Analiza

Borbeni božićni domjenak u organizaciji Srpskog narodnog vijeća

09.01.2017. 11:06, Što znače poruke sa SNV-ovog božićnog domjenka?

Ima li u kršćanskom svijetu ljepšeg blagdana od Božića?

Ovo je, jasno, retoričko pitanje, bar sa stajališta osnovne društvene zajednice – jest, najljepši je to obiteljski blagdan. Štoviše, Božić, zbog same činjenice da su kršćani najbrojniji u najutjecajnijim državama svijeta, već odavno nadilazi religioznu konotaciju i postaje period u godini kad se obitelji, neovisno o konfesiji i odnosu prema vjeri, okupljaju omamljene blagim božićnim duhom i svim onim što ga prati – od darivanja i pomaganja potrebitima, do blještavog kiča, obilja hrane, topline doma...

Ali u Hrvatskoj, jebiga, ni božićni blagdani ne mogu proći bez političkih turbulencija. Jer taman negdje o Bogojavljenju, onda kad se dani valjanja ispred TVa i prejedanja približe kraju, onda kad se par kilograma teži spremamo praznih džepova uploviti u siječanjsku depresiju, onda kad se počne vraćati prva tura skijaša nekad zaduženih u švicarskim francima, a mi, paznodžepaši, ispraćamo sljedeću, do groba nam zahvalnu jer smo pristali preuzeli teret od par milijardi kuna popušenih u trokutu budale-banka-država (nije to još gotovo, reći ćete... ha, ha);  dakle onda kad nam je Božić tek bljedunjavo prošlogodišnje sjećanje, eto opet priče o Božiću. Samo u Hrvatskoj!

Posljedica je to činjenice da uz nesreću što živimo na povijesno-politički turbulentnom području koje je previše patnje i smrti stoljećima ugrađivalo u naše živote, imamo i sreću da je, baš zato, jedan dio građana obogatio hrvatsku kulturu s običajima koje je sačuvao od etnosa davno, zbog neke gadne nevolje, napuštenog. Riječ je o nacionalnim manjinama koje su Hrvati kroz povijest otvorena srca prihvaćali da bi ih danas Ustavom i ustavnim zakonima izuzetno, najviše u Europskoj uniji, pozitivno diskriminirali.

I ova činjenica bi, doista, spadala pod božićno idiličnu, da najbrojnija nacionalna manjina u Hrvatskoj nisu Srbi. To, naravno, samo po sebi ne predstavlja nikakav problem. Štoviše, riječ je o manjini koja ima izuzetno sličan jezik hrvatskom i samim tim je asimilacija bila vrlo brza. Ali...

Ali prije stotinjak godina u nekim se (ironično, baš hrvatskim) glavama, kao rješenje za oslobađanje od tadašnjeg, Austro-Ugarskog, jarma, rodila ideja o nacionalnom jedinstvu južnih Slavena. Ideja koja se nakon prvog velikog rata i realizirala kao Kraljevina SHS, kasnije Kraljevina Jugoslavija. Uf, prođu nas trnci od samog spomena Jugoslavije... bar većinu nas, još su svježe rane. Gdje im je bila pamet?

Da. Lako je, prelako danas, generalski poslije bitke, iz tople fotelje osuđivati te jugoslavenske ideologe. Ali oni su tada djelovali u najboljoj namjeri i vrlo teško su mogli uočiti glavni problem. A taj problem je bio što Srbija nije Jugoslaviju gledala na isti način kao Hrvatska i hrvatski jugoslavenski ideolozi, odnosno zalagala se za integralno, unitarističko jugoslavenstvo i "nadilaženje plemenskih podjela" – samo drugi naziv za velikosrpstvo. Poluga za ostvarivanje velikosrpskih ideja su im bili upravo hrvatski Srbi koje su uspjeli ekstremno brzo disimilirati i uvjeriti da su oni, u stvari, onomad bili ratnici i osvajači, a ne izbjeglice i nevoljnici, i da je to, tamo, ovdje odnosno, gdje žive – Srbija.

Od tisuću devetsto osamnaeste ne prestaje to huškanje hrvatskih Srba od strane Srbije. Nije prestalo ni u socijalističkoj Jugoslaviji, a ne prestaje, nažalost, ni danas. I jebena je, zato, ona sreća zbog obogaćivanja hrvatske kulture... teško je na to gledati kao na sretnu okolnost. Najbolju sliku aktualne srpske politike prema hrvatskim Srbima su pokazali događaji od petog siječnja, na božićnom domjenku u organizaciji Srpskog narodnog vijeća.

Nije li malo prekasno za božićni domjenak? Da, vjerojatno bi se ovako nešto i zapitao prosječni Amerikanac. On, naravno, nikad nije čuo za veliku šizmu, odnosno crkveni raskol koji je davne tisuću i pedeset četvrte kršćanstvo podijelio na katolicizam i pravoslavlje. Taj raskol je, čudi li vas, prošao baš između Hrvata i Srba, a pravoslavlje (iz inata, vjerojatno) nije prihvatilo znanstveno utemeljenu reformu kalendara koju je prije skoro pola milenija proveo katolički papa Grguru XIII. pa Božić slavi po znanstveno pogrešnom kalendaru, odnosno sedmog siječnja po pravom. E sad, umjesto da ta "dva Božića" budu pokazatelj naše kulturne raznolikosti i  bogatstva, sve se to ove godine pretvorilo u, hm, možemo blago ustvrditi – diplomatski incident.

Naime, na božićni domjenak Srpskog narodnog vijeća je pozvan premijer Andrej Plenković, ali i srpski premijer Aleksandar Vučić, kojeg je predstavljao izaslanik Vladimir Božović. I umjesto da sve završi s uobičajenim, ali i užasno neprimjerenim mjestu i vremenu, dnevnopolitičkim prigovorom predsjednika SNVa Milorada Pupovca predsjedniku Vlade RH, naravno stoički izdržanim od Andreja Plenkovića od kojeg se, pak, očekivalo nekoliko kurtoaznih i koegzistencijskih riječi uz obavezno: "Mir Božji – Hristos se rodi!", s nekoliko diplomatskih – reci, a ništa ne kaži – riječi Vladimira Božovića, s obraćanjem metropolita zagrebačko-ljubljanskog Porfirija, s lomljenjem česnice, s traženjem kune... Ne. Nažalost, iz ovoga već ustaljenog protokola je izletio Vladimir Božović pa sa svojom ratnohuškačkom retorikom božićni pretvorio u borbeni domjenak.

Istinabog, uvaženi gospodin izaslanik Božović se post festum čudio što pokvarene hrvatske uši (ljepota je, kaže, u uhu slušatelja) nisu čule kako je naglasio da "upućuje poruku zajedništva, sloge", jer to je, ustvari, bitno, a ne onaj velikosrpski smrad koji je u istoj rečenici, samo koju riječ kasnije, napustio njegova usta: "uz obećanje da će ih matična država Srbija u svim problemima i iskušenjima, kada budu ugroženi, braniti svim raspoloživim sredstvima." To vam je, na primjer, kao da ja izjavim: "Gospodine Božoviću, upućujem vam poruku mira, uz obećanje da ću vas prebiti s bejzbol palicom (to mi je, jebiga, jedino "raspoloživo sredstvo") ako opet dođete zveckati oružjem." Što hoćete!? Pa rekao sam da mu šaljem "poruku mira"...

Ne treba, doista, više trošiti riječi na ovog nosača piva nosaču piva četničkim vojvodama. Sam izbor ovog psihijatrijskog slučaja za izaslanika, istinabog, daje jasnu sliku o trenutnim odnosima Srbije prema Hrvatskoj, poglavito ako je poslan "predizborno"... ali to nije tema ovog članka. Ono što je tema ovog članka, ono što brine, je neadekvatna reakcija na incident i od strane domaćina domjenka Milorada Pupovca i od najvažnijeg gosta Andreja Plenkovića, et al.

Prije svega razjasnimo jednu stvar. Ako ne računamo prvu... ma hajde i drugu generaciju onih hrvatskih Srba koje je, najčešće, vojna služba bivše države doselila i ostavila, pa se danas (što zbog ideologije, što zbog još čvrstih veza sa Srbijom) ne smatraju istinski hrvatskim građanima, najveća većina ostalih odavno više nema ni rodbinske veze u Srbiji. Njihova matična država je Hrvatska. Druge nemaju ni formalno ni pravno, odnosno ustavno. Ako se Milorad Pupovac u ovo Božovićevo "ne želi miješati", kako je izjavio za N1 televiziju, odnosno ako njegova matična država jest Srbija, onda... E onda se nema što ljutiti kad ga neki tamo "šalju", jer, onda, on nije nikakva hrvatska nacionalna manjina, pa je, onda, ne može ni predstavljati, i onda – o Bože, samo to ne – ne bi smjelo više biti ni unosnog etno biznisa s novcima iz hrvatskog proračuna.

Puno više, međutim, brine mlaka reakcija hrvatske političke elite, poglavito premijera Andreja Plenkovića i ministara. Nakon Božovićevih riječi su trebali nazvati vozače, navući kapute i napustiti domjenak. A onda odmah, još iz ugrijanih limuzina, nazvati suradnike da aktiviraju pravosudni sustav i zakonske propise kako bi se najprije onom buljookom nosaču piva, ratnom huškača koji je povrijedio i Ustav i brdo zakona, omogućio hitan transport do Bajakova i onemogućio povratak na duže vrijeme, pa onda diplomatske akcije, zatezanje odnosa... i sve ostalo što jedna iole suverena država u ovakvim situacijama radi. Stierovo "upozorenje" je, hm, gotovo pa smiješno.

Ne stoji tu ni ona teorija koju mediji guraju: "Pa neće valjda Plenković zbog nekog Božovića napuštati domjenak u vlastitoj državi?" Hoće i mora! Odnosno morao je... Štoviše, ovaj ga je božićni domjenak mogao napokon promovirati iz diplomatskog službenika u državnika. Ovako, sve će se više hrvatskih glasača, poglavito HDZovih, pitati ima li on, uopće, liderski potencijal.

Morao je oštro reagirati jer je najmanje tamo bilo Božića. Na dnevnopolitičko dociranje Milorada Pupovca je vjerojatno i bio spreman, ali nikako nije smio otrpjeti velikosrpsku retoriku. I to na domjenku u organizaciji vijeća srpske nacionalne manjine koja, po (ne)reakciji predsjednika Vijeća, ne priznaje da jest manjina, osim, naravno, kad treba prazniti proračun. Dok se to ne promijeni, odnosno dok Milorad Pupovac javno ne shvati koja mu je matična država, "Hristos se rodi!" ne smije izaći iz usta visokih hrvatskih dužnosnika. Osim u privatnim čestitanjima, naravno. Zato se treba nadati da će dogodine Pupovcu društvo praviti samo sveprisutni Milan Bandić. E da, i neki Vučićev pivonoša...

boris.traljic.com

Interakcija

 
UČINIO -> 270 9 - 532
PRIMIO <- 590 96 106 1,638

Dostignuća

Vingd 542.00
Bodovi 173.7
Analize 109 542.00
Ankete 20

Ocjene (12)


Komentari (13)


@glycerin Zahvaljujem na lijepim riječima.... BorisTraljic 0 0 0


Isprika svima što zbog poslovnih obveza nemam vremena za interakciju, a i ma odličnih komentara pod svim člancima. BorisTraljic 0 0 0


Ja se uopće ne čudim reakciji Plenkovića.Važno je da on bude kul jer njegovi mentori iz tzv. euroatlantskih integracija traže da RH bude spram Srbije srtpljiva i tolerantna dok svakodnevno iz smjera Beograda dolaze uvrede i provokacije.Treba plotto 0 0 0


podmetnuti leđa radi "viših interesa" ,a Plenković je za to treniran.On je morao napustiti Pupavčev godišnji vašar jer teško je slušati provokacije člana srpske Vlade u našoj kući.To što je rekao da nema komentar je tragikomično,ali puno više plotto 0 0 0


tragično,nego komično.Kasnije su pokušali sanirati štetu sa tobožnjim oštrim upozorenjem velečasnog Štirka provokatoru iz srpske Vlade. Nadam se da je ovo zadnji put da najviši hrvatski dužnosnici posjećuju pravoslavni dernek u organizaciji Pupavca plotto 0 0 0

Analiza

Tko se odredio prema prošlosti, a tko nije ?

08.01.2017. 11:18, Što znače poruke sa SNV-ovog božićnog domjenka?

Svatko tko nije slijep i gluh, morat će priznati da sa određivanjem prema prošlosti, ili kako se danas u nas pomodno i blesavo govori-suočavanje s prošlošću (a blesavo jer se sa prošlošću ne možete više suočavati, ono je bilo pa prošlo, ali se prema njoj možete odrediti pozitivno ili negativno, , ili neutralno), u Hrvatskoj nešto debelo ne štima. Zašto ?

Pa jednostavno zato što je hrvatska politika od '90-ih do danas mazohističkim porivima potaknuta, pristala na to da današnju Hrvatrsku, njenu politiku i njene ljude i političari iz Srbije, i političari Srbi iz Hrvatske povezuju sa NDH-om, sa ustaštvom, i sa naci-fašizmom. Pri tome ovi "domaći" Srbi, koju Hrvatsku nikada nisu, i nikada neće smatrati svojom istinskom domovinom, već samo srpskom zemljom "privremeno okupiranom" od Hrvata, ni da ih vrtite na ražnju kao vola, ne bi priznali i ne spominju to da je većina partizana bila hrvatske narodnosti. I pri takvom stanju stvari valja postaviti jednostavno pitanje tko se trebao odrediti prema prošlosti, tko se odredio prema prošlosti, tko se nije odredio prema prošlosti, i kako se tko odredio prema prošlosti. Da krenemo redom.

Prema prošlosti su se u prvom redu trebali odrediti dvije glavne sukobljene strane u domovinskom ratu, a to su Hrvati i Srbi. Od prvih dana stvaranja nove hrvatske države, hrvatski političari, hrvatske Vlade i 99,99 % Hrvata se jasno odredila NEGATIVNO prema NDH i ustaškoj prošlosti, koja im se neprekidno "nabija na nos"! I nije bilo niti jednog slučaja da se sustavno, politički dirigirano i na "ustaški način" proveo "genocid" nad Srbima, o kome političari SRbi iz Hrvatske nekažnjeno i slobodno trabunjaju. Hrvatsak politika, hrvatski političari i hrvatsko sudstvo sustavno i uporno tvrde da je svaki zločin zločin, bez obzira tko ga je počinio, te da treba biti kažnjen. I to se i radi. Da ima pojedinačnih slučajeva budalaša koji više iz inata nego iz "ljubavi" prema NDSH i ustaštvu, priređuju ekscese, toga ima, i da ima nekažnjenih zločina i toga ima, ali to su kapi u moru jasne NEGATIVNE određenostzi prema prošlosti za koje se HRvatska i Hrvati neprekidno optužuju.

No pogledajmo kako se prema prošlosti odredila druga, tojest srpska strana? Da odmah n apočetku kažem da je i sa te strane bilo iznimnih slučajeva kada su se Srbi borili rame uz rame sa Hrvatima u domovinskom ratu, i za to im hval ai svako dužno poštovanje. No Hrvatsku n eoptužuju neprekidno ti Srbi, već oni koji nažalost tvrde da pretstavljaju Srbe u Hrvatskoj. Na žalost i na štetu Srba u HRvatskoj, samo oni očito to još ne shvataju. Jasenovačko stratište gdje je stradalo i mnogo Srba, je hrvatska pretvorila u memorijhalni muzej, i svake godine se žrtvama odaje poštovanje uz prisutnost hrvatskog političkog vrha. No političari Srbi iz Hrvatske ne odlaze na Bleiburg odati poštovanje žrtvama bezumnog ubijanja bez suda i valjane presude. A ono što je još puno važnije, je to da političari, predstavnici Srba u Hrvatskoj NIKADA ne spominju srpsko ČETNIŠTVO, mada se ono dešavalo u isto vrijeme kada i ustaštvo u Hrvatskoj. I političari Srbi u Hrvatskoj NIKADA se javno nisu odredili prema četništvu, već dapače podižu spomen obilježja četničkim zločincima, pod krinkom da su to bili borci protiv fašizma-antifašisti. Koji su se dizali "na boj" protiv Hrvata zajedno s talijanskim fašistima.

Hrvatsku se optužuje za "progon" Srba iz Hrvatske, za ustaštvo, za "buđenje" fašizma u Hrvatskoj, ali se srpski političari u Hrvatskoj NIKADA nisu odredili prema ćetničkom urlanju po Vukovaru-"Biće mesa, klaćemo Hrvate !". NIKADA, doslovce NIKADA se političari Srbi iz Hrvtaske NISU odredili prema tom četnikovanju tijekom domovinskog rata, barem ne negativno, što bi moglo značiti da se prema tomu određuju POZITIVNO, zar ne ?

No ne želeći biti nepravedan prema srpskim političarima u Hrvatskoj, moram priznati da su se na neki način ipak odredili prema prošlosti i to na slijedeće načine: Redovito posjećuju Beograd radi konzultacije sa njihovim voidećim političarima, svojevremeno četničkim vojvodama, redovito prisustvuju u Srbiji "komemoracijama" u čast "prognanih" i "masakriranih" Srba iz Hrvatske, i to stojeći u prvom redu, rame uz rame sa četničkim vojvodama, redovito priređuju "četničke derneke" po Hrvatskoj, uz pozivanje mrzitelja Hrvatske iz Srbije, koji drže "vatrene" govore o tome kako hrvatsko ustaštvo ugrožava srpski antifašizam, i kao šlag n akraju, povodom proslave pravoslvanog Božića u Zagrebu, pozivaju kao gosta izvjesnog Božovića, koji vehementno prijeti Hrvatskoj da će Sbija "svim raspoloživim sredstvima" zaštittit Srbe u Hrvatskoj. Time je sve rečeno, i sve je jasno.

Iz ovoga slijedi zaključak: I Hrvati i SRbi su se trebali odrediti prema prošlosti, Hrvati su se odredili prema prošlosti, Srbi to nisu učinili, Hrvati su odredili NEGATIVNO prema prošlosti, odričući se ustaštva, a Srbi su se očito prešutno odredili POZITIVNO prema četništvu, skrivajući to svoje određenje pod krinku antifašizma, prisvajajući sebi atribut "antifašista", negirajući Hrvatima da su bili partizani u borbi protiv nacifašizma.

Plenković bi sve to trebao znati, a da li i razumije sve to, to je druga priča. No ne bi valjalo da se konačno, kako to naši antifašisti vole reći, kaže popu pop i bobu bob, pa istjerati na čistac sa srpskim političarima u Hrvatskoj kako se to oni određuju prema prošlosti, i na osnovi čega ? Jer ako to ne učinimo, uskoro će četničko-quazipartizanska zmija toliko visoko dignuti glavu, da će biti skupo skratiti je za tu glavu. Logika kaže da je bolje spriječiti nego liječiti, pa sa   "pupovacovanjem" treba raskrstiti na zakonito jedini mogući način. A učestalo "božovićovanje" po Hrvatskoj valja zabraniti. Jer što mislite da bi se desilo da Thompson peva Čavoglave u Beogradu ili da Glasnović drži u Srbiji govore o ugroženim Hrvatima u SRbiji ? Plenković bi o tome trebao razmisliti prije nego je s prešutnim odobravanjem slušao kako Božović uz asistenciju Pupovca, prijeti Hrvatskoj !

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 755 733 258 3,876
PRIMIO <- 987 234 70 2,281

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 243.8
Prijedlozi 23 6.00
Analize 443 1,216.00
Ankete 329

Ocjene (3)


Respektira (3): plotto, 5none5, BorisTraljic


Komentari (5)


Eh, ekipo ?! Nijemvaljda da "duh" Pupovca "leti nad nama", pa se ustručavamo reći što mislimo ? Pobnijedili smo Srbe u ratu, a sada su našoj politici "pune gaće" kada ih Pupovac optužuje za ustaštvo ?! Glupost, kukavičluk ili izdajstvo ??? Laci 0 0 0


Tu bi se trebali ugledati na susjede Slovence više nego na komšije Srbe. Ovaj vikend bilo je jako puno na Slovenskoj televiziji priloga (čak i postrojavanja partizanskih jedinica) o akcijama Slovenskih partizana, posebno Cankarjeve brigade..i oko NEKOVARAZDIN 0 0 0


i oko topga nitko nije radio nikakve probleme, štaviše, potporu je dao i cijeli državni vrh....zamisli tako nešto kod nas.....sam si napisao da su partizani bili većinom Hrvati, a tko kriminalizira partizanski pokret u RH? Srbi? NEKOVARAZDIN 0 0 0


Puno je stvari tu za proučavati i dovesti do istine, puno previše....ali bojim se da je to (nadam se trenutno) kod nas uzaludan posao NEKOVARAZDIN 0 0 0


Imaš pravo NEKOVARAZDIN, Slovenci su puno pametniji. Da mi tako radimo ne bi se Pupovac i Srbi pravili jedinim antifašistima ! Slovenci time prešućuju svoje bjelogardijce, a Pupovac prešućuje srpsko četništvo ! A što mi radimo ? Laci 0 0 0

Analiza

Tko se odredio prema prošlosti, a tko nije ?

08.01.2017. 11:18, Što znače poruke sa SNV-ovog božićnog domjenka?

Svatko tko nije slijep i gluh, morat će priznati da sa određivanjem prema prošlosti, ili kako se danas u nas pomodno i blesavo govori-suočavanje s prošlošću (a blesavo jer se sa prošlošću ne možete više suočavati, ono je bilo pa prošlo, ali se prema njoj možete odrediti pozitivno ili negativno, , ili neutralno), u Hrvatskoj nešto debelo ne štima. Zašto ? Pa jednostavno zato što je hrvatska politika od '90-ih do danas mazohističkim porivima potaknuta, pristala na to da današnju Hrvatrsku, njenu politiku i njene ljude i političari iz Srbije, i političari Srbi iz Hrvatske povezuju sa NDH-om, sa ustaštvom, ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 3
  • 0
  • 0
  • 5

Analiza

Plenković najavio suočavanje s prošlošću, hoće li imati snage za to?

07.01.2017. 18:42, Što znače poruke sa SNV-ovog božićnog domjenka?

U političkom kalendaru, u našem slučaju postoje barem tri nezaobilazna datuma koji iz godine u godinu postaju sve relevantnijim sjecištima postojećih politika. Pri čemu se dakako odmjeravaju snage, pogledava na moguća savezništva, namiguje potencijalnim partnerima i prešućuju sve disonancije koje bi mogle ugroziti diobu političke moći (iz koje izvire svaka druga moć), koja je odavno utvrđena i zaštićena zakonima i manje-više potkupljenim biračkim tijelom. Koliko god bilo bitno sklapanje savezništava, još bitnije je održavanje na životu političkih protivnika, konkurenata.

Tako godina počinje s božićnim domjenkom u organizaciji Srpskog nacionalnog vijeća. Kojem je političku bitnost odredio dr Ivo Sanader svojim prvim dolaskom na kojem smo naučili kako ispravno pravoslavcima čestitati Božić. Hristos se rodi – Vaistinu se rodi! Prilika je to i za zvjezdane trenutke dr Milorada Pupovca. Domaćin je, onaj koji dijeli pozivnice, pohvale i pokude, frontman srpske zajednice u Hrvatskoj, sasvim siguran da će svi mediji u najgledanijim terminima prenijeti njegov govor, lingvistički savršen. S dovoljno stanki i naglasaka da bi svatko shvatio težinu opomena.

Slijedeće križanje politika čeka nas u svibnju u Bleiburgu te ono u studenom, u vukovarskoj koloni ili kolonama. Iako živimo u realnom vremenu, pritisnuti krizama, privatizacijama, poreznim reformama i geopolitičkim previranjima, malo što može po važnosti nadrasti značaj tih triju datuma. Prvi govori o aktualnim hrvatsko-srpskim odnosima koji se ni nakon 27 godina hrvatske neovisnosti ne mogu staviti samo u okvire hrvatske države; još uvijek nad tim odnosima lebdi duh triju Jugoslavija – one stare, one Titove i one Miloševićeve SR. Svibanjska procesija u Bleiburgu europejskim našim vlastima služi za otupljivanje desničarske oštrice. Srbima za obnavljanje optužbi o 'hrvatskom genocidu' na kontraokupljanju u Jasenovcu. Antifašistima za isticanje svoje ondašnje i sadašnje uloge koja mora biti iznad zakona. Vukovarska kolona sjećanja je pak prilika za podsjećanje na 'genocidnost' srpskog naroda i Domovinski rat.

I drugi, i treći datum govori također i o hrvatsko-srpskim odnosima. Ne onim aktualnim koje su podložne analizi, kritici i konstruktivnom promišljanju. Već o do kraja neraščišćenim povijesnim događanjima, a koji su neovisni o rastu BDP-a, o socijalnom kontekstu, o standardu ili o europskom razvoju Hrvatske. Sve dosadašnje hrvatske vlasti činile su sve da ne učine ništa na rasvjetljavanju činjenica iz 2.svjetskog rata i poraća. Dakako, bilo je osnivanja ovih i onih komisija koje nikad nisu završile s radom ili ga nisu ni započele. U Tuđmanovo vrijeme, što zbog njegovog sudioništva u ratu na partizanskoj strani, što zbog politike svehrvatske pomirbe, što zbog izloženosti agresiji JNA i srpskih pobunjenika iz Hrvatske te srpskih dragovoljaca iz Srbije – bilo je donekle i razumljivo ne kopanje po prošlosti. Račan, kao dijete rođeno u koncentracijskom logoru u Njemačkoj nije trebao imati nikakvih ograda prema preispitivanju povijesti pa ipak nije učinio ništa. Možda i zbog njegovog 'odlučnog možda' prema Mesiću koji je trebao dragovoljno predati veliki dio predsjedničkih ovlasti, a koji je svoj antituđmanizam krstio kao antifašizam.

Sve ono što se za mandata narednih Vlada činilo jest prešućivanje zbiljske tragedije hrvatskog naroda u 2.svjetskom ratu i iskazivanje kukavičluka prema 'antifašističkim utvrdama', u medijima i 'civilnim udrugama', koje su priječile istrage o stvarnom broju žrtava ustaškog režima u Jasenovcu. S druge strane se činilo kako medijski prostor, političke razmirice, ideološke ratove svakodnevno okupiraju ustaše i partizani. Iako je uistinu bila riječ tek o galami, stvaranju buke kako bi sve ostalo kako jest; kako bi Srbi s vremena na vrijeme mogli progovarati o 700 000 žrtava u Jasenovcu i hrvatskom genocidu nad njima; kako bi antifašisti mogli umirati s odličjima, iako je među njima nemali broj zločinaca, egzekutora s Bleiburga, Hude Jame, Macelja i još preko 700 jama samo po Sloveniji u kojima se nalaze kosti mahom nevinih Hrvata; kako bi izazivali poklonike ustaške države na crnokošuljaštvo.

Upravo na ovom božićnom domjenku Srpskog narodnog vijeća dogodilo se nešto što izlazi iz okvira dosadašnjih domjenaka/utvrđivanja pozicija. To svakako nije istup Vučićevog izaslanika Božovića: „Svim Srbima i svim institucijama u Hrvatskoj upućujemo poruku zajedništva, sloge i pojačane aktivnosti na ostvarivanju svoje misije i uloge, uz obećanje matične države Srbije da će ih u svim problemima i iskušenjima, kad god budu ugroženi, braniti svim raspoloživim sredstvima (što su vjerojatno mnogi Srbi komentirali – bolje da nas ne branite).“

Riječ je o govoru hrvatskog premijera Plenkovića: Činjenica je da je 20. stoljeće bilo obilježeno tragedijama, pa vam nalažem obavezu da 2017. godine pokrenemo proces suočavanja s prošlošću. Pitanja su se rješavala tijekom devedesetih godina, a na nama je da taj proces na miran, zakonit način sada započnemo i da se odredimo prema svim pitanjima recentne prošlosti i da ostvarimo široki, društveni i politički konsenzus.

Iz ove premijerove poruke u prigodi pravoslavnog Božića moglo bi proizići stvarno suočavanje s prošlošću, u kojem će se utvrditi stvarni broj žrtava partizanskih zločina na Bleiburgu, po slovenskim i hrvatskim jamama, na Križnom putu i Jasenovcu; identificirati nalogodavce i egzekutore tih zločina i one koji su još živi izvesti pred sud; utvrditi stvarni broj žrtava ustaškog režima u Jasenovcu; procesuirati svaki zločin iz Domovinskog rata. A moglo bi proizaći kao i dosad jedno veliko ništa, odlaganje suočavanja s prošlošću i guranje neraščišćenih povijesnih trauma pod tepih te ih izvlačiti prigodno u politikantskim nadmetanjima.

Koliki je otpor tom suočavanju s prošlosti, pokazala je i gungula s lex Perković. Kad je tadašnja 'antifašistička' vlast pokušala zakonskim rješenjima onemogućiti rasvjetljavanje zločinačkih udbaških ubojstava po Njemačkoj u prošlom stoljeću. Kad je tako reagirala na desetke pojedinačnih ubojstava, kako bi reagirala na masovne zločine koji se broje u stotinama tisuća i zamjenu komunističke povijesti s onom stvarnom?

Plenković s ovom najavom revizije povijesti koju su pisali komunisti otvara mogućnost izlječenja hrvatskih, ali i srpskih trauma iz povijesti, ozdravljenje hrvatskog nacionalnog bića. S druge strane javnog spektra nalaze se svi oni koji svoj standard zasnivaju na naslijeđu otetog, ukradenog, svi kronični neprijatelji ikakve hrvatske državnosti i svi smušenjaci koji kratkovidno traže sitni politički ćar obranom 'lika i djela druga Tita'. U ove zadnje valja uključiti i ražalovane ideološki obojene (iz materijalističkih, vrlo sebičnih razloga) povjesničare, documenta i slične likove okupljene u Novu ljevicu, kao i na vjetru plutajući SDP koji prezire domoljublje (Milanović nije uspio od SDP-a napraviti domoljubnu socijal-demokratsku stranku). Možda se u tom rasvjetljavanju tamne strane naše povijesti prosvijetli i Bernardiću pa se konačno založi za preimenovanje svih maršalskih i Titovih trgova koji opterećuju našu sadašnjost i budućnost.

S utvrđivanjem istine o 2.svjetskom ratu, o Bleiburgu i Jasenovcu, s procesuiranjem svih zločina koji ne zastarijevaju, moguće je konačno i trajno harmonizirati hrvatsko-srpske odnose. Koji će biti takvi da Hrvati kao većina štite svaku manjinu, a srpsku zbog brojnosti posebno. A da Srbi, kao domoljubi svojim radom pridonose vlastitom boljitku i boljitku hrvatske države.

Vjerojatno će Plenković u svojoj iskazanoj namjeri imati podršku dr Milorada Pupovca, koji ima dovoljno političke i životne mudrosti da bi kao prvi među hrvatskim Srbima podržao ono što je i njegovom narodu na korist. Kako je to i rekao na domjenku:Naša je zadaća da u prostoru u kojem živimo kao nacija doprinesemo miru, da doprinesemo i nastavimo izgradnju povjerenja. Taj posao nismo dovršili. Naša je zadaća, onih koji su dio Vlade i koji podržavaju Vladu, da jedni od drugih imamo korist.

 

5

VeNLO

http://pokretpatriot.com/

Interakcija

 
UČINIO -> 979 37 100 1,639
PRIMIO <- 1,567 315 112 2,997

Dostignuća

Vingd 2,070.00
Bodovi 349.2
Analize 256 2,064.00
Ankete 1

Ocjene (10)


Komentari (34)


@Anyst, u tvojim postovima leži odgovor, da objektivni pristup bilo kojoj temi, kod Hrvata nije moguć. Naravno da je Perković radio za Tuđmana a Šušku bio desna ruka. Jelić, Čabraja.. su isto bili "domoljubi", a napravili su samo štetu nama normalnim viewer 0 0 0


jer smo bili stigmatizirani kao nepopravljivi desničari i nacionalisti. Kako je netko mogao biti top manager u INAu a da nije bio provjereni partijski kadar? Kolaju priče da je Đureković pokrao INAu a da je domoljblje samo paravan!? Živio je u prist viewer 0 0 0


ojnoj kući, koju si obični Gastarbeiter kroz svoj cijeli radni vijek ne može priuštiti. Koliko znam, Đureković nije ništa radio osim pisanja pamfleta, od kojih prihoda je u to vrijeme živio?Svi ti ekstremisti su bili pod prismotrom BND i YU-službi. viewer 0 0 0


viewer, i zato je ubijen !? Jesi li to htio priopćiti ? Boljunac 0 0 0


@viewer, iz tvojih se komentara takodjer moze jasno iscitati tvoj stav. Ako mislis da je netko zasluzio da bude ubijen jer je imao kucu i pisao pamflete a uz to je bio menadzer, a njegova ubojicu kojeg mi nismo procesuirali ne bi izrucio, sve jasno Anyst 0 0 0