Analiza

Slom "kikaš--matanovske" filozofije Ivice Todorića !

23.03.2017. 12:03, Treba li država spašavati Agrokor?

Tko je svojevremeno gledao, i tko se još sjeća TV serije "Prosjaci i sinovi", u kojoj je ulogu Matana, unuka djeda Kikaša, maestralno odigrao Rade Šerbedžija, ako se malo bolje zamisle, morati će priznati, da u ozmijenjenim i modrniziranijim okolnostima doduše, ali ipak Ivica Todorić neodoljivo potsjeća na toga Matana. Jer je "filozofija" i stare "garde" oličene u djedu Kikašu, i mlade "garde" oličene u liku Matana, je bila - lijepo zboriti, muljati, prodavati "muda za bubrege", naivce varati i na tome što više zarađivati, a onima koji su "radili"(prosili) za njih davati mrvice. Tako se Matan od prosjačkog sina iz Imotske krajine, prometnuo, koristeći modernije metode šverca i muljaže, do bogatog zagrebačkog kućevlasnika.

I u čemu se može uočiti sličnost ? Pa prvenstveno u tome da su i djed Kikaš i Matan sebe smstrali lukavim i pametnim, a ostale "ovcama" koje valja "šišati", pogotovu državu i državne institucije. Da bi to postigli nisu imali nikakovih skrupula, nikakovih ideoloških, domoljubnih ili inih moralnih kočnica, valjalo je samo zarađivati, i to bilo kako.  Nije doduše otac Ante Ivice Todorića bio netko poput prosjaka Kikaša, već je dapače bio istaknuti kadar u bivšem komunističkom sustavu, pa je bio na istaknutim gospodarskim i političkim pozicijam, znači na "ti" sa komunjarskim režimom, dok 1971. nije procijenio da će doći do promjene, pa je "pogriješio" i radi optužbe da je kao čelnik Agrokombinata "zamračio" šest milijuna maraka, dospio u zatvor. Srtenim "stjecajem okolnosti" otac Ante Todorić je postao i dobar prijatelj Franje Tuđmana, kasnijeg prvog predsjednika hrvatske države. 1990-u ivica Todorić dočekuje sa pedeset radnika i djelatnošću na uvozu-izvozu žitarica, povrća i voća , i prodajom i uvozom cvijeća.

Početkom devedesetih počinje brzi uspon te kompanije koji traje još i danas.

Prva tvrtka koju je kupio bila je zadarska Sojara. Za taj posao dobio je kredit zagrebačke banke koja ga je kreditirala kada je kupovao pšenicu i kukuruz od PIK-a Osijek i Kutjevo za potrebe državnih rezervi. Tada je izbio i skandal kada se saznalo da su pšenica i kukuruz izvezeni, a državne rezerve prazne. 

Konkurenti su mu javno prigovarali da je kredite od Zagrebačke banke dobivao povoljnije od drugih. Njemu su davani po 4 posto dok su drugim poduzetnicima, u to ratno doba, iznosili 12 posto.

Todorić 1992. kupuje Jamnicu i Agropreradu, 1993. Zvijezdu, tvornicu ulja, 1994. Ledo i Konzum, najveći maloprodajni lanac, da bi s tim portfeljom 1995. Agrokor i službeno postao koncern. Nakon toga 1998. kupuje Jaska vino, 2000. preuzima Sarajevski Kiseljak, tvornicu mineralne vode, 2003. srbijanski Friktom, tvornicu sladoleda, 2004. tvornicu sladoleda Baldauf i punionicu mineralne vode Fonyodi u Mađarskoj.

Nakon toga postao je vlasnikom PIK-a Vrbovec, PIK-a Belje, Tiska a zadnjih mjeseci vode se pregovori o kupnji slovenskog trgovačkog lanca Mercator. Agrokor postaje daleko nasnažnija hrvatska privatna kompanija i jedna od najvećih u jugoistočnoj Europi. Sukladno tom novom statusu Todorić se 2005. nakon izgradnje proširene replike  nekadašnjeg dvorca Kulmer, smještenom u sjevernom dijelu Zagreba u Parku prirode Medvednica, useljava s obitelji u taj rezidencijalni objekt koji se službeno vodi kao „hotel“.

Budući da j eu školi bio osrednji učenik, nije za pretpostaviti da je poslije toga postao genijalac, pa se razlog njegovog poslovnog uspona moraju potražiti negdje drugdje. Slijediti ću logiku Occaamove oštrice, te ne komplicirajući odgovor na to što je uzrok njegovom tako naglom usponu, pretpostaviti ću da je na to najjednostavniji odgovor taj, da je bio miljenik politike, što je i danas, te da njegov uspjeh nije rezultata nejgove pameti, inventivnosti ili predanosti radu, već jednostavno rezultat kikaš-matanovske lukavosti u ubjeđivanju drugih "da su muda bubrezi", koristeći tuđi novac za svoje nezasitne bolesne ambicije stvaranja "dinastije", niti ne namjeravajući vraćati pozajmljeni novac, računajući na to, da će se onaj ili oni koji su mu omogućili "razvoj" davajući mu kredite i robu, naplatiti od države ili od naroda, pri čemu j eon svoje bogatstvo već davno iznio van Hrvatske u neke tuđinske banke, na račune u čijhin se trag ne može ući. Ako se nekome ova konstatacija čini previše proizvoljnom, evo male računice za razmišljanje.

Agrokor ima prihod od prodaje od 29 milijardi kuna godišnje (bez onog dijele prihoda koji je "zamračen"), ako pretpostavimo, što je realno, da je čista dobit prije podmirenja obveza prema dobavljačima i bankama, cca 10 % (što je čak nerealno nisko računato), onda on ima cca 3 milijarde kuna svake godine za otplatu dugova prema dobavljačima i bankama ! To znači da bi za 10 godina bez ikakve panike mogao otplatiti dug, a da se ne zadužuje više. No situacija je navodno takva da duguje dobavljačima, bankama i fondovima, a nije navodno već je stvarno da u trgovačkoj branši on isplaćuje najmanje plaće djelatnicima, te da je navodno "u banani". Postavlja se onda pitanje gdje je taj novac koji se zarađuje i donosi profit vlasniku ? Činjenica je da nikada do sada, pa ni sada javnosti nisu dostupni nikakovi pokazatelji o poslovanju Agrokora, čak je zataškana i afera u svezi Agrokora i nestanka žita iz robnih rezervi, koje je otišlo Agrokoru odnosno izvezeno od strane Agrokora. Svatko iole verziran u poslove branše kojom se Agrokor bavi, bi se upitao kako se može tako neodgovorno poslovati ? A odgovor je-može se, ako vas štite i maze i paze, državne institucije, i bankarski sektor uz garanciju države da će da plati ako Todorić "kihne".

Radi svega toga odgovor na pitanje treba li država spašavati Agrokor, bi trebao biti slijedeći: a) Treba razlučiti Agrokor i Todoriće, bez obzira što Todorići velikim dugovima i velikim brojem radnika koji bi ostali na ulici UCJENJUJU državu. b) Točku pod a) izvesti tako da Todorići ostanu vez vlasništva u Agrokoru.c) Provesti detaljnu kontrolu poslovanja Agrokora, tijek novca u Agrokoru i poduzeti sve potrebne mjere za sankcioniranje nezakonitosti u poslovanju, kojih sigurno ima, i to napretek. d) Država u dogovru s dobavljačima, bankama, fondovima i samom državom, treba naći strateškog partnera za Agrokor, koji će preuzeti Agrokor, garantirajući mu dalje poslovanje i zaposlenost kakva je danas, a dugove riješiti reprogramiranjem za banke i državu, a dobavljačima "olakšati život" reprogramiranjem njihovih dugova prema bankama, koje sigurno imaju. Kutle je upropastio pola hrvatskog gospodarstva, a Ivici Todoriću, koji je  radi po Kutleovom modelu, samo bivajući još pohlepniji, ne bi se smjelo dopustiti da upropasti drugu polovicu hrvatskog gospodarstva. Tko bi to dopustio bio bi veleizdajnik, i zaslužio bi trenutačno uhićenje i suđenje. Naravno, ne radi se tu samo o jednoj osobi, ali neka, što više njih se ukloni iz hrvatskog gospodarstva ovakovih Kikaša i Matana, tim više nam rastu šanse da "preživimo". Sa Kutleima i Todorićima smo osuđeni na životarenje ili bježanje iz zemlje. No ne bih se čudio da Todorići kompletno pobjegnu iz zemlje prije nas. U neke davno kupljene i za sebe uređene inozemne "dvore". Eh, da je striček Francek živ...? Možda više mi ne bi bili živi, jer bi našao još 198 ovakovih bogatih "usrećitelja" Hrvatske.

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 758 746 258 4,022
PRIMIO <- 1,015 239 72 2,574

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 225.2
Prijedlozi 23 6.00
Analize 465 1,216.00
Ankete 330

Ocjene (1)


Ne slaže se (1): RepopeR


Komentari (9)


jednog prodavača cvijeća koji se 'tajkunizirao' osim Todorića ?! Zar su svi glupi, a Ivica genijalac ? A ako je genijalac zašto je koncern uvalio u 'govna' ? Pusti fraze RepopeR, objasni ovih nekoliko stvari, O.K. ? Laci 0 0 0


I još nešto RepopeR, tako ti Boga objasni meni neznalici što beše sa onim 'nestalim' žitom iz silosa robnih rezervi ? Sigurno imaš neko razumno objašnjenje ? Pokrao ga narod koji ne "ljubi" Todorića ??? Laci 0 0 0


Lakše bi tebi bilo objasniti gdje bi trebala ići čista dobit,nego da je tražim gdje odlazi.Todorić je doista genijalac Ruskim novcem financirao svoje rizične projekte,a država u NATOu i još prijeti izvozom mirne reintegracijeUkrajini.On je moj heroj. RepopeR 0 0 0


Bpže moj, vjerojatno radiš za njega, pa moraš tako, razumijem te. Zar i Al Capone nije bio genijalac ? Laci 0 0 0


Kako komentiraš falsificirane bilance Agrokora RepopeR ? Kao GENIJALNU ideju Todorića ? Što god o njemu mislili on je seoski kokošar, koji se polakomio da "lovi" krupnu divljač ! A "lovočuvari" su mu to dopuštali ! "Mafija" je to ! Laci 0 0 0

Analiza

Slom "kikaš--matanovske" filozofije Ivice Todorića !

23.03.2017. 12:03

Tko je svojevremeno gledao, i tko se još sjeća TV serije "Prosjaci ... više >

Analiza

Samo brojke smiju odlučiti hoće li i kako država spašavati Agrokor

17.02.2017. 10:22, Treba li država spašavati Agrokor?

Recentni događaji oko Agrokora i njegove (ne)mogućnosti vraćanja dugova probudili su strasti mnogih koji smatraju da je Todorića iz više razloga potrebno uništiti. Jedni to smatraju zbog Todorićeve stručno ili moralno neprihvatljive poslovne politike, a drugi naprosto zato jer nakon višedesetljetne uravnilovke ne mogu prihvatiti raslojavanje društva. Nažalost, emocije nikada nisu dobar pratitelj prilikom donošenja zaključaka pa tako niti u ovom slučaju.

Agrokor je u proteklom razdoblju izrastao u najveću hrvatsku kompaniju sa značajnim udjelom i u gospodarstvima susjednih zemalja. Iako ga, vjerujem, mnogi doživljavaju kao sinonim za Konzum, Agrokor je puno više od toga. Razvojna politika Agrokora bila je usmjerena k vertikalnoj intergraciji proizvodnje, prerade i prodaje mahom prehrambenih proizvoda. Cijeli niz naših etabliranih proizvođača, uglavnom u prehrambenoj industriji, sastavni je dio Agrokora: PIK Vrbovec, Zvijezda, Belje, Ledo, PIK Vinkovci, da spomenem samo neke dobro poznate hrvatske tvrtke. Agrokor samo u Hrvatskoj zapošljava 40.000 ljudi što čini oko 3,5% od broja svih zaposlenih. Nema sumnje da je, gledajući podatke o prometu i broju zaposlenih, Agrokor jedna od perjanica hrvatskog gospodarstva.

Agrokor je naizgled uspješno upravljao svojim tvrtkama kćerima i sve su one nakon preuzimanja uspješno restrukturirane i izrasle u vodeće tvrtke u svojem sektoru sa suvremenom proizvodnjom i vrlo kvalitetnim proizvodima. Jasno je da je Agrokorova vertikalna integracija pripomogla da se tržište u većoj mjeri oslobodi za plasman proizvoda njegovih tvrtki. Iako same nemaju proizvodnju, i ostale trgovačke kompanije na sličan način postupaju sa svojim robnim markama.

S druge strane, glavne primjedbe na etičnost Agrokorovog poslovanja mogu se svesti na sljedeće: nedovoljno transparentne akvizicije državnih tvrtki, politika neplaćanja dobavljačima, niske plaće zaposlenika, (osobito u Konzumu) te povlačenje velikih iznosa subvencija namijenjenih ruralnom razvoju .

Što se nedovoljno transparentnih akvizicija državnih tvrtki tiče, na takav je i još netransparentniji način prodano gotovo sve i tu Agrokor nije nikakav izuzetak. S obzirom da je nedostajalo političke volje za rješavanje problema kriminala u privatizaciji, nakon proteka toliko vremena nema više nikakve mogućnosti da se stvari vrate na početak ili da parafraziram: „Tko je jamio, jamio je.“ Svima onima, a to nije mali broj Hrvata, koji ovu izjavu još uvijek doživljavaju kao svetogrđe, valja reći da su i sami, pristajanjem na politiku koju su provodili i HDZ i SDP ili pasivnošću na izborima suodgovorni za takav razvoj događaja.

Često se čuje primjedba da je Agrokor neke kompanije dobio za 1 kunu, no ne spominje se da se radilo o kompanijama koje su bile dovedene na rub propasti i s velikim dugovima. Sve su te tvrtke restrukturirane i tehnološki opremljene te su danas u neusporedivo boljem stanju. Nažalost, nepoznati su podaci o poreznom dugu tih tvrtki, jer se čuvaju kao porezna tajna, pa se o njima može samo nagađati. Ipak, velika je vjerojatnost da je Agrokor izuzet od uobičajenog postupanja s poreznim dužnicima.

Povlačenje velikih iznosa subvencija od strane pojedinih tvrtki postalo je rak rana ruralne politike u Hrvatskoj. Naime, nakon promjene pravila o dodjelama subvencija temeljem veličine obradivih površina postalo je unosno uzeti u zakup što veću površinu zemljišta i živjeti od poticaja. Je li Agrokor sudjelovao u ovoj raboti, ne znam, ali izvjesno je da je Agrokor jedan od vodećih proizvođača hrane u Hrvatskoj te visoki iznosi poticaja nisu iznenađujući. Je li tu bilo kriminala trebaju ispitati nadležne institucije pa se isto odnosi i na Agrokor.

Niske plaće zaposlenika nisu nikakva specifičnost Agrokora. Niske plaće prvenstveno se odnose na Konzum, ali treba primijetiti da je prosječna plaća u trgovini (blagajnik) oko 3.200 kn te se i inače nalazi među najslabije plaćenim zanimanjima. Problem niskih plaća je u stvari problem odnosa države prema poduzetništvu, budući da mu već 25 godina ne dozvoljava da prodiše te u konačnici ne dozvoljava razvoj i otvaranje radnih mjesta čime bi se potaknula i konkurencija u zapošljavanju. Da ljudi nisu u poziciji da ne mogu birati radno mjesto, ne bi niti Konzum mogao držati niske plaće. Usporedba s plaćama u nekim stranim trgovačkim lancima je svakako zanimljiva, no najviše plaće drže lanci koji se bave specijaliziranom trgovinom (npr. drogerije).

Politika neplaćanja dobavljačima Agrokorov je težak uteg budući da je zbog nje veliki broj dobavljača završio u stečaju ili teškim poslovnim problemima. Radi se o tome da Agrokor, prvenstveno Konzum, koristi svoje dobavljače kao beskamatne kreditore te kao prisilne kupce proizvoda iz svojega portfelja. Praksa je uistinu sramotna i zanimalo bi me što bi ministar Zdravko Marić mogao reći o tome, kada bi ga se netko usudio pitati. Država je, doduše, donijela zakon o obaveznom plaćanju u zakonskom roku, ali nisam primijetio da je netko pretrpio kakve sankcije zbog nepridržavanja iste, a kamoli Konzum. S obzirom na nesposobnost našeg sudstva da osigura provođenje zakona u razumnom roku, jedino rješenje je prisiliti Agrokor na promjenu ponašanja. Bojim se, jedino, da iznosi dugovanja o kojima se radi (a govori se o iznosu od 5-10 milijardi kuna) daleko premašuju mogućnosti isplate iz tekućeg poslovanja.

Iako su Slovenci još prilikom preuzimanja Mercatora dvojili o dugoročnoj održivosti Agrokorovog poslovnog modela, tek je nedavno ta priča ponovo puštena u javnost pogotovo na krilima vijesti da je agencija Moody's snizila Agrokorov kreditni rejting. No, bez konkretnih brojki i stručnih procjena teško je reći je li Agrokor u bezizlaznoj situaciji, kako njegovi kritičari već godinama prognoziraju, ili se ona može sanirati pametnim potezima. Prvenstveno se to odnosi na IPO Adria retaila, tvrtke koja objedinjuje trgovački dio Agrokora. Taj je IPO Agrokor obećao vjerovnicima još u vrijeme preuzimanja Mercatora. S obzirom da 485. mil eura vrijedne obveznice upotrijebljene za akviziciju Mercatora dospijevaju 2018. na naplatu, najkasnije u to vrijeme treba očekivati i ponudu dionica. Također, iz objave agencije Moody's vidi se da ona u ovoj godini ne predviđa poteškoće u poslovanju, već tek u 2018. i to samo pod uvjetom da Agrokor do proljeća 2018. ne uspije refinancirati obveznice koje dolaze na naplatu. Naime, iako Agrokor posluje pozitivno, polovicu njegove dobiti pojedu kamate na dugovanja te ne preostaje dovoljno za vraćanje glavnice duga, posebno zato jer, da bi opstao, mora veliki dio dobiti ulagati u stalno osuvremenjavanje.

Iz svega navedenoga prilično je vjerojatno da neke veće intervencije države, barem u sljedećih godinu dana, neće biti potrebne. No, pretpostavimo da se stanje pogorša i da Konzum za godinu dana zapadne u veće probleme. Što bi država trebala učiniti? Jedini razumni odgovor je sadržan u cost/benefit analizi koju u takvom slučaju treba izraditi i na temelju realnih pokazatelja i brojki vidjeti koliko štetu bi propast Agrokora donio Hrvatskoj i koliko ga je vrijedno spašavati. Pri tome se ne smije gledati samo neposredan financijski učinak i učinak na tržište rada, već i šire implikacije preuzimanja Agrokora od neke strane kompanije, a koje su kod nas već viđene. Mogući katastrofični scenariji uključuju lančanu reakciju i propast i nekih drugih hrvatskih trgovaca, promjenu politike stranih trgovačkih lanaca zbog nestanka glavnog konkurenta te smanjenja plaća i povećanja cijena na policama, dodatno povećanje uvoza hrane, preuzimanja proizvodnih pogona samo zbog preuzimanja tržišta, a zatim eliminiranja proizvodnje i sl.

Međutim, postoje i suprotni scenariji koji u raspadu Agrokora vide priliku za napredak, no valjalo bi ih potkrijepiti sadržajnijom analizom i brojkama. Svejedno, po tim scenarijima bi propast Agrokora značio ulazak novog velikog multinacionalnog trgovca na naše tržište i vjerojatnu rasprodaju proizvodnog dijela Agrokora. Proponenti ovih scenarija pretpostavljaju da bi se stranac puno odgovornije ponašao prema svojim obvezama prema državi i dobavljačima, čime bi se neutralizirali negativni efekti. Što je najvažnije, najveći gubitnik bio bi sam Todorić.

Kao još jedno pitanje nameće se, a što se pod spašavanjem Agrokora uopće podrazumijeva? Jasno je da direktne državne potpore kojima bi država financirala Agrokor tu nisu niti mišljene, jer bi to bilo u koliziji s načelima slobodnog tržišta (makar ne sumnjam da bi neke druge države bez pardona poduprle svoje tvrtke ako bi procijenile da je to s nacionalnog gledišta važno).  Država može manipulirati s poreznim dugom, ali to vjerojatno već i sada čini, a može i davati prikrivenu financijsku i svaku drugu potporu. Što se tiče financijske pomoći, ona može biti i u ulasku neke državne firme u vlasničku strukturu Agrokora. Ulazak same države u vlasničku strukturu, mislim da zbog očekivanih otpora u javnosti nije realan.

Na koncu, Agrokor je privatna tvrtka. Nema sumnje da je vlasnik tvrtke i te kako svjestan rizika u koje se upuštao te mogućnosti koje mu stoje na raspolaganju da taj rizik umanji, a u to sigurno spada i ucjenjivanje države za koju je slom tako velike tvtke višestruki rizik. Zato i država treba kreirati svoju politiku upravljanja rizicima temeljenu na cost/benefit analizi, a ne djelovati temeljem emotivnih reakcija i činjenice da je ministar financija radio u Agrokoru. Niti jedna država neće pustiti tvrtku ove veličine (srazmjerno veličini matične države) da tek tako propadne. Ako se bankrot i pokaže kao najbolje rješenje, država će sve učiniti da taj bankrot bude kontroliran, a inozemnih primjera raznovrsne potpore privatnim tvrtakama u državama koje se zaklinju u slobodno tržište je tijekom protekle krize bilo na pretek.

5

Spektator

Ex praemissis falsis, conclusio falsa.

Interakcija

 
UČINIO -> 327 75 8 453
PRIMIO <- 296 60 24 664

Dostignuća

Vingd 396.00
Bodovi 160.7
Prijedlozi 3 11.00
Analize 41 380.00
Ankete 206

Ocjene (11)


Respektira (10): Zakej, Boljunac, Cro-Magnon, plotto, VeNLO, 5none5, RepopeR, siouxica, viewer, Alumnus


Ne slaže se (1): Laci


Komentari (28)


Agrokor se samo prikazuje kao strateška hrvatska prehrambena tvrtka zbog silnih državnih poticaja koje dobija na tu "foru". U stvarnosti, jadni su oni koji moraju poslovati s njim, ali su na to prisiljeni povlaštenim Todorićevim položajem na tržištu. bereza 0 0 0


Stanje Agrokora mi je veoma slabo poznato. Sve što bih mogao primijetiti to je da je slučaj povezan s općim neredom u pravno-eknomskom i političkom funkcionranju naše države. Škegra koji to ističe se stigmatizira. To je naša svijest o problemma. Boljunac 0 0 0


problemi Agrokora su samo jedan od poslednjih dokaza o tome kolio je bila suluda Framcekova ideja da Hrvatsku preda u ruke 200 nikogovića bez čistih gaća, da bi se obogatili preko noći, i Hrvatsku sjebali preko noći. Laci 0 0 0


Uzmimo Kinu, Čisto za usporedbu politika. Mao je bi za veliki skok naprijed, pa je intektualce i druge tjerao na javne radove. On je umro i zamijenila ga je četveročlana banda koja je nastavla po njegovorm . Ten Ksaio Ping i društvo su ih maknuli i Boljunac 0 0 0


ovaj poručio Kinezima: "Bogatite se !" I to je Knu doveleo do toga da ima po glavi stanovnika (1,3 mlrde) BDP gotovo kao i naša današnj Hrvatska. Živjeli ! Bogate treba strpati u zatvore. Političke mutikaše su napa budućnost ! Živjeli !!! Boljunac 0 0 0

Analiza

Spašavnje Agrokora je državni intervencionizam, nespojivo sa neoliberalizmom !

16.02.2017. 12:19, Treba li država spašavati Agrokor?

Fukuyama je napisao dsa je "suvremeni kapitalizam, čitaj neoliberalna kapitalistička doktrina, KRAJ POVIJESTI, jer je to najbolji ekonomski model za funkcioniranje gospodarstva. A taj model odnosno doktrina ima jedan temeljni princip, koji glasi: Država treba da MAKNE ruke od svakog intervencionizma u gosppdarstvu ! I bez te neoliberalne doktrine, kapitalizam je odvajkada, od prvih dana svoga postojanja bio utemeljen na privatnom vlasništvu, na nedodirljivosti privtanog vlasništva, na nemiješanju države u poslovanje kapitalista i na odgovornosti vlasnika (kapitalista) prema vlastitom vlasništvu.

Slijedom toga rezona, doktrine, 'svetog pravila' u funkcioniranju kapitalizma, kapitalist NAJBOLJE zna brinuti o svome vlasništvu, dok država o svom vlasništvu dokazano "ne zna brinuti". Slijedom toga pak, ako država loše brine o svome vlasništvu i nedostaj ejoj novaca, to će namaknuti na račun svih građana, jer bi bilo "svetogrđe" tražiti od kapitalista da iz svojih profita pokrivaju državne dugove/potrebe radi spašavanja državnih tvrtki, zar ne ?

E, pa sada kojom logikom se uopće razmišlja, i dosada razmišljalo, i čak i činilo to da se privatne tvrtke spašavaju na račun države odnosno svih građana države ? O da, znam odgovor -"previše je zaposlenih u Agrokoru a da bi s epustilo da propadne !". No tko kaže da ako privatni Agrokor propadne, mora stati poslovanje Agrokora ? Država može preuzeti odnosno oduzeti Agrokor Todoriću, i pretvoriti j eu državnu tvrtku, koja će poslovati i dalje normalno, uz garanciju države svim vjerovnicima Agrokora, da će svoja potraživanja dobiti kako se bude dogovorilo. Lošije država ne može voditi poslovanje Agrokora, nego što ga je očito vodio Todorić.

Jer kada je 'mali cvjećar' dobio Konzum na poklon, umislio si je da je veliki biznismen, i postao svojevrni ?biciklista' Kutle, stalno se šireći uz državnu pomoć, i državne garancije, ne vodeći računa o realnosti tržišnih odnosa. Htio mje postati Metro, Lidl, Kaufland, Špar,....europski i svjetski "igrač", s nezajažljivim apetitom za sve većom ekspanzijom. U međuvremeno je vjejrojatno obitelj Todorić izvukla iz tvrtke toliko novaca da obezbijede carski život i svojim pra-pra-pra-praunucima, bez obzira što se bude desilo sa tvrtkom.

I sada kada s enaslućuju problemi u poslovanju, oprezno se širi glas o potrebi spaša vanja Agrokora od strane hrvatske države ?! Agrokor "hrani" Hrvatsku, Agrokor "zapošljava" Hrvate, Agrokor ovo, Agrokor ono, samo se ne govori da je Todorić uvalio Agrokor u probleme, a sada očekuje da ga država spašava. na koju foru i s kojim rezonom ? Da radnici, koji navodno 40 000, ne ostanu bez posla ? A zašto bi ostali bez posla ? Zar su radnici Peveca ostali bez posla nakon što su Peveci upropastili poslovanje Peveca ?

U amričkoj literaturi koja se bavi analizom ekonomskih sustava, kritičari neoliberalizma najviše zamjeraju teoretičarima neoliberalizma i protivnicima državnog intervencionizam to, da su beskrajno dvolični. To jest, da se protive svakom uplitanju države u poslovanje sve dok ide dobro, i dok pristižu pogromni profiti, ali su najglasniji u tome da od ržave traže pomoć kada poslovanje krene nizbrdo. valja reći da se to uglavnom odnosi na "velike igrače", poput Agrokora i još puno veće, oni su ti koji maltene smatraju obvezom države da ih spašavaju/saniraju kada im s eposlovabje urušava. Mali i sitni "kapitalisti" mogu propasti, za njih neka važi kapitalističak doktrina - sam si skuhao, sada sam kusaj !", ti si vlasnik ti se brini o svome vlasništvu, pa propadni ako si loše poslovao. No za "velike igrače" trebaju važiti druga pravila, je roni trebaju biti povlašteni !

A iza priče o eventualnim većim teškoćama ili čak propasti Agrokora stoji taj dvolični mentalitet - profit je mmoj, a gubitak neka snosi država/narod ! Ako Agrokor kojim slučajem propadne to će biti njabolji dokaz o lažnosti doktrine da sve što j eu državnom vlasništvu mora propasti, a sve što je u privatnom vlasništvu posluje dobro, odnosno teorije da država loš gospodar !

Ne želeći propast Agrokora, čiji bi radnici bili žrtve, jer naša politika ne zna kako postupati u takvim slučajevima, budući da je "specijalizirana" samo za upropaštavanje i zatvaranje gospodarskih subjekata, obustavljanje djelatnosti i postavljanje na funkcije vođenja tvrtki podobnih,, a ne stručnih i poštenih ljudi, smatram da u slučaju propasti Agrokora, država NE TREBA da sanira Agrokor tako da ostane u vlasništvu Todorića, već njih i sve one koji su sa njima u "kompi" treba udaljiti iz Agrokora, i upravljanje Agrokorom povjeriti sposobnim i stručnim, a ponajprije poštenim osobama, kojima će briga o tvrtki i o ljudim akoji u njoj rade biti primarna preokupacija, a ne izvlačenja profita iz tvrtke na kojekakve otočne račune, i besomučna ekspanzija radi same ekspanzije. Agrokor ako do toga dođe, NE TREBA spašavati za Todoriće, već im treba oduzeti Agrokor ! Ako se to bne bi učinilo onda bi se zorno potvrdilo da je kapitalizam, i njegov najnoviji derivat neoliberalizam samo jedna ogromna bezočna laž, a ne ekonomska teorija, ekonomski sustav koji zavrijeđuje pozornost, a kamoli primjenu njegovih doktrina u realnom životu. Neka "čikaški dečki" spašavaju Agrokor, ako se naša država ne bi usudila preuzeti Agrokor, odnosno oduzeti Agrokor od Todorića !

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 758 746 258 4,022
PRIMIO <- 1,015 239 72 2,574

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 225.2
Prijedlozi 23 6.00
Analize 465 1,216.00
Ankete 330

Ocjene (2)


Respektira (2): bereza, plotto


Komentari (11)


to događa u SAD,gdje legalno izabrani predsjednik Trump ima silne problem sa korporativnim moćnicima udruženim u kartel,koji su zapravo stvarna snaga koja vodi SAD.Narod je tu samo ikebana. plotto 0 0 0


To i jest probem u suvremenm svijetu. Kako dopustiti tržišnu ekonomiju tj. privatno poduzetništvo s jedene strane i zadržati globalna kretanja pod kontrolom koja bi bla neovisna o eknomskim moćnicima. Tu je riječ o unijeću mogućeg. Državna .. Boljunac 0 0 0


ekonomija je propast za državu i narod koji takvoj državi živi. Privatna ekonomija bez državne, javne kontrole, donosi razne neočekivane rezultate. Kao što se je zbilo s SAD-om Kinom. Uz pomoć Amerike Kina je postala br. 1 u indusrtiji svijeta. Boljunac 0 0 0


U KIni nakon što su maklnuli "četveročlanu bandu" . Ten Xiao Ping je pozvao Kineze: Obogatite se. poslušali su ga. Danas ima Kna BDP po glavi jedva malo niži od našega koji je još pod kontrolom države. 11.573 : 7.990 = 1,45 . A Kina ima 1,37 mlrd Boljunac 0 0 0


stanvnika , a RH možda niti 4 mlna. Dakle, Kina ima po glavi stanovnika BDP 69 % u odnosu na RH. Sa svim velikim skokovima koje je provodio veliki vođa Mao Ce Tung, kad je gotovo uništio kinesku ekonomiju. Boljunac 0 0 0

Analiza

Spašavnje Agrokora je državni intervencionizam, nespojivo sa neoliberalizmom !

16.02.2017. 12:19, Treba li država spašavati Agrokor?

Fukuyama je napisao dsa je "suvremeni kapitalizam, čitaj neoliberalna kapitalistička doktrina, KRAJ POVIJESTI, jer je to najbolji ekonomski model za funkcioniranje gospodarstva. A taj model odnosno doktrina ima jedan temeljni princip, koji glasi: Država treba da MAKNE ruke od svakog intervencionizma u gosppdarstvu ! I bez te neoliberalne doktrine, kapitalizam je odvajkada, od prvih dana svoga postojanja bio utemeljen na privatnom vlasništvu, na nedodirljivosti privtanog vlasništva, na nemiješanju države u poslovanje kapitalista i na odgovornosti vlasnika (kapitalista) prema vlastitom vlasništvu. Slijedom toga rezona, doktrine, 'svetog pravila' u funkcioniranju kapitalizma, kapitalist NAJBOLJE zna brinuti o svome vlasništvu, dok država o svom ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 2
  • 0
  • 0
  • 11

Analiza

Agrokor kao sredstvo ruskog pritiska na hrvatsku politiku

15.02.2017. 21:36, Treba li država spašavati Agrokor?

Predsjednica Kolinda je povodom druge obljetnice svog predsjedničkog mandata na konferenciji za medije rezimirala svoj dosadašnji rad. Oni koji je ne podržavaju, naći će svoje razloge za kritike, oni drugi za pohvale. Mogli bismo dalje nastaviti s pričom o predsjedničkim ovlastima, o načinu izbora, ali to je tema za sebe. Koja se sporadično javlja kao bitna. Iako svaki premijer tu bitnost otklanja, nastojeći sačuvati svoje kancelarske ovlasti. Kolinda je na konferenciji za medije, odgovarajući na pitanje o odnosima s Rusijom rekla, između ostalog i ovo: Mi u Hrvatskoj katkada dajemo previše pažnje veleposlanicima. Oni ne bi trebali  postavljati ultimatume referirajući se na nedavni istup ruskog veleposlanika u Hrvatskoj Anvara Azimova.

A što je to Azimov rekao, čemu smo dali previše pažnje? Rekao je slijedeće: Neće više biti novih ruskih kredita Agrokoru, a polazimo od toga da će oni sadašnje kredite vratiti. Vidimo da veleposlanik Azimov ne nastupa samo kao tumač interesa svoje zemlje, već i kao glasnogovornik Upravnog odbora Sberbanke i VTB banke. Prva je u 51% vlasništvu Središnje Banke Rusije i dala je Agrokoru kredit od milijardu eura, a druga je pod 60% nadzorom ruske države i Agrokoru je dala kredit od 300 milijuna eura.

Čini se da je Kolinda shvatila Azimovljevu izjavu kao ultimatum. Budući da svaki ultimatum u sebi sadrži Ako ne učinite ovo, mi ćemo učiniti ovo, jasno nam je kako Rusi više neće financirati Agrokor, ali ne znamo zašto, što je u ruskom ultimatumu druga strana jednadžbe? Očito to nije Agrokor i njegovo poslovanje.

Agrokorova ukupna zaduženost je 3,4 milijarde eura, ukupni godišnji promet oko 6,5 milijarda eura, zapošljava u Hrvatskoj oko 40 000 ljudi, ukupno  oko 60 000. Kad se Agrokor nakašlje, cijela država se trese. Sasvim sigurno – zatreba li Agrokor državnu pomoć, on će je i dobiti. To se da zaključiti iz izjava svih relevantnih stručnjaka, a i ministara. I ministar financija Marić je izrazio vjeru u to kako će Agrokor sam iznaći rješenja za svoje probleme najavom da bi se u suprotnom izuzeo od možebitnog ministarskog odlučivanja o Agrokoru. Što potvrđuje dvije stvari – da Agrokor doista ima problema i da će država ustreba li stati iza Agrokora.

Prisjetimo li se Plenkovićevog gostovanja u Ukrajini i njegovog govora o iskustvima mirne reintegracije teritorija u Hrvatskoj nakon rata, (na što su Rusi, opet preko Azimova žestoko reagirali priopćenjem, ali i otkazivanjem hrvatsko-ruskog gospodarskog foruma. “Mislimo da savjeti stranih ‘konzultanata’ mogu stvoriti kod kijevskih vlasti iluziju da mogu uporabiti nasilne scenarije za Donjeck, a tako nešto neće pomoći rješavanju tamošnje situacije” – dio je priopćenja), možemo vidjeti poveznicu u nastupima ruskog veleposlanika. I dakako, možemo žaliti zbog pretjeranog europejstva našeg premijera, koji nije mogao odoljeti zovu vlastite popularnosti u Ukrajini, demonstrirajući bahatost bez pokrića prema svjetskoj sili. Usprkos svim dosadašnjim sankcijama EU prema Rusiji (a koje su pomogle Rusima, naštetile državama EU), Njemačka je nastavila graditi plinovod Sjeverni tok, vodeći računa o svojim energetskim interesima. Dociranja i prijetnje Rusima su ostavili drugima, a Plenković je naivno uletio.

Možda je ovaj ruski udar na Agrokor tek dio priče o pravoj reakciji Moskve na Plenkovićevo gostovanje u Ukrajini jer ako i postoje elementi osvetoljubivosti, nema elemenata ultimatuma. A znamo kako Kolinda nije nevješta s riječima. Očito te elemente treba tražiti drugdje. U svom istupu veleposlanik Azimov  je naveo Prvo plinarsko društvo (tvrtka iz Vukovara u privatnom vlasništvu Pavla Vujnovca) kao tvrtku koja od Rusije kupuje 600 tisuća kubika plina, a Rusi su zainteresirani da se taj promet i poveća.

E sad već imamo i naznačeno što je to ruski interes – povećanje izvoza plina u Hrvatsku. S druge strane se nalazi nešto što se naziva EU Paket mjera o energetskoj uniji koji je predstavljen prije godinu dana. Prema tom paketu LNG terminal za ukapljeni plin na Krku je na vrhu prioriteta EU. A taj terminal se tek treba izgraditi kako bi EU mogla uvoziti američki plin.  Prema izjavi ministra Dobrovića, terminal će se izgraditi do kraja 2019. Zasad ne znamo tko će iskeširati pola milijarde eura za njegovu gradnju.

Dakle, izgradi li se LNG terminal na Krku, ništa od Azimovljevih nadanja o povećanju izvoza plina u Hrvatsku pa nije teško zaključiti kako cijeli ultimatum glasi.

Slično kao i Ukrajini, kad je Plenković demonstrirao principijelnost koja se samo nama obija o glavu, je i ovo s LNG terminalom. Jedna smo od EU zemalja kojoj najmanje treba LNG terminal jer smo od svih europskih zemalja najmanje ovisni o uvoznom plinu. Terminal treba SAD-u i EU. Pa ćemo u dogledno vrijeme kupovati skuplji američki plin, dok će Nijemci plinovodom iz Rusije kupovati jeftiniji ruski plin. I zaobići Ukrajinu i sve probleme koje bilo čiji angažman u ukrajinskim pitanjima nosi sa sobom.

Zamalo da poželimo da Rusi uspiju u svom ultimatumu, možda bi to bila domoljubna reakcija.

6

VeNLO

http://pokretpatriot.com/

Interakcija

 
UČINIO -> 980 37 100 1,639
PRIMIO <- 1,567 315 112 2,997

Dostignuća

Vingd 2,070.00
Bodovi 193.3
Analize 256 2,064.00
Ankete 1

Ocjene (9)


Respektira (7): 5none5, plotto, Jung-fu, viewer, siouxica, RepopeR, Alumnus


Slaže se (1): Laci


Ne slaže se (1): RepopeR


Komentari (49)


vim ovim etiketama,one samo sluđuju ljude i unose vrlo negativne emocije,karakterizacije(naime si mi imamo razne nijanse kako doživljavamo jedni druge pa tako i spomenute etikete),pa može nastati zbrka sa svim tim,a zbog olakog upućivanja raznih etik RepopeR 0 0 0


eta potpuna nemogućnost komunikacije.Ideologija nije problematična kad je vanjska(npr kad ju netko nameće).Pravi problem s ideologijom leži u čovjeku koji zbog ideologije uopće više ne prima informacije,a to akutnom obliku može biti opasno po život. RepopeR 0 0 0


Analiza VeNLO. a je vrlo dobra i zanimljiva. Možemo se složiti i ne složiti s njegovom tezo da je slučaj s Agrokorom ruski pritisak na RH i da je LMG terminal samo u intereesu Amerike. Ja osobno mogu samo pogađati što je točno. Agrokor je u ... Boljunac 0 0 0


problemima. To je očito iz vijesti da prodaje ovo, pa ono itd. Kupio Mercator , a prodao Jamnicu (?) i koješta drugo. Nisam naučen analizirati stanje nekog trgovačkog društva, ali mi je prilično jasno kako se to radi. Ovdje toga nema ni za lijek. Boljunac 0 0 0


Nisam baš uvjeren da je za LNG terminal zainteresirana jedino SAD. Držim da bi terminal bio od koristi i za EU, pa i za druge dobaljače plina , a ne samo Amerikance. To ne može ne biti u interesu Hrvatske. Možda je to pogrešno, ali tako mislm Boljunac 1 0 0