Analiza

Noćna mora "filokomunista" - kako se svađati sam sa sobom ?

29.01.2016. 14:24, Što prvi potezi i najave Tihomira Oreškovića govore o njemu kao budućem premijeru?

Dočekali smo Vladu, dočekali smo i prvu "veliku" aferu i smjenu ministra i možemo otprilike nazrijeti kuda stvari idu.

Valjda je svima jasno da tzv. "nemoguća misija sa mogućim ishodom" Bože Petrova i nije mogla završiti nikako drukčije nego sveopćom svađom svih sa svakime i posljedično, grozničavim hvatanjem za ideološke slamke, koje se uvijek izvuku kad nema drugih argumenata protiv političkih oponenata. U člancima koje sam nakon izbora ovdje objavljivao, često sam ponavljao jednu tezu, u koju sam sada apsolutno uvjeren - u Hrvatskoj se događa nešto potpuno drukčije od svega onog što se događalo u proteklih 16 godina, a s obzirom na iskustvo, sve što je drukčije, u ovom trenutku za Hrvatsku može biti samo dobro. Dobro zato što je - drukčije.

Ono što je pozitivno u cijelom ovom političkom (naizgled) kaosu, jest činjenica da smo dobili Vladu koja je, po svemu, totalno atipična za Hrvatsku. Zašto pozitivno? Zato jer već po svome ustroju, a i po dosad pokazanom, mijenja ustaljene uzuse vladanja ovom državom. I zato jer je kao takva otporna na političko-ideološke afere i jer djeluje poput sedativa na uspjenjene oporbene redove, koji jednostavno ne razumiju kako je moguće imati vladu koja se ne bavi ideologijom i koja ne njeguje kult ličnosti premijera. Oni to jednostavno - ne razumiju.

Prvi, težak autogol, SDP i partneri su si već zabili prvi dan u Saboru, a Tim Orešković je iz toga izašao praktički neokrznut. Premijer koji dolazi iz poslovnih krugova, gotovo pa nepoznat široj javnosti i vrlo slabo upućen u hrvatsku političku realnost. S tim i takvim premijerom, hrvatski oporbeni politički jal ne zna što bi. Uperili su SDP-ovci tešku stranačku artiljeriju i zasuli premijera neviđenom kanonadom ideološko-političkih objeda, privatizirali prvu sjednicu Sabora za temeljit repetitorij iz povijesti partizanstva i ustaštva, "otkrili" cijeloj javnosti tko su to masoni, iluminati, filofašisti, filoustaše, filo....(što god), a postigli su samo to da je premijer stoički i elegantno izignorirao njihovu diverziju i poklopio ih jednom jedinom rečenicom tipa "dajte, ljudi, da smo se u firmi ovako jalovo prepucavali oko gluposti, davno bi propali". Pokazao im je jasno i nedvosmisleno da će njegov pristup poslu biti apolitičan i samozatajan. A to je sadašnjoj oporbi najgora noćna mora. Bez narcisoidnog premijera kojeg se može napadati na osobnoj razini, bez ideoloških sukoba, bez filoustaša i filofašista, SDP je prazna priča. Logično, jer oni nisu ništa drugo do interesna skupina filokomunista, koji se uglavnom služe filostaljinističkim metodama neragumentiranih i paušalnih objeda i optužbi na račun protivnika (u čemu je drug Stazić neprikosnoveni autoritet).

Drugi autogol SDP si je zabio slučajem Hasanbegović. Činjenica da Hrvatska počiva na antifašizmu je floskula, kaže novi ministar kulture. I jest, ako antifašizam interpretirate onako kako se u Hrvatskoj to radi od 1945.

Povjesničar Norman Davies, u svojoj knjizi Europe at War 1939–1945: No Simple Victory argumentira da antifašizam nije koherentna politička ideologija već prije "prazna kutija", i čisti "politički igrokaz" stvoren od Josifa Visarionoviča Staljina, te proširen Sovjetskom propagandom u pokušaju da se stvori dojam da će se zapadni demokratski lideri, u pridruživanju SSSR-u na platformi protiv fašizma, politički suglasiti sa komunizmom i "diktaturom proletarijata". Sir Winston Churchill jedini nije nasjeo na Staljinov trik, dok su ostali zapadni lideri uglavnom uletjeli u zamku. Da je Churchill bio u pravu, pokazalo se kad je sovjetski "antifašizam" pokazao svoje pravo lice u Molotov-Ribbentrop paktu u kojem su SSSR i Treći Reich dogovorno koordinirali agresiju nad Istočnom Europom. Možete li danas reći o Churchillu da je fašist? Sigurno ne. Ali čovjek je odbio biti "antifašist" onako kako je to postavio Staljin.

Antifašizam, dakle, nije ni komunizam, ni socijalizam, ni SKJ, ni SKH, ni SDP, ni Josip Broz, ni Ivica Račan, a najmanje Zoran Milanović. Antifašizam je etička vrijednost čovjeka bez obzira na vjeru ili političko usmjerenje. Vjernik može biti antifašist (antifašističke vrijednosti su tek manji podskup vrijednosti npr. katoličanstva). Desničar može biti antifašist. Konzervativac može biti antifašist. A da u hrvatskom Ustavu nigdje nije spomenut antifašizam kao svjetonazor na kojem se temelji ova država, to je notorna činjenica koju može provjeriti svatko. U cijelom tekstu Ustava, riječ "antifašizam" spominje se ravno 1 (JEDAN) put i to samo kao dio naziva institucije ZAVNOH, koji se spominje kao jedna od ukupno 16 povijesnih izvorišnih osnova hrvatske državnosti, od knezova iz 7. stoljeća, pa do Domovinskog rata. Tvrditi na temelju toga da hrvatski Ustav definira Hrvatsku kao državu koja "počiva na antifašizmu" je notorna laž i zlonamjerna interpretacija. No, od filostaljinista (Stazić i društvo) ne treba drugo ni očekivati. Gubljenje "povijesne" uloge KPH-SKH-SDP loze u stvaranju hrvatske države, za njih je noćna mora. Osim toga znamo zašto im smeta ministar kulture koji nije "lijevo-liberalnog" svjetonazora. Puno je tu novaca u igri. A to najviše svrbi.

Treći autogol, vrijeme će pokazati, SDP je uknjižio branjenjem skandalozne odluke Vijeća za elektroničke medije o zabrani emitiranja programa Z1, zbog "govora mržnje". Tko je ovlastio Vijeće da određuje što je to govor mržnje? Zar za to ne postoje odjeli u DORH-u i strukturi Ministarstva unutarnjih poslova koji po službenoj dužnosti moraju sankcionirati širenje govora mržnje? Nije li Vijeće trebalo zatražiti mišljenje DORH/MUP-a o tome, pa onda na temelju toga i postupiti? Ovako, vijeće si uzima za pravo donositi vrijednosne sudove i u skladu s time interpretirati Kazneni zakon, a to je dragi moji - politička cenzura komesarskog tipa.

Ono što posebno u tome bode oči je uporna primjena dvostrukih mjerila. Zamislite situaciju, da npr. HRT dođe u posjed snimke na kojoj nadbiskup Bozanić sa svojim svećenicima u sakristiji zagrebačke katedrale na sav glas pjeva "Evo, zore, evo dana..." ili "Spustila se gusta magla"... i da ih još potiče i nagovara da pjevaju "one naše pjesme"... Možete li zamisliti kojom bi se svjetlosnom brzinom ta snimka uz komentare o "filoustaškom i filofašističkom kleru" proširila medijima? Bi li to netko nazvao širenjem mržnje? Bi li gospođa Mirjana Rakić po hitnom postupku ugasila HRT na tri dana zbog širenja govora mržnje? Odgovor na to svi znamo.

Drugovi, tako to neće ići. Što vrijedi za jedne, vrijedi i za druge. Jer, ako SDP i njihovi saveznici zagovaraju hapšenja nekoliko tisuća onih koji ulicama Zagreba dižu svoj glas protiv političke cenzure, onda neka zagovaraju i hapšenja tisuća onih koji svake godine krajem svibnja, marširaju Kumrovcem sa šajkačama i petokrakama, skandirajući Titu i Jugoslaviji. Kad se služi misa za Antu Pavelića, onda se pred crkvom protestira. Kad se služi komunistička "misa" u Kumrovcu za Tita, to se naziva demokracijom i slobodom govora. Budimo barem elementarno dosljedni. Ne treba Hrvatskoj lustracija, nego balans. Josip Broz Tito je jednako zločinac i krvnik kao i Ante Pavelić. Njegov režim je bio jednako totalitaran i poguban kao i ustaški. Samo je puno duže trajao zamaskiravši se u ruho "napretka, bratstva i jedinstva". I osuđivao, mučio i ubijao neistomišljenike u tišini. Sa smiješkom. Petokraka je jednako kompromitirana kao i slovo "U". Taj stav mora konačno postati dio službene politike, zakona i represivnog aparata u Hrvatskoj. U protivnom, i dalje će se vikati "Za dom spremni". Iz protesta. Iz potrebe za balansom. Kao što sam to i ja vikao na Maksimirskim tribinama osamdesetih godina. Kad se zbog toga moglo završiti u miliciji na batinjanju i u zatvoru. Nisam to radio zato što sam ustaša ili zato što ih podržavam. Nego iz protesta. Iz potrebe za balansom.

Četvrto, afera Crnoja. OK, čovjek je kriv. Čak i ako nije kriminalac, koristio se rubnim i upitnim metodama izigravanja propisa da bi pribavio materijalnu korist. Moralno, ne može biti ministar u Vladi. No, i tu se SDP nije baš snašao. Krenuli su sa kampanjom protiv famoznog "registra izdajnika" (koji ih najviše svrbi) a onda izvukli "baraku 85G". Dobro, uspjeli su, ali nisu postigli ono što su htjeli - diskreditirati premijera i HDZ. Orešković se i tu pokazao sposobnim izignorirati pritisak, pustio je da Karamarkova široka stranačka leđa podnesu paljbu, odigralo se tako da se stvar dva dana "analizira", da se Crnoja proglasi "čistim" a onda da sam podnese ostavku zbog "višeg cilja", tj, mirnog opstanka Vlade. Time je pokazao SDPu da neće stvari raditi ad-hoc samo zato što oni ili mediji kažu da se to mora, da će sve afere temeljito "ispitati", i da će na kraju naći rješenje koje mu omogućava da mirno nastavi s poslom za koji je angažiran.

Hrvatskoj zato treba upravo ovakav model vladanja. Premijer koji nije "estradna zvijezda". Premijer koji se bavi standardom i kvalitetom života građana, premijer koji ne voli gledati svoju sliku na naslovnicama i slušati svoj glas sa ekrana. Premijer koji ideološki glib i žabokrečinu s gnušanjem ostavlja svojim potpredsjednicima, koji su se s time naučili nositi. Premijer s kojim se ne možeš posvaditi na ideološko-vrijednosnoj osnovi. Premijer koji se neće dati isprovocirati. Premijer koji će danas, umjesto da se bavi daljnjim prepucavanjima ideološkog tipa, sa Mirom Cerarom u Sloveniji razgovarati o bitnim stvarima za Hrvatsku. Puštajući da se drug Stazić i ostali u Saboru glože oko toga tko je veći filofašist ili filokomunist.

Jer, filokomunisti se s ovom pojavom na političkoj sceni jednostavno ne znaju nositi. Zato se već danima svađaju sami sa sobom, sa zdravim razumom i sa političkom korektnošću.

A za to, premijer ima odličan protuotrov : "Stay calm and govern on !!!"

4

Gospon_Fulir

"...Oprostite, ja sam puno toga pročitao i držim da dosta toga znam..."

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 74 6 12 388
PRIMIO <- 207 47 13 395

Dostignuća

Vingd 155.00
Bodovi 101.1
Analize 18 150.00
Ankete 12

Komentari (25)


Ovo se više ne može zataškavati . Pogledajte ! http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/p-r/prpa-mile/22583-pakao-hrvatskog-sabora.html Boljunac 0 0 0


Da, red bi bio zaustaviti govor mržnje u Hrvatskom Saboru. Tamo se govori baš kao u Hrvatskom Državnom Saboru 1945/1990. mihael 0 0 0


Moj naklon, točno u sridu. Poljanak 0 0 0


mozda bi davno izasli iz gliba recesije da smo imali ovakvog premijera koji se ne da smesti i uvuci u price o ustasama i partizanima. Gospodin Fulir, Odlicna analiza. Anyst 0 1 0


Ćestitam dragi naš Fulir ! Objavli su analizu i u tiskanom izdanju VL. E pur si muove ! Ipak se kreće ! U drugom značenju od izvornog. Boljunac 0 1 0

Analiza

Kako ćemo u korporaciji Hrvatska svi postati Todorićeve blagajnice

26.01.2016. 11:44, Što prvi potezi i najave Tihomira Oreškovića govore o njemu kao budućem premijeru?

Naši pametni politički budalaši izvukli su nekakvog čovjeka iz njegove pozicije srednjeg menadžera u manjoj farmaceutskoj firmi i predstavili nam ga kao kompetentnog za posao Premijera. Odmah su skijaški izlet srednjih menadžera nekih banaka u Kitzbuhl prikazali kao maltene državnički sastanak s  „investitorima i vlasnicima“ našeg duga. Ma dajte prosim vas! Jedini je Lovrinović taj sastanak shvatio kako treba. Orešković se našao sa sebi ravnima u bankarskoj hijerarhiji – ekonomskim analitičarima nekih banaka. Od kada oni odlučuju o bilo čemu u bilo kojoj banci? Toliko o našem provincijalizmu i neznanju.

Međutim, prava je i zabrinjavajuća enigma zašto se Orešković prihvatio te pozicije. Koji je bio njegov motiv? Motiv uvijek otkriva baš sve. Naime, takvi kikiriki financijaši bilo koje kompanije, koji ipak zarađuju (za naše uvjete) ogromne pare, ne odlaze na premijerske, slabo plaćene funkcije, bez veze. Njegove floskule o „pomoći domovini“ su samo to: floskule. Smatram da je njegov motiv stjecanje određene, prepoznatljive,  pozicije u globalnom i evropskom financijskom svijetu. Pouzdano znam da s njime apsolutno nitko od glavnih financijskih faca EU nije nikada htio razgovarati jer on jednostavno (middle management) nije njihov nivo. Sada će imati priliku, kao Premijer, stvoriti veze i kontakte koje u Tevi nije mogao ni sanjati. Takvi kontakti u financijskom svijetu su više nego lukrativni i on tretira ovu, za nas koji tu živimo, zlokobnu avanturu, kao odskočnu dasku za malo ozbiljniju financijsku karijeru. Legitimno je imati aspiracije, ali je zaista odurno kada se to radi preko naših leđa. No, izgleda da većini u Hrvatskoj to nije zazorno. Ovu Vladu, kojoj eklatantno nedostaje pameti, znanja i volje, dakle kompetencije, izabrao je hrvatski puk. Onaj kojem ništa ne znače godine HDZ-ove sveopće pljačke; isti onaj koji bi za njih glasao čak i kada bi im bilo rečeno da ćemo, uskoro, postati obespravljeni robovi. Ne znam zašto je tome tako i zašto je ovaj narod tako glup (pametni pogriješe samo jednom i uče na greškama, a glupi ne nauče ništa i stalno ih ponavljaju).

Na kraju, kako se ovakav Premijer ne može dugo održati, odmah će započeti sa slijedećim „reformama“ kako bi se odužio onima koji su ga instalirali na tu poziciju:

1 smanjenje ili ukidanje radničkih prava („fleksibilizacija“ tržišta rada);

2. završna pljačka mirovinskog fonda („reforma“ mirovinskog sustava);

3. završna pljačka zdravstvenog fonda („reforma“ koja će vam dati kao osnovno pravo samo da vas previju na hitnoj, a ostalo trebate platiti);

4. završna pljačka poduzeća i nekretnina u državnom vlasništvu (prodaja privatnicima- zna se kojima);

Svima koji to ne želimo, Orešković će dati otkaz jer tako se to radi u korporativnom svijetu: ako si nezadovoljan, otiđi drugdje. Prema tome, vi koji ste beskrajno veseli što nam je država postala kapitalistička korporacija i što je osnovna preporuka za ovog Premijera to da je "korporativni menadžer", nemate pravo na nezadovoljstvo. U firmi si kuš i radiš kako ti veli šef.  U firmi nema demokracije, već stroga hijerarhija i autokracija. Bravo mi!

2

Kathairo

Sans limites.

Interakcija

 
UČINIO -> 3 2 5 13
PRIMIO <- 12 4 6 62

Dostignuća

Vingd 18.00
Bodovi 35.5
Analize 8 18.00
Ankete 2

Ocjene (6)


Respektira (2): 5none5, Laci


Slaže se (2): mihael, Laci


Ne slaže se (2): Spektator, Niksodus


Komentari (17)


Pa Spektator ako je tako kao što kažeš, onda što mu je bio motiv da dođe ? Domoljublje ? Dmoljubi su '90-ih bili u Hrvatskoj a ne po svijetu. "zaposleni" radeći i zarađujući za korporacije. Laci 0 0 0


Ne znam Laci, nisam njegov advokat i to je samo moje mišljenje. Dijaspora je pomagala na razne načine, najmanje ih je bilo na bojišnici. U to vrijeme je tek završio studij pa teško da je bog zna što zarađivao. Spektator 0 0 0


Pa biti premijer jedne države nije baš nešto što se pruža svaki dan, to je svakako jedinstvena prilika i izazov. Niksodus 0 1 0


ipak je to dobra kristalna kugla ;) 5none5 0 0 0


Još jedan aspekt - Nije T.T.O. sam birao priliku - on je pozvan za nekoga drugoga odigrati pariju. Zato on može ispasti i naivac u mreži u koju je pozvan. Svakako, sve ukazuje na lošu situaciju po nas. Kako se uklapa u Krajinu Baltik-Jadran-C.more? mihael 0 0 0

Analiza

Kako ćemo u korporaciji Hrvatska svi postati Todorićeve blagajnice

26.01.2016. 11:44

Naši pametni politički budalaši izvukli su nekakvog čovjeka iz njegove pozicije srednjeg ... više >

Analiza

Po čemu se sve T.Orešković razlikuje od klasičnog hrvatskog političara

19.01.2016. 09:25, Što prvi potezi i najave Tihomira Oreškovića govore o njemu kao budućem premijeru?

Za razliku od klasičnog hrvatskog političara, prvi dojam koji Tihomir Orešković ostavlja je da mu se uopće ne da baviti javnim istupima i da mu je teža zadaća od vođenja političkih pregovora sa najmoćnijim ljudima Europe stajanje pred mikrofonom i izvještavanje znatiželjnog novinara i hrvatske javnosti o tome što radi. Iako političar po defaultu mora biti iznimno transparentan, otvoren za javnost i komunikativan, ipak je osvježenje vidjeti čovjeka koji se radije zavuče u svoj ured ili salu za sastanke i nešto pokušava raditi nego političara koji stoji pred mikrofonima u svom najboljem odijelu, mlati praznu slamu i pokušava isprovocirati svađu ili kontroverzu da makne pozornost sa svog rada tj. nerada. 

I dok MOST i HDZ rade sve ono što, navodno, ne žele, dijele okolo fotelje i kadriraju ministarstva po sistemu 'daj što daš', Orešković se naoko ne zamara previše sa tim tko će mu biti ministri. Jer, Orešković, kao uspješan biznismen zna da šaka ljudi, bili oni Bill Gates ili netko s ceste, ne mogu biti instrumentalni u kompleksnom sustavu, pogotovo ne ako je taj sustav cijela država. Oreškoviću je svejedno tko će biti ministar financija jer zna da mora tom ministru, tko god bio, omogućiti uvjete da uopće ima s čim raditi. Ako zemlja ostane u negativnosm trendu rasta javnog duga, zaduživanja za otplaćivanje starih dugova stvaranjem novih, onda je bilo kojem ministru financija premijer vezao ruke prije nego je uopće počeo sa radom. No, ako se stvore uvjeti da se financijski može disati, ako se dogovore modaliteti otplaćivanja duga ili drugi načini da se dug eliminira, onda budući ministar financija ima manevarskog prostora provoditi poneke mjere koje za cilj imaju povećanje BDPa, jačanje kune, spuštanje kamata građanima i slično, bez polazne točke koja je zaustavljanje propadanja države vanjskim dugovanjem apsolutno nikakva unutarnja mjera štednje ili rasta nije moguća jer se sve svodi samo na pretakanje iz šupljeg u prazno. Isti princip vrijedi za gotovo svaki resor, Oreškoviću ne može biti bitno tko će biti ministar zdravstva kad niti jedna osoba koja dođe na to mjesto ne može pokrenuti reforme u zdravstvu bez zdrave polazne točke, a to je mogućnost financiranja tih reformi, mogućnost da država konkretnim financijskim mjerama utječe na jačanje infrastrukture u zdravstvu ili liječničkog i medicinskog kadra kojeg imamo. 

Naravno da će se prosječni Hrvat naći pogođen što njegov budući premijer račune ide polagati nekoj misterioznoj skupini moćnika, bankara, financijaša koji se sastaju u nekakvim ski resortima obavijeni velom osiguranja i mističnosti, a ne polaže ih hrvatskom narodu. No, to je realna pozicija Hrvatske u kojoj smo se našli, najmanje od svega krivnjom Tihomira Oreškovića i njegovih bližih suradnika. Hrvatska je dužna 'ko Grčka', možda i gore od toga. Nema toga što Orešković može komuniciratis a hrvatskim narodom da bi tu situacijuu promijenilo. Hrvati, kao narod, su 25 godina imali priliku učiniti sebi da im bude dobro i nisu uspjeli, živjeli su na tuđi račun, u iluziji stovrenoj novcem koji nismo sami proizvodili nego posuđivali. Sanader, Kalmeta, HDZ, SDP, Linić, sve su to samo dijelovi slagalice u kojoj smo svi sudjelovali, svatko tko je na kredit živio iznad mogućnosti, tko je peglao kartice jer se moglo ili jer su banke dozvolile, a birao Vlade koje su takav lifestyle samo poticale, svatko je odgovoran za to gdje jesmo. Sami se iz toga odavno ne možemo izvući i najnormalnije je da Orešković račune ide polagati onima koji nam jedini mogu pomoći. Naravno, financijske sile svijeta nam neće pomoći jer smo dobri i pošteni, nego jer žele svoju korist, to jest, svoje novce. Srećom, i oni znaju da jedini način da svoje novce zaista i dobiju je da država postane bolja, jača, stabilnija. Ljudi koji o našoj sudbini odlučuju su se imali prilike uvjeriti da sa spodobama kao Vrdoljak ili Maras ili Linić napretka nema, a da se premijeru Milanoviću sa takvim stvarima ne da niti baviti. Ako Orešković dokaže da je drugačiji i da ima drugačije ideje vodilje za ovu državu, Hrvatska može dobiti privrmeenu poštedu dužničkog ropstva koja nam je prioritetna da financijski prodišemo i krenemo prema oporavku. S te strane, sve što je Orešković do sada poduzeo je više nego korisno i umjesto da održava beskonačne press konferencije gdje će sa hrvatskim narodom dijeli laži, obmane ili puste snove, Orešković je točno tamo gdje treba biti i radi ono što treba raditi. A za medijske performanse ionako ima Karamarka i Petrova koji zabavljaju narod koji se ne želi opterećivati stvarima koje ne razumije. 

Malo ispod radara prolazi još jedna inicijativa koju Orešković zagovara, a koja je od velike važnosti za napredak države -  raspolaganje državnom imovinom. Hrvatska je prožeta nekretninama u vlasništvu države ili lokalnih samouprava koje ne služe ničemu, koje stoje prazne ili u nekakvim poluimproviziranim funkcijama bez jasne koristi. Orešković zna da je takva nekretnina samo trošak, a nikakva dobit i zagovara hitno sređivanje stanja državne imovine, stavljanja u funkciju svakog objekta od kojeg se može imati koristi, a hitne prodaje svega onoga što država ne može sama staviti u funkcijju. Ako samo pogledate koliko diljem Hrvatske ima starih vojnih objekata koji nemaju apsolutno nikakvu svrhu ili korist možete imati neku predodžbu koliko kapitala stoji neiskorištenog. Prodaja takvih objekata Hrvatskoj s jedne strane donosi profit, a s druge državu odterećuje troškova održavanja ili ulaganja u takve objekte koji nisu mali, a nemaju nikakvu svrhu. O ekonomskim koristima koje će ti objekti stvarati jednom kada budu stavljeni u funkciju je u ovom trenutku možda prerano govoriti, ali svakako su i oni benefit koji će se prije dogoditi ako je nekretnina u rukama nekog tko ju je platio i ima plan što s njom nego države koja ju ima samo zato jer ju je naslijedila i nema blage veze s tim što s njom napraviti. 

Tihomir Orešković definitivno nije političar na kakvog smo navikli, teško da će zabavljati narod iznošenjem prljavog veša, a ne mogu  zamisliti niti da ga se uvuče u raspravu o tome tko je više oštetio Hrvatsku, oni koji su pucali u Bleiburgu ili oni koji su klali u Jasenovcu. Ako netko od njega očekuje da glumi, naglašavam glumi, političkog karizmatika koji ima odgovor na sve i rješenje za sve (naravno, na papiru), taj je već sada u premijera razočaran i traži mu mane u nepoznavanju gramatike ili u životnim navikama. No, Hrvatska je umorna od 'karizmatika' kao Sanader, Milanović, Čačić, političara koji sve znaju, ali uvijek postoji vanjski faktor koji ih sprječava da svoje ideje provedu u djelo. Tihomir Orešković vas neće nacionalno 'nabrijati' repliciranjem sa Dačićem i neće vas uvjeravati da živite dobro, bez da vam ponudi argument zašto je tako. Sumnjam da će se Tim baviti i fabriciranjem brojki ili izmišljavanjem novih statističkih pojmova da prikrije one poražavajuće postojeće, jedino što će ponuditi je blagi optimizam temeljen na količini rada i truda koji ulaže u rješavanje prioritetnih državnih pitanja. Početak je odličan, kvantiteta bavljenja primarnim ekonomskim pitanjima koja muče državu je već sada prestigla četverogodišnji mandat 'socijalno-neoliberalne' Vlade, no za procijeniti kvalitetu rada, tj. rezultate, ipak treba još malo pričekati, barem da čovjek i službeno preuzme svoje radno mjesto. 

5

Mac316

Kneel before your master

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 88 54 100 783
PRIMIO <- 1,013 285 123 1,828

Dostignuća

Vingd 1,405.00
Bodovi 174.0
Analize 143 1,380.00
Ankete 47

Ocjene (12)


Respektira (8): Kokach, IDujas, kbunjevac, Refamolitelj, sufit, siouxica, Alumnus, Niksodus


Slaže se (1): Spektator


Ne slaže se (3): Kathairo, kbunjevac, Laci


Komentari (16)


godini ( a on je moguc, jer trend je danas prema 3%), kvalificira nas da bez panike i sa puno razuma, determiniramo polja na kojima trebamo prioritetno biti aktivni i postavimo se realisticne ciljeve, koje naravno trebamo iskomunicirati sa narodom. viewer 0 0 0


Odlična analiza! Orešković nije baba vračara i teško može znati koji ministar će kako obnašati dužnost (to ne bi sa sigurnošću znao ni da su odrasli i radili skupa )! Što se komunikacije tiče, nije nebitna ali svaka ozbiljno politička funkcija IDujas 0 0 0


predmnijeva glasnogovornika (pa tko i ona predsjednika vlade), koji preuzimajući tu dužnost omogućava osobi koja obnaša funkciju nesmetan i koncentriran rad na obvezama koje iz funkcije proizlaze! IDujas 0 0 0


Prva, početna premisa je sasvim kriva: Orešković nije uspješan biznismen, već običan bankarski činovnik. Financijaš u banci ne znači biti poslovno uspješan. Kathairo 0 0 0


s obzirom da se radi o manageru iz drugog ranga jedne od najjačih multinacionalnih korporacija to smiješ reći samo ako si ti iz onog prvog ranga ili imaš mogućnost za premijera u Hrvatsku dovesti nekoga iz prvog ranga Mac316 0 1 0

Analiza

Po čemu se sve T.Orešković razlikuje od klasičnog hrvatskog političara

19.01.2016. 09:25, Što prvi potezi i najave Tihomira Oreškovića govore o njemu kao budućem premijeru?

Za razliku od klasičnog hrvatskog političara, prvi dojam koji Tihomir Orešković ostavlja je da mu se uopće ne da baviti javnim istupima i da mu je teža zadaća od vođenja političkih pregovora sa najmoćnijim ljudima Europe stajanje pred mikrofonom i izvještavanje znatiželjnog novinara i hrvatske javnosti o tome što radi. Iako političar po defaultu mora biti iznimno transparentan, otvoren za javnost i komunikativan, ipak je osvježenje vidjeti čovjeka koji se radije zavuče u svoj ured ili salu za sastanke i nešto pokušava raditi nego političara koji stoji pred mikrofonima u svom najboljem odijelu, mlati praznu slamu i pokušava isprovocirati svađu ... više >

5

Mac316

Kneel before your master
  • 8
  • 1
  • 3
  • 16

Analiza

Hrvatska će imati tehničku vladu kojoj će glavna briga biti kreditni rejting

18.01.2016. 22:42, Što prvi potezi i najave Tihomira Oreškovića govore o njemu kao budućem premijeru?

Prateći prve poteze novog mandatara može se sa velikom izvjesnošću reći kako će Hrvatska u naredne četiri godine imati tehničku vladu, što nije nimalo neočekivan ishod ako se uzme u obzir kroz kakav je izborni i postizborni cirkus prošla i još uvijek prolazi ova nam domovina. U tom cirkusu kao premijer nove vlade je isplivala osoba o kojoj ni birači ni birani nisu znali gotovo ništa, ali su joj ovi potonji unatoč tome spremno dali potpise za sastavljanje nove vlade. Neki financijeri MOSTa koji pak nešto znaju o gospodinu Oreškoviću, izrazili su nadu da bio on mogao biti hrvatski Mario Monti, što je prilično jasan znak za uzbunu. Da podsjetimo: koncem 2011. godine premijer talijanske tehničke vlade Mario Monti proveo je brutalne mjere štednje, povisio poreze, skresao mirovine, plaće, socijalna davanja i srezao proračun za naredne dvije godine za nekih 20 milijardi eura. Kako je Italija nakon samo četiri mjeseca kasnije službeno ušla u recesiju (tko bi rekao!), ispostavlja se da bi bilo pametnije da je državni novac trošio na maloljetne prostituke i hedonostičke bunga-bunga tulume kao što su to radili neki tamo talijanski čelnici prije njega.

Recentne izjave Tihomira Oreškovića, kao i 'domaća zadaća' koju je u Kitzbühelu dobio od međunarodnih bankstera koji Hrvatsku drže za gušu, sugeriraju kako će nova vlada ići istim pogubnim putem smanjivanja deficita i balansiranja proračuna. Uza sve to, Vujčić i dalje zubima i noktima tvrdoglavo brani tečaj kune, kako bi nam izvoznici ostali u podjednakoj depresiji kao i sav ostatak gospodarstva. Cjelokupna nam se država survava u ono što se, narodski rečeno, zove deflacijska spirala smrti (narod ponekad zna biti iznenađujuće riječit u svojim uzrečicama). Totalno nelikvidno gospodarstvo u kojem tako i tako već debelo fali novaca, dodatno se ispuhuje od istog, a cjelokupna se ekonomska aktivnosti još više guši.

Pitanje koje se sada naravno postavlja jest zašto se sve to radi, čemu takva politika? Očito ona mora imati neki izvrstan razlog, neki viši cilj koji će opravdati tolika žrtvovanja. Balansiramo li proračun zato da si učinomo gospodarstvo barem malo više samoodrživim? Povećavamo li poreze zato da si stabiliziramo državne financije? Usisavamo li novac zato da bi smo imali više rezervi za crna vremena? Odgovor je, naravno, ne, iako ogroman broj ljudi u ovoj zemlji, koji prema svim relevantnim anketama podržava ovakve nazovi-reforme, očito smatra da su nužne upravo iz tih razloga. Naravno, to je čisto samozavaravanje i zatvaranje očiju pred banalnom istinom, budući da je i novi premijer bio brutalno iskren zašto kani balansirati proračun: zato da bi se spasio kreditni rejting države. Drugim riječima, proračun se reže zato da bi se država mogla nastaviti vani zaduživati! Iskasapit ćemo si domaću ekonomiju zato da bi smo postali još ovisniji o vanjskim kreditorima.

Slijedeće je onda pitanje, što će se dogoditi kad si zbilja iskasapimo ekonomiju do kraja, a kreditni nam rejting svejedno ode dovraga, što je krajnje izgledno da će nam se dogoditi prije ili poslije, što znaju i ljudi u ovoj zemlji koji imaju nekakvu ideju o tome kako svijet funkcionira. Političari koji se ponašaju kao da je kreditni rejtnig nekakva realna procjena ekonomskih mogućnosti plaćanja, a ne čisto proizvoljna politička odluka u svrhu zgrtanja više para i moći, su ili neznalice ili demagozi, ili najvjerojatnije oboje. Agencije koje određuju kreditne rejtnige (Fitch, Moody's i S&P) rade za angloameričke banke koje izdaju te kredite i kupe kamate na njih, ako i same ne trguju i špekuliraju obveznicama država koje tobože objektivno ocjenjuju! Banalno: kreditni rejting ide dolje, kamate na kredite idu gore! Kao i prinosi od obveznica ili bog zna kakvih sve ne financijskih monstruoznosti kojima su iste prekrivene i premrežene. Poanta, je dakle, da su kreditni rejtinzi čista korupcija, sukob interesa, nepotizam, trgovanje ispod stola s povlaštenim informacijama... U Hrvatskoj očito prevladava mišljenje da toga nema drugdje nego kod nas, pa se zato jako zgražamo nad korupcijom kad na šalteru nađemo plavu kuvertu s dvadeset eura unutra, a ne, recimo, kad se zbog toga cijeloj državi radi o glavi.

Par primjera: 2001. godine, kada se u SAD-u urušavao Enron, agencije za kreditni rejting su do zadnje milisekunde jamčile vrhunsku vrijednost njegovih dionica. Rezultat? Bankrot Enrona! 2008. godine, kada je došlo do eksplozije hipotekarnog balona, koji su si američke banke same stvorile, sve agencije za kreditni rejting su do zadnje milisekunde jamčile vrhunsku vrijednost svim hipotekarnim kreditima. Rezultat? Ispostavilo se da te hipoteke nisu vrijedile ni papira na kojem su bile ispisane. Već ta dva primjera bila su dovoljna da većina američkih investitora, koji su ostali bez para u tim ekonomskim kataklizmama, posumnjaju kako rejting agencije, u najmanju ruku, baš i nemaju neku istančanu moć predviđanja tržišnih kretanja. Ali kada se već počelo pripremati katran i perje, to jest, tužbe teške milijarde dolara protiv očitih prijevara i pronevjera u kojima su rejting agencije sudjelovale, one su išle čak dotle da su se pozivale na prvi amandman američkog ustava koji im jamči slobodu govora. Drugim riječima, rejting agencije nam poručuju: "Kreditni rejting koji mi dajemo je samo naše osobno mišljenje. Ne temelji se ni na kakvim stvarnim ekonomskim ili znanstvenim analizama koje bi se mogle kritički evaluirati. Zapravo, nemamo blagog pojma što radimo i stoga nas se ne može smatrati odgovornim za išta." Čim su uspjele izbjeći tužbe svojih klijenata, a budući je američkom bankarskom sustavu tragično falilo para, Fitch, Moody's i S&P nemilice su se obrušili na europske države, krešući im rejtinge poput pijanog drvosječe na osvetničkom pohodu!

Oni koji nisu bježali sa satova lektire, možda će se sjetiti lihvara Shylocka iz Shakespearova Mletačkog trgovca, koji daje kredit tražeći kao kolateral pola kile dužnikova mesa. To je otprilike ponuda koju su velike banke s Wall Streeta postavile europskim nacijama poput Grčke, Španjolske, Portugala, Irske, Italije, itd., čija su dugovanja držali: "Il' ćete si iskasapiti proračune, prodati kćeri u bijelo roblje i sav višak para dati nama, ili vam dižemo kamate u nebesa i tako sami kupimo pare od vas!" I nakon što su te države usplahireno učinile ovo prvo, njihovi vjerovnici preko svojih rejting agencija učiniše drugo. Jer, kad se može, može se.

Srećom, Europljani nisu idioti, pa im nije trebalo dugo da shvate kako se nalaze pod agresijom angloameričkog bankarskog sustava, čiji su prvoborci te tri rejting agencije s Wall Streeta. Kad već visoki njemački čelnici, iz krugova najbližih Merkelici, javno izjavljuju da ono s čim se države EU suočavaju nije nikakva ekonomska datost ili rezultat tržišnih zbivanja, nego opsadno stanje u otvorenom financijskom ratu, onda se postavlja pitanje kog vraga Hrvatska još pregovara s tim istim rejting agencijama, a vlade nam doživljavaju epileptične napadaje pri samoj pomisli na gubitak kreditnog rejtinga? Umjesto da se kreše proračun da se udovolji stranim vjerovnicima, ono što bi Hrvatska trebala napraviti jest iste lagano otkantati. Pa kad dotične agencije i nama daju svoje mišljenje da nam je rejting smeće, hrvatska bi im vlada trebala odgovoriti: e pa naše je mišljenje da nije, nego dapače, da je još bolji nego prije, pa ćemo nastaviti otplaćivati dugove po istim, ili, zapravo, još manjim kamatama. A ako vam se to ne sviđa, vidimo se lijepo na sudu!

Kako stvari stoje, Orešković i ekipa HDZ-MOST neće se ni u snu okuražiti na takav potez, no onda se naravno postavlja novo pitanje: kog će nam vraga u ovoj državi uopće i vlada i Sabor i stranke i izbori? Dovoljno je da imamo rejting agenciju, kad nam oni kroje svu gospodarsku politiku.

Interakcija

 
UČINIO -> 15 6 5 59
PRIMIO <- 94 27 9 235

Dostignuća

Vingd 117.00
Bodovi 89.7
Analize 19 117.00
Ankete 19

Ocjene (4)


Respektira (2): VeNLO, siouxica


Slaže se (2): mihael, 5none5


Komentari (4)


Dakle, kog će nam vraga sve o čemu raspravljamo? Da mi malo stanemo na loptu i napravimo sve ono što nama, kao i Poljacima i Mađarima odgovara, pa nek agencije vide da se može. Prijedlog sam izni naprijed: mihael 1 0 0


kreditori koji hoće pomoći prolongirat će nam dugove, pomoći osigurati poslove uz njihove tehnologije, dodatno posuditi da stanemo na noge i sve im vratimo. Koji neće - dobit će sve kad jednom stanemo na noge. Ako? Jer nisu ni zaslužili. Točka! mihael 1 0 0


Tekst je pravo osvježenje ili pljuska za otrježnjenje:) VeNLO 0 1 0


@VeNLO, bit će onda da je poput rasola :)) Inače jedan od gornjih linkova (onaj o Enronu) ne radi, pa stavljam ponovno: http://www.telegraph.co.uk/finance/2835861/Credit-agencies-defend-Enron-role.html kbunjevac 1 0 0

Analiza

Hrvatska će imati tehničku vladu kojoj će glavna briga biti kreditni rejting

18.01.2016. 22:42, Što prvi potezi i najave Tihomira Oreškovića govore o njemu kao budućem premijeru?

Prateći prve poteze novog mandatara može se sa velikom izvjesnošću reći kako će Hrvatska u naredne četiri godine imati tehničku vladu, što nije nimalo neočekivan ishod ako se uzme u obzir kroz kakav je izborni i postizborni cirkus prošla i još uvijek prolazi ova nam domovina. U tom cirkusu kao premijer nove vlade je isplivala osoba o kojoj ni birači ni birani nisu znali gotovo ništa, ali su joj ovi potonji unatoč tome spremno dali potpise za sastavljanje nove vlade. Neki financijeri MOSTa koji pak nešto znaju o gospodinu Oreškoviću, izrazili su nadu da bio on mogao biti hrvatski Mario ... više >

  • 2
  • 2
  • 0
  • 4

Analiza

Reforme ne određuje HDZ-MOST koalicija, već vlasnici hrvatskog duga

18.01.2016. 19:26, Što prvi potezi i najave Tihomira Oreškovića govore o njemu kao budućem premijeru?

Grane smo na vjetru, pjeva Darko Rundek pa dodaje i nikad me ne pitaj kamo dalje. Iako bismo mogli tu metaforu slijediti od njenog početka do kraja pa reći kako smo grana stabla, a stablo da je hrvatska nacija i prostor, to nećemo učiniti. Ponajprije zato što smo naučeni misliti kako smo slobodna bića, sposobna odabrati vlastite životne puteve i biti tvorci samih sebe, odnosno onog što nazivano ljudskom sudbinom. Pa onda nismo grane na vjetru, nismo djelić stabla, individue smo, zasebni, oni koji biraju.

Kad tamo, na početku smo godine, na početku još jednog parlamentarnog ciklusa i suočavamo se s činjenicom da poslije parlamentarnih izbora predsjednica daje mandat čovjeku kojeg nismo birali. Ne biramo dakle niti svoju izvršnu vlast. Nećemo birati ni njenu politiku. A dosad smo već naučili kako ionako nemamo nikakvog mehanizma s kojim bismo utjecali na izvršnu ili zakonodavnu vlast nakon njene uspostave. Za razliku od nas koji utjecaja nemamo, iako bismo trebali biti grančica na stablu biračkog stabla te tako konzumirati svoje biračke slobode i prava, utjecaj na izvršnu i zakonodavnu vlast naravno postoji. Daleko od nas. U zimskoj sezoni, vikendima se utjecajni centri sele po Kitzbuehlima, Saint Moritzima i sličnim zimovalištima. I zovu na raport provincijske igrače, odgovorne za sigurnost povrata svojih ulaganja.

Raportiranje vlasnicima našeg duga bilo bi nepotpuno, ako ne bi uključivalo i garanciju daljih prava stranih financijskih centara na kreaciju našeg novca. Zato je prigodno na put mandatar išao s guvernerom HNB. Pretpostavljamo da je HNB snosio i troškove puta i smještaja, budući da ne postoji proračunska stavka u Državnom Proračunu pod nazivom "mandatarski troškovi", Kako Orešković nije član niti jedne stranke, to trošak nijedna stranka nije mogla ni snositi, a da bude zakonski. Sasvim sigurno nije platio troškove puta niti iz svog džepa pa ostaje ona pretpostavka o plaćanju troška s računa HNB. Naravno, pristojni demokratski svijet se o tim stvarima ne pita, mi ostali moramo sitničariti. Pretpostavljajući kako je demokracija najprije procedura. A potom i racionalno, zakonski utemeljeno i opravdano trošenje svake lipe javnog novca.

Smanjenje deficita (valjda državnog proračuna), javnog duga i gospodarski rast mandatar misli postići poboljšanjem efikasnosti javnog sektora, jačanjem konkurentnosti i investicija kroz EU fondove, iskorištavanjem mrtvog kapitala, odnosno neiskorištene državne imovine te reformama u zdravstvu kroz javnu nabavu i uštede u administraciji. Pomislimo li kako je to zapravo popis reformi koje je zamislila neprincipijelna koalicija, a mandatar tek izrekao, prevarit ćemo se. U stvari se radi o popisu kojeg su mandataru izdiktirali vlasnici hrvatskog duga.

Saznajemo kako mu neće dopustiti dalji rast javnog duga. Što u prijevodu znači kako ove godine prvi put od početka milenija ostajemo bez svojih 5 milijardi eura novih zaduženja na koja smo navikli. A navikli smo svoj bezvrijedni rad s kojim se ne proizvodi ništa mijenjati za najnovije modele automobila, I phonea, laptopa, talijanski namještaj, održavati sve korupcijske lance oko države (koji nanose društvu više štete od žilet žice). Dok bismo mi još nekako i preživjeli, bojimo se za psihičko zdravlje zastupnika iz MOST-a, već protestiraju zbog starih laptopa (a dobar dio njih nikad nije ni vidio laptop, osim u izlogu ili na TV) koji ih čekaju u Saboru.

Pravo je pitanje zašto su nam dosad kovači inozemnih valuta godišnje dodjeljivali po 5 milijarda eura kad su znali da ne ostvarujemo nikakav suficit u razmjeni s inozemstvom? Kad su znali da im mi to ne možemo nikad vratiti? Odgovori se mogu nazrijeti kad shvatimo da je zaduživanje država stranom valutom način ovladavanja svim njenim resursima i svim razvijenim potencijalima i onima koji će se tek razviti u budućnosti. Naime, ako zbrojimo 5 milijarda eura koje nećemo dobiti (nema rasta duga kažu financijeri) i onih 5 milijarda eura koje moramo vratiti svaku godinu mandata nove Vlade, tad možemo percipirati dubine naših financijskih provalija. Stoga ne začuđuje mandatarska mantra o oživljavanju mrtvog magareta, tj. oživljavanju mrtvog kapitala u vlasništvu države. Na rasprodaji neće biti samo mrtvi kapital, bit će i te kako i onaj živi. Pretvaranjem da smo zombiji, nećemo baš uspjeti zavarati kamatare.

Druga bitna prijetnja naših kamatara glasi: Odbaciti sve sugestije o monetarnoj reformi i zadržati istu monetarnu politiku. Što znači - po bilo koju cijenu osigurati vlasnicima naših stranih banaka pravo na kreaciju novca ni iz čega i iznajmljivanje tog novca građanima, poduzećima i državi po ultravisokim kamatama; valutnom klauzulom osigurati vlasnicima našeg duga (od kojih su mnogi i vlasnici naših banaka) da će svaki profit ostvaren kamatarenjem u Hrvatskoj moći zamijeniti za eure i iznijeti iz zemlje. Kao i svi ostali vlasnici stranih tvrtki u Hrvatskoj (poglavito trgovačkih lanaca). Sukladno toj prijetnji, u domaćim medijima su već počeli napadi na jedinog zagovornika monetarne reforme iz MOSTa, dr. Lovrinovića. Pa tako jutarnji list svakog dana izlazi s naslovima koji pozivaju na eutanaziju političkih stavova spomenutog Lovrinovića. Tu negdje je i podmetnuta rasprava o novcu iz dobrovoljnih mirovinskih fondova u kojoj se Lovrinović tobože nadmeće s mandatarom u načinima trošenja tog novca, kako bi ga se sigurno onemogućilo u zasjedanju na ministarsku poziciju.

Treća prijetnja naših kamatara: Ne slijediti populističke i nacionalističke politike kakve se provode u Mađarskoj i Poljskoj (zahvaljujući upravo takvoj politici, Poljska je s 38 milijuna stanovnika, bruto domaćim proizvodom od 548 milijardi dolara i gospodarskim rastom od 3,3 posto, postala najveća ekonomija srednje Europe, a Mađarska raste po stopi od 3% godišnje;što je ponajprije zasluga njihovih samostalnih monetarnih politika koja se nama brani) i pokazati nepokolebljivu predanost EU. U prijevodu je riječ o odustajanju od svake pomisli o državnom suverenitetu, u bilo čemu. Naredi li nam se kupovina oružja, to moramo činiti, odluči li se u Bruxellesu da će Hrvatska postati hot-spot za izbjeglice, onda to i hoće.

Ali to nije sve, rekli bi dosadni TV prodavači. Za poklon dobijamo i set noževa za rezanje deficita proračuna i već u prvoj godini mandata nove Vlade mogli bismo po savjetima kamatara biti u proračunskom suficitu. Malo rezanja državne potrošnje, malo knjigovodstvenih manipulacija s mirovinskim fondovima (u kojima odavno nema ni lipe, umjesto novca se tamo nalaze šareni papiri na kojima piše da im je hrvatska država dužna toliko i toliko i da će im vratiti taj novac s toliko i toliko kamata, a kako se sve naše kamate financiraju iz našeg poreza, onda je jasno kako taj novac postoji i ne postoji istovremeno), rasprodaja preostale državne imovine, uvođenje poreza na nekretnine i evo nam nove Hrvatske. Zdrave i jake. A mi na koljenima.Ili u iseljeništvu.

U svakom slučaju, one koji ostanu u Hrvatskoj, a nisu sastavni dijelovi korupcijskih lanaca čeka zanimljiva godina. Hrvatski porezi na potrošnju, a među njima su osim PDV-a još i trošarine, najveći su u Europskoj uniji i od njih je lani naplaćeno oko 57 milijardi kuna. Politika povećanja poreza je u posljednje četiri godine Hrvatsku koštala ukidanja 150 000 radnih mjesta u gospodarstvu pa je vrlo upitno koliko se još može iscijediti iz hrvatskog puka, a da ne zavlada kolektivna glad. Bojim se da neće dugo proći i da će se drumovi zaželjeti Turaka (Milanovićeve Vlade), al' Turaka biti neće.

6

VeNLO

http://pokretpatriot.com/

Interakcija

 
UČINIO -> 980 37 100 1,639
PRIMIO <- 1,567 315 112 2,997

Dostignuća

Vingd 2,070.00
Bodovi 193.3
Analize 256 2,064.00
Ankete 1

Ocjene (9)


Respektira (6): kbunjevac, Niksodus, 5none5, Zagorec, siouxica, Jung-fu


Slaže se (2): Laci, mihael


Ne slaže se (1): Boljunac


Komentari (9)


Kad sami dojdete da bi porazgovarali o novcu kojeg hitno trebate KAMATAR ne želi vaš novac. On hoće i strpljivo čeka da sami donesete Vašu dušu. Jasno je da smo dušu predali pa sve ovo danas je proces bezdušnog cijedjenja tijela za vjeke vjekova. Zagorec 1 0 0


@Zagorec, slikovito i lijepo rečeno. I tu će se stvari upravo lomiti. Bez staklene kugle treba reći da sustavi 'za vijeke vjekova' u realnosti nikad nisu tako i završavali, već prije 'ovdje i sada', ali onda s 'krvavim pregačama, kakve smo vidjeli na mihael 0 0 0


Otoku, a prije 10-tak dana i u Charli Hebdou. Prečesto nas u zadnje vrijeme Bogovi podsjećaju na tu najživotniju tekućinu, bit će da nam žele nešto poručiti, a mi slijepi i nijemi to ne percipiramo. 'Zakon o zabrani ropstva' treba odmah donijeti. mihael 0 1 0


"....vlasnicima naših stranih banaka pravo na kreaciju novca ni iz čega..." - i time nas držati u dužničkom ropstvu, to je cijela i jednostavn aistina, koju je Zagorec jošlepše oslikao slikovito kroz prodaju duše. Bravo VeNLO, bravo Zagorec ! Laci 0 1 0


***Breaking news***: S&P snizio kreditni rejting Poljske sa A- na BBB+ sa negativnim izgledima (http://www.pb.pl/atta/2898-raport-standard-poors.pdf.pdf). Dakle, zna se što slijedi, ako ne ispoštujemo ove prijetnje, pogotovo treću. kbunjevac 1 0 0

Analiza

Reforme ne određuje HDZ-MOST koalicija, već vlasnici hrvatskog duga

18.01.2016. 19:26, Što prvi potezi i najave Tihomira Oreškovića govore o njemu kao budućem premijeru?

Grane smo na vjetru, pjeva Darko Rundek pa dodaje i nikad me ne pitaj kamo dalje. Iako bismo mogli tu metaforu slijediti od njenog početka do kraja pa reći kako smo grana stabla, a stablo da je hrvatska nacija i prostor, to nećemo učiniti. Ponajprije zato što smo naučeni misliti kako smo slobodna bića, sposobna odabrati vlastite životne puteve i biti tvorci samih sebe, odnosno onog što nazivano ljudskom sudbinom. Pa onda nismo grane na vjetru, nismo djelić stabla, individue smo, zasebni, oni koji biraju. Kad tamo, na početku smo godine, na početku još jednog parlamentarnog ciklusa i suočavamo se ... više >

6

VeNLO

http://pokretpatriot.com/
  • 6
  • 2
  • 1
  • 9

Analiza

Hoće li zamrzavanje drugog mirovinskog stupa, kako neki misle, biti samo kratkoročno isplativo, ovisi o tome hoće li se proračunski deficit samo kratkoročno smanjiti. Ako uz sve mjere koje su Lovrinović i Orešković najavili, proračunski deficit dugoročno smanji, onda će i ta mjera imati dugoročni efekt! S druge strane izgleda kako sve te najave nisu najbolje obrazložene, pa neki misle da će država, nacionalizacijom drugog stupa, posegnuti za novcem iz samih mirovinskih fondova. Država ne može diskrecijskom odlukom prebaciti sredstva iz drugog stupa u prvi, jer se radi o individualnim kapitaliziranim računima građana koji predstavljaju Ustavom zajamčeno pravo. Stoga se ovdje radi o zamrzavanju uplata u fondove koji će (kao što je rekao Ljubo Jurčić) bez novih uplata, moći pokazati kako uistinu posluju. Pritom ne vidim razloga zašto građani, koji imaju mogućnost i vjeru u svoj fond, ne bi nastavili samoinicijativno u njega uplaćivati, pogotovo oni čija je plaća iznad 7.000 kn. i koji, prema sindikatima, jedini imaju korist od njega. Još bi bolje bilo da se u izdvajanje u drugi mirovinski stup angažiraju poslodavci, a možda i država (al ne ova siromašna današnja) kako je predviđeno Planom 21. S druge strane će taj novac (5-6 milijardi kuna), otići državi kojoj u mirovinskom sustavu, godišnje navodno nedostaje 17 milijardi kuna! I koja je, u mirovinskom sistemu međugeneracijske solidarnosti, jedina uistinu odgovorna za isplatu naših mirovina. Pravno gledano, nova mirovinska reforma je pravno utemeljena baš kao i prošla koja se sad zamrzava, jer je mirovinski sustav i njegove reforme u ingerenciji države.

U rečenoj mirovinskoj stvarnosti međugeneracijske solidarnosti, u našoj fiskalnoj stvarnosti i stvarnosti našeg javnog duga, odnosno u sustavu gdje proračunski deficit pretvaramo u zabrinjavajuću dinamiku porasta javnog duga, obvezni mirovinski fondovi su samo pogodovanje bankarskoj industriji kojoj je država ustupila vlastiti izvor prihoda, a kojeg nadoknađuje pozajmicama od tih istih banaka (pa je stoga bankarska korist dupla). Nikakvih razloga međutim nema da drugi stup poput trećeg bude dragovoljni, i da se razlikuju samo po riziku (pa tko voli nek izvoli).

Mirovinski fondovi su i dobri i loši, i kao takvi mogući rizik i moguća dobit za sve koji u njih uplaćuju. Fondovi su također zapadna izmišljotina koja se stoga lako „prodala“ narodu žednom svega što sa zapad dolazi. Ipak fondovi su podložni fluktuacijama tržišta kapitala, pa ako znamo da su, i u najboljim vremenima ekonomskog rasta, mnogi propadali i ljudi ostajali bez svojih uloga i mirovina, možete zamisliti kakav je tek rizik u današnjici prepunoj (skoro pa redovitih) ekonomskih kriza.

Po sadašnjem poslovanju OMF, (po izračunu Silvana Hrelje) da bi umirovljenik mogao iz drugog stupa dobiti 1.000 kuna mirovine, morao bi u njega uplatiti 300.000 kuna, za što bi uz današnja primanja trebalo 88 godina radnog staža. Nasuprot tome AZ, kao najprofitabilniji fond, je 2011. isplatio svojim vlasnicima (bankama) 131 milijun kuna dividende, što je nevjerojatan profit s obzirom na osnivački kapital od 90 milijuna kuna (sva četiri OMF su u razdoblju od 2007-2011 isplatili dividende u iznosu od 650 milijuna kuna, a zajednički osnivački kapital in je iznosio 328 milijuna kuna). Ali koji i ne čudi s obzirom da četvrtina svih naših uplata ide na trošak upravljanja fonda. Prinosi na štednju građana u OMF su stoga jako mali, dok je profitabilnost društva za upravljanje fondovima izrazito velika. Logično bi stoga bilo postaviti pitanje za koga naši političari rade (iako odgovor već znamo), jer greške poput mirovinske reforme se „mogu“ dogoditi! Ali kad se vide rezultati, kad se vidi prihod banaka, nikakva korist ulagača i štete za državu, kako se može dogoditi da ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić traži povećanje izdvajanja u drugi stup za 2%? 

Mirovinu stoga može i mora garantirati samo država, dok je ušteđevina za crne dane uvijek bila stvar osobnih afiniteta i mogućnosti pojedinca. Strane banke nam svojim fondovima u tome mogu ali i ne moraju pomoći, jer i same dolaze iz zemalja u kojima je (zbog Ponzijeve sheme) mirovinski sustav također baziran na međugeneracijskoj solidarnosti i stalnoj ovisnosti o mladim generacijama.

Bez obzira kako tko gleda na ovu reformu, istina jest da je država najbolji garant naših mirovina (a oročena štednja najsigurniji „drugi stup“)! Dok banke brinu samo za svoj profit, a do naših mirovina kao do lanjskog snijega. Činjenica da novac uplaćen u fond više nije u našoj nadležnosti, niti ikoga možemo „uhvatiti za vrat“ ako je loše uložen pa donosi mali ili nikakav profit, ili da, ne daj Bože, u potpunosti propadne. Nijedna Vlada si s druge strane ne može dozvoliti neisplatu mirovne, demokracijom i biračkim pravom, u tom smislu, nadziremo svoj novac i osiguravamo kakvu-takvu sigurnost u starosti. 

Zamrzavanje drugog stupa nije stoga potkradanje ušteđevine građana, jer bi ona (po tome) ostala tamo gdje jeste (jedini je problem što će budući profiti OMF morati pokrivati vlastito skupo upravljanje), odnosno u sigurnosti ili nesigurnosti tržišta kapitala koji je danas prenapuhani balon od sapunice (jer nije baziran na realnoj ekonomiji). Već bi buduća ulaganja bila preusmjerena u sigurnost/nesigurnost državnih mogućnosti da mirovine isplaćuje, a od koje ovise svi sadašnji a i budući umirovljenici.

Sustav međugeneracijske solidarnosti nije izmišljen jer je dobra ideja. Dobra ideja je na primjer obavezno izdvajanje na osobnu štednju kakvu imaju neke bogate zemlje Dalekog istoka! Izmišljen je zato što u sistemu stalnog otimanja društvenog bogatstva nije bilo boljeg izbora. Zbog pada zaposlenosti i malih primanja, mirovinski sustav stvara proračunski deficit koji se pretače u javni dug. Međugeneracijska solidarnost se zbog toga proteže s današnje generacije zaposlenih koji djelomično financiraju mirovine, na buduće generacije koje će vraćati dug s kojim popunjavamo današnje minuse u mirovinskom sustavu. Danas tako imamo sustav koji opterećuje i današnje i buduće generacije, pa je očigledno kako bi za njegovo daljnje održavanje trebalo izmisliti neke nove generacije (?). Rast privrede, koju će kontrolirati jedna tržišno-planska ekonomija, je jedini garant socijalne sigurnosti. Sam rast privrede bez socijalnog aspekta i preustroja mirovinskog sustava će nas, zbog demografskih kretanja i starenja nacije, vrlo brzo dovesti u iste probleme, kakve Europa danas pokušava riješiti migracijskom politikom.    

5

5none5

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 555 61 37 1,278
PRIMIO <- 920 164 56 1,791

Dostignuća

Vingd 1,021.00
Bodovi 186.8
Prijedlozi 6 37.00
Analize 176 983.00

Od istog autora

Ocjene (4)


Respektira (4): VeNLO, Jung-fu, Spektator, siouxica


Komentari (6)


Ja sam u Njemackoj imao drugi stup na dobrovoljnoj bazi, koji se popularno zvao "Riester-Rente" (po tadasnjem ministru). Mogu samo potrvditi navode iz teksta. Naime, ugovor sam imao sa "Union-Invest", koji su u svakom slucaju uzimali svoj obulus, viewer 0 0 0


neovisno od rezulata poslovanja. Zadnjih godina prihodi zarada je bila losa a njihovi troskovi konstatni, oni suuzimali od glavnice. Osim toga, svima onima, koji budu imali male mirovine a time i pravo na soc. pomoc, bit ce uracunata primanja iz tog viewer 0 0 0


drugog stupa, tako da je za njih kontraproduktivno, sada od niskih placa odvajati za drugi stup, od kojeg de facto nece imati koristi. Zato su u pravu oni, koji tvrde, da ta stednja ima smisla samo za one, koji ionako imaju dobra primanja. viewer 1 0 0


U ovoj situaciji sam misljenja da bi podizanje min. place na 5000 kuna imalo bolji ucinak nego diranje u drugi stup. Legaliziralo bi veliki dio sive ekonomije, stabiliziralo bi i zdrastveni sustav. Za poslodavce koji stvarno ne mogu placatati minimal viewer 0 0 0


minimalne place, drzava bi ih trebala financijski pomagati a mozda ih i poslovno savjetovati, kako da se repozicioniraju na trzistu i budu konkuentni sa tim min. placama, koje su min. ljudskog dostojanstva i od kojih se ionako ne moze zivjeti. viewer 0 0 0

Analiza

Hoće li zamrzavanje drugog mirovinskog stupa, kako neki misle, biti samo kratkoročno isplativo, ovisi o tome hoće li se proračunski deficit samo kratkoročno smanjiti. Ako uz sve mjere koje su Lovrinović i Orešković najavili, proračunski deficit dugoročno smanji, onda će i ta mjera imati dugoročni efekt! S druge strane izgleda kako sve te najave nisu najbolje obrazložene, pa neki misle da će država, nacionalizacijom drugog stupa, posegnuti za novcem iz samih mirovinskih fondova. Država ne može diskrecijskom odlukom prebaciti sredstva iz drugog stupa u prvi, jer se radi o individualnim kapitaliziranim računima građana koji predstavljaju Ustavom zajamčeno pravo. Stoga se ... više >

5

5none5

  • 4
  • 0
  • 0
  • 6

Analiza

Treba li zamrznuti drugi mirovinski stup?

17.01.2016. 23:59, Što prvi potezi i najave Tihomira Oreškovića govore o njemu kao budućem premijeru?

Ima li smisla zamrznuti drugi mirovinski stup? Iako većina analitičara, barem onih koji su se javno oglasili, nije suglasna s prijedlogom prof. dr. Ivana Lovrinovića, taj prijedlog ne bi trebalo samo tako odbaciti bez sagledavanja cjelokupne financijske situacije u kojoj se nalazi Hrvatska.

U svojoj nedavnoj analizi na Barometru stranka Pametno pokušala je argumentirano pokazati sve loše strane eventualnog zamrzavanja. No, samoj analizi nedostaje dovoljno širok pogled koji bi se protezao i na druge aspekte ukupnog stanja u državi, a i na stvarnu korist koju će budući umirovljenici imati od izdvajanja u drugi stup.

Za početak valja istaknuti da drugi stup nije nikada zaživio u obliku u kojem je reforma mirovinskog sustava zamišljena. Samo 5% izdvajanja za drugi stup je premalo da bi se time osigurala pristojna mirovina. Kada je 2002. godine provedena mirovinska reforma to je trebalo biti samo prijelazno izdvajanje da se u potpunosti ne poremeti proračunska bilanca, budući da su za taj iznos umanjena sredstva namijenjena redovitoj isplati mirovina. Buduće Vlade nisu pokazale interes da bi se reforma dovršila, a dolaskom krize to je postalo i nemoguće. Evo što je o tome još pretkrizne 2008. rekao Predsjednik Uprave Erste Plavog mirovinskog fonda Petar Vlaić:  „Osiguranik koji je cijeli život imao prosječnu plaću na državnoj razini, onaj kojem je mjesečna bruto plaća oko 6.500 kuna, bez promjene stope doprinosa od daljnjih uplata i ukamaćivanja postojećih sredstava ostvario bi ukupno 375.900 kuna. Iz toga se može procijeniti doživotna mirovina iz drugog stupa od oko 1.700 kuna.“ Upravitelji fondova predlagali su tada povećanje izdvajanja na barem 7% čime bi se procijenjena mirovina iz drugog stupa povećala na 2.230 kuna. Je li to dovoljno? Konkretne računice koja bi uključivala barem još prvi stup i projiciranu inflaciju nemamo.

Jedina reforma koja je provedena što se tiče obaveznih mirovinskih fondova bila je dopuštenje fondovima da dotadašnja konzervativna ulaganja mogu uz privolu osiguranika promijeniti u rizičnija. Bio je to odgovor na relativno male prinose fondova, ali time se ujedno povećao i rizik da se imovina u fondovima obezvrijedi. Isto tako u nekoliko je navrata smanjivana provizija fondova, s početnih nevjerojatno velikih 1,2% u par iteracija spuštena je na podnošljivih, ali još uvijek visokih 0,45%.

Osim Hrvatske, drugi stup uveden je i u većem broju tranzicijskih zemalja, no na primjer Češka i Slovenija nisu  ga prihvatile. U međuvremenu Mađarska, Poljska i Slovačka transformirale su ga u dobrovoljni. U svim ostalim zemljama koje su ga uvele, razmišlja se o njegovom zamrzavanju ili transformaciji. Nije li to dovoljno da i nas potakne na razmišljanje i barem podrobnu analizu njihovih motiva?

Sredstva u drugom stupu vlasništvo su građana koji u njega ulažu. Do sada uplaćena sredstva, a radi se o sedamdesetak milijardi kuna, ne mogu se više nacionalizirati i njima jednostavno povećati prihodovnu stranu proračuna. Prijedlog niti nije da se drugi stup nacionalizira, već da se zamrzne, odnosno da se do konačne odluke o njegovoj sudbini sredstva koja se u njega sada slijevaju, a riječ je o više od 5 milijardi kuna godišnje, preusmjere u državni proračun. Koje bi bile koristi, a koje loše strane toga poteza?

Korist bi za proračun bila jasna. Proračun bi se bez puno napora poprilično uravnotežio. Time bi se u kratkom roku smanjila i zaduženost što bi moglo dovesti do povećanja kreditnog rejtinga i smanjenja kamata po kojima se zadužujemo. No to je ujedno i velika mana ove transakcije. Naime, ovakav vrlo lak način rješavanja financijskih dubioza mogao bi navesti Vladu da iz pragmatičnih razloga (čitaj: podilaženja biračima) odustane ili barem znatno ublaži nužno potrebne reforme javnog sektora, državne uprave, pravosuđa te radnog zakonodavstva i što je najvažnije reforme usmjerene u poticanje poduzetništva pri čemu prvenstveno mislim na uklanjanje klipova koje su poduzetnicima, posebno manjima, pod noge gurale prethodne Vlade. Isto tako, takav potez umanjio bi potrebu da Vlada jačim rezovima uvede neophodan red u državne financije. Obje vrste propusta u budućnosti bi dovele do teških posljedica. Ostali bismo bez drugog stupa, a sve bi ostalo isto kao i sada. Zato se Vlada mora obavezati da će se reforme i u slučaju zamrzavanja drugog stupa provesti kao da zamrzavanja niti nema. Pri tome, ako se donese odluka o zamrzavanju, ta sredstva treba iskoristiti isključivo za vraćanje dugova kako bi se izbjeglo plaćanje kamata na zajmove za refinanciranje.

Zašto baš za vraćanje dugova? Obavezni mirovinski fondovi su jedan od naših glavnih zajmodavaca. Zajmove nam daju uz prosječnu kamatu od 5% godišnje. Na 5 milijardi kuna to iznosi 250 milijuna kuna godišnje. Toliko bismo godišnje kao država uštedjeli. Može li to kompenzirati dobit mirovinskih fondova?

Da budem jasan, ne zalažem se za zamrzavanje drugog stupa, najviše zbog toga što nema dovoljno javnih i pouzdanih podataka temeljem kojih bi se mogao donijeti ispravan zaključak. Zalažem se za argumentiranu raspravu lišenu politikantstva i za jasnu matematičku računicu koja će pokazati koliko svaki građanin, budući umirovljenik ima koristi od drugog stupa i što će se dogoditi s budućim mirovinama ako se drugi stup zamrzne.

Ono s čime sam iz analize stranke Pametno u potpunosti suglasan su njihova dva zaključka koja ću ovom prilikom ponoviti: „Država problem fiskalnog deficita, pa tako i plaćanja mirovina iz javnih izvora, mora rješavati povećavanjem stope zaposlenosti i općenito ekonomskog rasta“ te „U upravljanju proračunskim troškovima vlast treba krenuti, prije svega, od smanjivanja državnih neracionalnih troškova i time dokazati građanima Hrvatske da se zna nositi sa zadatkom kojeg je preuzela.“

Smije li zamrzavanje drugog stupa poslužiti kao dodatna poluga u fiskalnoj konsolidaciji zemlje stvar je matematike i pažljivog dugoročnog promišljanja.

4

Spektator

Ex praemissis falsis, conclusio falsa.

Interakcija

 
UČINIO -> 327 75 8 453
PRIMIO <- 296 60 24 664

Dostignuća

Vingd 396.00
Bodovi 160.6
Prijedlozi 3 11.00
Analize 41 380.00
Ankete 206

Ocjene (5)


Respektira (5): Niksodus, Dirk15, siouxica, 5none5, Alumnus


Komentari (4)


puno zanimljivih detalja i opservacija, iako ne razumijem ovaj prijedlog da se sredstva ako se zamrznu iskoriste za vraćanje duga - kojeg duga ako je država u stvari dužnik samih fondova? da im otme novce i onda istim novcima vrati dug prema njima? Dirk15 0 0 0


ima tu još jedna priča za one koji znaju puno više detalja - stranke su, koliko znam, kadrovirale u upravama fondova, i onda ih pritiskale gdje da ulažu. iako bi oni nominalno trebali služiti interesu svojih korisnika, a ne služiti političarima. Dirk15 0 0 0


Država ne može oteti postojeća sredstva od OMF (bolje rečeno građana), može samo preusmjeriti buduće uplate u proračun. Time se ne bi smio pokrivati deficit (njega treba pokriti drugim mjerama) nego kreirati primarni suficit iz kojeg se vraća dug. Spektator 0 0 0


Makar ovo izgleda kao prelijevanje iz šupljeg u prazno, smisao je da se Vlada prisili na provođenje aktivnih mjera za uravnoteženje proračuna, a ne da taj problem lagodno rješava potezom pera (tj. zamrzavanjem drugog stupa). Zato sam citirao Pametno Spektator 0 0 0

Analiza

Treba li zamrznuti drugi mirovinski stup?

17.01.2016. 23:59, Što prvi potezi i najave Tihomira Oreškovića govore o njemu kao budućem premijeru?

Ima li smisla zamrznuti drugi mirovinski stup? Iako većina analitičara, barem onih koji su se javno oglasili, nije suglasna s prijedlogom prof. dr. Ivana Lovrinovića, taj prijedlog ne bi trebalo samo tako odbaciti bez sagledavanja cjelokupne financijske situacije u kojoj se nalazi Hrvatska. U svojoj nedavnoj analizi na Barometru stranka Pametno pokušala je argumentirano pokazati sve loše strane eventualnog zamrzavanja. No, samoj analizi nedostaje dovoljno širok pogled koji bi se protezao i na druge aspekte ukupnog stanja u državi, a i na stvarnu korist koju će budući umirovljenici imati od izdvajanja u drugi stup. Za početak valja istaknuti da drugi ... više >

4

Spektator

Ex praemissis falsis, conclusio falsa.
  • 5
  • 0
  • 0
  • 4

Analiza

Što MOST kaže na Oreškovićev 'status quo' plan i gdje su njihove reforme?

16.01.2016. 15:49, Što prvi potezi i najave Tihomira Oreškovića govore o njemu kao budućem premijeru?

Kao i svi ljudi koji su stekli radne navike u privatnom sektoru, Tihomir Orešković očito nije čovjek koji je spreman gubiti vrijeme. Kad se čovjek iskali u privatništvu, bio on mandatar, stolar ili bravar, zna da se svaki plaćeni sat rada mora opravdati nekim poštenim radom i konkretnim rezultatom, i da čekanje na nekoga ili nešto što je izvan vlastitog obuhvata i utjecaja nije i ne može biti izgovor da se ne radi ništa, uz nadu da će se nešto ipak dogoditi, samo od sebe.

I tako Orešković nije čekao da se raspetlja zamršeni proces odabira ministara, koji se odvija bez jasnih načela i pravila, napreduje očito sporo ili možda čak stoji u mjestu, nego je pragmatično krenuo raditi ono što može i što po njegovu nahođenju ima smisla. Izlišno je preveć raspravljati o tome je li on sve svoje poteze i planove prethodno detaljno raspravio i usuglasio s HDZ-om i MOST-om - sasvim je očito da nije: da se samo čekalo da razne mostovske strukture pregledaju i odobre sve detalje netom prezentiranog plana, njegova prva prezentacija vjerojatno ne bi na red došla prije proljeća; a istodobno i HDZ i MOST su sasvim okupirani za njih bitnijim temama: uza sastavljanje glomaznog defilea svakojakih likova kao kandidata za ministarska mjesta, Karamarko se stigne baviti i stručnim pitanjima investicijskog građevinskog inženjeringa vezanog za određivanje najpovoljnije lokacije zgrade vlade, a Petrovljeva ekipa stručnim pitanjima menadžmenta održavanja informatičke opreme, valjda sve u duhu proklamirane ideje o vladi stručnjaka - jedino što ne znamo kada je Karamarko postao inženjerski a Petrov informatički stručnjak.

Kako bilo, uza sva ta višemjesečna okapanja oko programa: jedni ga sad imaju, sad nemaju; drugi jedan dan na njemu inzistiraju, a drugi dan od njega odustaju - sve su prilike da je ono što je Orešković prezentirao njegov ad-hoc plan koji je napravio da ne bi gubio vrijeme, i da bi dao smisao svom angažmanu, ako ga uopće ima. Ovo je možda i prvi pokazatelj kako će funkcionirati vlada, ako uopće bude funkcionirala: Orešković će se snalaziti kako zna i umije, a Karamarko i Petrov će tratiti vrijeme na trivijalne stvari, ili će se hvatati za teme za koje sasvim očito nisu dovoljno pripremljeni, ali su preveć puni sebe da to sami spoznaju.

Oreškovićev osnovni framework, prvi okvir rada i djelovanja, solidan je, pragmatičan, svima razumljiv, otkriva mnogo ali nas baš mnogo ne radosti. Kada, dakle, jedan menadžer od formata, čovjek s nesumnjivo jako dobrim poznavanjem financija, sagleda ono što se u kratko vrijeme može sagledati i krene s ovim s čim je krenuo, začas otkrijemo nešto neugodno (makar smo ipak to bar podsvjesno znali): čovjek se ponaša kao stečajni upravitelj. Pregovaranje s vjerovnicima i pokušaj animiranja istih, promptne ideje o aktiviranju sve postojeće a neiskorištene imovine, zamišljanje načina o budućem reprogramiranju duga - sve govori o tome da je Orešković već stvorio svoju jasnu sliku o stanju hrvatske države i da radi ono za što misli da ima smisla raditi. Pritom on ne nastupa poput nekog sebi dovoljnog egocentrika, dapače već vidimo da se u njegovu temeljnom planu pokušavaju uvažiti osnovna proklamirana načela HDZ-ove politike - izbjegavanje bolnih rezova, naglasak na investicije u infrastrukturu i povlačenje EU fondova. Gdje je u tome MOST, sasvim je druga priča.

Sami pojam reformi i sve što je za njega vezano  u Oreškovićevom konceptu glavni smisao ima u jednom i samo jednom - odobrovoljavanju vjerovnika. Ne planiraju se, dakle, neke bitne i radikalne reforme te promjena sadašnje strukture gospodarstva, nego je osnovna bit reformi donekle ojačati oslabljeno tijelo hrvatskog društva kako bi se iz njega i dalje mogla uspješno "isisavati krv" kroz povrat kredita - glavnice, kamata te kamata na kamate. U prezentacijskom govoru Orešković više puta spominje pojam investicija, i dok se nekoliko puta investicije spominju u kontekstu ulaganja u energetiku, u jednom trenutku se sramežljivo napominje i nada da će investitori biti voljniji prihvaćati državne obveznice.

Sa stajališta financijskog menadžera, pogotovo onog koji se već osjeća bliskim stečajnom upravitelju, to je možda najbolje čemu se uopće čovjek može nadati - povoljnije prodati obveznice kako bi se pokrile sve financijske rupe u državi, eventualno zamijenili stariji krediti s nepovoljnijim kamatama, novim, povoljnijim, a sve na osnovi popravljenog raspoloženja investitora, reformama koje isključivo ciljaju na popravljanje tog raspoloženja. Investitori koji će biti voljniji financirati državu, rejting agencije koje će podići kreditni rejting pa taj cijeli proces učiniti lakšim i povoljnijim - dakle usmjeravanje svih snaga na način rada koji bi omogućio da se održi i nastavi sve što se radilo do sada, i koji nas je i doveo do stanja u kojem smo sada.

Posebno je groteskno u cijeloj priči to da je upravo ovaj temeljni plan, framework, ono što je Kukuriku koalicija obećala na početku svog mandata, a nije provela. Sjećamo se Čačićevog gromoglasnog najavljivanja ulaganja u energetiku kao temelju razvoja. Sjećamo se i da je Kukuriku koalicija, još i prije izbora javno odustala od bilo kakvih rezova promovirajući tezu da takvi rezovi nisu potrebni, nego da je samo potrebno poboljšati efikasnost javnog sektora - u dlaku isto ono što Orešković tvrdi sada. Žalosna, destruktivna kvaka je u tome da Kukurikavci nisu radili na provedbi tog proklamiranog plana - budimo pošteni pa kažimo da i inače nisu radili ama baš ništa - pa se čak i sada, nakon četiri protraćene godine, bez problema može promovirati teza da je takav plan u stvari dobar, da je problem samo u provedbi - jer nitko nije uspio dokazati suprotno.

Ono što je bila i ostala slaba točka ove koncepcije je razvojna komponenta. Orešković je sasvim sigurno svjestan da su potezi kao što je aktiviranje neiskorištene imovine, zamrzavanje mirovinskog stupa i slične mjere, samo jednokratne mjere koje trebaju kreditorima pokazati iskrenu usmjerenost države na otplatu duga. No mnogo je teže uvjeriti investitore u dugoročnu sposobnost ekonomije za otplatu duga ako se razvojna komponenta ne može niti nazrijeti. Tako je priča o povezivanju gospodarstva i znanosti najneuvjerljivija stavka prezentacije jer se niti jednom riječju ne spominje potreba za jačanjem industrije koja bi mogla profitabilno oploditi takvu suradnju i dati joj ekonomski samoodrživ smisao. Kako će poreznim šikaniranjem slomljeno gospodarstvo, bez ikakvih mogućnosti dobivanja svježeg kapitala za poduzetničke razvojne projekte pokrenuti ekonomski razvoj koji bi onda primjena znanosti mogla unaprijediti? Porezno rasterećenje se ne nagovješćuje niti u primisli, kao ni reforma pravosuđa, jedini proces koji doista može smanjiti rizik poduzetničkog ulaganja i ohrabriti banke da daju novac za razvojne projekte.

Ovo je, dakle, program koji za osnovni cilj ima održati status quo strukture hrvatske ekonomije, koji izražava vjeru u takvu strukturu i duboko uvjerenje da nije problem u sistemu nego u njegovoj provedbi. Vrijedi li protratiti još četiri godine da bi se dokazalo da su takva uvjerenja pogrešna i beznadna? Možda niti nemamo izbora, jer takva uvjerenja su duboko ukorijenjena u hrvatskom društvu, podržava ih izrazito premoćni dio struke koja se kod nas naziva ekonomskom, i takva uvjerenja je možda moguće razbiti samo empirijski.

Orešković je čovjek koji je to sposoban napraviti. Uza sve prethodno navedene zamjerke samoj koncepciji, ovaj članak ne želi nijednu od tih zamjerki (bar u ovom trenutku) uputiti izravno Oreškoviću. On je ozbiljan čovjek, svjestan svoje uloge, ali i uloge onih koji mu zadaju zadatke, i njegov framework je zapravo izvedbeni okvir programa, koncepcije koju su čvrsto zadali oni iznad njega, u ovom slučaju HDZ, a koji je slučajno u dlaku isti kao temeljni program SDP-a i u njega vjeruje ogromna većina hrvatskog društva, svi oni koji ne žele veće promjene.

A gdje su tu stvarne reforme i gdje je MOST? Nema ih nigdje. Najkontroverzniji i najhrabriji hrvatski ekonomist, Lovrinović, preko noći se povukao na rezervni položaj i sada daje recepte za uštede bez reformi, kao pravi apologet statusa quo. Ostali mostovci o reformama i promjenama više niti ne zbore. Time se  cijela priča o zaokretu u državi vraća tamo gdje je sve do nedavno dulje vremena bila - u kategoriju utopije.

6

Dirk15

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 466 13 13 1,127
PRIMIO <- 870 178 96 2,274

Dostignuća

Vingd 1,302.00
Bodovi 208.4
Prijedlozi 2 8.00
Analize 126 1,294.00
Ankete 286

Ocjene (13)


Respektira (8): culic, Laci, siouxica, Refamolitelj, 5none5, Jung-fu, VeNLO, Spektator


Slaže se (1): mihael


Ne slaže se (4): Poljanak, Zenga2, Laci, sufit


Komentari (32)


A policija nas ispituje uz dovikivanje kolegi u susjednoj sobi 'kako baš ima nekih obiteljskih problema s plaćanjema nekih rata' . Samo budale ne bi shvatile što treba raditi. Nažalost, ja mu nisam imao ponuditi tu 'raticu'. Drugi su dobili 364000EUR mihael 0 0 0


Ili Kapitalizam s Odvjetništvom koje vam s prijavom za sve navedo čeka do zastare, tako da ne možete više ni građansku parnicu protiv Kapitalista podići. ... Ne morate vi prihvatiti moj savjet, ali bili bi dobro s Maras malo i na Zemju navratiti! mihael 0 0 0


Usput vas Odvjetništvo optuži za onih vaših 5,7 milijuna HRK da ste htjeli prevariti Državni proračun (a donijeli ste mu 6,3 HRK) i predloži zatvaranje na par godina ... Dragi @viewer razmotrite vaš početni stav o Kapitalizmu! mihael 0 0 0


Da, da ne zaboravim, sutra Odvjetništvo nastavlja trinaestu godinu voditi proces protiv vas, nakon što je Županijski sud već jednu presudu odbio i vrati na početak. Pa vi lijepo uživajte u tom vašem Kapitalizmu. I svi koji mu plješću! A oko nas Kaos mihael 0 0 0


Prva promjena koju je donio MOST je premijer koji ne ovisi o stranci sto mu daje prostor da provede reforme, a HDZu djelomicno opravdanje za bolne reforme koje se moraraju provesti..vrijeme od pola godine-godinu ce reci sve culic 0 0 0

Analiza

Što MOST kaže na Oreškovićev 'status quo' plan i gdje su njihove reforme?

16.01.2016. 15:49, Što prvi potezi i najave Tihomira Oreškovića govore o njemu kao budućem premijeru?

Kao i svi ljudi koji su stekli radne navike u privatnom sektoru, Tihomir Orešković očito nije čovjek koji je spreman gubiti vrijeme. Kad se čovjek iskali u privatništvu, bio on mandatar, stolar ili bravar, zna da se svaki plaćeni sat rada mora opravdati nekim poštenim radom i konkretnim rezultatom, i da čekanje na nekoga ili nešto što je izvan vlastitog obuhvata i utjecaja nije i ne može biti izgovor da se ne radi ništa, uz nadu da će se nešto ipak dogoditi, samo od sebe. I tako Orešković nije čekao da se raspetlja zamršeni proces odabira ministara, koji se odvija ... više >

6

Dirk15

  • 8
  • 1
  • 4
  • 32

Analiza

Pametno: Zamrzavanje drugog stupa smanjit će buduće mirovine

15.01.2016. 17:31, Što prvi potezi i najave Tihomira Oreškovića govore o njemu kao budućem premijeru?

Stranka Pametno ne slaže se s najavljenom mogućom politikom zamrzavanja drugog mirovinskog stupa, koju je sinoć najavio prof. dr. Ivan Lovrinović ispred stranke MOST. Takav stav smatramo pogrešnim, dugoročno štetnim, pa i opasnim. Zamrzavanje drugog mirovinskog stupa bio bi nepromišljeni potez politike koja privatna sredstva građana ulaže u pokrivanje proračunskog deficita. Mirovinski fondovi više ne bi primali uplate, a akumulirana sredstva bi ostala netaknuta. U vrlo kratkom roku time se zaista može smanjiti proračunski deficit, ali na pravno i sadržajno upitan način.

U pravnom smislu građani su prihvatili reformu mirovinskog sustava, utemeljenu u dva stupa i za drugi stup svaki građanin je u ugovornom odnosu prema nekom od mirovinskih fondova. Raskidanje ugovora bez volje ugovornih stranaka je samo po sebi zakonski upitno, a ekonomski je štetno, jer se radi o privatnoj štednji građana s kojom oni imaju pravo raspolagati. Iako je zakonski, nažalost, moguće intervenirati u tekuće uplate (svih 20%) i vratiti ih u proračun, država koja bi jednostranom odlukom zamrznula privatne ugovore poslala bi javnosti poruku da ne poštuje reformu mirovinskog sustava kojeg je sama donijela što automatski povećava investitorski rizik.

Sadržajno je upitno zamrzavanje drugog stupa iz više razloga. Proračunski deficit se ne smanjuje i ne „spašava“ privatnom mirovinskom štednjom, već mudrom i osmišljenom politikom smanjivanja proračunskih rashoda iz javnih izvora. Država treba, prije svega, prva pokazati da može i zna upravljati svojim vlastitim troškovima. Ona treba stvoriti svoj financijski kredibilitet i to ne na teret štednje građana, a za to postoji bezbroj mogućnosti u proračunskim rashodima, u kojima se može obuzdati rastrošnost države.

Nadalje, zamrzavanje drugog mirovinskog stupa smatramo dugoročno štetnim potezom jer postojeće studije (prije svega studija „Izazovi i mogućnosti za ostvarenje primjerenih starosnih mirovina u Hrvatskoj“, Ekonomskog instituta Zagreb) pokazuju da mješoviti mirovinski sustav treba zadržati zbog dugoročnih koristi budućih umirovljeničkih generacija. Ovakva intervencija bi ugrozila jedinu strukturnu reformu koja se provela u Hrvatskoj. Prijedlog zamrzavanja drugog stupa ima kratkoročnu korist za državne financije, ali dugoročno se time ugrožava financijska stabilnost proračuna zbog obveze isplate punih mirovina u budućnosti. Zbog toga se može očekivati da će se buduće isplate moći ostvariti samo uz osjetno smanjenje mirovina. Time se, također, dovode u pitanje i investicijska ulaganja mirovinskih fondova, kojima uplate prestaju, a koja potiču ekonomsku aktivnost u zemlji. Dugoročne štete u tom bi slučaju sigurno bile veće od kratkoročne koristi.

Svaka promjena u mirovinskom sustavu, na različite načine, utječe na različite generacije i zbog toga treba biti izuzetno pažljiv u planiranju promjena. Država problem fiskalnog deficita, pa tako i plaćanja mirovina iz javnih izvora, mora rješavati povećavanjem stope zaposlenosti i općenito ekonomskog rasta, a ne reformom tek reformiranog mirovinskog sustava. U upravljanju proračunskim troškovima vlast treba krenuti, prije svega, od smanjivanja državnih neracionalnih troškova i time dokazati građanima Hrvatske da se zna nositi sa zadatkom kojeg je preuzela.

Interakcija

 
UČINIO -> - - - -
PRIMIO <- 19 5 5 41

Dostignuća

Vingd 26.00
Bodovi 68.2
Prijedlozi 1 0.00
Analize 3 26.00

Ocjene (13)


Respektira (5): Harvey, culic, Dirk15, VeNLO, siouxica


Slaže se (4): Boljunac, Losonsky, Laci, mihael


Ne slaže se (4): 5none5, sufit, Slavonac23, Jung-fu


Komentari (9)


Znaci, drzava bi se tim cinom manje zaduzivala, da bi punila fondove zdrastva i mirovinskog. Oni poslodavci, koji kukaju, da nece biti konkuretni, napominjem, da postoji jedna kasta poslodavaca, koja ne isplacuje niti minimalac a nije konkurentna. viewer 0 0 0


Mihael IMA PRAVO ! Po logici zadiranja u ušteđevine građana, treba uzeti iz svih depozita, a ne samo i uvijek potkradati živuće i buduće umirovljenike ! Možda će uvesti i "eskimski" način "zbrinjavanja" umirovljenika da rasterete proračun. Laci 0 0 0


@viewer: mislim da bi dizanje minimalne brutto plaće samo povećalo isplatu plaće na crno i efekt bi bio dijametralno suprotan. Niksodus 0 0 0


Kada vidim u nekoliko novina preko cijelih stranica :" Ne dirati novac građana", i slične naslove, odmah mi je drago što se netko silno zauzima za običnog građanina, odnosno kakva će mu biti mirovina za 150 godina, a nije važno dali netko danas masti Refamolitelj 0 0 0


......brkove tim novcem. Koje investicije, ako 80% posto sredstava opet koristi neracionalna i rastrošna država i onda sve vraća s kamatama. Tko to opet plaća nego mi, a tko se veseli, nego razigane i vesele tzv. financijske strukture. Refamolitelj 0 0 0