritom kamu u leđa bratskom, osloboditeljskom ako hoćete, narodu?
Zašto im je draži daleki "sultanat" od sugrađana?
Koji to narod predstavljaju takve vođe?

Za početak evo jedna pričica...

----------

Vratio se, tako, neki Atif iz džihada u bosanskohercegovačku mahalu blizu hrvatske granice. Baš u mjesecu ramazanu, malo prije Lejletul Kadara. I, kako je običaj, već je iduću noć pozvao komšije i cijelu rodbinu na iftar. Ali kakav iftar – ganiluk! Sofra puna svega: 'oćeš begovu čorbu il' tarhanu, 'oćeš sahan il' burek il' ćevap il' sarmu il' teleće pečenje, 'oćeš datulje il' hošaf il' baklavu il' tufahiju il' kadaif...

I baš kad je Amila, hanuma Atifova, kahvu ispekla započeše muškarci ozbiljnu priču. Najprije je komšija, koji je sjedio odmah do domaćina, počeo hvaliti hranu i kuću u kojoj se "od vakta i zemana poštuju običaji", ali već nakon nekoliko kurtoaznih rečenica priča skrene na politiku. Riječ onda uze domaćin. "Ne može ovo više ovako", i "mi moramo ovo", i "oni nam rade ono", i "puno sam ja u džihadu naučio", i svašta je još nešto Atif učio najbliže koji su ga slušali pazeći da tiho dišu kako ne bi propustili koju riječ tog kršnog muškarca s dugom paperjastom bradom. Iznenada ga starija žena neprimjereno prekine baš na vrhuncu retoričkog zanosa.
– Mi ovo, mi ono... Aman, Atife, kako se mi ono danas zovemo?
– Bošnjaci dajdžinice, Bošnjaci...

----------

Ne treba zamjeriti zbunjenoj starici, bila je još djevojčurak četrdeset i osme kad se na popisu stanovništva FNRJ, osim kao Hrvatica ili Srpkinja, mogla izjasniti kao neopredijeljena muslimanka (tako je babo i bio upis'o), a onda pedeset i treće kao neopredijeljena Jugoslavenka, pa od šezdeset i prve kao etnička Muslimanka. S velikim M. A danas je, eto, Bošnjakinja...

Taj njen put do Bošnjakinje, odnosno put stvaranja etničkog identiteta bosanskohercegovačkih muslimana, je bio trnovit. Narod su postali tek u sedamdesetima Titovom izmišljotinom, kao Muslimani s velikim početnim slovom. Zamislite narod koji se zove, na primjer, Kršćani. Ili Budisti.
A onda su se u devedesetima sami prozvali Bošnjacima, što opet nije nikakvo povijesno ime tog naroda nego eponim po hidronimu rijeke koja se spominje još u predslavensko doba – Bosne (Bassanus). Mogli su se na isti način nazvati i Dalmatincima. Štoviše, to bi bilo primjerenije jer se rimska provincija Dalmatia prostirala većim dijelom Bosne i Hercegovine.

I evo, malo pomalo smo došli do onog bitnog – iako je nacionalno pitanje bosanskohercegovačkih muslimana već nekoliko desetljeća formalno-pravno riješeno i iako su međunarodno priznati kao narod Bošnjaci koji je danas, uz Hrvate i Srbe, konstitutivni narod Bosne i Hercegovine, nešto im tu ne štima. Nešto ih svrbi. Neovisno o formalno-pravnim činjenicama bosanskohercegovački muslimani vlastito etničko pitanje još uvijek smatraju neriješenim, a njegovo rješavanje je amanet njihovim intelektualcima i političkim vodstvu. Ne postoji danas za Bošnjake društveno važnija tema i zato se već godinama bošnjačka intelektualno-znanstvena elita trsi pronaći nekakav nacionalni kontinuitet znajući kako se ostatak znanstvenog svijeta nekad sprdao s nazivom Muslimani, a danas se podsmjehuje nazivu Bošnjaci. Najblaže rečeno podsmjehuje.

Problem se zakomplicirao nakon što su genetska istraživanja pokazala da Bošnjaci nisu podrijetlom ni Turci ni Arapi nego, jebiga, Slaveni.
– Jeste li onda Hrvati?
– Jok!
– Srbi?
– Aman!
Dakle, trebaju pronaći neki slavenski narod koji je to područje naselio i onda se nazvao po lokalitetu. Postoji li uopće takav narod? Zanimljiv je odgovor, ili prijedlog, ili, još bolje, zanimljivo je rješenje koje im je dao jedan hrvatski znanstvenik, povjesničar Zlatko Hasanbegović: "Bošnjačka nacija ne ovisi o djelovanju pojedinaca u prošlosti već od volje i sposobnosti ovog i budućih bošnjačkih naraštaja da sebe vide i izgrađuju kao poseban i samosvojan narod. Sve ostalo je romantičarska manipulacija poviješću koja kod kompetentnih stručnjaka izaziva podsmijeh. Pojednostavljeno, za bošnjačku budućnost je nažalost ili na sreću relevantnije djelovanje Zlatka Lagumdžije, Sulejmana Tihića i Bakira Izetbegovića od pokušaja traženja odgovora na pitanje jesu li Keops i Kefren živjeli u Visokom ili na obalama Nila, jesu li tzv. bogumili protomuslimani, te je li Mehmed Fatih okupator ili otac nacije."

Aktualna agresivna i tvrdoglava potraga za bošnjačkim nacionalnim kontinuitetom jednu oksimoronsku tvorevinu, protektorat točnije, kao što je Bosna i Hercegovina baca upravo tamo gdje ju je beogradski politički tisak bacio još u osamdesetima, u tamni vilajet. Ne zbog sâme potrage. Nikako, to je bošnjačko legitimno pravo, nego zato jer su agresivnost i tvrdoglavost te potrage samo refleksija sukobljenih interesa konstitutivnih naroda (ili interesa sukobljenih konstitutivnih naroda?) Bosne i Hercegovine. Hajdemo još malo o tim interesima, odnosno o interesima Amerike/Europske unije, Rusije i Turske.

Srpski interes je jasan i entitetski odvojen – pripajanje Republike Srpske Srbiji. Republika Srbija je trenutno (nije li uvijek?) razapeta između istoka i zapada, i u velikom je strahu da će izabrati pogrešnu stranu pa pokušava sjediti na dvije stolice (ne pokušava li uvijek?). Primamljiva joj je snaga bratske Putinove Rusije, ali može li Rusija pomoći u aneksiji Republike Srpske? Može li pomoći u vraćanju Kosova? S druge strane s Amerikom su nedavno ratovali, oni su im uzeli Kosovo, a i Dayton je njihova izmišljotina. Kako s njima trgovati? Kako uopće u euroatlantske integracije, kad je tamo već hrvatska busija?

Bošnjački je interes stvaranje unitarne Bosne (i Hercegovine?) kao države bošnjačkog naroda (čitaj: novog Bosanskog pašaluka), a Hrvati i Srbi, koji imaju svoje države, ne bi više bili konstitutivni narodi nego manjine. Hrvati definitivno, a Srbi – otom-potom. To je ono uštimavanje, ono što svrbi bošnjačku javnost pod egidom stava kako su "Bosna i Hercegovina i Bošnjaci jedino neriješeno nacionalno pitanje iz devetnaestog stoljeća u Europi". Razlog za tu "nepravdu" im je također jasan – zato što su prihvatili islam i zato što su u percepciji Europljana zapadna granica Turske. I uvijek će to biti. Bošnjaci ne vole Dayton, oduvijek su politički daleko od Rusije, ali s novim buđenjem islama i s globalnim jačanjem turskog političkog utjecaja sve su dalje i od Europske unije.
(Upravo se zato naš Atif s početka vratio iz džihada... Mogao je biti samo dobar insan koji vjeruje u jednog Boga i Muhameda kao njegovog poslanika, koji petput dnevno prostire serdžadu, posti o Ramazanu, pomaže siromašnima i baš je obavio Hadž. To bi bilo realnije, ali sigurno ne bi hrvatskog čitatelja potaklo na dublje razmišljanje o temi...)

A baš je eurointegracija Bosne i Hercegovine hrvatski interes. I to preko reda, jer o brzini te integracije, odnosno, posljedično, o mirenju interesa bosanskohercegovačkih konstitutivnih naroda, ovisi (ne)rasplamsavanje nove ratne buktinje. Bez ulaska Bosne i Hercegovine u Europsku uniju rat je sigurna hrvatska budućnost – uz ulazak, samo izvjesna. Onaj tko to ne shvaća ili, točnije, onaj tko se ne miri s tom činjenicom trebao se roditi na nekom drugom mjestu. Ili se barem tamo preseliti. Jer ne spremati se za skori(?) rat, a živjeti u državi s osmanlijsko-vilajetskim karcinomom u trbuhu – koji, da stvar bude gora, predstavlja jedan predpubertetski narod s krizom identiteta – i uz ratobornu ekspanzionistički nastrojenu slavensku braću na istoku, može samo idiot. Poglavito uzevši u obzir trenutnu geopolitičku situaciju, odnosno jačanje globalnog utjecaja Rusije i Turske, i agoniju Europske unije.

U ovom kontekstu, u kontekstu sukobljenih interesa bosanskohercegovačkih konstitutivnih naroda (ili interesa sukobljenih konstitutivnih naroda?), treba sagledati nedavna uhićenja pripadnika HVOa u Orašju. Doista nije potrebno odgovarati na pitanja koja trenutno zaokupljaju hrvatsku javnost: "Jesu li uhićenja selektivna?" i "Je li Hrvatska neselektivno dijelila dokumente BIH tužiteljstvu?" Odgovori su da. Na oba pitanja, jasno, ali to su ipak sekundarna pitanja.

Primarno je pitanje: "Ima li ova Vlada RH strategiju i snagu za zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa, za osiguravanje opstojnosti bosanskohercegovačkih Hrvata?"

----------

Posjetite boris.traljic.com

Interakcija

 
UČINIO -> 271 9 - 534
PRIMIO <- 601 100 106 1,680

Dostignuća

Vingd 542.00
Bodovi 122.0
Analize 110 542.00
Ankete 20

Ocjene (13)


Komentari (7)


Ne postoji „SLAVENSKA braća na istoku“, ali to nije ispravak, već samo moje mišljenje 5none5 1 0 0


I mene fascinira poznavanje tursko/bošnjavštine, a za sam tekst 5+ Laci 1 0 0


Bosnjacima su se nazvali da bi svima bilo jasno tko je glavni u toj drzavi i cijim se jezikom govori. Nek se zna tko je gazda! I obavezno izostave kad govore o drzavi, rijec Hercegovina. Zemlja Bosna, narod Bosnjaci , jezik bosnjacki. Anyst 0 0 0


Meni smeta sto i nasi na HTV - u sluzbeno govore Bosna. Ne mozes kolokvijalnim govorom govoriti u ozbiljnoj emisiji ili na vijestima. Kao da umjesto Svicarska spiker kaze Svica. Bi li vam to bilo cudno, bi li zvali urednika? Ja sam zvala puno puta. Anyst 0 0 0


Iako po genetskom kodu nisu ni Turci ni Arapi, sto je svima jasno kad pogleda izgled ljudi u BiH, oni su ufurani da jesu, djeca uce u skoli arapski i turski kao mi engleski. A Izetbegovic je svoju zemlju ostavio Erdoganu u "amanet". Anyst 0 1 0

Analiza

Aman, kako se mi ono danas zovemo? Bošnjaci dajdžinice, Bošnjaci...

10.11.2016. 10:08, Stoji li politika iza uhićenja u Orašju? Kako se Hrvatska treba postaviti?

Desetoricu hrvatskih branitelja, pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, uhitili su po nalogu tužiteljstva Bosne i Hercegovine pripadnici SIPAe 31. listopada u Orašju. Terete ih za ratni zločin. Kakav? U ovom slučaju to nije bitno, ne trebate trošiti vrijeme na guglanje optužnice. I ne, nije ovo nikakvo aboliranje. Optužnica u ovom slučaju nije bitna jer ovaj slučaj nema nikakve veze s pravosuđem – ovdje je riječ o političkoj poruci koju šalju predstavnici većinskog konstitutivnog naroda Bosne i Hercegovine. Štoviše, riječ je o oštroj, snažnoj i jasnoj političkoj poruci poslanoj Republici Hrvatskoj i hrvatskom narodu, odnosno poruci onima bez kojih ta oksimoronska država ... više >

  • 9
  • 4
  • 0
  • 7

Analiza

Zašto Plenković nema jasan stav o političkim uhićenjima u Orašju?

08.11.2016. 20:51, Stoji li politika iza uhićenja u Orašju? Kako se Hrvatska treba postaviti?

Prosvjede zbog uhićenja u Orašju profesionalni su zlonamjernici, najeksponiraniji i najsituiraniji dio hrvatske javne scene, odmah krenuli paušalno karakterizirati kao relativizaciju ratnih zločina i nespremnost dijela hrvatske javnosti koji je senzibiliziran za domoljubne teme da prihvati krivnju "svojih". No povijest procesuiranja ratnih zločina na području bivše Jugoslavije sad je već duga i pogled unatrag pokazuje neke sasvim nedvojbene činjenice.

Vođenje velikog broja sudskih procesa za ogroman broj užasnih zločina nametao je potrebu za utvrđivanjem jasnih kriterija prema kojima će se voditi istražni postupci, podizati optužnice i na kraju voditi sudski procesi. A još veća je bila potreba da se takvi ustanovljeni kriteriji u svim usporedivim slučajevima jednako primjenjuju. I da se tako stvori osjećaj pravičnosti, zadovoljavanja pravde, što je trebalo otvoriti put cijeloj regiji da lakše prebrodi ratne nesreće i krene u budućnost, a to je bila jedina prava društvena korist koja se mogla očekivati od svega toga sudovanja.

No nakon tako mnogo vremena i tolikog broja sudskih postupaka, sada izvjesno znamo - dobili smo nešto sasvim drugo: ustrajno izbjegavanje ustanovljavanja bilo kakvih kriterija, što je dovelo do brutalne diskriminacije kako žrtava tako i osumnjičenika u procesima, diskriminacije koja se provodila i provodi se i po nacionalnoj liniji i po liniji zadovoljavanja interesa taktičkih političkih trgovina u danom trenutku. Dobili smo i regiju koja se niti četvrt stoljeća nakon rata ne može iskobeljati iz svakodnevnog pretresanja ratnih zbivanja, jer stare rane neprestano otvara nepravedno, a često i sasvim nečasno djelovanje pojedinih segmenata regionalnog pravosuđa koji se bave ratnim zbivanjima.

Oraški je slučaj ilustrativan primjer kako to što smo opisali općenito izgleda u praksi. Ako se za  evidentirane slučajeve ubojstava, silovanja i zlostavljanja Tužiteljstvo BIH odlučilo optužiti cijeli vrh lokalnih zapovjednih struktura, što je u malom Orašju dovelo do brojke od deset optuženih, onda bi se po analogiji za dugotrajne masovne zločine, deportacije i zlostavljanja što su se provodili i organizirali recimo u velikoj Banjaluci trebalo optužiti toliko pripadnika zapovjednih struktura da ih se ne bi moglo transportirati do istražnog zatvora ni u nekoliko autobusa. Ali to se uopće ne događa, i sasvim je izvjesno da se niti neće događati.

Isto tako je znakovita nedavna optužnica protiv jednog bošnjačkog zapovjednika - za višemjesečna mučenja i teška ozljeđivanja civila optužen je jedan jedini čovjek, zapovjednik logora, iz čega bi se mogli povući zaključci da je taj logor bio njegov "privatni biznis" i da je djelovao izvan zapovjedne hijerarhije, zaključci za koje nam elementarni zdrav razum govori da ni na koji način ne odgovaraju stvarnom stanju.

Na taj način jedno političkoj manipulaciji sklono tužiteljstvo svjesno iskrivljuje kontekst eventualnog sudskog postupka: u jednom slučaju unaprijed amnestirajući cjelokupnu zapovjednu strukturu, a u drugom je unaprijed implicitno osuđujući, a optuživanje praktički cijele zapovjedne strukture implicira i udruženi zločinački pothvat čak i ako to u optužnici nigdje nije izrijekom navedeno - kako bi se uopće moglo kazati da cijela organizacija nije kolektivno kriva ako su optuženi svi istaknutiji članovi te organizacije? I sve se to odvija bez ikakvih jasnih kriterija, bez ikakve obveze obrazlaganja ikome zašto se jedan slučaj tako radikalno drukčije tretira od drugog. Također, čovjek bi očekivao da će tužiteljstvo biti osjetljivo na optužbe o diskriminaciji i spremno javno ih pobiti čvrstim i neoborivim argumentima kojima bi to tijelo sačuvalo svoj ugled u javnosti. Ali ništa poput toga se ne događa, iz čega se samo može zaključiti da to tijelo argumenata u svoju zaštitu nema, a da mu do očuvanja javnog ugleda nije niti stalo, ako zamislimo da je glavna ambicija članova tog tijela biti efikasno oruđe za izvršavanje naloga svojih političkih mecena.

I tako imamo situaciju gdje će potencijalni optuženici "jedne strane" mirno spavati, jer ne postoji nikakva mogućnost da se neutralno i profesionalno preispita odluka tužiteljstva koja ih unaprijed oslobađa krivnje isključivanjem iz optužnice - jesu li svi relevantni dokazi doista provjereni, potencijalni svjedoci ispitani, činjenice utvrđene, to ne provjerava niti ima mogućnost ocjenjivati itko. Na "drugoj strani" će možda trajati višegodišnji sudski procesi, gdje će se nametati široko postavljeni i neprecizno definirani navodi optužnice, koji nejasno impliciraju vezu između paušalno optužene grupe i konkretnih zločina, i koje će biti teško osporavati upravo zato što su nejasni. A da bi apsurd bio veći, za iste zločine na istom području već se sudi konkretnim optuženicima koje je moguće sa zločinima izravno povezati - ali u odvojenim postupcima, što još više potvrđuje tezu da su najnovija uhićenja temeljena na procesima koji su rezultat čiste političke manipulacije.

Sve to navodi na zaključak kako hrvatsko političko vodstvo nema nikakve osnove za zauzimanje stava kako je cijela kriza čisto pravosudno pitanje u koje se politika ne bi trebala miješati - jer to naprosto nije istina: tragovi utjecaja politike na ove procese tako su naglašeno vidljivi da je okretanje glave od njih jednako čistoj političkoj kapitulaciji.

Što po ovom pitanju možemo očekivati od Andreja Plenkovića, novog premijera punog entuzijazma zbog široke potpore koja mu je donijela vlast? Prema svemu što dosad znamo, vrlo malo ili ništa. Na stranu hvalospjevi koje je Plenkoviću donijelo njegovo umjereno i uglađeno postupanje, njegovi dosadašnji najvažniji konkretni potezi strogo su se vodili linijom manjeg otpora: sastavljanje kompromiserske "vlade nezamjeranja", kojoj kao da je jedini cilj da se pomalo dopadne svima, te najavljivanje niza poteza od kojih je najeksponiraniji deklariranje navodne porezne reforme, a koji i ne kriju težnju za izbjegavanjem bilo kakvih značajnih promjena ekonomskog i društvenog ustroja države.

Sasvim sukladne takvom ziheraštvu su naznake da će Plenković biti zadovoljan ako se oraške optužnice izrijekom ne pretvore u optužnice za udruženi zločinački pothvat - i da će po svim ostalim pitanjima vezanim za te optužnice, kao i za ostale probleme koje smo ovdje dijelom naveli - hrvatska politika i diplomacija jednostavno okrenuti glavu na drugu stranu. Takvoj tvrdnji u prilog idu i činjenice da nitko iz HDZ-ova dijela političkog vrha države već desetak dana nije uspio sastaviti nijednu poštenu političku izjavu niti formulirati stav, ništa osim ceremonijalnog izražavanja zabrinutosti, a jedino konkretno što je Plenković izrazio je upravo briga da se optužnica ne izrodi u suđenje za udruženi zločinački pothvat. "Nalaganje službama da prikupe relevantne podatke" još je jedna ceremonijalnost koja ne znači ništa ako nije uvod u vođenje neke konkretne politike i izražavanje konkretnog stava, a za što zasad nemamo nikakvih nagovještaja.

Plenkovića izgleda ne uzrujava niti mogućnost da će se njegovo obećanje o pojačanoj brizi za položaj Hrvata u BIH u samo nekoliko tjedana razotkriti kao isprazna laž. Možda zbog toga što je jedini "igrač" koji bi mu po ovom pitanju mogao pomrsiti račune nestao sa scene - riječ je o Zoranu Milanoviću. Uza sve svoje nedostatke i promašaje, Milanovićevo djelovanje u ovom segmentu političkog života bilo je neusporedivo odlučnije i uvjerljivije od cjelokupnog djelovanja posttuđmanskog HDZ-a: od oštrog i nedvosmislenog stava o političkim optužnicama do izravnog uključivanja u smirivanje situacije tijekom organiziranih nemira u BIH prije nekoliko godina.

Činjenica da ni Milanović niti SDP nikad nisu ovo djelovanje uspjeli politički kapitalizirati još je jedan od apsurda hrvatske političke scene, a još je apsurdnije da po svoj prilici niti jedan od mnogobrojnih kandidata za SDP-ova novog predsjednika nije niti pokušao izazvati Plenkovića na ovom planu, iako je to možda jedini plan u kojemu bi trenutno SDP mogao uspjeti protiv HDZ-a, jer, koliko god to čudno zvučalo, u sadašnjem vrhu HDZ-a ima neusporedivo više ljudi koji su se po ovom pitanju teško kompromitirali nego u vrhu SDP-a.

Ali neki odnosi izgleda da su postali vječni i nepromjenjivi na hrvatskoj političkoj sceni: hrabri uvijek propadaju, ziheraši uvijek pobjeđuju, a branitelji i Hrvati iz BIH uvijek su moneta za potkusurivanje.

6

Dirk15

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 466 13 13 1,127
PRIMIO <- 870 178 96 2,274

Dostignuća

Vingd 1,302.00
Bodovi 208.4
Prijedlozi 2 8.00
Analize 126 1,294.00
Ankete 286

Ocjene (7)


Respektira (6): Zenga2, siouxica, IDujas, Alumnus, Spektator, msesar


Slaže se (1): Laci


Komentari (5)


@Dirk15, zadnji stavak ti je zavrijedio da uđe u udžbenike kao objašnjenje pojam --hrvatsk apolitička scena ! jer je ti 100 % točno ! Laci 0 0 0


odličan tekst:) zanimljiva poanta sa Milanovićem i SDP-om... Pitanje BiH Hrvata nije u fokusu i među prioritetima lijevih birača, Milanoviću se i tu spočitavalo da se ulizuje desnici, pa vjerojatno zato ne žele na tome poentirati? siouxica 0 0 0


SDP ne poentira jer ne može - znaju da je kronologija podrivanja debelo na njihovoj strani. Izdvojio sam bitne događaje -okidače- u prošlom tekstu. Zenga2 0 0 0


o tome bi se vjerojatno mogla napisati analiza, ZM je imao neki tajming kad je mogao pokušati kapitalizirati poteze što su bili uvjerljiviji od hdz-ovih, no očito se prekasno sjetio toga ili nije bio hrabar, predizborni salto mortale nije baš pomogao Dirk15 0 0 0


Uostalom Plenković nema jasan stav NI OČEMU, jer ĆATE nemaju vkastite stavove, oni rade što im se kaže. Slkovito rečeno-Plenković je ćato, a Orban ima stavove ! Plenković ne misli, on IZVRŠAVA naredbe ! Zato mu je Goran Marić kost u grlu ! Laci 0 0 0

Analiza

Podrivanje suvereniteta Hrvatske suditi kronološki, oštro i široko

04.11.2016. 12:51, Stoji li politika iza uhićenja u Orašju? Kako se Hrvatska treba postaviti?

Dragovoljci obrambenog Domovinskog rata (ODR) u Hrvatskoj,  pri svakom budućem putovanju izvan granica mogu nositi cvjetić i otkidajući mu latice sricati; Hoće me – neće me/ uhititi ovaj put ili neki drugi, kad im bude trebalo. Pripadnike HVO nakon spašavanja BiH od velikosrpske agresije čeka još teža sudbina – osim privremeno u Hrvatskoj, nigdje neće biti sigurni. I jedne i druge, koji od mrcvarenja ubrzo ne pomru u budućnosti čeka opći progon. Ulaskom Srbije i BiH u EU, svaka  prijava i tjeralica ovih zemalja postat će akt EU, po kojemu će naše jugofilne snage s užitkom postupati. Vanjskopolitički igrači s radošću će koristiti metež za ostvarenje svojih interesa. Uvijek postoji potreba za održavanjem vatrice trusnih područja, koja rasplamsaju kad velikima sukob treba.

 Jugofili „ s ovih prostora“ a posebno jugofili iz Hrvatske, koji dragovoljcima nikada neće oprostiti rušenje jugoslavenskog totalitarizma, temeljito su pripremili sustav. Prvo su godinama čistili sustav vojske, policije i obavještajnih službi od ozbiljnije nazočnosti dragovoljaca ODR.  Paralelno su osigurali temelj operacije - arhive, dokumente, te ljude  po tužilaštvima.  Srbija, i Republika srpska u oštroj borbi za izjednačavanje krivnje u ratovima su poklon od podrivača hrvatske suverenosti jedva dočekali. Sada model optužbi primjenjuju kad god im zatreba, lukavo i dozirano. Federacija BiH, majorizirana od bosanskih muslimana, želi očistiti, iz BiH protjerati i tako desetkovane Hrvate.

 Cijeli taj pakleni plan bio bi neizvodiv bez obilate, protuustavne, protuzakonite i monstruozne podrške koju su dobivali i dobivaju od hrvatskih jugofilnih podrivača. Ta skupina je odavno trebala biti uhićena i suđena za podrivanje nacionalne sigurnosti, no nelustrirani sustav za takav korak nije smogao snage. Glavne dionike mreže je vrlo lagano identificirati.

1989.     Marković i njegova mreža pripremaju zakone o pretvorbi i privatizaciji i kreću s realizacijom kako bi direktori s „društveno-političkom podobnošću“ preuzeli kapital za buduća djelovanja i osnovu za moć.  U ratnom vihoru, naslijeđenim zakonom, pod njihovom palicom, provodi se ključna pretvorba. Kasnija raspodjela privatizacijskih ostataka poslužila je denunciranju hrvatske politike. Jugofili su do tada već postali bankari i obilato djelili tehnomenadžerske kredite, umnažajući prljavo stečeni kapital.

1994.  Stjepan Mesić , Manolić i mreža oštro napadaju predsjednika Tuđmana pokušavajući izvršiti državni udar. Prozirno su svoju akciju pokušali prikriti brigom za BiH, iako je u to vrijeme već potpisan mirovni Washingtonski sporazum za BiH. Pravi uzrok je Tuđmanova odluka iz 1992. da cjelokupni hrvatski sustav pročisti od udbaških struktura. Odgovorili su mu iz svih raspoloživih „oružja.“

1994.  Vesna Pusić i njezina mreža se pridružuju akciji ponavljanjem mantre o Hrvatskoj agresiji na BiH.  To čine godinama, konstantno i nekažnjeno.

1997./1998. Stjepan Mesić, ogorčen neuspjehom državnog udara, sam se prijavljuje za svjedoka sudu u Haag-u. Svjedočio je kontroverzno, jednom javno ali u statusu zaštićenog svjedoka a jednom super tajno.

1998. Arhiva HVO-a prebačena u prostore HDA. Bez ograničenja u korištenju kakva je SDP nametnuo za arhiv SKH i službi tog vremena. Tko je po njoj vršljao i što je izuzeto zna samo dragi Bog. Dokumenti nisu prošli postupak klasifikacije a time ni deklasifikacije.

2000. Račan i SDP unatoč sporu s dobrim izgledima, unatoč saborskoj rezoluciji o nenadležnosti, Haag-u expresno poklanjaju nadležnost nad Bljeskom i Olujom. Monstruoznom odlukom, neviđenom u svijetu, bez zakonskih osnova dilaju dokumente s oznakom državne i vojne tajne.

2000.  Stjepan Mesić postavši predsjednik RH, slavodobitno najavljuje projekt detuđmanizacije te mahnito i protuzakonito, širom otvara predsjedničke arhive svim zainteresiranim obavještajnim službama i istražiteljima. Procjene govore o izuzeću stotina tisuća dokumenata. Mnogi su nosili oznaku državna i vojna tajna i nisu prošli postupak deklasifikacije.

2009. Arhivu HVO sele iz HDA u HMDCDR. I dalje je neklasificirana. Procjene govore da je u vremenu do 2009., iz arhiva izuzeto desetak tisuća dokumenata.

2010. Iz MORH-a „nepoznati“ nekažnjeno kradu popise dragovoljaca i branitelja i javno ga objavljuju na internetu.

2012. Predrag Matić Fred i mreža slavljenički legaliziraju objavu registra službenom objavom, kako se srpske i bosanske obavještajne službe ne bi  koristile nelegalnom dokumentacijom.

2012. Kako bi pokrili vjerodostojnost dokumentacije budućih optužnica, tužiteljstva Srbije i BiH povremeno i službeno traže pojedine dokumente uvijek precizno navodeći čak i broj registratora u kojemu se isti nalaze. Sve je pokriveno međunarodnim sporazumima o pravnoj suradnji koje je kroz 12 godina mandata sklopio za jugofile,  Mladen Bajić i njegovi suradnici.

2014.  Milanović, Pusić i mreža unatoč jasnim upozorenjima iz sustava, izbjegavaju uvrštavanje hrvatskih primjedbi u pregovarački okvir EU za Srbiju.

Danas se cinično cerekaju zastupnici SDP-a Maras, Matić, Miljenić, Bauk ... Njihove stvarne namjere se otkrivaju sarkazmom kako u njihovo doba nema uhićenja branitelja. Uvažavajući gornji kronološki slijed jasno je zašto ih tada nema – saveznici se očito dogovore o vremenu akcije. Vrlo indikativni su pojedinci koji unaprijed znaju da ih ni Srbija ni BiH neće uhititi politički instruiranim optužnicama. Čime su zaslužili poseban tretman? Njima je  smiješan primjer generala Gotovine koji je nevinost dokazivao punih 12 godina, od toga 7  u pritvoru. Jugofilnu mrežu podupire i Rade Šerbedžija  koji generala Gotovinu naziva banditom i kriminalcem! Tako politizira povlašteni glumac ,kobajagi disident, ortodoksni jugofil, Brijunski udomljen o trošku Hrvatske.

 Vesna Škare Ožbolt predviđa 2000 do 5000 optužnica iz BiH. Što će učiniti Srbija ovisi o trenutku ali se zna za postojanje pripremljenih  do 400 optužnica.

Teška situacija se  može ispraviti ukoliko najavljeni sustav Domovinske sigurnosti bude popunjen obrazovanim i voljnim dragovoljcima ODR. Iako nemamo  dokumentaciju poput protivnika, koje su nahranili hrvatski jalnuši, znamo da je 500 oficira armije BiH sudjelovalo u  agresiji JNA na Hrvatsku,1991. i 1992. O Srbijanskoj agresiji imamo toliko dokumentacije da možemo prirediti na desetke tisuća optužnica za ratni zločin. Uspostavom „ravnoteže straha“ vrlo brzo bi započeli konstruktivni razgovori i našlo bi se suvislo rješenje.

Do tada se moramo koristiti njihovom metodom, potencijalne sumnjivce iz naznačenih skupina popisati i popise dostaviti na granične prijelaze. Raspisati međunarodne tjeralice za sve protiv kojih imamo iole čvrste indicije. Kad se potencijalni pojave na granici slijedi uhićenje, smještanje u pritvor na mjesec dana i tijekom tog vremena napiše se optužnica.

Sustav Domovinske sigurnosti je nužan da ukloni mreže otpora u sustavu državnih odvjetništava, koji su do sada, gdje god su mogli, izbjegavali procesuiranje ratnih zločina  nad  Hrvatskom a hranili i podržavali jugofilnu osvetu hrvatskom suverenizmu. (npr. samo u mojoj općini srbočetnici i JNA su ubili, zatukli i zaklali preko 60 civila. Znamo točno koje su postrojbe napadale mjesta u općini. Znamo tko im je zapovjedao. Nitko iz sustava DORH nikada nije podigao kaznenu prijavu za te zločine.)

U isto vrijeme započeti istrage i suđenja pripadnicima hrvatskih podrivačkih mreža.

Imaju li Plenković, Stier, Krstičević i ostali snage za suverenistički, državnički potez dok mantraju o savezničkim konzultacijama i europskom putu BiH, koji ne želi ni vlast Srba ni Bošnjaka muslimana?.... Ipak ću za ocjenu ostaviti nešto vremena, nadajući se čudu uz obilatu Božju pomoć.

5

Zenga2

Strpaše me u grob i to im još malo — Hrvatske ih sise mlijeko razgubalo! AGM

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 244 126 23 172
PRIMIO <- 181 72 17 490

Dostignuća

Vingd 160.00
Bodovi 98.8
Prijedlozi 1 0.00
Analize 43 158.00
Ankete 130

Ocjene (10)


Respektira (6): Refamolitelj, IDujas, kreso202, Anyst, glycerin, Alumnus


Slaže se (3): kreso202, glycerin, Laci


Ne slaže se (1): NEKOVARAZDIN


Komentari (16)


Dobar dio bivših oficira JNA aktivno je sudjelovao u oružanoj pobuni protiv RH, osobito u prvoj fazi rata. Zar nije i "vodnik" Krstičević tek 20. srpnja 1991. dobio papirić da je završio višu vojnu školu KOV-a i temeljem toga postao potporučnik JNA msesar 0 0 0


@msesar-nisam problematizirao kako je tko glasovao za /protiv hrvatske samostalnosti, niti spominjao predaju pružja TO RH u ruke JNA, tako ne problematiziram ni datume pristupanja pojedinij postrojbi. Zenga2 0 0 0


Zenga2. moj komentar o se odnosio na navod kako je 500 oficira ArmijebBiH sudjelovalo u agresiji JNA na Hrvatsku tijekom 91 i 92 god. Isto tako je jedan znacajan broj bivsih oficira sada casnika HV-a bio operativno angaziran u JNA tijekom 1991. msesar 0 0 0


@msesar-slažem se Zenga2 0 0 0


@viewer, Zenga2 n eoptužuj eisključivo SDP ni za što, no ne možeš tvrditi da se SDP slatko i rado cereka svemu što je loše u Hrvatskoj , i za Hrvatsku ! HDZ j ekriv za mnogo toga, ali se SDP NIKADA nije potrudio da bude BOLJI od njih ! Laci 0 0 0

Analiza

Podrivanje suvereniteta Hrvatske suditi kronološki, oštro i široko

04.11.2016. 12:51, Stoji li politika iza uhićenja u Orašju? Kako se Hrvatska treba postaviti?

Dragovoljci obrambenog Domovinskog rata (ODR) u Hrvatskoj, pri svakom budućem putovanju izvan granica mogu nositi cvjetić i otkidajući mu latice sricati; Hoće me – neće me/ uhititi ovaj put ili neki drugi, kad im bude trebalo. Pripadnike HVO nakon spašavanja BiH od velikosrpske agresije čeka još teža sudbina – osim privremeno u Hrvatskoj, nigdje neće biti sigurni. I jedne i druge, koji od mrcvarenja ubrzo ne pomru u budućnosti čeka opći progon. Ulaskom Srbije i BiH u EU, svaka prijava i tjeralica ovih zemalja postat će akt EU, po kojemu će naše jugofilne snage s užitkom postupati. Vanjskopolitički igrači s ... više >

5

Zenga2

Strpaše me u grob i to im još malo — Hrvatske ih sise mlijeko razgubalo! AGM
  • 6
  • 3
  • 1
  • 16

Analiza

Višestruke implikacije uhićenja u Orašju !

03.11.2016. 20:26, Stoji li politika iza uhićenja u Orašju? Kako se Hrvatska treba postaviti?

Uhićivanje deset bivših pripadnika HVO-a od strane e SIPA-e (((Državna agencija za istrage i zaštitu (skr. SIPA) (eng. State Investigation and Protection Agency) je bosanskohercegovačka državna policijska agencija))) ..u Orašju, neposredno nakon posjete premijera Republike Hrvatske Sarajevu i Mostaru, samo na prvi pogled se može činiti običnom "zločestoćom" i provokacijom bošnjačke vlasti, s ciljem tobožnjeg dokazivanja nekomu da je BiH pravno uređena,solidno funkcionirajuća država, kojoj je stalo do kažnjavanja zločina počinjenih sa bilo čije strane.

No to je samo privid, stvarni cilj ove provokacije i "naglo probuđenog" osjećaja za "isterivanje pravde", su izazivanje mogućih implikacija sa dalekosežnim negativnim učincima po Hrvate u BiH, i po Hrvatskoj kao samostalnoj državi. Valja odmah reći da nazovi država BiH, koja niti u jednom segmentu onoga što državu čini državom, ne funkcionira kao jedinstvena država, bez nekog "miga" sa strane  ne bi se usudila na takav čin uhićenja pripadnika HVO-a.

Tko bi onda mogli biti inicijatori takvog čina ? Namjerno koristim izričaj u množini, jer je više nego sigurno da ima više onih koji su involvirani u ovu očitu provokaciju, sa za sada nedovoljno jasnim konačnim ciljem, odnosno ciljevima. SIPA je navodno postupala po zahtijevu iz Republike Srpske, radi počinjenih zločina nad Srbima u Orašju. Kako je iz samog imena službe razvidno, radi se o službi koja je samo prividno samostalna služba države BiH, a zapravo je jedan od instrumenata kojim se provodi volja onih kojima je BiH kao protektorat podređena. Utjecaj Srbije, u najmanju ruku na vkast u Banjaluci, nije zanemariv glede poticaja da se ovo desi baš sada kada novi premijer Republike Hrvatske, posjećuje Sarajevo i Mostar, te razgovara sa BiH Hrvatima takoreći 'na licu mjesta'. A ni širi geopolitički interesi nisu zanemarivi, jer bi totalno i potpuno muslimaniziranoj BiH Federaciji Hrvati bili velika smetnja, pa valja na svaki način očistiti Federaciju od Hrvata, dok bi i Srbi, unatoč svojoj retorici, najviše voljeli da u BiH više nema Hrvata, jer bi tako lakše izašli na kraj sa Bošnjacima. A što se Zapada tiče, njemu je jasno da su im Hrvati jedini jamac da se BiH neće pretvoriti u džamahiriju(Federacija), odnosno u prorusku sferu(RS), pa njima ovo služi kao putokaz za to koliko je tko od aktera spreman ići daleko u obrani svojih interesa, pa da odluče koga će podržavati.

Točan razvoj događaja je teško, gotovo nemoguće prognozirati bez dovoljno infrmacija iz "povjerljivih" izvora, ali je jasno što bi Hrvatska trebala učiniti da zaštiti Hrvate u Bih. BiH Hrvati trebaju dobiti svu potrebnu kvalitetnu i energičnu političku i pravnu pomoć, uz insistiranje da se promjeni Daytonski sporazum, i BiH Hrvati konačnu dobiju svoju entitetsku autonomiju nalik onoj koju ima RS, te da kao konstutivan narod u BiH imaju sva prava koja im po ovoj osnovi pripadaju. Prije nego što se to ne postigne, Hrvatska ne bi trebala požurivati prijem BiH u EU, niti 'prerevno' pomagati Srbiji pri prijemu u EU, već bi trebala insistirati na tome da BiH Hrvati steknu ravnopravan status u okviru BiH, kao konstitutivan narod u BiH i sukladno svojoj brojnosti u BiH.

Nije realno očekivati ponovni oružani sukob Hrvata i Bošnjaka u BiH ali ako u Federaciji BiH ojačaju tendencije za takvim pritiscima na Hrvate da napuste BiH onda bi Hrvatska svakako trebala insistirati kod svojih EU i NATO partnera da se BiH Hrvati zaštite od eventualnih prikrivenih ili otvorenih pritisaka i insistiranja na tome da napuste BiH. BiH Hrvati su svojevremeno pomogli Hrvatskoj, najmanje što Hvatska može i treba učiniti za njih je to, da učini sve za njih da mogu živjeti normlno na svojim drevnim ognjištima. Vučić to obećava BiH Srbima, Hrvatska to isto treba obećati BiH Hrvatima.

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 758 752 258 4,032
PRIMIO <- 1,016 239 72 2,583

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 216.4
Prijedlozi 23 6.00
Analize 467 1,216.00
Ankete 330

Ocjene (2)


Respektira (2): Refamolitelj, Zenga2


Komentari (4)


Ovo je simbolički početak jedne nove etape na ovim prostorima.Srbija je zabrazdila u pogrešnom smjeru i to 5 koraka.PostMiloševićevska politika još je poraznija za Srbiju nego njegova,a znamo kako je završila njegova.Na2stolice,kao uTitovo vrijeme... RepopeR 0 0 0


ne može se igrati.Vezivanje za Rusiju je samoubojstvo.To Srbi sada po svoj prilici već znaju,ali ne mogu iz Ruskog zagrljaja.Srbiji prijeti veliki i vrlo teški razračun proRuskih i proEU snaga,a koji će završiti dramatično i to vrlo skoro.Ovo uOrašju RepopeR 0 0 0


dio je Rusko EU/Nato razračunavanja.Opasnost prijeti i u CrnojGori,Makedoniji..Vidimo svakodnevno špijunske igre u Srbiji.U CG očigledno nije uspjelo,pa je sad na red došlo Orašje.Upravo je u tijeku vojna vježba Slovensko bratstvo Srbija,Bjelo i Rusi RepopeR 1 0 0


Ako je točno, što mediji pišu, hrv. general, Đuro Matuzović, će iznijeti aktivnu obranu. Navodno je on bio "samo" egzekutor odluka, koje su se donoslile u Zagrebu. Možda bi bilo dobro primiriti strasti i pročitati, za koja djela se terete ovi ljudi. viewer 0 0 0

Analiza

Višestruke implikacije uhićenja u Orašju !

03.11.2016. 20:26, Stoji li politika iza uhićenja u Orašju? Kako se Hrvatska treba postaviti?

Uhićivanje deset bivših pripadnika HVO-a od strane e SIPA-e (((Državna agencija za istrage i zaštitu (skr. SIPA) (eng. State Investigation and Protection Agency) je bosanskohercegovačka državna policijska agencija))) ..u Orašju, neposredno nakon posjete premijera Republike Hrvatske Sarajevu i Mostaru, samo na prvi pogled se može činiti običnom "zločestoćom" i provokacijom bošnjačke vlasti, s ciljem tobožnjeg dokazivanja nekomu da je BiH pravno uređena,solidno funkcionirajuća država, kojoj je stalo do kažnjavanja zločina počinjenih sa bilo čije strane. No to je samo privid, stvarni cilj ove provokacije i "naglo probuđenog" osjećaja za "isterivanje pravde", su izazivanje mogućih implikacija sa dalekosežnim negativnim učincima po ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 2
  • 0
  • 0
  • 4