Analiza

Kako je Đikić ukrao krađu¹

20.02.2017. 14:15, Što odlazak Ivana Đikića znači za Hrvatsku?

Softver, filmove, glazbu, knjige, analize, domaće radove, ispite, eseje, članke, zakone, sustave, ideje, tehnologije, procese, umjetnička nadahnuća, sportske treninge… Da. Doista je dug, predug u stvari, ovaj popis intelektualnih "proizvoda" koje najveća većina Hrvata svakodnevno kopira i prepisuje, odnosno krade bez trunka grižnje savjesti. I u taj se kriminal, da cijela stvar bude tragičnija, upuštamo već u najranijoj mladosti. U pubertetu. Pretpubertetu čak.
– Trebaju mi vindozi… desetku imaš?
– Trideset dva il' šezdeset čet'ri?
– Kakvo je to pitanje? Šezdeset čet'ri, naravno. Ef-pi-pi!
– Imam samo home, al' s dobrim krekom, nema zajebancije i…
– Ništa onda… treba mi pro, donijet će mi ga Marko popodne. Hvala, svakako!

Eto. Tako, otprilike, izgleda svakodnevni razgovor hrvatskih tinejdžera – dvojba hoće li ukrasti tisuću kuna odmah ili dvije tisuće kuna popodne (a tek su na operativnom sustavu). Iako oni to ne percipiraju na taj način, doista nema ama baš nikakve razlike između krađe Microsoftovog intelektualnog vlasništva i, šta-ti-ja-znam, na primjer bijega s dvoje-troje prepunih kolica iz nekog hipermarketa. Apsolutno nikakve.

Međutim, za naše građane, jasna vam je teza, ne postoji sintagma intelektualno vlasništvo. Preskočili smo je nekako u evolucijskom procesu. A to se nepostojanje prenosi s generacije na generaciju. Tako smo i došli do toga da već i vrlo mladi Hrvati dnevno ukradu, u prosjeku, par stotina kuna bez da trepnu. Često čak i poticani od roditelja:
– Tata, skinija san ti Rog van!
– U ejč-diju?
– Ofkors!
– Koke aj napravi kokice na brzinken… Lec go - femili muvi najt – tunajt!

Štoviše, ako sagledamo širu sliku možemo bespridržajno ustvrditi da je uspjeh našeg IT sektora – na koji smo posebno ponosni – temeljen na kopiranju i krađi. Na potpuno isti način kao što je na krađi temeljen IT uspjeh sličnih nam lopovskih država – Indije, Pakistana… ili bliže nam Srbije, ako hoćete. U lijepom smo društvu, društvu koje se mnogima neće svidjeti. Ali, nažalost, to je istina, potpuna i cijela istina s onim svojim najgorim obilježjem – neizdrživo bolna.
(Napomena: dok nas s navedenim državama povezuje evolucijsko zaostajanje po pitanju intelektualnog vlasništva, svakako smo daleko evolucijski ispred njih po pitanju vlasništva općenito. Na primjer, Srbija bi i danas, i nakon žestokog poraza u Domovinskom ratu, rado pokrala pola hrvatskog teritorija.)

Dužan sam argumentirati ovu uznemirujuću tezu. Evo ovako… za instalaciju razvojnih aplikacija, koje omogućavaju i/ili olakšavaju razvoj komercijalnog softvera, u poštenim državama treba uložiti par desetaka tisuća eura. U lopovskim državama, državama poput naše u kojima je intelektualno vlasništvo oksimoron, to je "investicija" od nula do nekoliko stotina kuna – ovisi kako se tko snađe. Kod poštenih je, dakle, programiranje za klase, a kod lopova za mase. (Srećom, s kvalitativnim razvojem open source softvera i naše poštenje raste…)

Nagomilalo se dosad u ovom članku ukradenog novca, a dotaknut je tek softver… i to bez njegovog najprofitabilnijeg dijela, bez video igara. A tu, pak, za pojedine igraće konzole u Hrvatskoj imate čak i specijalizirane obrte koji te uređaje hardverski preuređuju za pokretanje kopija igara! Nadalje, treba li uopće spominjati filmove i glazbu koje gledamo i/ili slušamo prije službenih premijera? I to u vrhunskoj kvaliteti. Pa e-knjige, koje su "e" postale uz pomoć skenera i malo utrošenog vremena "izdavača", a bez odobrenja autora i izdavačke kuće. Neke fotokopirnice, na primjer, imaju veću bazu digitalizirane knjižnične, sveučilišne, muzejske i arhivske građe od svih za to ovlaštenih hrvatskih institucija. Zajedno. Ne treba se čuditi kad uskoro nabave i matične knjige. Ako već nisu…
– Halo? Jesam li dobio…
– Fotokopirnica "Furtum", izvolite!
– Dobar dan, treba mi jedan Udbin dosje… rekli su mi da ih imate, pa sad ne znam…
– Recite! Ime i prezime?
– Hm… moje?
– Ako za sebe tražite dosje – da.
– Ah ne… Ivo Josipović.
– …ipović. U redu, pseudonim?
– Kako molim…
– Kodno ime. Udbino. Znate li ga?
– Eh… ne baš.
– Ok. Naći ću ga, mislim da sam ga već kopirao. Ovako… sad mi je malo gužva, možete li doći zaaaa… pola sata otprilike?
– Hm… da. Da, naravno da mogu.
– Dvadeset pet lipa po stranici. Dvadeset ako ćete dvostrano?
– Oprostite?
– Hoćete li dvostrano?
– Ne treba, hvala… može jednostrano.
– Dakle, za pola sata. Budite točni! Doviđenja!

Mogao bih ovako unedogled. Krađa svega i svugdje, kažem vam. Bez imalo grižnje savjesti.

E sada, u ovakvoj Hrvatskoj, u kojoj bi psihijatra trebao posjetiti građanin stariji od dvanaest godina koji ne bi pao na poligrafu na pitanju: "Jeste li dosad kopirali, prepisivali… odnosno krali nečije intelektualno vlasništvo?", već se dobra tri mjeseca raspravlja o jednoj ispuštenoj, pa naknadno dopisanoj, odnosno korigiranoj fusnoti u nekakvom "znanstvenom radu" nekakvog "hrvatskog znanstvenika". Da ste prespavali posljednja dva desetljeća, imali biste dojam kako ste se probudili u najuređenijoj državi na svijetu, bar po pitanju intelektualnog vlasništva. Cijela "hrvatska znanstvena zajednica", mediji, građani – od babe Mande koja prodaje verduru na splitskom pazaru do kafanskih kvaziintelektualaca – čak i zastupnici u Hrvatskom saboru… svi su uključeni u raspravu o ispuštenoj fusnoti. Cijela država pršti od poštenja, znanja i znanosti. Jebalo majku! Ali ne brinite se. Napuštanje dugotrajne hibernacije baš u ovom trenutku dovelo vas je u zabludu.

Naime, da ispušteni fusnotaš, odnosno predmetni "hrvatski znanstvenik" nije kojim slučajem i ministar jebalo bi se cijelu tu "hrvatsku znanstvenu zajednicu", medije, građane – od babe Mande do kvaziintelektualnih ispičutura – i zastupnike za jednu krađicu u beskrajnom nizu krađa intelektualnog vlasništva, što god da Hrvatu vulgaris ta sintagma značila. Probudio si se, dragi moj uspavani čitatelju, u najnormalnijem trenutku hrvatske političke zbiljnosti, zbiljnosti u kojoj se lopovi neprestano međusobno osuđuju za krađu.

Moram ovdje naglasiti (jer zabuna je kad se baviš sa "znanstvenicima" zajebana stvar) da se pod navodnike stavljeni termini "znanstveni rad" i "hrvatski znanstvenik" ne odnose na određeni rad ni na konkretnu osobu, nego na način funkcioniranja "hrvatske znanstvene zajednice". I, naravno, s tim navodnicima upravo otvaram rat s gomilom lopova, kompilatora i plagijatora koji su onaj uhljebljeni, onaj najbrojniji i najutjecajniji dio te "znanstvene zajednice" pa svojom nesposobnošću i neradom uzrokuju ogromnu štetu cjelokupnom hrvatskom obrazovno-znanstvenom sustavu.

Cilindraška znanost. Tako ih je onomad nazvao Miroslav Krleža, a tko sam ja sa svojim polupismenim polutalentom da smislim nešto bolje od toga? Jedina sličnost između mene i Krleže je, u stvari, činjenica da oboje nismo dosegnuli akademske visine s kojih bismo mogli ravnopravno razgovarati s ovim preopterećenim hrvatskim doktorskim mozgovima, pa je naše omalovažavanje cilindraša, s gotovo stoljećem vremenske razlike, samo lavež okuženih i od ljubomore bijesnih pasa, đukela čvrsto svezanih lancima vlastite intelektualne skučenosti. U svemu drugom se razlikujemo. Poglavito u jednoj, za temu članka, izuzetno bitnoj stvari – za razliku od najboljeg hrvatskog književnika ja sam odradio značajnije dijelove nekoliko desetaka, možda i stotinjak znanstvenih radova koje su onda cilindraši s posebnim ushićenjem potpisivali i objavljivali. Dakle povelik je broj onih "hrvatskih znanstvenika" koje "držim za skrotum". Koje? Ne znam ni sam mogu li se danas uopće sjetiti kome sam sve i što "pomagao". Jer godine su tu. A tu je i iskustvo selektivnog pamćenja…

Ali oni znaju. Oni dobro pamte, pa "znanstvenici" su što drugo očekivati od njih, i uznemireno očekuju skori kraj članka nadajući se kako neće u njemu pročitati vlastito ime i prezime. Neću ih mučiti. Neće ovdje biti imèna, osim imena dr. Ivana Đikića. Ne zato što sam mu ikad pomagao, ne ni zato što je moralno prosvjećenje doživio tek u dalekoj Kaliforniji, ni zato što je zaboravio kako je brojne radove gotovo sigurno obradio s jednim, a napisao s drugim ukradenim softverom, ili zato što nikad nije dao javnu primjedbu na čestu poruku (za koju je sigurno znao) studentima baš na onom Sveučilištu s kojeg je dezertirao: "Pa skinite neki program za statistiku!" (skinuti – nabaviti nelegalnu kopiju), niti zato što je fusnotaškim napadom na drugog "hrvatskog znanstvenika" pokazao dnevnopolitičko licemjerno lice… ne, nego jednostavno zato što je u naslovu članka. Loša sreća? Ma jebe se njega za ovaj članak…

Nadalje, da sam dobio samo jednu kunu za svaki put kad sam čuo: "Može, ali ćeš i mene potpisati!", u "hrvatskim znanstvenim krugovima", u razgovorima o "znanstvenim radovima", zacijelo bih bio značajno bogatiji. Ovako sam značajno siromašniji. Moralno, oportuno, šutljivo siromašniji. I jedino što mi preostaje je u vlastitoj nemoći lajati na brojne bezimene cilindraške prolaznike, samo lajati u toj prokletoj pasjoj nesposobnosti progovaranja ljudskim glasom. Čvrsto svezan lancem vlastite intelektualne skučenosti.

__________

¹ Autor se ne ispričava onim hrvatskim znanstvenicima, kolektivno prozvanim u ovom članku, a koji zaslužuju taj naziv bez navodnika. Isprika izostaje samo zato što na oba oka žmire, i šute o nemoralnim događajima u "hrvatskoj znanosti"
Nadalje, autor proziva gospodina Đikića zato što zbog jedne nenavedene fusnote odlazi iz Hrvatske, odnosno oportuno je "ukrao samo jednu, navodnu, krađu", a istovremeno šuti i šutio je o brojnim krađama intelektualnog vlasništva kojima je neminovno (najmanje) svjedočio. I nije zbog njih otišao.
"You can be decent and gifted at the same time. It’s not binary.", iz filma "Steve Jobs", 2015.

Interakcija

 
UČINIO -> 271 9 - 534
PRIMIO <- 600 100 106 1,680

Dostignuća

Vingd 542.00
Bodovi 166.6
Analize 110 542.00
Ankete 20

Ocjene (14)


Respektira (10): viewer, siouxica, plotto, Cro-Magnon, Laci, Cogito, RepopeR, Interstellar, VeNLO, Alumnus


Slaže se (1): Cro-Magnon


Ne slaže se (3): bereza, Laci, Cogito


Komentari (31)


@Sasha76 "Ljigave su usporedbe neovlaštenog dijeljenja intelektualnog vlasništva s krađom fizičke imovine" !? Mi očito ne živimo u istom prostor-vremenu... netko je zalutao u nečiju dimenziju. Zato molim biti oprošten od vaših daljnjih komentara :) BorisTraljic 0 0 0


@VeNLO @Cro-Magnon @mihael @plotto Hvala na zanimljivim komentarima... BorisTraljic 1 0 0


Pa nije isto kad uloviš osmaša u školi da prepisuje i ministra obrazovanja. Ili vama moža je? Relativizacija je opasna. To je na pragu Karamarkove : "... to su ionako kompilacije...". Ministrovo moguće plagiranje usporedit s instalacijom windowsa svraka 0 0 0


@svraka Problem je hipokrizije društva i svi se razumijemo u sve. Vi, pretpostavljam, znate za svakodnevne krađe intelektualnog vlasništva. Isto tako, pretpostavljam, nemate pojma o Barišićevom navodnom plagijatu. I pretpostavljate da relativiziram!? BorisTraljic 0 0 0


@BT: Nakon drugog citanja, i popratnih komentara, ocjena promaknuta u "slazem se". Lucidno, duhovito, i (na zalost) potpuno tocno. Cro-Magnon 1 0 0

Analiza

Odlazak Đikića je SRAMOTA za Hrvatsku politiku !

19.02.2017. 19:19, Što odlazak Ivana Đikića znači za Hrvatsku?

Plenkovićeva izjava da mu je žao što <đikić odlazi, ali da je to demokracija i svatko je slobodan otići, je najveća sramota koju je jedan premijer mogao nanijeti hrvatskoj politici i samoj Hrvatskoj. Pri tome nije toliko u pitanju sam Đikić, već odnos prema izvrsnosti, pameti, stručnosti i poštenju. Ovo takođe pokazuje da se ništa nije promijenilo u Hrvatskoj od doba Nikole Tersle prema vrijednostima kojih se olako odričemo, dok istovremeno u politici i medijima 'slavimo' mediokritete, nedostojnost i kvazistručnost ! Što se znanosti i akademske zajednice tiče, bilo bi nepravedno reći da se baš izrazito 'slave' oni manj ekompetentni, ali je zasigurno da oni najkompetentniji teže ili čak nikako ne mogu doći u poziciju da odlučuju o poslovima u svojim oblastima djelovanja. No što se politike tiče tu je nedvojbeno da samo oni bez stvarnih pozitivnih atributa, ali sa puno bolesnih ambicija, ulizništva i podobništva mogu postići neku 'karijeru', glumeći u javnpsti brigu za društvenu zajednicu i građane, u čemu im asistiraju mediji.

Konstatacija da su "'Razmjeri katastrofe koju je Hrvatskom sustavu obrazovanja i znanosti nanio Andrej Plenković mjerit će se desetljećima'", se možda čini pomalo pretjeranom, ali je dobrim dijelom točna, jer je veliki "doprinos" premijera u tome da se znanstvena nekorektnost proglasi "sitnim propustom/malim previdom" koji nije pomena vrijedno. Budući da je unatoč upozorenjima Ivana Đikića premije ruporno ostao uz svoje mišljenje da su "propusti" ministra znanosti bezznačajni, Ivan Đikić je logično zaključio da ovdje nema mjesta onome tko drži do znanstvene korektnosti. Ono što očito mnogi ne razumiju i što mediji namjerno ili iz nerazu,ijevanja prešućuju, je činjenica da 'zlosretnog' ministra nitko nije "proganjao" dok je bio politički 'pik zibner', ali je prevršilo, bar za Ivana Đikića, mjeru kada je prihvatio da bude ministar u području u kojem se nije libio nekorektno ponašati. Ne mogu prosuđivati što se točno odigravalo u glavi Ivana Đikića, ali mogu pretpostaviti da je pomislio da je postaviti za ministra znanosti 'predmetnu osobu', isto kao i postaviti za glavnog blagajnika banke osobu koja je nekada negdje počinila "sitnu grešku" otuđivanjem tuđega novca.

Ono što je Ivana Đikića možda još dodatno "motiviralo" da napusti Hrvatsku je činjenica da je dobar dio akademske zajednice uzeo u obranu predmetnog ministra, te zajedno s medijima ušao u špekulacije da se radi o političkom progonu, političkom linču od strane oporbe, pa i od strane samoga Ivana Đikića.

Najveća je pak sramota da ga je premijer uvrijedio riječima  "Đikić je eksternalizirani savjetnik jedne političke stranke preko Atlantika", pa vjerojatno zato prenijer smatra ima nešto protiv predmetnog ministra, a da Ivan Đikić budući da nije političar, nema načina da mu s epolitički suprotstavi (naprimjer u Saboru), a ne želeći se spuštati na taj 'uličarski način' dijaloga preko medija, zaključio da je najbolje da ode iz Hrvatske.

U političkom okruženju gdje se osvedočene bivše komunjare i osobe koje ne drže do Hrvatske postavljaju na visoke položaje u diplomaciji, u okruženju gdje se plagijat smatra malom greškicom, u okruženju gdje "remetinečki hotel" ima podosta političkih 'elitnjaka', u okruženju gdje profesori koji 'trguju' s ocjenama i diplomama i dalje ostaju na svojim mjestima "odgajanja" naše mladeži, i u okruženju gdje se poslednjih godina svaki značajniji 'smrad' brani na sudu time da ga politički proganjaju, za Ivana Đikića očito nema mjesta, za njega takvo okruženje nije poticajno za koristan rad. Znanstvenici i akademska zajednioca kojoj pak odgovara takvo okruženje, očito i ne misle da nešto društveno korisno rade.

Odlazak Ivana Đikića zato znači pljusku svima onima koji su uzeli u obranu plagijatora, a ne argumente Ivana Đikića, i pljusku onima kojima ovakva, pa gotovo nikakva, Hrvatska odgovara, a koji su se već navikli na 'pljuskanje' od strane EU, SAD, WB, MMF i kojekakvih banaka i korporacija, te su izgubili svaki osjećaj srama što su se lijepe i poticajne riječi "lijepa naša-svoji na svome-hrvatsak lisnica u hrvatskom džepu", uz koje su ginuli naši mladići, izvrgle u "jadna naša-oni na našem-hrvatskam lisnica u tuđem džepu". Pljuska je to i svima nama što trpimo političare koji mazohistiočki trpe da ih 'pljuskaju' sa zapada, kako bi uvjerili hrvatski puk da je plagijat samo mali propust, da je nezaposlenost normalna stvara, da je zaduženost zemlje dobra stvar, a da je boriti se u Afganistanu i Siriji domoljubna stvar. I pljusk aje svima nama kada se smijemo MOST-u i Živom zidu kada nam pokušavaju predočiti pravu istinu o nama, umjesto političkog kazališta koji nam već 26 godina priređuju "velike" stranke HDZ i SDP.

Ako je Ivan Đikić rekao da će se vratiti u Hrvatsku kada se promijeni vlast, onda se bojim da se u Hrvatsku više neće vraćati, sem kao eventualno turista tijekom letnjeg odmora. Jer ovdje se samo nazivno mijenja vlast, po ponašanju nikako !

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 755 739 258 3,923
PRIMIO <- 995 238 70 2,342

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 258.9
Prijedlozi 23 6.00
Analize 451 1,216.00
Ankete 330

Ocjene (2)


Respektira (2): viewer, Cro-Magnon


Komentari (25)


Ne volim metafore jer svakom drugačije zvone u ušima,ali ovo s Đikićem svodi se na dvije manje više uobičajene,žargonske fraze: drama queen i science dick.On prekomjerno dramatizira,pokazujući čiji je veći(znanstveni dick),a Jovanoviću je držo lojtre RepopeR 0 0 0


Sorry na tipfelerima ! Laci 0 0 0


@viewer: Pricate o podrski od prije 2 mjeseca,nakon sto je PB vec bio ministar. Ja pricam o pravorijrku Sveucilista iz 2011 i 2012, dok je PB bio daleko od dnevne politike, i dok Odbor nije ni imao jurisdikciju odlucivati o njegovu slucaju. Cro-Magnon 0 0 0


@viewer: Sveuciliste je, s procedurom koja joj tada bila na raspolaganju, odlucilo i zatvorilo slucaj. Godinama kasnije netko se sjeti dati Odboru pravo otvaranja vec zatvorenih slucajeva, i cudom se izvuce bas PB! To je glavni uvod u sramotu. Cro-Magnon 0 0 0


Poanta: Ako se drustvo stvarno zeli suociti s "necestitoscu" u znanosti i ostalim sferama, to se mora napraviti sustavno i neselektivno, gdje ista pravila vaze za sve. Hvala. Cro-Magnon 0 0 0

Analiza

Odlazak Đikića je SRAMOTA za Hrvatsku politiku !

19.02.2017. 19:19

Plenkovićeva izjava da mu je žao što <đikić odlazi, ali da je ... više >

Analiza

Laku noć Hrvatska

14.02.2017. 15:43, Što odlazak Ivana Đikića znači za Hrvatsku?

Nema se tu šta pametnog više dodati niti oduzeti. Pitajte samo bivšeg ministra Dragana Primorca kako je i zašto najurio Barišića u svom mandatu. Ili isto tako jednu bivšu ministricu Ljilju Vokić o istome. U civiliziranom svijetu, javne osobe podnose ostavke i miču se (ili bar zamrzavaju svoj status do okončanja i potvrde ili demantija optužaba), kako je to već Ljilja Vokić objasnila u gore navedenom članku.I za puno manje stvari koje im se stavljaju na teret. Ali, kao što napisah, to je u civilizaciji.

Ali mi živimo na samom rubu civilizacije,duboku u mraku teorija krvi, vjere i tla, u plemenskim zajednicama i plemenskom načinu razmišljanja.Nek je netko najgori mogući lik, ali je naš. Samo to je važno. Ako vas ovo podsjeća na mafijaški kodeks, vjerujte,čisto slučajno. Zapadna civilizacija je rubikon, koji počinje tamo negdje na izlazima iz Slovenije. A taj rubikon još dugo nećemo preći sa ovakvim ministrima.I s ovakvim vladama kakve imamo zadnjih 20-tak godina.Nažalost, mladi ljudi sve više to shvaćaju. I ne vide budućnost ovdje. Niti perspektivu. A i mnogi školovani i učeni ljudi, poput gosp. Đikića. Sjećamo se jednog (možda i najvećeg znanstvenika u svjetskim razmjerima-apsolutnog genijalca) Nikole Tesle. On je u mnogočemu bio vizionar, pa i tome da s područja Balkana treba pobjeći čim prije.  Ako želiš nešto postići u znanosti ili za općeniti boljitak. Ovdje u Hrvatskoj, ako kupiš ili prepišeš rad ili diplomu, netrebaš se baviti strukom, ali uz pravu stranku, prave sponzore možeš postati, štajaznam, npr. potpredsjednik Sabora, Ministar znanosti ili nešto takvo. Krasan primjer za entuzijazam svakog mladog znanstvenika ili čovvjeka koji želi uspjeti na temelju znanja, učenja i odricanja.

U Barišićevoj biografiji piše

cit iz biografije :"Ipak, Pavo Barišić široj je javnosti postao zanimljiv i po aferi do koje ga je doveo jedan njegov znanstveni rad. Naime, 2011. godine četvorica su znanstvenika prijavila Barišića i njegov rad zbog plagijata. Rad je objavljen u značajnom znanstvenom časopisu Synthesis philosophica, ali su u njemu uočene prepisane ideje i formulacije četvorice poznatih filozofa i teoretičara, a bez da su navedena njihova imena kao izvori. Time je Barišić ideje tih znanstvenika prikazao kao svoje. Barišić je optužen i za kopiranje natuknica s Wikipedije, čime je prepisao čak i krivo navedeno ime jednog američkog filozofa.

21. 12. 2016. godine Odbor za etiku i znanost donio je presudu da je Barišićev rad doista plagijat. Iako su ga javnost i njegovi politički protivnici nakon ove presude pozivali da podnese ostavku na mjestu ministra znanosti i obrazovanja, Barišić tvrdi da za ostavku nema razloga jer je izostavljeno ime navedenih znanstvenika u njegovom radu bilo ništa drugo nego tiskarska greška, za koju se već ispričao."

Sasvim dovoljno za odstupanje, ostavku i posipanje pepelom. Ali, kao što je već napisano i rečeno, živimo u Hrvatskoj. Ovdje sve ima drugu dimenziju. Pa čak i logika. Naime, umjesto da i vladajući nekog takvog maknu iz vidokruga, oni ga svesrdno brane. I to ne brane argumentima , nego aferama drugih. Umjesto da i jedni i drugi, i pozicija i oporba, sve takve mutikaše šutnu nogom u ...jel....oni idu braniti svoje s "argumentima" da je ovaj naš manji plagijator ili da je ovaj vaš veći. Ali, kao što je rečeno i napisano, znamo gdje živimo. Nešto poput šamaranja aferama, tko ih ima više i koje su veće. Od Sanadera do Merzel.I od Kolindinog puta u Ameriku do Saucha i dnevnica. I Bandića i Čehoka i Beljaka i Polančeca i Čačića i Čobankovića i Kalmete i Sabe i....slobodno nastavite niz. Kao da su se svi kriminalci ovog svijeta usidrili u naših par najjačih stranaka. Da ne velimo u dvije.

S druge strane takve politike, takvog razmišljanja i djelovanja, imamo ljude koji imaju uistinu impresivne biografije i dostignuća. Ali takve tjeramo. A tjeramo ih upravo iz razloga da bi ovakovi poput Barišića i njegovih sponzora i mecena mogli opstati. I to je žalosna istina.Tjera ih Plenković,tjera ih Kolinda. Nezna se uistinu tko će ostati ako odu svi kojima nije dobro? Samo bi nekog trebalo zadužiti da ugasi svjetlo da Hrvatska ponovno utone u mrak. Samo ovaj put bez crvene zvijezde. Nego uz nešto mnogo gore. Ali o tome drugom prilikom.

No, najžalosnija istina je ta, da mladi, školovani ljudi, odlaze za gosp. Đikićem. A ne ostaju zbog Barišića. Opravdano se možemo zapitati da li je to možda i cilj? Da u Hrvatskoj ostanu samo neškolovani i primitivni kadrovi s kojima se može lakše manipulirati i prodavati im mahanje zastavama i patetično domoljublje pod osnovne (i jedine) životne vrijednosti. Naravno, uz pomoć sveprisutne vjere i vjerskih poglavara. I onda ih, po potrebi, slati u neke nove ratove gdje će se valjda nekih drugih 200-tinjak obitelji zbrinuti. Teško je dokučiti ciljeve takve politike. Demografi doslovno vrište, ali se to vladajućih i ne dotiče puno.Oni lamentiraju s istim takvima u Srbiji o Stepincu, ponovo spominju četnike, ustaše i partizane i žive u nekom svom svijetu. Uljuljkani u svoju sigurnost i sigurnost svoje djece na školovanju tamo negdje u civiliziranom svijetu. Jer ipak, naša sveučilišta i škole ne valjaju. A zašto? Pa eto vam razloga. Jer prepisivači i plagijatori prosperiraju, a oni koji griju stolice i uče moraju van.  I zbog još mnogo toga. Ali nebitno. Dok je nama UDBA-e, partizana, ustaša, crvenih komunjara, jugonostalgičara, srba,  četnika, vojnog roka, NATO-saveza,vjeronuka, gay udruga,kome je do poštenog rada, perspektive i blagostanja u miru i toleranciji? Idemo se svađati sa susjedima,svađati se  međusobno , čak i sa onima s kojima to zaista ne bi trebali (ali to treba nekom drugom, pa onda valjda i nama), pa ajmo  ratovati, bolje je, bar se ne razmišlja puno o bilo čemu osim spasiti živu glavu. Mnogi to odlaskom odavde i čine. Mi koji smo zapeli ovdje? Nama još samo Bog može pomoći. Pitanje je samo da li želi. Kako stvari stoje, baš i ne.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 159 122 34 628
PRIMIO <- 506 102 76 1,093

Dostignuća

Vingd 794.00
Bodovi 193.0
Prijedlozi 3 3.00
Analize 171 774.00
Ankete 343

Od istog autora

Ocjene (5)


Respektira (2): plotto, bereza


Slaže se (1): Laci


Ne slaže se (2): Anyst, Cro-Magnon


Komentari (30)


promovirati. Kamo sreće da imamo na destke ili stotine Đikića i da svaki od njih donese poneki projekt na naše institute i sveučilšta, kojima bi time sigurno pomogla da steknu internacionalni ugled i koja bi sigurno dobila na ratingu/reputaciji. viewer 0 0 0


Imaš pravo viewer, kamo sreće da imamo desetke i stotine Đikića, no mi imamo stotine i tisuće Radmana koji špilaju znanstvenike a ne rade ništa korisno. ostalo je neizrečeno što Đikić misli o Radmanu ? Barišić i Radman ista su sorta. Laci 0 0 0


Na splitskom sveučilištu se govorilo i prije afere Barišić,da se Đikić sprema u SAD jer već dugo nije ništa objavio pa mu treba promjena sredine i novi izazovi.Biti će interesantno da li će ostati u Njemačkoj ili će otići u SAD. plotto 0 0 0


Meni je žao što se nepotrebno upetljao u politiku iz jednog jedinog razloga.Kako je provjera Barišićevog članka objavljenog u Synthesis Philosophica u nadležnoj međunarodnoj instituciji u tijeku,mislim da je trebao pričekati ishod.Općenito mislim plotto 0 0 0


da izbor Barišića na mjesto ministra ide na dušu Plenkovića.Isto kao i u slučaju Nine Obuljen.On je znao da Barišić vuče repove i toga je morao biti svjestan prije imenovanja. plotto 0 0 0

Analiza

Laku noć Hrvatska

14.02.2017. 15:43, Što odlazak Ivana Đikića znači za Hrvatsku?

Nema se tu šta pametnog više dodati niti oduzeti. Pitajte samo bivšeg ministra Dragana Primorca kako je i zašto najurio Barišića u svom mandatu. Ili isto tako jednu bivšu ministricu Ljilju Vokić o istome. U civiliziranom svijetu, javne osobe podnose ostavke i miču se (ili bar zamrzavaju svoj status do okončanja i potvrde ili demantija optužaba), kako je to već Ljilja Vokić objasnila u gore navedenom članku.I za puno manje stvari koje im se stavljaju na teret. Ali, kao što napisah, to je u civilizaciji. Ali mi živimo na samom rubu civilizacije,duboku u mraku teorija krvi, vjere i tla, u ... više >

  • 2
  • 1
  • 2
  • 30