Analiza

Kako je Most presjekao gordijski čvor

09.02.2017. 10:08, Što bi otvaranje arhiva značilo za Hrvatsku?

Izgleda da je u zemlji fašista i antifašista najteže biti ono što pokušava Nino Raspudić, i antifašist i anti-antifašist. Stavovi koji se s usana blagoglagoljivih i „dobronamjernih“ tumača naše bliske prošlosti definiraju kao otpor svim totalitarizmima, u stvarnosti se uvijek pretvaraju u relativiziranje kako ustaških, tako i partizanskih zločina. Jedni se tako opravdavaju borbom za tisućljetnom narodnom težnjom za nezavisnošću, i optužuju s punim pravom druge za zločin nad vlastitim narodom, dok se ovi drugi opravdavaju svojim dobrim namjerama (koje uvijek nekako nađu svoj put u pakao) u stvaranju pravednijeg društva, i optužuju protivnike za zločin iz mržnje (jer su valjda njihovi bili iz ljubavi). U zemlji fašista i antifašista povijest tako ostaje relativna ali bitna, a stvarnost zločina tek igra relativiziranja i moraliziranja u kojoj dugoročno svi gube. Kao i u svakoj igri gdje su ulozi veliki, katarza dolazi tek kad se karte polože na stol, kad se svi suoče s činjenicama koje oslobađaju dušu i dozvoljavaju povratak u stvarnost.

Gordijski čvor je sinonim za veliki problem koji se teško rješava, a Hrvati su ga spoznali na vlastitoj koži zamrsivši se, nimalo slučajno, u vlastitoj povijesti. U ovoj maloj govnarskoj državici u kojoj je često vladao pessimus dux Sclavorum, iz doba dok smo duxa imali, i kad smo silnicima ovog svijeta naplaćivali danak mira (tributum pacis), sve je krenulo naopako kad smo bez vlastitog duxa ostali, a prihvatili tuđeg koji nije brinuo naše brige, već svoje osobne, pa je u Hrvata vođenje svojih osobnih briga postao tisućljetni model vladanja.

Gordijski čvor nitko nije razriješio, pa nije to pokušao ni Most, već ga je presjekao kamom, oštricom iskovanom za punog mjeseca, i koja udara iznenada, iz potajice i odozdo, i onemogućava bilo kakvu obranu. Most je tako zatekao svoje žrtve, koje su u iznenadnoj promjeni pravila igre mogle samo nastaviti s onim što su oduvijek najbolje radile, s moraliziranjem i relativiziranjem. Mogli smo tako čuti da su Državni arhivi češljani i pročišćeni, a mogli smo čuti i V.d. ravnatelja Državnih arhiva, dr. sc. Marija Stipančevića, da nisu. Mogli smo čuti SDP-ovu prijetnju kako u HDZ-u ima 80 tisuća komunista, kao da je biti komunist nešto loše, a ako jest, onda nisu dobro promislili već sami sebi upali u usta. Mogli smo čuti „prijetnju“ HDZ-a kako, umjesto dopune, pripremaju potpuno novi zakon. Iz kojih pobuda i kad su se toga sjetili teško je reći, ali ako su oni ti koji ovim povodom žele ostati zapamćeni u povijesti, onda je za to prekasno. Iz usana svjetskih prvaka u moraliziranju i relativiziranju, mogli smo samo čuti daljnje moraliziranje i relativiziranje o tome kako su ti arhivi nebitni, kako država ima važnijih posla, kako treba nastaviti kurikularnu reformu, ulaganje u radna mjesta, spriječiti iseljavanje mladih, za koje je Pernar za saborskom govornicom, održao čak četiri minuta šutnje uz taktove Lijepe naše iz Culejevog mobitela. Mogli smo tako čuti na desetine izgovora umotanih u šareni papirić istine, ali istina je samo jedna i zove se prioritet. Pa kad čovjek slomi nogu, najprije mora doktoru, da kost namjesti a nogu imobilizira.

A Hrvati su od pustog moraliziranja i relativiziranja dobili disocijativni poremećaj identiteta, pa više ne znaju jesu li doktor Jackel ili mr. Hyde, niti tko je od te dvojce dobar a tko loš. Pa Hrvati prije suočavanja sa svim svojim životnim problemima moraju poštivati prioritet, i po preporuci psihijatra suočiti se s prošlošću i doživjeti katarzu. A katarzu smo mogli doživjeti i prije, da je HDZ smogao snage suočiti se s prošlošću svojih 80 tisuća bivših komunista, kao i s poviješću u režiji HDZ-a koja nastupa nakon i dalje tajnovitog razdoblja, 22. prosinca 1990. godine. Katarzu smo mogli doživjeti i u režiji SDP-a, koji bi rado rasvijetlio povijest pretvorbe i privatizacije, i kad bi se Državni arhivi mogli otvarati na preskok i po modelu kojim se relativiziraju prioriteti društva.

Ali sada, kad je gordijski čvor presječen, i kad prođe razdoblje od dva mandata koje HDZ redovito zasluži, a kad SDP dobije onaj svoj redoviti protestni mandat, moći će, ako je bez grijeha, narodu predočiti i to razdoblje i suočiti ga i s tom katarzom, pa da povijest stavimo ad acta i zaslužimo nove prioritete.

6

5none5

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 555 61 37 1,278
PRIMIO <- 920 164 56 1,791

Dostignuća

Vingd 1,021.00
Bodovi 210.9
Prijedlozi 6 37.00
Analize 176 983.00

Od istog autora

Ocjene (11)


Respektira (8): Interstellar, Daikan, Vlaho, Jung-fu, VeNLO, RepopeR, viewer, Alumnus


Slaže se (1): Laci


Ne slaže se (2): mihael, RepopeR


Komentari (17)


viewer nisam gledao Otvoreno na koju si skojevku mislio? msesar 0 0 0


Slažem se s Jung-fuom i podržavam donošenje tog zakona s kojim bi se 5none i slične ažurante promašene teme, ako ne utamničilo, a barem kaznilo nekako,hehe VeNLO 0 1 0


MOST se samo uglibljuje i nestat će u vlastitom blatu. Otvoriti arhive do 22.12.1990. a ne otvoriti sve arhive najcrnjeg našeg perioda privatizacije je prevara svih nas. Oni se bore za bolju prošlost a ne za budućnost. Sad ih je prešao i Barišić. mihael 0 0 0


mihael imaš pravo, ako se ne otvore arhive i za period nakon 22.12.1990. onda je jasno da se radi o skretanju pozornosti sa aktera pljačkaške privatizacije. Valentić, Gregurić, Škegro, barbić, Šeks, Pašalić, Todorić, Tedeschi, ...po cijenu Laci 0 0 0


života neće dopustiti otvaranje arhive za period nakon 22.12.1990., jer bi se pokazalo prljavo lice stvaranja hrvatske države, za razliku od svijetlog lica kojim su izašli našiu bojovnici iz rata - Jesu li nas prevarili ? pjeva Thompson ! Jesu ! Laci 0 0 0

Analiza

Kako je Most presjekao gordijski čvor

09.02.2017. 10:08, Što bi otvaranje arhiva značilo za Hrvatsku?

Izgleda da je u zemlji fašista i antifašista najteže biti ono što pokušava Nino Raspudić, i antifašist i anti-antifašist. Stavovi koji se s usana blagoglagoljivih i „dobronamjernih“ tumača naše bliske prošlosti definiraju kao otpor svim totalitarizmima, u stvarnosti se uvijek pretvaraju u relativiziranje kako ustaških, tako i partizanskih zločina. Jedni se tako opravdavaju borbom za tisućljetnom narodnom težnjom za nezavisnošću, i optužuju s punim pravom druge za zločin nad vlastitim narodom, dok se ovi drugi opravdavaju svojim dobrim namjerama (koje uvijek nekako nađu svoj put u pakao) u stvaranju pravednijeg društva, i optužuju protivnike za zločin iz mržnje (jer su ... više >

6

5none5

  • 8
  • 1
  • 2
  • 17

Analiza

Za Hrvatsku u globalu otvaranje arhiva ne bi značilo apsolutno ništa. Pogotovo ne za mlade ljude željne posla i sigurne egzistencije. Nikakva lustracija, nikakvi arhivi, nikakvo suočavanje s prošlošću, nikakve javne osude ovog ili onog, javne osude režima u cijelosti neće zaustaviti iseljavanje i bilo šta drugo.Niti će otvoriti nova radna mjesta i stvoriti bolje uvjete ljudima u Hrvatskoj da ostanu ovdje i da osjete pripadnost ovoj državi.Da postanu pravi domoljubi.Neće. Htjeli to neki priznati ili ne, mladi (a i dosta starijih) danas ima sasvim druge prioritete od teorija krvi i tla, vjere i nacije, ustaša i partizana.

Jer ljubav,pa makar i prema domovini mora biti dvosmjerna. Inače ništa od toga. Ako nekomu/nečemu daješ bespogovornu ljubav, onda očekuješ nešto nazad. Inače se cijela priča o ljubavi pretvara u frustraciju i nezadovoljstvo. A onda je najlogičniji potez odlazak i pokušaj zaborava neuzvraćene ljubavi. A nekak je to lakše s osiguranom egzistencijom, pa makar i na drugoj strani planete. Naime, kad od domovine (ma koliko ju volite) dobiješ samo frustracije, strah za budućnost i besperspektivnost,mogućnost da (opet) ideš ratovati za neke tuđe interese, da u svojoj domovini radiš za strance koji imaju i platno i škare (banke, firme, hotele, političare....), a ovi te plaćaju mizerno i još te ucjenjuju, onda te nikakva lustracija niti osuda nekog/nečeg iz prošlosti nemože natjerati da patiš i trudiš se za neke "više" ciljeve. Nego tražiš izlaz. I odlaziš van. Uostalom, vidjeli smo svi devedesetih kako su floskule tipa "u bolju budućnost" , "naprijed naši gubitaši" i slično dovele. Pred zid. Nažalost, mnoge i doslovno. Mnoge figurativno. I puklo je. Jako.

Htio netko priznati ili ne, Jugoslavenski model komunizma/socijalizma je bio puno drukčiji od onog kakvog su imali Mađari, Česi, Rumunji, Nijemci u DDR-u, Poljaci,Rusi i ostali u tom "istočnom bloku". Naravno, svaki takav totalitarni režim (pa i onaj Jugoslavenski) imao je i puno svojih mana. Ali, ruku na srce, bilo je i puno dobrih stvari, puno boljih od onih u ostatku "istočnog bloka". Iako je Tito forsirao tu nekakvu nesvrstanost i nije prihvaćao svrstavanje u blokove.  I imali smo zbog toga puno bolje startne pozicije od svih njih. A svi su nas prestigli. Da li je rat tomu kriv? Ili bolje pitanje, da li je domovinski rat jedini i isključivi krivac? I može li se krivica isto tako pripisati nekim davno mrtvim ljudima i sistemu? I šta ako može? Na koji način će to dokazivanje krivice i nekakva osuda režima, bez konkretnih imena i prezimena ili sa njima (nebitno) riješiti aktualni trenutak Hrvatske države i spriječiti egzodus stanovništva u inozemstvo, kao i demografsku, moralnu i svaku drugu propast? Bilo bi interesantno da netko konačno da suvisli i svima razumljivi odgovor na ovo pitanje. Bez puno filozofije. Ono, u stilu "uradimo to , jer će se zahvaljujući tome dogoditi ovo". Dok se stvar ne stavi na red tako, reklo bi se menađerski, inžinjerski, badava priče.

Uostalom, znamo gdje živimo i kakve relacije ovdje vladaju. Kopanje po prošlosti s unaprijed posloženim potrebnim rezultatima nemože i neće donijeti ništa dobro, osim novih tema za prepucavanja, svađe i mazanje očiju javnosti. Kako bi se reklo, bacanje kostiju, dok nešto bitnije prođe ispod radara javnosti. Zadnjih tjedana stalno se (opet) aktualiziraju stvari koje zabavljaju narod, a ne donose nikakvu konkretnu koristi za državu u globalu. Poput ovog s služenjem vojnog roka i (opet) lustracije, arhiva, prošlosti.

Da se razumijemo, autor ovog članka se potpuno slaže s time da svi arhivi budu dostupni i otvoreni. Bez selektivnosti i bez nametanja stavova. Mada je to u ovoj državi nemoguće. Šture brojke i slova, pa nek svatko, koga to interesira donosi svoje zaključke. Bilo bi čak i dobro, da svi oni željni krvi i osvete, zajedno s političarima i ponekim novinarima koji non-stop trabunjaju o tome da će suočavanje s proščošću otvoriti novu i svijetlu budućnost (svašta op.aut.) uđu u taj arhiv, zaključaju se tamo na jedno dvadesetak godina i proučavaju te spise i akte. Treba jedino dogovoriti da im se jednom dnevno kroz prozor ubacuju hrana i voda i higijenske potrepštine, čisto rublje i biromaterijal.

Ono čime bi se trebalo pozabaviti, nije period do devedesetih. Nego sve ono što se događalo od 90-tih naovamo.Jer tu su akteri itekako živi i dostupni. Osim onih koji nisu. A i njihovi potomci/nasljednici su dostupni. Skupa sa svim svojim materijalnim dobrima koja bi se itekako mogla upotrijebiti za opću dobrobit naroda i države. Ono što bi moglo donijeti sreću Hrvatskoj državi i narodu je to, da se prosvijetli i rasvijetli (neki bi rekli lustrira) ovih 20-tak i kusur godina Hrvatske samostalnosti. Ono o čemu dva kraka iste hobotnice (HDZ-SDP) sa svojim podrepnim priljepcima stalno puni uši jasvnosti, a niko ništa ne poduzima. Privatizacija, pljačka, politički reket,uništavanje i rasprodaja sve imovine i resursa. I tu leži glavni problem. Nebitno je da li je netko bio član komunističke partije Hrvatske/Jugoslavije. Odnosno nebitno za opću ocjenu njegovog djelovanja. Postoje sigurno ljudi kojima ni članska iskaznica KPJ/KPH niti SDP/HDZ nije bila paravan za pljačku i kriminal svake fele. Kao što sigurno postoje i oni koji pljačkaju i kradu i bez tih iskaznica. U ovo kratko vrijeme Hrvatske samostalnosti itekako je bilo prilike da se i ta priča pokrene. Da se objasni narodu kako dojučerašnji šoferi, vodoinstalateri,polupismeni prodavači plastičnih sjedalica i slični kroz noć postaju ljudi koji raspolažu s milijardama kuna. I eura. I što je još gore,raspolažu s sudbinama naroda i cijele države. Ta lustracija, ti arhivi, to bi bilo vrijedno spomena i akcije. A ideološke priče i kopanje po nečijoj komunističkoj ili nekoj drugoj prošlosti treba ostaviti prošlosti. Jer, iako bi mneki to silno željeli, nema natrag. Nema u srednji vijek. Nema u četrdesete ili sedamdesete. Može se samo naprijed. A Hrvatski građani to nikako da shvate. Pa se daju navuči (i) ovakvim spinovima na mlaćenje prazne slame, dok bitno ide ispod radara. Poput HEP-a ili Hrvatskih šuma.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 159 122 34 628
PRIMIO <- 506 102 76 1,093

Dostignuća

Vingd 794.00
Bodovi 143.6
Prijedlozi 3 3.00
Analize 171 774.00
Ankete 343

Od istog autora

Ocjene (9)


Respektira (3): viewer, Laci, bereza


Slaže se (3): roky333, Laci, bereza


Ne slaže se (3): Zakej, Alumnus, Interstellar


Komentari (28)


Izvadak iz teksta:"Izdavanjem Biblije mi smo željeli popuniti golemu prazninu koja je nastala između Vuk-Daničićeve i Šarićeve Biblije do danas, a za to smo imali dva razloga. I jedna i druga Biblija nije ostvarila ono što bismo mi željeli postići NEKOVARAZDIN 0 0 0


, a to je da dobijemo kvalitetnu Bibliju nacionalnog obilježja."...dakle....u onom mraku...neshvatljivo.....ili ipak je...kad se želi biti realan....ako dopuste administaratori BAROMETRA, napisao bih jedan članak o tome.... NEKOVARAZDIN 0 0 0


U psihologiji morbidna nostalgija je tuga za minulim vremenima. Pacijent obično idealizira prošlost za razliku od sadašnjosti. Razlog može biti gubitak sigurnosti u životu ili čak i jednostavno starenje.* (izvor wikipedia) Zakej 1 1 0


@NEKOVARAZDIN Možete Vi argumentirano objašnjavati koliko god želite nastojeći nekome dokazati čistu istinu, ali ako je toj osobi um zatvoren i bez slobodnog mjesta za prijem istinitih činjenica, to postaje uzaludno trošenje vremena, truda i Vingd-a. bereza 0 1 0


Arhive treba otvoriti ne samo radi nas već radi budućih generacija, samo ne na način koji želi MOST izmjenom 2-3 članka zakona. Izmjena zakona o Arhivima i arhivskoj građi kompleksan je posao. roky333 0 0 0

Analiza

Za Hrvatsku u globalu otvaranje arhiva ne bi značilo apsolutno ništa. Pogotovo ne za mlade ljude željne posla i sigurne egzistencije. Nikakva lustracija, nikakvi arhivi, nikakvo suočavanje s prošlošću, nikakve javne osude ovog ili onog, javne osude režima u cijelosti neće zaustaviti iseljavanje i bilo šta drugo.Niti će otvoriti nova radna mjesta i stvoriti bolje uvjete ljudima u Hrvatskoj da ostanu ovdje i da osjete pripadnost ovoj državi.Da postanu pravi domoljubi.Neće. Htjeli to neki priznati ili ne, mladi (a i dosta starijih) danas ima sasvim druge prioritete od teorija krvi i tla, vjere i nacije, ustaša i partizana. Jer ljubav,pa ... više >

  • 3
  • 3
  • 3
  • 28

Analiza

     Čini se ponekad, pogotovo kad se razbuktaju rasprave ovakvog sadržaja, da smo mi ustvari nacija koja je tijekom komunističkog režima bila podvrgnuta kolektivnoj lobotomiji. Imali su i drugi narodi u Europi komunistički totalitarizam, čak i rigidnijeg tipa nego kod nas kao sudbinu, ali kada su se jednom riješili tog jarma, počeli su daleko dinamičnije od nas mijenjati odnose i prioritete u društvu. Drugim riječima, krenuli su dalje, za razliku od nas, koji se i dalje vrtimo u krugu, tako reći zabetonirani na jednom mjestu sa kojega nikako da se pomaknemo. Kao da nama sve dolazi puno teže i puno polaganije do mozga. Može biti da je takvo stanje posljedica činjenice kako kao narod naglo starimo pa nemamo potrebnu dozu mladalačke vitalnosti koja sa sobom nosi vjetrove promjena. No, vratimo se mi temi o kojoj je ovdije riječ, vratimo se inicijativi MOST-a da se konačno otvore arhivi za razdoblje do 1990-te godine.

     Prvo treba razjasniti je li otvaranje arhiva lustracija ili nije. U smislu doslovnog prijevoda sa latinskog (lustratio = rasvjetljavanje) odgovor bi bio potvrdan jer bi se otvaranjem arhiva bacilo svjetlo na do sada nedostupne dokumente, a samim time i činjenice iz prošlosti. U političkom kontekstu, ovo otvaranje dokumentacije još je miljama daleko od današnjeg poimanja lustracije kroz drugačiju percepciju . Danas, pogotovo u političkom kontekstu, riječ lustracija trebalo bi ustvari zamijeniti riječju purifikacija (purificatio = pročišćavanje). Radi se naime o pročišćavanju državnih institucija od natruha komunističke diktature. S time da se u nas ne radi o natruhama nego više o debelim naslagama koje nas tiho i temeljito guše. Pri tome ne može više toliko biti riječ o fizičkom uklanjanju komunističkih kadrova sa odgovornih funkcija, jer djeca nekadašnje oligarhije nisu, jelte, odgovorna za djela svojih roditelja. A kod nas je pozicije zauzela već druga generacija (zato ovdje i koristim riječ “naslage”). Potomci komunista (da se razumijemo, ima ih u svim strankama i strukturama) nemaju na svojoj savjesti grijeh svojih roditelja. Oni nisu nikoga proganjali, prokazivali, maltretirali, zatvarali ili štogod još gorega, ali su naslijedili pogled na svijet, ma rekao na ovo tko što hoće. I taj pogled na svijet, taj “snađi se druže”, taj “javašluk”, taj ”ne držati se zakona kao pijan plota”, ta poputbina nas guši.. Dakle, kao što je vidljivo, zbog toga što lustracija nije mogla biti provedena (zbog rata) na vrijeme, sada imamo još veći problem.

     To što je inicijativu pokrenuo MOST ima istu težinu kao da ju je pokrenuo i HDZ ili čak SDP. Što bi rekli naši dragi Dalmatinci, sve je to ista pašta. Moguće je da MOST pobere nekoliko dodatnih poena, možda jedan posto rasta podrške i to uglavnom jer se radi o lovu na glasove lobotomirane nacije. Da nije tako, verojatno bi se našao netko dovoljno odvažan da objasni o čemu se ovdje radi. A radi se o tome da je HDZ, iako je za to već debelo nakon završetka rata i nestankom potrebe da se ne otvara „unutarnja fronta“, propustio učiniti ono što je ne mogao, nego morao učiniti. Razloge tome znaju samo oni, a mi možemo pretpostavljati o čemu se radi. Ove zadnje dvije rečenice išle bi u prilog tvrdnjama iz SDP-a o 80.000 članova HDZ-a koji su bili članovi SKJ, međutim lampice pali sklonost neokomunista za olako baratanje brojkama kao i iznenadna ljubav te briga za inače omražene političke suparnike protiv kojih se nikada nisu birala sredstva. Drugim riječima, ne laje pas radi sela. Biti će da, vjerojatno zbog nedostatka radnih navika ili zbog toga što su drugovi iz SKH vodili svoje arhive nemarno (pa više nitko ni ne zna čega sve tu ima), nisu ni nakon što raspolažu arhivima svoje partije već 25 godina uspjeli baš sve izbrisati, prepraviti ili uništiti. Uglavnom, svi imaju putra na glavi i nikome baš ne odgovara otvaranje arhiva. No, koliko god se činilo da će vrijeme prekriti sve njihove strahove i dvojbe, desilo se da sada vrijeme konačno radi za nas ostale. Normalne, male i svakodnevne. Naime, MOST želi uloviti nekoliko postotaka za ono za što već ionako otkucava sat. Ne znam kakvi su naši zakoni o arhivskoj građi, ali u normalnom svijetu arhivi se uglavnom otvaraju nakon pedeset ili sedamdeset godina. Pa ako se od ove, 2017-te vratimo 50 godina unatrag, to je već godina 1967-ma! Za nas starije takoreći jučer. A 70 godina unatrag je 1947-ma. Ako netko još ne zna, to što će biti ovim zakonom dostupno, jedan gospodin Ljeljak već može slobodno i bez problema proučavati u arhivima u Beogradu. U Zagrebu međutim ne!!

     Kako ne bi došlo do podjela u društvu, u MOST-u, ako se ne varam, kažu da neće biti moguće vidjeti imena u tim dokumentima. A mog prijatelja Peru ustvari još jedino zanima koja ništarija je “cinkala” njegovog oca kako priča političke viceve, radi čega je dotični završio tri godine na “preodgajanju” u Makedoniji. A moju susjedu Janju zanima zašto je i po čijem nalogu milicija došla tražiti njenog ujaka koji je bio na privremenom radu u Njemačkoj. Jednom i nikada više. Ah,da, mog kolegu Rudija pak zanima gdje je završila njegova strina 1945-te, ali to je valjda nebitno. Uglavnom, to što narod zanima, to ionako neće biti moguće saznati, a trebalo bi. Ako su zlodjela fašista i kolaboracionista “javno dobro”, red je da to budu i zlodjela komunista. Jer, zlodjelo je zlodjelo. Ovdje ne govorimo samo o zlodjelima učinjenim u osvetničkoj euforiji (što čujemo nerijetko kao “opravdanje” za učinjeno) nego i onima nakon što je opijenost pobjedom već odavno prošla.

     A pomirba? Ma pomirbe nema, sa arhivima ili bez njih. Mi smo jednostavno nepomirljivi, to nam čak i u grbu stoji. Pola polja crvenih, pola bijelih. Lobotomija braćo, lobotomija.

4

Django

Django ne plaća kartu! Django ima pokaz!

Interakcija

 
UČINIO -> 255 21 24 365
PRIMIO <- 248 43 10 432

Dostignuća

Vingd 253.00
Bodovi 126.7
Prijedlozi 4 8.00
Analize 38 239.00
Ankete 77

Ocjene (13)


Komentari (22)


@RepopeR, kad je dijete u istočnom Berlinu pitalo oca, zašto puno pije, otac mu je odgovorio, zato jer je deprimiran zbog Zida. Međutim, Zid je pao, a otac je i dalje pio, dok nije umro od ceroze jetre. Na to me podsjeća argumentacija, da ćemo tek viewer 0 0 0


moći krenutu naprijed kad rasvjetlimo nedavnu povijest. Na tu mantru sam se referirao, kad sam iznio činjenice iz DDR-a, njihove rezultate kao i učinak na sveopće stanje. Sve ostalo je tvoja slobodna interpretacija, pa i ova, da će kod nas biti dru viewer 1 0 0


@viwer ja iluzija da će otvaranje arhiva nešto promijeniti na bolje nemam.Pače,argumentirao sam da će stvar eskalirati.Glavna teza je da onima kojima i sumnje što se događalo u,te kakvog je doista karaktera bilo Jugoslovensko društvo..nisu dovoljne RepopeR 0 0 0


nikakvo otvaranje arhiva neće pomoći,jer njima nije problem istina već čvrsto ideološko uvjerenje koje je neprobojno za stvarnost.Ovo s arhivima stvar će esklairati,a oni još uvjereniji.Međutim,to nema nikakve veze s nužnošću otvaranja arhiva.Ne radi RepopeR 0 0 0


se to,ili bi se trebalo raditi da sad nekom ili nekima bude bolje.To je muka i onima koji su i onima koje su ti koji.Baš kao što je za tvog DDR pijanca sada kasno i što je za svoj "slice of life" našao zid.(inače pijanci su rijetko maštovita skupina) RepopeR 0 0 0

Analiza

Neka maske padnu!

07.02.2017. 19:09, Što bi otvaranje arhiva značilo za Hrvatsku?

Prošlo je više od 27. godina od kada je srušen berlinski zid, od kada je uklonjena željezna zavjesa i Europa se počela oslobađati obrazaca ponašanja koje je nametnula i stvorila komunistička ideologija. Hrvatska se komunizma oslobodila na razini simbolike. Država se više ne zove socijalistička republika, državni simbol više nije crvena zvijezda petokraka. Djeca se više ne primaju u pionire, promijenili su se državni praznici. Svatko može izraziti svoje mišljenje i ispovijedati svoju vjeru i slobodan je otputovati gdje ga je volja. Ovo je dakako značajan napredak, totalitarizam je uklonjen. Više nitko zbog kritike vlasti i sumnje u  zasade revolucije ne može biti lišen slobode.

 Nadalje, danas je građanin slobodan raditi za malu plaću ili za malo višu ako je genijalan ili odličnu ako ima vezu. Ili može se baviti poduzetništvom, imati firmu  u kojoj je obvezan plaćati visoke poreze i boriti se na tržištu koje je globalno i na kojem se svi bore, ili se ne bore baš svi  jer neki imaju dogovor s vlastodršcima.   Dakle, neke stvari su vrlo malo ili nimalo promijenile, a to su obrasci ponašanja. Pravilo da postoji prosvijećena partija (sada razdrobljena, ali u duhu ista) i njezini članovi za koje vrijede jedna pravila i svi ostali drugovi i drugarice (među njima je i reakciona banda s kojom se treba obračunati) koji još nisu dosegli tu razinu svijesti , pa za njih vrijede druga pravila. Član partije se, kako bi rekao „najveći sin naših naroda“ Josip Broz Tito, doživotni predsjednik SFRJ-a i doživotni generalni sekretar centralnog komiteta komunističke partije Jugoslavije: „ne mora  paragrafa držati ko pijan plota“ i mora se snalaziti.

Hrvatska je izgubljena u tranziciji i od svoje samostalnosti luta u postkomunističkom limbu. Stare strukture moći prenesene su na sada već zrele nasljednike, stari obrasci ponašanja su u bitnome održani, pojavili su se neki novi epizodni glumci, ali do prave tranzicije iz totalitarnog sustava u demokratski nikada nije došlo. Sustav se prilagodio, a s njime i ljudi. Dojučerašnji marksisti postali su glavni borci za otvoreno društvo i građanske slobode, dojučerašnji direktori u „uspješnoj“ planskoj privredi Jugoslavije postali su „uspješni“ tehnomenadžeri u „uspješnom“ „tržišnom“ gospodarstvu u Hrvatskoj. Samo je narod ostao isti, jednako inertan i uplašen kao i za vrijeme socijalizma. Svjestan da se oko njega sve svodi na otimačinu i on kao i nekoć krade na sitno. Ili kao i onda što su činili pojedinci, i dobivali zatvorske kazne,  tako i danas čine i bune se protiv sustava, pa završavaju izolirani od društva kao čudaci, kao neki koji opet nešto izmišljaju i mute vodu. Ili se sele u potrazi za boljim životom daleko, ne od ove zemlje, nego od ovih ljudi; kako onda tako i danas.

Eto došao je i taj dan da su ti čudni ljudi koji nešto izmišljaju i mute vodu sada nekim čudom došli na vlast, pa predlažu da se slobodno može u znanstvene svrhe ući u arhive komunističke partije. Komunistička partija je, valja ovdje još jednom napomenuti, bila jedina legalna politička stranka u bivšoj državi, ona je totalitaristički upravljala svakom društvenom djelatnošću, ona je kontrolirala svaki društveni događaj, svaku ekonomsku djelatnost i ona je na koncu uklanjala sve političke protivnike između ostalih i atentatima.

S druge strane, danas nasuprot avangardnom MOST-u, imamo etablirane političke strukture, duhovne nasljednike  komunističke partije, koji žele navedeni proces prikazati kao nepotrebno vraćanje u povijest koje će dovesti do nepotrebnih podjela, koji se nalaze s jedne strane i lijevog su predznaka. (To o nepotrebnim podjelama je kao da kažemo da je odvajanje žita od kukolja nepotrebno jer to dovodi do napetosti između žita i kukolja.)  

S desne strane je zajednica, također je baštinik duha komunističke partije, koja zbog vlastitih birača ne može reći ništa konkretno, nego se izvlače na hodograme, rasporede i tome slično, a zapravo čuvaju svoj ugled za koji znaju da bi mogao doći u pitanje kada se otkriju nezgodne poveznice za organizaciju i ugledne članove. Ukoliko je 80.000,00 HDZ-ovaca kako to tvrdi SDP bilo u članstvu KP, zašto im nemamo razloga ne vjerovati, jasna je nelagoda i nevoljkost za donošenje takvih odluka. Postaje upitna i vjerodostojnost i postavlja se pitanje je li HDZ istinska demokršćanska stranka ili stranka reformiranih komunista?

Glavni argument u odbijanju razmatranja, a kamoli donošenja odluke o otvaranju arhiva  se svodi na to kako je prošlo previše vremena i kako se radi o lovu na vještice i rasplamsavanju ideoloških borbi, umjesto da se bavimo važnim stvarima koje nam vise nad glavom. No, te važne stvari su neprestano na stolu i o njima nam govore uvijek isti ljudi o kojima zapravo malo znamo.

Svi smo mi bačeni u blato pregaženi kolima, kao u kakvoj krležijanskoj drami, od danas uglednih članova društva (političara, sveučilišnih profesora, umjetnika, znanstvenika, gospodarstvenika) čiji su ugled i bogatstvo i dobre početne pozicije stvorili očevi koji su bili varalice i ubojice.

Ne, važne stvari današnjice se nikad riješiti neće, to što nas muči danas ima svoje korijene u onome jučer i svaki korak u skidanju koprene s očiju ovog naroda je dobrodošao, pa tako i ova inicijativa. Argument o tome da su arhive već pročišćene i prekrajane je potpuno promašen i namijenjen je stvaranju alibija i kako bi se slabije obrazovanu publiku uvjerilo u to da se radi o ispraznim sitničarenjima dokonih političara, koji umjesto da rade, bavi se političko-ideološkim igricama. Radi se zapravo o jeftinom populizmu koji pričom o jedinstvu i o tome da ono što se događalo prije, nema utjecaja na ono što se događa danas, želi skriti istinu. Istina je u tome da smo mi tu gdje jesmo ne zato što nam je loš horoskop, nego zato što isti ljudi koriste iste metode upravljanja koje su koristili i u vrijeme komunizma. Tome valja stati na kraj, neka maske padnu!

3

Zakej

Interakcija

 
UČINIO -> 25 7 1 20
PRIMIO <- 41 10 1 60

Dostignuća

Vingd 36.00
Bodovi 59.6
Analize 7 36.00
Ankete 10

Od istog autora

Ocjene (10)


Komentari (3)


Ma pisao sam svoj tekst pa nisam vidio tvoj. Da sam vidio, ne bih pisao svoj jer su oba u biti jednaka. Respekt. Django 0 0 0


Imaš pravo Django, tekst je sličan tvome, ali samo sličan..., a ima i dobru foru o "nepotrebnosti odvajanja žita od kukulja" :-):-):-) A i pogriješio je, jer ovi sada ne koriste metode koje su koristili u komunizmu jer su premladi, već koriste iste Laci 0 0 0


metode kao njihovi očevi, stričevi,,,i svi u glas viču-pustimo prošlost, mislimo na budućnost, pri tome misleći na svoju osobnu budućnost. I uostalo tko bi odvajao žito od kukolja kada smo nakon devedesetih kukolj promivirali u društvenu elitu ? Laci 0 0 0

Analiza

Suočavanje s prošlošću je nužno i neizbježno

06.02.2017. 14:55, Što bi otvaranje arhiva značilo za Hrvatsku?

Andrej Plenković je napravio sve. Smijenio je Hasanbegovića, instalirao HAVC-u blisku Ninu Obuljen. Nagodio se s Pupovcem, istrpio je sve što su Irinej u intervjuu, Vulin preko drugih medija i Božović njemu samom u facu izrekli o vezi Jasenovca i Oluje, Hrvata i genocidnosti. Rijetka reagiranja su se svela na "upozorenje kako je riječ o neprimjerenom izričaju" uz neizostavno "upoznavanje naših prijatelja u EU" o nekom problemu te sveto zalaganje za napredak regiona uz " nesebično dijeljenje hrvatskih iskustava na tomu putu." Napravio bi on i puno više, samo da je dobio još malo vremena.

Ali ništa nije pomoglo. Kada bi se provela analiza pisanih tekstova (elektronskih i tiskanih) i svega izrečenoga u eter bilo u sabornici, bilo u nekoj stranačkoj središnjici ili u bilo kojoj drugoj prigodi jedna bi se riječ nametala kao ključna: fašizam! Ništa ne muči ovo društvo kao avet fašizma koja i ima svoju glavu. Ime joj je, zar ste sumnjali, Andrej Plenković, ne samo zbog podudaranja inicijala.

Prilikom nedavne objave Mesićevih Tabletalk's u javnost se nikako nije moglo probiti pravo pitanje: tko danas, kada je Mesić već sedmu godinu bivši predsjednik i kada je na nedavnim izborima doživio preferencijalni fijasko, ima koristi od toga da mu napakosti snimkama koje postoje već 25 godina? Zašto ta snimka nije - zajedno s Jurom i Bobanom - mogla biti objavljena u vrijeme kada je Mesiću doista mogla biti neugodna?

Vjerojatno zbog toga što ni ovom prilikom nije metom bio Mesić. Bio je Plenković. Da ga se podsjeti da se kroz medije u bilo kojemu trenutku može na dnevni red postaviti pitanje fašističke apokalipse koja se valja Hrvatskom i da glas o tomu vrlo brzo može doprijeti do Bruxellesa. A Plenković ima tu upadljivu crtu da su mu kako glas o njemu u Bruxellesu, tako i briselski glasi upućeni njemu vrlo vjerojatno jedino do čega mu je u političkom smislu uistinu stalo. 

Na istom je tragu postavljanje ZDS ploča gdje se bilo koju od mora minornih strančica i udruga u bilo kojemu trenutku, ovisno prema potrebi, može gurnuti u pravcu postavljanja nekog spornog znaka koji će proizvesti buku čijeg se odjeka u belgijskoj prijestolnici novopečeni Poglavnik (pravnik, ali ne iz Bradine!) toliko boji.

Dakle, ne može se tvrditi da potreba suočavanja s prošlošću u Hrvatskoj ne postoji čak i kad gledamo iz kuta protivnika ove MOST-ove posljednje inicijative.

U moru hrvatskih dvostrukih standarda upravo je pitanje odnosa prema prošlosti jedan od najupadljivijih. Jer, baš oni koji su najstrastveniji u porukama da se 1945. ili 1991. valja ostaviti u prošlosti i povjesničarima, a da se mi kao društvo trebamo okrenuti budućnosti i ne rade ništa drugo nego neprestano čeprkaju po prošlosti, pa i po istim tim godinama tražeći naravno drugačije naglaske. Takvi dvostruki standardi se, očekivano, potežu i povodom ove inicijative.

Tako se MOST optužuje za revizionizam ili nepotrebno otvaranje prošlosti, kao da su diskurs u fašizmu načet u uvodu ovih redova ili neprestano preispitivanje bližih i daljih događaja iz hrvatske prošlosti nešto nepoznato ili sporadično ili kao da se oni ne tiču prošlosti. 

Posebno je paradoksalan stav SDP-a. Pobornici otvaranja arhiva polaze od pretpostavke (ali koju tek treba dokazati!) da se u njima kriju podaci u najmanju ruku škakljivi za mnoge koji danas drže pozicije moći bilo u medijima, bilo u školstvu, bilo u politici ili gospodarstvu. Također, optužuju SDP da je baštinik tog perioda prošlosti kojega se stranka nikada nije odrekla.

SDP čija se retorika u velikoj mjeri svodi na neprestano optuživanje HDZ-a kao kriminalne organizacije i upropaštavača države i društva ovom prilikom upozorava kako se u tim arhivima ionako radi o 80.000 dosjea HDZ-ovaca. Pa gdje ćeš bolje prilike za skidanje sa sebe stigme prošlosti i prokazivanje omraženog političkog protivnika kao obične prilivode i one koji su krivi i za ono što se socijalizmu stavlja na teret? Također, obzirom da je hrvatska "desnica" već pokazala sklonost da se međusobno obračunava optužbama za udbašenje i jugovanje, potvrda barem dijela toga crno-na-bijelo, morala bi samo ići na korist SDP-u (i Hrvatskoj, ako prihvatimo SDP-ove argumente kao točne!).

Samo, Bauk ili onaj tko ga je insturirao što će reći, zna ipak više i šititi nekoga tko nije u tih "80.000" sve ukoliko oni i postoje. A bilo bi dobro znati, ako je građa tajna, kako Bauk zna da se radi o tolikoj brojci. Obzirom da nije povjesničar, a i zagovornikom je okretanja budućnosti, tko je odradio analizu koja je iznijela spomenuti podatak kojim Bauk barata u javnosti, a mediji napuhavaju njegov odjek?

O licemjerju kako SDP-a koji "zna" da bi arhivi pokopali HDZ (i spasili Hrvatsku!) ali ih svejedno ne želi otvoriti, tako još više HDZ-a - koji je imao nebrojeno više prilika da to učini, a lako moguće će sabotirati i ovu priliku, osobito ne odjekne li ona dobro na Najvažnijem mjestu, vjerojatno će se još pisati i dopunit će se morem primjera. Stoga na kraju valja nešto reći i o pitanjima učinkovitosti. (Ključno je, naravno da se arhivi više otvore i da Pupovac ne ucijeni HDZ da pitanje povjeri poslovično učinkovitoj hrvatskoj birokraciji).

Već je upozoreno kako puko prezentiranje podataka ne omogućava i objektivnu reakciju. Nakon što je u javnosti stvoren dojam kako je Hrvatska prepuna lažnih branitelja koji ostvaruju enormna novčana primanja sagradila se fama kako će se sve riješiti objavom popisa, famoznog Registra. Taj je najprije objavljen anonimno, a potom ga je uz veliku pompu objavio tadašnji ministar Matić. Što se dogodilo? Suštinski ništa. Tko je ranije vjerovao kako "pola milijuna lažnih branitelja i usputnih ratnih zločinaca košta Ovu Zemlju milijarde eura mjesečno" taj to vjeruje i danas. Nakon "šatorovanja" to vjeruje i više. Objava Registra zamišljena kao lov na vještice pri čemu je ministarstvo, kao institucija koja je prezentirala Registar, valjda očekivalo da građani sami vode reviziju prijavljujući svoje susjede ili rodbinu s kojom se više ne slažu. 

Dogodilo se da je broj osoba u Registru, suprotno očekivanjima, narastao. Problem, pak, nije u tome, nego u već spomenutoj činjenici da se stav o ovom pitanju nije promijenio. Ni danas kao društvo nismo načisto oko toga koga smatramo, a koga ne hrvatskim braniteljem što predstavlja pitanje oko kojega bi konsenzus bio nužan, a razlike bi trebale biti u tomu što mislimo kakvu ulogu branitelji trebaju (i trebaju li je uopće) imati u širem društvu. 

Vidljivo je da se slična stvar vrlo vjerojatno može dogoditi i s ovom arhivskom građom. Povjesničari u Hrvatskoj su često skloni da jedino i isključivo nastoje potvrditi svoje pretpostavke (osobito kada su ove ideološke prirode) pri čemu selektivno interpretiraju izvore. Primjerice, Hrvoje Klasić ispravno govori kada tvrdi kako je predaja kvislinških snaga pobjedničkoj vojsci one strane čiji su državljani bili u trenutku izbijanja rata dogovorena na Jalti, pa da se prema tome o predaji kod Bleiburga ne može govoriti kao o engleskoj izdaji. No, Klasić "zaboravlja" spomenuti da na Jalti nije dogovoreno da se zarobljenike poubija bez suđenja. Takvih paušalnih procjena bi nesumnjivo bilo s obje ideološke strane.

Naime, kao što je upozoreno s više strana, građa je uoči promjena 90-ih sustavno pročešljana i dio je vjerojatno uništen. Na taj način otvara se prostor manipuliranja. S desne strane, mogu se iznositi optužbe i pravdati ih uništenim podacima, dok se s lijeve može pretvarati kao da tih podataka nije nikada ni bilo i trubiti kako neke tvrdnje nemaju potvrdu u izvorima. 

Povjesničarski je posao, a većina ga hrvatskih povjesničara ipak radi savjesno i odgovorno, dugotrajan i mukotrpan, a rezultati svoju društvenu recepciju (i posljedičnu vrijednost) dobivaju tek naknadno. U rukama hrvatskih "Klasića" i "Jurčevića" arhivski podaci mogu poslužiti samo za produbljivanje podjela koje MOST svojim prijedlogom želi prevladati ili makar približiti. U tom kontekstu, ne smije se počiniti pogreška učinjena objavom Registra koji je - a, nažalost, vjerojatno je to i bilo namjerom - ostao bez adekvatne pratnje kako državnih institucija, tako osobito medija koji nisu ni za milimetar revidirali ranije stavove.

Suočavanje s prošlošću će kad-tad doći na red i suprotno čestom mišljenju, za nju nikada neće biti prekasno. Hoće li se to dogoditi sada i na inicijativu MOST-a ili će ljevica i njoj skloni mediji pokopati cijelu ideju ovisi uvelike i o tomu kako će cijela ideja odjeknuti u Bruxellesu gdje Plenković pomno osluškuje svaki šum.

Za uspješno provođenje neće biti dovoljno otvaranje arhiva i puko kopiranje i diseminacija probranih dokumenata. Suvremena se historiografija kao znanost i afirmirala upravo u procesu izgradnje liberalnog i demokratskog društva tijekom kasnog 18. i 19. st. kada je izgradnjom nacionalne povijesti davala legitimaciju oduzimanja vlasti apsolutističkim monarsima i njezino povjeravanje volji naroda kao novog političkog subjekta.

Danas je historiografija izgubila taj ugled i kontrolu nad porukama i interpretacijama prošlosti u potpunosti su preuzeli politika i s njom povezani mediji koji šalju poruke i utječu na formiranje javnog mnijenja. Suočavanje s prošlošću je stoga velikim dijelom i pitanje kontrole nad njezinim diskursom. 

Plenković može birati hoće li prestati biti fašistom na dva načina: kupovinom ili suočavanjem. Suočavanje bi ga možda koštalo pokoju ruku u Saboru ili još poneki tekst o "pobratimstvu s Pavelićem", ali bi dugoročno bilo i jeftinije i društvu korisnije. Neizbježno je!

5

Alumnus

Regnum regno non praescribit leges.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 572 55 36 528
PRIMIO <- 584 89 20 1,155

Dostignuća

Vingd 722.00
Bodovi 156.3
Analize 73 722.00
Ankete 179

Od istog autora

Ocjene (15)


Komentari (22)


Možda priječe isti oni koji se upravo protive otvaranju arhiva? VeNLO 0 0 0


Za koga je suočavanje s prošlošću nužno i neizbježno? ... Za one koji nemaju budućnosti. Ma, zaboli ih briga! ... Kako si olako zadajemo (bezvezne) ciljeve! mihael 0 0 0


Ja proklamiram: Suočavanje s budućnošću je nužno i neizbježno. ... Tko će se ovoj temi suprotstaviti? Hoće li itko? ... Prošlost je uistinu samo za nadmudrivanja. Budućnost je prijeka potreba. Ili nas neće biti, pa ni naše prošlosto, također! mihael 0 0 0


Hm, @mihael, zašto mi ono pada na pamet "Historia est magistra vitae"? Prošlost treba proučiti i rasvijetliti, da se u budućnosti ne bi ponavljale pogreške. Ne ulijeva se mlado vino u stare posude! Interstellar 0 1 0


"Suočavanje s prošlošću je nužno i neizbježno "- i to kad tad ! A bolje što prije, da nam kvazi domoljubi ne upropaste do kraja budućnost našoj djeci i unucima ! Laci 0 0 0

Analiza

Suočavanje s prošlošću je nužno i neizbježno

06.02.2017. 14:55, Što bi otvaranje arhiva značilo za Hrvatsku?

Andrej Plenković je napravio sve. Smijenio je Hasanbegovića, instalirao HAVC-u blisku Ninu Obuljen. Nagodio se s Pupovcem, istrpio je sve što su Irinej u intervjuu, Vulin preko drugih medija i Božović njemu samom u facu izrekli o vezi Jasenovca i Oluje, Hrvata i genocidnosti. Rijetka reagiranja su se svela na "upozorenje kako je riječ o neprimjerenom izričaju" uz neizostavno "upoznavanje naših prijatelja u EU" o nekom problemu te sveto zalaganje za napredak regiona uz " nesebično dijeljenje hrvatskih iskustava na tomu putu." Napravio bi on i puno više, samo da je dobio još malo vremena. Ali ništa nije pomoglo. Kada ... više >

5

Alumnus

Regnum regno non praescribit leges.
  • 8
  • 7
  • 0
  • 22

Analiza

Mostovo jačanje biračkog tijela i zatvaranje prošlosti

06.02.2017. 14:08, Što bi otvaranje arhiva značilo za Hrvatsku?

Čitajući portale i gledajući reakcije na temu najave Bože Petrova da će otvoriti državne arhive, jasno je da su reakcije podijeljenje. Ono na čemu je HDZ kupio bodove u predizbornoj kampanji, svakako je dočekano s oduševljenjem kod desnog dijela birača. Predstavnici ljevice pak imaju, očekivano, svoje viđenje ove u biti bolne priče. Bolna je svakako, vraća nas godinama unatrag, a najžešći kritičari nazvat će to "lovom na vještice". Pitanje je što je zapravo istina?

Medicinski gledano, a ipak je temu načeo psihijatar, nitko ne može krenuti dalje dok ne završi s prošlošću. O kojoj god traumi životnoj da je riječ, svaki kvalitetan liječnik preporuča mirenje s onim što se dogodilo, zatvaranje vrata i tek onda kretanje dalje. Ono što je upitno ovdje jest - treba li "čačkati" po prošlosti? Ako pogledamo što je od interesa hrvatske javnosti zadnjih 20 godina, čini se da čačkati ipak treba. Silina pokušaja da se postavimo na vlastite noge i postanemo respektabilna država nakon domovinskog rata, neke je ožiljke možda samo površinski prekrila. Stoga potpuno liječenje istih i nije loša ideja. U konačnici, to je tema vladajućih stranaka već 20 godina. Ustaše i partizani. Koga briga za ekonomske investicije. U jednom trenutku je naglo postalo popularno govoriti fraze poput "briga me za ustaše i partizane", ali činjenica je da je hrvatski narod ipak "briga". Inače bi onima koji potenciraju te teme prilikom saborskih i medijskih prepucavanja, to jasno dali do znanja, a svoj glas dali Mostu, Živom Zidu ili stranci Pametno. Hrvatski narod je ipak većinski dao glas opet HDZ-u i SDP-u. Dakle teme kojima se te dvije stranke bave, očito su ono što zanima hrvatskog birača. Ostatak je ili odselio, ili se negdje u kutku svog doma nada da će se nešto promijeniti pa glasa za jednu od trećih opcija. 

U međuvremenu, MOST je postao jedina treća opcija. Uz optužbe da su uništili nade i snove trećem putu, već drugi put su sastavili Vladu s toliko im omraženim HDZ-om. Prvo su kontrirali svugdje, pa su bili rušioci. Zatim su odlučili njegovati princip "svatko brine o svome", što je pak uzrokovalo protupitanje - "A zar niste i vi odgovorni za ovu Vladu?". U svakom slučaju nezgodna pozicija. Lako je predstavnicima Živog Zida ili stranke Pametno govoriti što bi oni učinili, pravo je pitanje što bi zaista oni učinili, rušili Vladu u nedogled? Ili pokušali djelovati unutar okvira? A okvir je, u slučaju MOSTa, 15 glasova, 15 ruku, 15 zastupnika. I 4 ministra. 

Ako gledamo izolirano potez otvaranja državnih arhiva, treba napomenuti nešto što možda prosječni čitatelj ne zna, a to je činjenica da će se otvoriti SVI arhivi, ne samo oni javni koji bi svakako bili otvoreni za 3 godine. Osim toga, treba naglasiti i da podaci o primjerice etničkoj pripadnosti ili spolnom životu neće biti iznešeni van. Dakle određena klasifikacija koja se odnosi na zaštitu osobnih podataka će se poštivati. U čemu je onda točno problem? Prosječan "pobunjenik" reći će - "Rađe lustrirajte kriminalce koji nas pljačkaju zadnjih 15,20 godina!". I to je svakako istina, to bi se trebalo napraviti. Međutim, što je loše u tome da se konačno neke stvari otvore, vide, saznaju? Registar branitelja je također uznemirio duhove, i bilo je bolno gledati kako mnogi koji nisu pušku uzeli u ruke uživaju povlastice, dok mnogi istinski invalidi Domovinskog rata nemaju za kruh. Lakše je to ne znati, svakako. Ali, je li pravednije?

Hrvatska je mlada zemlja, tek se uči demokraciji, demokratski proces još traje. I rasprave, pa i ovog tipa, uče hrvatski narod kako napredovati. Uče hrvatsku mladež kako raspravljati. Uče nas da se nosimo s onim na čemu smo nastali, da preispitamo temlje na kojima smo nastali, da se nosimo s neugodnim činjenicama. Otvaranje arhiva ne znači automatsko zaustavljanje plana gospodarenja otpadom ili zaustavljanje raspisivanja natječaja za poticaje mladim poljoprovrednicima. Samo znači da će se Hrvatska paralelno baviti i prošlošću, dok korača prema budućnosti. Očekujemo možda previše od naše zemlje u 20 godina. Brzi napredak, silna radna mjesta, bilijunske investitore, vrhunske mirovine, a mentalno nismo u stanju prekopati po prošlosti bez da to izazove buru u javnosti. U nekoj drugoj zemlji, ovima bi se bavili povjesničari na okruglim stolovima. U Hrvatskoj je ovo doživljeno kao kraj investicija, zapošljavanja i zdravog razuma.

A ako pogledamo potez otvaranja arhiva u kontekstu ostalih Mostovih poteza, dođemo do dobro promišljene slagalice. Plan gospodarenja otpadom, snižavanje cijene struje, reorganizacija MUP-a, razriješenje svih kaznenih djela ubojstava u 2016.oj, ukidanje jamčevine bogatašima kako bi ih se spriječilo da utječu na svjedoke, borba protiv odvjetničkih naknada u procesu ovrha zbog HRT-ovih računa. Na sve ovo zapravo odlično sjeda otvaranje arhiva. Most ovima širi svoj birački bazen. Jer biraču koji želi MUP kojem vjeruje neće smetati što se paraleno otvara arhiv. Dok god gleda MOST-ove poteze koji mu se sviđaju, neće obraćati pažnju na one koji ga ne zanimaju, poput otvaranja arhiva. A tim potezom MOST se približio desnom centru. Onom mjestu gdje su do sada samo govorili da pripadaju, ali su se potezima redovito izjašnjavali kao oni koje ne zanima prošlost, već samo budućnost i reforme. Ovim potezom se dakle nisu utopili u velike stranke, već im pokazali da se znaju nositi s onim na čemu oni godinama dobivaju izbore. 

Interakcija

 
UČINIO -> 3 - - 5
PRIMIO <- 30 9 2 48

Dostignuća

Vingd 34.00
Bodovi 63.6
Analize 5 34.00
Ankete 1

Ocjene (14)


Komentari (16)


Veoma je dvojben motiv predsjednika Sabora RH, da se tek danas oglasio o potrebi osiguravanja pristupa arhivskoj građi, pohranjenoj tek od 2014. god. u Hrvatski Državni arhiv, represivnog jugokomunističkog sustava i njegove političke policije: Udbe VranaVeritas 0 0 0


Sve naopako se tretira. Privid je samo privid. Temeljno je pitanje tko vlada Hrvatskom. Taj je onaj koji kontrolira prošlost, sadašnjost i budućnost. Ako se nešto ne promijeni. Most ? I nije ništa drugo nego jedna od poluga te izakulisne vlasti. Boljunac 0 0 0


Otvaranje arhiva, a to nije isto što i lustracija, samo će sve Hrvate staviti u ravnopravan položaj. Otvaranje arhiva treba provesti tako da se bez ograničenja omogući dostup stručnjacima, jer ne treba zanemariti mogućnost da su dokumenti djelomično Spektator 0 0 0


frizirani, djelomično uništeni, a možda i djelomično fabricirani. 27 godina je dosta vremena za takve aktivnosti. Spektator 0 0 0


Slažem se Teta Violeta s tobom, ali uglavnom zato što se ti slažeš sa MOSTOM ! A takvih je malo. A otvaranje arhiva je normalna stvar i nije lustracija starih komunjara njih više nema. Ali sinovi "jašu" dalje, njih valja lustrirati/eliminirati. Laci 0 1 0

Analiza

Lustracija ili - kako MOST ignorira svoje, a zastupa interese HDZ-ovih birača

06.02.2017. 11:14, Što bi otvaranje arhiva značilo za Hrvatsku?

MOST nezavisnih lista je nedavno obilježio prelazak u službene formirane političke stranke. Iako je kristalno jasno da je ta platforma odavno prestala biti skup pojedinaca od lokalnog značaja koji se žele nametnuti na državnoj razini, tek sada se sa puim pravom može reći da je MOST politička stranka, a da je Božo Petrov njen demokratski izabran predsjednik. Valjda da se nekako obilježi i proslavi službeni status političke stranke, prva aktivnost MOST-a kao takve je najava otvaranja državnih arhiva javnosti, točnije, objavljivanje podataka do kraja '91., još točnije, objavljivanje podataka kojima bi jasnije bilo tko je bio komunistički aktivist Jugoslavije, u kojem kapacitetu i što je točno radio. Jer, poučeni iskustvom 'starih' političkih stranaka, MOST je valjda uvidio da je to ono čime se političke stranke u Hrvatskoj bave. 

E sad, druga je stvar što posljednjih dvije godine od MOST-a slušamo neke sasvim druge priče, priče o reformi današnje Hrvatske, a ne kopanje po bivšim vremenima. Od Petrova i MOST-a smo slušali priče o teritorijalnoj, gospodarskoj, pravosudnoj i svakoj drugoj reformi, reformi za čije provođenje zaista nije ključno znati tko je bio nekada komunjara, a tko nije. Iz samih usta Petrova i MOSTaša se mnogo puta čula rečenica o tome da je dosta prošlosti, dosta jahanja po podjelama koje koče napredak društva i dosta je 'nebitnih' tema koje skreću pozornost sa onih bitnih. Nakon ovakvog razvoja događaja, ispada da je jedna od najbitnijih tema i za MOST - '91. i sve prije nje. Jesu li lagali prije ili su samo promijenili mišljenje nebitno je, ono što je bitno je da je MOST očito pogubio svijest o tome koji ljudi su za njega glasali, što ti ljudi žele i zašto su baš njima dali svoj glas. Grubo rečeno, MOST je stavljanjem naglaska na teme za koje su se izričito zalagali da ih treba minorizirati, izdao dobar dio svojih birača, onih tzv. 'trećeputaša', ljudi koji poluslijepo bauljaju hrvatskim političkim prostorom, a koji znaju da ne žele SDP ili HDZ sa svojim minjonima, ali očajnički traže nekoga ili nešto tko se čini vrijedan njihovog glasa. 

Pitanje je opravdano, zašto MOST to radi? Objašnjenje Bože Petrova da se radi o pokušaju stajanja na kraj podjelama i prozivanjima je smiješno i traljavo. Prva dužnost Petrova i MOST-a je ona prema svojim biračima, a njihove birače zaboli ona stvar za Jugoslaviju i za to tko je bio komunjara, a tko žrtva komunjara. Petrovljeve birače zaboli ona stvar hoće li netko odgovarati za nešto počinjeno prije 25, 30 ili 50 godina, Petrovljeve birače zaboli za Perkovića i Mustača, oni su njima samo dobar predmet sprdnje koji simbolizira Hrvatsku kakva im se gadi. Birači Petrova i MOST-a žele da, ako se već nekoga goni i razotkriva, da se razotkriva one koji su počinili nedjela protiv naroda i države puno recentnije od komunjarskih i udbaških agenata. MOST-ovi birači bi puno radije da se pred narod razotkriju svi oni koji su sudjelovali u zločinima privatizacije, predstečajne nagodbe, pa ako hoćete i zločinima preko putnih naloga o kojima čitamo ovih dana. MOST-ovi birači bi puno bolje spavali da znaju gdje je nestao novac koji su oni i njihovi roditelji zarađivali za ovu državu, današnju, nego da znaju jesu li njihovi djedovi i pradjedovi bili crveni ili oni koji su crvene progonili. MOST-ovi birači shvaćaju da su u manjini, shvaćaju da je u Hrvatskoj puno više lovaca na aveti iz prošlosti, dinosaura koji se ne mogu načinom razmišljanja prebaciti u moderni svijet 21. stoljeća, ali su računali da su Petrov i MOST njihov glas na političkoj sceni, pa makar i bili manjina. Ovako, ispada da MOST i Petrov ignoriraju interes svojih birača i brinu se za interes HDZ-ovih koji i bez MOST-a imaju dosta svojih predstavnika. 

Naravno, nije sasvim loše znati što se događalo i u Jugoslaviji, nitko ne kaže da te podatke ne treba objaviti, osim onih koji se toga pribojavaju. No, mnogi, a posebno, MOST-ovi birači, bi puno radije da se to već jednom napravi, umjesto da se u nedogled samo priča o tome da će se to napraviti. Ako je moguće u tjedan dana riješiti proceduru da se taj arhiv učini dostupnim javnosti, pa nek' gleda tko želi, samo naprijed. No, ako se radi o političkim štosevima koji uključuju mjesece najava, pa javnih rasprava, pa oponiranja, pa pravnih smicalica i ako će se sve pretvoriti u cirkus poput onog sa objavom registra branitelja, onda je to samo još jedan politikantski uteg koji Hrvatskoj ne treba. Što se zaista korisnog za društvo dogodilo nakon objave registra brnaitelja? Sad znamo da neki koji ubiru fini novac na ime braniteljskih zasluga među braniteljima uopće nisu bili, a još tužnije, znamo da ima i onih koji su zdravlje ili život ostavili kao branitelji, a nisu za to dobili niti stisak ruke. No, je li se nešto promijenilo? Prošlo je  nekoliko godina, a pomaka i dalje nema, nezaslužene povlastice ostaju, a zaboravljeni heroji su i dalje od države zaboravljeni. Ima li razloga vjerovati da bi drugačije bilo i sa famoznom lustracijom? Arhiv bi možda otkrio one koji su radili protiv Hrvatske države, ali što bi se dogodilo? Oni koji podržavaju takve podržavali bi ih i dalje, oni koji ih sad pljuju pljuvali bi ih i dalje. Postoji li šansa da se nekome nešto zaista dogodi ako se dokaže da je radio protiv Hrvatske prije 25 ili više godina? S obzirom da se ne dogodi ništa nikome tko radi protiv Hrvatske sad, teško da bi se i ovim arhaičnim primjercima takvih i dlaka pomakla s glave. 

Koja je korist onda od svega? Zadovoljavanje desničarske želje za krvlju crvenih? Dokazivanje da je prije 25 godina netko bio moralniji od nekoga? Božo Petrov se čini dovoljno inteligentnim čovjekom da zna da ništa dobrog niti definitivnog neće doći pukim otvaranjem arhiva i puštanjem naroda da sam sebi proizvoljno tumači dokumente koji se objave. Dokumente koji, usput budi rčeeno, sijede zaključani više od dva desetljeća i tko god je želio i mislio da mora, imao je više nego dovoljno vremena da se pobrine da 'škakljive informacije' nikad ne ugledaju svjetlo dana.

I baš zato, jer se radi o davnoj prošlosti, koja još k tome ima dobre šanse da je fabricirana, glasače MOST-a, one koji žive u 2017. godini, ne zanima lustracija. Osobno, kao i dosta poznanika, smatram se relativno inteligentnim čovjekom, ali me nije sram priznati da do prije nekoliko godina nisam pojma imao što taj pojam uopće znači, sve dok horde lovaca na duhove nisu postale glasna većina na hrvatskoj sceni pa je i pojam lustracija postao pojam iz svakodnevne upotrebe. Ako Petrov misli da ćemo svi zajedno, i njegovi birači i ostali građani, bolje živjeti nakon otvaranja arhiva, neka ga otvori. Ali, neka nam učini uslugu, neka prije pompoznih najava i dodvoravanja onima koji nisu njegovi birači prouči materiju i sazna kako točno svoj naum ostvariti, a kad to sazna, neka jednostavno to ostvari. Birači HDZ-a, tvrda desnica, oni koji za njega nikad neće glasati i koji ga samo toleriraju kao člana vlasti, biti će mu zahvalni. A što se tiče njegovih vlastitih birača, onih kojima je obećano nešto sasvim drugo, njih tko šljivi, malo ih je.

5

Mac316

Kneel before your master

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 88 54 100 783
PRIMIO <- 1,013 285 123 1,828

Dostignuća

Vingd 1,405.00
Bodovi 174.1
Analize 143 1,380.00
Ankete 47

Ocjene (3)


Respektira (1): siouxica


Slaže se (2): viewer, mihael


Komentari (11)


Da je FT počasni član SUBNORa,Bobetko,..bila bi to posve druga priča.Ali šta ćeš kad su se dali navući na jeftinu spiku (https://goo.gl/ghdzup ovako se to radi profi novinski terminator),a moralne veličine tipa Mesić,Manolić..preuzeli kormilo. RepopeR 0 0 0


Treba razjasniti: otvaranje arhiva nije isto što i objavljivanje podataka. Radi se doslovno o kubičnim kilometrima gradiva, otvaranje znači olakšavanje pristupa, to su bitno različite stvari. Govorim s profesionalne strane. Interstellar 0 1 0


Morali smo davno napraviti lustraciju kako bi se iz javnog zivota makli likovi koji su se ogrijesili u bivsem sistemu a koji nam i dan danas kreiraju javno mnijenje medije. Neke zemlje su to napravile i dosle do vrlo zanimljivih podataka. Anyst 1 2 0


A što je sa arhivskom građom za period 1990-e do danas ? Možda bi se doznalo tko je dao Šljivančaninu spisak onih koje treba streljati, zašto oružje poslano za Vukovar nije stizalo tamo, zašto se obesio dr.Franić u Končaru, zašto su uništeni Laci 0 0 0


P rvomajska, Šavrić, Jedinstvo, Jugoplastika, ...., možda su i to učinili komunjare ili možda "domoljubi" ? I to bi trebalo saznati da ne puštamo neke tipove da i danas švrljaju po funkcijama. Tu Petrov nije bio jasan ?! Laci 0 0 0