Analiza

Izborna podbjeda Kolinde Grabar Kitarović će se još dugo komentirati i analizirati u medijima.

Jedan od aspekata koji se do sada nije često spominjao je i činjenica da je Kolinda Grabar Kitarović jedna od rijetkih žena koja je ostvarila svoje političke ambicije i dosegla apsolutni vrh.

Promatrano iz ugla muško-ženskih odnosa, Kolinda je odnijela pobjedu u tradicionalno muškoj disciplini - osvajanju vlasti. To nedvojbeno potvrđuje njene kvalitete i sposobnosti, ali znači i početak jedne nove borbe. Do sada su joj protivnici bili poznati, oni iz suprotnog tabora, ali od sada su oni svuda oko nje.

Milanovićeve omalovažavajuće izjave poput „Karamarkova marioneta“ i „prima-balerina“ su šovinističke izjave, upućene Kolindi kao ženi, a ne kao protivničkom kandidatu. Do sada smo se imali priliku uvjeriti da Zoran Milanović ne daje izjave u skladu sa ulogom koju obnaša, već po svom trenutačnim raspoloženju i emocijama. Upravo zbog toga, Milanović nije problem za Kolindu. Ima ona suptilnijih protivnika, koji će svoj šovinizam nastojati prikriti i umotati ga u veo podrške i pohvale.

Sjetimo se na trenutak izborne završnice i momenta koji se sa velikim uzbuđenjem iščekivao. Prvo obraćanje Kolinde Grabar Kitarović nakon proglašenja pobjede na izborima. Kamere su u stožeru HDZ-a, napetost u tv studiju i u domovima gledatelja. I na iznenađenje  mnogih, za govornicom se u tom povijesnom momentu pojavljuje - Tomislav Karamarko. Uprkos  svim njegovim afirmativnim riječima upućenim Kolindi, ne može mu se oprostiti što joj je ukrao taj momenat. Što ju je perfidno postavio na „njeno mjesto“. Kolinda je njegova pobjeda, to mu nitko ne osporava, ali Kolinda je pobjednica. Ona je iznjedrila tu pobjedu svojom sposobnošću i osobnošću. Da je na mjestu Kolinde  bio neki muškarac iz Karamarkovog tima, to se ne bi nikada desilo.

Da je kojim slučajem Ivo Josipović odnio pobjedu, nikome ne bi palo na pamet da mu uzme prvu riječ. Jer, i zašto bi?

Tomislav Karamarko je inteligentan i on svoje poteze vuče sa milimetarskom preciznošću. Za razliku od Milanovića, on vlada svojim postupcima i emocijama i njemu se nije desio trenutak euforije u kojoj je zaboravio na protokol. Dakle, njegovo obraćanje javnosti u momentu koji je pripadao Kolindi kao novoizabranoj predsjednici, nije slučajni propust, već dobro smišljen potez, koji čak nije ni u interesu HDZ-a, niti nužno politički motiviran. Iza njega jednostavno stoji prikriveni muški šovinizam.

U slobodnom prevodu, Tomislav Karamarko poručuje – Kolinda ne bi bila Kolinda Grabar Kitarović, prva žena predsjednica Hrvatske, da joj ON to nije omogućio. Dakle, on je taj kome pripada prvi momenat slave.  

I što je u tome čudno? Pa zar nije istina da joj je on to omogućio? Jest, istina je... u tome i je problem.

Ma koliko Kolinda bila sposobna i kompetentna, ništa joj to ne bi pomoglo u postizanju političkih ciljeva, pogotovo ne ako je još i lijepa, ukoliko joj to ne bi bilo omogućeno od strane muškarca, koji u njenom uspjehu vidi i svoj interes. Ambicije žena općenito su prihvaćene dotle dok služe postizanju ciljeva koje postavljaju muškarci. I to je nedvojbeno.

Kao što je nedvojbeno i to da žene nikada nisu podržale ženu iz vlastitih redova i pomogle joj da dođe do vrha.  I sve dok je tako, uspjeh žene će se uvijek moći pripisati volji muškarca.  

Karamarkov potez samo potvrđuje taj stereotip, što ga dovodi opasno blizu Milanoviću.  

2

Analyst

S godinama i slova vidiš bolje kad tekst odmakneš.

Interakcija

 
UČINIO -> 78 13 8 102
PRIMIO <- 58 4 5 88

Dostignuća

Vingd 72.00
Bodovi 78.4
Analize 11 72.00
Ankete 49

Ocjene (4)


Respektira (4): visitor, Panter, 5none5, siouxica


Komentari (5)


dobrodošao na barometar:) zanimljiv kut, vrlo dobar prvi tekst, veselim se idućima:)) inače, kažu neki stručnjaci da bi bilo gore da je karamarko govorio iza kolinde, jer njena mora biti zadnja u njezinoj noći. je li morao uopće govoriti? siouxica 0 0 0


koliko god da je Predsjedničko mjesto časno,, u svjetskim parametrima ono je po utjecaju niže od onoga kojeg je Kolinda obnašala (a i slabije plaćeno) pa reći da ga je prihvatila samo zato što je Karamarko tako odlučio može biti samo pogrešna 5none5 0 0 0


sio, potpuno si u pravu, bilo je moguće ili prvi ili ništa, a kako su TK i KGK željeli dio momenta prebaciti na HDZ on je bio prvi. Ono što je u tomu bilo iritantno je njegovo guranje na poziciju koju je trebao zauzimati suprug Jakov. IDujas 0 0 0


ne znam otkuda proizlazi kako je "nedvojbeno" da žene u politici nikada nisu podržale ženu (stereotip?), ali je svakako zanimljiva dimenzija koju pokušavaš rasvijetliti visitor 0 0 0


Hvala na dobrodošlici i na komentarima. Feedback vezan uz tezu "žena je ženi vuk" se usvaja, visitor :-) Povlačim izjavu. Analyst 1 0 0

Analiza

Izborna podbjeda Kolinde Grabar Kitarović će se još dugo komentirati i analizirati u medijima. Jedan od aspekata koji se do sada nije često spominjao je i činjenica da je Kolinda Grabar Kitarović jedna od rijetkih žena koja je ostvarila svoje političke ambicije i dosegla apsolutni vrh. Promatrano iz ugla muško-ženskih odnosa, Kolinda je odnijela pobjedu u tradicionalno muškoj disciplini - osvajanju vlasti. To nedvojbeno potvrđuje njene kvalitete i sposobnosti, ali znači i početak jedne nove borbe. Do sada su joj protivnici bili poznati, oni iz suprotnog tabora, ali od sada su oni svuda oko nje. Milanovićeve omalovažavajuće izjave poput „Karamarkova ... više >

2

Analyst

S godinama i slova vidiš bolje kad tekst odmakneš.
  • 4
  • 0
  • 0
  • 5

Analiza

                                                                                                                                                                                                                                               Kolindi je majka Dubravka predodredila ime Ksenija ali je ipak dobila ime po istoimenoj pjesmi Zdenke Vučković u izvedbi njenog oca Branka koji ju je na sam dan Kolindinog rođenja otpjevao kao serenadu pod njenim prozorom.

Kolinda je uvijek bila marljiva pa kažu i da je prve korake prema budućoj karijeri učinila sama, pa je tako „sama“ umjesto, po Šuvaru suđenoj joj srednjoj trgovačkoj školi, upisala riječku gimnaziju, nakon trećeg je razreda saznala za studensku razmjenu na koju se „sama“ prijavila, „sama“ dobila stipendiju, „sama“ izvadila vizu, „sama“ pronašla američku obitelj kod koje će živjeti i to, sasvim slučajno, republikansku obitelj od koje je, kako sama kaže „puno naučila“.

 Sve ostalo je išlo kao po loju (osim male nezgode sa Sanaderom, zbog koje je umalo napustila politiku).

Osim što je pohađala američku školu Kolinda je, obnašanjem NATO dužnosti pomoćnice za javnu diplomaciju generalnog tajnika  Andersa Fogha Rasmussena, praktički pohađala-odslužila i američku vojsku.

 Što će stoga Kolinda kao američki školarac i američki vojnik sa republikanskim odgojem donijeti Hrvatskoj? Pa, ništa posebno! Osim jedne sitnice, široko otvorena vrata američke politike i njenog utjecaja.

Kao osmoškolka Kolinda je imala četvorku iz tjelesnoga, u želji da završi razred sa svim peticama Kolinda se prisilila da svakodnevno trči nekoliko krugova oko školskog igrališta, ta se trka nastavlja cijele njene karijere pa je u kratkim sprintovima pretrčala karijeru u HDZ-u u njenoj vladi u UN-u u NATU-u sve do današnjeg položaja prve Predsjednice RH. Na kojem joj (da ne bi ispao „seljo“ poput našeg premjera, a i kao đentlmen) iskreno čestitam, čestitam također i Hrvatskoj jer je ovo prvi meni poznat slučaj da SAD-e širi svoj utjecaj na demokratski način te se, možda, možda, iz svega izlegne nešto dobro jer, možda, možda nitko ne zna što budućnost uistinu nosi.

Ruski analitičar Andrej Maksimov tvrdi da iza napada na Charlie Hebdo stoji CIA. Bez da daljnje obrazlažem teoriju postavit ću samo jedno pitanje, u slučaju da je to istina, zar bi to nekoga čudilo? Mene ne! Pogledajmo rezultate poznatijih i slično sumnjivih terorističkih napada, 9/11, Londonski metro, što su donijeli SAD-u i Ujedinjenom Kraljevstvu osim „patriotske zakone“ pomanjkanja sloboda i kamere na svakom koraku a što vidimo danas na ulicama Parisa? Vojnike sa dugim cijevima, paranoju, mržnju i sljepilo kroz medijsku propagandu koja govor mržnje pokušava proglasiti slobodom govora.

Zar nije čudno da se napadi, nakon što odrade svoju svrhu, više ne ponavljaju? Bar ne takovog intenziteta i značenja, već „sitnice“ kakve usijane fundamentalističke glave uspiju smisliti. Zar nije čudno da dobro izvježbani teroristi nekako uvijek „zaborave“ svoje osobne iskaznice?

U tom kontekstu, što će nam Kolimda donijeti? Pa sve to!

 Patriotske zakone koji će nam smanjiti slobodu, vratit će nam nekakav skraćeni vojni rok ali ne i hrvatskog već NATO vojnika, možda kancelara? Jer se Amerikancima baš previše i ne igra demokracije i Hrvatsku u prvom redovima obrane zapadnih vrijednosti.

Koje su to vrijednosti?

Zadnji meni poznati američki dug iznosio je  16.400.000.000.000 $ odnosno 16 bilijuna i 400 milijardi dolara, može li itko objasniti ekonomsku logiku na kojoj počiva najmoćnija država svijeta? Osim logike da posjeduje najmoćniju vojnu industriju na svijetu koja, kao i svaka industrija, treba svog potrošača, pretvarajući vlastitu državu u „psa rata“ a vlastiti narod u topovsko meso?

Američka vojna industrija se, kao i svaka industrija, mora širiti jer u kapitalizmu ako se ne širiš, umireš pa se stoga i američki ratovi moraju širiti a ako narod ne voli ratove onda ga preplaši nuklearnim prijetnjama, komunističkom dominacijom, osovinama zla pa čak i pčelama ubojicama, u zadnje vrijeme islamističkim fundamentalizmom i terorističkim napadima ISIL-a koje je John McCain kao siva eminencija američke diplomacije, dobro organizirao te bez srama sa njima i slikao praveći sve nas budalama koji, kao u slučaju  9/11, ne vjeruju svojim zdravim očima već radije slušamo što nam lažovi govore.

Ali, kao što rekoh „možda, možda nitko ne zna što nam budućnost donosi“ te sa ženom predsjednicom promijenimo našu zlu patrijarhalnu sudbu!

Ili će se po Marfijevom zakon dogodit sve što se dogoditi može pa sa Kolindom zaplešemo Američku igru smrti.

Kolinda je rekla da neće biti ničija lutka na koncu, možda i neće, bar ne Karamarka i HDZ-a a za dalje treba vidjeti, čuda su se događala i prije pa, možda..možda.

3

5none5

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 552 61 37 1,260
PRIMIO <- 909 162 56 1,747

Dostignuća

Vingd 1,021.00
Bodovi 316.8
Prijedlozi 6 37.00
Analize 173 983.00

Ocjene (5)


Respektira (5): Jung-fu, Panter, neocSC, VeNLO, siouxica


Komentari (9)


A što se tiče Karamarka, Vase i naroda,, i najbolji majstori bi bili obični amateri bez „dobrog alata“ 5none5 0 0 0


5none5, ako imaš vremena i volje, pročitaj moj tekst iz svibnja 2014 koji govori o istoj temi http://barometar.vecernji.hr/topics/slug/je-li-kolinda-grabar-kitarovic-najbolji-hdz-ov-izb/ VeNLO 0 0 0


za tebe venlo uvik imam vrimena 5none5 1 0 0


„U pretpostavljenom političkom okršaju s Kolindom (Josipović) nema nikakvih šansi“,, heh, uistinu proročke riječi za sredinu 2014,, sve me to asocira na Tuđmanovu tvrdnju da je još 1985 znao da će biti predsjednik 5none5 1 0 0


Nisu bile proročke. Dogodilo se ono što se moralo dogoditi pa mi je zato jedino bilo zanimljivo kako će se razvijati društveni inženjering.Ostalo je bilo dosadno, predvidljivo:) VeNLO 0 1 0

Analiza

Kolindi je majka Dubravka predodredila ime Ksenija ali je ipak dobila ime po istoimenoj pjesmi Zdenke Vučković u izvedbi njenog oca Branka koji ju je na sam dan Kolindinog rođenja otpjevao kao serenadu pod njenim prozorom. Kolinda je uvijek bila marljiva pa kažu i da je prve korake prema budućoj karijeri učinila sama, pa je tako „sama“ umjesto, po Šuvaru suđenoj joj srednjoj trgovačkoj školi, upisala riječku gimnaziju, nakon trećeg je razreda saznala za studensku razmjenu na koju se „sama“ prijavila, „sama“ dobila stipendiju, „sama“ izvadila vizu, „sama“ pronašla američku obitelj kod koje će živjeti i to, sasvim slučajno, republikansku ... više >

3

5none5

  • 5
  • 0
  • 0
  • 9

Analiza

Postizborni, gubitnički nastup Ive Josipovića mnoge je jako iznenadio. Pred višemilijunskim auditorijem pojavio se nekako samouvjeren i opušten, kao da je sa pleća zbacio ogroman teret. Široka osmjeha, čvrsta i odlučna pogleda, zapravo Ivo Josipović kakvog nismo vidjeli tijekom cijelog petogodišnjeg mandata. U mah se nametala misao, kako on još ne zna da je upravo izgubio poziciju predsjednika. Već slijedećeg trenutka, kad je čvrsta i odlučna glasa izgovorio čestitku svojoj protukandidatkinji ta misao se rasprsnula kao mjehurić od sapunice. Potpuno iznenađenje i pregršt nedoumica izazvala je rečenica: “Vrijednosti za koje smo se borili i dalje su nam izazov, budimo i dalje zajedno i borimo se i dalje za našu Hrvatsku“. Bez sumnje snažna i značajna poruka čak, i kad je, kao u ovom slučaju, upućena istomišljenicima. Čisti je kontrast svemu onome što je radio i govorio tijekom mandata i kampanje. Ta rečenica je, za razliku od njegovog izbornog loga, jasna ama baš svakome. Rečenica je to, koja dopire i do onih koji ne dijele njegov svjetonazor.
Vrijeme će pokazati jeli izgovorena slučajno ili je nagoviještaj transformacije anacionalne ljevice, u nacionalno osviještenu domoljubnu ljevicu.
Ivo Josipović ima gotovo 25% podršku (više od 1.000.000 glasova) biračkog tijela , to je veliki politički kapital, koji vrata njegove političke karijere, unatoč porazu, drži širom otvorena. Kad se strasti stišaju, glava ohladi a ulizice, dodvorice i savjetnici pronađu put prema pobjedničkom taboru, imat će vremena razmisliti o tome što je i kako radio. Gdje je griješio (ako se radilo o greškama) i što mu je to priskrbilo prilično dobro utemeljenu presudu Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta.
Ivi Josipoviću trebalo je točno 5 godina i izborni poraz da pa pokaže da zna i može bolje.

Izborna dobitnica, Kolinda Grabar Kitarović, jedini je političar koji se danas može pohvaliti da ima ili može dobiti veću podršku od Ive Josipovića. U kampanji se od 'zgođušne ženice' koju je slučajno zapala uloga predsjedničke kandidatkinje, za koju, prema viđenom 21-9-2014 u NU2 nije bila spremna, premetnula u samouvjerenu političarku. Ni jednog trena nije zaboravila da je žena, a tijekom kampanje, na to se ni jednom riječju nije pozvala. Prilično smirena, usredotočena prije svega na iznošenje svog programa, pomno je pratila i izlaganja protukandidata, pravovremeno i odmjereno reagiravši na svaki napad ili provokaciju. Vrlo često pozivala je na jačanje zajedništvo kao nužnog uvjeta za preokretanje negativnih ekonomskih trendova u državi. Ivi Josipoviću zamjerala je nečinjenje, potpunu političku i gospodarsku pasivnost u prethodnih pet godina mandata.
U svom prvom pobjedničkom govoru ponijela se vrlo korektno, pozvavši na suradnju sve pa i protukandidate. Ne dozvolivši u svom izbornom stožeru zviždanje izbornom gubitniku, osim dobrog odgoja, pokazala je i zavidnu karakternu čvrstoću i samosvojnost a to bi pak trebala biti garancija da ni kao predsjednica neće biti ničija marioneta.

Razlika između pobjednika i poraženog je manja od 1.5% što etablirani politički analitičari vide kao duboku podijeljenost koja gotovo ugrožava opstojnost države. Ovo viđenje je pogrešno do te mjere da je teško ne zapitati se, tko te 'analitičare' želi platiti za to što pišu. Ukratko pisati o dubokoj podjeli na osnovu predsjedničkih izbora je za svakoga tko se bavi politikom, pa taman to bilo samo iz zabave,  kratkovidno. Predsjednički izbori utrka su dva kandidata s gotovo uvijek podjednakom šansom za uspjeh. Što su kandidati kvalitetom ujednačeniji i ostvareni rezultati će im biti ujednačeniji. Ta ujednačenost rezultata apsolutno ne govori ni o kakvoj podjeli osim onoj za demokraciju normalnoj podijeljenosti oko slobodnog odabira između dvije osobe ili stranke, a na osnovu programa, simpatija, ljepote, …
Da bi se ovo dokučilo potrebno je samo pogledati rezultate anketa o trenutnom rejtingu stranaka ili još bolje rezultate prethodnih parlamentarnih izbora. U njihovom svjetlu 'dubina podijeljenosti' je posve drugačija.
Uostalom kome pripadaju  onih 40% birača  koji ne izlaze na izbore?

Pitam se zašto bi tim analitičarima podjela 20% : 80% bila manje pogubna, zar zato što bi osamdeset postotna većina mogla trajno i bez imalo straha majorizirati većinu?
Zar rezultat koji se razlikuje za manje od 1.5% ne govori pobjedniku da pri svakom sljedećem koraku mora misliti o i te kako značajnoj snazi poraženog? Zar takav rezultat ne govori o nužnosti suradnje pobjednika i gubitnika?
Zašto je tako teško uočiti da Kolinda Grabar Kitarović nije dobila samo glasove desne opcije kao što ni  Ivo Josipović nije dobio glasove samo lijeve opcije?

5

IDujas

Charles Bilich: Tito je krvnik hrvatskog naroda!

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 606 73 22 1,895
PRIMIO <- 155 40 7 447

Dostignuća

Vingd 256.00
Bodovi 129.2
Analize 36 253.00
Ankete 300

Od istog autora

Ocjene (11)


Respektira (10): draxy, VeNLO, ivan94, visitor, Django, neocSC, ivan-cro, Panter, Cogito, siouxica


Slaže se (1): Panter


Komentari (9)


@ID Pod političkom polarizacijom se načelno misli na "polove" lijevo-desno. Politički centar, sam pojam "centar" to govori, nebi nazvao "polom". Nadam se da će upravo tako izgledati izbori :) SDP na "polu", HDZ u "centru". Sa partnerima ... Panter 0 0 0


Kad kažem "polarizacija će obilježiti retoriku ..." prvenstveno mislim na retoriku trenutno vladajućih. HDZ ne smije upasti u takvu priču ... Panter 0 0 0


U .hr još uvijek dosta veliki broj ljudi izlazi na birališta glasati protiv. Nije Josipović dobio 1M glasova, dio tih glasova je usmjeren protiv Kolinde i HDZ-a, a ne direktno za njega. Emigrant 0 0 0


Emigrant, naravno osim toga jedan dobar dio ljudi s onog najzadrtijeg desnog spektra nije glasao za KGK samo zato jer je žena! IDujas 0 0 0


Inače, hrvatska praksa je da nakon izgubljenih izbora gubitnici posjete, bilo u prolazu, bilo na duže vrijeme Remetinec. Ništa od domoljublja IJ ne vidjeh, samo grčenje koje tuli danas u obliku njegovog propitivanja legalnosti KGK pobjede VeNLO 0 0 0

Analiza

Mnogo ljudi ovih dana, nakon što se euforija s jedne strane malo stišala, a razočarenje s druge strane polako prelazi u realnost i analize uzroka poraza, postavlja se jedno drugo pitanje.

Kuda sve ovo vodi?

Hrvatska je duboko podijeljena. I to, kako je netko neki dan napisao na jednom portalu, skoro pa po Šešešljevoj granici Virovitica-Karlobag. Naime, na svim kartama koje se objavljuju, upravo je u dijelovima Hrvatske koje Šešelj i ideolozi tzv.  "velike srbije" svojataju kao svoje, pobijedio HDZ. I ti dijelovi označeni su plavo. Onaj dio Hrvatske koji je dao glas Josipoviću, označava se crveno, a to je onaj dio koji bi nama Hrvatima velikosrbi ostavili. Sjeverozapad Hrvatske, dio Primorsko-goranske županije i Istra. Interesantno.

No, to nije tema ovog teksta. Tema teksta je količina mržnje (pa i javno objavljena) koja se ovih nekoliko tjedana predizbornih mitinga i kampanje mogla isčitati. I to ovaj puta ne toliko prema tradicionalno mrskim srbima, pederima ili drugim dežurnim krivcima za naše probleme, nego količina mržnje koju su Hrvati iskazivali jedni prema drugima. Naime, čim je netko negdje javno spomenuo da je njegov kandidat Ivo Josipović, odmah je dobio lavinu uvreda pa čak i prijetnji. Zaista se nije štedjelo izraza tipa Yugonostalgičar (glasaš za Yusipovića, čiji otac je.......), bando crvena, komunjaro i slično (ovo su još i nekako normalni i blagi izrazi, jer bilo je i puno opasnijih, direktnijih i uz spominjanje rodbiine, krvnih osveta,metaka, jama i slično, kako to već desnica koja stalno koketira s fašizmom i klerofašizmom to zna raditi). S druge strane, svako tko se javno opredijelio za podršku HDZ-u i Kolindi, automatski je proglašavan lopovom i kriminalcem, jer podržava "zločinačku organizaciju HDZ", klerofašistom......, branitelji koji su većinom bili za opciju HDZ-a i Kolindu Grabar Kitarović, prozivani su svakakvim imenima i slično. Pri tome izuzimam ovu ekipu iz Savske, jer ono što oni izvode više nema veze s vezom niti je ikome racionalnom jasno šta se tamo osim pomoći u rušenju SDP-ove vlasti želi postići. A o govoru mržnje iz šatora i oko šatora dalo bi se napisati roman. Skoro pa tragikomediju s elementima horora. Kad se ta ekipa izuzme, onda se dobije ono o braniteljima što je napisano u pasusu ranije. Jer, ovo u Savskoj 66 je priča za sebe.

SLUČAJ PRVI: dr. Nenad Horvat

On je svojom FB stranicom i ponekim istupima u medijima dugo vremena skretao pažnju na sebe i navlačio na neki način ljude da se ispod svakog njegovog napisa prepucavaju. Sve je jedno vrijeme izgledalo kao dio nekakvog psihološkog istraživanja dr. Nenada Horvata, kao da skuplja materijal za nekakav znanstveni rad ili knjigu. I sve je bilo u nekakvim granicama (istina, rkt vjernici su bili već i ranije uvrijeđeni njegovim napisima i na to upozoravali, jer mu je negiranje postojanja Boga i ismijavanje vjernika bila jedna od glavnih tema) dok se nije počeo približavati datum izbora i dok se nije postavio šator u Savskoj. Kad je krenuo provocirati njih s svojim napisima, onda je krenula i lavina. Svakim novim napisom stanje se podgrijavalo i zakuhalo je nakon one poznate objave o klerofašistima. Tada je krenula hajka na njega, dobio je čak i prijetnje smrću i on i supruga, pa su se svi skupa povukli i maknuli. SDP je, u svojoj želji da se približi crkvi i braniteljskoj populaciji, preko svog ravnatelja maknuo dr. Nenada Horvata s položaja ravnatelja odjela koji je vodio. Ovaj slučaj je  naznačio što se u nekom trenutku u Hrvatskoj može očekivati.

Jasno je da je dr. Nenad Horvat pretjerao, i to jako. Ali količina mržnje i prijetnje koje su upućene najprije njemu osobno, kao i njegovoj obitelji, a kasnije i svima koji su ga pokušali na bilo koji način opravdati ili obraniti, su bile upravo zaštrašujuće. Već to je pokazivalo radikalizaciju i jako puno opasnih stvari koje bi se mogle dogoditi. Na sreću, stvari poput onih koje imamo priliku vidjeti u Francuskoj se ipak nisu dogodile. No, daljnjom radikalizacijom i puštanjem govora mržnje ništa nije isključeno. Idiota ima svugdje. A najžalosnije od svega u ovom slučaju je bilo to, da nitko nije želio nikakav normalan ni suvisli razgovor, objašnjenje ili nekakvo spuštanje lopte na zemlju. Upravo obratno, svaki takav pokušaj je bio miniran u samom startu. Jako se za zamisliti, do kuda je politika i političari u RH spremna ići za očuvanje ili pridobivanje glasova. Skoro pa doslovno preko leševa.

SLUČAJ DRUGI: Igor Borovec

Predsjednik mladeži HDZ-a u Varaždinu. Njegova objava nakon prvog kruga izbora za predsjednika je digla jednako toliko prašine kao i ona ranije spomenuta. Naime, valjda ne znajući kako drukčije opravdati loš razultat HDZ-a u Varaždinu, krenuo je s uvredama. I to s nimalo bezazlenim uvredama, obzirom na to kakva se hajka digla na ranije spomenutog dr. Horvata. No, ipak se nije dogodilo, osim medijskog pritiska, da dobije prijetnje smrću ili nešto slično. Bar tu se, sviđalo se to nekom ili ne, pokazala civilizacijska razina nastupa između ljevice i desnice u Hrvata. No, bilo kako bilo, i u ovom slučaju je bačeno dodatno zrno razdora u podjele između Hrvatskog naroda.

U čijem interesu, vrijeme će pokazati. Onaj ko najviše gubi u takvim prepucavanjima, je opet taj isti narod. Ali koga briga za narod. Narod je tu kada treba odglasati i dovesti nekog u poziciju da dobije moć i da vlada, a poslije postaje ionako stoka sitnog zuba. Jer, zaista je za zapitati se kako se netko može odvažiti i ići nazivati jugonostalgičarima, crvenim komunjarama dotepencima i kojekako drukčije 60 % građana Varaždina, grada u kojem i sam živi. I to samo zato jer nisu glasali za njegovu stranku. Nažalost, mnogima na Hrvatskoj desnici još i danas nije jasno ili im ne želi biti jasno da voljeti Hrvatsku mogu i oni koji nisu u HDZ-u i oni koji su ateisti ili protestanti. Reakcije iz stranke vezano uz njegove objave i uvrede još se čekaju. One mlake Kolindine ograde od toga i nekakva jadna isprika koja je više bila napad na (opet) dr. Horvata i sve "komunjare" u gradu Varaždinu i Varaždinskoj županiji nisu dovoljne. I to im je opet na izborima pokazano. HDZ, ako želi u SZ županijama sebi podići rajting i postići da ih ljudi počinju cijeniti i davati im glasove, mora shvatiti da se mora distancirati od ovakovih govora netolerancije i mržnje, kao što se SDP odrekao dr. Horvata. Makar i smibolično.

Interesantno je da su se oba ova slučaja dogodila baš u Varaždinu, u centru sjeverozapadne Hrvatske. U dijelu Hrvatske koji je tradicionalno skloniji lijevim opcijama, a koji je u kombinaciji sa ostalim sjeverozapadnim županijama (Međimurskom, Krapinsko-zagorskom i Koprivničko-križevačkom) poslije Zagreba najrazvijeniji dio Hrvatske. Možda upravo zato ljude u tim krajevima više pogađa govor mržnje nego negdje drugdje, pa reagiraju na dukčiji, emotivniji način nego ostatak Hrvatske. Ili se radi o nekakvoj smišljenoj akciji da se razbije i taj (po ocjeni desničara) posljednji ili pretposljednji (od Istre su čini se desničari odustali) bastion ljevice. Mada, da budem do kraja jasan, SDP nitko normalan više ne doživljava kao nekakve socijaldemokrate niti ljevicu. Oni su ljevica još samo deklarativno.

Dok se još javno ovakvi slučajevi pokušavaju smirivati i sankcionirati, onaj dio gdje se može komentirati ili pisati tajno, anonimno, dostižu usijanje. Dovoljno je pogledati komentare na članke o izborima na npr. Index-u, ovdje na Večernjaku, po portalima i društvenim mrežama. Sve je prepuno prijetnji, ponižavanja, uvreda.......zaista za zapitati se kamo sve to vodi.

SLUČAJ TREĆI:  dijaspora

Opet se, kao i kod svakih izbora, postavlja pitanja glasanja dijaspore. Prije svega Hrvata i Hrvatskih državljana iz BiH i Srbije. I tu se, nažalost, opet podjela potencira. Ljevica se naravno ljuti na mogućnost glasanja prvenstveno glasača iz BiH (jer je to tradicionalno HDZ-ovo biračko tijelo), a desnica na to se izbjeglim Srbima daje pravo glasa (i pri tome ih sasvim sigurno manje smeta to što se radi o Srbima nego što ih smeta to da je to tradicionalno "crveno" glasačko tijelo). Pritom se isto ne štede riječi i uvrede. I to najprimitivnije vrste, jer tu se ipak radi (i) o drugim nacinalnostima. Ovdje se ne koriste, kao u domovini, riječi birači ili građani, nego isključivo Srbi, Hrvati, Muslimani. Odnosno izvedenice  koje se koriste u internet obračunima: četnici, balije, vehabije, musliči, ustaše....znate vokabular, da se ne ponavljam.

Dalo bi se ovoj temi još pisati....

Nego,može li netko suvislo odgovoriti na pitanja: kome i čemu je u interesu širenje razdora i mržnje među Hrvatima i zašto iz središnjica dvije najveće stranke u RH podržavaju i potiču takav način predizbornih kampanji i skupljanja političkih poena? Da li itko od njih razmišlja o tome kakve posljedice to može u konačnici proizvesti?

Jer, ne može nitko reči da dobar dio tih i takvih napisa nije smišljen, dogovoren i na kraju krajeva, honoriran.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 159 122 34 628
PRIMIO <- 506 102 76 1,093

Dostignuća

Vingd 794.00
Bodovi 193.0
Prijedlozi 3 3.00
Analize 171 774.00
Ankete 343

Od istog autora

Ocjene (5)


Respektira (3): neocSC, Django, Laci


Slaže se (2): neocSC, Laci


Komentari (4)


Ma, ja bih ti mogao odgovoriti kome je u interesu širenje razdora, ali bi me proglasili 'ludim' zarobljenikom teorija zavjere. No toliko mgu reći da širenje razdora nije u interesu nikome u Hrvatskpj, ali je dapače nekima van Hrvatske. Laci 1 0 0


kad se analizira neki konkretan slučaj, onda bi bilo dobro dati linkove ili barem konkretno navesti o čemu je riječ, tko je što napisao i čime i kako provocirao... jer nisu svi pratili slučaj dr. Horvata niti Borovca, siouxica 0 0 0


a na njima temeljiš pola teksta i njima dokazuješ svoje teze siouxica 0 0 0


potpisujem sio i dodajem..slučajeve koje spominješ ipak treba staviti u nekakav kontekst, kako su, koliko i na što utjecali, a uz pitanja koja postavljaš je dobro ponuditi barem neke odgovore..u suprotnom nije analiza već samo pitalica visitor 0 0 0

Analiza

GOVOR MRŽNJE-ZAŠTO I ČEMU?

14.01.2015. 10:32

Mnogo ljudi ovih dana, nakon što se euforija s jedne strane malo ... više >

Analiza

Kolindin izbor otvara prostor "trećoj političkoj opciji"

14.01.2015. 10:23, Prva Predsjednica u povijesti: Što pobjeda Kolinde Grabar Kitarović znači za Hrvatsku?

Jedina relevantna snaga SDP-a, koja je mogla mobilizirati milijunsko hrvatsko biračko tijelo na početku 2015. je Ivo Josipović. Odnosno, bio je Ivo Josipović jer nakon gubitka predsjedničkih izbora, kako biva u političkom životu, rapidno gubi i podršku birača. Pogotovo kad medijsku pozornost sad dobiva nova predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović koja je jasnija, elokventnija, energičnija, dopadljivija i pravednija od bivšeg predsjednika. Upravo dojam pravednosti koji je ostavljala svojom retorikom u izbornoj kampanji, a nastavila još snažnije u prvim postizbornim intervjuima bez da je i jedan jedini put izgovorila tu riječ je doprinio tijesnoj pobjedi nad protukandidatom koji bi, da ga probudite iz najdubljeg sna prvo rekao pravednost.

I predsjednik SDP-a, premijer Zoran Milanović je, naravno, bio svjestan te snage Ive Josipovića. Upravo zato je u izbornoj kampanji izvršavao sve naputke koje je dobivao od predsjedničkog kandidata svoje stranke. Kao i ostali koalicijski partneri. Naivan je onaj tko misli da je Zoran Milanović na svoju ruku odradio novogodišnji intervju na RTL televiziji gdje je snažno napao Crkvu, branitelje i HDZ. To je bilo dogovoreno s Ivom Josipovićem u cilju zastrašivanja vlastitih birača, a na taj način i mobilizacije za izlazak na izbore. I polučilo je rezultat. Nedovoljan i kratkoročan, ali ipak rezultat. Ivo Josipović se tada sa svojom, također, krajnje negativnom retorikom, ali neusporedivo blažom od Milanovića, gurao u centar i pokušao pobijediti, objektivno, višestruko kvalitetniju protukandidatkinju. Strategija im je skoro i uspjela, a kad se smire strasti njihova kampanja će se pokazati kao najkvalitetnije koordinirana i odrađena u dosadašnjoj, kratkoj, povijesti hrvatske demokracije. Neovisno o činjenici što je gubitnička.

Idemo se sada nakratko vratiti u izbornu noć 11. siječnja 2015. Izlazne ankete već u 19h daju značajnu prednost Kolindi Grabar-Kitarović. Što je važnije, SDP-ovi stranački operativci potvrđuju rezultate izlaznih anketa. Stvar je gotova.

U, toliko puta prozvanom, avionu na povratku iz Pariza Zoran Milanović i predsjednica HNS-a, prva potpredsjednica Vlade RH i ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić dogovaraju strategiju kampanje za parlamentarne izbore krajem godine koja će startati s njihovim obraćanjima javnosti u izbornoj noći. Sve su nade bile stavljene na jednu kartu, pobjedu Ive Josipovića, a to je sad izgubljeno. Obrazovani su, iskusni ... znaju da gubitnici koji su vodili grubu negativnu kampanju nestaju s političke scene. Dogovaraju se naglašavati da je gubitnik Josipović, a ne oni (to možemo sve jasnije očekivati u njihovim daljnjim obraćanjima javnosti). Odlučuju jedino moguće, sve ili ništa, još više radikalizirati retoriku u kampanji za parlamentarne izbore. Takvu retoriku će vjerojatno pratiti populističke mjere Vlade RH, a ne trebaju nas iznenaditi ni novi sudski procesi. Što vjerojatno nema previše veze s temom jer je naše sudstvo neovisno.

Gdje je tu Ivo Josipović? Njegov povratak na profesorski posao je najizglednija opcija. Konstrukcije političkih analitičara o njegovom preuzimanju SDP-a su nerealne. Ne samo nerealne, treba reći, nego i smiješne. On je, realno, gubitnik kojeg je u kampanji pratila cijela stranka. Uz sve ostale stranke koalicije. Veliko bi političko iznenađenje bilo da danas Ivo Josipović može okupiti snage koje bi smijenile Milanovića s vrha SDP-a. On, u konačnici, nije politički razbijač, a mnogo jači i iskusniji prgavci (Slavko Linić) su slomili zube na Milanoviću.

Dakle, u tekućoj godini možemo očekivati radikalizaciju političke retorike do točke pucanja, vjerojatno do sada neviđenu u hrvatskoj politici. Početak toga su, najblaže rečeno, sramotno nekulturni govori u izbornoj noći Vesne Pusić i Zorana Milanovića, koji nije novoizabranoj predsjednici Grabar-Kitarović uputio, makar službeno, čestitku. Kolinda Grabar-Kitarović već prvim postizbornim intervjuima pokazuje da će se s takvom retorikom znati nositi. Čvrsto je zauzela politički centar i vrlo vjerojatno će u njega ugurati HDZ koji dosadašnjim stilom vođenja koji provodi njegov predsjednik Tomislav Karamarko poprilično ide na ruku Milanoviću u polarizaciji biračkog tijela. U sadašnjem hrvatskom političkom trenutku to bi bilo vođenje gubitničke kampanje za parlamentarne izbore.

Vrlo je izgledno da će se ovogodišnja politička situacija u Hrvatskoj odvijati više-manje u skladu s ovom analizom. Samim tim možemo očekivati možda i najlošije izborne rezultate SDP-a u povijesti. Također je izgledno nestajanje HNS-a s političke scene. Hrvatska je prvi put nakon devedesetih spremna za treću političku opciju. To će vjerojatno biti neka više-manje umjerena lijeva opcija. ORaH i Živi zid se objektivno nameću kao buduće uspješne parlamentarne stranke. Dobar izborni rezultat bi im mogla poremetiti samo nova politička stranka sa politički jakim utemeljiteljima. Sad je pravo vrijeme da SDP-ovi disidenti pokrenu novu socijaldemokratsku stranku s ogromnim šansama za uspjeh na parlamentarnim izborima. Hoće li se organizirati? Hoće li privući Ivu Josipovića? Vidjet ćemo.

Ovu povijesnu mogućnost im je omogućila pobjeda Kolinde Grabar-Kitarović na predsjednički izborima. A oni su, gotovo sigurno, glasali protiv nje. Toliko o našim političarima ...

5

Panter

Interakcija

 
UČINIO -> 516 42 16 817
PRIMIO <- 474 90 36 933

Dostignuća

Vingd 547.00
Bodovi 127.4
Analize 80 544.00
Ankete 23

Ocjene (9)


Respektira (8): draxy, neocSC, VeNLO, ivan94, siouxica, Emigrant, IDujas, visitor


Slaže se (1): Laci


Komentari (12)


@vis Riječi TK (izmišljene u mojoj analizi): "Očekivao sam da će moj odmak u desno, njih maknuti u lijevo. To se i dogodilo ... Posljedica svega je da je centar ostao prazan, a drugi moj cilj, koji se provodi sada, je popunjavanje centra" Panter 0 0 0


@vis Ispričavam se na laži, analiza je od rujna ... mislio sam da je ranije napisana :( Isprika ... http://barometar.vecernji.hr/analyses/sveta-nedija/ Panter 0 0 0


Panter, moja pokojna baba bi rekla: Sinko ja sam ti, rekla a ti kako oš! IDujas 1 0 0


@ID Evo još jedna tema (ovih dana možeš ih napisat 1000) KGK kao dokaz da je "timska igračica" daje riječ TK (iako je po meni trebala dat MB, naravno nemoguće), a on, amaterski, to "overjuza" (isprika na čudnom terminu,koji mi je sjeo za ovu priliku) Panter 0 0 0


@P, ne mjerimo ovdje tko je i kad bio u pravu (btw. još od proljeća su tu neke analize o najneizvjesnijim izborima do sada i raznom) već težimo da nam tekstovi budu vrijedni čitanja :) visitor 0 0 0

Analiza

Kolindin izbor otvara prostor "trećoj političkoj opciji"

14.01.2015. 10:23, Prva Predsjednica u povijesti: Što pobjeda Kolinde Grabar Kitarović znači za Hrvatsku?

Jedina relevantna snaga SDP-a, koja je mogla mobilizirati milijunsko hrvatsko biračko tijelo na početku 2015. je Ivo Josipović. Odnosno, bio je Ivo Josipović jer nakon gubitka predsjedničkih izbora, kako biva u političkom životu, rapidno gubi i podršku birača. Pogotovo kad medijsku pozornost sad dobiva nova predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović koja je jasnija, elokventnija, energičnija, dopadljivija i pravednija od bivšeg predsjednika. Upravo dojam pravednosti koji je ostavljala svojom retorikom u izbornoj kampanji, a nastavila još snažnije u prvim postizbornim intervjuima bez da je i jedan jedini put izgovorila tu riječ je doprinio tijesnoj pobjedi nad protukandidatom koji bi, da ga probudite iz ... više >

5

Panter

  • 8
  • 1
  • 0
  • 12

Analiza

Milorad Pupovac bi učio Kolindu kako da ne 'radi protiv vlade u Zagrebu'?

13.01.2015. 20:20, Prva Predsjednica u povijesti: Što pobjeda Kolinde Grabar Kitarović znači za Hrvatsku?

Čitam izjavu Milorada Pupovca koju je dao za beogradski tisak od utorka i ne mogu vjerovati u ono što čitam. Milorad Pupovac ni manje ni više izjavljuje 'da u dogledno vrijeme ne treba očekivati unapređenje odnosa Srbije i Hrvatske' te kako će 'novoizabrana hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović raditi protiv vlade u Zagrebu i kontrolirati proces pridruživanja Srbije Europskoj uniji”.

Iz ovakve izjave moglo bi se, baš onako pojednostavljeno i iskrivljeno kako to Pupovac tumači Hrvatsku stvarnost, zaključiti kako se to Milorad Pupovac zabrinuo da će ni manje ni više nego Hrvatska predsjednica praktički rušiti državni poredak u Hrvatskoj. Što bi to drugo značilo 'raditi protiv vlade u Zagrebu', u takvom pojednostavljenom svijetu, negoli rušiti demokratski poredak u Republici Hrvatskoj? 

I još kada se k tome uzme u obzir da ovakva kvalifikacija dolazi upravo od Milorada Pupovca, predsjednika Srpskog nacionalnog vijeća u Hrvatskoj? Ne mogu si pomoći, a da mi pred oči ne dođu slike iz vremena koje sam jako dobro razumio i zapamtio još kao sedamnaestogodišnjak, kada sam kao maloljetni dragovoljac krenuo u obranu Hrvatske od onih koji su 'radili protiv vlade u Zagrebu'.

Ti koji su to tada radili, nazivali su se različitim nazivima: pobunjeni srbi, četnici, JNA, Arkanovci, Mladićevci, Milicija SAO Krajine i sl. I zanimljivo, kao povod za organiziranu pobunu, terorizam i agresiju na Republiku Hrvatsku imali su u proglašenju samostalnosti i upravo u izboru prvog Hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana.

Zanimljivo je, u tom pojednostavljenom svijetu u kojeg me (ne)svjesno gura Milorad Pupovac, da su upravo pobunjeni Srbi 'radili protiv vlade u Zagrebu'. To i nije više pojednostavljeni svijet, već vrlo jednostavna i gorka činjenica.

No, možda je konačno vrijeme da se propitaju motivi zbog kojih se otvaraju ovakve svjetonazorske fronte i 'ugroze' temeljene na nacionalnoj osnovi. Priziva li to Milorad Pupovac asocijacije Hrvata (ali i Srba) na taj mučan period u kojem je taj isti hrvatski narod pokazao i dokazao ponekad i pretjeranu velikodušnost prema onima koji su ga pokušali gaziti, ubijati, silovati, rušiti im domove i devastirati Domovinu, abolicijama i 'mirnom integracijom'?

Zanimljivo je i to, u tom nekakvom pojednostavljenom svijetu Pupovčeve igre asocijacijama, da su ti koji su 'radili protiv vlade u Zagrebu' raketirali Banske dvore pokušavajući ubiti prvog Hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana, pa bi ovaj verbalni napad na novoizabranu predsjednicu mogao poprimiti vrlo neugodne interpretacije. Osobito ako se u obzir uzme izrazito pomirljiv i dijametralno suprotan pobjednički govor Kolinde Grabar Kitarović koja niti jednom riječju nije dala makar i naslutiti da bi se nacionalnim manjinama, a time i Srbima, počinila bilo kakva ugroza njihovih prava.

Ovakvo drsko verbalno 'raketiranje' Hrvatske predsjednice u srpskom tisku i to od osobe koju hrani i plaća mu račune isti taj Hrvatski narod, na temelju privilegija koje je ostvario upravo kao pripadnik srpskog naroda, je u najmanju ruku neprimjereno.  No, možda je ipak došlo vrijeme da se 'isprave krive Drine'.

Možda je došlo vrijeme da se postave i otvore prava pitanja. Koga to zapravo štiti Milorad Pupovac? Svoje privilegije ili interese srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj? I kome to odgovara otvaranje svjetonazorskih i nacionalnih sukoba? Ako pogledamo činjenice, koliko uopće Srba izlazi na posebne izbore - legitimitet Milorada Pupovca topi se kao snijeg na suncu.  Milorad Pupovac je dobio ukupno 14.541 glas na području cijele Hrvatske kao jedne izborne jedinice i 'osvojio' za SDSS 3 mjesta u Saboru. Od ukupno 183.992 pripadnika srpske manjine u Hrvatskoj na izbore je izišlo njih 22.933, što je jedva 12,65 %. Što to govori? Da Srbe u Hrvatskoj zapravo ne zanimaju njihovi 'srpski predstavnici u saboru'. Čak 88% Srba u Hrvatskoj bira svoje zastupnike zajedno sa Hrvatima na općim izborima u 10 izbornih jedinica.  

Ako pogledamo kakva su prava ostvarili Srbi u Hrvatskoj, od obnove kuća ili primjerice u financiranju programa u kulturi, vidjet ćemo da su Srbi u Hrvatskoj sve samo ne 'ugroženi'. Pogledajmo i sastav vlade i udio Srba u vladi Republike Hrvatske. Postoji li primjerice ikakva šansa da u Srbiji kojoj se sa zabrinutošću obraća Milorad Pupovac, Hrvat bude ministar gospodarstva, obrazovanja ili npr. da Hrvatica bude ministrica socijalne skrbi? No, Milorad Pupovac je 'zabrinut'. Čime to?

Pa nije li upravo HDZ omogućio Ustavnim promjenama ovakav nevjerojatan status Miloradu Pupovcu u Hrvatskoj, nauštrb Hrvata u dijaspori kojima je umanjio ta ista prava?

Nisu li ovakvi manevri koje izvodi Milorad Pupovac tek opasna igra raspirivanja vatre, kako bi se 'fabricirao problem', a kako bi se pronašao barem nekakav razlog političkog opstanka Milorada Pupovca? Jer, što će Srbima uopće Milorad Pupovac i SDSS? 

Nije li zapravo vrijeme da Hrvatska prestane financirati 'profesionalne Srbe' koji će na ovakav način vrijeđati Hrvatski narod i imati povlaštena mjesta u Saboru samo zato što su - Srbi? 

Nije li vrijeme da se kao i svaki drugi građanin ove države Pupovac kandidira na općim izborima, u kojoj god hoće izbornoj jedinici i provjeri koliko će mu birača dati glas i hoće li prijeći 5%. Naravno, time bi se kompletirala i potvrdila (ili opovrgnula) teza da bi Milorad Pupovac teško ikada ušao u Hrvatski sabor sa SDSS-om, osobito kada bi se dogodile ustavne promjene izbornog zakona i primoralo se sve stranke, a time i SDSS, da iziđe samostalno pred birače.

Možda je vrijeme da se konačno Pupovac i njemu slični integriraju u Hrvatsku, da sa svojih pamfleta koje je dijelio u Lisinskom makne srpsku zastavu - jer živi u Hrvatskoj i zastupnik je Hrvatskog, a ne Srpskog parlamenta.

Nije li Hrvatski narod taj koji plaća porezom njegovu plaću i privilegije?

Nije li vrijeme da se prestanu financirati iz proračuna Republike Hrvatske srpska glasila u Hrvatskoj, poput Samostalnog srpskog tjednika "Novosti", koja promiču mržnju prema Hrvatskoj, ismijavaju Domovinski rat i vrijeđaju najdublje osjećaje i rane Hrvatskog naroda? Nije li vrijeme da Pupovac bude prvi među Srbima u Hrvatskoj koji će takva glasila, a ne Hrvatski narod i Hrvatsku koja mu plaća ugodan i privilegiran život na uštrb svih nas poreznih obveznika, nazvati i prozvati onima koji 'šire mržnju prema Srpskom narodu'.

Nije li vrijeme da upravo u cilju razvijanja međusobnih odnosa, izlječenja rana i pravednosti Pupovac prvi pokrene inicijativu da se svi srpski počinitelji zločina i silovanja, ubijanja i zlostavljanja kazne i da se takvima zauvijek zakonom i Ustavom zabrani sudjelovanje u obnašanju vlasti u Hrvatskoj na bilo kojim pozicijama - u politici i državnim tvrtkama i institucijama.

Nije li vrijeme da Srbi u Hrvatskoj postanu politički Hrvati, da pohađaju obrazovne programe kao i druga djeca u Hrvatskoj, a u području kulture da imaju potpunu slobodu njegovati svoju tradiciju i običaje.

Možda bi tada konačno i prestalo huškanje, zveckanje i otvaranje ovakvih tema kojih se kao po pravilu Milorad Pupovac sjeti u vrijeme kada vladi Zorana Milanovića ne ide na niti jednom području djelovanja, pa se igraju provjereni 'jokeri' otvaranja svjetonazorskih sukoba i navodnih nacionalnih tenzija, a sve u cilju panične homogenizacije biračkog tijela. Možda bi tada Milorad Pupovac radije kritizirao rad takve nesposobne vlade zbog koje je i Srbi u Hrvatskoj lošije žive, negoli da igra rolu braniča svojih privilegija nauštrb dobrobiti svih građana Hrvatske. Možda bi tada i Srbi progovorili o tome kako i oni žive loše baš kao i Hrvati, da nisu ugroženi od nekakvih 'ustaških zmija' već od nesposobnosti postojeće 'Vlade u Zagrebu'.   

Možda bi, na kraju, tada i Milorad Pupovac shvatio da ljudi u Hrvatskoj konačno žele 'Vladu koja će raditi za narod', a ne političare i Vladu koja preko ovakvih 'suigrača' brine o narodu koji navodno 'radi protiv Vlade u Zagrebu', time što izabire političare koji nisu po volji Milorada Pupovca i Srpskog nacionalnog vijeća.

3

K_Miletic

"Da bi zlo napredovalo, dobri ljudi trebaju samo – ne činiti ništa." Edmund Burke

Interakcija

 
UČINIO -> 18 3 7 22
PRIMIO <- 98 36 23 128

Dostignuća

Vingd 107.00
Bodovi 82.2
Analize 14 107.00
Ankete 5

Ocjene (7)


Respektira (6): Boljunac, RepopeR, IDujas, draxy, Django, ivan94


Slaže se (1): Laci


Komentari (15)


tekst se referira na izjavu za beogradski tisak, Lupiga je hrvatski portal. ali i dalje ne vidim da priča o ugrožavanju srpske manjine u Hrvatskoj... siouxica 0 0 0


@KM, ali si se u tekstu referirao na jednu posve drugu izjavu (o "radu protiv vlade"), i na temelju nje iskonstruirao svoje teze..gomilanje sad drugih citata nimalo mi ne mijenja dojam o samoj analizi visitor 0 0 0


Ja bih tvom pitanju -Koga štiti Pupovac ?, dodao još jedno, čk važnije pitanje-Tko štiti Pupovca ? Laci 1 0 0


Odlično! Pojednostavljeni svijet jest svijet istine i golih ili kako ti kažeš gorkih činjenica. Sve ostalo je zamagljivanje činjenica i istine! IDujas 1 0 0


Pitanje nacionalnih manjina je sporno već po proturječju koje sadrži pojam u svom imenu. Riječ je o etničkim maninama, a ne o nacionalnim, Nacija = država = politički narod . Etnički može bit i Tunguz, ali ako je državljanin Hrvatske je Hrvat. Boljunac 1 0 0

Analiza

Milorad Pupovac bi učio Kolindu kako da ne 'radi protiv vlade u Zagrebu'?

13.01.2015. 20:20

Čitam izjavu Milorada Pupovca koju je dao za beogradski tisak od utorka ... više >

Analiza

U ratu s Predsjednicom kojeg je sam izabrao, jedini 'poginuli' bit će Milanović

13.01.2015. 10:05, Prva Predsjednica u povijesti: Što pobjeda Kolinde Grabar Kitarović znači za Hrvatsku?

Prošlo je manje od 24 sata od trenutka kad je Ivo Josipović gentlemanski i korektno čestitao pobjedu novoj hrvatskoj "President elect", a Kolinda Grabar Kitarović se iz "lutke na koncu", "slike bez tona" i "Karamarkove maskote" već pretvorila u vjerojatno najveću državničku ličnost koju je Hrvatska imala od trenutka kada je Franjo Tudjman izgubio bitku s bolešću. Kao da se u izbornoj noći, nakon 2-3 prospavana sata, poput gusjenice, pretvorila u leptira.

Moram priznati da sam i sam bio vrlo skeptičan prema njenim državničkim sposobnostima i u jednom trenutku zaista povjerovao da će se zloguke prognoze o Barbiki pokazati točnima. No, u njenim prvim javnim pojavljivanjima, već od trena kad su ju novinari zaskočili pri izlasku iz stana, pa do interviewa u Dnevniku plus, Kolinda Grabar Kitarović je pokazala da je politička ličnost par excellence, kojoj većina naših "wannabe" političara nije ni do koljena.

Ono što me se posebno dojmilo jest način na koji je, u manje od 24 sata, uspjela ostvariti glavni cilj svoje kampanje i misije "pohod na Pantovčak". Naime, uspjela je stjerati Zorana Milanovića doslovce u kut, stavila ga u gotovo bezizlazan politički položaj i stavila ga u poziciju da što god napravi u idućih mjesec dana, praktički potpisuje sam sebi političko samoubojstvo. Nemojmo zaboraviti, Kolinda je iskusna diplomatkinja, kao veleposlanica u SAD i visoka dužnosnica NATO-a, htjela ne htjela - jednostavno je morala naučiti jezik i manire visoke svjetske politike... Njoj će se teško dogoditi faux pas, jednostavno zato jer ima to neprocjenjivo iskustvo na pozicijama koje ne opraštaju gafove.

S druge strane, Zoran Milanović je sve prije nego uglađeni političar sa izbrušenim diplomatskim manirima. Koliko god se on trudio prikazati se modernim i urbanim intelektualcem, iz njega neprestano i nepogrešivo izbija mentalitet "štemera s Trnja", garniran sa nedozrelim pubertetskim forama i ponekom vrtićkom epizodom durenja i lupanja nogom u pod. Takav kakav jest, Zoran Milanović je izabrao - rat. Rat u kojem će Kolinda vjerojatno primiti koji niski udarac i izgubiti koju bitku, ali uvjeren sam da će na kraju, jedini "poginuli" u tom ratu biti upravo - Zoran Milanović.

Budimo realni, aktualni premijer je u nemogućoj situaciji... u kojoj se uglavnom našao zbog svoje političke i ljudske nezrelosti. Što god da napravi, ne piše mu se dobro. Od trenutka kad je postalo jasno da je Kolinda Grabar Kitarović pobijedlia u utrci za predsjednicu, cijela nacija čeka samo jedno - što će se dogoditi pri njenoj prvoj komunikaciji s premijerom i kako će se u tome postaviti Zoran Milanović. U izbornoj noći, kad su padali svi rekordi gledanosti HRT-a, premijer je pred svekolikim gledateljstvom pokazao da je totalni politički nepismenjaković. Kolinda je sinoć, svojim vrlo promišljenim nastupom na HRT, taj njegov ispad vješto iskoristila i pred cijelom javnošću ga elegantno "oprala" kao mama neotesanog klinca koji nikako da nauči da susjedi s trećeg kata mora reći "dobar dan" kad ju sretne na stubištu. Uz smiješak i "čuđenje", izjavila je da ne može shvatiti da premijer svoj ego stavlja ispred interesa države kojoj je na čelu. Gotovo kao da se s ekrana čulo: "No, no, Zorane... kako se kaže... ? Oprostite, susjeda, znate on je još mali...". 

Maestralno. Jednom jedinom rečenicom uspjela je totalno antagonizirati premijera, ogoljeti ga pred licem javnosti kao malignog političara koji stavlja sebe ispred interesa nacije, i staviti ga pod dodatno povećalo javnosti, koje i dalje čeka njegov potez. No, Zoran Milanović je u tom verbalnom šahu već izgubio, jer što god sada da napravi ide njemu na štetu. Ako ustraje u svojoj tvrdoglavosti, diskreditirat će samog sebe i potvrditi implicitno da mu je vlastiti ego važniji od funkcije koju obnaša, a to će ga koštati i ono malo podrške koju možda još ima u javnosti. Ako pak popusti pred pritiskom i nazove buduću predsjednicu te joj čestita i ponudi suradnju, pljunut će sam sebi u usta, priznati politički "poraz" i mogao bi doći na udar tvrdolinijaša u SDP-u, koji ne žele suradnju sa HDZom ni na koji način, pa čak ni kroz instituciju predsjednika Republike. Dakle, pred Zoranom Milanovićem su zaista teške odluke... mislim da ne postoji način da napravi dobar potez, mora samo izabrati manje loš.

Kolinda pak, do same inauguracije, a to je za ove okolnosti strahovito dugih mjesec dana, ima komotnu situaciju u kojoj može samo mirno ponavljati kako ona očekuje suradnju svih relevantnih faktora u državi, a posebno premijera. Svaki daljnjim danom Milanovićeve šutnje i inata, njena popularnost će rasti, a njegova omraženost rasti. Pravi okršaj počinje iza 18. veljače, kada vjerojatno počinje Predjedničina "ofenziva" na Banske Dvore. Ako SDP zaista misli dočekati kraj mandata i dati si makar i mikroskopske šanse za slijedeći mandat, mora pothitno smijeniti Milanovića, postaviti neku novu, karizmatičnu i umjereniju osobu, koja će se jasno distancirati od Milanovićevog govora mržnje i koja će na platformi "suradnje za dobrobit nacije" ukrasti dio momentuma koji trenutno suvereno drže Kolinda Grabar Kitarović i HDZ. Ima li SDP takvu osobu i hrabrosti da to napravi ?

Teniskim rječnikom rečeno, Kolinda vodi 2:0 u setovima (1:0 Prvi izborni krug, 2:0 drugi izborni krug) i vodi 0:40 na Milanovićev servis u odlučujućem game-u trećeg seta. Hoće li premijer odigrati kojeg asa, ili će napraviti dvostruku servis grešku...? Za povratak u match, treba mu mirna ruka, ubojit servis i čelični živci. 

Može li on to ? Čisto sumnjam.

2

Gospon_Fulir

"...Oprostite, ja sam puno toga pročitao i držim da dosta toga znam..."

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 74 6 12 388
PRIMIO <- 207 47 13 395

Dostignuća

Vingd 155.00
Bodovi 101.1
Analize 18 150.00
Ankete 12

Ocjene (14)


Respektira (12): Laci, draxy, K_Miletic, IDujas, VeNLO, Django, neocSC, siouxica, Cogito, Panter, ivan94, visitor


Slaže se (2): Poljanak, ivan94


Komentari (8)


Super analiza. Dodao bih samo još da je Milanović miljama daleko od toga da ga se prozove "štemer s Trnja", kao što je i miljama daleko slika njega kao "urbanog kinfe" u što nas je uvjeravao njegov PR tim, prije nego ga je pretvorio u "štemera" :-) Django 0 2 0


odličan point!..no misliš li da je u sdp-u doista moguće, makar teoretski, potiho smijeniti milanovića..pogotovo zato jer je, kad je linić bio aktualan, rekao da "trojicu može nosit u zubima" ..a teško je zamislivo da bi ikako otišao sam visitor 0 0 0


"štemer s Trnja" Ma jok! Razmaženi isfrustrirani kompleksaš koji je zaboravio odrasti. IDujas 0 0 0


Dujas, kod djece je ovako - ako se dijete ne razvije krivi su roditelji. Kom je majka partija, taj odrasta u opasnosti da zakržlja već u političkom djetinjstvu :-) Django 0 0 0


kad bi u tekstu prije riječi 'štemer' i 'urbani kinfa' dodao prefiks 'wannabe' - složio bih se 100%-tno, ovako se slažem samo 99,98% :) više nego odlična analiza, nastavi tako KomandtMark 0 0 0

Analiza

Izborna noć otkrila je mnoge stvari. Neke od njih smo već znali, u neke smo bili čvrsto uvjereni, a sad su se potvrdile, dok su neke pomalo iznenađujuće. Neke pak ostaju skrivene.

Krenut ćemo od onog što smo znali, ne samo mi nego i dvoje kandidata i njihove stranke predlagači. Prva stvar koju smo znali jest da je Vlada Zorana Milanovića neuspješna. Znao je to i Zoran Milanović, ali i pobjednica Kolinda Grabar Kitarović, koja je dobar dio svoje kampanje bazirala upravo na toj činjenici. Osim toga, i sama kampanja Ive Josipovića uglavnom nije bila dobra, a glavna taktika je bila ona koju Milanović primijenjuje već više od godinu dana. Učinio je to i u izbornoj noći, kad je nakon objave rezultata po tko zna koji put svoj neuspjeh pokušao opravdati „zločinačkom zadrugom“ i „hajdučijom“. U svojim pokušajima diskreditiranja oporbe polako postaje sve oštriji, sa sve zanimljivijim uvredama.

Druga stvar koju smo znali direktno proizlazi iz prve, a to je nezadovoljstvo naroda Vladom. To je automatski Kolindi Grabar Kitarović dalo bolju startnu poziciju, jer je Ivo Josipović taj koji je Vladu prešutno podupirao, a ona ju je mogla slobodno kritizirati. Iako (ne)uspjesi nijedne Vlade nemaju previše veze s predsjednikom, nije bilo moguće ne povezati Josipovića s SDP-ovom Vladom što se i pokazalo na rezultatima.

Zanimljivo je kako su oboje kandidata uglavnom bili „izdignuti“ iznad prljave kampanje svojih stranaka. To posebice vrijedi za novoizabranu predsjednicu koja praktički niti jednom svojom izjavom nije nikoga uvrijedila ili nepravedno prozvala. Zato posebno čude riječi Vesne Pusić koja poziva pobjednicu izbora da „prilagodi retoriku“. Ivo Josipović je kroz veći dio svog mandata također bio pristojan, ali si je dopuštao trenutke u kojima je davao nepromišljene izjave, poput svima dobro znane „ustaške guje“, „lijepe kape partizanke koja nosi poruku ljubavi i mira“, te kada je uvažene profesore nazvao „bolesnicima i luđacima“. I kroz veći dio kampanje držao se dostojanstveno, sve do posljednja dva sučeljavanja, kad je pomalo očajnički udarao protukandidatkinju ispod pojasa. Neki su ga usporedili s Milanom Kujundžićem iz prvog kruga i zaključili kako će završiti jednako, što se i dogodilo. Ali Josipović se već u izbornoj noći u svom obraćanju opet pokazao pristojnim i uglađenim, kada je uistinu pošteno prihvatio poraz i dostojanstveno čestitao pobjednici. Nažalost, s njegovim brojnim podupirateljima, posebice iz stranaka koje su ga podržale, to nije slučaj. Najviše se tu osramotio premijer, koji još uvijek nije čestitao pobjednici.

Mnogi, posebice bliski desnici, mjesecima tvrde kako ankete o političkim preferencijama građana nisu pouzdane. To je jedna od stvari koja se u izbornoj noći potvrdila kao točna. Samim time i političke analize koje su se temeljile na tim anketama bile su loše i nevjerodostojne. Tako su neki zazivali „preskakanje“ izbora, jer je pobjeda Ive Josipovića ionako sigurna. Ankete su se pokazale nevjerodostojnima već u prvom krugu, kad su promašile i više od 10% za pojedine kandidate, pa su dvije najveće agencije odlučile sačuvati obraz i suzdržati se od anketiranja birača u drugom krugu. Svu ironiju tih anketa pokazuju podaci da je, primjerice, u listopadu 2014. Josipovića pozitivnim smatralo 62% birača, dok je nešto 74% smatralo da Vlada državu vodi u krivom smjeru. A baš u isto vrijeme Josipović je uz svesrdnu potporu te iste Vlade kretao u borbu za novi mandat, pod sloganom „To je pravi put“.

Ostalo je nekoliko skrivenih stvari koje izborna noć nije otkrila. To je prije svega buduća uloga još uvijek trenutnog predsjednika Josipovića. Malo tko vjeruje da će se uistinu povući na Sveučilište i nastaviti raditi kao profesor. Bit će uistinu zanimljivo gledati rasplet događaja u SDP-u, s novim jakim igračem u igri. Iako je ova pobjeda dodatni vjetar u leđa HDZ-u, ona ipak ne znači i automatsku pobjedu na parlamentarnim izborima. Sigurno je da je svojom umjerenošću i osobnošću Kolinda privukla dio glasača centra, ali i krajnje desnice, koju HDZ sam vjerojatno ne bi mogao privući. Uz nove manje stranke koje će se pojaviti, i već se pojavljuju na sceni, čini se da će i parlamentarni izbori biti vrlo zanimljivi, posebno prilikom slaganja post-izbornih koalicija.

No, najzanimljvije što nam je otkrila izborna noć je, logično, ono što nismo znali. Opet se tu pokazala nevjerodostojnost pojedinih analitičara koji uvijek govore kako veća izlaznost ide na ruku ljevici. Uz veliku izlaznost, gotovo na razini izbora iz 2000., kad se dogodio slučaj koji se sada ponovio - da kandidat s više od milijun glasova nije uspio pobijediti, pobijedila je kandidatkinja desnice. Netočnom se pokazala i teza da ljevica uvjerljivo pobjeđuje u urbanim središtima. Istina je da je u 20 najvećih gradova Josipović dobio ukupno više glasova, ali uz vrlo malu razliku te uz veći broj gradova u kojima je pobijedila Kolinda. Mnoštvo je razloga zašto je rezultat izbora takav, neke sam već i spomenuo, a i mnoge druge analize su se time bavile, pa ću ih ovdje preskočiti.

Najvažnija stvar koja se otkrila u izbornoj noći je pomalo paradoksalna. Uz raspodjelu glasova od gotovo 50-50 i uz analitičare koji govore o velikoj polarizaciji zemlje, ja tvrdim upravo suprotno. Hrvatska se ujedinila. Istina, ujedinila se u dva različita tabora, ali ujedinila se oko zajedničkog cilja – izlaska iz krize i boljeg života za sve. Podjela je vidljiva samo u tome što su postojale dvije različite ideje ostvarenja tog cilja. Ta podijeljenost je produkt dvoje dobrih kandidata, i jakih kampanja s mnoštvom poruka, što primjerenih, što neprimjerenih.

Jasno je da će oni koji u svemu vide udbaše i jugonostalgičare, i dalje u svemu vidjeti iste, jednako kao i što će oni koji za sve loše optužuju zločinačku organizaciju, neoustaše i klerofašiste nastaviti s istim. Oni su ipak manjina, a većina će i dalje, unatoč tome što se ne slažu sa svima u svemu, nastaviti normalno živjeti. Iluzorno je vjerovati da možemo imati jedinstvo kao u ratu, jer jednostavno u ratu nismo. Možemo se ujediniti u zajedničkom cilju borbe protiv krize, korupcije i nemorala, ali uvijek će među nama ostati razlike. No, te razlike su ipak snaga, a ne manjkavost. Ne želimo zemlju u kojoj će svi misliti i raditi isto, nego u kojoj ćemo svi kroz uvažavanje tuđih mišljenja zajednički dolaziti do najboljih rješenja. Trebamo raskrstiti s prošlosti, sa svim ostacima ijedne totalitarne ideologije, a u tome pomaže i činjenica da napokon imamo predsjednicu koja nije bila članica nijedne takve organizacije. Razlike nećemo, niti bismo trebali, u potpunosti nadilaziti. Trebamo ih samo iskoristiti na najbolji način. Zato i optimizam s kojim prva predsjednica ulazi u mandat, upravo govoreći i pozivajući na takvu vrstu zajedništva, izaziva pozitivne reakcije, a nadamo se i pozitivne promjene u dogledno vrijeme. Stoga, bez podjela, svi optimistično zaželimo novoj predsjednici puno sreće i uspjeha u mandatu, pa „što Bog da, i sreća junačka!“

5

ivan94

Istina je istina čak i kad nitko u nju ne vjeruje. Laž je laž čak i kad svi u nju vjeruju.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 209 18 11 76
PRIMIO <- 110 15 9 185

Dostignuća

Vingd 168.00
Bodovi 129.2
Analize 18 168.00
Ankete 397

Ocjene (8)


Respektira (7): Laci, Blenton, Panter, visitor, siouxica, draxy, Cogito


Slaže se (1): Gospon_Fulir


Komentari (1)


"...zajednički dolaziti do najboljih rješenja." u interesu većine a ne bogatunsko-lopovske manjine to na treba. Laci 0 0 0

Analiza

Izborna noć otkrila je mnoge stvari. Neke od njih smo već znali, u neke smo bili čvrsto uvjereni, a sad su se potvrdile, dok su neke pomalo iznenađujuće. Neke pak ostaju skrivene. Krenut ćemo od onog što smo znali, ne samo mi nego i dvoje kandidata i njihove stranke predlagači. Prva stvar koju smo znali jest da je Vlada Zorana Milanovića neuspješna. Znao je to i Zoran Milanović, ali i pobjednica Kolinda Grabar Kitarović, koja je dobar dio svoje kampanje bazirala upravo na toj činjenici. Osim toga, i sama kampanja Ive Josipovića uglavnom nije bila dobra, a glavna taktika je ... više >

5

ivan94

Istina je istina čak i kad nitko u nju ne vjeruje. Laž je laž čak i kad svi u nju vjeruju.
  • 7
  • 1
  • 0
  • 1

Analiza

Izbor Kolinde - samoobrambeni nacionalni instinkt

12.01.2015. 20:17, Prva Predsjednica u povijesti: Što pobjeda Kolinde Grabar Kitarović znači za Hrvatsku?

Malo tko nije popratio Kolindino "Hrvatska će postati najprosperitetnija zemlja EU i svijeta" s grčom na licu, nalik na osmijeh i pripisao to pobjedničkoj euforiji netom izabrane predsjednice. Jednostavno - Hrvatska i prosperitet se ne rimuju. Apatični narod, kojeg doista ništa više ne može iznenaditi, kojemu nikakva negativna vijest nema težinu, zagledan u galopirajući ekonomski bezdan iz vlastite bliske budućnosti, ne uspijeva se već godinama otrgnuti talačkoj sudbini u kojoj ga drži Vlada Zorana Milanovića. Izbor Kolinde Grabar-Kitarović za predsjednicu Hrvatske je prvi pokazatelj još kakve-takve neodumrlosti samoobrambenog nacionalnog instinkta.

Ono što je Milanović započeo nakon proglašenja rezultata prvog kruga predsjedničkih izbora, s onim "Ili mi - ili oni" ( a što je na prvi pogled izgledalo kao benigna varnica notorne prznice), nakon shvaćanja kako je Josipović, njegov i SDP-ov štitonoša izgubio izbore, nastavio je s proglašavanjem nove predsjednice kao militantnog vojnika svoje stranke, aparatčika od sedam rečenica. I time deklarirao svoju poziciju - on i njegova klika su u građanskom ratu s većinskom Hrvatskom!

Da to nije tek dojam, već stvarna pozicija koju naspram naroda zauzima kukuriku Vlada, pokazuju svi dosadašnji rezultati, zajedno s pripadajućim reakcijama papirnatih bojovnika koje je Milanović u svojoj nesposobnosti okupio oko sebe. Sjetimo se samo prijetnji ministra Hajdaša Dončića o prodaji auto-cesta, bez obzira na to što narod, struka mislili o tomu. Svjedočimo svakodnevnim iskazima bahate rastrošnosti kukuriku aparatčika, od Hajdaš-Dončićevog slavlja zbog imenovanja ministrom s tamburašima na jahti i prosipanju novčanica po Kornatskim uvalama, preko preskupe selidbe Zmajlovićevog ministarstva u hi-tech toranj do Pusićkinog korištenja zrakoplova kao gradskog taksija. Nažalost, ta rastrošnost je tek kap u moru štete koju je kukuriku Vlada nanijela hrvatskom narodu i državi u samo tri i pol godine svog maestralnog neznanja u vođenju države.

Ekonomski stručnjaci su izračunali kako ta šteta napravljena kukuriku mandatom iznosi preko 200 milijarda kuna. Upravo onoliko koliko je iznosila kompletna šteta od 1991-95 u Domovinskom ratu!
S prvim danom 2015-e na snagu su stupile kukuriku izmjene Zakona o porezu na dohodak kojima je Vlada odnijela lokalnoj upravi oko 1,65 milijarda kuna neto. Za 95% zaposlenih građana povećanje plaća slijedom tog zakona neće biti dostatno za podmirivanje novonastalih troškova koje će im nametnuti lokalna uprava, dok će 5% građana dobiti osjetno veće plaće i tako dodatno produbiti jaz između sirotinje i bogatog sloja.

Vidimo dakle što Kolindu čeka s prvim danom mandata - ratnički raspoložena klika neznalica okupljena u kukuriku Vladi, osiromašeni građani, opustošeno gospodarstvo, enormni dugovi, blokirane račune i polugladnu djecu ne treba ni spominjati. Gdje je to onda Kolinda vidjela svjetlo koje obasjava prosperitetnu Hrvatsku?

Hrvatska je s kukuriku Vladom postala sramota Europske Unije. Jedina država u povijesti Unije koja u prve dvije godine članstva više uplaćuje u EU proračun, nego li iz njega povlači. Bez izgrađene infrastrukture za povlačenje novca EU, umjesto toga imamo surogat infrastrukture koji je tek fancy club kukuriku zlatne mladeži.

Prof. Banac je rekao kako predsjednik ima ovlasti onoliko koliko se usudi zatražiti. Dosad smo za predsjednike imali dokone kukavice koji su predsjedničke proračune trošili za turističke obilaske Planeta uzduž i poprijeko. Za razliku od prethodnika, Kolinda je i prije osvajanja presjedničke lente vidjela svijeta, sad u kampanji je uspjela vidjeti i ruševine hrvatske države. Ni lupanjem šake o stol, ni molitvom na Kamenitim Vratima neće privoliti kukuriku bojovnika od papira Milanovića, koji se nalazi u samoproglašenom građanskom ratu na razgovor, kamo li na sazivanje sjednice. Ne okupi li u prvim tjednima svog mandata hrvatsku ekonomsku pamet, hrvatsku inteligenciju iz iseljeništva i stane na čelo bolje Hrvatske, njen mandat će kukuriku spletkari od zanata pretvoriti u instituciju u predstečajnoj nagodbi. Njena najava skorog summita na kojem misli okupiti sindikate, poslodavce i ostale, zvuči kao da joj je jasno s kim ima posla u Banskim dvorima i kako se kao trenutno slabija strana u "građanskom ratu" misli postaviti.
No, kako god se postavila, njenom predsjedničkom uredu, Milanovićevoj Vladi i svima nama ostaju posljedice dužničke doktrine generirane monetarnom politikom HNB s jedne strane i s druge strane generirane bujanjem neučinkovitog i preskupoga birokratskog aparata lokalne i opće države. Ostaje nam komplicirani pravni sustav koji nebitnim predmetima zatrpava pravosuđe. Ostaje nam DORH, USKOK kojima su ladice pretrpane prijavama koje se "ne smiju istraživati". Prostora za poteze tipa "pokušaj-pogreška", na kojima bi se Kolinda učila jednostavno nema.

Shvati li u svojoj hajdučiji odmetnuti Zoran Milanović kako je Kolinda njegova zadnja slamka spasa u političkom preživljavanju, onda će preostali dio mandata češće provoditi u Kolindinom društvu, nego li s Tedeschijem u njegovom DJ glavinjanju. Naime, hrvatski financijski krvotok zahtijeva hitnu infuziju. S EU novcem, iseljeničkim ili onim iz HNB-a. Ni do jednoga Milanović sam ne može doći. Izabere li pak Milanović i dalje biti pokroviteljom bahatluka svojih nedoraslih ministara, a ignorirati demokratsku volju naroda izraženu kroz izbor Kolinde i novog ujedinjenja svih Hrvata, onda će sigurno doći "oni" iz spomena "ili mi-ili oni".

Josipović i Milanović, SDP-ove štitonoše su se prema Njemačkoj ponijeli krajnje podmuklo i bezobrazno sa svojim lex Perkovićem. Za razliku od tog dvojca, strateg Mesićeve predsjedničke pobjede, a očito i Kolindine - obavještajac Karamarko je pristupio izradi ekonomskog programa u suradnji s Nijemcima što je svakako pametniji pristup jednoj ekonomskoj velesili. Karamarku je dovoljno čekati sigurno Milanovićevo (i kukuriku) rastrojstvo, koje će uslijediti ne primi li ruku koju mu Kolinda nudi.

Hrvatska je zemlja s manje od 4 milijuna ljudi, s negativnim prirodnim prirastom, iz koje bježi 4,5 tisuće mladih ljudi mjesečno. U europskim okvirima se radi tek o jednom malo većem gradu (po broju stanovnika) i stvarno je trebalo imati natprosječni lopovski i destruktivni talent za upropastiti ovu zemlju. Dosadašnje političke oligarhije su upravo taj (i takav) talenat pokazale.

 Trebalo je imati i samo zrno razuma i hrabro domoljubno hrvatsko srce da bi Hrvatska postala zemlja u kojoj žive sretni ljudi. Kolinda je osvojila poziciju s koje nam može pokazati i razum, i srce. Sretno nam bilo!

6

VeNLO

http://pokretpatriot.com/

Interakcija

 
UČINIO -> 980 37 100 1,639
PRIMIO <- 1,567 315 112 2,997

Dostignuća

Vingd 2,070.00
Bodovi 335.1
Analize 256 2,064.00
Ankete 1

Komentari (25)


VeNLO - prvo, odlična analiza... jedino ono s 200 mlrd, mi ne drži vodu. S novim zaduženjem se vraćaju stara zaduženja, A obračunat je i demografski odljev (!?) volio bih vidjeti usporedbu po istim kriterijima s bilo koje tri godine neke druge vlade Cogito 1 0 0


ajme Venlo moglo je bez onog zadnjeg 'srca i razuma'.. i sve te naivne sreće koju će nam donijeti Kolinda... :D :D :D Jung-fu 1 1 0


Cogito, 200 mlrd nije moja izmišljotina, a ako jest onda je dr Lovrinovića i dr Jakovčevića. Jedini kriterij jest šteta, drugog nema. Nova zaduženja su cijena nepostojanja monetarnog suvereniteta, sasvim nepotrebna. VeNLO 0 0 0


VeNLO - nije tvoja izmišljotina, koristio si referencu. Posjetio sam link koji si priložio i pročitao ga, pa zato mislim da krušake i jabuke u istom izračunu stvaraju obmanu zbog neke svrhe. Štete ima, ali demografski odljev izražen u kunama..hm Cogito 0 0 0


Što reći ! Odličnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnooooooooooooooooooooooooo! IDujas 0 0 0

Analiza

Izbor Kolinde - samoobrambeni nacionalni instinkt

12.01.2015. 20:17, Prva Predsjednica u povijesti: Što pobjeda Kolinde Grabar Kitarović znači za Hrvatsku?

Malo tko nije popratio Kolindino "Hrvatska će postati najprosperitetnija zemlja EU i svijeta" s grčom na licu, nalik na osmijeh i pripisao to pobjedničkoj euforiji netom izabrane predsjednice. Jednostavno - Hrvatska i prosperitet se ne rimuju. Apatični narod, kojeg doista ništa više ne može iznenaditi, kojemu nikakva negativna vijest nema težinu, zagledan u galopirajući ekonomski bezdan iz vlastite bliske budućnosti, ne uspijeva se već godinama otrgnuti talačkoj sudbini u kojoj ga drži Vlada Zorana Milanovića. Izbor Kolinde Grabar-Kitarović za predsjednicu Hrvatske je prvi pokazatelj još kakve-takve neodumrlosti samoobrambenog nacionalnog instinkta. Ono što je Milanović započeo nakon proglašenja rezultata prvog kruga ... više >

6

VeNLO

http://pokretpatriot.com/
  • 20
  • 3
  • 0
  • 25

Analiza

Politički opstanak predsjednice ovisi o vanjskopolitičkoj pameti i pragmatici

12.01.2015. 19:49, Prva Predsjednica u povijesti: Što pobjeda Kolinde Grabar Kitarović znači za Hrvatsku?

U vrednovanju značaja pobjede Kolinde Grabar Kitarović za budućnost hrvatske politike, prije svega treba istaknuti kako je temeljni preduvjet objektivne prosudbe taj da se analitički pristup fokusira isključivo na one aspekte državovodstva koji su definirani Ustavom kao područje predsjedničkih ovlasti. U prvom redu, na vanjsku politiku i vođenje obrambeno-sigurnosnog sektora. To je jedini manevarski prostor instituta Predsjednika gdje on (tj.ona) može iskoristiti vlastita znanja i vještine, dokazati svoje liderske sposobnosti, te ostvariti izravan doprinos. U svemu ostalom, pak, predsjednik je tek predstavnik glasa naroda pred ostalim institucijama republičkih vlasti. 

Kao sukreator vanjske politike, Kolinda Grabar Kitarović zasigurno neće odstupati od već definirane politike suradnje sa strateškim partnerima, ispunjavanja obveza prema integracijama kojih smo članica i promicanja suradnje sa susjednim zemljama. Očekivati nekakve radikalne zaokrete u tom pogledu bilo bi sasvim iluzorno, i na koncu, štetno. No, dodana vrijednost koju ona unosi u politiku jest kapital koji proizlazi iz međunarodne karijere i kontakata ostvarenih u interakciji sa svjetskim čelnicima. Iznad svega, to je "propusnica" koju kao visokopozicionirana osoba iz NATO strukture posjeduje kod trenutno glavnog vanjskopolitičkog hrvatskog partnera - SAD-a. 

Sa iskustvom veleposlenice u SAD-u i pomoćnice glavnog tajnika NATO saveza, Kolinda Grabar Kitarović uživa povjerenje tog nositelja međunarodne euroatlantske politike. Slijedom navedenih karijernih uspjeha, nerijetko je u domaćoj javnosti bila okarakterizirana upravo kao "američki igrač". Napisi o članstvu u kontroverznoj Trilaterali dodatno su pojačavali taj image o "instaliranoj" marioneti koja neće predstavljati branu interesima prve svjetske velesile. U desnim ili lijevim interpretacijama, na temelju tih navoda konstruirane su i razne teze o nevjerodostojnosti, karijerističkoj servilnosti i upitnoj lojalnosti. Na stranu teorije zavjere, ono što je zasigurno nedvojbeno jest to da službeni Washington gaji određena očekivanja od osobe koja se kao diplomatska stručnjakinja profilirala upravo u proameričkim krugovima. Međutim, da bi se sagledali potencijalni pravci vanjskopolitičkog djelovanja predsjedničke politike, ovom prilikom bih ukazao na određene indikativne elemente koji, svojim izravnim djelovanjem ili djelovanjem njihovih dezinterpretacija, mogu dovesti do nastanka određenih nesuglasica sa vanjskopolitičkim partnerima ili čak štetnih posljedica na općem vanjskopolitičkom planu. I koji, slijedom toga, da bi se rizici sveli na minimalnu mjeru, traže ulaganje političke pameti i taktičke pragmatike u predsjedničkom djelovanju. 

U prvom redu, to je apostrofiranje usmjeravanja hrvatske vanjske politike ka Njemačkoj. Obzirom na učestalo isticanje imperativa poboljšanja odnosa sa spomenutom zemljom u predizbornoj kampanji i euforičnu aklamaciju toga tijekom pobjedničkog govora, za ustvrditi je kako ono predstavlja temelj vanjskopolitičke orijentacije predsjednice. Sasvim je jasno da su diplomatsko-pravna zatezanja povodom tzv. lex Perkovića narušila odnose sa Berlinom i nanijela veliku štetu pred Europskom Unijom, te je ispravljanje počinjene štete nužan korak u osvjetlavanju međunarodnog ugleda Republike Hrvatske. Međutim, kada se postave u širi geopolitički kontekst, bilo kakve aluzije oko možebitnih čvrstih oslonaca na Njemačku daju novu dimenziju odnosima sa SAD-om i otvaraju pitanje povjerenja "mentora" prema politici bivše NATO djelatnice, te njenu dosljednost u poštivanju savezničkog odnosa u provođenju euroatlantske antiputinovske politike. Naime, evidentno je da su kroz proteklih dvije godine odnosi Njemačke i SAD-a prilično poljuljani. Po razotkrivanju špijunske afere i sumnjivih aktivnosti NSA usmjerenih prema njemačkim vlastima, povjerenje europske sile prema Washingtonu znatno je splasnulo. Produbljenje tinjajuće krize nastavljeno je nastojanjima Njemačke da, u globalnom sporu SAD-a i Rusije, ostane maksimalno po strani štiteći svoje nacionalne interese i gospodarske benefite ostvarene kroz suradnju sa Rusijom. Jasno se to odrazilo u vidu nevoljkosti Njemačke da se upusti u sankcioniranje Putinova režima i kroz očuvanja svog privilegiranog položaja s obzirom na direktnu energetsku opskrbu ruskim plinom preko Sjevernog toka. 

Katalizator koji bi mogao pospješiti iniciranje svojevrsne sumnjičavosti Washingtona prema vanjskopolitičkom smjeru predsjedničke politike, između ostaloga, jest i afirmacija pro-nacionalističke retorike koja je postala dominantan diskurs stranke Kolinde Grabar Kitarović otkad je na čelu Tomislav Karamarko. Ne uzimajući u obzir pretpostavku kako takav tip političkog govora artikulira želje prilično brojnog dijela hrvatskog naroda da se suoči sa nasljeđem titoističkog socijalizma i uloge pred-demokratskih struktura u modernoj Hrvatskoj, činjenica jest da retorika obilježena koketiranjem sa antiliberalnim tendencijama i pučko-tradicionalističkim motivima na globalnoj sceni se u pravilu percepira kao političko-promidžbeni idiom blizak euroskeptičnim i protu-NATO orijentiranim opcijama koje američka administracija kategorizira kao one koje koriste strateškim političkim interesima Putinove Rusije. primjerice, Viktora Orbana iz susjedne Mađarske, ili Marine Le Pen iz Francuske. U tom smislu, očekivano je da se eventualno oslanjanje na očvršćenu retoriku HDZ-a, kao i na svaki oblik unilateralno motivirane suverenističke retorike, u spomenutim međunarodnim krugovima dočeka sa laganim skepticizmom.

Jasne poruke u pogledu toga pruža nam članak New York Timesa od 12. siječnja o pobjedi HDZove kandidatkinje na izborima. Tekst objavljen na stranicama utjecajnog kreatora američkog javnog mnijenja i trećeg po tiskanoj nakladi među američkim tiskovinama, tendeciozno navodi američko čitateljstvo na zaključak kako bi pobjeda Kolinde Grabar Kitarović po svoj prilici mogla označiti restituciju nacionalističke politike devedesetih. Naravno, pripisujući gđi. Grabar-Kitarović diskurs "novog" retuđmaniziranog HDZ-a. Da je među liberalno-demokratskim krugovima "preko bare" period Tuđmanove vladavine pericipiran uglavnom u negativnom kontekstu i da traženje političkog uzora u njem može biti sklizak teren ako se prethodno kvalitetno ne iskomunicira sa američkim partnerima, ne treba posebno naglašavati s obzirom na aktivnu ulogu američkih organizacija u pomaganju civilnih inicijativa i liberalne oporbe u smjeni autokratskih i nedemokratskih tendencija diljem istočne Europe od sredine 1990ih godina, počevši sa slovačkim predsjednikom Mečiarom 1998., a završivši sa Miloševićem. 

Ako se po jutru dan poznaje, a uzevši u obzir ideološki temelj američkog "policijskog" prisustva u svijetu - obranu ideje liberalne demokracije i otvorenog društva, odbijanje ili nećkanje Kolinde Grabar Kitarović po pitanju distanciranja od zacrtanog ideološkog smjera HDZ-a koji je stranci udario predsjednik Karamarko, moglo bi politički lik i djelo Kolinde Grabar Kitarović skrenuti u sferu suverenističko-nacionalističke politike i time ju približiti statusu koji u američkoj vanjskoj politici ima npr. Viktor Orban. Nedvojbeno je da bi diskreditacija na takvoj osnovi otvorila prostor suparničkoj političkoj opciji i lobističkim aktivnostima da se uzdrma javna podrška HDZ-ovoj kandidatkinji na funkciji predsjednice. Da je to već prepoznato u tom pogledu kao put djelovanja, jasno govori i činjenica da je osnovni izvor za gore navedeni članak bio Dejan Jović, bivši savjetnik protukandidata na predsjedničkim izborima.

4

TomoZD

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 32 14 - 28
PRIMIO <- 71 8 7 80

Dostignuća

Vingd 95.00
Bodovi 92.7
Analize 12 90.00
Ankete 11

Ocjene (7)


Respektira (7): Panter, RepopeR, siouxica, VeNLO, Cogito, Django, visitor


Komentari (5)


izvrsna analiza!..zanimljiv i logičan kut gledanja..bilo bi super da na ključne tvrdnje, ovdje članak u NYT, ubaciš i link..kvalitete nikad nije previše :) visitor 0 0 0


Znači, podmetanja su već počela? Ili netko misli da se Jović ovdje pojavio slučajno? Django 0 0 0


@visitor, link na članak u NYT: http://www.nytimes.com/2015/01/12/world/europe/croatians-elect-kolinda-grabar-kitarovic-as-their-first-female-president.html?_r=0 TomoZD 0 0 0


Suautor članka Joseph Orovic :-))) "Joe is a freelance correspondent who is now based in Croatia after he left behind the big smoke of New York city to make olive oil on Mali Iz." Jo i Dejo zajedno po nalogu još jednog Jo :-)) Django 0 0 0


Valja napomenuti kako je u negativnom kontekstu Trilateralu spominjao u kampanji samo Josipović, budući da joj je sastanak bio u Beogradu baš za trajanja kampanje, a Kolinda upadljivo izostala VeNLO 0 0 0

Analiza

Kad nemaš rezultat, logično je da dobiješ otkaz. Doduše, buduća nije zaslužila moje povjerenje jer više-manje spada u prve 3 od 5 kategorija, u koje ulaze skoro svi hrvatski političari: ekonomski nepismen socijalist, populist, jahač državnih jaslica, neradnik i nesposoban. Ipak, ovo bi trebala biti dobra poruka svim budućim dužnosnicima: ako nemaš rezultat, čeka te otkaz. Barem je u mom poslu tako-ako ne radiš i nisi uspješan, letiš van u roku od mjesec-dva. U politici taj proces traje 4-5 godina, ali princip bi trebao biti isti.

Nevjerojatno je da bivši dobije skoro polovicu glasova, s obzirom na ostvarene rezultate: pad BDP-a za vrijeme trajanja cijelog mandata, rast nezaposlenosti, rastući proračunski rashodi, pad stranih ulaganja na razinu poslijeratnih godina, itd. U nekoj normalnoj zemlji, bivši ne bi dobio više od 10%, taman da mu je protukandidat moj kućni ljubimac Benny. To pokazuje da rezultat (uspješnost) nije glavni kriterij kod izbora, već su dominantni kriteriji stranačka pripadnost, ideologije i svjetonazori. U mom svijetu, rezultat nije jedino, ali je glavno mjerilo rada-jedan krivi korak je dovoljan da postaneš bivši, bez obzira na prijašnje zasluge (koje ovaj bivši nema). Hrvatski birač većim dijelom još nije na toj razini svijesti, isto kao što političari nisu na 'toj' razini odgovornosti.

Bez obzira na sve, buduća ima priliku. Možda joj jučerašnji događaj bude podsjetnik da funkcija predsjednika države nije sama sebi svrha. Svrha predsjednika nije u promjeni prebivališta niti u dodvoravanju biračima. Poželjno je da predsjednik bude lider. Da bi postao lider, predsjednik mora imati pravu viziju i ljude. Glavna karakteristika lidera je sposobnost da predvidi budućnost, drži se svoje vizije i strastveno radi na ostvarenju iste-bez obzira na prepreke koje mu se nađu na putu i neprijatelje koje će si pritom stvoriti.

Vrijeme će pokazati koliki su kapaciteti buduće. Od buduće se u najmanju ruku očekuje da radi, govori istinu, daje realna obećanja i ostvaruje kakve-takve rezultate. U protivnom, i njoj se može dogoditi da ostane upamćena jedino kao privremeni stanovnik Pantovčaka, čiji su najveći dometi ispravljanje domaćih zadaća i glazbene bravure (u obliku sviranja sintisajzera ili pak pjevanja u Haagu). Još gore, i njoj se može dogoditi da je onaj mali broj nestranačkih birača 'nogira'.

Ne znam kako je to u politici. Iz moje perspektive, otkaz zbog nerada i neuspjeha je svojevrsna bruka. Pogotovo kada ti je otkaz uručen javno.

Interakcija

 
UČINIO -> 2 7 - 415
PRIMIO <- 83 10 20 331

Dostignuća

Vingd 85.00
Bodovi 68.9
Analize 17 85.00

Ocjene (5)


Respektira (5): Panter, visitor, siouxica, VeNLO, Cogito


Komentari (1)


Respekt za stavove ... ali ajmo je pustit bar stotinjak dana, ovako mi izgleda dosta pesimističan stav prema, evidentno, optimističnoj osobi i radoholičarki. Panter 0 0 0

Analiza

Kad nemaš rezultat, logično je da dobiješ otkaz. Doduše, buduća nije zaslužila moje povjerenje jer više-manje spada u prve 3 od 5 kategorija, u koje ulaze skoro svi hrvatski političari: ekonomski nepismen socijalist, populist, jahač državnih jaslica, neradnik i nesposoban. Ipak, ovo bi trebala biti dobra poruka svim budućim dužnosnicima: ako nemaš rezultat, čeka te otkaz. Barem je u mom poslu tako-ako ne radiš i nisi uspješan, letiš van u roku od mjesec-dva. U politici taj proces traje 4-5 godina, ali princip bi trebao biti isti. Nevjerojatno je da bivši dobije skoro polovicu glasova, s obzirom na ostvarene rezultate: pad ... više >

  • 5
  • 0
  • 0
  • 1

Analiza

     Prema podacima državnog izbornog povjerenstva, ovim izborima je pristupilo 59,06% birača sa pravom glasa, odnosno 2.258.801 glasača. Ivo Josipović je osvojio 1.082.430 glasova a Kolinda Grabar Kitarović 1.114.865, što je 32.435 glasova razlike. Nevažećih listića bilo je 60.728, što je 2,69%. Ovolikom izlaznošću se pokazala potpuno netočnom procjena da veća izlaznost pogoduje Ivi Josipoviću, jer da je biračko tijelo HDZ-a discipliniranije od SDP-ovog. Nije mi jasno koje to i kakve analitičare bivši predsjednik ima. Reći da je takva izjava bila „pila naopako“ bilo bi moguće kada bi ta priča o izlaznosti vrijedila samo za ove izbore, međutim, mi tu priču iz SDP-ovog tabora slušamo već godinama, unatoč činjenici da su odnosili pobjedu upravo onda kada je izlaznost bila manja od jučerašnje. Što ukazuje da je ustvari njihovo biračko tijelo ono koje je disciplinirano. Dakle, zavaravati javnost je jedno, a zavaravati samog sebe je nešto sasvim drugo. Reći ću još nešto; na dan izborne šutnje iz DIP-a nam je stigla obavijest da je popis birača u roku od dva tjedna, dakle takoreći preko noći za 20.000 veći nego u prvom krugu. 20.000!? Čiji su to fantomi ustali iz groba? Mislim da bi nova predsjednica trebala ozbiljno porazgovarati sa ljudima iz USKOK-a, jer ovo miriši na izbornu manipulaciju, a zna se vrlo dobro tko je odgovoran za ažurnost popisa birača.

     Kad spominjemo zavaravanje javnosti, osvrnimo se malo i na drugu tezu koja nam se već godinama orkestrirano bubnja na svim mogućim medijskim bubnjevima. Stalno slušamo kako nam eto neki „Bosanci“, „Hercegovci“, „ljudi koji ne plaćaju porez u Hrvatskoj“ kroje sudbinu svojim glasovima. Na stranu sad to što se radi o hrvatskim državljanima koji ustavom imaju ista prava kao i, recimo, izbjegli dio populacije, i na stranu to što svatko tko ima imovinu u Hrvatskoj plaća za istu i porez, pogledajmo brojke. Brojke kažu da je u inostranstvu na birališta izašlo 37.203 glasača, što je 1,6% izašlih na ove izbore što je dvostruko manje od broja nevažećih listića, odnosno 0,01% od ukupnog biračkog tijela! Bilo bi interesantno vidjeti koliko je ljudi izašlo na izbore u BiH a koliko širom svijeta,ali taj podatak na stranicama DIP-a nije moguće pronaći. A zašto je Ivo Josipović od tih 37.203 mogućih glasova osvojio samo 3.307 u SDP-u uopće niti ne žele razmišljati, okovani svojom mantrom o „ustaškim zmijama“. Pokušali su doduše doprijeti i do tih birača, naročito u BiH, ali njih se ne može uvjeriti u vlastitu iskrenost ako im se tamo govori jedno, a čim se prijeđe granica govori i radi nešto sasvim drugo.

     Treća kriva teza sa kojom se ulazi u svake izbore je ta da za SDP-ovog kandidata glasuje urbani dio populacije a za HDZ-ovog „seljaci“ i „ognjištarci“, naravno u pejorativnom značenju. Općenito je gustoća stanovništva najmanja u ruralnim i prometno izoliranim dijelovima kao što su područje gorske Hrvatske (Lika, Gorski kotar), otoci, Dalmatinska zagora, udaljeniji i nedostupniji dijelovi središnje Hrvatske te u novije vrijeme Slavonija, osobito nakon Domovinskoga rata. Hrvatska je razmjerno urbanizirana zemlja. Gotovo 60% stanovnika Hrvatske živi u gradovima, odnosno 25% stanovništva živi u četiri najveća grada (Zagreb, Split, Rijeka, Osijek). Čini se da se kao gradovi percipiraju samo Zagreb, Varaždin, Rijeka i Čakovec, dakle tamo gdje lijeva opcija prevladava, dok su primjerice Split, Osijek, Zadar, Šibenik, Gospić, Brod, Vukovar.....selendre. Koliko je takav stav podcjenjivački i u krajnjoj liniji duboko uvredljiv mislim da nije potrebno objašnjavati.

     Osvrnimo se malo i na događaje u izbornom štabu gubitnika. Što jedan Duka ili Zoran Pusić, korifeji neovisnog i nepotkupljivog društvenog djelovanja imaju tražiti u bilo čijem izbornom štabu? Ta oni su neovisni od politike. Bar tako nas uvjeravaju riječima. Djelima baš i ne toliko uvjerljivo, no to je svakom imalo realnom već odavno jasno. Ali, kako istina uvijek nađe načina da izbije na površinu, tako je bilo i ovaj puta. Ivo Josipović ju je iskazao u svojem oproštajnom govoru, zahvaljujući se organizacijama civilnog društva riječima „mi smo svi jedan tim...... budimo i dalje zajedno i borimo se i dalje……za našu Hrvatsku“.  Ono „za našu Hrvatsku“ se može svakojako tumačiti, svatko neka zaključi po vlastitoj pameti. Još je jedna istina te noći izašla ponovo pod svjetla reflektora. Ona Milanovićeva istina „ili mi ili oni“ formulirana na još neodmjereniji način. Sasvim je jasno već u startu dao do znanja da nikakve kohabitacije između vlade i predsjednice neće biti! Što bi rekao Meštar iz „Velog mista“ – kara mi se i karat se oću, oho! A Vesna Pusić, čelnica jedne minorne i potpuno nerelevantne strančice usudila se bahato dodati kako nova predsjednica „mora promijeniti svoje ponašanje“. Drsko da drskije teško može biti. Izjava Freda Matića o zašivanju džepova je toliko ispod svakog nivoa da ju je u stvari nepotrebno komentirati. Iz svega se dadne isčitati kako je pred nama još jedna izgubljena godina koja bi nažalost mogla još jače potencirati rušilačko djelovanje ove vlade, sve po principu spaljene zemlje. Ni zrna žita neprijatelju!

     Red je da se malo pozabavimo i pobjednicom ovih izbora. Gospođa Kolinda Grabar Kitarović dobila je ove izbore zahvaljujući velikoj izlaznosti, spoznaji da vladajuća garnitura nije učinila apsolutno nikakav pomak na bolje, te naravno svom osobnom šarmu. Kad ona kaže „volim Hrvatsku“, njoj se vjeruje. Što se stranaka čiji je kandidat bila a i njenog izbornog stožera tiče, mislim da mnogi precjenjuju njihov doprinos. Doprinos HDZ-a, barem po meni, bio je uglavnom logistički. Transport, plakati, reklame, prostorije. Previše intelektualnog doprinosa nisam uočio, moguće ga je bilo prilikom kampanje po terenu, to ne mogu komentirati. Ali ono što se čulo na sučeljavanjima mogu. Brifing odnosno priprema, ako ga je uopće bilo, bio je loš, toliko loš da se sticao dojam kako njihova kandidatkinja uopće nije bila pripremljena kako parirati napadima iz suprotnog tabora. Makar se točno znalo na što će ti napadi biti usmjereni i bilo ih je relativno lako odbiti. Kao primjer navesti ću samo reakciju na glavni napad koji se svodio na tvrdnju da je ona kao članica HDZ-a članica zločinačke organizacije. To se ponavljalo iz sučeljavanja u sučeljavanje, a moglo se odmah u startu odbiti jednom jedinom rečenicom koja bi glasila otprilike „želite li reći da sam ja lopov?“. I tu bi diskusija prestala. Dakle, dojam je da se cijela kampanja odvijala manje- više po inerciji, i u HDZ-u bi se ustvari trebali zapitati zašto je njihova kandidatkinja pobijedila sa tako tijesnom razlikom. Potencijal je naime bio puno veći, onoliko velik koliko je veliko nezadovoljstvo stanovništva. Da bi tu nedorečenost još naglasio, Tomislav Karamarko je osjetio potrebu da u pobjedničkoj euforiji neumjereno dugom tiradom otme dio slavljeničke torte novoj predsjednici. Je li svemu bila kriva koja čašica previše, tko zna? Ovo je bila njezina večer, a za sve ostalo ima dovoljno vremena do parlamentarnih izbora.

     Što nam donosi nova predsjednica? Svakako nam donosi odmak od politike „regiona“ (koliko maksimalno bude moguće, jer smo vrlo vjerojatno kao država vezani nekim ugovorima i dogovorima pa i diktatima koji nisu dostupni javnosti) i u svakom slučaju promjenu fokusa u smjeru EU i atlantskih saveznika. Ukoliko to urodi porastom investicija iz tog smjera, biti će to veliki pomak. Tu vidim njenu veliku šansu da učini nešto doista bitno. Donosi nam i politiku čistih računa sa susjedima, a čisti računi su najbolja garancija normalnih i dobrih odnosa sa susjednim državama. Donosi i volju za nadilaženjem podijeljenosti u državi, volju za dobrom kohabitacijom, a koliko energije i snage za to ima vidjeti ćemo vrlo brzo, jer to nije nimalo lak zadatak.  Na žalost, za ljubav je potrebno dvoje. I donosi nam svoj urođeni optimizam koji je toliko potreban naciji. Osobno, smatram da sa sobom donosi i jednu osobinu koju zahvaljuje činjenici da je žena. A to je fokusiranost i ozbiljnost u obavljanju svog posla, što se može isčitati iz razgovora sa svima koji su je bolje upoznali tokom njene karijere. Ta osobina je nešto što je nažalost kod rijetko kojeg našeg muškog političara (čast iznimkama) vidljivo. Ta osobina naime zna lomiti i najtvrđe ograde, što nam je pokazala još jedna žena, Jadranka Kosor čijom smo isključivom zaslugom, unatoč svim otporima, danas članovi EU. Čini se da je u Hrvatskoj politici žena pravi izbor. I ono najvažnije i ono na što može najviše utjecati – predsjednica države mora biti moralna vertikala! To je način na koji ona najbolje, vlastitim primjerom i postupcima, može mijenjati stanje u društvu koje je, budimo iskreni, moralno potonulo.

Neće joj biti nimalo lako i zato - sretno predsjednice. Za dobro svih nas.

5

Django

Django ne plaća kartu! Django ima pokaz!

Interakcija

 
UČINIO -> 255 21 24 365
PRIMIO <- 248 43 10 432

Dostignuća

Vingd 253.00
Bodovi 176.6
Prijedlozi 4 8.00
Analize 38 239.00
Ankete 77

Od istog autora

Ocjene (10)


Respektira (8): lilach, ivan94, siouxica, VeNLO, TomoZD, deanmartin, visitor, Cogito


Slaže se (2): Blenton, Panter


Komentari (10)


@vis, podatak nije iznesen u nedjelju nego - u subotu. Django 0 0 0


@Dj..ok, i?..znači da je do subote registrirano 20k više..danas je to još više, za one koji su se registrirali u nedjelju..ne vidim ništa čudnog u tome..registracija se inače obavlja prije izbora, ne na sam taj dan..ali se može..ne vidim problem visitor 0 0 0


@vis, to kažem samo glede gužve - u nedjelju. Django 0 0 0


Razlika od tih 20000 su oni kojima su u prvom krugu istekle osobne pa su ih sad produžili, maloljetni koji su postali punoljetni i oni koji su se aktivno registrirali za drugi krug. 20k nije prevelik broj za to sve, pogotovo kad je izlaznost tolika ivan94 1 1 0


Sa većinom se slažem ... a i svidio mi se članak :) Panter 0 0 0

Analiza

Prema podacima državnog izbornog povjerenstva, ovim izborima je pristupilo 59,06% birača sa pravom glasa, odnosno 2.258.801 glasača. Ivo Josipović je osvojio 1.082.430 glasova a Kolinda Grabar Kitarović 1.114.865, što je 32.435 glasova razlike. Nevažećih listića bilo je 60.728, što je 2,69%. Ovolikom izlaznošću se pokazala potpuno netočnom procjena da veća izlaznost pogoduje Ivi Josipoviću, jer da je biračko tijelo HDZ-a discipliniranije od SDP-ovog. Nije mi jasno koje to i kakve analitičare bivši predsjednik ima. Reći da je takva izjava bila „pila naopako“ bilo bi moguće kada bi ta priča o izlaznosti vrijedila samo za ove izbore, međutim, mi tu priču ... više >

5

Django

Django ne plaća kartu! Django ima pokaz!
  • 8
  • 2
  • 0
  • 10

Analiza

Promašena strategija lijevog centra: realnost ili demagogija?

12.01.2015. 17:20, Prva Predsjednica u povijesti: Što pobjeda Kolinde Grabar Kitarović znači za Hrvatsku?

Predsjednički izbori, koji i danas u percepciji mnogih predstavljaju tek izbore za "glavni fikus Hrvatske", prerasli su u daleko širi demokratski događaj koji je otvorio nove teme, razmontirao neka uvjerenja, okrenuo medalje na drugu stranu te pretumbao političke odnose i položaje figura na našoj crveno-bijeloj šahovnici. Više nego i jedni parlamentarni izbori do sad (kao najvažniji) ovi su izbori zagrabili materijal svih naših demokratskih stečevina i malo prodrmali političare i one koji im daju svoj glas. Velika izlaznost pokazuje da se nešto zaista dogodilo. Hrvati su se probudili iz dugogodišnje letargije i inertnosti prema bilo kojim izborima i učinili su to vrlo učinkovito. Napravili su promjenu, a da nisu promijenili odnose snaga, što pokazuje tijesan rezultat. Iako osnovna matematika zahvaljujući izumu decimalnih brojeva ipak omogućava da se nedvosmisleno deklarira pobjednik (a u ovom slučaju pobjedniku pripada sve, a gubitniku ništa), uz namjerna mala iskrivljenja viđenja mogli bismo jednako tako reći da je prema glasovima Grabar Kitarović u ovoj utrci završila kao prva, pobijedila je, a Ivo Josipović je s obzirom na rezultat bio odličan drugi.

U smislu podjele hrvatskih birača nije se kao krajnji rezultat dogodila neka značajna promjena u omjerima količine podrške dvjema političkim opcijama. No kad bismo zaokružili sve retoričke bravure, činjenična iskrivljenja, demagoške postulate, apsolutne istine kojima smo bili bombardirani zadnjih mjeseci, uz osnovanu sumnju radi li se o iskrenosti ili manipulacijama, te znajući da ovog prvog visokoj u politici ima tek u manjim tragovima, moramo zaključiti da je predugi utjecaj kampanjom nametnutih dojmova promijenio nešto u političkom mozaiku Hrvatske.

Na političkoj sceni došlo je do prilično jakih tektonskih pomaka u unutarstanačkim odnosima, samom demokratskom tkivu i percepciji javnosti. Zahvaljujući snažnim kampanjama i mobilizaciji birači su se našli u situaciji "prekomjernog političkog granatiranja".

Deklaratorno i retorički nema između dvije političke opcije prevelike razlike u odaslanoj količini dobrih želja, ljubavi prema domovini, želji za boljitkom i gospodarskim prosperitetom, razini prljavosti, samohvali, okretanju prošlosti, packama ili diskreditaciji protivnika. Ove kategorije su kao sastavnice političke kampanje subjektivne, i na svakome je da napravi procjenu po svojoj savjesti. Ipak je HDZ svoj dio posla, s kakvom god namjerom, napravio bolje te je učinkovitije iskoristio trenutne okolnosti. Prvo, ponudio je ono što stalno tražimo – novo lice. Pozvao se na teško stanje u gospodarstvu uvjerivši javnost da su svi problemi nastali u zadnje tri godine (čak ni ljevica ne može osporiti postojanje problema), pri tome nastojeći amnestirati sve druge prošlosti osim onih koje su im odgovarale. I kao najbitnije, HDZ je u kampanji učinkovito razdvojio uloge predsjedničke kandidatkinje i stranke kao njene ideološke i logističke potpore. Bodrenje lojalnosti svojih članova i simpatizera kojima se interno i  na terenu uspješno plasiraju jugofili, udbaši, komunisti, mrzitelji Hrvatske i pogledi u prošlost s jedne strane (na skupovima podrške se ionako ne okupljaju članovi drugih opcija), a predsjedničkoj kandidatkinji je prepustio obraćanje široj javnosti s porukama zajedništva, jedinstva i budućnosti. Iako su ove dvije dijametralno suprotne retorike bile evidentno prisutne tijekom cijele kampanje, HDZ ih je izbalansirao zadržavajući istovremeno svoju oštru retoriku s jedne strane i populističku pomirbu s druge strane. Ovakvim manevrom svoju je kandidatkinju HDZ zadržao čistom, neovisnom i približio je centru ne ugrožavajući pritom svoje temelje čime je izbjegao bilo i kakve unutarnje kritike o skretanju ulijevo (u relativnom smislu), a poneka različita mišljenja Grabar Kitarović i Karamarka poslužila su u prilog demokratičnosti u stranci te kao dokaz o neovisnosti kandidatkinje.

Polazeći s realne pozicije da je njegova kandidatura opterećena i poistovjećena trenutnim gospodarskim stanjem, a kao dodatni uteg ima i Vladu s kojom narod polako gubi strpljenje, Josipović se našao u obrambenom gardu jer blisku prošlost koja još traje nije mogao ignorirati, dok je protivnica nešto malo dalju prošlost (Sanader) vrlo lako odbacila uz "nemojmo stalno o prošlosti" i "mi smo svoje redove pročistili". Josipović je u zadnja dva sučeljavanja promijenio taktiku, ponovo zamijenio plavu kravatu s prvog sučeljavanja crvenom te odlučio pooštriti retoriku smatrajući da treba preuzeti inicijativu. Ali napadi su bili usmjereni na ono što je u prošlosti ili u pozadni priče radio HDZ, s obzirom da samoj kandidatkinji nije mogao pronaći ikoji veći krimen osim pripadnosti stranci. HDZ je držeći se izvan obzora događanja predsjedničkog sučeljavanja, lako trpio ove napade na stranku, istovremeno ih dijelom ignorirajući (jer ovo nisu parlamentarni izbori), a Grabar Kitarović je ostatke tih pokušaja napada s  lakoćom otresala sa sebe pozivajući se na naučenu i dosljednu retoriku zajedništva i okretanja budućnosti, te mantrom o nečinjenju oponenta zadnjih 5 godina i nesposobnoj vladi, stavljajući pri tom sol na ranu nezadovoljnim biračima.

Josipović je morao braniti sebe kao osobu, svoj predsjednički mandat i Vladu koja ga podržava, dok je Grabar Kitarović sebe prema potrebi distancirala od stranke.

Za neke događaje nećemo znati jesu li namjerni ili slučajni: govori mržnje na društvenim mrežama koje je HDZ jednako tako dobro eskivirao i upregao u svoju korist. Grabar Kitarović se ogradila od poruka mržnje, poentirajući i relativizirajući iz koje stranke dolaze, (ona "osuđuje SVAKI govor mržnje" pa čak i onaj koji dolazi iz protivničkog tabora), dok je tvrdi HDZ oklop izdržao sve eventualne pritiske na stranku držeći se izvan konteksta sučeljavanja kandidata. Josipović je dobio kontra pljusku jer se sam nije ogradio od nekih neobičnih izjava s njegove strane stola i to od njegovih savjetnika i prije svega premijera Milanovića.

I zaista, Milanovićevo izrečeno "ili mi, ili oni" nije promaklo HDZ-ovim pažljivim slušačima, koji su frazu instant ugradili u svoju kampanju, optuživši premijera, a time i cijelu lijevu kampanju za podjele u društvu što je u potpunoj suprotnosti s porukama zajedništva koje zastupaju. Ovo je samo postao dodatni topovski materijal.

U sintezi svega rečenog, HDZ nije mogao imati tek puku sreću da im sve ide na ruku, izglednije je da je sve skupa pomno izabrana strategija koja je nosila i svoje rizike, ali je osigurala da dobitak bude višestruko isplativ u odnosu na eventualnu štetu koju bi strategija mogla izazvati. Postojanje drugih kandidata u prvom krugu koji su uspješno načeli Josipovića s desne strane išlo je u prilog svemu.

Lijeva strana pod svim objektivnim opterećenjem nije pronašla odgovarajuću strategiju. Josipović je možda imao pravi put, ali do njega nije stigao jer se prethodno izgubio na petlji. Na konkretnu pomoć stranke na vlasti nije ni računao, jer je zbog percepcije stanja u državi bilo bolje da aktualna vlast progovara što manje i ne njiše brod.

Nakon što se smiri euforija i kad se razbistri zamagljena vizija predsjedničkih izbora kao "najvažnijih, rekordnih i povijesnih" vidjet ćemo promjenu položaja figura na šahovnici:

- hrvatski birači su zajurišali na glasačke listiće, izgleda napokon shvaćajući da se radi o prijelomnim trenucima, obarajući pri tome sve trenutno poznate demokratske rekorde. Trebat će još malo vremena da se birači otrijezne od zbunjenosti što njihova žestoka mobilizacija ipak nije otišla dalje od 50/50.

- HDZ je četvrtom pobjedom  uspješno stavio točku na "i" o završetku svoje katarze, oslobodivši se pri tom utega zvanog Remetinec s jasnijom startnom pozicijom za parlamentarne izbore i općenitu političku budućnost.

- Ivo Josipović je prekasno shvatio da je prošlo 5 godina od kad je dobio povjerenje građana i s vodeće pozicije u državi se pomaknuo na burzu političara o čijoj se daljnjoj političkoj karijeri tek može nagađati.

- SDP nije prošao zadnji ispit prije parlamentarnih izbora, te je ušao u završni krug gubitničke spirale iz kojeg se bez bolnih unutarstranačkih rezova neće izvući. Slijedi li otrežnjenje ono se mora dogoditi odmah.

- Milanović je obraćanjem nakon objave rezultata ponovo uzburkao duhove, vjerojatno i na svojoj strani, s visoka ne shvaćajući i ne želeći prihvatiti rezultatom potkrijepljenu amnestiju HDZ-a od kriminalne prošlosti. Budućnost će pokazati je li bio u pravu, iako tada neće gledati s perspektive šefa stranke.

- Kolinda Grabar Kitarović je zauzela povijesnu titulu prve hrvatske predsjednice, i to na poželjnim temeljima pomirbe, zajedništva i izlaska iz krize. Njezin pravi ispit tek počinje, i to u toj mjeri da su prema njemu predsjednički izbori bili tek lakši dio zadatka.

- i na kraju, HDZ je stvorio percepciju u kojoj ponovo postaje progresivna snaga okrenuta "boljoj budućnosti, zajedništvu i domoljublju", uspješno odbijajući ili ignorirajući sve napade na sebe, uspješno parirajući kontrama i polukontrama, ostavivši lijevi centar usamljenim na poziciji krivca za stanje u zemlji i "generatora podjela" u društvu. Ili mi, ili oni.  

Unatoč tankoj pobjedi jedne strane, rezultat demokratskoga stanja hrvatske nacije je završio na "niti mi, niti oni". Ipak, pozitivan učinak je da je na noge skočilo preko dva milijuna ljudi ove zemlje, što napokon može biti znak da će se ubuduće više nego ikad početi pratiti stvarni učinak političara. Oni birači koji su do sad izbore pratili samo preko televizora moguće će za svoj uloženi trud ustajanja iz fotelje i želje za promjenom, htjeti vidjeti konkretne promjene na bolje. Znamo li sve što trebamo znati ili je opet retorika na neko vrijeme usadila novu ideologiju biračima ostaje tek vidjeti, jer Hrvatska je uglavnom uvijek u mjesecima pred izbore bila (izbornim programima) obećana zemlja skrojena po mjeri njenih građana.

2

Cogito

Interakcija

 
UČINIO -> 167 1 1 106
PRIMIO <- 224 31 9 229

Dostignuća

Vingd 296.00
Bodovi 143.6
Prijedlozi 6 18.00
Analize 33 258.00
Ankete 69

Ocjene (7)


Komentari (1)


2/2 danas, odlična analiza, odličan score, samo tako nastavi! siouxica 2 0 0

Analiza

Promašena strategija lijevog centra: realnost ili demagogija?

12.01.2015. 17:20, Prva Predsjednica u povijesti: Što pobjeda Kolinde Grabar Kitarović znači za Hrvatsku?

Predsjednički izbori, koji i danas u percepciji mnogih predstavljaju tek izbore za "glavni fikus Hrvatske", prerasli su u daleko širi demokratski događaj koji je otvorio nove teme, razmontirao neka uvjerenja, okrenuo medalje na drugu stranu te pretumbao političke odnose i položaje figura na našoj crveno-bijeloj šahovnici. Više nego i jedni parlamentarni izbori do sad (kao najvažniji) ovi su izbori zagrabili materijal svih naših demokratskih stečevina i malo prodrmali političare i one koji im daju svoj glas. Velika izlaznost pokazuje da se nešto zaista dogodilo. Hrvati su se probudili iz dugogodišnje letargije i inertnosti prema bilo kojim izborima i učinili su ... više >

2

Cogito

  • 7
  • 0
  • 0
  • 1

Analiza

Poučak Farske ovčice ili - koliko vrijedi jedan glas

12.01.2015. 15:36, Prva Predsjednica u povijesti: Što pobjeda Kolinde Grabar Kitarović znači za Hrvatsku?

Svi se volimo busati u prsa time kako je Hrvatska demokratski zrela zemlja, no, zna li itko od naših političara što to u stvari znači?

Ne mogu vjerovati koliko se sada na "lijevom krilu" hrvatskog političkog terena, uzbuđeno (i uvrijeđeno) vodi polemika oko toga kako su eto, "tamo neki" BiH glasači zaslužni za pobjedu Kolinde Grabar Kitarović. Jer kao - da nije bilo dijaspore, Kolinda bi pobijedila sa "samo" 1.989 glasova.... pa bi to onda valjda trebalo voditi k zaključku da je ta njena pobjeda - ne znam u stvari što...manje vrijedna? Upitna? Nelegitimna? Sumnjiva? Ili???

Izgleda da naši dežurni dušebrižnici, koji redovito izmišljaju teorije zavjere kako bi (sami sebi) objasnili u ovom trenutku apsolutno logičnu izbornu pobjedu desno-centristički orijentiranih opcija, niti nakon punih 24 godine vježbanja, nikako ne mogu položiti ni najjednostavniji ispit iz samih osnova demokracije. Ustav i zakon lijepo kažu - pobjednik u drugom krugu je onaj koji osvoji 50%+1 glas izašlih birača... JEDAN GLAS !!!

Pitam se, može li itko od uvaženih čitatelja ovih redaka uopće i zamisliti što bi se zaista dogodilo da je, nekim ludim slučajem i igrom brojaka, Kolinda zaista dobila samo JEDAN glas viška ? Mislim da bi danas u Hrvatskoj bilo opsadno stanje. Tražila bi se ponovna prebrojavanja, poništavanja izbora, pisale bi se žalbe, peticije, pamfleti, proglasi... itd... itd...

Pa dobro, pitamo se, a kako onda to izgleda u zaista demokratski zrelim državama? Pokušat ću ilustrirati primjerom.

Vrijeme radnje : 1998. godina, 11. ožujak.

Parlamentarni izbori u Kraljevini Danskoj. Danski parlament (Folketinget) sastoji se od 175 zastupnika, koji se biraju u samoj državi, plus po 2 zastupnika koji se biraju na Grenlandu i Farskim otocima (koje su dio Kraljevine Danske, ali imaju i određenu autonomiju i vlastiti parlament). Dakle, ukupno 179 zastupnika, što znači da je za pobjedu i formiranje vlade potrebno sakupiti najmanje 90 zastupničkih mjesta. Tada aktualni premijer Poul Nyrup Rasmussen i njegova Social Democratic Party (SDP), zajedno sa svojim koalicijskim partnerima, na tim su izborima ostvarili pobjedu, pogađate - od ravno 90 mandata.

Ono što je zanimljivo, i po čemu se ti izbori i dan danas pamte i analiziraju, jest činjenica da su premijer i njegova koalicija ostali na vlasti zahvaljujući, ni manje ni više, nego 89-orici glasača sa Farskih otoka. Naime, od dva raspoloživa mandata iz kvote za Farske otoke, drugi mandat je kandidat Socijaldemokratske partije osvojio sa samo 176 glasova prednosti, što znači, da je samo 89-ero tih glasača glasalo drukčije, cijela Danska bi imala vladu desnog centra, a Rasmussen i njegovi Socijademokrati otišli bi u opoziciju.

Da bi se do kraja shvatila realna proporcija i signifikantnost tih 89 presudnih glasova, treba biti svjestan da je za te izbore ukupno bilo registrirano 3,993,009 birača, a da ih je na izbore izašlo čak 3,431,926 (85.94%). Od toga je na Farskim Otocima glasovalo njih 20-ak tisuća.

Imao sam tu privilegiju da budem u Kopenhagenu tih dana... sjećam se izborne noći i jutra nakon... sjećam se kako su napeto iščekivali da u neko doba noći stignu rezultati sa Farskih otoka (jer morali su nekoliko puta prebrojavati zbog tako male razlike)... i nitko, ali nitko se to jutro nije osjećao pozvanim da dovede u pitanje regularnost i legitimnost Rasmussenove pobjede. Unatoč činjenici da je o političkoj budućnosti cijele Kraljevine Danske odlučilo 89-ero priprostih pastira i farmera sa udaljene danske enklave u Atlantskom oceanu.

Mislim da naši aktualni političari moraju još puno toga naučiti o zreloj demokraciji.

Farske ovčice i njihovi pastiri su to davno svladali...

2

Gospon_Fulir

"...Oprostite, ja sam puno toga pročitao i držim da dosta toga znam..."

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 74 6 12 388
PRIMIO <- 207 47 13 395

Dostignuća

Vingd 155.00
Bodovi 101.1
Analize 18 150.00
Ankete 12

Ocjene (11)


Respektira (8): Panter, lilach, ivan94, TomoZD, Django, 5none5, siouxica, Cogito


Slaže se (3): RepopeR, Django, vicko


Komentari (2)


super zanimljiv primjer, odličan prvi tekst, dobrodošao na barometar! a ja bi samo još podsjetila kako se u izbornom stožeru IJ 28.12., na pitanja o tijesnoj pobjedi, ponosno isticalo kako je i pobjeda s 1 glasom rezlike - apsolutna pobjeda:) siouxica 0 0 0


Da li zbog našeg mentaliteta, da li zbog povijesti kroz koju baš nismo navikli na demokraciju, to ne znam. Ali znam da je demokracija u Hrvata još u povojima... vicko 0 0 0

Analiza

Poučak Farske ovčice ili - koliko vrijedi jedan glas

12.01.2015. 15:36, Prva Predsjednica u povijesti: Što pobjeda Kolinde Grabar Kitarović znači za Hrvatsku?

Svi se volimo busati u prsa time kako je Hrvatska demokratski zrela zemlja, no, zna li itko od naših političara što to u stvari znači? Ne mogu vjerovati koliko se sada na "lijevom krilu" hrvatskog političkog terena, uzbuđeno (i uvrijeđeno) vodi polemika oko toga kako su eto, "tamo neki" BiH glasači zaslužni za pobjedu Kolinde Grabar Kitarović. Jer kao - da nije bilo dijaspore, Kolinda bi pobijedila sa "samo" 1.989 glasova.... pa bi to onda valjda trebalo voditi k zaključku da je ta njena pobjeda - ne znam u stvari što...manje vrijedna? Upitna? Nelegitimna? Sumnjiva? Ili??? Izgleda da naši dežurni ... više >

2

Gospon_Fulir

"...Oprostite, ja sam puno toga pročitao i držim da dosta toga znam..."
  • 8
  • 3
  • 0
  • 2

Analiza

Neovisno o političkom opredjeljenju Hrvati bi općenito mogli biti vrlo zadovoljni ishodom izbora za predsjednika/predsjednicu Republike Hrvatske 2015. godine.  Naime, nakon 15 godina zabilježena je vrlo visoka izlaznost na predsjedničkim izborima (59,06%) te je po prvi puta u povijesti Republike Hrvatske za predsjednicu izabrana osoba ženskog spola.

Visoka izlaznost u pravilu znači zainteresiranost birača za temu o kojoj se traži njihov glas, ali i vjeru da taj njihov glas vrijedi! Neke od zemalja sa visokim postotkom izlaznosti su Austrija, Belgija, Luxemburg, Danska, ali i veće zemlje poput Njemačke i Italije. Zanimljivo je za dodati da prema podacima američkog Census Bureau-a iz 2008. izlaznost raste proporcionalno sa razinom edukacije birača. Dakle, što su birači obrazovaniji, to češće izlaze na izbore. Ista proporcionalnost vrijedi i za omjer primanja i izlaznosti – što birači imaju viša primanja, to su zaineresiraniji za glasovanje. U svakom slučaju na primjeru Hrvatske visoka izlaznost veseli zbog toga što pokazuje interes ljudi za Državu, vjeru u pravednost sustava i u vrijednost njihovog glasa.

Istraživanja Zenger Folkman konzultantske kuće iz 2014. godine pokazuju da iako čine skoro polovicu radne snage, svega 3-4% vodećih pozicija u tvrtkama (CEO) zauzimaju žene. Vrlo interesantan podatak ako znamo da prema istom istraživanju žene imaju veću lidersku učinkovitost od muškaraca (postigle su 54,5 naspram 51,8 bodova u testiranju). Također, iako za ovu analizu možda i nije bitno, zanimljiv je podatak da za razliku od muškaraca, ženama sa godinama učinkovitost raste tako da se razlika između muškarca i žene naglo povećava nakon 40-e godine života. Istraživanje te podatke objašnjava sa jednostavnom činjenicom da se žene još i danas u ova moderna vremena moraju više truditi da bi „uspjele“ u poslovnom svijetu.

Da li je to samo po sebi žalosno te tko je kriv, ova analiza neće suditi, ali stoji da dok svega 3-4% vodećih pozicija u tvrtkama širom svijeta zauzimaju žene, hrvatski Narod izabire žensku osobu kao predsjednicu. Ta spoznaja nas dovodi do slijedeće teze: Hrvatska je još jednom dokazala da je napredna Država, koja se ovim činom promiče u jednog od lidera u razmišljanju na svjetskoj sceni, što će nam u kombinaciji sa znanjem i iskustvom predsjednice zasigurno donijeti prednost u vanjskopolitičkom pozicioniranju zemlje.

Iako na Svijetu trenutno postoji 196 zemalja, a izbori za predsjednika (tamo gdje se izabiru predsjednici) se u većini zemalja održavaju u prosjeku svakih 4 do 5 godina, u povijesti je bilo svega 61 žena predsjednica od kojih je 12 trenutno aktivno na dužnosti! Zbog rezultata izbora od veljače ove godine i Hrvatska će postati sudionik tog prestižnog kluba u kojem se između ostalih nalaze Švicarska, Brazil, Južna Korea i Argentina. Doista respektabilno društvo.

Da li će Hrvatskoj pomoći samo to što je izlaznost bila velika ili to što je predsjednica žena? Svakako ne.

Velika izlaznost bi se trebala pretočiti u povećanje radne aktivnosti i to pogotovo u poduzetničkom sektoru. Naime, puno potencijala koje Hrvatska skriva u svojim mladima je zatočeno na burzi rada u potrazi za poslodavcem. Okretni moment koji se zaista dogodio sa ovim izborima bi trebao dati vjetar u leđa svim onima žednima i gladnima promjena…poglavito u načinu razmišljanja. (Ohrabrenje za preuzimanje stvari u svoje ruke – pokretanje posla npr.)

To što je žena predsjednik bi doista moglo katapultirati Hrvatsku u sam vrh najnaprednijih zemalja po razmišljanju no tek u kombinaciji sa njenim međunarodnim iskustvom, te dobrim i mudrim predsjedavanjem značajno bi moglo poboljšati renome Hrvatske u očima Svijeta. Provodeći dosljedno svoja izborna obećanja nova predsjednica bi trebala opravdati povjerenje svojih glasača ali i stvoriti šansu za pridobivanje na svoju stranu onih koji nisu glasali za nju na ovim izborima. Naime, retorika koja poziva na zajedništvo, pomirenje, rad i zalaganje koja se mogla čuti sa njezine, ali i stranke koja ju je kandidirala je nešto čemu bi svi u Hrvatskoj, ali i u Svijetu trebali težiti.

2

MlinoviZGB

7 dana 7 minuta 12 sekundi

Interakcija

 
UČINIO -> 21 - - 25
PRIMIO <- 19 5 1 44

Dostignuća

Vingd 28.00
Bodovi 63.9
Analize 4 28.00

Ocjene (5)


Respektira (5): Panter, ivan94, Django, siouxica, draxy


Komentari

Analiza

Neovisno o političkom opredjeljenju Hrvati bi općenito mogli biti vrlo zadovoljni ishodom izbora za predsjednika/predsjednicu Republike Hrvatske 2015. godine. Naime, nakon 15 godina zabilježena je vrlo visoka izlaznost na predsjedničkim izborima (59,06%) te je po prvi puta u povijesti Republike Hrvatske za predsjednicu izabrana osoba ženskog spola. Visoka izlaznost u pravilu znači zainteresiranost birača za temu o kojoj se traži njihov glas, ali i vjeru da taj njihov glas vrijedi! Neke od zemalja sa visokim postotkom izlaznosti su Austrija, Belgija, Luxemburg, Danska, ali i veće zemlje poput Njemačke i Italije. Zanimljivo je za dodati da prema podacima američkog Census Bureau-a ... više >

2

MlinoviZGB

7 dana 7 minuta 12 sekundi
  • 5
  • 0
  • 0
  • 0

Analiza

Ja sam danas tužan čovjek!

Ne zbog toga što nije pobijedio "moj" kandidat, jer između dva kandidata koja su ušla u drugi krug bio sam bliže gospođi Grabar-Kitarović, nego zbog podjele u našem društvu koje je očito sinoćnjim rezultatima došlo do svog vrhunca.

Kako je već Mac316 pisao o tome, nemam puno dodati. Jadno mi je da shvaćanje demokracije znači: ako su "moji" na važnim položajima, onda je demokracija super. Ako nisu, onda se ja selim odavde. Ili kako je svojevremeno rekao Churchill: demokracija je najlošiji oblik vladavine...

Ispada da su Hrvati jedinstveni, ili se bar prave da su jedinstveni, samo kada su u opasnosti. Kada su napadnuti. Kada je rat. Pa mi dođe da nagovorim Mađare da udare preko Baranje i Međimurja...

Svidjelo mi se što je Grabar Kitarović u svom pobjedničkom govoru pozvala na zajedništvo i ujedinjavanje. No kada čujem izjave premijera ili ministra obrane, prije mi se čini da će izbiti građanski rat, nego doći do nekog pomirenja.

A narodu je dosta ustaša i partizana, lijevih i desnih, sinova jugooficira i crnokošuljaša koji sa nožem među krvavim zubima ganjaju sve neistomišljenike.

Hercegovci su posebna priča. Samo su Hercegovci krali u ovoj zemlji, samo Hercegovci su nanijeli štetu ovoj zemlji, oni su svo zlo pa ih tako treba i tretirati. Naravno, postoje iznimke. Pa kada Marin Čilić osvoji US Open, onda je to pobjeda našeg Hrvata nad bogatim zapadnjacima. Ali kada otac tog Marina Čilića želi dati svoj glas ovom ili onom kandidatu, onda "nam Hercegovci biraju predsjednika i vladu". Kada Ivan Ljubičić pregazi "milijun" protivnika i odvede Hrvatsku do pobjede u Davis Cupu, onda je mala Hrvatska osvojila tako vrijedan trofej. Ali majka tog Ivana Ljubićića bolje da ne pomišlja da u Banja Luci da svoj glas. Pogotovo ne za HDZ ili njihovog kandidata na predsjedničkim izborima...

S posebnim guštom čitam komentare kako bi pravo glasa trebali imati samo oni građani koji u Hrvatskoj plaćaju porez, pa prema tome ispada da veća prava ima Kinez koji je prije dvije godine došao u Zagreb i otvorio kineski restoran, nego Hercegovac ili bilo koji Hrvat iz dijaspore. Usput, šta u tom slučaju da napravimo sa tisućama onih koji nisu plaćali porez, pa se nalaze na raznim crnim listama, da li i njima treba oduzeti pravo glasa?

Velika izlaznost je dokaz da Hrvate politika zanima, a to nažalost nije znak da smo odjednom postali osvješteni građani koji ispunjavaju svoju obvezu, nego da živimo loše i da smo željni boljeg života. Činjenica nad kojom bi se trebale zamisliti sve vlade u posljednjih 10-15 godina.

Isto tako, dvije velike stranke i njihovi pobočnici trebali bi se zamisliti nad brojem onih koji su glasali za Sinčića u prvom krugu. Dokaz da je ljudima dosta i crnih i crvenih! Ali, to je druga tema...

Rezultati izbora su iznenađenje s obzirom na ankete prije mjesec dana, ali i dokaz da ljudi žele promjene. Makar se radilo o "samo" 20-ak tisuća glasova, i makar "dijaspora presudila".

Promjene će Predsjednica teško donijeti. Slažem se sa Mac316 koji je u svojoj analizi napisao kako nas čeka godinu dana neprobavljivog cirkusa na relaciji predsjednik-premijer, a kao i obično, u tom cirkusu gubitnici će biti građani.

Već sam jednom pisao na ovom portalu kako je predsjednička dužnost promjenom ustava iz 2000. godine izgubila na značaju, tako da će Grabar Kitarović, pogotovo dok je na vlasti koalicija koja je podržala njenog protivnika, teško postići obećane promjene. Osobno smatram da mi kao narod nismo spremni na parlamentarni sustav, i da bi bilo bolje kada bi imali jednog jakog čovjeka koji bi snosio svu odgovornost. U parlamentarnom sustavu, uvjerili smo se posljednjih 15 godina, uvijek možete reći - "Ja nisam znao..." Tako Sanaderovi najbliži suradnici ništa nisu znali o premijerovim poslovima, a u ovoj vladi svakako nitko nema pojma šta drugi rade... Mi nismo spremni na kolektivnu odgovornost, i zato sam zagovornik predsjedničkog odnosno polupredsjedničkog sustava. No, i to je neka druga priča... 

Ono što mi je se jako svidjelo u sinoćnjem govoru Predsjednice je već spomenuti poziv na zajedništvo. Vrijeme će pokazati da li je to bio iskren poziv svim Hrvatima da napokon opet pušemo u isti rog, ili tek paušalno skupljanje poena.

Druga stvar koja mi se dopala jest poruka kako će "obnoviti savezništvo sa Njemačkom". Mi od naše samostalnosti (i na putu do nje) nismo imali boljeg i vjernijeg saveznika od Njemačke, i šteta je da smo tu poziciju posljednjih godina prokockali. U današnje vrijeme, u ovakvoj EU imati Njemačku za saveznika ne znači invazija na Sovjetski Savez, nego imati prijatelja "sa dobrim vezama". Čini mi se kako su se neki bojali ovog prvog, poučeni lošim iskustvima očeva i/ili djedova...

Treća izjava koja mi je "sjela" jest ona: "Ovo je Hrvatska, a ne regija!"

Neću opet pisati o Srbima, Srbiji, Crnoj Gori, i onome što osjećam prema njima. To sam već jednom ovdje učinio. Oni su tu, oni su susjedi, sa njima moramo surađivati. Ali regija i region, to više ne mogu čuti! Pobogu, meni je Beč bliže od Beograda, pa nikada nisam čuo da je netko od "regionaša" Austriju ubrojao u "regiju". Više sam pobornik one stare "uzdaj se u se..." nego "bratstva i jedinstva"... Naravno da je suradnja poželjna i sa Vijetnamom ako ona donosi korist, ali slažem se sa Kolindom - ovo je Hrvatska, ne regija!

Uvijek i svakome treba dati vremena, bilo da se radi o nogometnom treneru kada preuzme neki klub, ili o političaru koji preuzme neku novu funkciju. Tako i od predsjednice ne očekujem neke revolucionarne promjene u kratkom roku, možda je u tom pogledu malo previše obećala. Ali, očekujem da će ispuniti bar onaj dio u kojem kaže kako će biti dio naroda, kako će od naroda primati ideje, savjete i kritike.

Što se Josipovića tiče, neću otkriti Ameriku ako kažem da mu je prevelika bliskost sa vladom i bivšom strankom bio uteg koji je prevagnuo na drugu stranu. Pamtit ću ga kao čovjeka koji mi se sviđao zbog većinom odmjerenih izjava, zbog jednog uljudnog pristupa i nastupa. Ali isto tako, pamtit ću ga kao predsjednika koji je odveć neodlučno reagirao kod mnogih bitnih pitanja. I kao predsjednika koji je kao prvi u našoj povijesti "smijenjen" nakon jednog odrađenog mandata...

3

vicko

Interakcija

 
UČINIO -> 4 1 - 22
PRIMIO <- 27 6 2 24

Dostignuća

Vingd 53.00
Bodovi 59.7
Analize 10 53.00
Ankete 4

Ocjene (5)


Respektira (5): Panter, Django, draxy, Cogito, damir_pacek


Komentari (1)


Iako bi se za većinu ovoga što očekujete od KGK moglo dodati - bumo vidjeli, sviđa mi se odmjeren ton vašeg teksta. damir_pacek 0 0 0

Analiza

Narod željan promjena

12.01.2015. 12:46

Ja sam danas tužan čovjek! Ne zbog toga što nije pobijedio "moj" ... više >

Analiza

Nisam veliki fan društvenih mreža i nastojim ih izbjegavati koliko god mogu. No, moram priznati da u izbornim noćima dobivam čudno ugodan voajersko-perverzni užitak iz praćenja raznoraznih statusa raznih ljudi koje poznajem bolje ili slabije, ali koji se nedvosmisleno razotkrivaju kako rezultati iz raznih sredina pristižu. Pa tako vidim lika koji je klasični primjer uhljebljenog apartčika kako cijeli dan promovira pobjedu 'pravog puta', pa naglo postavlja tužne smileye kad izlazne ankete pristižu, pa onda dobiva udar adrenalina pri prvom objavljjivanju rezultata da bi sve nakon toga bilo lagano potonuće u depresiju koja na kraju završava sa 'selim se iz ove zemlje'. Tu je i cura koja je u srednjoj školi bila pojam za 'glupost', čiji su odgovori na neka pitanja u testovima bili legendarni da su godinama kružili gradom kao urbane legende i koja nakon iste srednje škole nije ni milimetar pomaka napravila u osobnom razvoju osim što je rodila nekoliko djece. Ona provede cijelo popodne i večer pričajući o razini neinteligencije Kolinde Grabar Kitarović ismijavajući njene izjave iako za dobar dio riječi izrečenih u eteru garantiram da nije sigurna što znače. Naravno, nakon objave rezultata i ona se 'seli van odavde'. Tu je i čitav niz besposličara toliko karakterističnih za simpatizere SDP-a, ljudi koji nisu dva dana poštenog rada odradili u životu, ne zato jer nisu imali prilike nego zato jer su u vječnoj potrazi za nekom smicalicom kako da se na brzinu obogate, bio to neki 'lanac sreće', telefonska prodaja deterdženta ili učlanjenje u stranku koja im može osigurati sve u životu. Oni su najgori, ove koji su direktno u stranci pa su uhljebljeni još razumijem, egzistencija ti ovisi o tome, ali ove koji gube obraz i promoviraju 'pravi put' internetom samo zato jer misle da će im to jednog dana pomoći da ostvare svoje planove bez da odrade dan poštenog posla, takvi mi se najviše gade i za njih bi najsretniji bio da se drže rečenice s kojom, naravno, završavaju večer na društvenim mrežama – 'ovo nema smisla, selim se iz Hrvatske'.

Ima tu i čitav niz ljudi koji se 'sele' iz domovine  jednostavno zato jer je pobijedila kandidatkinja HDZ-a, stranke za koju svi opravdano držimo da je opljačkala Hrvatsku i započela slobodni pad koji još traje i koji Milanović ne može zaustaviti. Njih razumijem jer i ja se nisam mogao prisliti zaokružiti ime Kolinde na izborima zbog backgrounda iz kojeg dolazi. No, za razliku od njih ja se ne mislim seliti tako brzo. A što taj nagli poriv za seljenjem govori o Hrvatskoj? Koja je razina demokracije u zemlji ako tvoji ne pobjede, i to na relativno beznačajnim izborima u smislu poboljšanja ili pogoršanja standarda života, a ti se odmah seliš jer ne možeš u tome živjeti? Može li se pričati o ukidanju podjela i nekom zajedništvu?

Kako da bude zajedništva kad Hrvatskom vlada strah? Kako da se nakon izbora vratimo u normalu kad se ne gledaju rezultati onih koje biramo nego se ljudi iz Hrvatske sele ili u nju useljavaju ovisno o prošlosti ili ovisno o ideologiji. Ne mogu se ne pitati, zašto se ovi deseci poznanika koje imam na Facebook-u koji se danas 'sele' iz države nisu pomislili odseliti u nekom trenutku u proteklih nekoliko godina kad se živjelo loše, kad isto tako nisu imali posla ili su posljedice HDZ-ove krađe bile vidljive i jače nego danas. Odgovor je jednostavan, nisu se selili zato jer su 'njihovi' na zadnjim izborima pobijedili, osjećali su se kao pobjednici. No, sad su izgubili i sad je tragedija. I to je problem kad se demokratski život shvaća kao nogometna utakmica, ili pobijediš pa si euforičan ili si u depresiji jer su tvoji izgubili. No, kao i nakon nogometne utakmice, nakon ovih izbora sve dalje ide po starom samo se uloge zamijene. Do jučer su oni 'crni' bježali iz Hrvatske od udbaškog progona, danas bježi druga polovica, oni 'crveni' bježe od crnih sila ekstremizma koja ih želi odvesti natrag u 1941. Krasna stvar je ta demokracija, nije li? Svima su je puna usta, ali se računa samo kad 'moji' pobijede, ako ne pobijede onda se 'furim' i odlazim. 

Pobjeda Kolinde znači da ulazimo u godinu dana cirkusa i prepiranja u kojem ćemo više nego ikad slušati čiji djed je ustaša, a čiji partizan jer su to jedini argumenti kojima se vladajući mogu nadmetati. Milanoviću je to jedini argument kojim može pokušati sačuvati vlast, a novoj predsjednici i njenima je to jedino oružje koje im kapacitet dozvoljava jer gospodarske ili političke inteligencije nemaju u izobilju. Vjerojatno će biti više statusa na facebook-u nego ikad o '41., UDBA-i, Bleiburgu, Jasenovcu, djedovima i bakama koje su ugnjetavali ovi ili oni. Ako i nije bila toliko podijeljena prije, sad je Hrvatska došla do točke gdje je podijeljena točno po pola, plus ili minus nekih 20.000 ljudi. A najgore od svega je što pričaju i najglasniji su samo oni koji su najmanje pozvani to biti, oni koji bi se morali poklopiti ušima i šutjeti u kutu. Najglasniji su oni koji su glasni samo zbog svog sitnog interesa, a ne zbog boljitka Hrvatske. Jer da im je do boljitka ne bi se selili nakon beznačajnih predsjedničkih izbora nego bi prijetili seljenjem kad se državne tvrtke pune stranačkim kadrom bez kompetencija, kad se broj nezaposlenih nezaustavljivo povećava, kad se od 21 točke programa prije izbora ne ostvari niti jedna i kad premijer države u svakom intervjuu izgleda kao da mu je jedina namjera svađati se sa javnošću, a ne nudi niti jedan konkretan odgovor.

U svom tom kaosu postoji jedna jako stvarna i jako realna prijetnja koja je dobila krila u izbornoj noći i koja je danas opasnija nego ikad. Samo malo dalje od užeg centra Zagreba, u ilegalno podignutom montažnom objektu, na hladnoći sjedi nekoliko tisuća ljudi koji čekaju – nešto, ni sami ne znaju što. Ti ljudi čekaju i lagano zakuhavaju, a nova predsjednica osokoljena pobjedom ih stavlja kao prioritet i praktički 'huška' na Vladu i njene čelnike. Sad su ti ljudi, promrzli, nervozni i umorni, dobili saveznika na visokom položaju i mogu krenuti u novi nalet. Upitno je ima li Vlada snage još jednom se obraniti, a ukoliko i odluče ne uslišiti zahtjeve za koje nitko nije ni siguran koji su uopće, nitko ne zna što se može dogoditi. U Savskoj ulici se sjedi na buretu baruta, a nova predsjednica koristi tu labilnu situaciju da skuplja poene za svog mentora i njegov konačni dolazak na vlast. Ništa dobro ne može izaći iz nabrijavanja ionako nabrijanih, labilnih ljudi koji se osjećaju kao da nemaju što više izgubiti. I baš taj potez Kolinde u izbornoj noći nam govori kuda Hrvatska ide pod njom kao predsjednicom. Umjesto da trezveno krene u stvaranje toliko propagiranog jedinstva, prvi potez joj je bio ići u skupljanje bodova za svog šefa i rušenje Vlade s kojom bi sljedećih godinu dana barem morala glumiti da surađuje. Sudeći po prvom potezu predsjednice, a i po prvim izjavama premijera kojem nije jasno kako bi se Kolinda mogla usuditi zabadati nos u njegove sjednice Vlade i koji je jasno dao do znanja da je premijer 'iznad' predsjednice, očekuje nas godina teških riječi, latentnih sukoba i 'kopanja jame' jedni pod drugima. Samo da se sve ne pretvori u nešto još puno gore, nešto što će zaista podsjetiti sve na '41. ili '91. 

A kad se izborna prašina slegne vraćamo se na staro i po pitanju 'seljenja' iz Hrvatske. Ovi koji su u izbornoj noći ojađeni najavljivali seobu će se primiriti i nastaviti prikupljati stranačke bodove, a nagli poriv za seljenjem van će se javiti kod svih nas ostalih koji u 'tihoj većini' promatramo kaos i cirkus koji nam HDZSDP nastavlja servirati. Sve do sljedećih izbora kad će demokracija opet pokazati svoje ružno naličje na facebooku-u i kad će opet biti 'mi ili oni'. 

5

Mac316

Kneel before your master

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 88 54 100 783
PRIMIO <- 1,013 285 123 1,828

Dostignuća

Vingd 1,405.00
Bodovi 270.4
Analize 143 1,380.00
Ankete 47

Ocjene (15)


Respektira (11): Poljanak, TomoZD, Gogo7, VeNLO, damir_pacek, NEKOVARAZDIN, mihael, siouxica, vicko, visitor, AggyK


Slaže se (3): damir_pacek, mihael, NikiPapalina


Ne slaže se (1): Django


Komentari (8)


Što je i u redu,ipak cemo uskoro postati najrazvijenija zemlja svijeta Mac316 0 1 0


odlično. Izvanredan osvrt na sve kaj se događalo i još se događa. Neki, očito osokoljeni rezultatima ovih izbora (koji su tijesni da tiješnjiji nemogu biti) već objavljuju po VŽ portalima i statusima da će ubrzo "RIJEŠITI TE NAPREDNE U VARAŽDINU" NEKOVARAZDIN 0 0 0


šta god mislili pod tim "riješiti". Očito su, već se da nazrijeti, meta SZ županije (Varaždinska, Međimurska ,Koprivničko Križevačka i Zagorska) ....ako je to cilj, discipliniranje umjesto zajedništvo..onda ćemo se fakat naslušati borbenih .. NEKOVARAZDIN 0 0 0


i ustaša i partizana i 41, 45 i 91.........bože nas sačuvaj. A na kraju se sve svodi na staru izlizanu foru. svaki narod zaslužuje vlast kakvu ima. NEKOVARAZDIN 0 0 0


Pridružujem se čestitkama. Odlično, pronicljivo i bojim se proročki! damir_pacek 0 0 0