Analiza

Populizmom na populizam

22.03.2017. 12:00, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Rezultati posljednjih izbora u Nizozemskoj, kao i izbori sami, dobili su golemu medijsku pozornost kakvu inače ne bismo očekivali. Nizozemska naravno nije bilo tko na europskoj društvenoj pozornici, ali nije da se radi o nekakvom globalnom igraču koji ima značajnijeg utjecaja na kretanja na široj razini. U društvenom pogledu Nizozemska više funkcionira kao predvoditelj u provođenju nekih agendi (dekriminalizacija "lakih" droga, legaliziranje i širenje prava na eutanaziju, davanje prava na brak i gay osobama) nego li njihov idejni začetnik, a kamo li netko tko samostalno može utjecati na njihovo uvođenje i u društva gdje prema spomenutom postoji veći ili manji otpor.

Ni ovom se prilikom Nizozemska nije našla u središtu interesa zbog nekog bio-etičkog pitanja, nego kao lakmus papir navodnog skretanja Europe prema bauku populizma. Okolnosti u kojima se populizam - u ovom kontekstu biračka podrška, izražena u okvirima transparentne liberalne izborne demokracije, strankama čiji programi i vođe nisu baš volji medijskom i društvenom establishmentu - izjednačava sa fašizmom, povlači za sobom složena pitanja objektivnosti u izvještavanju. Također, poznavajući etimologiju riječi populizam (zgodan bi prijevod bio narodnjaštvo), moglo bi se - i trebalo - raspredati i o tome kada je to nastupio proces kojim bi dostignuća baš nizozemske revolucije (odnosno borbe protiv španjolske vlasti) i engleske revolucije u 17. st., odnosno francuske revolucije u 18. i europskog Proljeća naroda 1848., a čijom je glavnom posljedicom bilo činjenje naroda političkom Nacijom - odnosno subjektom vlastite sudbine nasuprot ranijem principu monarhija koje su to bile Dei gratia - trebalo vratiti unatrag i zamijeniti sustavom u kojemu će podobnost za vladanje i upravljanje dijeliti parainstitucionalna tijela kao što su katedre društvenih znanosti, glumačka udruženja, NGO-sektor i mediji kao njihov eho, sve pod samoprisvojenim pravom na procjenjivanje tko jest, a tko nije fašist.

Ovime se zapravo ponavlja povijest kasne Rimske Republike kada je vlast i participiranje u istoj oduzimano od Senata, pučke skupštine i izbornih komisija i prenošeno na vojskovođe među kojima će Oktavijan napokon na sebe preuzeti sve prerogative starog sustava, čuvajući na taj način formalno republikansku formu, a da bi kao August ipak postao prvim među jednakima i omogućio da njegovi nasljednici - iako manje sposobni od njega - državu pretvore u Carstvo u kojemu će sve veću važnost dobivati pretorijanska garda kao i ljudi iz neposredne careve okoline, a Senat gubiti svaki smisao. 

Budući da radi o složenom procesu koji bi se mogao okrstiti već ustaljenim anglizmom work-in-progress, o njemu će biti dosta prilike raspravljati. Jedna od metoda kojima se ovaj proces omogućava je i djelovanje na javno mnijenje. Kao što je August preko Vergilija plasirao poruku kako je on kao potomak Askanija Jula i potomak Eneje kojemu su bogovi ionako odredili da vlada Rimom pozvan da to i ostvari, a preko Ovidija širio teze o povratku zlatnog doba, tako se i danas putem medija - čak i bez njihove slutnje ili svjesnog djelovanja - plasiraju teze tko bi trebao imati pravo na vladanje, tko je jamac našeg "zlatnog doba", tko je "građanin" i "obrazovan", a tko "čoban" i "fašist." Tako se i o izborima u zemlji koju prosječni građanin neke "Hrvatske" više poznaje po nogometu, pivu, Amsterdamu i njegovom noćnom životu ili tulipanima, izvještavanjem nastoji dirigirati zauzimanje ispravnog stava i jasno oslikavaju hulje i junaci.

Huljom je, u nizozemskom slučaju bio Geert Wilders i njegova Stranka slobode, a junakom je - pomalo neočekivano - postao Jesse Klaver. 

Raspredati o idejama koje zastupa i programima za koje se Wilders zalaže, predstavljalo bi zahtjevan zadatak, osobnito u svjetlu toga da ga se prikazuje kao nekakvu ksenofobnu neman. No, Wilders je zapravo predstavnik jednog tipa desnice koji u Srednjoj i Istočnoj Europi još uvijek ne postoji, a koji se sve više pokazuje kao ideologija koja ima svoju budućnost, ali koja za sada nema svoj momentum.

Sam Widlers bi svoje ideje odredio kao desničarski liberalizam. Za razliku od političke desnice u "Novim zemljama" EU koje se mahom osim na snažno izraženom etnicitetu zalažu i za konzervativne vrijednosti pa su tako i po bio-etičkim pitanjima mahom protiv legaliziranja narkotika, za ograničavanje ili zabranu abortusa i protiv homoseksualnih brakova, desnica na Zapadu kontinenta u sve većoj mjeri prihvaća sve navedeno kao dio europskog identiteta. Kako tradicionalna desnica mahom ima neku nacionalnu skupinu prema kojoj zauzima anti-stav, Wildersov upadljivi antiislamizam služi za površno izjednačavanje cijele europske desnice premda bi, neosporno je, između primjerice poljske i nizozemske desnice teško došlo do dugotrajnije suradnje. Prenošenje političke borbe na kulturalna i etička pitanja je jednostavnije na Zapadu gdje se politički Narod i politička Nacija približavaju, dodiruju i u svijesti pripadnika poistovijećuju u kudikamo većoj mjeri negoli je to slučaj u Srednjoj i Istočnoj Europi gdje – vidimo uostalom na hrvatskom primjeru – ta pitanja nisu ni izdaleka riješena.

Antiislamizam uostalom nije toliko utemeljen na nekakvim predrasudama prema muslimanima kao manje vrijednima ili opasnima po "čistoću krvi i rase", nego upravo prema pitanju njihove kompatibilnosti s europskim načinom života odnosno - ovisno o kutu gledišta - europskim vrijednostima na čiji bi popis Wilders sigurno uvrstio i abortus, legalnu prostituciju ili homoseksualne brakove, odnosno zakonsku reguliranost svega navedenog. 

Wilders je dugo odbijao suradnju s nešto klasičnijim desničarima kao što su Marine Le Pen, austrijski slobodnjaci ili talijanska Lega Nord. Približavanje do kojega je došlo nije toliko utemljeno na nekakvoj želji da se Europa konzervativizira, koliko na otporu prema dubljoj integraciji EU ili Uniji uopće. Pa ipak, Wilders i ovdje polazi s pozicija liberalizma - pojedinac bi trebao imati slobodu da donosi odluke koje ga se neposredno tiču, a u kontekstu sve netransparentnijeg odlučivanja u EU, pravo nizozemskih državljana je - prema Wildersu - sve više ograničeno. Slagali se s njim ili ne slagali, Wildersova nakana nije pretvoriti Nizozemsku u nekakvu rasno čistu zemlju temeljenu na neoveberovskoj verziji protestantske etike i kalvinističkog puritanizma, a još manje je izolirati od susjeda ili započinjati nove ratove. Svojom agendom zapravo precizira buduća žarišta kulturnog rata u kojemu će - u kontekstu demografskih gibanja - sve ono u što se Wildersovi protivnici kunu u većoj mjeri nego li on sam biti ugroženo baš od onih koje se danas prikazuje kao astrofizičare i violiniste simfonijskih orkestara bliskoistočnih i srednjoazijskih prostora. 

Izvještavanje o nizozemskim izborima, skup narativa koji se uporno - a očito i uspješno - nastojao utuviti kao nekakvu istinu, pažljivijem je promatraču od početka bio očigledan kao još jedan primjer površnosti sa snažnim elementima manipulacije u pozadini. U kontekstu neočekivanog "Brexita" i još manje očekivane Trumpove pobjede na predsjedničkim izborima u SAD-u, nekoliko europskih izbora se počelo promatrati u svjetlu nekakvog "biti ili ne biti" cijelog svijeta. Primjer nizozemskih izbora, a to će postati još očiglednije kada budu održani izbori u Njemačkoj, iskorišten je za svjesnu i krajnje prizemnu manipulaciju.

Izborni rezultat - u kojemu je Wilders ostao daleko od ikakvih šansi za participiranjem u vladi, predstavljen je kao velika pljuska svim tobožnjim natražnjacima koji ne dijele svetu maksimu našega premijera o Europskoj Uniji kao jedinom raison-d'etre svega svijeta. Tako se u javnosti najprije napuhivala opasnost od golemog Wildersovog uspjeha i mogućih katastrofičnih posljedica među kojima se kao glavnom opasnošću nametala mogućnost „Nexita“ – odnosno britanskog scenarija napuštanja Unije. Kada je Wilders ostao u manjini, zapljusnuli su nas gromki naslovi o pobjedi nad populizmom, nizozemskom „Ne!“ povratku u mračnjaštvo i drugim već izlizanim parolama koje jedni te isti krugovi potežu kada govore o svim pitanjima: od krčenja šuma u Južnoj Americi, preko bioetike, prehrane djece do prava pasa na život bez uzice. Ovo oslikavanje trijumfa volje europskih birača da sudjelovanjem na izborima zadrže postojeće stanje zapravo treba promatrati kroz prizmu kampanje za izbore u Francuskoj, jedinoj zemlji gdje doista postoji, doduše na razini statističke pogreške, mogućnost da dođe do promjene na tragu onih koje su se dogodile u Velikoj Britaniji i SAD-u.

Da najprije demistificiramo Widlersov „potop.“ I površnim praćenjem hrvatskih medija s njihovim vijestima iz Europe i svijeta, prosječni čitatelj/gledatelj je već odavno mogao znati kako nizozemsku političku scenu karakterizira pluralizam zastupljenosti u kojemu zapravo i ne postoje nekakve stožerne stranke koje onda s manjim partnerima formiraju vlast. Dok su isti hrvatski mediji za hrvatske prilike neuobičajeno dugačke pregovore kojima je na kraju iznjedrena vlada Tihomira Oreškovića predstavljali kao nekakvu nezabilježenu nezrelost i deficit demokratskog procesa te ih pratili naslovima i sadržajem katastrofičnog sadržaja, u Nizozemskoj (kao i Belgiji) dugotrajni i složeni postizborni dogovori su nešto uobičajeno (što uostalom tamošnje pretendente na vlast očekuje i sada), a kako znamo ne utječe ni na kvalitetu života, ni na stabilnost ili međunarodni položaj i ugled Nizozemske.

Imajući sve navedeno na umu, sasvim je jasno da je Wildersova pobjeda bila nevjerojatna. Realno gledano, on je ostvario sasvim solidan izborni uspjeh, osobito u odnosu na prethodne izbore, ali je sigurno i sam bio svjestan da nema nikakvih izgleda da se nađe u mogućnosti sudjelovanja u izvršnoj vlasti. Stoga priče o „pobjedi“ ili „povijesnom NE“, nemaju nikakvog utemeljenja, ni opravdanja. Logičnije bi bilo pitati, ako se radi o političaru i agendi koji se nalaze na rubu fašizma, a jedine parole su im širenje netrpeljivosti prema imigrantima i destruktivnosti prema dosezima EU, kako to da u društvu kao što je nizozemsko, jednom od najbogatijih i najuređenijih na svijetu, Wilders uživa podršku koliku uživa, a koja je primjerice domaćoj ekstremnoj desnici (premda Wildersa, kako je rečeno s istom ne treba poistovjećivati) sanak pusti.

Umjesto toga, dobili smo novog Trudeaua u vidu već spomenutog Klavera, kao zamjenu za već pomalo zaboravljenog Tsiprasa. Koliko je Wildersov rezultat predstavljan kao katastrofa, toliko je uspjeh koji je ostvario Klaver sa svojom strankom prenaglašavan da se mogao steći dojam kao da će Klaver sastavljati vladu. Radi se o zapravo jednostavnoj stvari: kao što je u Grčkoj Tsipras zapravo naslijedio biračku podršku koju je imao PASOK, tako su i Klaverovi birači došli iz već postojećeg i jasno određenog bazena glasača „starih“ stranaka u ovom slučaju nizozemskih laburista koji su jedini doživjeli debakl.

Drugim riječima, premda Klaverov uspjeh ne treba umanjivati, ne treba ga ni precjenjivati, a osobito ga ne dovoditi u kontekst tobožnjeg Wildersovog neuspjeha. Kao prvo, Wilders je osvojio više mandata, a kao drugo Klaver je glasove, kao što je rečeno, preoteo nizozemskoj ljevici, odnosno biračkom tijelu za koje je logično očekivati da je najmanje prijemčivo za Wildersove parole.

Ukratko, tresla se brda – rodio se miš. U Nizozemskoj se nije dogodilo ništa što čak i površni poznavatelj tamošnje političke scene nije mogao očekivati. Stvarnom ili zamišljenom Wildersovom populizmu društveni se establishment suprotstavio običnim medijskim populizmom u kojemu je naglasak stavljao na mjesta na koja mu nikako nije bilo mjesto, sve ne bi li se postigao žuđeni dojam. Ukoliko bi se nastavilo s usporedbom grčkog i nizozemskog slučaja, onda u oči upada kako je desni centar u obje zemlje uspješnije nadvladao krizu u koju su tradicionalne stranke upale. Tako je dosadašnji i izgledni budući nizozemski premijer Mark Rutte prošao neokrznut, baš kao što je i u Grčkoj Nova demokracija uspjela opstati kao jedini realni suparnik Tsiprasu. Uzrok vjerojatno treba potražiti u tome što je politički spektar lijevo od centra u većoj mjeri podložan idejama i porukama koje dolaze iz parainstitucionalnih okvira NGO-sektora. Kako je spomenuti sektor – da ne bi ostao bez svrhe, pa prema tome i pristupa državnoj pipi – vrlo sklon neprestanom kritiziranju i ukazivanju na manjkavosti svega i svih, takva retorika ipak homogenizira birače desno od centra, a tradicionalne stranke umjerene ljevice dovodi u problem izloženosti bokova. Ili će retoriku i ponašanje prilagoditi diksursu o etosu manjina i njihovim pravima ili će susljedno gubiti podršku u korist sve mlađih i sve prezentnijih, premda potpuno neiskusnih pretendenata na njihov položaj. Degradacija Račan-Milanović-Bernardić pokazuje sličan trend i u Hrvatskoj.

Praćenje izbora u Njemačkoj će vjerojatno također proći u sličnim „ne-nacizmu-da-Europi“ tonovima u kojima će se u potpunosti smetnuti s uma da bi i jedno zastupničko mjesto u Bundestagu koje bi ostvario „mračnjački“ AfD predstavljalo izborni uspjeh kakav, tradicionalnoj ekstremnoj desnici kudikamo bliži NPD nije nikada ostvario. U kontekstu Vergangenheitsbewältigung(a) odnosno osjećaja trajne krivnje zbog bremena prošlosti njemački izbori su doista „ili-ili“ samo za Angelu Merkel, ne za i Europu u smislu održavanja Unije i svega što ona sobom nosi u društvenom, kulturalnom i gospodarskom pogledu. Još dugo to nikakvi izbori ni u Njemačkoj, ni u Nizozemskoj neće moći promijeniti.

Veću pažnju treba usmjeriti na Francusku, ali još više na Švedsku. Ako Slavenka Drakulić piše da je "Trump bio gotovo u pravu", onda se nešto doista iza brda valja. 

5

Alumnus

Regnum regno non praescribit leges.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 568 54 35 527
PRIMIO <- 582 89 20 1,145

Dostignuća

Vingd 722.00
Bodovi 264.3
Analize 73 722.00
Ankete 179

Od istog autora

Ocjene (11)


Komentari (35)


(transkribiram približno) majka je svih utopija. Ali i totalitarnih društava, jer utopija po svojoj biti zahtijeva totalitarni pristup. Dakle, demos/populus mora se "odozgo" držati pod kontrolom elite, koja zna što je najbolje za svaki pojedini sloj Interstellar 0 0 0


(transkribiram približno) majka je svih utopija. Ali i totalitarnih društava, jer utopija po svojoj biti zahtijeva totalitarni pristup. Dakle, demos/populus mora se "odozgo" držati pod kontrolom elite, koja zna što je najbolje za svaki pojedini sloj Interstellar 0 0 0


pa je spartanska disciplina i tiranija prijeko potrebna u takvom državnom uređenju. Stvari su zapravo krajnje logične: ne možete realizirati svoju viziju države (to se, paradoksalno, naziva idealizmom), ako cjelokupno društvo ne podvrgnete kontroli. Interstellar 0 0 0


U takvoj utopijskoj viziji demos/populus nema pravo glasa. To je "tema s varijacijama" koja se kroz povijest vraća i ponavlja u različitim oblicima, a mislim da se usred toga nalazimo i danas u vidu tiranije "političke korektnosti". Interstellar 0 0 0


Kao da čitam izvješće dopisnika iz Amsterdama,:) VeNLO 0 0 0

Analiza

Biti će još tisuće „Agrokora“-takav je kapitalizam-kaže Fižulić !

21.03.2017. 13:27, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Ovih dana su dvije osobe, gospodin Munjiza-konzultant, i gospodin Fižulić propali tajkun, izrekli gotovo identičnu konstataciju vezanu za situaciju u svezi Agrokorove situacije. A rekli su slijedeće:-Ovo nije ništa čudno, takav je kapitalizam, s tim da je Fižulič još dodao da će u nas biti još na tisuće takvih slučajeva, jer takav je kapitalizam. Oba njih znaju o čemu govore, jer su aktivni sudionici  onoga što se dešavalo nakon 1990-e u Hrvatskoj, što političari blagonaklono nazivaju tranzicijom, što god tko pod tim podrazumijevao.

Ne želeći ulaziti u filozofske rasprave u svezi prirode, nastanka i opstanka različitih društveno-političkih sustava, ovdje bih želio samo ukazati na jednu čudnu stvar. Naime dok se posvuda govori o potrebi o tome da se uspješno društvo može izgraditi samo ako se da prioritet znanju, a ne voluntarizmu, politika , pa i veliki dio „struke“ određene konstatacije prihvata 'zdravo za gotovo', nekritički se odnoseći prema političkim i „stručnim“ tvrdnjama, bez pokrića, odnosno čak unatoč dokazima koji negiraju te tvrdnje. Najočitije je to po pitanju ovisnosti gospodarske uspješnosti od oblika vlasništva. Naime nakon raspada Sovjetskog saveza, su se čak pojavile tvrdnje, poput one u knjizi Francisa Fukuyame, da je liberalni slobodnotržišni globalni kapitalizam Kraj povijesti  u pogledu društvenog-političkog i gospodarskog uređenja u državam svijeta. Fukuyama je kasnije revidirao taj svoj stav, no to je neka druga tema.

Ono što bih ovdje htio reći je slijedeće: Kako je ovdje uobičajeno da se uvijek sluša ono što kažu drugi, a ne slušaju se vlastiti  pametni ljudi, tako je bilo i sa profesorom pertotom sa EFZ-a, koji je bio jasan, da se jasnije ne može biti, da uspješnost nekog gospodarskog subjekta ( pa tako i gospodarska uspješnost neke države) NE OVISI O OBLIKU VLASNIŠTVA, već od načina upravljanja i vođenja toga gospodarskog subjekta. To praktično znači da mogu postojati neuspješne privatne tvrtke, i uspješne tvrtke u društvenom ili javnom vlasništvu. Primjera i za jedno, i za drugo ima bezbroj po svijetu, pa je zato veoma čudan dogmatski stav, vjerojatno radi zapadnog utjecaja, da nama „nema sreće“ bez privatizacije, pa makar, blago rečeno greške, da ne kažem lopovluk, privatnih vlasnika saniramo državnim, narodnim novcem.

Pitanje koje se postavlja je veoma jednostavno. Što bi se desilo kada bi se iz vlasničke strukture maknulo Todorića, Tedesckog, Čermaka, itd., ali zadržala cijela operativna struktura zaposlenika, sa svim dosadanjim primanjima i privilegijama ? Bi li tvrtke propale?Ne bi ! Sve bi funkcioniralo dalje kao i do tada, samo što bi se operativna dobit, koju je vlasnik uzimao za sebe, sada bivala raspoređena na drugi način, na način kako bi to rukovodstvo odlučilo. Držim da nitko razuman n ebi mogao reći da bi se stvari drugačije odvijhale, samo zato što nema vlasnika u liku Todorića, Tedesckog ili Čermaka. Pa zašto se onda uporno politički i medijski uporno nameće teorija da „vlasnik“ bolje brine o svojoj tvrtki, nego što bi se to dešavalo bez NJEGA ? Jedini razumni razlog bi moglo biti to, da se prihvati teorija da privatni vlasnik strože kontrolira tko što radi, i da li ga se potkrada, a da se bez privatnog vlasnika svi karadu i nitko ne radi posao za koji je zadužen. Zvuči li vam to razumno ? Meni ne ! meni se čini da je profesor Pertot bio u pravu, nije važno tko je vlasnik, već kako se upravlja poslovima.

Vraćajući se sada na Agrokor, pitam se što znače riječi Munjiza i Fižulića -  Takav je kapitalizam ! Ne znači ono što su rekli, već znači da je Agrokor loše vođen, pa se desilo ovo, a istovremeno npr. HEP nije tako loše vođen pa nije u takvim problemima. To znači i to da je bilo zločinački privatizirati masu naših poduzeća koja su mogla dobro poslovati, ali su privatizirani i uništeni uz to privatno vlasništvo. U nas se dapače pokazalo da su se privatni vlasnici, pogotovu oni koji su klijentelistički došli do imovina, daleko loše odnosili prema toj imovini nego i najgori radnički savjet iz „doba mraka“. Što konačno reći ? Agrokor je vodio Todorić, očito loše, očito vođen neviđenom pohlepnošću i udovoljavanju vlastitim megalomanskim prohtjevima, a ne općim dobrom. Svaka pomoć Agrokoru, bez da se Todorići maknu iz vlasništva Agrokora,  i istrage koliko je korporacijskog novca nezakonito „zamračilo“ u korist obitelji Todorić, bi bila ravna nacionalnoj izdaji. Radnici Agrokora se trebaju zaštititi, poslovanje se mora nastaviti, ali bez Todorića kao gazde koji je doveo do svega ovoga. Ako i jedna jedina lipa proračunskog novca, narodnog novca bude otišlo na „saniranje“ Todorićeve pohlepe, onda bi prosvjedi na Markovom trgu trebali tarajati, dok se Todorići ne maknu iz Agrokora, pa makar u „remetinečki hotel“.

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 755 732 258 3,874
PRIMIO <- 987 234 70 2,280

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 243.8
Prijedlozi 23 6.00
Analize 443 1,216.00
Ankete 329

Ocjene (1)


Respektira (1): plotto


Komentari (5)


Zna Fižulinso što govori.Sjećam se kad je bio ministar gospodarstva pa išao na azijsku turneju.Tjedan dana nakon što se vratio,šefica njegove firme ode na isti put.Neš ti velikog poduzetnika .Sjećam se jednog okruglog stola na HTV1,gdje su gosti plotto 0 0 0


bili tadašnja potpredsjednica prve poslijeratne koalicijske vlade ,Jadranka Antunović i Drago Krpina.I hvali se Jadranka kako u njihovoj Vladi ima i vrlo uspješnih gospodarstvenika kao što je ministar gospodarstva Fižulić.A pita nju Krpina,po čemu je plotto 0 0 0


to on uspješan gospodarstvenik ? Po uvozu igrački iz Kine za hrvatsku dječicu ?I tako ide ta priča o velikim facama iz biznisa . Pogodovanje,namještanje,sukobi interesa itd.Lik koji si je naštimao da prodaje svoj asortiman na benzinskim pumpama INA plotto 0 0 0


Uf, hvala ti plotto što ovako govoriš, inače bih pomislio da sam lud što "ne volim" Todoriće, Fižuliće, Tedesckije, Čermake, Škegre i sličnu bratiju. Po Škegri treba samo da ih zavolimo i sve će biti u Hrvatskoj u redu?! Trgovkinje u Konzumu Laci 0 0 0


"obožavaju" Todorića, luduju svaki put kada primaju plaću, i klikću - "Neka puknu od zavisti trgovkinje u DM-u!". Laci 0 0 0

Analiza

Biti će još tisuće „Agrokora“-takav je kapitalizam-kaže Fižulić !

21.03.2017. 13:27, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Ovih dana su dvije osobe, gospodin Munjiza-konzultant, i gospodin Fižulić propali tajkun, izrekli gotovo identičnu konstataciju vezanu za situaciju u svezi Agrokorove situacije. A rekli su slijedeće:-Ovo nije ništa čudno, takav je kapitalizam, s tim da je Fižulič još dodao da će u nas biti još na tisuće takvih slučajeva, jer takav je kapitalizam. Oba njih znaju o čemu govore, jer su aktivni sudionici onoga što se dešavalo nakon 1990-e u Hrvatskoj, što političari blagonaklono nazivaju tranzicijom, što god tko pod tim podrazumijevao. Ne želeći ulaziti u filozofske rasprave u svezi prirode, nastanka i opstanka različitih društveno-političkih sustava, ovdje bih ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 1
  • 0
  • 0
  • 5

Analiza

Ekipo jel vam žao ?

19.03.2017. 18:35, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Ekipo, bez ikakovih skrivenih, zadnjih misli, otvaram temu - Ekipo jel vam žao što nam odlazi Siouxica, prema priopćenju koje nam jedala, iz razloga koje je navela?

Tri i pol godine je predano radila da barometar postane ono što je danas, i što bi moglo i trebalo biti još više i bolje, baš kako je zamislila.

Meni je veoma žao, a vama ???

Neka ovo bude najkraći tekst ikada napisan na barometru, a biti ću zadovoljan ako komentari budu puno, puno duži od ovoga mini teksta. Nadajući se vašim komentarima, sve vas pozdravljam-laci

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 755 732 258 3,874
PRIMIO <- 987 234 70 2,280

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 243.8
Prijedlozi 23 6.00
Analize 443 1,216.00
Ankete 329

Ocjene (5)


Komentari (18)


@N Pausalno etiketiranje i apriori tvrdi zalkjucci, ne pridonose napretku drustva i mudjusobnom uvazavanju. Ocrnjivanje drugih ne rjesava nista, ako se ne nudi vlastiti bolji koncept, realan i pravedan. Kazi kakvu ljevicu zelis, mi cemo saslusati. Cro-Magnon 0 0 0


@siouxica: Kao vjerovatno najmladji barometras po stazu, iskreno zahvaljujem na Vasem vrhunskom radu, potpunom presedanu u hrvatskom medijskom prostoru. Cro-Magnon 1 0 0


Laci, zaboravio si rimu iz školskih klupa,a pamtiš je sigurno:) VeNLO 0 0 0


@NEKOVARAŽDIN - sve ok.,ali ja nikad ne mislim na korumpirane političare i ratne profitere tajkune koji su projekt UDBE,kao ovaj u centru pažnje.Uvijek mislim na male ljude koji su iznijeli Domovinski rat i učinili da ova nacija i država još plotto 0 0 0


postoji.To nisu nužno desničari niti ljevičari,nego mali ljudi kakvih ima svuda.Nažalost,zadnjih godina raste pritisak da je voljeti svoj narod i državu zaostalo i primitivno.Valjda treba voljeti Soroša ,NWO agendu i neoliberalni fašizam. plotto 0 1 0

Analiza

Ekipo jel vam žao ?

19.03.2017. 18:35, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Ekipo, bez ikakovih skrivenih, zadnjih misli, otvaram temu - Ekipo jel vam žao što nam odlazi Siouxica, prema priopćenju koje nam jedala, iz razloga koje je navela? Tri i pol godine je predano radila da barometar postane ono što je danas, i što bi moglo i trebalo biti još više i bolje, baš kako je zamislila. Meni je veoma žao, a vama ??? Neka ovo bude najkraći tekst ikada napisan na barometru, a biti ću zadovoljan ako komentari budu puno, puno duži od ovoga mini teksta. Nadajući se vašim komentarima, sve vas pozdravljam-laci više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 5
  • 0
  • 0
  • 18

Analiza

Neugodna istina o suvremenom mitu

18.03.2017. 12:54, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

„Bez obzira što gospodin Trump kaže da nema globalnog zatopljenja, Kinezi kažu da ga ima, i smo svi svjesni da ga ima“, bubne zastupnica Mrak Taritaš usred Sabora pri raspravi o potvrđivanju Pariškog sporazuma, i naravno ostade živa (hvala Bogu). Iako Mrak Taritaš nije dala nijedan dokaz o fantomskom globalnom zatopljenju (niti objasnila kad su Kinezi postali autoritet po tom pitanju), sasvim je zorno opisala stanje svijesti onih koji takvu novostvorenu ideologiju, novu religiju i novu moralnost, podupiru iz priprostog i jednostavnog razloga što su ga „svjesni“, iskazujući tako stanje svijesti koja ne traži nikakav daljnji dokaz. Taritašova stranačka kolegica Pusić, kao glasni zagovaratelj svih liberalnih dogmi se malo (jako malo) bolje pripremila, pa je kao dokaz globalnog zatopljenju navela Al Goreov urnebesni film Neugodna istina, film koji je bezbroj puta razotkriven kao laž, s bezbroj neistinitih i iskrivljenih podataka, i koji je, kao takav, postao neugodna istina jedino za svog autora koji će zauvijek ostati „budući američki predsjednik“.

Kako sad stvari stoje, velika je vjerojatnost da će Sabor jednoglasno potvrditi Pariški sporazum (koji bi nam u cilju smanjenja ispuštanja CO2 mogao uvesti i porez na ugljikov dioksid u sklopu računa za struju, kao što je to učinila Švedska 2005. godine, jer naknada za obnovljive izvore nije dovoljna, i jer se cijelo pitanje ipak vrti jedino oko novca), jer je takvo stanje svijesti, i jer u Saboru ne vidim „zagovarače zaštitnih aluminijskih folija na glavi, također poznate kao Živi zid“. Možda zaštitne aluminijske folije na glavi predobro funkcioniraju, pa su živozidaši postali imuni na svakodnevne gluposti, ili možda ne znaju jednostavnu i znanstveno poznatu (a uporno prešućenu) istinu, koja glasi; kad bismo udvostručili današnju količinu CO2 u atmosferi, što je fizički nemoguće jer nemamo dovoljno ugljena i nafte, i jer bi većinu ionako apsorbirali oceani, temperatura bi porasla tek za 0,1-0,2 stupnja celzija.

Prije četiri milijarde godina, zbog jake vulkanske aktivnosti, CO2 je činio 80% atmosfere, koji se taložio na morsko dno u obliku vapnenca, i kojeg danas vidimo u izdignutim vapnenačkim stijenama. Razina CO2 je otada stalno padala do današnjih 395 dijelova na milijun. Zanimljivost u današnjoj maničnoj panici o globalnim zatopljenjem povezanoj s povećanjem razine CO2, leži u činjenici da je sadašnja razina CO2 jako blizu donjoj razini od 220 dijelova na milijun, na kojoj biljke više ne mogu preživjeti jer ne bi mogle obavljati fotosintezu. Svi znamo da ugljični dioksid pospješuje rast biljaka, pa stoga i znamo i da je, kroz poznatu noviju povijesti mini-globalnih zagrijavanja (poput one u 12-om stoljeću), u kojim je uvijek dolazilo i do povećanja CO2 u atmosferi bez obzira na ljudsku aktivnost, za posljedicu uvijek imalo bogato doba s obiljem hrane i rasta populacije. Pitanje je stoga, što uistinu zabrinjava paničare globalnog zatopljenja?

Odnos uzroka i posljedica u teoriji globalnog zatopljenja je upravo suprotan od onog kakvim se danas predstavlja. Povećanje CO2 u atmosferi je posljedica zatopljenja a ne suprotno kako tvrdi Al Gore, a razlog za to je vrlo jednostavan s obzirom na to da su oceani najveći rezervoari ugljičnog dioksida, i da njegovo ispuštanje ili apsorbiranje ovisi o morskoj temperaturi. Ugljik stalno kruži u prirodi, sunce u ekvatoru zagrijava oceane na više-manje 18 stupnjeva celzija, što potiče isparavanje vode i ispuštanje CO2. Pod utjecajem pasatnih vjetrova CO2 se širi na sjever i jug, gdje ponovo bude apsorbiran od hladnih voda sjevernog i južnog Atlantika i Pacifika. Postoji dakle stalno kruženje CO2 u prirodi, pri čemu govorimo o količinama od 90 gigatona (gigaton=10 na 9-tu tona) ugljika. Nadalje, vulkani svake godine proizvedu više ugljičnog dioksida nego li sve tvornice, automobili, avioni i svi drugi izvori ljudske proizvodnje CO2 zajedno, životinje i bakterije proizvode 150 gigatona ugljičnog dioksida svake godine, a ljudska djelatnost tek skromnih 6,5 gigatona godišnje.

Klimatske promjene kojim smo svjedoci, koje nitko ne spori i koji kao naziv sve češće zamjenjuje prenapadno i sve teže dokazivo „globalno zatopljenje“, uzrokuju promjene na suncu koje svojom aktivnošću zemlji isporučuje više ili manje topline, koje solarnim vjetrovima jača ili slabi zemljinu magnetosferu, štiteći nas tako, jače ili slabije, od kozmičkog zračenja koje stvara naoblaku, i koja kao važan regulator bitno utječe na zemaljski klimu. Uzrokuje pacifička dekadna oscilacija (PDO) sa svojim pozitivnim 30-godišnjim ciklusima kretanja morskih struja u smjeru kazaljke na satu koje donosi toplu vodu Arktiku i tope led, i negativnim u smjeru suprotnom kazaljke na satu sa suprotnim efektom, pa naizmjenično po 30 godina topi sjeverni polarni led, a potom ga 30 godina akumulira. Uzrokuju promjene El Niño i La Niña koji mijenjaju klimu na zemlji u kraćim vremenskim intervalima, i razni drugi poznati i nepoznati faktori.

S obzirom na to da se radi o prirodnom procesu izmjena kratkih mini-globalnih zatopljenja i mini-ledenih doba u razdoblju toplih međuglacijalnih perioda, koja su uvijek popraćena odgođenim rastom CO2, efekt ljudske djelatnosti je potpuno zanemariv. CO2 u atmosferi čini samo 1% stakleničkog efekta, obzirom da upija tek dva vrlo uska dijela frekvencija infracrvenog spektra, od 4,2 mikrona i 14-16 mikrona, dok vodena para, koje u atmosferi ima sto puta više, odnosno 30.000 dijelova na milijun, upija vrlo širok pojas duž spektra, pa stoga i čini 95% učinka stakleničkog efekta (a njega, kao što smo rekli, regulira sunčeva aktivnost), čime možemo zaključiti da ispuštanje CO2 prouzročenim ljudskom aktivnošću i koja iznosi tek 4% ugljika u atmosferi (znači 4% od 1% sveukupnog stakleničkog efekta CO2), nema mjerljiv učinak na globalno zatopljenje.

Globalno zatopljenje je globalni odgovor na globalna liberalna pitanja u vječnoj potrazi za zaradom koja nema uporište u novostvorenoj vrijednosti, već u vječnoj ljudskoj glupost koja svoju strast za ideologijama i moralnostima uvijek spremna platiti novim nametima. Potrazi u kojoj se okreću milijarde dolara, u kojoj bogatstvo industrije mora ostati u bogatim industrijaliziranim zemljama, jer bogatstvo je moć nad siromašnim, dok siromašne dobivaju naknadu prodajući za sitne pare svoju kvotu emisije ugljika koju ionako ne mogu potrošiti, jer im nudimo nepouzdanu i tri puta skuplju tehnologiju obnovljivih izvora energije s kojima je nemoguće pokrenuti ikakvu industrijalizaciju, potpisujući tako pristanak na daljnji život u siromaštvu. Ugljični kredit je postao još jedna izmišljena valuta s kojom se trguje i zarađuje, o kojoj ovise stotine tisuća radnih mjesta ljudi koji stoga žele da se cijela dogma i nastavi, što je boljka svake birokracije, i čiji račun, kroz dodatna davanja i izmišljene poreze, plaćaju građani u vječno jednosmjernom preljevu novca od siromašnih prema bogatim.

U Hrvatskim okvirima, jednostrani moralni saborski cvrkut duboke vjere u ovaj suvremen mit, dokazuje duboke liberalne korijene svih hrvatskih stranaka (osim onih koje su svoje glave prekrili aluminijskim folijama da niti čuju niti vide), ostajući tako vjerni globalnom moralu koji nas osiromašuje, jer bogati ne bi bili bogati bez novca siromašnih, niti bi danas mogle napredovali bez besplatne školovane radne snage iz zemalja koje svojim radnicima ne mogu ponuditi posao. Na lokalnoj hrvatskoj razini, naši političari ne odustaju od navade osiromašenja svojih građana putem globalnih liberalnih teorija u koje duboko vjerujemo, pa nam onda nije ni bitno što su bez ikakva uporišta u znanosti neovisne od politike i njenog novca.

Kako je najavljeno na početku analize, tako je i bilo, Sabor je jednoglasno potvrdio Pariški sporazum o klimatskim promjenama kojeg je Hrvatska potpisala u travnju prošle godine, i koji obavezuje i siromašne i bogate države, na smanjivanje emisije stakleničkih plinova, kako bi se u kratkom roku od 15 godina svela na brojke koje bi izbjegle moguću „svjetsku tragediju“. Iako nemam sumnje da će Pariški sporazum uspješno odraditi svoj primarni ekonomski cilj da siromašni ostanu siromašni a bogati još bogatiji, također nemam sumnje da će „uspješno“ smanjiti globalno zatopljenje, pitate se zašto?

U svojim 60-to godišnjim ciklusima PDO je 1940. godine započeo svoj negativni ciklus kojeg karakterizira povećanje arktičkog leda i smanjenje temperature, upravo zbog toga su znanstvenici sve do 1977. plašili svijet najavom novog ledenog doba. 1977. godine PDO je poprimio pozitivni ciklus i cijela priča se promijenila, i ovaj put u korist onih koji svaku priču znaju dobro naplatiti. Pozitivan ciklus PDO-a, pa onda i globalnog zatopljenja (potvrđen satelitskim mjerenjima temperature, koja su igrom slučajnosti, započela 1979. godine), trajao je do travnja 2008. godine,. Već godinu dana kasnije led na Antarktiku je bio 1 metar deblji nego li 2007. godine, a on i dalje raste, s iznimkom u godinama pojačanog djelovanja El Niña koje zagovornici globalnog zatopljenja i dalje koriste kao dokaz svoje teorije. Zemlja je dakle 2008. godine ušla u negativni ciklus PDO-a, pa će Pariški sporazum biti uspješan bez obzira bude li se provodio ili ne.

Zemlja ima svoje cikluse izmjene toplih i hladnih perioda koju znanost još nije shvatila, pa tek umišlja da je plod našeg djelovanja, iako je sasvim jasno da sve što se događa danas, događalo se i prije kad nikakav ljudski utjecaj nije bio moguć. U nastupajućem 30-to godišnjem hladnijem periodu (ovisno dakako u sunčevoj aktivnosti i drugim, poznatim i nepoznatim faktorima) društvu bi bilo bolje da promišlja o dodatnim i sigurnijim izvorima energije, a običnom čovjeku da skuplja drva, moleći se da za života ne sazna(mo) što znači istinska svjetska katastrofa koja nas u bližoj ili daljoj budućnosti sigurno čeka, a zove se novo ledeno doba, ali ovaj put s ogromnom populacijom, a bez beskrajnih stada mamuta koji bi nas mogle prehraniti.

6

5none5

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 549 61 37 1,230
PRIMIO <- 907 161 56 1,737

Dostignuća

Vingd 1,021.00
Bodovi 316.8
Prijedlozi 6 37.00
Analize 172 983.00

Ocjene (9)


Respektira (8): VeNLO, Django, Laci, plotto, Spektator, Cro-Magnon, Alumnus, Interstellar


Ne slaže se (1): Laci


Komentari (23)


u svom znamenitom djelu - "MMF- 4 koraka do prokletstva" !! Tko nije pročitao od Enghdala- "Sjeme uništenja",svakako preporučam.To nisu nikakve teorije zavjere nego okrutna stvarnost.To su tio globalistički projekti iskorjenjivanja gladi u svijetu plotto 0 0 0


ili bolesti cijepljenjem djece u režiji Bill Gatesa ( jednog od jačih dioničara Monsanta) gdje sve frca od deklarativno plemenitih ideja,koje su zapravo zločinački pothvati,ljudi koje tituliraju filantropima,umjesto zločincima. plotto 0 0 0


Eh, 5none5, naknadno sam morao dodati RESPEKT, jer je tvoj tekst izazvao fantastično korisne komentare, i otvorili temu puno širu od lažnog ili istinitog mita o štetnosti CO2. Ako postoji opasnost po fotosintezu, onda je tema zatopljavanja out ! Laci 1 0 0


@Spektator: Vasa primjedba je tocna (ostavio sam rijec GMO na pogresnom mjestu kad sam skracivao recenicu). Naravno, poanta je na teskoj neeticnosti i protuprirodnosti postupka, koji, eto, ne smeta deklariranim ljubiteljima prirodnog i organskog. Cro-Magnon 1 0 0


Imam vingdova k'o u priči pa možda otvorim banku;) Na tvojim tekstovima ih nisam baš uštedio jer nakon što si odradio kaznu (ono kad ti je rejting išao s BBB plus na BBhaha), iz priče u priču si bivao sve bolji i nisi slučajno šestica. VeNLO 1 0 0

Analiza

Kreont iz našeg sokaka

16.03.2017. 16:14, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Kako je bilo i očekivati osnivanje i sastav povjerenstva za suočavanje s prošlošću potegli su za sobom pitanje oko njegovog sastava i kompetencija njegovih članova da budu mjerodavni za donošenje valorizacije kakva nam je prošlost i na koji se način odnositi prema njoj. Hrvoje Klasić tako odbija biti članom navodeći kao razlog premalu zastupljenost povjesničara uopće, a osobito onih koji se bave socijalističkim razdobljem u 20. st. S desnice prigovara Tihomir Dujmović pitajući se gdje su predstavnici Crkve, političke emigracije, pojedini povjesničari (Banac, Jurčević, Hasanbegović) itd. itd.

Pri tome i Klasić i Dujmović zapravo polaze od pogrešne premise da postoji nešto "što ionako svi znaju i svima je jasno" i da sastav povjerenstva izaziva bojazan da će se ta "istina" pokušati sakriti ili revidirati. Budući da Klasić i Dujmović nastupaju na isti način i s istim bojaznima, a s potpuno različitih ideoloških (i političkih) pozicija sasvim je jasno kako nam je povjerenstvo doista potrebno. Ne da napiše povijest, kao što se često može čuti, a što spomenuti dvojac želi implicirati. Činjenice su više manje dobro poznate. U društvu doista postoje oni kojima je teško prihvatiti kako - da obrnem Tuđmana - NDH nije bila samo izraz želje hrvatskog naroda sredinom 20. st. da ima svoju državu, nego i režim s neupitnim zločinačkim karakterom i krvavim tragom, kao što na drugoj polovici mnogi nikako da osvijeste da humanistička krilatica o smrtnoj kazni ne tvrdi da je bolje pobiti 99 nevinih samo da niti jedan krivi ne pobjegne, nego upravo suprotno, a da bismo osobito danas - kada naš kazneni zakonik ne poznaje ni kaznu doživotnog zatvora, a kamo li smrtnu - prema masovnim ubijanjima morali kao društvo zauzeti malo drugačiji stav, pa makar ona i bila počinjena u naše ime.

No, da Klasić i Dujmović ne bi bili usamljeni, svoj glas odlučio je podići i potpisnik ovih redova. U povjerenstvo nam pod hitno treba neki stručnjak za jezik. Bio to hrvatski, srpski, hrvatski ili srpski, srpski ili hrvatski, srpskohrvatski, hrvatskosrpski, bosansko-crnogorsko-hrvatsko-srpski kontinuum ili kako ga već nazivali, ali nužno su nam potrebni jezični stručnjaci. Inače će sav trud biti uzaludan pa makar u povjerenstvo imenovali sve povjesničare koje imamo.

Evo i potvrde. Pronalazak moguće masovne grobnice u Gračanima poznati RTL-ov novinar Zoran Šprajc okarakterizirao riječima kako je "počela potraga za navodno masovnom grobnicom hrvatskih i njemačkih vojnika, dakle za leševima okupatora i domaćih izdajnika." Eto prilike da vidimo kako Šprajc slabo poznaje logiku, a posljedično i koji-mu-već-drago jezik.

Kao prvo, nije počela potraga za grobnicom, nego nekakva grobnica ondje već postoji. Jesu li u njoj doista oni koje Šprajc navodi nešto kasnije u rečenici ili ne, tek treba utvrditi. Druga je logični paradoks, jer je grobnica najprije "navodno masovna", a potom se vrlo precizno navodi karakter onih čija su tijela unutra "navodno" pokopana. Naizgled malena ili nebitna pogreška, ali vrag je u detaljima. Jedan takav je i pitanje na koga Šprajc misli kada koristi frazu "domaći izdajnici"?

Budući da se radi o frazi dobro poznatoj iz perioda za koji Klasić jedino sebe smatra stručnim, a u kojemu je - obzirom na demografsku strukturu - većina čitatelja dulje ili kraće živjela, njoj naizgled ne treba pojašnjenje. Radi se, dakako, o vojnicima ustaških i domobranskih formacija (ako ćemo precizno od studenog 1944. Hrvatske oružane snage) koje su uz jedinice kao što su četnici (kako Mihailovićevi, tako i Pećančevi), Srpsku dobrovoljačku stražu Milana Nedića, Srpski dobrovljački korpus Dimitrija Ljotića, Domobrance Leona Rupnika, baliste na Kosovu i druge poznati i pod nazivom "saradnici okupatora" ili "njegove domaće sluge." Paradoksalno po Šprajca, ali manje bi pogriješio da se poslužio nekom od tih dviju sintagmi.

Naime, ako su nepartizani bili izdajnici, postavlja se pitanje što su, koga i kada izdali? Naime, ni partizani se nisu borili za oslobođenje Jugoslavije, nego za revoluciju i njezinu preobrazbu. Niti jedan partizanski dokument ili politički akat ne spominje 1. prosinca 1918. (datum osnivanja Jugoslavije) kao nekakvo izvorište i temelj cilja svoje borbe. Ako slijedimo logiku praznika i nekih povijesno gledano bitnih odluka, temelji partizanske borbe su zapravo udareni na dva 29. studenog. Najprije 1943. odlukama AVNOJ-a u Jajcu, a potom 1945. kada je proglašena republika. Pri tome valja imati na umu da se nije radilo o formalnom ukidanju monarhije, jer je još u Jajcu najavljeno kako će se o budućem uređenju odrediti nakon završetka rata. 

Imajući sve navedeno u vidu ponovno se postavlja pitanje Šprajcu: koga su i kada pripadnici navedenih izdali? U kontekstu ukupne povijesti Drugog svjetskog rata na europskom prostoru i postupanja Saveznika (budućih pobjednika), jedina Jugoslavija koju su ustaše ili domobrani mogli izdati je ona prva, karađorevićevska. Zalaže li se Šprajc za kontinuitet?

Ponovno se treba nadovezati na događaje nakon svibnja 1945. Naime, sudovi na području Srbije koji su sudili osumnjičenima za zločine (ma kako oni bili definirani) doista su imali i točku o odgovornosti za slom 1941. Međutim, suđenja po toj točki na području Hrvatske nije bilo. Nitko nije optužen za događaje u Bjelovaru 8. travnja 1941. kada su se mahom hrvatski pripadnici kraljevinske vojske pobunili protiv oficira i odbili poslušnost, a što bi se - strogo pravno gledano - moglo smatrati izdajom. 

Lingvistički, logički i pravno fraza o "domaćim izdajnicima" bi predmnijevala da su oni najprije bili "domaći" (što god to bilo), a tek potom su to napustili. Korištena od strane partizana, najprije u ratnim okolnostima kao dio psihološkog ratovanja i mobiliziranja, a potom u okvirima političkog jednoumlja i posvemašnje režimske kontrole na prostorom javne komunikacije - od politike, preko medija do školstva - ova se sintagma mogla održati. Imala je dogmatičan karakter jer je se nije smjelo ni moglo preispitivati, nego se samo opredjeljivati. Danas bi, pak, situacija trebala biti drugačija. Novinar Šprajc bi trebao sam preispitati lingvističko, logično i pravno utemeljenje uporabe ove sintagme - i odustati od nje.

Problem je naravno u tome što Šprajc zapravo nije novinar, nego voditelj, prezenter sadržaja koje stvaraju drugi, a kojima onda nastoji dati nekakav svoj začin. Njegove opaske, geste i grimase nailaze na plodno tlo upravo zbog toga što ih se rijetko propitkuje i ukazuje da iza njih stoje puke floskule. U komunikološkim okolnostima gdje je za uspješan plasman neke poruke ključno da bude lakonski sažeta i upečatljiva, Šprajc se uspješno snalazi, ali povijest i društvena zbilja se ne mogu sažeti u 140 znakova nekog tvita ili sintagmu šeretski izvučenu iz davno napuštenog obrazovnog sustava.

Koja je uopće svrha proglašavanja leševa "domaćim izdajnicima"? U kontekstu društva u kojemu je kroz povijest (neovisno o političkom poretku) izdaja zločin koji se ne prašta ("Oprošteno jest grješnima/zulumčaru, ubojici/oprošteno svima svima/samo nije izdajici!" pjevao je Antun Nemčić Gostovinski još sredinom 19. st. "Hej Slaveni" su završavali s "Proklet bio izdajica svoje domovine!"), govor o "domaćim izdajnicima" - ima sasvim jasnu poruku i cilj. Više od 70 godina nakon kraja rata, Šprajcu je mogućnost identificiranja pokopanih (sjetimo se "navodno masovne grobnice") i evenutalni dostojanstven ukop prilika za upućivanje poruke o tomu kako oni to ne zaslužuju. Dva i pol tisućljeća nakon što se pitanjem izdaje domovine i pokopa (mogućih) izdajnika pozabavio Sofoklo u besmrtnoj "Antigoni". 

Šprajcu se njegove neprofesionalnosti često pravdaju floskulom kako je on novinar "koji ima stav", kao da ga neki "Branimir Bilić" ili "Smiljko Šagolj" (navodnici jer ih ovdje uzimam kao paradigmu za neobjektivnost i pristranost za koji ih prozivaju oni koji plješću Šprajcu i "Šprajčevima") nemaju, što predstavlja samo jednu u moru floskula koje se zbog ogromne količine više ni ne mogu preispitivati.

Zoran Šprajc definitivno ima pravo na svoj stav, ma kako on lingvistički, logično i pravno bio neodrživ. Ima ga i prezenter Šprajc, pa neka njegov poslodavac vodi računa koliko takve površnosti erodiraju povjerenje u medijski sustav. Ono što Šprajc nema pravo je koristiti voditeljsku poziciju za svoje privatne obračune. Barem dok se malo bolje ne pripremi.

-----

U hrvatskoj društvenoj stvarnosti, gornja raščlamba Šprajčevog obračuna s leševima starim preko 70 godina će nažalost biti shvaćena kao pokušaj mijenjanja prošlosti. Ne, nije mi nakana tvrditi da su ustaše i domobrani samim time što nisu bili izdajnici, automatski "good guys", a osobito svojom lingvističko-logično-pravnom analizom ne želim dati povoda tvrdnjama da su, zato što je NDH starija od avnojevske Jugoslavije, pravi izdajnici bili partizani. U povijesti nas ne bi trebalo zanimati je li netko bio "dobar" ili "loš", nego je li se nešto, kako, kada, gdje i zašto dogodilo, te tko je sudjelovao. Davanjem povijesti vrednosnih etiketa zapravo govorimo o sebi i svojim kako nazorima, tako i ciljevima. Zbog te snage legitimiziranja političkih ciljeva će povijest uvijek biti revidirana što ne znači da se mijenja njezin stvaran sadržaj ili da je se krivotvori, nego se najčešće naglasak u različitim vremenima stavlja na različite aspekte prošlosti. 

To bi i trebala biti poanta povjerenstva za suočavanje s prošlošću. Ne pretresanje njezinog sadržaja, ne nagađanja kojoj bismo se strani pridružili da smo se rodili u 13., 16. ili 19. stoljeću, nego stava koji o određenim vrijednostima zauzimamo danas. 

Davno je prošlo vrijeme kada su Eteoklo i Polinik ubili jedan drugoga. Kreonti danas umjesto prave, nose krunu samoproglašene moralnosti i medijske samodopadnosti. Ali dok ne budu pokopani i Eteoklo i Polinik, neće se moći ušutkati niti Antigona.

6

Alumnus

Regnum regno non praescribit leges.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 568 54 35 527
PRIMIO <- 582 89 20 1,145

Dostignuća

Vingd 722.00
Bodovi 264.3
Analize 73 722.00
Ankete 179

Od istog autora

Ocjene (11)


Respektira (10): plotto, viewer, Spektator, msesar, 5none5, Laci, Interstellar, siouxica, IDujas, VeNLO


Slaže se (1): Zakej


Komentari (11)


Ako želimo objektivno varolizirati sve činjenice i sustave/ambijente u kojima su iste nastale siguran sam da bez pomoći sa strane, to nije moguće. Zalažem se za nadnacionalnu komisiju eksperata, gdje bi zastupnici naroda s ovih prostora bili u manji viewer 0 0 0


i gdje bi se nakon usugnlašenih stavova na svim prostorima južnih Slavena učila ista povijest. Tako bi se izbjegla permanentna etiketiranja, žrtve bi dobile zasluženu satisfakciju a njihovi potomci bi se mogli fokusirati na bitno. A to je budućnost! viewer 0 0 0


Meni je smiješno da neriješena pitanja unutar države riješava nekakav međunarodni tutor i to na zajedničkoj razini " naroda sa ovih prostora".Što nas briga za neriješena unutarnja pitanje Srba,Slovenaca ili Crnogoraca ?To nije naš problem plotto 1 0 0


@plotto, upravo zbog ovakih! Sam si dao odgovor! viewer 0 0 0


@viewer - moje saučešće,ali ja ti ne mogu pomoći u tvojoj boli i neutješnosti što je tvoja država propala. plotto 0 0 0

Analiza

Antipopulizam demagoga !

16.03.2017. 13:47, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Čini se da je od britanskog referenduma o Brexitu, čiji su pozitivan ishod europski "mudraci" objašnjavali "populističkom" retorikom engleskih političara koji su nzgaovarali Brexit, u EU se sve češće koriste pojmovi 'populist' i 'popučizsm'. naši političari su, sukladno svom "bečko (EU) konjušarskom" mentalitetu, objeručke prihvatili i počeli koristiti u omalovažavanju i napadanju sve i svakoga, koji misli i govori drugačije od onoga što oni misle "da se treba govoriti". Rodonačelnik te teze da su u nas populisti svi oni koji govore o problemima i potrebe njihovog rješavanja, je premijer Plenković. Za njega su populisti i Živi zid, i MOST, i SDP, i svatko tko u Saboru pokuša postaviti prava pitanja, i na njih dobiti prave odgovore. najbolji dokaz za to su njegovi istupi u Saboru u obliku "izvješča o tome što se radi u EU-u, to jest u europskom vijeću, europarlamentu i europskoj komisiji.

Budući da je na njegovo izvješće bilo replika, na jednu od replika koja se odnosila na to što je osnovni smisao same EU, i našeg članstva u njoj, odgovorio je slijedeće: "osnovni ciljevi EU su mir u Europi, sigurnost zemalja članica EU i razvoj članica EU". Po njemu to su ta tri osnovna cilja radi kojih postoji EU. A postizanje tih ciljeva, po njemu, remeti rastući populizam u EU, pa i u nas. I to je to, po njemu što nije dobro!

No na pitanje iz replike što je zapravo taj često spominjani populizam, nije imao suvisliji odgovor nego tvrdnju da je to dezinformiranje građana, lažne tvrdnje i lažna obećanja, kojima se medijski 'truju' građani. Toliko od njega. No pokušajmo hladne glave analizirati što zapravo populizam jest, tko su ti populisti, i da li je svako kritičko mišljenje zaista populizam kako to premijer govori.

Krenimo od definicija onoga što se naziva populizmom. Prema Hrvartskom Enciklopedijskom Rječniku pojam populizam je definiran kao - "ideologija i društveni pokret koji povlađuje predrasudama, strastima i duhovnim dometima širih društvenih slojeva", a pojam populist je definiran kao - "onaj koji vodi politiku populizma, stvaralac poopulizma". Prema Riječniku stranih riječi Bratoljuba Klaića, pojam populizam je definiran kao - "nastojanje da se prikaže život naroda i njegove probleme". a pojam populist je definiram kao - "pristaša populizma". No u svome radu o populizmu Berto Šalaj, docent na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, baveći se u posljednje vrijeme intenzivno  sa  izučavanjem populizma, navodi slijedeće suvemen definicije populizma, pa tako navodi najutjecajniju suvremenu definiciju populizma koja potječe od nizozemskog politologa Casa Muddea, prema kojoj je populizam
"ideologija koja dijeli društvo na dvije antagonističke skupine, običan narod i korumpiranu elitu, i koja tvrdi da bi politika trebala biti izraz volje naroda". Šalaj još navodi u svom radu da populizam prožima ideja dobroga, poštenog i jednostavnog naroda kojega su prevarile i izmanipulirale korumpirane, nekompetentne i međusobno umrežene elite, te da se idealan populistički politički sustav ideološki približava izravnoj demokraciji u kojoj građani imaju
posljednju riječ u donošenju svih najvažnijih političkih odluka.

Nakon što je tako "lijepo" objasnio što je populizam, te da će se on "do zadnje kapi znoja lica svoga" boriti protiv populista koji se usuđuju nešto reći protiv EU, premijer je lijepo otšetao iz Sabora, ne sačekavši repliku saborskog zastupnika  Bunjca, koji je argumentirano, sa podacima i brojkama pobijao premijerovo izlaganje o velikoj koristi koju smo imali od članstva u EU. Bunjac je iznio brojke koje dokazuju da nam od ulaska u EU nije porasla zaposlenost, nije porastao BDP, ali je poraslo napuštanje zemlje ugflavnom mlađe genracije, te da nam prijeti donošenje na pritisak iz EU zakona po kome bi se puni mirovinski staž stjecao nakon 73 godine radnoga staža. Na ovo Bunjčevo izlaganje se nadobudno javio HDZ-ov saborski zastupnik  Miro Kovač, ne polemizirajući ni sa jednom iznesenom brojkom, ali zamjerajući Bunjcu da populistički govori neistinu, jer tih 73 godina nisu još u Njemačkoj ozakonjeni, već je to samo prijedkog "jednog tamo nekog" njemačkog Instituta, pa neka Bunjac ne iznosi lažne podatke. No saborski zastupnik Bunjac je na to replicirao Kovaču, rekavši da on nije rekao da je to uvedeno u Njemačkoj, već da postoji ideja da se uvede, a Institut koji kovač omalovažava kao nevažnu instituciju, koju je HDZ angažirao da izradi za HDZ strategiju razvoja Hrvatske. Na to je Kovač ušutio kao poliven hladnom vodom.

I da sada konačno krenem u objašnjavanju smisla naslova ove analize. Naši političari na funkcijama, naša Vlada, naš premijer, populistima uglavnom nazivaju saborske zastupnike Živog zida, i MOST-a, te ponekog saborskog zastupnika SDP-a, koji iznose suvislu i argumentiranu kritiku na rad Vlade, ministara i premijera, dajući tome negativnu konotaciju. Po bilo kojoj definiciji populizma da procjenjujemo rad onih saborskih zastupnika čije se kritike ne svide premijeru, mora se doći do zaključka da su oni good guys, a premijer i njegovi trabanti bad guys, i to iz slijedećih razloga

a) Premijer i njegovi trabanti, politički i medijski, neznalački, a možda i svjesno i namjerno brkaju odnosno izjednačavaju pojmove populizam i demagogija. Definicije populizma smo iznijelim naprijed, a za demagogiju postoji samo jedna definicija, a ona glasi, demagogija je - "služiti se obmanjivanjem, lažnim izjavama i obećanjima", a

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 755 732 258 3,874
PRIMIO <- 987 234 70 2,280

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 243.8
Prijedlozi 23 6.00
Analize 443 1,216.00
Ankete 329

Ocjene


Komentari

Analiza

Antipopulizam demagoga !

16.03.2017. 13:47, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Čini se da je od britanskog referenduma o Brexitu, čiji su pozitivan ishod europski "mudraci" objašnjavali "populističkom" retorikom engleskih političara koji su nzgaovarali Brexit, u EU se sve češće koriste pojmovi 'populist' i 'popučizsm'. naši političari su, sukladno svom "bečko (EU) konjušarskom" mentalitetu, objeručke prihvatili i počeli koristiti u omalovažavanju i napadanju sve i svakoga, koji misli i govori drugačije od onoga što oni misle "da se treba govoriti". Rodonačelnik te teze da su u nas populisti svi oni koji govore o problemima i potrebe njihovog rješavanja, je premijer Plenković. Za njega su populisti i Živi zid, i MOST, i ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 0
  • 0
  • 0
  • 0

Analiza

Umjesto zabrane rada Uberu, tržište prijevoznih usluga treba liberalizirati

15.03.2017. 00:04, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Rasprava o Uberu i (ne)legalnosti njegova poslovanja u Hrvatskoj osobito se pojačava nakon javnih prosvjeda regularnih taksista. I dok se taksisti žale na nelojalnu konkurenciju, Uber prema vlastitoj izjavi već broji više od 100 tisuća korisnika i 1.500 partnera.

U pravom ratu za korisnike, nadležni ministar Butković stao je na stranu taksista i Uberu naplaćuje milijunske kazne. Taksisti svejedno nisu zadovoljni, no izgleda da ministarstvo nema zakonskoga uporišta da Uberu zabrani rad. Iako je zauzelo stanovište da Uber radi nelegalno pozivajući se na Zakon o cestovnom prijevozu, čini se da su kazne samo način da se taksisti umire, budući da konačni pravorijek o legalnosti rada Ubera može dati samo sud. Tome u prilog ide i informacija da se u Ministarstvu prometa pripremaju izmjene postojećeg zakona kako bi se Uberu onemogućio rad.

Smatram da bi onemogućavanje rada Ubera bila velika greška. Iako je, barem u nekim gradovima, došlo do djelomične liberalizacije taksi prijevoza te su se cijene spustile s nebeskih visina, još uvijek je u mnogim gradovima na djelu totalni monopol koji izrazito negativno djeluje na standard stanovnika, ali i na razvoj samih gradova koji su postali taoci svojih taksista. Osobito u tom kontekstu treba spomenuti Split i Dubrovnik,  a zbog monopola na zagrebačku zračnu luku i Veliku Goricu. Taksisti su u tim gradovima navikli dobro živjeti s malo preskupih vožnji i puno slobodnog vremena. To što je za većinu građana njihova usluga preskupa te im je de facto uskraćena, njih ne zabrinjava. Naime, ima dovoljno neinformiranih ili bogatijih turista kojima tridesetak eura za jednu vožnju ništa ne znači.

Što je za Zagreb i njegove stanovnike značila makar i djelomična liberalizacija taksi prijevoza, najbolje govori promjena navika brojnih zagrepčana. Povećanje broja putnika, osobito mladih u noćnim satima, značilo je puno i za sigurnosne prilike, kako zbog manje pijanih vozača tako i zbog manje usamljenih pješaka izloženih napadima huligana. Osim toga stvorila se navika za korištenje taksija čak i u slučajevima u kojima prije to većini nije uopće padalo na pamet. U konačnici profitirali su i taksisti, jer je povećani promet u potpunosti kompenzirao smanjenje cijene. Najbolje se to vidjelo po tome što su u Zagrebu prosvjedi starih taksista protiv Cammea nakon kraćeg vremena utihnuli. No, tek je dolazak Ubera značio pravu revoluciju.

Uber je dijete suvremene  tehnologije i svi koji tu tehnologiju poznaju i koriste ne mogu ne biti zadovoljni onime što im je pruženo. Jednostavno naručivanje  bez dodatne naplate poziva, vizualni prikaz raspoloživih vozila na karti grada, jednostavna naplata preko kreditne kartice, transparentni prikaz rute i svih podataka koji utječu na cijenu, ocjenjivanje vozača i putnika. Ako znate nešto o upotrijebljenim tehnologijama, bit će vam jasno da slične aplikacije mogu uvesti i drugi taksi prijevoznici te na taj način konkurirati Uberu. A mogu li konkurirati cijenom? Uber, navodno, uzima 25% od naplaćenog iznosa, dok se ostatak isplaćuje vozaču. S obzirom da je Uber jeftiniji od klasičnih taksija, znači da je zarada po jednoj vožnji manja, ali za očekivati je da se ta razlika može nadoknaditi većim prometom i efikasnijom raspodjelom vožnji.

Kao glavne prigovore Uberu, taksisti navode da vozači koji voze za Uber ne moraju ispunjavati uvjete koji su nametnuti taksistima. I ovdje im treba dati za pravo. No, umjesto nametanja tih kriterija svima, mišljenja sam da ih treba u potpunosti ukinuti i prepustiti zakonima tržišta uz obaveznu mogućnost ocjenjivanja vozača, baš kao što to radi Uber, ali i Booking.com i slični internetski servisi. Vrlo brzo će na površinu isplivati oni dobro ocijenjeni s kojima će se putnici rado voziti, a oni loše ocijenjeni morat će razmisliti o svojem radu. Često koristim Booking.com i glavni kriterij koji koristim, osim naravno cijene, je ocjena koju su dali gosti. Poznavanje grada, njegove povijesti i znamenitosti koje se od zagrebačkih taksista zahtijeva nije nešto što je građanima Zagreba kao korisnicima taksi usluge potrebno, budući da to često znaju i bolje nego taksisti. A za turiste danas postoje puno bolji izvori informacija nego li su to vozači taksija. Stoga su takvi su uvjeti, uz obilje informacija na internetu, interaktivne karte gradova te aplikacije za navigaciju s opcijama za izbjegavanje prometnih gužvi, danas potpuno besmisleni.

Širenje Ubera na hrvatsku obalu donijelo bi velike koristi hrvatskom turizmu. Znajući da na raspolaganju imaju ovaj servis, turisti individualci bi lakše planirali svoja putovanja i sigurno je da bi to bio jedan od dodatnih argumenata da nas posjete. U tom kontekstu ne mogu ne spomenuti hidroavionski prijevoz između kopna i otoka koji je krajem prošlog ljeta naprasno ugašen, nadam se samo privremeno. Iako na kraju zbog kontradiktornih informacija nije sasvim jasno je li problem stvarno u lošem održavanju hidroaviona ili u nekim drugim vodama, valja reći da su hidroavioni predstavljali dobrodošlo i atraktivno osvježenje u našoj siromašnoj i neinventivnoj ponudi. Žalosno je samo da je zbog neodgovarajućeg zakonodavstva na njih trebalo čekati više od 5 godina od prve najave njihovog uvođenja.

Pogledate li što se s Uberom događa u drugim zemljama, vidimo da su klasični taksisti uglavnom u defanzivi i otvoreno se, čak i nasilno, protive Uberu. Doduše, u mnogim zemljama se radi o konceptu Ubera po kojemu svatko s vozačkom dozvolom može voziti za Uber što kod nas nije slučaj. No, s druge strane možemo vidjeti da su u nekim gradovima započeli pilot projekti taksija bez vozača. Kako će na takve taksije reagirati taksisti, tek ćemo vidjeti, ali za očekivati je nešto nalik na ludistički pokret, dok se ne shvati da se napredak ne može zaustaviti pogotovo u područjima gdje nema bioetičkih dilema.

Zato nam umjesto donošenja zakona koji treba spriječiti rad Ubera, treba zakon koji će omogućiti rad svima. A kontrolu kvalitete treba, korištenjem suvremenih tehnologija, prepustiti samim korisnicima. To što ne možemo očekivati da će svi koristiti aplikacije kao što je Uber, ostavlja prostor starim taksistima koji se ne mogu prilagoditi na novitete da i dalje rade na svoj način.

Ne možemo očekivati da kao država i društvo napredujemo ako se aktivno ne uključimo u tehnološku revoluciju. Naši preci bili su početkom prošlog stoljeća puno napredniji od nas. Šibenik je bio prvi grad u svijetu osvijetljen izmjeničnom strujom, Penkala je bio jedan od pionira zrakoplovstva jer je počeo graditi svoj zrakoplov samo 5 godina nakon leta braće Wright, a Radio Zagreb bila je jedna od prvih radiostanica u Europi koja je započela s radom samo 4 godine nakon BBC-a. Da, u to je vrijeme poduzetnički duh, jer radilo se o privatnim inicijativama, bio nesputan besmislenim zakonskim zabranama.

Uber najavljuje aplikaciju za dogovaranje prijevoza na otoke brzim plovilima. Vjerujem da će taj projekt biti od potencijalnih korisnika dobro prihvaćen. Šteta što se naši ljudi toga nisu prije sjetili, a ako i jesu, prijašnje vlade učinile su sve da im ubiju svaku poduzetničku  volju. Ali ako već nismo mi, dajmo barem priliku Uberu da probije led. Strancima taj sudar s okoštalim državnim strukturama izgleda ipak bolje uspijeva ili jednostavno imaju više novaca na rsapolaganju. A nakon toga možda će i netko od Hrvata iskoristiti svoju priliku.

5

Spektator

Ex praemissis falsis, conclusio falsa.

Interakcija

 
UČINIO -> 318 73 8 433
PRIMIO <- 275 57 24 599

Dostignuća

Vingd 396.00
Bodovi 265.0
Prijedlozi 3 11.00
Analize 38 380.00
Ankete 205

Ocjene (9)


Respektira (5): 5none5, viewer, VeNLO, siouxica, Alumnus


Slaže se (3): MrWonderful, RepopeR, Laci


Ne slaže se (1): VeNLO


Komentari (5)


Dobra analiza naše nelogičnosti da želimo kapitalizam i slobodno tržište, a istivremeno želimo zabraniti slobodno tržišnu konkurenciju. Ograničavanje broja taksista, zabrana Ubera, su tipični postupci iz komunizma, sprečavanje konkurencije. Laci 0 0 0


Neka budu isti uvjeti za sve pa kom obojci, kom opanci. VeNLO 0 0 0


Pa mislim da nisam ničime nekome davao povlaštene uvjete, a kamoli strancima. Jedino sm se založio za njihovo ukidanje i to svima, a prvenstveno u korist vlastitih građana. Ako se nekako ipak dalo iščitati, evo ovime pojašnjavam. Spektator 1 0 0


Ovo me podsjeća na onu krilaticu - zaustavite Reuters! Taxisti ne shvaćaju da se moraju mijenjati, status quo je passe, mogu oni još nekoliko godina prolongirati neminovno, ali counter neumoljivo radi protiv njih. Na državi je da postavi fair pravil viewer 0 0 0


Smiješna je ova zabrana u trenutku kad Intel Briana Krzanića upravo kupuje izraelskog Mobileya za $15milijardi,inače lidera u najvažnijoj komponenti samovozećih vozila.Uber je zapravo prolazna faza što dolazi.Hoćemo li i prema tome zatavrati oči? RepopeR 0 0 0

Analiza

Pabirci o domoljublju !

14.03.2017. 18:46, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Riječ domoljublje je često u ustima političara i dužnosnika, najčešće onda ako svoj nerad, nekompetentnost ili korumpiranost žele „pokriti“ time da su domoljubi, ili ako u raspravama za sebe tvrde da su domoljubi, a druga stran au raspravi nije domoljub. No zna li se doista što je to domoljublje ? Hrvatski Enciklopedijski Rječnik domoljublje definira kao – „ljubav prema domovini“, a domoljuba kao –„osobina onoga koji je domoljubiv“, dok Wikipedija domoljuba definira kao „Domoljub je osoba koja voli svoju domovinu.Domoljublje u većini se zemalja podrazumijeva kao pozitivno konotiran pojam“. No česta uporaba te riječi, toga pojma, u situacijama kada je to umjesno, a više u situacijama kada to nije umjesno, dovela je do toga da se pojmu domoljub i domoljublje „prikačila“ i jedna ne baš pozitivno konotirana osobina, koja glasi –„domoljublje je poslednje utočište hulja“.

No, mada nisam neki ljubitelj Amera, kada kažu nešto pametno, to poslušam i zapamtim, pa sam tako u jednom američkom filmu čuo ovakvu definiciju domoljuba – „Domoljub je onaj koji čini ono što je ispravno i moralno“! I čini mi se da je čak ova definicija jedna od najboljih u svezi onoga što je domoljub, i što je domoljublje. Dapače prema ovoj definiciji se puno lakše i bolje mogu procjenjivati osobe i njihove postupke, bez obzira što oni sami govore o sebi, misle o sebi i žele da drugi misle o njima. Činiti ono što je ispravno i ono što je moralno, podrazumijeva da se ne čini ništa što je neispravno i što nije moralno. A ako se netko možda pita što je to što je ispravno, i što je to što je moralno, relativizirajuće značenje tih pojmova, onda samim time sebe diskvalificira u odnosu na to da ga se smatra domoljubom.

Da odmah na početku rasčistim s tim što ja osobno mislim o tome, moram reći da ja osobno navedenu definiciju iz američkog filma smatram najprikladnijom i najbolje primjenjivom za procjenu tko je domoljub, i što je domoljublje, te na osnovu nje smatram da su istinski i autentični domoljubi bili svi dragovoljci domovinakog rata, i oni koji su svoje živote dali za domovinu, i oni koji su srećom ostali živi, ali su svi ono kao dragovoljci odlazeći u obranu domovine činili ispravnu i moralnu stvar.

Smatrajući ovo što je rečeno o dragovoljcima neupitnim, mislim da valja razmisliti o onima kojima su uvijek usta puna vlastitog „domoljublja“ kada su u situaciji da moraju opravdavati svoje postupke, ili postupke drugih prema njima. Naime najsvježiji primjer smjene ravnatelja KBC-a u Zagrebu, kada ministar tvrdi da je do smjene došlo radi nepravilnosti u poslovanju, a smijenjeni ravnatelj sebe pravda time da je on autentični branitelj i domoljub, a ministar „lažnjak“, pokazuje zlorabu pojma domoljub u situaciji kada za to nije ni mjesto ni vrijeme. Ako se pokaže ili prihvati tvrdnja ministra da je u poslovanju KBC-a bilo propusta uz krivnju smijenjenog ravnatelja, onda je činiti nešto što je neispravno od strane bivšeg ravnatelja KBC-a, istovremeno potiranje prava da se „vadi“ na domoljublje. Jer domoljub je možda bio kada je išao na bojišnicu, ali danas nije ako je ministar u pravu. No ovo je samo najsvježiji primjer neumjesnosti baratanja sa pojmovima domoljub i domoljublje, puno je gore ono što su nama „domljubi“ priređivali i još priređuju od '90-ih sve do danas. Jesu lim svojevremeni tvorci zakona o pretvorbi na osnovi koje je nastala pretvorbena pljačka bili domoljubi ? Nisu, jer niti su postupali ispravno, niti su postupali moralno. Jesu li stečajni upravitelji masovno uništavanih tvrtki bili domoljubi ? Nisu, jer su postupali većinom neispravno, ne brinući za oporavak tvrtki, već za što brže uništabanje tvrtki, nemoralno izvlačeći vlastitu korist iz toga. Jesu li brojne hrvatske Vlade od '90-ih do danas bile domoljubne, gledajući sve to, i n epoduzimajući ništa da se to sankcionira ? Nije to ugodno reći, a ni čuti, ali držim da nisu bile domoljubne, inače bi Hrvatska danas izgledala drugačije. No ovdje valja pomenuti jedan kuriozitet. Naime svi koji su „vodili“ Hrvatsku politiku, i njihovi prirepci, najčešće za stanje u gospodarstvu okrivljuju građane, narod, time indirektno tvrdeći da su samo oni domoljubi, a cijheli hrvatski narod je nedomoljuban, jer ne postupa „ispravno“ prema njihovom mišljenju. Rodonačelnik teorije o nedomoljubivosti naroda, Borislav Škegro, tvrdi da narod „ne postupa ispravno“, jer ne „ljubi“ kapitalizam, tajkune, strane investitore, gazde za koje rade bez plaće i bez plaćenih doprinbosa, i ne daje bezrezervnu podršku nesuvislostima koje nameće „domoljubna“ politička elita.

Teško je pretpostaviti da ima domoljuba u sudstvu, u škoilstvu, naročito u visoko obrazovnom školstvu, u ministarstvima i inim državnim institucijama i tvrtkama, kada se prisjetimo nekih skandaloznih presuda, prodavanja ocjena, FIMI medije, Sanadera, Vidoševića, Merzel, Linićeve predstečajne nagodbe, šutnje HNB dok strane banke haraju Hrvatskom, i kada se sjetimo još puno neispravnih i nemoralnih postupaka pripadnika vlasti na svim nivoima državne uprave i s njima povezanih institucija, organizacija i tvrtki. Ima li ijednog domoljuba u hrvatskim Saborima, gdje se izglasavaju restriktivne mjere za narod, i povećanje plaća saborskih zastupnika, i gdje se vode beskonačne rasprave o nebitnim točkama dnevnog reda, i o mi-oni/crveni-crni, ali ni o jednom važnom pitanju za sudbinu građana i zemlje ? Držim da držeći se definicije o ispravnom postupanju i moralnosti, teško je tv rditi tko je to bio, ili tko je sada domoljub među sabornicima.

No isto toliko je loše, ako ne i gore od toga, ponašanje onoga što mi nazivamo kolokvijalno „struka“, i to naročito ekonomska i tehnička, čija elita po fakultetima i institucijama, šuti i ne predlaže rješenja, već se čak podobnički pridružuje politici u fabriciranju naispravnih i često čak nemoralnih rješenja, propisa i zakona. Sve u svemu, zaključio bih time da je danas u Hrvatskoj najdomoljubniji dio populacija ona koja šutke trpi sve ovo, ne želeći „neispravno“ djelovati „sa ulice“, i koji smatra da je moralnije osttai u Hrvatskoj, nadajući se boljim danima, nego dati petama vjetra i domoljubovati iz Njemačke, Francuske, Engleske, Švedske i kojekuda. Dapače čak ima i takvih glasov au medijima, koji smatraju da je domoljublje „potrošena“ kategorijha, koja ne služi ničemu, i koja je nepotrebnou današnje „moderno“ vrijeme. No to prevedeno sukladno definiciji koja se meni čini najispravnijom znači da se može slobodno postupati neispravno i nemoralno, samo valja pripaziti da su svi elementi političko-pravnog sustava podešeni tako da se za to ne mora odgovarati. Došli smo čini mi se do točke, kada mnogima kada čuju riječ domoljub/domoljublje, dođe zlo, znajući koliko su nam  lošega naši elitni i manje elitni „domoljubi“ priuštili. I dok se po Hrvatskoj mirno i nekažnjeno vrši protuhrvatsko djelovanje od stran eonih, koji Hrvatsku nikada nisu samtrali svojom domovinom, već samo nužnim zlom, koje će, smatraju oni, proći. Je li riječi domoljub i domoljublje možda valja izbaciti iz hrvatske leksike, pitanje je sad ? Mislim da ima dosta pristalica toga !

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 755 732 258 3,874
PRIMIO <- 987 234 70 2,280

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 243.8
Prijedlozi 23 6.00
Analize 443 1,216.00
Ankete 329

Ocjene


Komentari

Analiza

Pabirci o domoljublju !

14.03.2017. 18:46, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Riječ domoljublje je često u ustima političara i dužnosnika, najčešće onda ako svoj nerad, nekompetentnost ili korumpiranost žele „pokriti“ time da su domoljubi, ili ako u raspravama za sebe tvrde da su domoljubi, a druga stran au raspravi nije domoljub. No zna li se doista što je to domoljublje ? Hrvatski Enciklopedijski Rječnik domoljublje definira kao – „ljubav prema domovini“, a domoljuba kao –„osobina onoga koji je domoljubiv“, dok Wikipedija domoljuba definira kao „Domoljub je osoba koja voli svoju domovinu.Domoljublje u većini se zemalja podrazumijeva kao pozitivno konotiran pojam“. No česta uporaba te riječi, toga pojma, u situacijama kada je ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 0
  • 0
  • 0
  • 0

Analiza

O Denis Derkovom promicateljstvu „polovnjaštva“ !

14.03.2017. 10:57, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

U Večernjem listu od 13.ožujka o.g. uvaženi kolumnista Denis Derk u kolumni Kultiviranje, pod naslovom „Pobornici tvrdog kapitalizma u kulturi, urazumite se!“, kritizirajući stavove nekih koji misle da hrvatske filmaše ne treba financirati javnim novcem, već se oni trebaju pobrinuti sami da nađu novac za svoje projekte, a zalažući se  za državno financiranje privatnih projekata, budući da mi nismo bogata zemlja kao SAD, i nesvjesno je otvorio temu o kojoj se u nas ne govori, a što je još gore i ne razmišlja. A radi se o tome da se konačno moramo uozbiljiti i odlučiti priznati sami sebi za što smo se zapravo u domovinskom ratu borili? Za odcjepljenje od Jugoslavije ? Za samostalnu i suverenu hrvatsku državu ? Za prekid sa komunističko socijalističkim društvenim uređenjem ? Za plansku ili tržišnu privredu odnosno plansko ili tržišno gospodarstvo ? Za socijalnu državu, ili za državu koja funkcionira na principima neoliberalnog globalnotržišnog kapitalizma ? Pitanja su to na koja naša politika nikada nije decidirano odgovorila. Što je pak jedan od uzroka zašto smo u ovoj situaciji dobrano ograničenog suvereniteta, uništenog realnog sektora gospodarstva, zadužemosti prema inozemstvu „do guše“, bijega mladih  'glavom bez obzira' iz zemlje, sve većeg raslojavanja na mali broj imućnih i veliku većinu sirotih građana, i u situaciji opće deprimiranosti građana u pogledu mogućnosti da se stanje popravi.

Osim na pitanje želimo li biti samostalna država neovisna od Jugoslavije, nismo ni na jedno od gornjih pitanja odgovorili jasno i sustavno, već smo „polovnjačkim“ rješenjima državu pretvorili u kaotičnu tvorevinu gdje paralelno egzistiraju i funkcioniraju u politici, u gospodarstvu, u sudstvu i u funkcioniranju države na svim nivoima, zakoni, rješenja i prakse, koje su dijelom komunističko socijalističke, dijelom kapitalističke, a dijelom ordinarno kriminalne, mafijaške, i pljačkaške. A dok se na sva gore postavljena pitanja neće biti odgovoreno na jasan i decidiran način, i po njim azauzeti jasni i decidirani stavovi, ovoj državi neće biti boljitka, ni u jendom segmentu njenog funkcioniranja.

No da ne zaboravim naslovnu tvrdju da Denis Derk zapravo promiče takovo „polovnjaštvo“, zalažući se za državno financiranje filmskih projekata, bezpogovorno i bez miješanja države u to što se snima, tvrdeći da bi ukidanje financiranje od strane države naših filmaša značilo primjeniti „tvrdi kapitalizam“, valja reći neke stvari, koje Denis Derk očito previđa, namjerno ili nenamjerno. Naime država ima neke obveze koje umjesto nje, na osnovi dostignutih civilizacijskih standarda u XXI stoljeću, ne može preuzeti nitko drugi. A to su uglavnom stvari definirani u Općoj deklaraciji o ljudskim pravijma UN, a to su: svatko ima pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost, jednakost pred zakonom, svatko ima pravo na slobodu kretanja, svatko ima pravo na vlasništvo, svatko ima pravo na rad, svatko ima pravo na obrazovanje,..., ali se nigdje ne spominje pravo pojedinca ili grupa da budu financirane državnim novcem za neke svoje privatne projekte ili privatne djelatnosti. A nakladništvo, filmaštvo, i kulturna djelatnost općenito je nešto što spada u tu kategoriju, koja nije temeljno ljudsko pravo, već nešto što se dogovara između države i pojedinaca, ako država smatra da služi općem dobru. Država je dužna brinuti o obrazovanju, zdravlju i zaštiti svojih građana od svakovrsnih ugroza, pa u tu svrhu financirati obrazovni sustav, zdravstveni sustav, pravni, policijski i vojni sustav. No financiranje svega drugog ovisi o interesu države glede opće korisnosti nečega, ili od mogućnosti financiranja nečega što bi bilo općekorisno.

„Problem“ filmaša sa državom, koju Denis Derk pokušava problematizirati kao nešto što treba biti neupitno i bez kontrole države, odnosno onoga tko daje novce, je suprotna svim temeljnim postavkama sustava kapitalizma u kome, pretpostavljam, živimo ili smo rekli da trebamo živjeti. Tvornice zatvaramo i tjeramo u stečaj dok kažeš 'keks', jer su 'nerentabilne' i ne mogu svoje troškove pokriti svojim prihodima, ali za „kulturu' moramo davati novce, mada služi samo veoma, veoma uskom krugu ljudi. A pitanje je zašto bi financirali nakladništvo, kad i tako navodno nitko ne kupujue i čita knjige, zašto bi financirale filmaštvo kada ti filmovi ne donose dobit i gleda ih mali broj ljudi ? Za financiranje i takve vrste 'kulturne' djeletnosti valja žrtvovati dio proračunskih sredstava, ali samo za one sadržaje koji su u općem interesu, a ne svih onih koje filmaši zamisle, a pogotovu ne za one koji su direktno antidržavni, antikulturni i anticivilizacijski (poput performansa javnog klanja živine).

Osobno držim da se naša politika, bez da pita narod, odlučila za kapitalizam, i da je stvorila sustav sukladan sa tom filozofijom, čija j eosnovna premisa-nema besplatnog ručka ! I koji se nevoljko doduše, ali ipak drži toga da mora poštivati temeljna ljudska prava, ali ništa više od toga. Traženje da se financira nešto što se ne isplati, je komunističko socijalistički recidiv, koji još u mnogim glavama nije prevladan. Prema tome valja da se urazume filmaši i njihovi zastupnici poput Denisa Derka, koji j einač eu svojim kolumnama opravdano kritičan u svezi nekih pojava, ali u ovom slučaju obrane filmaša, upada u realsoc filozofsku zamku obrane nečega, što se XXI stoljeću i u društvenom uređenju po nacrtu liberalnog globalnotržišnog kapitalistočkog gospodarenja, ne može braniti. Tko voli, nek izvoli, pa neka plati filmaše, ali tražiti to od države kao neku obvezu je besmisleno. neke njihove projekte možda i vrijedi podržavati, ali sve što im pada na pamet nikako, za to neka traže sponzore.

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 755 732 258 3,874
PRIMIO <- 987 234 70 2,280

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 243.8
Prijedlozi 23 6.00
Analize 443 1,216.00
Ankete 329

Ocjene (4)


Respektira (4): Alumnus, Cro-Magnon, BorisTraljic, IDujas


Komentari

Analiza

O Denis Derkovom promicateljstvu „polovnjaštva“ !

14.03.2017. 10:57, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

U Večernjem listu od 13.ožujka o.g. uvaženi kolumnista Denis Derk u kolumni Kultiviranje, pod naslovom „Pobornici tvrdog kapitalizma u kulturi, urazumite se!“, kritizirajući stavove nekih koji misle da hrvatske filmaše ne treba financirati javnim novcem, već se oni trebaju pobrinuti sami da nađu novac za svoje projekte, a zalažući se za državno financiranje privatnih projekata, budući da mi nismo bogata zemlja kao SAD, i nesvjesno je otvorio temu o kojoj se u nas ne govori, a što je još gore i ne razmišlja. A radi se o tome da se konačno moramo uozbiljiti i odlučiti priznati sami sebi za što ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 4
  • 0
  • 0
  • 0

Analiza

Ima posla-a nema radnika, ima nezaposlenih-a nemaju posla ?!

14.03.2017. 10:51, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Da je u nas korupcija 'modus vivendi' mnogih, i onih koji su korumpirani, i onih koji korumpiraju, je općepoznato, no afera 'Dnevnice' je podatsrla javnosti dokaz o tome što je ona već odavno slutila, ali nije mogla dokazati, da u džavnoj upravi, čak i u njenim najvišim instancama vlada „luda kuća“, gdje se ne zna tko što radi, tko je zadužen za što i tko je zadužen da se nadzire što se radi. To što je rečeno da vlada „luda kuća“ samo je dobrohotna formulacija, da se ne bi cijela državna uprava nazvala lijeglom lopovštine i kriminala.

No najnovije medijske vijesti da se u građevinarstvu gube poslovi, da poduzetnici i vlasnici tvrtki imaju problem sa time da bi zaposlili radnike, postaje sve očitije, unatoč tome što se zvanično barata sa cca 220 000 nezaposlenih, da je „luda kuća“ i u području koje bi trebala 'pokrivati' nekoliko ministarstva, kao naprimjer Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo uprave i Ministarstvo pravosuđa, te sama Vlada RH kao takva. O čemu se zapravo radi ? Novinar vedran Balen je u Večernjem listu od 13.ožujka, na osnovu razgovora sa nekim poduzetnicima iznio, bolje reći saznao, iznenađujuće podatke o tome da osobe registrirane na Zavodima za zapošljavanje NE ŽELE raditi, mada im se nudi posao, i to u struci koju posjeduju. Građevinski poduzetnik Ivica Kožul mu je ispričao da već tri godine traži radnike ali ih ne može naći, mada na Zavodu za zapošljavanje ima u evidenciji 30 nezaposlenih te struke koja mu treba. Nevjerojatni su izgovori pod kojim su ovi nezaposleni, kada ih se kontaktiralo, odbili da prihvate posao. Izgovori su bili bol u leđima, odlazak u Njemačku, i tome slično.

Kao što se u „ludoj kući“ ne zna tko izdaje putne naloge, na koje puteve nitko ne putuje, i tko je uzeo dnevnice za to, tako se i ovdje susrećemo sa „ludom kućom“ u kojoj je na Zavodu za zapošljavanje stotinak tisuće nezaposlenih, a poslodavci ne mogu naći radnike da bi prihvatali nove poslove. Nešto tu debelo ne štima!

Ili masa nezaposlenih, koja je registrirana na Zavodu za zapošljavanje radi 'na  crno' pa im se ne 'isplati'  da se legalno zapošljavaju, ili su ordinarne lijenštine, ili uopće nisu u Hrvatskoj već negdje po EU, ali se ne 'skidaju' sa evidencije Zavoda za zapošljavanje. Razumljivo je da je netko dugo na evidenciji nezaposlenih ako je takve struke koju nitko ne treba, ali je nerazumljivo da oni koji imaju struke koje su tražene ne žele da rade. No tu dolazimo do novog pitanja, na koje se u takvim medijskim izvješćima ne daje odgovor, namjerno ili nenamjerno, tko bi to znao. Naime šteta je što poduzetnik ivica Kožul nije rekao novinaru koliku plaću nudi radnicima koje treba, kakve uvjete rada im nudi i kolika sigurnost da će se plaća redovito isplaćivati.  Jer sve to, uz „činjenicu“ da nezaposleni ne žele da se zaposle, čine cjeloviti odgovor na pitanje zašto imamo toliko nezaposlenih, a toliku potražnju za radnom snagom.

No prethodno nabrojana Ministarstva sam naveo samo iz jednog jedinog razloga, a to je pitanje zašto ništa ne poduzimaju da se efikasno spriječi rad na crno, i da se efikasno skidaju sa evidencije Zavoda za zapošljavanje oni koji ne žele da rade, odnosno da se legalno zaposle? A s druge strane se postavlja pitanje zašto se ne poduzimaju efikasne mjere protiv poslodavaca, kakvih sigurno ima, koji ne isplaćuju redovito plaće ? Nepoduzimanje praktično ništa po tim pitanjima, Vlada i nadležna Ministarstva, te državna uprava u cjelini, pokazuje stanoviti nemar, neodgovornost i nestručnost u obavljanju svojih poslova, što dovodi do toga da se ne zna „tko pije, a tko plaća“, i da se barata sa krajnje nepouzdanim podacima glede problematike zaposlenosti u nas. Što onda reći nešto drugo, nego da imamo „ludu kuću“.

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 755 732 258 3,874
PRIMIO <- 987 234 70 2,280

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 243.8
Prijedlozi 23 6.00
Analize 443 1,216.00
Ankete 329

Ocjene


Komentari

Analiza

Ima posla-a nema radnika, ima nezaposlenih-a nemaju posla ?!

14.03.2017. 10:51

Da je u nas korupcija 'modus vivendi' mnogih, i onih koji su ... više >

Analiza

Kako Sabor sudjeluje u bogaćenju jednih i osiromašenju drugih

13.03.2017. 13:54, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Tražimo li razloge zbog kojih nešto ne možemo napraviti, na raspolaganju će nam stajati hrpetine ograničenja, pravila, direktiva, propisa i vlastitu ingenioznost onda možemo pokazivati i tumačenjima Ustava. Ne uspije li nam ni to, dežurni krivci su uvijek u bivšoj vlasti pa našu umrtvljenost rado vidimo u tuđim kosturima iz ormara. Kosturi su uvijek prošlost, najsporije razgradljivi dio samoraspadajućeg i smrtnoga. Što ne priječi mrtvim fazanima da lete iznad naših glava, a da ni jedan ne pada.

Ustaljenost, kolotečine, trasirane pruge, utrte puteve za usmjereni tijek novca ka odabranima nije lako mijenjati. Nadobudni neće vidjeti ničeg čudnoga u stvorenom poretku stvari, niti će im pasti na pamet da iza poretka stoje njegovi arhitekti i arhitektura koja se amortizira našim životima. Pero moćnije od mača nije ono pjesničko, već zakonodavno. Kao prethodnica i osnova sudskog pera s kojim se piše pravorijek.

U posljednje tri godine (jedna od te tri je zadnja godina Milanovićevog mandata, pola godine Mostoreškovićevske, pola godine ničija i ova zadnja moderno-europska ušminkana Plenkovićevsko-Petrovska) dug građana je eksplodirao i od 24 narastao na 41 milijardu kuna. Građani s blokiranim računima, njih 327 000 nisu zahvalna tema. U njima ima nečeg što izaziva strah, okretanje glave na drugu stranu. Čine se poput teško oboljelih nekom opasnom bolešću uzrokovanom nepoznatim virusom pa je bolje držati se podalje od njih, zakuženih. Podsjećaju i na prosjake s ispruženim dlanom ispred supermarketa, svojom pojavom umanjuju sjaj izloga, narušavaju našu radost šopingiranja koje život znači. Znamo svi – sami su krivi što su blokirani. Nitko ih nije tjerao na uzimanje kredita, nitko im nije priječio plaćanje njihovih računa, sami su se doveli do blokada i do skorog beskućništva. Oni su loši, nagrđuju naš prelijepi sistem, a mi smo dobri, sposobni i pametni, pošteni, oni koji se pružaju koliko im je pokrivač dug, odgovorni smo, racionalni. Mi smo bolji dio svijeta. Ali nas je svejedno strah da su oni – mi u budućnosti!

Strah koji je sasvim opravdan i shvatljiv svakomu tko uloži truda u shvaćanje svih implikacija privatizirane kreacije novca isključivo kao dug (nažalost, takvih je malo).

Kad bi vrli kreatori javnog mnijenja medijski prostor napunili pričom o sasvim legalnom usmjeravanju novca građanstva na sasvim privatne račune odabranih pojedinaca u količinama od nekoliko milijarda, ne bi se našlo mjesta za kokošarenja s dnevnicama, za plačip.na ministarskim mjestima. Jedno je kad o posljedicama primjene zakona govore žrtve sistema, a nešto sasvim drugo kad o istom govori sudac. Subjekt neovisnog pravosuđa. Koje je prisiljeno raditi po zakonima o kojima logistički brine Sabor. Zahvaljujući postojanju suca  Mislava Kolakušića (sjetit ćemo se, riječ je o čovjeku koji je na vrijeme progovorio o pljački kroz predstečajne nagodbe za koje i danas tvrdi da je riječ o najvećoj pljački države i građana od pretvorbe i privatizacije, unatoč njegovim tvrdnjama i brdima krivotvorina u tim postupcima, DORH nije pročešljao ni jedan slučaj predstečajne pljačke, tj. nagodbe), pravedna država još ima šansi u vječnom boju s pravnom državom.

Uveli smo propise koji nisu nigdje zabilježeni u modernom, demokratskom svijetu i to je dovelo do velikog broja blokiranih, a nakon toga događa se ta multiplikacija koja se širi poput raka. Sve je počelo izmjenama Ovršnog zakona kada je to preneseno na javne bilježnike, o ovršnom zakonu govori sudac Kolakušić i dodaje: Ovo što mi imamo nigdje nije zabilježeno, to postoji samo u republikama bivše Jugoslavije. Glavna je razlika između Hrvatske i ostalih država da u nas ovrhe provode neustavna tijela. Javni bilježnici ili financijska agencija, a drugdje to provode sudovi. Ovrhe su velik biznis, radi se o milijardama kuna koje su završile u džepovima pojedinaca.

Pojedinci na koje misli Kolakušić kod kojih su završile naše milijarde kuna (oko 2,5 milijarde), a ne u Državnom Proračunu su dakako javni bilježnici. Oni koji na temelju vjerodostojne isprave u suradnji s reliktom socijalizma FINOM blokiraju račune (da bi građanin saznao tko mu je i zašto blokirao račun, tu informaciju mora platiti FINI 70 kuna, odakle će platiti ako mu je račun blokiran?). Koliko su te isprave vjerodostojne, možemo saznati iz vijesti o pljačkama putem lažnih ovrha.

Sabor je donošenjem Ovršnog zakona javnobilježničkoj kasti omogućio bogaćenje, omogućio je lopovima koji su u Hrvatsku ilegalno (poput RBA zadruge sa sjedištem u Austriji) došli da zakonito ljude izbacuju iz domova; omogućio je ovrhu nad nekretninom zbog duga od 200 kuna. Koliko su te javnobilježničke isprave vjerodostojne, pokazao je odgovor Europskog suda Općinskom sudu u Zagrebu na pitanje o priznavanju hrvatskih javnobilježničkih ovlasti: Javni bilježnici u Hrvatskoj, kada postupaju u ovršnim postupcima na temelju ‘vjerodostojne isprave’, ne mogu se smatrati ‘sudom’ ni u smislu Uredbe o europskom nalogu za izvršenje ni za potrebe primjene Uredbe o priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima. Za rješenja o ovrsi koja oni donose stoga se u načelu ne mogu izdati potvrde o europskom ovršnom naslovu te se ne mogu priznati i izvršiti kao sudske odluke u drugim državama članicama.

Vidimo dakle da i Europski sud potvrđuje Kolakušićeve iznesene tvrdnje. No, to hrvatskom zakonodavcu znači jako malo. U Hrvatskoj je i te kako moguće ono što u drugim državama EU nije moguće – da na osnovu javnobilježničke isprave pravne osobe iz inozemstva ovršuju njihove građane.

Naše građane može svatko. I strane, i domaće pravne osobe. I lopovi.

Sada možemo reći - dosta je, ne možete nas više pljačkati i govoriti da je sve po zakonu! Gospodo, nećete nas više uvjeravati da radite u našem interesu dok radite protiv naših interesa! - nije ovo uskliknuo nitko iz Živog Zida, nitko iz domoljubnog HDZ-a, predomoljubnog Mosta, već sudac Kolakušić. Izgleda da je jedini dovoljno hrabar to reći.

Ovršni zakon nije jedini pravni akt s kojima Sabor nastupa protiv svojih građana. Taj isti Sabor već godinama odbija donijeti drugačije zakone o koncesijama za vađenje nafte i plina (koji bi bili isti kao i recimo u Njemačkoj). Samo za 2016.g. propustili smo primjerice naplatiti 450 milijuna kuna naknade proizvođačima (našeg, NAŠEG) plina.

Nekako bismo i mogli shvatiti da na nas i našu imovinu, naše resurse nasrću stranci. Ali kako shvatiti da im se u tim nasrtajima pridružuje i omogućava ih naš Hrvatski Sabor?

6

VeNLO

http://pokretpatriot.com/

Interakcija

 
UČINIO -> 979 37 100 1,639
PRIMIO <- 1,567 315 112 2,997

Dostignuća

Vingd 2,070.00
Bodovi 349.2
Analize 256 2,064.00
Ankete 1

Ocjene (7)


Respektira (5): plotto, 5none5, Zagorec, siouxica, NEKOVARAZDIN


Slaže se (2): Spektator, Laci


Komentari (62)


zbog ove činjenice čovjek je zaslužio najviši orden. A što mu neuki ljudi, koji u svom životu, nikad nisu osigurali niti 100 plaća mjesečno, sole pamet i drže predavanja o poštenju. U isto vrijeme skoro 50% Hrvata korumpira ili je samo korumpirano. viewer 0 0 0


Na VL trenutno ima nekoliko članaka na temu Agrokora pa koga zanima neka pročita komentare ispod što ljudi misle o Agrokoru i Todoriću. Očito da su realnost i fantazije u nečijim glavama u totalnom raskoraku. plotto 0 0 0


O Agrokoru i o Todoriću ne mislm se izjašnjavati. Osim što tvrdim a je Agrokor najveći u Hrvatskoj i da nije dopušteno tretirati ga ne neodgovoran način. A svaka intervencija koja se zasniva na neznanju je - neodgovorna. Boljunac 0 0 0


Dužan dobavljačima,dužan bankama,dužan državi,dužan svima.Kad je kupovao Mercator, već je bio u debelom dugu.Kupovao druge tvrtke sa novim kreditnim zaduženjima.Dug mu je dostignuo vrijednost koncerna.A najveća tajna je podatak koliko je dužan poreza plotto 0 0 0


na dodanu vrijednost Poreznoj upravi.Takvo kršenje zakona je nezamislivo u sređenim državama.Glavno da meni drže lekcije tipovi kojima je uzor ova katastrofa od nazovi gospodarstvenika..Leševi su tek počeli ispadati iz ormara. plotto 0 0 0

Analiza

SNV – Inglourious Basterds!

10.03.2017. 11:02, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Prošli su me trnci kad sam vidio tko zove.
(Imate i vi sigurno nekog takvog poznanika ili prijatelja, ili člana obitelji možda, koji je zadužen za loše vijesti. Ovaj moj je prava bauljajuća crna kronika, i kao da ga ništa drugo na ovom svijetu i ne zanima osim tko je umro, ili obolio, ili se potukao, tko je dobio prekršajnu ili kaznenu prijavu, koga su stisli financijski problemi, kome je auto uzela leasing kuća, tko koga vara, i s kim, i zašto, tko... ma shvatili ste.)

Nisam mu odmah odgovorio na poziv vrteći u glavi, odnosno bar pokušavajući "vrtjeti" uz prokleto iritantnu melodiju s mobilnog telefona, sve bolesne i posrnule zajedničke poznanike. Netko od njih je sigurno...
– A... alo?
– Gdje si ustašo!? – iznenadio me, nemamo takav način komunikacije. Mislim, uvijek s njim razgovaram književno (nervira ga dalmatinski dijalekt, takav je), ali nisam pod ovo "način komunikacije" na to misl... ma shvatili ste.
– ??
– Što šutiš!? Ne bi se ni pohvalio prijatelju. Eto kakav si ti...
– Što se dogodilo?
– Stvarno ne znaš!? Pa ovo je onda kao... kako se ono kaže... kao maštuluk! Prijatelju moj, i-za-ša-o si u bil-te-nu! – mrzim ovo njegovo naglašavanje slogova kako bi dao dodatni značaj riječima.
– Što pričaš? Kakvom prokletom biltenu!?
– "Onom" biltenu. Es-en-ve biltenu.
– Ne zajebavaj... što ti je sad došlo? Pa bar si ti dosad uvijek bio siguran. Kao smrt. – nasmijao sam se na ovu nehotičnu igru riječi.
– Ma ozbiljan sam! Što ti je, zar me ne poznaješ? Imaš sve na webu, www....

Upalio sam laptop. "Prokleti Windowsi!", nisu se nikad sporije dizali. "Ma mora da je zbog Bože Petrova? Sto posto je on Srbin pa se esenve zato raspizdio." Naime, često sam i žestoko u člancima kritizirao aktualnog predsjednika Hrvatskog sabora. Prečesto u stvari, eh... skoro i na granici opsesivnosti, ali nikad, baš nikad na nacionalnoj osnovi. Nisam, evo duše mi, ni znao da je Srbin. Ali i da jesam, nije to moja priča – tučem, pošteno tučem priznajem, po čovjekovim stavovima, a ne po njegovim krvnim zrncima. "Predsjednik Sabora – Srbin. Bome! Uznapredovala je kod nas ta pozitivna diskriminacija... pa što se onda ono nekidan žalio State Department?". Napokon je i laptop bio spreman.

----------

OPTUŽBA I PRAVOMOĆNA PRESUDA

/1 Elementi historijskog revizionizma, govora mržnje ili širenja etničke netrpeljivosti u javnom prostoru
/1.3. Mediji
/1.3.1. Internetski portali
... Na istom se portalu Boris Traljić 9. augusta obrušio na sveučilišnog profesora Dejana Jovića nazvavši ga ideologom "nekakvog neojugoslavenskog ili neovelikosrpskog, jer nas je povijest naučila da su to sinonimi".
"Povijest se, eto, ponavlja. Opet se javljaju jugoslavenski ideolozi na hrvatskoj strani koji onda hrane velikosrbe na vlasti u Srbiji (jer bez jugoslavenske ideje ovi ne bi postojali) pa oni zajedno dovode u pitanje legitimitet neovisne Hrvatske, podrivaju joj temelje, stvaraju jugoslavenske Hrvate, huškaju hrvatske Srbe… Ne prizovu li se pameti i epilog će se ponoviti – pali traktore i bježi", poentirao je Traljić...

----------

"Aaaaa... Dejan Jović znači!" Ne! Lažem, a ovaj članak – više od svih dosadašnjih – traži istinu. "Jee-bemti, šta vrhunski pišem!", to mi je najprije nekritički i samozaljubljeno prošlo mislima, a tek onda: "Aaaaa... Dejan Jović znači! Nije Božo..."

Puno pišem. Previše. Toliko puno da sam... ima tome već... hipohondarski prestrašeno googlao o skribomaniji. Nisu me u tom strahu od još jedne opsesije utješili ni podaci o poprilično velikoj čitanosti koju mi dostavljaju urednici. Čitaju danas, nažalost, ljudi svakakve skribomanske uratke. Ne samo u kući, ili u kafiću. Ne. Šetaju nesretnici po ulici, sudaraju se sa semaforima i prometnim znakovima, ali čitaju, ne staju, ne dižu pogled s prokletih pametnih telefona. Svi ih danas imaju... evo, kladio bih se da i Milorad Pupovac ima jedan. Zbog balansa, dva pametna – telefon i on – jedan pametan u dvije tisuće i sedamnaestoj, drugi u četrdeset i sedmoj. U prosjeku su u osamdeset i drugoj, u procvatu Jugoslavije.

Zašto sam odjednom spomenuo gospodina Pupovca? Pa, vrlo jednostavno, jer je on sad moj doktor, on je moj spasitelj. Zasjenio je čak i pravog doktora Božu. Da bih to pojasnio, vratit ću se na svoje psihološke disfunkcionalnosti, tu sam ipak najsigurniji, tu sam... doma. Da, baš tako – tu sam doma.

Dakle trajao je, tako... pa dosta dugo taj moj, samo jedan u nizu, opsesivno-hipohondarski skribomanski strah. Predugo, sve dok nisam zahvaljujući gospodinu Pupovcu, odnosno njegovom Srpskom narodnom vijeću i njihovom Biltenu moćnog i pomalo zastrašujućeg naziva "Historijski revizionizam, govor mržnje i nasilje prema Srbima u 2016.", napokon shvatio da moje pisanje netko ipak uzima za ozbiljno. Poglavito kad je cijela priča ojačana s jednim od naših najuglednijih politologa Dejanom Jovićem. "Uf, hvala ti Bože! Bar nisam skriboman..." Potvrdilo Srpsko narodno vijeće.

Da. Doista puno pišem (...ma shvatili ste), ali ne baš često o problemima hrvatskih Srba. Očešem se o te probleme tu i tamo u ponekom članku, ali, u stvari, sve je to puno ispod onih četiri-pet posto koliko je hrvatskih građana te etničke, odnosno nacionalne manjine. Mea culpa. Nastojat ću ispraviti tu nenamjernu diskriminaciju. Sad za to imam i dodatnu motivaciju.

A i onda kad pišem o problemima hrvatskih Srba, moji su članci isključivo afirmativni. Bar prema zajednici, ali, očito, ne i prema vodstvu zajednice. Jer u njima su najčešće teme problemi asimilacije hrvatskih Srba u društvo, problemi zbog pretjerane pozitivne diskriminacije i, posljedično, razvijenog etnobiznisa pojedinaca koji će se – ako se nastavi na ovaj način – neminovno negativno odraziti na srpsku zajednicu u Hrvatskoj. Pišem, ponekad, i o prekodrinskim huškanjima, i neojugoslavenskim (čitaj: velikosrpskim) projektima i ideolozima, i sličnim temama.

Moji su stavovi o ovim pitanjima nedvosmisleni i jasni, nekim čudom čak usklađeni s Ustavom i zakonima i bez figa u džepovima:
Tijekom Oluje velik broj hrvatskih Srba je pobjegao u strahu, svjesni svih ratnih strahota u ratu za koji su tada već prihvatili da su ga sâmi izazvali (slikovito: "Odo' ja komšija, nije nam valj'o pos'o..."), odnosno bolje rečeno, svjesni ekspanzionističke velikosrpske zablude u koju su upali nahuškani i ohrabreni od prekodrinskih junačina čije se guzice nisu makle iz udobnih, kožnih beogradskih fotelja.
Danas, više od dvadeset pet godina nakon osamostaljenja, neovisna Hrvatska država je neminovnost, a hrvatski Srbi nisu, Ustav mi je svjedok, narod nego etnička, odnosno nacionalna manjina i sastavni, neodvojivi dio hrvatskog građanskog korpusa. Velikosrpski projekt je uništen, a Jugoslavije nikad više neće biti. Štoviše, ne daj Bože da je bude, jer ako se i ne bi rodila u krvi, u krvi bi sigurno za koje desetljeće opet skončala.
I zato ono prema čemu je, tko zna zbog čega, zajednica hrvatskih Srba zadnjih godina počela "kliziti" – nasjedanje na retoriku neojugoslavenskih ideologa, nasjedanje na, uhu dobrom dijelu hrvatskih građana (neovisno o etnosu), slatkozvučeće utopijske ideje o novoj bratstvojedinstvenoj zajednici meda i mlijeka, nasjedanje na retoriku poticanu i ojačanu prekodrinskom propagandom o genocidnosti Hrvata i Domovinskog rata, i performansima poput "Dana sjećanja na stradanje i progon Srba" podržanih od Srpske pravoslavne crkve, a sve začinjeno recentnim obećanjem predstavnika srpske vlade usred Zagreba(!) kako će hrvatske Srbe "braniti svim raspoloživim sredstvima" – vodi do povećavanja međuetničke polarizacije i, u konačnici, novog egzodusa hrvatskih Srba. Vodi do: "Pali traktore i bježi!", kako sam to slikovito i sarkastično napisao u članku s "elementima historijskog revizionizma, govora mržnje ili širenja etničke netrpeljivosti".

A u samom članku ("Kad Jović misli, a Vučić huška – Srbi pripremaju traktore") nema ni u tragovima onoga što mu/mi se stavlja na teret. U članku je politički stav, dobro argumentiran i samo ukazuje na sve ono ranije navedeno – potencijalnu pogubnost neojugoslavenske ideologije i retorike na međuetničke odnose, a onda i na stabilnost hrvatskog društva. A stabilnost hrvatskog društva je ono što mene u politici zanima. U stvari, stabilnost hrvatskog društva je jedino što me u politici zanima i jedino što me motivira za pisanje, jer ja od pisanja ne živim. Nadalje, kako iz Hrvatske niti planiram niti hoću otići, tako ću uraditi sve što je u mojoj moći, odnosno u moći mog skromnog skribomanskog talenta, da stabilnost društva ne ugrožavaju za to, i od mene nažalost, dobro plaćeni pojedinci. Zvali se oni Božo Petrov, Andrej Plenković, Davor Bernardić, Milorad Pupovac ili Dejan Jović – meni je svejedno. Ili slikovito – jebe me se.

Što je uopće trebao biti cilj pokretanja izdavanja Biltena Srpskog narodnog vijeća potpuno je nebitno. Odnosno, ako je cilj ikad i bio nešto pametno – na primjer unaprjeđivanje međuetničkih odnosa u Hrvatskoj – zasjenjen je, pogažen bolje reći, epilogom – potpirivanjem međuetničke polarizacije. Razlog za to leži u činjenici da Milorad Pupovac ovaj svoj Bilten uspješno promovira kao neosporivi i nadzakonski popis hrvatskog taloga, odnosno onog dijela hrvatskog naroda koji je on odabrao, a hrvatsko ga pravosuđe, eto, samo zbog dnevnopolitičkog oportunizma ne progoni, ali ga zato cijeli napredan svijet osuđuje. I ne samo da osuđuje, nego se i zgraža nad tim genocidnim talogom.

To mu, nažalost, odlično uspijeva uz ogromnu pomoć hrvatskih mainstream medija i tempiranja dosadašnjih objava Biltena neposredno nakon što bi ga predstavio nekoj faci američke diplomacije. Žalosno bi bilo da to nisu samo Potemkinova sela, odnosno žalosno bi bilo da taj uradak doista ima podršku američke administracije. Žalosno bi bilo da ne vide ono što Bilten doista jest – sredstvo za obračun s političkim neistomišljenicima, odnosno za stigmatiziranje onih koji ne diskriminiraju hrvatske Srbe po nikakvoj osnovi (a takvi su uvijek najopasniji), sredstvo za obračun s odabranima lukavo umotano u bogato ilustrirane šovinističke ispade koji su doista u porastu. Nažalost, s ovakvom politikom SNVa sigurno neće ni opadati...

Jasno je da mogu (i želim) govoriti samo u svoje ime. Ostali brojni političari, mediji, novinari, kolumnisti itd. popisani za odstrjel, pardon, popisani u Biltenu imaju i vlastita usta i vlastita pera. Slovo "U" koje mi je objavom u svom Biltenu Milorad Pupovac (et al.) nožem urezao na čelo, otprilike isto onako kao što je to nacistima radio Tarantinov "Bastard" Lt. Aldo Raine, će možda preplašiti neke moje poznanike. Moguće je, dosita, da će mi to biltensko obilježavanje donijeti neke neugodnosti, ali, opet, nije svako zlo za zlo. Srpsko narodno vijeće je sa sto šezdeset i sedmog-osmog (otprilike) mjesta skočilo na prvo u mom političkom fokusu. A ja sâm ne bih htio biti u vlastitom fokusu (potvrdit će Božo Petrov).

Zato gospodine Pupovac, uz sve ovo samokritičko podcjenjivanje vlastitog skribomanskog polutalenta, on je još uvijek dovoljno velik za ukrštavanje pera s vašim (i mojim, nažalost... transparentno je financiranje vaših aktivnosti iz proračuna) plaćenicima koji pišu za vaš tjednik Novosti. Trebali biste se doista zamisliti, jer iza vas se gospodine, a ne iza mene, vuku repovi etnobiznisa na koje je poprilično lako nagaziti.

Nadalje, upravo iz vašeg tjednika Novosti progovara mržnja. On je (uz Bilten kao godišnji) tjedni kanal s kojim širite etničku netrpeljivost za političko obračunavanje. U njemu je "hrvatska suverenost nebitnija od slijepog crijeva", u njemu Republika Hrvatska "i službeno više nema nijednog smisla", u njemu je Hrvatska "nacionalna država Šupaka", u njemu je... ma shvatili ste. Satira kažete? Davno sam prestao u to vjerovati...

I zato Milorade – dosta je persiranja, moram poentirati za citat u tvom sljedećem Biltenu – "Ne valja ti pos'o komšija!"

boris.traljic.com

Interakcija

 
UČINIO -> 270 9 - 532
PRIMIO <- 590 96 106 1,638

Dostignuća

Vingd 542.00
Bodovi 173.7
Analize 109 542.00
Ankete 20

Ocjene (11)


Komentari (14)


u Hrvatskjoj objavljivali takva sranja kao srpske Novosti redovito objavljuju o Hrvatskoj i Hrvatima, već bi davno bili ukinuti , a mađarska zajednica lišena svake državne pomoći. No Pupovcu i "njegovim" Srbima se gleda kroz prste, mada su zreli Laci 0 0 0


za pokretanje postupka prema njima, na osnovu povrede više ustavnih i zakonskih odredbi. Čime j ePupovac "zaslužio" da ga se tako "mazi i pazi" ? Prema Pupovcu ne postupaju samo moni nadležni za to, koji i sami ne žele neovisnu Hrvatsku. Laci 1 0 0


No, ovo je možda preradikalno i za tebe Borise T., zar ne ? Ali je živa istina ! Laci 0 0 0


@Laci Ako je radikalno za mene onda "non plus ultra"? :) Naime, mislim da je vrijeme za otvoren razgovor o problemima koji su već odavno upali u kategoriju "tabu", a hrvatska politika nikako da se odluči na to. BorisTraljic 0 0 0


Neobično se veselim tvom novom fokusu, mada mi nije dosadio ni stari! IDujas 0 0 0

Analiza

SNV – Inglourious Basterds!

10.03.2017. 11:02, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Prošli su me trnci kad sam vidio tko zove. (Imate i vi sigurno nekog takvog poznanika ili prijatelja, ili člana obitelji možda, koji je zadužen za loše vijesti. Ovaj moj je prava bauljajuća crna kronika, i kao da ga ništa drugo na ovom svijetu i ne zanima osim tko je umro, ili obolio, ili se potukao, tko je dobio prekršajnu ili kaznenu prijavu, koga su stisli financijski problemi, kome je auto uzela leasing kuća, tko koga vara, i s kim, i zašto, tko... ma shvatili ste.) Nisam mu odmah odgovorio na poziv vrteći u glavi, odnosno bar pokušavajući "vrtjeti" uz ... više >

  • 10
  • 1
  • 0
  • 14

Analiza

Je li to moguće ? Moguće je !

08.03.2017. 13:57, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Dana 8.03.2017. na dnevnom redu hrvatskog Sabora je bila prethodna rasprava o dopunama i izmjenama Zakonu o lovstvu, koja je trajala satima i satima, i u kojoj su učestvovali saborski zastupnici koje nisam do sada čuo da su otvorili usta u  nekoj raspravi o bilo čemu drugom. Povod je bila EU direktiva o lovstvu, kojoj valja prilagodiri hrvatski Zakon o lovstvu.  Na početku prenosa sam slušao raspravu, ali kako je vrijeme proticalo počeo sam se pitati – Je li ovo moguće ? I na svoju žalost morao sam konstatirati da je to moguće ! A o čemu se radi, zašto to govorim ?

Kao eklatantan primjer koliko je šokantno saznanje  da hrvatski Sabor zapravo više brine o životinjama nego o ljudima, potvrđuju činjenice da se o lovstvu raspravljalo puno više nego ikada o školstvu, zdravstvo, izvješćima državne revizije, ili nekim drugim važnim temama, i još šokantnija činjenica da su u raspravi učestvovali brojni saborski zastupnici, koji nikada ne učestvuju ni u kojoj raspravi, ni o kojem važnom pitanju  od interesa za državu ili građane. Bio sam zapanjen, šokiran, konsterniran i razočaran time koliko se nisko može pasti u pogledu gubljenja dostojanstva saborskih zastupnika, istovremeno ne shvatajući da to čine i da to na žalost građani gledaju.

Bilo je nevjerojatno slušati mnogobrojne rasprave o tome:  da lovstvo zahtjeva „veliku ljubav prema životinjama“, da se sa saborske govornice zahtijeva „suživot sa životinjama“, da moramo „promijeniti paradigmu“  o lovstvu, da čagalj  „nanosi velike štete“, da ne smijemo „ostati bez ptica“, da je stanje „za zečeve sve nepovoljnije“, da se....i tako dalje, da ne navodim još više „ozbiljnih“ rasprava o zabrinutosti glede stanja u lovstvu, uz učestvovanje u raspravi mnogobrojnih zastupnika, koji se ne bi udostojili ili usudili otvoriti usta da se radilo o nekom zakonu koji se tiče ljudi, građana RH.

Svi ti isti zastupnici nikada ne učestvuju ni u kakvoj raspravi, niti iniciraju nikakvu raspravu o potrebi „ljubavi prema ljudima/građanima RH“, o potrebi „suživota u RH“, o potrebi „promjene paradigme“ funkcioniranja hrvatskog društav, hrvatske politike i hrvatskog gospodarstva, o tome da pogrešne odluke Vlade, Sabora i državnih dužnosnika „nanose velike štete“, da ne smijemo ostati „bez naših ljudi koji odlaze iz RH“, i da je stanje najvećeg dijela naših građana „sve nepovoljnije“ !

Sram me bilo gledajući i slušajući kako ti saborski zastupnici „ozbiljno“, masovno i sa velikom pozornošću raspravljaju o potrebi prilagođavanja naših zakona europskim direktivama i uredbama, kada se radi o nevažnim stvarima, a ostaju šutjeti kada se radi o pitanjima koja se nameću niz EU, a tiču se pitanja o životne važnosti za sve nas, kao što su bile naprimjer teme-zabrana izvoza mandarina u Rusiju, zabrana razgovora o realizaciji projekta „južni tok“, odlazak naših vojnika na ratišta „Bogu iza leđa“ u zemlje s kojima nemamo nikakove veze, o „poslovanju“ bankarske „mafije“ u nas, o nedovoljno dobrom radu HNB-a, o nepoduzimanju mjera po izvješćima državne revizije, o sastavu Ustavnog suda, o selektivnom radu USKOK-a i DORH-a, o lošem radu sudstva, o lošem radu HRT-a, i o još masu drugih ozbiljnih pitanja, preko kojih se u saborskim raspravama prelazi samo ovlaš, ili se i ne stavljaju  na dnevni red saborskih rasprava.

Za ozbiljne teme u saborskim raspravama učestvuje samo nekolicina „stranačkih vojnika“, izbrojivih na 'deset prsti', dok ostali saborski zastupnici „mudro“ ili „glupo“ šute. Naravno da je za ovo velikim dijelom kriv izborni sustav, kojim se favorizira dolaženje na liste stranačkih poslušnika, sa što manjim intelektualno moralnim kapacitetom, tim bolje. Pa zato već 27 godina imamo sastave Sabora od kojeg se ne može očekivati  ozbiljna pristup  gorućim problemima hrvatske države, i hrvatskog društva, već samo potvrđivanje odluka Vlade i EU birokracije, i „krađu Bogu dane“ po temema od  bez većeg  značaja.

No da se krivo ne razumijemo. Nisam protivnik životinja, ali 'gospodo' sabornici, saberite se konačno i shvatite da je vaša primarna dužnost u Saboru brinuti se o hrvatskoj državi i hrvatskim građanima, a tek potom o svemu drugomne ! Sjetite se pjesme o Gojku:

„Hrvatska je iznad svega, a narod će suditi o Vama !“. Na skali od 1 do 10, narod, mada vas je tobože izabrao, mislim, ne bi vam dao veću ocjenu od 3!

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 755 732 258 3,874
PRIMIO <- 987 234 70 2,280

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 243.8
Prijedlozi 23 6.00
Analize 443 1,216.00
Ankete 329

Ocjene (3)


Respektira (3): Anyst, NEKOVARAZDIN, Spektator


Komentari (4)


Zar ste ekipo zaista svi zadovoljni time kako se ponašaju zastupnici u hrvatskom Saboru ? Ponašanje Pupovca i Stazića ne stavljaju na dnveni red, ali cijeli dan raspravljaju o tome koliko daleko mačka smije od kuće , ili o zečevima ?! Laci 0 0 0


Imaš pravo, Laci, no to je krajnji doseg većine naših zastupnika. Spektator 0 0 0


Kakav narod? O čemu pričaš Laci? Kad je narod kaznio bilo kojeg političara ili stranku. Ti si iz Slavonije u kojoj HDZ drži većinu županija, sve ove godine. Narod sve siromašniji, ljudi se iseljavaju a HDZ dobiva izbore. Zastupnici mogu radi što god viewer 0 0 0


Sve su to sramotni pokazatelji stanja naseg drustva i duha. Ako su to najbolji od nas koje smo izabrali da nas predstavljaju, kakav nam je onda narod,? Koji stupanj razvoja ima? Uzas? Anyst 0 0 0

Analiza

Je li to moguće ? Moguće je !

08.03.2017. 13:57, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Dana 8.03.2017. na dnevnom redu hrvatskog Sabora je bila prethodna rasprava o dopunama i izmjenama Zakonu o lovstvu, koja je trajala satima i satima, i u kojoj su učestvovali saborski zastupnici koje nisam do sada čuo da su otvorili usta u nekoj raspravi o bilo čemu drugom. Povod je bila EU direktiva o lovstvu, kojoj valja prilagodiri hrvatski Zakon o lovstvu. Na početku prenosa sam slušao raspravu, ali kako je vrijeme proticalo počeo sam se pitati – Je li ovo moguće ? I na svoju žalost morao sam konstatirati da je to moguće ! A o čemu se radi, zašto ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 3
  • 0
  • 0
  • 4

Analiza

Kvaziinovacije kao alat za korupciju

05.03.2017. 15:46, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

     U naslovu sam se poslužio formulacijom mojeg 'šulkolege' kako bih ukazao na svu problematičnost i apsurdnost najnovijih pojava koje su velikim dijelom posljedica nesposobnosti birokratiziranog Ministarstva znanosti i obrazovanja. Naime, s prijateljem iz gimnazijskih dana polemizirao sam na aktualnu temu e-mature i dobro osmišljenih koruptivnih 'alata'.

     Na nacionalnim televizijama, ali i u dnevnom tisku svjedoci smo veličanja trivijalnih pokušaja poboljšanja obrazovnog sustava, odnosno samopromotivnih  koncepata počevši od e-škole, e-mature, pa do 'svemoćne' robotike budućnosti. Takve upitne i samopromotivne kvaziinovacije zamagljuju stvarne probleme u obrazovnom sustavu. U biti, te su samopromocije (kao što je i u naslovu istaknuto) jednostavan alat za posvemašnju korupciju nad proračunskim sredstvima i famoznim EU fondovima.

     Kad je riječ npr. o e-školi svjedoci smo u posljednje vrijeme isporuke silne količine tableta učenicima, a od kojih u školama nikakve koristi nema. Naime, lijepo je kad se djeca poigraju, a još će biti ljepše kad ti isti tableti budu  spremljeni, kad padnu u zaborav kao i razlog zbog kojeg su uopće i kupljeni. No, to vrlo dobro znaju oni koji su iz Ministarstva isporučili na desetke milijuna kuna za taj famozni projekt i to u vrijeme tehničke Vlade krajem 2015. godine.

     Vrlo slične performanse ima i 'halabuka projekt' medijski promovirane  robotike koja bi navodno trebala prosvijetliti pamet učenika, pobuditi njihov interes i navesti ih na kreativna promišljanja. Odlična dosjetka: ta tko bi - molim vas lijepo - uopće mogao i pomisliti da netko ima nešto protiv takovih lijepih ideja?!

    Neki dan je Večernji list gospodina Nenada Bakića promovirao kao velikog filantropa. Istog sam trena - čitajući tekst o tome - pao u 'afan', jer sam shvatio da je gospodin Bakić sam sa sobom u kontradikciji. Naime, pred nekoliko mjeseci oduševio me je svojom izjavom u svezi CKR-a: ''Naš obrazovni sustav je poput zastarjelog hardwear-a s još zastarjelijim operativnim sustavom, a u njega guramo sofisticirane aplikativne programe. To naprosto ne ide.'' Mislio je naravno na lošu opremljenost škola nastavnom opremom i na loše educirani nastavni kadar.

    A što reći sada? Kako li se zamišlja da će donacija 'micro:bita' biti djelotvorna na tom primitivnom hardwear-u i OS-u?! Misli li gospodin Bakić da će 'micro:bitom' kao simboličkim poticajem na obrazovni sustav riješiti problem zastarjelog hardwear-a i OS-a? Misli li on potaknuti razvoj STEM područja na taj način u našem školstvu? Na sveopću žalost to neće ići. Problemi su puno dublji i treba ih sustavno rješavati. Nešto tu ne štima s logikom ili logika nije važna kad je business u pitanju? A možda su u pitanju stotine donatora-filantropa s popisa objavljenom u Poslovnom vjesniku koji mogu potencijalno prerasti u dioničare buduće Bakićeve tvrtke koja bi stranim tvrtkama otvorila tržište i to preko leđa hrvatskog obrazovnog sustava? Bilo bi zanimljivo čuti od gospodina Bakića ili nekoga iz MZO koliko je državnog novca tražio za svoju filantropsku 'dosjetku'.

    Nije gospodin Bakić usamljen u takvim duhovito spektakularnim idejama poticaja kreativnosti kod učenika. Tome se priključio i zagrebački MIOC pa je upriličio neki dan prezentaciju 'igračaka' uz pomoć djelatnika FER-a, a što je sigurno zaintrigiralo i tv-gledateljstvo kada je i sama ravnateljica XV-te matematičke gimnazije dala naslutiti da će i ubuduće XV-ta gimnazija propagirati  'Toys R Us'  (U prijevodu: igračke smo mi).

     Činjenica jest da postoji jedna velika praznina u obrazovnom sustavu, a to je jad i bijeda glede djelovanja od već spomenutog MZO-a. Dovoljno je prisjetiti se da nam 'Lolek i Bolek' u likovima aktualnog državnog tajnika i pomoćnika za osnovno i srednje školstvo ne rade ništa smisleno osim što potpisuju akte koje nitko drugi u Ministarstvu ne želi potpisati. Dakle, stvoren je vakuum u kojeg se kao i do sada ubacuju formalne i neformalne fantomske grupe i pojedinci.

     'Srušena' je Cjelovita kurikularna reforma - s pravom, jer onako kako je stihijski došla, tako je i otišla. Ali što sada? Ulijeva li nam novo Povjerenstvo za strategiju razvoja znanosti i obrazovanja kojeg je imenovala Vlada neku nadu? Što možemo očekivati s obzirom na sastav Povjerenstva?

Tu je jedan bivši ministar znanosti i obrazovanja koji je kumovao i zdušno isfinancirao jednu od kvaziinovacija, projekt e-škole; tu je i jedan predstavnik starije generacije, ali i predstavnik 'ruske škole pedagogije' iz Šuvarovog vremena.

U tom sastavu su i dvije dame. Jedna je autoritarna rektorica-pedagoginja Sveučilišta u Zadru, a druga je pedagoginja skromnog znanja i još skromnijih mogućnosti. Tu je i 'naš' poznati znanstvenik, zapravo 'teacher s pojačanim predmetom - mozak''. I na kraju, nije baš sve tako crno jer je u sastavu i jedan uglađeni i fini gospodin, bivši državni tajnik u MZO. Na kraju ove objekcije o alatu za korupciju preostaje zaključak: tjerali smo vuka, a istjerali lisicu. Neka se ne uvrijedi bivši predsjednik istog tog povjerenstva.

Miroslav Dorešić, zamjenik ministra prosvjete 1998./1999.

2

MDoresic

Nema nam pomoći ako se ozbiljno ne počnemo baviti obrazovanjem naroda

Interakcija

 
UČINIO -> 16 15 2 151
PRIMIO <- 132 62 7 357

Dostignuća

Vingd 144.00
Bodovi 68.2
Prijedlozi 8 0.00
Analize 47 141.00
Ankete 1

Ocjene (2)


Respektira (1): Spektator


Slaže se (1): Laci


Komentari (6)


viewer, molim te pruži bar jedan suvisli dokaz da gklede tableta ni robota nije u pitanju financijski interes već "dobra volja" ? U školstvu su problemi toliko veliki da to tableti i roboti ne mogu riješiti. Bakić bi rekao-"nema besplatnog ručka", Laci 0 1 0


no zašto bi uvijek mi plaćali te "ručkove" a "bakići" se gostili sa "ručkovima". Dorešić vidi što je "iza zavjese", pa zato je nepodoban za sustav, pa očito i za tebe. Laci 0 1 0


Ne mogu znati radi li se tu o privatnim interesima, ali sigurno je da se problemi na taj ne mogu riješiti već se samo zamagljuju. U kontekstu sveopćeg stanja obrazovanja, besmisleni prijedlog e-mature je tome najbolji primjer. Spektator 0 0 0


Švedska vlada uvodi program poboljšanih digitalnih kompetencija u kurikulum kako bi učenici od prvog razreda osnovne škole učili programirati, a osmišljen je da Šveđani poboljšaju svoje vještine korištenja računala. Znači, STEM nije bezvezna igrica. viewer 0 0 0


Krivo ste se odrazili. naravno da STEM nije bezvezna igrica. Micro:bit pločica nije ni jedan promil STEM-a. Vi mislite da će od prvog razreda s tom pločicom klinci naučiti programirati? To su ozbiljne stvari, a ne 'filantropske egzibicije'. MDoresic 0 0 0

Analiza

Kvaziinovacije kao alat za korupciju

05.03.2017. 15:46, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

U naslovu sam se poslužio formulacijom mojeg 'šulkolege' kako bih ukazao na svu problematičnost i apsurdnost najnovijih pojava koje su velikim dijelom posljedica nesposobnosti birokratiziranog Ministarstva znanosti i obrazovanja. Naime, s prijateljem iz gimnazijskih dana polemizirao sam na aktualnu temu e-mature i dobro osmišljenih koruptivnih 'alata'. Na nacionalnim televizijama, ali i u dnevnom tisku svjedoci smo veličanja trivijalnih pokušaja poboljšanja obrazovnog sustava, odnosno samopromotivnih koncepata počevši od e-škole, e-mature, pa do 'svemoćne' robotike budućnosti. Takve upitne i samopromotivne kvaziinovacije zamagljuju stvarne probleme u obrazovnom sustavu. U biti, te su samopromocije (kao što je i u naslovu istaknuto) jednostavan alat za ... više >

2

MDoresic

Nema nam pomoći ako se ozbiljno ne počnemo baviti obrazovanjem naroda
  • 1
  • 1
  • 0
  • 6

Analiza

Temeljni dohodak kao odgovor na propadanje socijalne države i rast populizma

02.03.2017. 10:01, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Možemo se do mile volje čuditi rastu populizma u zapadnom svijetu, do besvijesti se zgražati nad izrečenim tvrdnjama populističkih lidera koja, u očima pravovjernih, zatiru dostignute civilizacijske razine. Možemo u nevjerici okretati glavu i kolutati očima nad od naroda izglasanim Brexitom, od naroda izabranim Trumpom, nad rastom popularnosti Marine Le Pen, nad Orbanovoj ustrajnosti. Ali samo oni koji su vlastitom voljom slijepi na sve probleme današnjice, koji uporno okreću glavu na sam spomen problema kojeg je liberalizam izazvao, neće priznati da je rast populizma odgovor na propadanje socijalne države. Teško im je također priznati, mada su svakodnevno toga sve svjesniji, da potisnuti problemi, problemi od kojih okrećemo glavu, stvaraju nove još veće probleme u vidu očiglednog rasta desnog nacionalizma. Nečija je „pravda“ kroz povijest uvijek bila nečija nepravda, pa se u takvoj povijesti nastavljamo vrtjeti u krug bez etične, filozofske i snage same logike, da istinsku pravdu, onu socijalnu, omogućimo svima.

Unatoč globalnim previranjima na početku ovog 21 stoljeća, unatoč snazi globalizma na krilima kapitala i iskrivljenoj ideji socijalističke internacionale, unatoč otporu pokradenih i osiromašenih masa koje relativno dobro detektiraju problem, pa spas traže u nacionalnom identitetu, nacionalnom lideru i zatvorenom tržištu, problem izlaska iz ove političko-povijesne zavrzlame, nikad nije bio bliže rješenju.

Carl Frey i Michael  Osborne s Oxford Martin School su 2013 predvidjeli da se u relativno kratkom vremenu (desetljeće ili dva) može automatizirati 47% radnih mjesta u SAD-u. Predvidjeli su tako inovacije poput samovozećih automobila, s kojim se upravo ovih dana eksperimentira, i koji će ukinuti zanimanja poput taksista i vozača u prijevozu. Automatizacija i robotizacija koji nam olakšavaju posao, nam taj posao i kradu. Nije rijetkost u nekim industrijama da posao kojeg su nekad obavljala sto radnika, danas tek nadgledaju trojca visokostručnih inženjera. Sve neizvjesnija je stoga priroda današnjeg tržišta rada i za visokokvalificirane radnike, a kamoli li za slabo plaćene poslove koji ne zahtijevaju posebne vještine. Dolazi tako do rasta nejednakosti plaća, sve većeg broja privremenih poslova i ugovora na određeno vrijeme, kao i bezobzirnih poslodavaca (za koje papa tvrdi da bi bilo bolje da su ateisti nego kršćani) koji lobiraju kod političara za pogodovanje zakonskim aktima, kojim se sve češće izvlače s praksom koja graniči s izrabljivanjem.

Sustav socijalne sigurnosti, čak i u bogatim državama koje na njega troše pravo bogatstvo, postao je s vremenom presložen, neefikasan i ponižavajući, te žudi za pojednostavljenjem. Primatelj socijalne naknade je diskriminiran samom činjenicom da je prima, jer je tim obilježen negativnim i nepoželjnim društvenim statusom. Nadalje, zbog uvjeta koje mora ispunjavati, često je prikraćen za slobodu traženja ili stvaranja vlastitog radnog mjesta. Kod nas je čest uvjet, pa onda i prepreka primanja socijalne pomoći, posjedovanje osobnog automobila, a jedan od uvjeta je i  boravak na prijavljenom području koju lokalna institucija pokriva, što svakako ne pridonosi potrazi za poslom, niti toliko razvikanoj potrebi mobilnosti radnika na modernom tržištu rada. U socijalno bogatijim društvima je slična praksa, pa su primaoci socijalne naknade spriječeni da npr. svoje naknade ulažu u vlastiti posao, kako beneficiju ne bi izgubili, te ograničeni vremenom zbog čestih prijava i prikupljanjem potrebne dokumentacije i potvrda.

Nakon godina provedenih na marginama političke misli, univerzalni temeljni dohodak (UTD) je tijekom zadnjih godina znatno dobio na popularnosti kod mainstream zapadnih ekonomista, pa je danas u fazi testiranja u Nizozemskoj, Italiji i Finskoj, razmatra se u Škotskoj, dok su ga na referendumu odbili bogati Švicarci zbog straha od povećanja poreza. Finska je vlada u fazi eksperimenta kojim će 2.000 nezaposlenih ljudi u dobi između 25 i 58 godina dobivati zagarantiranu sumu novca koja će predstavljati temeljni dohodak u visini 560 eura mjesečno. Tu će svotu primati pune dvije godine (razdoblje trajanje eksperimenta) i ona će zamijeniti  njihovu naknadu za nezaposlenost, ali će ovaj dohodak nastaviti primati i ako u međuvremenu nađu posao. Za Fince znamo da su predvodnici društvenih inovacija, ali ideja UTD se širi i dalje od Skandinavije, pa su među njegovim pobornicima i IT poduzetnik Elon Musk, bivši Clintonov ministar rada Robert Reich, francuski socijalistički predsjednički kandidat Benoît Hamon i južnokorejski predsjednički kandidat Lee Jae-myung, te mnogi industrijalci koji se nadaju da će zbog temeljnog dohotka moći smanjiti cijenu rada i tako se okoristiti vlastitim poreznim izdvajanjima. UTD bi mogao zaštiti sve veći broj ljudi koji radi na sve nesigurnijem tržištu rada, te im olakšati prijelaz s jednog privremenog zaposlenja na drugi.

Sve je veći broj političara, poduzetnika i političkih stratega koji tvrde kako bi temeljni dohodak mogao biti rješenje za neke od najvećih problema našeg vremena. UTD bi mogao biti povijesni iskorak iz kolotečine stalnih sukoba između kapitala i njegove stalne potrebe za profitom, nasuprot socijalnim potrebama većine. Industrija bi povećana izdvajanja na ime poreza zbog potreba UTD nadoknadila smanjenom cijenom rada u okvirima koliko im sindikati dozvole, radnik bi dobio veću socijalnu sigurnost te smanjenu ovisnost o poslodavcu, dok bi država napokon ispunjavala svoju obavezu pružanja socijalne sigurnosti i nesmetanog kretanja kapitala, uz opći benefit smanjenih socijalnih tenzija i radikalnih političkih promjena.

Robotizacijom radnih mjesta u općem globalnom trendu rasta populacije, radna mjesta postaju sve rjeđa, pri tome je slaba utjeha u najavi da će napredak znanosti s vremenom stvoriti nova, obzirom da svi živimo u sadašnjosti. U svijetu s manje radnih mjesta, pa onda i sve više ljudi bez prihoda, sredstva će se morati redistribuirati od onih koji posjeduju bogatstvo i proizvod, prema onima koji ga žele a nemaju s čime kupiti, jer visoka produktivnost kao nosioca razvoja, je besmislena u svijetu koji proizvod ne može platiti. Rješenje kako bi se današnje (dobre ili loše) ekonomske zakonitosti mogle nastaviti, kako bi se kapital mogao kretati i sve zadržalo ekonomski smisao kojeg sada ima, je svakako UTD, koji već razvija reputaciju aspirina za svjetsku politiku, čudotvornog lijeka koji će riješiti brojne probleme, od zastarjele, nemoralne i nepraktične socijalne naknade, do nadomjeska plaća za radnih mjesta koja bi trebala nestati.

6

5none5

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 549 61 37 1,230
PRIMIO <- 907 161 56 1,737

Dostignuća

Vingd 1,021.00
Bodovi 316.8
Prijedlozi 6 37.00
Analize 172 983.00

Ocjene (8)


Respektira (6): siouxica, bereza, plotto, oldgal, viewer, VeNLO


Slaže se (2): oldgal, Laci


Komentari (22)


države trn u oku neoliberalnih globalista,koji ih žele ukinuti.U tom namjerno stvorenom,neviđenom kaosu,sumnjivi tipovi poput Soroša,tituliraju se filantropima,iako je razvidno da je to obmana i opsjena jer taj agent Rothschilda i Rockfellera za plotto 0 0 0


specijalne operacije,financira alate za širenje NWO agende.Offtopic je ,ali u tijeku je obojen revolucij u Makedoniji. Hoću reći da primjena teorije u praksi izgleda sasvim drugačije i da ono što se tobože deklarira,nije cilj,nego sredstvo plotto 0 0 0


za postizanje cilja,koji nema veze sa prvotno deklariranim ciljem.Kakao bi rekli,"ništa nije onako kako se na prvi popgled čini" !! plotto 0 0 0


isprika za gramatičke pogriješke.Nažalost,uvijek u raskoraku sa vremenom pa se žurim što i nije opravdanje. plotto 0 0 0


@Laci https://youtu.be/xtpgkX588nM @plotto 3 za tebe: https://youtu.be/jbkSRLYSojo https://youtu.be/QpdyCJi3Ib4 https://youtu.be/5JiYcV_mg6A i jedan za obojicu https://youtu.be/kh7nfnUIAvA i za sve nas (na spomen sjajnog profesora) RepopeR 0 0 0

Analiza

Temeljni dohodak kao odgovor na propadanje socijalne države i rast populizma

02.03.2017. 10:01, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Možemo se do mile volje čuditi rastu populizma u zapadnom svijetu, do besvijesti se zgražati nad izrečenim tvrdnjama populističkih lidera koja, u očima pravovjernih, zatiru dostignute civilizacijske razine. Možemo u nevjerici okretati glavu i kolutati očima nad od naroda izglasanim Brexitom, od naroda izabranim Trumpom, nad rastom popularnosti Marine Le Pen, nad Orbanovoj ustrajnosti. Ali samo oni koji su vlastitom voljom slijepi na sve probleme današnjice, koji uporno okreću glavu na sam spomen problema kojeg je liberalizam izazvao, neće priznati da je rast populizma odgovor na propadanje socijalne države. Teško im je također priznati, mada su svakodnevno toga sve svjesniji, ... više >

6

5none5

  • 6
  • 2
  • 0
  • 22

Analiza

Što će se još otkriti kad "novom licu HDZ-a" maska sasvim spadne?

27.02.2017. 00:26, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Ovaj tekst započelo se pisati nedugo nakon teksta pod naslovom "Plenković kao HDZ-ov botoks", jer previše je savršenosti a istovremeno previše nelogičnosti, previše nepodudarnosti i rupa bilo u njegovom CV-u da ne bi pobudilo sumnju u cijelu priču. Međutim, u to vrijeme su svi, ali baš svi mediji i novinari, od režimskih do navodno oporbenih bili toliko zaljubljeni u Plenkovića da je čovjek morao posumnjati u vlastiti razum zato što se usudi posumnjati u nekoga oko koga se svi tuku kako bi mu jeli iz ruke. I danas ta pijana omađijanost još uvijek sliči kolektivnoj psihotičnoj hipnozi, ali su ipak na vidjelo stidljivo počeli izlaziti i fragmenti koje je Plenković nastojao "zaboraviti", a koji, umetnuti u dotad postojeće praznine počinju objašnjavati dotad neobjašnjivo i prikazivati "gospodina Savršenog" u obličju u kojem se on sam sigurno nikad nije htio prikazati.

Spomenuto je već da je mali Andrej rastao kao pripadnik socijalističke aristokracije kojoj su i u SFRJ bila otvorena sva vrata, koja je uživala sve privilegije o kojima obični socijalistički smrtnici nisu mogli ni sanjati. Majka je bila kardiologinja u tadašnjoj Vojnoj bolnici u Dubravi. To je bila medicinska ustanova zatvorenog tipa, u koju su jedino oficiri i profesionalci JNA imali pristupa, uključujući i partijske funkcionare. Bi li liječnik koji nije bio potpuno "provjeren" mogao raditi za JNA? Otac Mario, vrhunski i priznati stručnjak na svom polju, bio je poslije Hrvatskog proljeća 1971. od strane partijskog vodstva postavljen za pomoćnika generalnog direktora RTZ na poslovima "sređivanja stanja". Čovjek za posebne partijske zadatke! Bi li to mogao biti da nije bio potpuno provjereni kadar? Ne znači to da je bilo tko od Plenkovićevih bilo što loše učinio. Bože sačuvaj!

Eto, Plenkovići u svojim biografijama ponosno ističu kako su oni izdanci "građanske, katoličke, tradicionalno konzervativne obitelji" i odbijaju bilo kakvu vezu s ne-daj-Bože komunizmom, socijalizmom, ili bilo čime sličnim. Apage satanas! To što su, između ostalog, imali mogućnost stanovanja na elitnom Jordanovcu, što su uživali sve blagodati života partijske elite, što su za njih vrijedila neka druga pravila i propisi nego za partijske i ostale smrtnike... pa to je bilo isključivo zato što su na to bili prisiljeni, sigurno ucijenjeni životima svojih najmilijih. Pa, oni su sigurno cijelog života radili protiv tog zločinačkog sustava, podrivajući ga iznutra!

Tek, mali Andrej je bio i ostao uzorni dio povlaštene socijalističke aristokracije. Imao je osiguran pristup svuda onamo gdje radnička i seljačka djeca nisu mogla ni primirisati niti znati da takva mjesta postoje u besklasnom socijalističkom jugoslavenskom društvu. U njegovom službenom životnom putu nigdje ne postoji ni najmanja mrljica. Samo zapisi o vanserijskim uspjesima, postignućima, same pohvale njegovoj briljantnosti, inteligenciji, marljivosti... Toliko je taj životni put blistav i besprijekoran da se čovjek mora zapitati: "Je li on doista običan čovjek? Nije li on vanzemaljac kad posjeduje takve nevjerojatne sposobnosti da mu apsolutno sve polazi od ruke?"

Poznate li nekog inteligentnog, poštenog, slobodnomislećeg briljantnog mladića koji bi bio u stanju postići sve to što je od samog početka polazilo od ruke Plenkoviću, a da nije imao svesrdnu pomoć nekog utjecajnog, uglednog i moćnog, i to ne samo svoje obitelji? Pogleda li se malo bolje Plenkovićeva dosadašnja karijera, ona liči ne na karijeru uspješnog samosvjesnog pojedinca koji je uspjeh gradio samo na svojim sposobnostima usprkos svim životnim poteškoćama na koje je nailazio, već na uspješni političko-poslovni projekt u čijem su osmišljavanju, programiranju i provođenju sudjelovali cijeli timovi koji su mu cijelo vrijeme krčili put, čuvali mu bokove i leđa, te budno pazili da u njegovom napredovanju ne bude nikakvih skretanja, zastajkivanja i padova. Naravno, da mali Andrej nije u odgovarajućoj mjeri pametan i inteligentan, taj projekt ne bi bilo moguće ostvariti. Međutim, koliko je pošteno samo njemu pridavati sve zasluge za ono što je postigao? Koliko je on sam zacrtao i ostvario svoj životni put, a koliko je samo pasivno slijedio ono što su za njega isplanirali, organizirali, ostvarili i dali mu u zadatak neki drugi ljudi? Npr. roditelji, rodbina, prijatelji roditelja, poslovni i partijski suradnici roditelja i rodbine...

Plenković ponosno spominje svoju svestranu sportsku aktivnost, i to ne u nekakvim razvikanim, već u malim, "narodnim" klubovima, možda i da bi pokazao kako mu nije strano druženje s običnim pukom. Prema nekim iskazima, naknadno uklonjenima s neta, njegova sportska aktivnost bila je na rekreativnoj razini, uglavnom kao rezervnog igrača na kojeg se nije ozbiljno računalo, ali je bio tu da popuni broj.

Nastavnica iz srednje škole puna je hvale za njegovu inteligenciju, kavalirštinu, pristojnost, vladanje, te žali što tako briljantan mladić nije ostvario odličan prosjek ocjena čime bi bio oslobođen polaganja mature i pisanja maturalnog rada, ali "nažalost, nije želio učiti fiziku". Molim?! S ovih nekoliko neopreznih riječi intervjua ta je nastavnica narušila mit o Plenkoviću kao marljivom učeniku koji se maksimalno trudi i daje sve od sebe za postizanje što boljeg rezultata! Znači li to da je Andrej talentirana, ali razmažena lijena buba bez radnih navika?! U to vrijeme još je u SRH bio na snazi Šuvarov koncept srednjeg usmjerenog obrazovanja po kojem se u srednju školu upisivalo prema adresi stanovanja. Gledano na planu grada, Jordanovac je najbliži vrlo elitnom MIOC-u (matematičko-informatički obrazovni centar). Svaki ambiciozni osnovac odlikaš bi "ubio" da upadne u takvu srednju školu. Međutim, izgleda da su tata i mama Plenković zaključili da MIOC nije škola za njihovog sina, te da on s matematikom, fizikom i informatikom nema veze, jer to su preegzaktni predmeti za njegove sposobnosti. Zato su, izgleda, pokrenuli svoje veze i sustav je malčice zažmirio...

No, mora da je svestranom sportašu još veći udarac bilo saznanje da se zbog iznenada pojavljenog urođenog nasljednog genetskog poremećaja kojeg se kod običnih smrtnika uočava u najranijem djetinjstvu nije ni smio baviti bilo kakvom sportskom aktivnošću. 1987. godine, na regrutaciji, domoljubni je Andrej trajno oslobođen služenja obaveznog vojnog roka u neprijateljskoj JNA (pune 4 godine prije nego što je i službeno postala neprijateljska) zbog tzv. talasemije minor (eto, nije zaslužio ni da bude major već najobičniji minor). Dok bi običnom regrutu smrtniku bilo samo preporučeno da uz eventualni posjet doktoru jede što više zelenog povrća (špinat, kelj, blitva, brokula, ili najobičnija kopriva) da riješi to stanje, malog kao od brda odvaljenog Andreja su kao najgoreg invalida onemogućili da u uniformi pod oružjem dokaže svoju sposobnost za ženidbu! O, sudbo kleta! Zamislite samo, vojna liječnica, specijalistica za bolesti srca i krvožilnog sustava, nije punih 17 godina bila u stanju prepoznati simptome kod vlastitog sinčića! Mora da je tek izvanredna privrženost obitelji i roditeljima spriječila Andreja da tuži mamu i tatu zbog zanemarivanja i zlostavljanja jer potencijalno smrtonosnu bolest su ignorirali cijelo njegovo djetinjstvo!

Tako shrvan, Andrej je još morao pisati maturalni rad. Naravno da kao sin vrsnog društveno-političkog stručnjaka nije mogao za temu izabrati nešto drugo osim "Sredstva masovne komunikacije" koji kao da je sažetak knjige "Teorija i praksa suvremenog novinarstva" autora Marija Plenkovića objavljene godinu dana prije. Naravno, Andrejev rad je fantastično kvalitetan, kao da ga je pisao njegov tata! Jabuka zaista ne pada daleko od stabla! Toliko je stručan, toliko moralno-politički podoban i na partijskoj liniji od prije 1980, toliko nadahnut Kardeljevim idejama da ga je nemoguće poistovjetiti sa slabokrvnim maturantom, 18-godišnjim pripadnikom buntovne generacije u isto ono vrijeme u kojem Gorbačov kroz "Glasnost" razvaljuje SSSR i Varšavski ugovor te dok novine u SR Hrvatskoj bez straha i respekta naveliko kopaju po utrobi tadašnjeg socijalističkog poretka. Pravi vizionar, nema što! Puno bi lakše bilo prihvatiti da takav rad napiše neki stručni suradnik za ideološko-politički rad sekretaru CK nego maturant.

Bilo kako bilo, maturalni rad je zaslužio biti o državnom trošku objavljen 1989. godine u zborniku radova namijenjenom "nosiocima funkcije informiranja... kao i svim radnim ljudima kojima je samoupravljanje i društveno komuniciranje primarna zadaća".

Daljnji životopis sadašnjeg Predsjednika Vlade RH i Predsjednika HDZ-a je naizgled nešto poznatiji, tako da ga se sad neće spominjati. Tek, fusnotica da nikad nije služio HV te da je član Paneuropske Unije koje je član i njegov omiljeni prijatelj Pavo Barišić.

Znajući da danas zastupa ideje koje su u potpunoj opreci s onim što je "obožavao" do 1991. i doznajući svakog dana ponešto novo, ali uvijek u suprotnosti s likom uljuđenog civiliziranog europejca koji je od HDZ-a trebao stvoriti europsku demokršćansku stranku, sve se više nameće pitanje što je zapravo Plenković? Što se skriva iza te njegove kvaziuljuđene vanjštine? Je li ustašofil? Možda neofašist? Ili staljinist? Ni najmanje! On je veliko NIŠTA od svega toga! Sve upućuje na to da je njegova jedina "ideologija" konformizam i čisto oportunističko plutanje s jedinim ciljem stjecanja osobnog materijalnog blagostanja i zadovoljenja svog neizmjerno velikog egotripa, bez prevelikog vlastitog uloženog truda. On je čovjek za svaki režim u kojem će mu biti maksimalno udobno, neovisno o tome kakav je to režim.

Stoga, u svjetlu svih brojnih uznemirujućih događaja od samog početka njegovog mandata, s priličnom tjeskobom možemo se početi pitati što je sve Plenković spreman prešutjeti, na što je sve spreman propustiti reagirati kao čovjek, političar i državnik, samo da bi njemu bilo dobro. Što nas sve očekuje kad maska konačno spadne i pokaže svoje pravo lice?

4

bereza

"Što kažete?... Nema smisla?... Znadem i ja. Tek, u borbi nije uspjeh ono što prija!..."

Interakcija

 
UČINIO -> 81 20 12 150
PRIMIO <- 44 8 7 162

Dostignuća

Vingd 55.00
Bodovi 121.0
Analize 8 55.00
Ankete 258

Ocjene (10)


Respektira (8): sufit, Anyst, msesar, viewer, Interstellar, VeNLO, Alumnus, 5none5


Slaže se (1): Laci


Ne slaže se (1): RepopeR


Komentari (31)


Hrv. premijeri prije Plenkovića: Mesić, Manolić, Gregurić, Škarinić, Valentić, Mateša, Račan, Sanader, Kosorica, Milanović, Tim Orešković https://vlada.gov.hr/prethodne-vlade-11348/11348 Toliko. Interstellar 0 0 0


Navodno postoji još jedan sumnjiv Plenkovićev uradak u Modroj Lasti iz 1981... Instruktor 0 0 0


@Laci AP je trenutni "lider" HDZ-a upravo zato što je takav, ne zato što su "mislili" da je drukčiji. O tome sam govorio još u svom prvom tekstu o njemu, ali tada još nisam znao detalje, već samo indicije. Kad sam počeo "kopati", činjenice su počele bereza 0 0 0


izvirati . One su dostupne svakome tko ih želi pronaći. Da govorim istinu pokazuje i to da nitko od ovih "antip'rotivnih" komentatora nije argumentom oborio bilo što iz mog teksta, već se u najboljem slučaju lijepe za manje bitne činjenice..korištene bereza 0 0 0


kao ilustracija obrasca ponašanja. Tja, što se može. Idemo dalje.. bereza 0 0 0

Analiza

Što će se još otkriti kad "novom licu HDZ-a" maska sasvim spadne?

27.02.2017. 00:26, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Ovaj tekst započelo se pisati nedugo nakon teksta pod naslovom "Plenković kao HDZ-ov botoks", jer previše je savršenosti a istovremeno previše nelogičnosti, previše nepodudarnosti i rupa bilo u njegovom CV-u da ne bi pobudilo sumnju u cijelu priču. Međutim, u to vrijeme su svi, ali baš svi mediji i novinari, od režimskih do navodno oporbenih bili toliko zaljubljeni u Plenkovića da je čovjek morao posumnjati u vlastiti razum zato što se usudi posumnjati u nekoga oko koga se svi tuku kako bi mu jeli iz ruke. I danas ta pijana omađijanost još uvijek sliči kolektivnoj psihotičnoj hipnozi, ali su ipak ... više >

4

bereza

"Što kažete?... Nema smisla?... Znadem i ja. Tek, u borbi nije uspjeh ono što prija!..."
  • 8
  • 1
  • 1
  • 31

Analiza

Odričemo li se odgovornosti za budućnost Hrvata u BiH?

25.02.2017. 08:36, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Polazeći od stava da je Islam samo religija, konzervativci dolaze do zaključka da Islam ne treba, a naprednjaci da Islam ne može, uređivati vanjski svijet. Postoji jedan red, jedna dinamika, jedno blagostanje, jedan napredak koji se može graditi na ovom tlu i u ovom podneblju, ali to nije red, progres i blagostanje Europe i Amerike. Najkraća definicija islamskog poretka definira ga kao jedinstvo vjere i zakona, odgoja i sile, ideala i interesa, duhovne zajednice i države, dobrovoljnosti i prisile. Kao sinteza ovih komponenata, islamski poredak ima dvije temeljne pretpostavke: islamsko društvo i islamsku vlast. Polažući pravo da sam uređuje svoj svijet, Islam jasno isključuje pravo i mogućnost djelovanja bilo koje strane ideologije na svom području. Nema, dakle, laičkog principa, a država treba da bude izraz i da podržava moralne koncepte religije.

Citati su ovo iz Islamske Deklaracije koju je napisao Alija Izetbegović, radi koje je osuđen na 14 godina zatvora u Jugoslaviji, a odradio pet godina do amnestije 1988.g.

Danas na čelu SDA i u predsjedništvu BiH ne sjedi Izetbegović Alija, sjedi njegov sin Bakir. Koliko je on i ideološki nasljednik vlastitog oca, ne možemo saznati neposredno, iz onog što on sam ili njegova stranka govore o tomu. Ali puno toga možemo saznati posredno. Preko onoga što čine, što dopuštaju ili potiču da čine drugi. O tomu što se događa u BiH i što je uopće BiH danas saznajemo sporadično. Tek kad nam mediji prenesu izvješće o kakvoj incidentnoj situaciji, sjetimo se BiH. Inače zaboravljamo da nam je to susjedna država. Preko Bosne ne vode nikakvi naši putevi, a svim našim politikama Hrvati u Bosni su kamenčić u cipeli.

BiH nije država. Tamo nemaš s kim što razgovarati. Tamo nema reda, nema poretka. Što ćemo mi? Hoćemo li ostaviti Hrvate u BiH u državi s Bošnjacima? Imamo posla s negativcima, zapamtite to. To nisu pravi i topli ljudi, govorio je Milanović u razgovoru s braniteljima, a ovi prokazivački snimali za medije. 'Region' je tad eksplodirao, naslovnice srpskih i BiH medija su se natjecale u pljuvanju Milanovića. Pljuvanje – zato što argumenata koji bi dokazivali kako u Bosni ima reda nisu imali.

Slijedeća incidentna situacija u hrvatsko-bosanskim odnosima (na najvišoj razini) dogodila se nakon razgovora predsjednice Kolinde s novinarom časopisa Defense News u kojem je ustvrdila da je nestabilnost Bosne i Hercegovine najveća sigurnosna prijetnja Hrvatskoj u susjedstvu te da se „Neke druge zemlje upliću u BiH i to ne samo politički nego i u način života. Islam koji smo poznavali u BiH se mijenja, postaje radikalniji, posebno u seoskim područjima, mijenja se način života, čak i izgled ljudi u smislu odijevanja i ponašanja i mnogo rigidnije interpretacije vrijednosti islama.“

Uslijedila je salva reakcija, uvreda, seksističkih dobacivanja predsjednici. Objašnjavanja Senada Hadžifejzovića, vlasnika Face TV s mahramom oko vrata kako vjera ne može postati radikalna, već samo pojedinci. Nitko nije od bosanskih novinara pak reagirao na članak na portalu Deutsche Wirtschaftsnachrichten o tome da radikalni islamisti u Bosni i Hercegovini novcem koji stiže iz Katara i Saudijske Arabije kupuju zemlju i formiraju svoje zajednice. Novinarski bi bilo izazovno istražiti po izvješćima Valutnog odbora, tzv Centralne Banke BiH priljev novca iz Saudijske Arabije, Katara, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Kuvajta, a koje ne dolaze na osnovu izvoza roba i usluga pa poći tim tragom. U državi u kojoj 'Raja stenje, a političari žive u holivudskom stilu' grade se džamije bez ikakvih dozvola u većinski hrvatskim naseljima. Nema reda, nema poretka ili ipak ima nekog reda u tom neredu?

Prema izvješću večernjakovog novinara Hassana Haidara Diaba, neslužbeno danas u Sarajevu živi preko 40.000 Arapa. Najprije su počeli kupovati stanove u Sarajevu, a onda i zemljišta u ruralnim područjima. Izvješća o arapskoj kupovini stižu iz cijele BiH. Možemo se onda s pravom upitati je li Milorad Dodik prije nekoliko godina iznio istinu izjavom kako postoje ozbiljni projekti da se iz islamskog svijeta u BiH naseli između 300.000 i 500.000 ljudi koji bi mogli promijeniti etničku sliku BiH. Ratovi koje je povela JNA i Srbija te srpski narod u Hrvatskoj i u Bosni, već su promijenili etničke slike Hrvatske, BiH i Srbije pa mjesta za zgražanja nad promjenom etničke slike možda i nema. No, one su bile rezultat rata. Kao što je rezultat rata i bila upravo ovakva BiH – s dva entiteta, jednim srpskim, a drugim bošnjačko-hrvatskim, distriktom Brčko i kantonima. Ova etnička promjena pak dolazi u miru. Dosadašnji mir balansira na rubu trpeljivosti između Bošnjaka kao većine i Hrvata kao manjine koji su u federaciji naroda, ali ne i teritorija pa bismo se mogli zamisliti nad rečenicom iz Izetbegovićeve Deklaracije koja zapravo govori o uspostavi islamske države: Islamski pokret treba i može prići preuzimanju vlasti čim je moralno i brojno toliko snažan da može ne samo srušiti postojeću neislamsku, nego i izgraditi novu islamsku vlast. Da u Federaciji BiH većinski Bošnjaci imaju vlastitu verziju demokracije pri čemu oni odabiru hrvatske predstavnike, pokazali su dosadašnji izbori.

Čini se da je jedini konstruktivni odgovor hrvatske politike, kad se izuzmu floskule i poštapalice o brizi za hrvatski narod u BiH (tipa briga o Hrvatima u Bosni i Hercegovini nije samo ustavna, nego i moralna obveza svake hrvatske vlade – Plenković), onaj o uključivanju BiH u Europsku Uniju. Milanović bi rekao preko reda. No, komu je istinski, osim Hrvatima u BiH stalo do ulaska u Uniju? Kako je i sam EU u problemima s dosadašnjim članstvom, upitno je kad će i hoće li uopće doći do slijedećeg kruga proširenja. Život u BiH se dosad potrudio prilagoditi Daytonski sporazum po mjeri većine, kakva god gdje bila, pri čemu demokracija s pravilom jedan čovjek jedan glas izopačuje demokraciju samu, a političku utakmicu pretvara u nacionalno prebrojavanje. Takva BiH je nefunkcionalna ekonomski, neodrživa na dugi rok politički, no Daytonski sporazum je zasad jedini legitiman. Svaki pokušaj promjene tog sporazuma, bilo kakve reforme unutarnjeg ustroja nailazi na otpor političkih elita, u stvarnosti oligarhija koje iz bosanske nefunkcionalnosti izvlače enormne materijalne koristi za sebe.  Bilo koja promjena narušila bi im već izgrađenu monopolsku  infrastrukturu s kojom se štete po državu i narode u njoj pretvaraju u korist za njih.

Hrvatska može kao i dosad odvraćati pogled od BiH na drugu stranu i ne vidjeti kako se srpski dio Bosne nudi Rusiji, a bošnjački otvara arapskom kapitalu i useljavanju te arapskom financiranju radikalizacije Islama. Može kao i dosad Hrvate u BiH prepustiti samima sebi, može ne vidjeti kako se uzduž granice s Cazinskom Krajinom formiraju vehabijska naselja, ne vidjeti kako arapski kapital gradnjom džamija u mjestima s hrvatskom većinom pomiče granice svog utjecaja. Može ostati pasivna i zagovarati brzi ulazak BiH u EU. Očito je kako do nikakvog unutarbosanskog dogovora o nekakvom preustroju BiH nije moguće doći. Republika Srpska se ne misli samoukinuti, a Bošnjaci su gazde u Federaciji BiH i ta im se pozicija ne napušta. Tek Hrvatima prijeti opasnost postajanja nacionalnom manjinom, umjesto konstituivnim narodom što je formalno sad. Demokracija u Bosni nije na hrvatskoj strani pa je vrijeme da se hrvatska vanjska politika usmjeri na davanje podrške formiranju hrvatskog entiteta u BiH. Daytonski sporazum je donesen pod američkim pritiskom i ucjenom. I svaki drugi sporazum o BiH će se morati donijeti izvana, pod pritiskom i ucjenom.

Jasno je kako su s vrha kontrolirane vehabijske zajednice po Bosni, uvezeni Islam isilovske provenijencije neka vrsta bošnjačkog garanta da će BiH u dogledno vrijeme ostati daleko izvan EU jer što će EU još veći problemi sutra, od ovih koje danas ima. Na tu kartu igraju oligarhije u Srpskoj i Federaciji, igraju i panislamisti, i Arapi kako bi očuvali prividni status quo, u stvarnosti kupili vrijeme za utvrđivanje svojih pozicija. Što ćemo mi? Hoćemo li ostaviti Hrvate u BiH u državi s Bošnjacima?

6

VeNLO

http://pokretpatriot.com/

Interakcija

 
UČINIO -> 979 37 100 1,639
PRIMIO <- 1,567 315 112 2,997

Dostignuća

Vingd 2,070.00
Bodovi 349.2
Analize 256 2,064.00
Ankete 1

Ocjene (15)


Respektira (9): NEKOVARAZDIN, Zagorec, viewer, Laci, Anyst, BorisTraljic, 5none5, siouxica, plotto


Slaže se (5): Cro-Magnon, Zakej, Alumnus, Drago, plotto


Ne slaže se (1): Adriatic


Komentari (27)


Pobijditi Hrvate i ostvariti svoje snove o izlasku na more kod Neuma. Bojim se da su se akteri promijenilj ali su snovi i dalje ostali nedosanjani i da ovo sad sve opet vodi ka tome. Zato se dogodio Stolac, nije slucajno.... Anyst 0 0 0


vrzino kolo....moje je pitanje kolika je odgovornost Hrvatskog vodstva u BiH (kao i ovog našeg, u RH) da je do hrvatsko-muslimanskog rata došlo, obzirom na to da su u početku srpske agresije na bosnu Hrvati i Muslimani bili jedini prirodni saveznici NEKOVARAZDIN 0 0 0


jesen 1993 ...da tada se taj sastanak dogodio, ali srpska agresija i hrvatsko-muslimanski sukob je počeo znatno prije NEKOVARAZDIN 0 0 0


zašto, u čijem interesu i kolika je odgovornost vodstva BiH hrvata u tome? A kolika u vodstvu RH? Meni osobno je to bilo totalno suludo, a znate manje više svi da smo zbog tog rata postali od žrtve agresori, zamalo "ispušili" sankcije ..... NEKOVARAZDIN 0 0 0


@Adriatic - bogati Arapi iz Kuvajta,Saudijske Arabije,Katara itd.,koji čim vide križ,vade nož.I još bi htjeli imati izolirane enklave u srcu Euorpe ?! Tko je protiv toga,taj je netrpeljivi rasist. plotto 0 0 0

Analiza

Odričemo li se odgovornosti za budućnost Hrvata u BiH?

25.02.2017. 08:36, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Polazeći od stava da je Islam samo religija, konzervativci dolaze do zaključka da Islam ne treba, a naprednjaci da Islam ne može, uređivati vanjski svijet. Postoji jedan red, jedna dinamika, jedno blagostanje, jedan napredak koji se može graditi na ovom tlu i u ovom podneblju, ali to nije red, progres i blagostanje Europe i Amerike. Najkraća definicija islamskog poretka definira ga kao jedinstvo vjere i zakona, odgoja i sile, ideala i interesa, duhovne zajednice i države, dobrovoljnosti i prisile. Kao sinteza ovih komponenata, islamski poredak ima dvije temeljne pretpostavke: islamsko društvo i islamsku vlast. Polažući pravo da sam uređuje svoj ... više >

6

VeNLO

http://pokretpatriot.com/
  • 9
  • 5
  • 1
  • 27

Analiza

Državi je još davno trebao 'puknuti film' zbog HAVC-a

24.02.2017. 11:04, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

U HAVC-u se radilo godinama kako se radilo, Hribar je godinama radio kako je radio, Hasanbegović postaje ministar kulture i počinje raditi kako je radio, državna revizija je ušla u HAVC i radila kako je radila, Hrvoje Hribar je dao ostavku na funkciju ravnatelja HAVC-a, suradnica Hrvoja Hribara u HAVC-u Nina Obuljen postaje ministrica kulture, Hrvoje Hribar istupa u javnosti i tvrdi da je "napad" na njega politički motiviran, jer politika želi cenzurirati kulturna događanja, posebno kakvi će se filmovi snimati, i u krajnjoj liniji želi uništiti HAVC, a na osnovi izvješća državne revizije DORH 'ulazi' u HAVC, i formira se pokret filmskih umjetnika pod nazivom "Pukao nam je film!".

U grubim crtama to je ono što se od pojave Hasanbegovića na mjestu ministra dešavalo u svezi HAVC-a. U javnosti, bolje rečeno u medijima se stvara dojam da je Hrvoje Hribar na pravdi Boga, ni kriv ni dužan, optuživan za koješta, a on je samo radio, i to uspješno, da hrvatska kinematografija stekne svjetski renome. No ako malo trezveno, hladne glave i bez apriori zauzetih stavova u prilog bilo koje strane, razmotrimo ovu situaciju, morat ćemo priznati da je sve u svezi HAVC-a obavijeno maglom u kojoj je teško razaznati tko je tko, i što je što, budući da u toj magluštini istina i laži, informacija i dezinformacija, javnost ostaje uskraćena za objektivnu sliku o tome što se i kako se radilo u HAVC-u sa novcem poreznih obveznika. No pokušamo li samo malo upornije prodrijeti pogledom kroz tu magluštinu, opazit ćemo nekoliko nepobitnih činjenica, od kojih neke nisu karakteristične samo za HAVC, već i za neke druge institucije koje funkcioniraju 'hraneći' se sa državne/proračunske 'sise'.

Kao prvo što se može utvrditi kao nepobitna činjenica, da je bedasta tvrdnja da se Vlada ne treba, čak ne smije miješati u rad HAVC-a, a kamoli kontrolirati kako se troši novac koji HAVC dobiva od iste te Vlade. Bez obzira kakvom se argumentacijom služe 'branitelji' HAVC-a i Hribara, činjenica je da uvijek onaj tko za nešto daje novac ima pravo znati što se sa tim novcem radi. Izuzetak su samo milodari, a novac koji HAVC dobija iz propračuna nisu milodari, već namjenski novci za poticanje kulturnih djelatnosti. Prema tome, apsurdna je svaka tvrdnja da HAVC treba biti potpuno neovisna ustanova u odnosu na Vladu RH. Tvrditi da je uvid u to kako HAVC troši novac ograničavanje umjetničkih sloboda, potpuna je besmislica. Vlada i ministarstvo zasigurno ne trebaju, a i nisu se nikada, miješali u to kako je napisan scenarij, kakva je podjela uloga, kakav je scenografija, itd,..., ali mora znati da li se snima nešto što direktno šteti interesima države, i čak ima elemente krivičnog djela (kleveta, iznošenje neistina, vrijeđanje po bilo kojoj osnovi, itd,...). Hribar i ovi čiji je film "pukao" to nikako ne žele razumjeti, i prihvatiti. Ne shvaćaju da je zapravo konačno "pukao film" onima koji ih financiraju narodnim novcem, a za uzvrat dobiju, ne uvijek, ali ponekad, čisto kvaziumjetničko smeće.

U kontekstu gore rečenoga, valja navesti sarkastičnu izjavu jednog 'puknutog' filmskog stvaratelja na televiziji, koji je rekao - pa neće valjda u upravi HAVC-a biti liječnici, inženjeri, pravnici...itd., koji nemaju pojma o umjetnosti?! Time je indirektno zapravo rekao da samo umjetnici znaju što je umjetnost, pa se nitko drugi ne smije miješati u to za koje "umjetničko" djelo HAVC daje novac. No pri tome ta 'umjetnička duša' zaboravlja da se umjetnost ne stvara za umjetnike same, već za publiku, za javnost, i nije se sjetio zapitati kako će ta publika shvatiti što je stvorio, ako joj poriče smisao za shvaćanje umjetnosti?

Toliko o tome da umjetnike, posebno filmske, nitko ne smije pitati što to rade, i kako to rade. Nadajući se da će DORH prikupiti valjane dokaze o nesavjesnom poslovanju u HAVC-u, glede trošenja, dodjeljivanja i nekontroliranja trošenja novaca dodijeljenih pojedinim projektima, vjerojatno će se pokazati to da se novac iz proračuna  'umjetnički' nonšalantno trošio, bez valjanih 'papira' pri dodjeljivanju novca, i pri kontroli trošenja dodeljenog novca.

Posebno je degutantna izjava Hrvoja Hribara u emisiji Nedeljom u 2, da kao ilustraciju navodi to da mu je Hasanbegović tražio popis projekata kojima je dodijeljen novac, pa je, bacivši pogled na taj popis rekao - "pa to su svi Srbi"! U dnevnom tisku je pak Hribar navodno izjavio da mu je Hasanbegović tražio da "Srbima ne dodeljuje sredstva za snimanje filmova". Ovakav interpretacija navodnog razgovora sa Hasanbegovićem je dovoljno da 'osvijetli' kakav je lik Hribar, budući da nije u javnosti iznio niti jednu informaciju o tome tko je bio na tom 'popisu', o kakvim se projektima radilo, i tko je koliko novaca tražio i dobio. Posebno je znakovita činjenica da navodno projekti za snimanje filmova o Vukovaru, ratnim stradavanjima Hrvata i slično, nisu mogli proći kroz 'sito' Hribarevog 'klana' koji je dodjeljivao novac za filmske projekte.

Konačno, kad je već 'pukla' ova afera HAVC i iz magle se pojavljuju obrisi nepodopština, valja se upitati, što do sada niti jedan medij nije učinio, zašto nisu javno obznanjeni KRITERIJI po kojima se u HAVC-u procjenjivalo kojim projektima i koliko novaca treba dodijeliti? I, da li u HAVC-u uopće postoje neki utvrđeni kriteriji za procjenu vrijednosti projekata koji će se financirati? Čini se da takvo što u HAVC-u ne postoji, a to onda otvara prostor za sva moguća zastranjivanja i zbivanja koja su na granici između zakonitog i nezakonitog djelovanja.

Umjetničke slobode nikako ne valja ograničavati, ali ne valja ni financirati takve 'umjetničke slobode' koje su upravo uperene protiv društva u kome djeluju, uperene protiv, a ne koje izriču neku kritiku o društvenim negativnostima. Da li itko misli da bi američka Vlada financirala filmove koje govore o američkim zločinima u Vijetnamu, Iraku, Siriji ili Libiji? Nikad! Ali se dopušta snimanje filnmova s tom tematikom, ako su rađene na osnovi provjerenih činjenica, i ako su privatno financirani. Zar mi moramo biti jedina država na svijetu, koja financira 'umjetnost' koja blati nju samu? Za jedan takav film sam Hribar je rekao da je povučen pa je dorađen, izbacivanjem neistina iz njega.

"Film je trebao puknuti" puno ranije hrvatskoj državi i hrvatskim Vladama, koje su financirale HAVC, radi svega kako se tamo radilo, a ne ovim 'narcisoidnim' filmašima. No eto, opet se pokazalo da je general Ćesić Rojs utvrdio jedinu hrvatsku trajnu istinu, koja glasi "Tko je jamio, jamio je"! U HAVC-u, i ne samo u HAVC-u, se jamilo i jamilo, no ništa se nije dešavalo, jer nitko "nije znao" što se tamo radilo. Pa će u medijima Hrvoje Hribar još malo pa postati heroj kulture i paćenik, žrtva političkog progona. Da je većina političara zaista poprilično 'prljava' nije sporno, ali da Hrvoje Hribar bude mjerilo  moralne 'čistoće', je teza na poprilično klimavim nogama.

A ako DORH bude radio kao što radi posljednjih 27 godina, onda čak postoji šansa da će se cijela Hrvatska morati ispričavati Hrvoju Hribaru za nanešene mu duševne boli. Pa će možda čak i imati sredstva da snimi film pod naslovom "Patnje Hrvoja Hribara pod desničarskom vlašću!".

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 755 732 258 3,874
PRIMIO <- 987 234 70 2,280

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 243.8
Prijedlozi 23 6.00
Analize 443 1,216.00
Ankete 329

Ocjene (6)


Respektira (3): glycerin, Interstellar, Alumnus


Slaže se (3): glycerin, plotto, Cro-Magnon


Komentari (1)


Ekipo, ako Hribar kaže da se ne smije dirati u umjetničke slobode filmaša, zašto onda tolika frka oko 'umjetničkog plakata' o "porodičnom stablu" ? I to je svojevrsni umjetnički izražaj, zar ne ? Ne poziva ninašto, samo ironizira stanje ? Laci 0 0 0

Analiza

Državi je još davno trebao 'puknuti film' zbog HAVC-a

24.02.2017. 11:04, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

U HAVC-u se radilo godinama kako se radilo, Hribar je godinama radio kako je radio, Hasanbegović postaje ministar kulture i počinje raditi kako je radio, državna revizija je ušla u HAVC i radila kako je radila, Hrvoje Hribar je dao ostavku na funkciju ravnatelja HAVC-a, suradnica Hrvoja Hribara u HAVC-u Nina Obuljen postaje ministrica kulture, Hrvoje Hribar istupa u javnosti i tvrdi da je "napad" na njega politički motiviran, jer politika želi cenzurirati kulturna događanja, posebno kakvi će se filmovi snimati, i u krajnjoj liniji želi uništiti HAVC, a na osnovi izvješća državne revizije DORH 'ulazi' u HAVC, i formira ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 3
  • 3
  • 0
  • 1

Analiza

Je li neoliberalna doktrina stvaranje suvremenog Elysiuma ?

13.02.2017. 16:56, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

U SAD  je 2013. godine snimljen film Elysium čija je tema u najkraćim crtama slijedeće: Godine 2159. postoje dvije vrste ljudi: oni vrlo bogati koji žive na ljudski izgrađenoj svemirskoj postaji imena Elysium te ostali koji žive na prenapučenoj, gotovo uništenoj Zemlji. Stanovnici Zemlje očajni su i žele pobjeći od kriminala i siromaštva te im je nužno potrebna vrhunska medicinska skrb koja je dostupna samo na Elysiumu...! Valja još samo dodati da je značenje latinske riječi Elysium – „Oni koji su blaženi !“.

Zašto uopće „potežem“ tu temu ? Pa nakon gledanja filma i nedavne vijesti da će se ubuduće za operaciju kuka radi ugradnje vještačkog zgloba, morati plaćati sve do cca 35 000 kuna, palo mi je na pamet da tema ovoga filma korespondira sa nekim događanjima oko nas, koje ne zamijećujemo kao sustavnu promjenu ka dijeljenju ljudi na „dvije vrste“, već smatramo da je to ekonomska nužnost, unatoč tome što nam vladajuća „elita“ čini i misli „sve najbolje“, i veoma joj je žao što nam j eloše. A je li baš tako ?

Milton Friedman je jednom izjavio da je sustav neoliberalne ekonomske doktrine, primjenjena na globalnom nivou, jedini pravi ekonomski sustav (ekonomska doktrina), a tko se u nju „ne može uklopiti“ neka crkne (to je doslovce rekao). A u nas je vladajuća „elita“, sudeći prema potčinjenosti svim doktrinama, direktivama, propisima, savjetima i naredbama koje dolaze iz domovine Miltona Friedmana i zemalja koje su prihvatile tu doktrinu, takođe prihvatila ekonomsku doktrinu Miltona Friedmana i njegovih „dečki iz čikaške škole“ ekonomije. Za one koji možda ne znaju osnovne ideje te „škole“, dovoljno je reći samo slijedeće: To su ideje da treba svuda vladati slobodnotržišna ekonomija, bez uplitanja država; da to valja putem procesa globalizacije širiti po cijelom svijetu; da je maksimalizacija profita pod svaku cijenu i pod bilo kojim uvjetima, osnovno gospodarsko načelo; da su načela socijalne države zastarjela i smetnja gospodarskom razvoju; da je raslojavanje društva na one koji se sve više bogate i one koji sve više osiromašuju normalni proces; i konačno da je postizanje tih ciljeva potrebno postizati metodom šok terapije, to jest  „proizvodnjom“ kaosa i potom nuđenja rješenja za prevazilaženje kaosa od strane onih koji su stvorili kaos. Naravno  da prema toj doktrini šok terapija se provodi „proizvodnjom“ kaosa na „meki“ ili „tvrdi“ način. Meki načini proizvodnje kaosa su metode uništavanja domicilnih gospodarstava u 'ciljnim' zemljama ili regijama, financijsko-bankarskim mahinacijama, kao što su poticanjem inozemnog zaduživanje zemlje, financiranjem uvoza i neproizvodnih investicija (trgovački centri, zabavno-turistički sadržaji,...), a veoma malim ili čak nikakvim podržavanjem proizvodnih investicija. Te mjere u konačnici dovode do povećavanje nezaposlenosti, povećavanja uvoza i smanjivanja izvoza, smanjivanja socijalnih davanja, smanjivanja prava na zdravstvenu skrb, smnajivanje prava na besplatno školovanje, i povećavanja jaza između bogatih i siromašnih. Kada se društvena situacija pogorša toliko da postoji opasnost nemira, onda se pojavljuju oni koji su i smislili šok terapiju, pa zemlji nude dalja zaduživanja, predlažu opću privatizaciju uz rasprodaju državnih resursa, nametajući donošenje takvih lokalnih zakona i propisa koji će im omogućiti ovladati domicilnim gospodarstvom i bankarskim sustavom, sve dok zemlja ne ostane bez bitnih značajki koje neku nzemlju čine suverenom državom. No ako se kojim slučajem to ne može postići na „meki“ način, poseže se za „tvrdim“ rješenjima, koja podrazumijevaju izazivanje unutarnjih nemira, obaranje legalno izabranih Vlada, financiranje protuvladinih gerila obično nazivajući ih „oslobodilačkim“ pokretima. Kad u zemlji nastanu oružani sukobi i sva zla koja iz toga proizlaze, „gospodari kaosa“ se pojavljuju kao mirotvorci i „oslobodioci od tiranije“, intervenirajući i oružanom silom. Rezultat je obično temeljito razorena zemlja, bezvlašće i izvlačenje onih resursa iz takve zemlje koja su „mirotvorcima“ od interesa (npr. nafta).

Ima li sve ovo sličnosti sa sadržajem filma Elysium, i ako ima, u čemu je sličnost ? U filmu stanovnici prenapućene i opustošene Zemlje praktično nemaju ništa, svi rade za bogate koji žive na Elysiumu. Sada prema raspoloživim izvorima, koji doduše nisu svi istoga mišljenja, stvari stoje ovako: Prema prof. Slavku Kuliću 250 ljudi u svijetu prisvojilo je 70% svjetskog bogatstva, prema Credit Suiseea 0,7% svjetske populacije u svojim rukama drži 41%svjetskog bogatstva, a prema Oxfamu 62 superbogata čovjeka drže u rukama bogatstvo jednaku bogatsvu polovice svjetskog stanovništva, jedan superbogataš ima koliko i 56 milionba ljudi, a prognozira Oxfam da će 1% svjetske populacije biti bogatije od 99% svjetske populacije, dok je prema podacima iz hrvatskih banaka, 94% štednje je u rukama 20% štediša. Zar to nije obeshrabrujuće slično onome što se u filmu prikazuje ? razlika je samo u tome da naši „blaženi“ još ne žive na satelitu koji kruži oko Zemlje, već žive u posebnim ograđenim naseljima, u koje obični „smrtnici“ nemaju pristupa. takvo naselje je izgrađeno čak i u Zagrebu, zahvaljujući „svemoćnom“ Horvatinčiću, koji čak i „ubijati“ može nekažnjeno. U filmu se prikazuje situacija kako stanovnici Zemlje imaju nedostatnu zdravstvenu skrb, dok „građani“ Elysiuma imaju čak takozvane medicinske krevete, na kojima se oporavljaju od bilo kakvih bolesti. O.K. to je SF, ali zar nije sada situacija u svijetu, a i kod nas, da dobijaš toliku medicinsku skrb, koliko možeš platiti ? Svaki skuplji zahvat, svaki skuplji lijek je praktično dostupan samo onima koji to mogu platiti. „Građani“ Elysiuma u filmu koriste stanovnike Zemlje kao radnike u svojim tvornicama, koje zagađuju okoliš, a njima donose velike profite. zar to ne podsjeća na današnje korporacije koje sele svoje prljave proizvodnje u zemlje gdje je jeftina radna snaga, i gdje se ne vodi računa o zagađivanju okoliša. A vjeruje li itko da upravljačka elita Monsanta jede GMO hranu, koju distribuiraju po cijelom svijetu ? U filmu su „građani“ Elysiuma štićeni od strane vlastite plaćeničke vojske. A zar se danas ne dešava da se interesi korporacija po svijetu štite plaćenicima koji se angažiraju preko privatnih tvrtki čija je djelatnost zapošljavanje plaćenika za ratovanje svuda po svijetu.

Previše je sličnosti između događanja u filmu, i događanja u stvarnosti oko nas, da bi to bila slučajnost. Prije bih rekao da su „filmaši“ na osnovi događanja u današnjem svijetu, pokušali pretpostaviti i prikazati do koje mjere će se taj bolesni, komercijalizacijom i profiterstvom zaraženi sustav dehumanizirati i pretvoriti u raj za bogate i pakao za siromašne. ovoga momenta, možda se to čini previše utopističkim, ali zar je do sada malo toga iz SF filmova postajala stvarnost nakon određenog broja godina ? Film o Frankenštajnu se nekad činilo bolesnom fantazijom, a mi danas presađujemo organe, ugrađujemo vještačke kukove, radimo funkcionalne proteze, itd...itd., zar ne ? Zato se bojim da je film Elysium zloslutna prognoza toga što bi nam se moglo desiti, ako se nešto ne promjeni glede društvene paradigme, po kojoj svijet danas djeluje.

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 755 732 258 3,874
PRIMIO <- 987 234 70 2,280

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 243.8
Prijedlozi 23 6.00
Analize 443 1,216.00
Ankete 329

Ocjene (3)


Respektira (2): Anyst, bereza


Slaže se (1): bereza


Komentari (25)


Jezikom "sarme", u svijetu je danas daleko vise i "kupusa", i "mesa". Neposteno je malo ljudi drzi previse "mesa" u friziderima, ali je neosporno da daleko vise ljudi jede "sarmu" nego ikada u povijesti, u kojoj cesto za vecinu nije bilo ni "kupusa" Cro-Magnon 0 0 0


Na kraju, treba se boriti za pravedniji svijet, ali mislim da su sustavna demokratska rjesenja daleko bolja od ekstremnih (nacizam, komunizam, anarhija, itd). Osobno mislim da Hrvatska ima priliku. Cro-Magnon 0 0 0


Unatoc besramnim lopovlucima i nepravdama gdje su, pod isprikom "novog kapitalizma", bacili zamlju unatrag (banke, Ina, Croatia Osiguranje, vjetrenjace, duga lista). Nije isto svoriti novu vrijednost, ili ukrasti ono sto je netko drugi stvorio Cro-Magnon 0 0 0


Simpa mi je tvoj optimizam Cro-Magnon da će bolji svijet doći lijepim načinom. Ali povijest je dokazala da se onaj tko ima, onaj tko iskorištava drugog, onaj tko drži previše "mesa" u frižideru, NIKADA neć že hteti da se toga odrekne, makar svi Laci 0 0 0


ostali, kako kaže Milton Friedman, crkli od gladi jer nemaju ni "kupus". Koja su to "sustavna" demokratska rješenja da nemamo 300 000 nezaposlenih, da nam godišnje 20 000 mladih ide ća, i da privatna sranja Todorića moramo plaćati svi ? Laci 0 0 0

Analiza

Je li neoliberalna doktrina stvaranje suvremenog Elysiuma ?

13.02.2017. 16:56, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

U SAD je 2013. godine snimljen film Elysium čija je tema u najkraćim crtama slijedeće: Godine 2159. postoje dvije vrste ljudi: oni vrlo bogati koji žive na ljudski izgrađenoj svemirskoj postaji imena Elysium te ostali koji žive na prenapučenoj, gotovo uništenoj Zemlji. Stanovnici Zemlje očajni su i žele pobjeći od kriminala i siromaštva te im je nužno potrebna vrhunska medicinska skrb koja je dostupna samo na Elysiumu...! Valja još samo dodati da je značenje latinske riječi Elysium – „Oni koji su blaženi !“. Zašto uopće „potežem“ tu temu ? Pa nakon gledanja filma i nedavne vijesti da će se ubuduće ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 2
  • 1
  • 0
  • 25

Analiza

Politički prigodne eskalacije mržnje

13.02.2017. 13:44, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Dok u svijetu raste politički prigodna eskalacija mržnje, optužbi i uvreda prema Donaldu Trumpu, koju predvodi iskompleksirana i za svaki moral inkompetentna američka estrada, a koja se doživljava kao politički korektna, dotle Hrvatska, tamo preko Drine ima svog dežurnog moralnog nadzornika koji mjeri i važe svaku izgovorenu riječ na hrvatskoj političkoj, kulturnoj i svakoj drugoj sceni. Nadzornik koji proučava svako političko krvno zrnce, svaki politički gen u svakom sumnjivom lancu DNA. Važe težinu svakog spomen kamena koji se postavi, mjeri težinu i umjetnički dojam svake otkrivene biste, veličinu slova kojom je ispisana, njenu boju i smisao. Pa ako ga nema, lako se nadoda, jer nema smisla izgubiti i jednu jedinu prigodu kako bi se Hrvatsku optužilo za eskalaciju govora mržnje, za ustašizaciju, za fašizaciju, i kakvu god „zaciju“ treba.

Ali čuvari morala tamo preko Drine ne znaju ni po' mise, jer je Hrvatska, baš poput sve-grešnog Donalda Trumpa, u većoj mjeri na udaru moralne policije iz vlastitih redova, nego li od četnika, LGBT zajednica, financijskih globalista (a ubrzo i Trumpista), Rusa, Kineza, Francuza i Engleza iz cijelog svijeta. Jer Hrvatska je trn u oku samoj sebi, pa kako ne bi i drugima.

Na sramotne optužbe arapskih izbjeglica kako su ih Hrvatski policajci tukli, uništavali dokumente, tjerali da potpisuju papire koje nisu razumjeli, uništavali mobitele, a one kvalitetnije čak i krali, ministar Orepić je najavio brzu i efikasnu istragu. Ipak, takvu istragu nisu zatražili dežurni nadzornici hrvatskog morala, nije to zatražio ni SDP ni HDZ, nije to zatražio ni HNS ni Most, nije zatražila ni LGBT zajednica, kao ni slični čuvari vlastitih guzica. Zašto? Da li možda zato što takvo postupanje policije nije u sukobu s proklamiranim moralom?

Pa možda su u pravu. U znanstveno fantastičnom filmu Elysium, u kojem glumi za svaku ulogu dobar Matt Damon, uloga policajca je dodijeljena robotima, a ono što je u tom filmu zanimljivo jeste da se ti roboti-policajci ponašaju poput ljudi-policajaca, u jednakoj su mjeri arogantni, u jednakoj mjeri koriste prekomjernu silu, i baš poput ljudi-policajaca u Francuskoj, koji su izazvali velike sukobe jer su mladića silovali s pendrekom (simbolom politički korektne policijske okrutnosti), okrutni. Ali zašto bi roboti-policajci bili takvi? Roboti nemaju vlastito mišljenje ni vlastiti stav, roboti su za svaku radnju programirani, pa kad izvode radnje kakve izvode, to samo znači da su tako programirani. Zašto se onda ljudi-policajci tako ponašaju? Pa iz istog razloga, tako su programirani i takvo su naređenje dobili.

Zašto se ponekad ljudi koji nisu policajci okrutno ponašaju? Zašto na primjer bacaju suzavac na klub Super-super? Pa vjerojatno zato što su i obični ljudi za okrutnost programirani. Doduše to se u „humanom“ svijetu zove odgoj, pa kakav otac takav sin. Vidjeli smo to u Karlovcu kad su hrabrim zajedničkim snagama i šakama ojačanim bokserom, unakazili jedno izbjegličko dijete. Ali ni tada se dežurni moralisti i ostali čuvari svojih guzica nisu na sva zvona oglasili tražeći brzu i efikasnu istragu (koja je ipak uslijedila), a naročito se nije oglasila LGBT zajednica. Zašto? Zar samo zato što mlada izbjeglica nije pripadnik njihovog kluba ponosnih?

Unatoč svemu rečenom, nije mi ovdje namjera postaviti pitanje otkud LGBT zajednici moralno pravo da za suzavac u klubu Super-super traži brzu i efikasnu istragu, jer apsolutno svako ima pravo čuvati svoju guzicu na način kako znade i umije. Namjera mi je ipak postaviti pitanje otkud potreba svih istaknutih stranaka, svih istaknutih medija i svih drugih dežurnih čuvara lažnog društvenog morala, tako glasno i napadno tražiti brzu i efikasnu istragu, upravo u slučaju suzavca i duboko potresene LGBT zajednice?

Koliko svi mi, u ovom slučaju, iskazujemo simptome programiranosti? I kažem upravo „programiranost“, jer sumnjam da je itko od nas odgojen na principijelnoj  hipersenzibilnosti prema LGBT zajednici. Tko nas je programirao da reagiramo ovako a ne onako, u ovom a ne u onom slučaju? Tko nas je programirao da ne reagiramo na socijalnu nepravdu? Zašto deložacije doživljavamo s podsmjehom i tvrdnjom da su uništene obitelji same sebi krive? Zašto nemamo nikakav moralni i ljudski osjećaj kad sirotinja kopa po smeću? Već ga dodatno potičemo ostavljajući hranu na kontejneru da ga gladni lakše vidi i da mu stvorimo naviku dolaska na kontejner po svoj ručak. Kad smo, unatoč odlaska u crkvu, kad ljudi koji do trafike odlaze u autu, na misu u nedjeljnoj robi idu pješke kako bi ih se lakše vidjelo, izgubili kršćansku empatiju prema onima koji uistinu pate, i okrenuli pogled tamo gdje nam novovjeka estradna božanstva (ti čuvari svojih guzica) upiru prstom? Kad smo postali narod debila koji ne prepoznaje govor mržnje političkih elita prema narodu? Govor mržnje bogatih prema siromašnima? Nije li samo programiranje kojem smo izloženi, govor mržnje pametnih prema glupim, lukavih prema naivnim? Nisu li eskalacije govora mržnje za koje smo optuženi, u svojoj biti govor mržnje onih koji znaju čuvati svoje guzice, spram onih koji to ne znaju? Ima li hrvatski narod, izložen tolikom govoru mržnje iz vlastitih redova, potrebu da brine o dežurnim moralistima s one strane Drine? Sumnjam.

6

5none5

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 549 61 37 1,230
PRIMIO <- 907 161 56 1,737

Dostignuća

Vingd 1,021.00
Bodovi 316.8
Prijedlozi 6 37.00
Analize 172 983.00

Ocjene (8)


Respektira (7): Grugru, Spektator, VeNLO, viewer, Alumnus, siouxica, Cro-Magnon


Slaže se (1): Laci


Komentari (12)


ntu je suspektno. Tako i mala skupina navijača Partizana na tekmi protiv Cedevite. Rulja ih nanjušila u kafiću, navukla kapuljače i onda krenula u akciju. Tko normalan može tući goste nekog lokala bez ikakva razloga? Samo umnoboli nacionalisti i ološ viewer 0 1 0


A ja tu večer gledao reprizu Alo Alo, falija:) Puno pitanja u tekstu koji sugeriraju ne baš lijepe odgovore. Pa bi se moglo govoriti i o programirajućem pokušaju? VeNLO 1 0 0


Upss, nadao sam se da je pokušaj deprogramiranja,,, i nisi kriv za gledanje reprize, pokraj onako seksi Renea svak bi poželio učlaniti se u klub ponosnih 5none5 0 0 0


@5none5: Cestitke na hrabrom tekstu o nezahvalnoj temi. Cro-Magnon 1 0 0


5none5 rekao si - "Doduše to se u „humanom“ svijetu zove odgoj, pa kakav otac takav sin. ", no berezu su upravo kritizirali što Plenkoviću navodi njegov odgoj, jer tobože on nije kriv što su mu roditelji bili takvi kakav je on sada. Odgoj je sve ! Laci 0 0 0

Analiza

Politički prigodne eskalacije mržnje

13.02.2017. 13:44, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Dok u svijetu raste politički prigodna eskalacija mržnje, optužbi i uvreda prema Donaldu Trumpu, koju predvodi iskompleksirana i za svaki moral inkompetentna američka estrada, a koja se doživljava kao politički korektna, dotle Hrvatska, tamo preko Drine ima svog dežurnog moralnog nadzornika koji mjeri i važe svaku izgovorenu riječ na hrvatskoj političkoj, kulturnoj i svakoj drugoj sceni. Nadzornik koji proučava svako političko krvno zrnce, svaki politički gen u svakom sumnjivom lancu DNA. Važe težinu svakog spomen kamena koji se postavi, mjeri težinu i umjetnički dojam svake otkrivene biste, veličinu slova kojom je ispisana, njenu boju i smisao. Pa ako ga nema, ... više >

6

5none5

  • 7
  • 1
  • 0
  • 12

Analiza

Ma šta zna Sveučilište!

12.02.2017. 20:43, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

U poplavi novinskih članaka i strastvenih napada u Saboru na ministra Barišića, znakovito se prešućivala jedna neosporna činjenica: nadležno Sveučilište je taj slučaj davno razmatralo i donijelo jasan zaključak da navedeni slučaj s "fusnotom" nije plagijat! 
Etičko povjerenstvo Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu 2011. godine, te ad hoc etičko povjerenstvo Sveučilišta u Zagrebu u 2012. godine, odbacile su navedene prijave kao neosnovane, jer se u pitanju bio "manji prekršaj dobre prakse u objavljivanju znanstvenih radova". Time je taj slučaj za sveučilišta bio okončan.
Pošteno, da se profesor Barišić ne bavi politikom, i bio bi okončan.   
S druge strane, izvorni zakonski okvir Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju je donositi kodekse za etička načela u znanosti, bez namjere ili ingerencije da presuđuje konkretne slučajeve, posebno ne one za koje je Sveučilište već okončalo.  Međutim, u lipnju 2015. godine, donose se famozne izmjene i dopune Etičkog kodeksa, "hijerarhijski red postupanja", gdje se navedeni Odbor postavlja iznad Sveučilišta.  Ako to nije bilo petljanje u samostalnost Sveučilišta, i otvaranje vrata za ciljanu politizaciju, onda što je? Dovoljno je imenovati u Odbor više "naših" nego "njihovih", i možete uništiti karijeru i reputaciju bilo kome iz akademske zajednice. Rektorski Zbor Republike Hrvatske se bori rukama i nogama protiv ove anomalije.
Ako nećemo poštovati ingerencije i vjerodostojnost Sveučilista u Republici Hrvatskoj, što je slijedeće?
Da vladajuća garnitura postavi na Odbor više "svojih" nego "njihovih", pa da počnu čeprkati po diplomama i doktoratima "njihovih"?  Otvarati opravdanost postojećih znanstvenih titula u društvenim znanostima baziranim ne marksizmu, samoupravljanju, i ostalim dogmama iz prijašnjih vremena? Gdje će biti kraj?
Ako Sveučilišta u Republici Hrvatskoj nisu vjerodostojna za prosudbe valjanosti znanstvenih radova, što ćemo onda s njihovim ostalim prosudbama i dokumentima, uključivo i vlastite diplome?
Baš u ovom agresivnom i selektivnom neprihvaćanju samostalnosti i vjerodostojnosti Sveučilišta vidim opasan presedan. 
Olako prelaženje preko ovog presedana bilo bi savršeno tlo za buduće izmišljene ili prenapuhane afere, besmisleno politiziranje svega i svačega, cinizam, i žučne polemike gdje 99% sudionika nema pojma o meritumu stvari.

Interakcija

 
UČINIO -> 20 6 4 89
PRIMIO <- 5 1 2 28

Dostignuća

Vingd 3.00
Bodovi 58.6
Analize 1 3.00
Ankete 3

Ocjene (8)


Respektira (5): Spektator, Interstellar, Grugru, siouxica, Alumnus


Slaže se (1): Instruktor


Ne slaže se (2): NEKOVARAZDIN, Laci


Komentari (28)


padu nataliteta te iseljavanju. Interstellar 0 0 0


Kako se nitko nije sjetio da sustav koji decenijama tolerira prodavanje ocjena i diploma ne zaslužuje apsolutnu autonomiju i rad bez vanjske kontrole ? To je kao da lopovska banda traži autonomiju od uvida policije u njihov rad ???!!! Crazy! Laci 0 0 0


Nije Laci problem u sveučilišnom sustavu nego u društvu. Isto tako prodavanje ocjena i diploma karakteristično je za par fakulteta i javna je tajna koji su to. Radi se o kaznenom djelu za koje autonomije niti nema. Spektator 0 1 0


Spektataot, a što je to ako ne prešutn autonomija, ako sveučilišni sustav ne sankcionira sam prodavanje ocjena i diploma ? Da nije izvana signalizirano, sveučilišnin sustav bi to tolerirao dovjeka. Isti je slučaj i u svezi plagijata, pa je zato Laci 0 0 0


mišljenje splitskog sveučilišta male vjerodostojnosti. Ne može biti vjerodostojan u ničemu, tko je nevjerodostojan u mnogo čemu ! Potpitanje. Jesu li naši političari vjerodostojni ? Ako nisu, Plenkovićeva obrana Barišića je običa oksimoron ! Laci 0 0 0

Analiza

Ma šta zna Sveučilište!

12.02.2017. 20:43, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

U poplavi novinskih članaka i strastvenih napada u Saboru na ministra Barišića, znakovito se prešućivala jedna neosporna činjenica: nadležno Sveučilište je taj slučaj davno razmatralo i donijelo jasan zaključak da navedeni slučaj s "fusnotom" nije plagijat! Etičko povjerenstvo Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu 2011. godine, te ad hoc etičko povjerenstvo Sveučilišta u Zagrebu u 2012. godine, odbacile su navedene prijave kao neosnovane, jer se u pitanju bio "manji prekršaj dobre prakse u objavljivanju znanstvenih radova". Time je taj slučaj za sveučilišta bio okončan.Pošteno, da se profesor Barišić ne bavi politikom, i bio bi okončan. S druge strane, izvorni zakonski okvir ... više >

  • 5
  • 1
  • 2
  • 28

Analiza

Prag bezznačajnosti od 2% za "mažnjavanje" državnog novca ?!

10.02.2017. 20:02, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Državna revizija je prekinula davanje bezuvjetnih revizorskih mišljenja uredima Vlada RH (što znači revizorsko mišljenje da je u "poslovanju" sve u najboljem redu), te je tijekom revizije rada ureda Vlade koju je vodio čovjek od povjerenja Milanovića, izvjesni Saucha, pronašla nepravilnosti koje je prijavila DORH-u, DORH je zatražio od Sabora da se Sauchi ukine imunitet da bi ga mogli uhititi i provesti istragu nad njim, Sabor je Sauchi ukinuo imunitet, te je Saucha biti vjerojatno uhićen, i "institucije pravne dave" će odraditi, vjejrojatno, svoj posao. Trebali bi time građani biti zadovoljni i "skupom podrške" ispred DORH-a izrazizi svoje zadovoljstvo time da DORH ipak nešto radi. No možemo li odista biti zadovoljni time što će Saucha biti "gost u remetinečkom hotelu" o trošku koju plaćaju svi građani, bilo ovako, bilo onako ? Smatram da ne možemo biti zadovoljni. Zašto ?

Pa zato što je ovaj slučaj, stjecajem okjolnosti, mogli bi čak reći potpuno slučajno, otvorio neka pitanja, koja se do sada u javnosti nisu postavljali. Naime glavni državni revizor Ivan Klešić, je u razgovoru sa novinarkom Večernjeg lista Ivom Puljić Šego, zadovoljan "poslom" obavljenim u slučaju Saucha, nehotice otkrio neke veoma znakovite "navade" u radu Državne revizije.

Kao prvo otkrio je da postoje takozvana "bezuvjetna revizijska mišljenja", što s eu dijelu javnosti vjerojatno nije znalo, a što znači da tijekom revizije nisu pronašli nikakve pomena vrijedne nepravilnosti u radu subjekta gdje se vrši revizija. Pa pošto je Vlada RH tijekom 2010, 2011 i 2012 dobila bezuvjetna revizorska mišljenja, revizija nije ni rađena za 2013. i 2014. godinu. Što to praktično znači ? To znači da onaj tko je upoznat da sa time da se slijedeće dvije godine neće vršiti revizija može mirno raditi "šporkarije" i imati vrmena da prikrije tragove, ako je dovoljno pametan.

Kao drugo gospodin Klešić, opet nehotice, otkrio je još jednu javnosti vjerojatno nepoznatu činjenicu, a to je da ga doslovno citiram - "Ono što želim posebno naglasiti je da se bezuvjetno mišljenje izražava kada nisu utvrđene nepravilnosti u financijskim izvješatajiam i poslovanju i kada su utvrđene neprvcailnosti koje ne utječu na izražavanje mišljenja, odnosno po vrijednosti su ispod praga značajnosti, koji se kreće do 2% ukupnih rashoda ili prihoda ili vrijednosti imovine". Osobno sam se često čudio zašto se po poduzećima u knjigovodstvima trude da u godišnjim izvješćima o poslovanju "lijeva i desna strana" budu u lipu podudarne, pa satim atraže gdje je greška ako nije tako, pa me zapanjilo da na nivou državne revizije postoji prag značajnosti, točnije rečeno prag bezznačajnosti od 2%. Po riječima gospodina Klešića Vladi Rh je i za godinu 2015, izdano bezuvjetno mišljenje, iako su utvrđene nepravilnosti, budući da su ukupni rashodi u toj godini iznosili 280 miliona kuna. Vjerojatno su utvrđene nepravilnosti iznosile manje od 2% odnosno od 5,6 miliona kuna. Iz toga proizlazi druga pouka za "pametnog" i "stručnog" djelatnika u uredu Vlade, koja glasi -zamračuj državni novac, ali nemoj preći prag od 2% bezznačajnosti, jer za to te vjejrojatno neće ozbiljno goniti nitko.

Istine radi valja reći da je gospodin Klešić rekao da se izvješća državne revizije dostavljaju Saboru i DORHU, pa on nije mogao komentirati zašto DORH ne poduzima ništa, ako u izvješćima ima naznačenih nepravilnosti. Možda i DORH ima svoj prag bezznačajnosti krivičnih djela, pa smatra da ne treba ništa poduzimati za nedjela ispod toga praga? Tko zna, možda je tako ?

Pošto je slučaj Saucha samo jedan jedini slučaj, po riječima gospodina Klešića, koji je tijekom 22 godine otkriven od strane državne revizije u svezi sumnjivih putnih naloga, možemo samo pretpostavljati koliki državni novac "prošao ispod radara" državne revizije i DORHA, budući da se slučaj Saucha odnosi samo na ured Vlade RH, a državna revizija vjerojatno na isti način vrši revizije kod svih subjekata koji su korisnici državnog proračuna. Ako se u slučaju Saucha radi o navodnom iznosu od 500 000 kuna, "glava boli" od miliona kuna koje su na sličan način "prošle ispod radara" institucija pravne države. Nije Milanović uzalud rekao-tjerajte zeca, pa ćete istjerati King Konga ! Čovjek je znao što govori, mada danas tvrdi da o tome što i kako je radio Saucha nije imao pojma.

Za DORH se već decenijama sumnja da radi selektivno i loše, za sudstvo znamo da je loše, za našu "državu" svi govcore da je skupa, ali slučaj Saucha možda će otškrinuti vrata ka jednom značajnom dijelu "skladištu tajni" zašto nam je "država" skupa ". Ako s eovako "poslovalo" u uredu Vlade RH, kako li se poslovalo u ministarstvu Kalmete, gdje je i sam Kalmete još i danas pod sumnjom u činjenje nepodobština, u ministartsvu Čačića, u MORH-u, i ostalim ministarstvima i javnim i državnim tvrtlama, nad kojom takođe postoji nadzorna nadležnost državne revizije ?

Pada mi na pamet misao da ovu Hrvatsku i njene građane samo Bog čuva, jer ovima koji su bili na vlasti, koji jesu na vlasti i koji će biti na vlasti, nije ni do Hrvatske, ni do jenih građana, jedino im je stalo do samih sebe, čuvajući se da ostanu ispod praga bezznačajnosti glede "jamljenja" držanog/narodnog novca. A ako kojeg i uhvate sa prstim au "pekmezu" nije problem, sustav će mu pomoći da izvuče "živu glavu".

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 755 732 258 3,874
PRIMIO <- 987 234 70 2,280

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 243.8
Prijedlozi 23 6.00
Analize 443 1,216.00
Ankete 329

Ocjene (5)


Respektira (4): Anyst, bereza, Cro-Magnon, msesar


Slaže se (1): viewer


Komentari (7)


jučer ilustrirao, kako se lako dolazi do dnevnica u Saboru. Dovoljno je da kažeš 'valjen Isus i Marija ja dolazim iz Dubrovnika i dobiješ u kešu dnevnicu, bez iakve kontrole. Pa žašto u Očenašu stoji pasus "i neuvedi me u napast", a to se upravo dog viewer 0 0 0


Hvala viewer ! Laci 0 0 0


@viewer Nije li poanta u tome da je odabrani krug znao za 5,6 miliona svjesno ostavljenih ispod radara? Saucha i njegovo drustvo su elita, sumnjam da oni pozdravljaju s 'valjen Isus i Marija' . Cro-Magnon 0 0 0


@Cro-Magnon, po percepciji građana, viče se krade i fingira u "provinciji", ali ja nisam govorio o Sauchi nego o puno širem polju krađe i korupcije. Ineresantno je, kako se svatko referira na ono što želi čuti, a ignorira sveopće stanje u društvu. viewer 0 0 0


Točno Cro-Magnon, to društvo pozdravlja vjerojatno sa -- Hvaljene in stitucije pravne države što ne rade svoj posao ! Laci 0 0 0

Analiza

Prag bezznačajnosti od 2% za "mažnjavanje" državnog novca ?!

10.02.2017. 20:02, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Državna revizija je prekinula davanje bezuvjetnih revizorskih mišljenja uredima Vlada RH (što znači revizorsko mišljenje da je u "poslovanju" sve u najboljem redu), te je tijekom revizije rada ureda Vlade koju je vodio čovjek od povjerenja Milanovića, izvjesni Saucha, pronašla nepravilnosti koje je prijavila DORH-u, DORH je zatražio od Sabora da se Sauchi ukine imunitet da bi ga mogli uhititi i provesti istragu nad njim, Sabor je Sauchi ukinuo imunitet, te je Saucha biti vjerojatno uhićen, i "institucije pravne dave" će odraditi, vjejrojatno, svoj posao. Trebali bi time građani biti zadovoljni i "skupom podrške" ispred DORH-a izrazizi svoje zadovoljstvo time ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 4
  • 1
  • 0
  • 7

Analiza

Europsko biti ili ne biti

10.02.2017. 16:27, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

 Brexit, Trump, Francuska i Italia raspravljaju o izlasku iz eura, Europa na dvije brzine, aktualizira se ponovo i Grčka i Grexit dok populizmi prodiru na sve strane… To je valjda taj posebno težak trenutak političkog vremena za upriličiti susret predsjednika ECB-a Mario Draghija i Europske čelnice, njemačke kancelarke Angele Merkel. Pokriven velom tajne, kao i uvijek, sastanak je sasvim sigurno bio posvećen gore navedenim temama, s naglaskom na stanje u eurozoni. U pozadini svega očita činjenica da je došlo vrijeme promjene kursa u odnosima između Njemačke i Europske središnje banke, što reflektivno znači i promijene unutar EU.

 Kancelarka naravno nije htjela komentirati sastanak, doznali smo ukratko ipak neka pojašnjenja vezano za Europu dviju brzina. Europa dviju brzina ne odnosi se na eurozonu, kako su se ponadali neki u Italiji, po Merkel, eurozona mora postati još kohezivnija i podržavati projekte koje poduzima. Druga brzina odnosi se na zemlje izvan eurozone. Po tom prijedlogu, unutar EU bi mogli postojati razni oblici bliske suradnje među članicama, s time da je svakom otvoreno da odluči gdje će i kako će. O mogućnosti da članica eurozone hoće van iz eura, nije bilo riječ, premda je to jedno od onih gorućih političkih pitanja Europe.

Bilo kako bilo, nakon žestokog napada američke administracije na Njemačku, gdje je Njemačka optužena za valutnu eksploataciju Amerike i drugih članica EU, došlo je do zatopljenja u odnosima između ECB i Njemačke. Nijemci su se obranili od Trumpava napada pozivajući se na suverenu monetarnu politiku koju provodi ECB, a koja je svojim programima pogodovala njemačkoj kompetitivnosti. Nijemci su drugim riječima priznali da je euro preslab za njihovu ekonomiju (a da je za druge članice prejak) i da je to prednost za njihov proizvod, ali da oni tu ne mogu ništa, jer monetarnu politiku provodi Mario Draghi. Ministar-jastreb Wolfgang Schäuble, koji je do jučer bacao drvlje i kamenje na Draghija, sada je pun razumijevanja za politiku ECB, inflacija u Njemačkoj danas više nije baš toliko visoka kao što je tvrdio jučer, pa Draghi može slobodno nastaviti provoditi svoju monetarnu politiku koliko smatra da je potrebno. Merkel i Schäuble djeluju pitomije jer i kod kuće imaju jednu veliku brigu. Po novim anketama, prvi put nakon više od deset godina, Merkel više ne vodi po popularnosti. Kandidat ljevice Martin Schulz prešišao je kancelarku. Schulzova kampanja mudro je fokusirana na 'socijalnu pravednost' u Njemačkoj. Dok u europskoj politici Martin Schulz u svakom slučaju najavljuje jednu više europsku Njemačku, a manje dosad viđen trend ka njemačkoj Europi. Do izbora doduše ima još 8 mjeseci, ali čini se da je era Merkel i tvrda njemačka politika dobila realnu alternativu.

S druge strane stola, Mario Draghi, u zadnjih je desetak dana došao u sukob sam sa sobom. Najprije je u pisanom odgovoru europskim parlamentarcima rekao kako se iz eura može izaći, nakon što se “integralno reguliraju” odnosi unutar sustava Target 2, da bi se nekoliko dana kasnije vratio na stare pozicije po kojima je euro “nepovratan”. Ali duh iz boce je pušten, u Italiji i Francuskoj ekonomisti su izanalizirali sustav eura i objavili ono što je bilo oduvijek jasno, iz eura se može izaći, ako je to politička odluka nacije. I to bez nejasnoća oko javnoga duga, kredita nominiranih u euro i sličnih tehničkih pitanja. Euro je nepovratan otprilike onoliko koliko su se činile nepovratne i prijašnje nacionalne valute. Na talijanskoj javnoj televiziji se mogla čuti i jedna od onih bakica na pijaci (koje najčešće znaju više nego doktori specijalisti) kako to objašnjava jednostavno: “Onako kako su promijenili lire u euro, tako neka sada eure promijene u lire”. 

Eventualna pobjeda Marine le Pen i izlazak Francuske iz eurozone, označilo bi i kraj eura, jer euro je u osnovi francusko-njemački dogovor, a Europa bi se tada volens-nolens suočila s tim scenarijem. Najkonzervativniji od analitičara potvrđuju neotuđivo ustavno pravo na monetarno samoodređenje, ali u slučaju izlaska iz eura govore o potrebi ozbiljnih, dugotrajnih i poštenih pregovora. Sve analiza cum grano salis, pa i one koje dolaze iz Njemačke, potvrđuju da bi krajnji ekonomski gubitnik rastakanja eurozone bila zapravo Njemačka.

Kakve su dakle pozicije Draghija prema Njemačkoj ne trebamo puno nagađati. Draghi je eurofil Paar excellence, to je jedan od onih koji je u ideju ujedinjene Europe "uložio sav svoj novac, sav svoj trud i cijelog sebe", kako je to jednom sam rekao, i koji zna kako je danas, za spas eurozone, odnosno za spas procesa koji vode ka ujedinjenju Europe, potrebna mrkva zvana euro-obveznice, to jest sustav gdje bi, kao i u svakoj normalnoj državi, Centralna Banka garantirala ne samo stabilnost financijskog sustava, već i javne dugove, stoga i zaposlenost.

Nema sumnje da svi nacionalizmi u sebi drhte pred mogućnosti uvođenja euro-obveznica, jer one bi oživjele europske ideale, ali do toga se više ne može doći praznim obećanjima ili zavaravanjem, kao što je to radio Juncker. Ne može se narode Europe više plašiti ni batinom, koja iskrivljuje stvarnost, pa daje apokaliptičke slike o rastakanju eurozone.  Stvarno ujedinjena Europa bi trebala biti jedan posve novi politički dogovor, uvelike različit od dosadašnjeg. Velike i najbogatije zemlje su te koje bi velikodušno trebale dati primjer koncesija suverenosti, a ne to tražiti od onih jadnih i osiromašenih poput Grčke. S trenutne perspektive to izgleda kao naivna, nemoguća utopija. Pravi, rigidni  nacionalizmi, koji su protiv solidarno ujedinjene Europe, kriju se zapravo iza zakulisnih financijskih interesa političkih i inih elita, i to u svakoj članici ponaosob. Premda im novi politički pokreti ozbiljno prijete da će ih maknuti s političke pozornice, ti, takozvani populizmi, u odnosu na taj ukorjenjen europski establišment, posve su benigne pojave, ali koje svakako nose novo vrijeme jer je dosadašnji model naprosto neodrživ.

5

Jung-fu

...

Interakcija

 
UČINIO -> 287 38 14 813
PRIMIO <- 513 82 29 1,211

Dostignuća

Vingd 767.00
Bodovi 216.8
Prijedlozi 1 0.00
Analize 85 764.00
Ankete 5

Ocjene (8)


Respektira (7): Grugru, Boljunac, siouxica, viewer, VeNLO, 5none5, Alumnus


Slaže se (1): Laci


Komentari (13)


čitao sam viewer te analitičke opaske, od riječi do riječi koje navodiš, isto tako sam od riječi do riječi čitao analize koje dematiraju te postavke. Jedna stvar je sigurna i svi se slažu, eurozona kakva je sada pogoduje samo bogatima i neodrživa je Jung-fu 0 0 0


@Jung-fu, dali se jednako dobro živi u Delaware-u, New Yorku, North Dakoti na jednoj strani i West Virginiji i Mississippiju na drugoj strani? Reći ćeš da USA ima fondove iz kojih se vrše kompanzacije. Da, ali i to ne pomaže u eliminaciji nejednako viewer 0 0 0


a da li postoji spread između New Yorka i North Dakote? Naravno da ne postoji, nitko ne traži uravnilovku ili da svi svugdje žive jednako, samo se traži da cijena novca bude svima jednaka i da ako se želi biti unija, da se to i bude Jung-fu 0 0 0


osim toga, sudeći po sklopu razmišljanja tipa viewer, pa zašto se onda ne bi unija raspala na zemlje članice, kao što je to nekada bilo, i kad se uostalom svugdje živjelo bolje, komu kvragu onda treba ovakva EU gdje svak svakoga optužuje? Jung-fu 0 0 0


No konačno pravo pitanje Jung-fu ! Komu k vragu treeba ovakva EU ? Onima koji su je krenuli osnivati ! da nisu možda bili altruisti, iz brige za sirotinju ? A ti VeNLO imaš pravo, sirotinja uživa u izobilju zahvaljujući Rockfelerima i Rotschildima Laci 0 0 0

Analiza

Šta ćeš ti meni govorit'?

09.02.2017. 14:44, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

a) Uključivanje Ivana Đikića u polemike oko (navodnog) plagiranja koje (možda jest, a možda ni)je počinio ministar Barišić za sobom je povuklo dosta prašine, što nije ni najmanje neobično ozbirom na reputaciju i glas svjetskog znanstvenika koji prati Đikića. Dakako, brzo se poteglo i pitanje Đikićevih motiva. Radi li se o ideologiziranosti i njegovim privatnim vezama s Barišićevim oponentima ili se radi o njegovoj iskrenoj brizi za dobrobit hrvatske znanosti kao takve?

Nažalost, nitko nije uočio - odnosno medijski prezentirao - kako je Đikić sam sebi i svojoj strani u ovom sporu, a koji je, nažalost, očigledno počeo shvaćati i osobno, skočio u usta. Na stranu što Đikić nije filozof i teško da je upućen u metodologiju. S druge strane, ipak je znanstvenik, pa nije baš potpuno nepozvan ili neumjesan. Nije bio. Sada već jest. Kako?

Nakon što je pozvao Plenkovića da smijeni Barišića te nakon što je ovaj to odbio, Đikić se obratio novom analizom u kojoj nastoji dokazati da je čak 9 Barišićevih članaka plagijat. Ovaj postupak je problematičan iz više aspekata. Uz već spomenuto pitanje nadležnosti, Đikić prelazi i granice spora. Naime, Barišić je prijavljen (do tada bio) za jedan slučaj plagijata i u taj slučaj se Đikić i uključio. Nije isključeno da je možda i u pravu i da je Barišić plagijator na kvadrat, ali postavlja se (odnosno trebalo bi se postaviti!) pitanje: tko je i kada Đikića ovlastio meritornim za Barišićev filozofski opus? 

Ovdje nije nakana reći da je taj opus veličanstven ili da je neobično zadužio hrvatsku filozofiju. Nakana je reći da Đikić takvim svojim postupanjem zapravo u pitanje dovodi cjelokupan sustav - kojemu sam ne pripada! - a u kojemu je Barišić ostvario svoju filozofsku karijeru. Dovodi u pitanje recenzente tih 9 radova, uredništva koja su ih objavila, ali i ostale kolege filozofe (pa tako i četvorku koja je Barišića optužila) za nedovoljnu budnost oko tih radova. 

U medijskom opredjeljivanju je jasno da će ideološki protivnici ova pitanja ostaviti po strani. No, zbog čega ih ostavlja Đikić? Dok bi imao puno pravo propitati sustav recenziranja u hrvatskim znanstvenim časopisima i njihovom uređivanju (a gdje je Barišića nemoguće braniti i što je njegova najslabija karika) obilježenim interesnim vezama, Đikić se upušta u meritum ne samo znanosti, nego ni područja kojemu ne pripada. 

Ali šta će mu itko govorit'?

b) Marko Biočina si, pak, dozvoljava još manje reći. Najprije napiše sljedeće:

Iznimno zanimljiv događaj u tom kontekstu dogodio se prošlog tjedna kad je u domaćim medijima objavljena informacija kako je udruga U ime obitelji pokrenula procesa sudske rehabilitacije Filipa Lukasa, nekadašnjeg predsjednika Matice hrvatske, kojeg su komunističke vlasti kao kolaboracionista ustaškog režima 1945. osudile na smrt. 

Dakle, jasno navodi da se radi o jednoj osobi (Lukas) i vjerno i neutralno prenosi problem: komunističke vlasti su ga kao kolaboracionista osudile na smrt, a UiO se zalaže za reviziju sudskog procesa. U ostatku teksta, Biočina će se žestoko obrušiti na ovu ideju što bi mogao biti sasvim legitiman stav da autor potom ne napiše i sljedeće:

Ne ulazeći u konkretni slučaj Filipa Lukasa, ni analizu njegova lika i djela, činjenica da je novi angažman udruge koju vodi famozna Željka Markić fokusiran na poništavanje presuda izrečenih ljudima aktivnima u razdoblju NDH u najmanju je ruku indikativan

Dakle, umjesto da jasno argumentira po čemu je to Lukas zaslužio biti osuđen na smrt, pa bi presudu trebalo ostaviti kakvom ona jest, autor odmah kreće ad homines i smješta UiO među revizioniste prošlosti ustaškog režima. Tomu dojmu valjda treba pridonijeti i foto-oprema teksta na kojoj se na nekomu groblju nalaze Ivan Tepeš, Ruža Tomašić i Pero Ćorić iz sada već davnih dana kada je u HSP AS-u vladala sloga, a koji bi prije nego li UiO zavrijedili epitet apolegeta ustaštva, premda je nejasno kakva je njihova veza s UiO ili jesu li se ikada zalagali za rehabilitaciju Filipa Lukasa. Autor ima pravo imati stav da su "svi oni isti", ali čitatelji bi valjda zasluživali i konkretniju argumentaciju.

Ali šta će njemu itko govorit', kao i Čedi Prodanoviću i Orsatu Miljeniću koji odmah znaju - a da ne žele podijeliti s nama izvor informacija - da se spremaju i rehabilitacije Slavka Kvaternika (to je inače onaj s kojim je Krleža imao neugodna iskustva tijekom pijane novembarske noći - da je ova biografska skica poznata Kvaternikovu bi rehabilitaciju možda zatražio SAAB) i Mile Budaka. 

c) I nakon što je nalaz Državne revizije postao konačan i nakon što je Hrvoje Hribar davanjem ostavke neizravno priznao odgovornost i nakon što je postalo jasno kako je Nadzorni odbor 2015. imao saznanja o nepravilnostima na koje nije reagirao, moguće je napisati sljedeću rečenicuI bio je Hasanbegović u pravu, revizija je utvrdila da se u HAVC-u svakako trošio novac, ali Plenković ima sreću u nesreći što je uz Ninu Obuljen lijeva medijska i ina javnost pa ga mediji sigurno neće razapinjati jer nije smijenio ministricu/pokroviteljicu HAVC-a.

Dakle, u društvu gdje se suočavanje s prošlošću odbija pod parolom da nam je glavnim problemom lopovluk, gdje se lopovima krste više-manje svi političari, športski i gospodarstveni moćnici, gdje su svi uvjereni da su žrtve neprestanog i stalno rastućeg lopovluka, onaj tko je "bio u pravu" je i dalje fašist (vidljivo i iz Barometrove ankete!), a "sreća u nesreći" je da je za lopovluk kriva strana koja je milija lijevoj javnosti, pa nema potrebe da se išta poteže.

Ako je novinarka ovo samo i konstatirala, problematično je jer se na tome i zadržava, a qui tacet... No, kada šuti oporba - onda kao društvo imamo vrlo gadan problem.

Ali što će nama itko govorit'?

----

Ove tri skice - od kojih bi se svaka mogla pretočiti u zasebnu analizu - jasno ukazuju da su se u hrvatskom društvu kriteriji i argumentacija izgubili u korist stranačke opredijeljenosti iza koje se zapravo kriju sitni interesi, a koje se nastoji zaogrnuti plaštem ideoloških svjetonazora i rasprama o stalnoj ugroženosti. 

Danas, kada je protok informacija golem, kada su mogućnosti informiranja kakve nisu nikada bile u prošlosti, doista se događa da od šume ne vidimo drveće. Nije glavni problem u tome što je informacija previše, kao što nisu glavnim uzrokom svjesne i namjerne manipulacije. 

Glavna odgovornost leži na nama, običnim biračima i konzumentima vijesti, koji se prestrastveno opredijeljujemo uvjereni da biramo bivanje na pravoj strani povijesti i zaboravljamo da čovjeka čovjekom čini i sposobnost priznavanja pogreške.

Errare humanum est, sed perseverare diabolicum

Ustrajanje u vlastitim pogreškama nas je pretvorilo rulju koja kao nekada u rimskoj areni, središtu svijeta, urla: "Lopovi!", "Plagijatori!", "Fašisti!"

Ali šta će nama tko govorit'?

5

Alumnus

Regnum regno non praescribit leges.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 568 54 35 527
PRIMIO <- 582 89 20 1,145

Dostignuća

Vingd 722.00
Bodovi 264.3
Analize 73 722.00
Ankete 179

Od istog autora

Ocjene (16)


Respektira (12): Cro-Magnon, Anyst, ivan94, Django, RepopeR, 5none5, siouxica, Spektator, VeNLO, viewer, Zakej, Interstellar


Slaže se (3): Grugru, Zakej, Interstellar


Ne slaže se (1): Laci


Komentari (73)


filozofija A1 studij - s kojim ne radim, nego s druga dva. Eto toliko. Mogu mjerodavno prosuditi i činjenice i argumente, ali samo one koji su javno dostupni. Sve ovo što je javno protiv njega izneseno, nije utemeljeno. Ministar ionako ne mora biti Interstellar 0 0 0


vrhunski znanstvenik, nego dobar organizator. Ako jedan liječnik, makar bio i nobelovac za područje biomedicinskih znanosti, odlučuje o tome je li netko u mojem području plagirao ili nije, obezvređuje i moju stručnost i kompetenciju. Eto zato. No ako Interstellar 0 0 0


Jure Zovko diže alarm, onda se treba pitati zašto to čini. Glavni argumenti koje je dosad iznio svode se na to da je bio - marksist. Prije 1990. No mi ne možemo biti u Barišićevoj glavi, niti u srcu, pa zanti je li samo činio minimalne ustupke koje Interstellar 0 0 0


tadašnji režim jednostavno zahtijevao od čovjeka koji je želio napredovati. Javnost nema nikakvog prava suditi njegovoj savjesti, a nekompetentni nemaju pravo suditi njegovoj stručnosti. Organizirao je neke znanstvene skupove posvećene hrvatskoj Interstellar 0 0 0


filozofskoj baštini, a to je dragocjeno. Ako makar jednom jedinom čovjeku sudimo mimo zakona i propisa, onako - kako se nama hoće - onda je to zakon linča, prijeki sud. Tome se protivim. Interstellar 1 1 0

Analiza

Šta ćeš ti meni govorit'?

09.02.2017. 14:44, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

a) Uključivanje Ivana Đikića u polemike oko (navodnog) plagiranja koje (možda jest, a možda ni)je počinio ministar Barišić za sobom je povuklo dosta prašine, što nije ni najmanje neobično ozbirom na reputaciju i glas svjetskog znanstvenika koji prati Đikića. Dakako, brzo se poteglo i pitanje Đikićevih motiva. Radi li se o ideologiziranosti i njegovim privatnim vezama s Barišićevim oponentima ili se radi o njegovoj iskrenoj brizi za dobrobit hrvatske znanosti kao takve? Nažalost, nitko nije uočio - odnosno medijski prezentirao - kako je Đikić sam sebi i svojoj strani u ovom sporu, a koji je, nažalost, očigledno počeo shvaćati i ... više >

5

Alumnus

Regnum regno non praescribit leges.
  • 12
  • 3
  • 1
  • 73

Analiza

Jesu li u SDP-u nepismeni?

08.02.2017. 15:00, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Nakon što je na vidjelo izašla činjenica kako je Andrej Plenković kao srednjoškolac oslobođen služenja vojnog roka zbog talasemije minor - donedavno široj javnosti nepoznate bolesti, razvio se živi medijski interes za ovo pitanje. Nije ni neobično. Premijer je, eto, kao srednjoškolac bio anemičan i nije se smio izlagati marširanju, sklekovima ili šatorovanju negdje po bosanskohercegovačkim, makedonskim ili kosovskim vrletima, ali je danas, kada je već prešao biološki vrhunac moći, spreman i sposoban za bavljenje čitavim nizom športova te bismo mogli razmišljati o tomu da ga pošaljemo na sljedeće Olimpijske igre - medalja bi nam bila garantirana.

U kontekstu polemika koje su se povele oko ideje ponovnog uvođenja obveznog vojnog roka (ili tečaja), jasno je da je ovaj podatak o premijerovom izbjegavanju vojne službe zgodan da ga se povuče kao argument u političkom razračunavanju. Ne bi, naime, trebalo biti sporno da vojna služba postoji u državi čija "glava" i nije sposobna za istu, ali u Plenkovićevom slučaju postoje jasne indicije da je služenje vojnog roka izbjegao u, u najmanju ruku, dvojbenim okolnostima.

To potvrđuje i činjenica da nitko u krugu ljudi zaduženih za Plenkovićev PR nije ni pokušao igrati na kartu tobožnjeg Plenkovićevog domoljublja i odbijanja da služi Armiju koja je služila kao tamničar Hrvata. Naime, Plenković ni četiri godine kasnije nije osjetio zov domovine. Nije poznato je li ga pri tom spriječila talasemija minor ili nešto drugo, ali ova crtica gdje se njegova vjerodostojnost, kao glavna parola političkog djelovanja, može dovesti u pitanje daje zadovoljstvo svakomu onomu kome dosadašnje djelovanje Andreja Plenkovića nije bilo po volji.

I sve bi u tom peckanju bilo u redu, ma kako da se ponovno radilo o pričici koja je malčice predimenzionirana, da se u nastojanje eksploatiranja nisu uključili Arsen Bauk i Peđa Grbin svojim zahtjevom upućenim ministru obrane Damiru Krstičeviću.

Kao što je rečeno, sasvim je opravdano propitkivati i potencirati Plenkovićevo moguće licemjerje i naslađivati se istim, ali nakon bruke s ministarstvom ZA DOM, nakon Glavaševićevog u najmanju ruku upitnog poznavanja faktografije hrvatske povijesti 20. st., ova inicijativa poteže pitanje: jesu li u SDP-u, stranci koja se hrani mitom o tomu kako predstavlja nekakav intelektualizam, nepismeni?

Prije svega treba reći da Bauk i Grbin ne navode objašnjenje zbog čega traže ovo očitovanje. Budući da se uvriježilo bolest nazivati "Plenkovićevom anemijom", jasna je i nakana. Ponavljam još jednom, ona je opravdana. Nema razloga da se ne napakosti političkom protivniku, ali bi se pri tom očekivalo malo više pripreme.

Naime, Plenković je izbjegao služenje vojnog roka u JNA, dakle bivšoj državi i njezinoj vojsci, a SDP-ov duo postavlja pitanje vezano za rok nakon 1. siječnja 1991. Dakako, problematičan je izbor ovog roka.

Kao prvo, nije poznato - a Bauk i Grbin ne daju naslutiti da sami raspolažu tim informacijama - je li HV po svom ustroju preuzela i pravilnik o novačenju (ako je takvo što uopće postojalo!) korišten od strane JNA. Nije nemoguće da je talasemija minor bila preprekom proglašavanja nekog nesposobnim za vojni rok u JNA, dok se liječničke komisije nakon osnivanja HV-a više nisu obazirale na to. Ali, obzirom da se radi o Plenkoviću, SDP-ov dvojac (očito bez kormilara) bi to pitanje trebao postaviti za period u kojemu je djelovala JNA ili makar za onu godinu kada je komisija za novačenje pregledavala budućeg hrvatskog predsjednika vlade. Naime, ako je Plenković muljao - muljao je prije 1. siječnja 1991.

Kao drugo, nije poznato - a Bauk i Grbin ne daju naslutiti da sami raspolažu tim informacijama - je li Plenkovićev slučaj uzrokovao nekakvu medicinsku iznimku, nekakav presedan koji je potom unesen u pravilnik HV-a.

Kao treće, zbog čega baš 1. siječnja? Ili Bauk i Grbin ne znaju da je Hrvatska neovisnost proglasila 25. lipnja 1991., a ostvarila je 8. listopada iste godine? Da je Zbor narodne garde osnovan 20. travnja 1991., ali je ustrojen u sklopu Ministarstva unutrašnjih poslova, pa prema tome nije ni postojao zakonski okvir u sklopu kojeg bi imao ročnike? Da je Hrvatska vojska nastala na temelju Zakona o obrani 21. rujna 1991., a da su prvi ročnici položili prisegu u Pločama 5. listopada 1991. (u sklopu mornaričko-desantnog pješaštva HRM), a drugi u Jastrebarskom 26. prosinca 1991.?

Očigledno ne znaju, nego je poanta bila da se na dnevni red postavi pitanje: "di je tko bio '91.?", pitanje navodno vezano za krezube 'Rvatine (kojima bi Grbin - sudi li se po glazbenom ukusu - potajno želio pripadati!). A ovo čeprkanje po prošlosti, pokazuje i raskorak prema proklamiranoj želji da se okrenemo budućnosti. Suočavanje s prošlošću je, kako rekoh na drugom mjestu i nužno i neizbježno, očito to vide i u SDP-u, pa bi bilo dobro da prestanu biti selektivni, a osobito da brkaju lončiće.

Ako je Plenković muljao, treba mu vaditi mast, tko će ako neće oporba, ali ovolika površnost ili, istinu govoreći, neznanje i prijezir prema činjenicama nisu nešto što građani - osobito oni birači danas oporbene stranke - zaslužuju, a vjerojatno ni očekuju.

Uostalom, ako već moramo gledati samo na prošlost iza 1991., SDP ima priliku postaviti pitanje o reviziji HAVC-a i ulozi, te susljednoj moralnoj odgovornosti članice nadzornog odbora u periodu koji je revizija ocijenila spornim. Kako je o njoj rekao sam Plenković:

‘Želim da se napravi jasna distinkcija između njezine stručnosti i onoga što se čulo o poslovanju HAVC-a. Očekujem od nje da joj prva zadaća bude temeljita analiza poslovanja HAVC-a.’

Zašto šute o tome? Ili misle li doista da su hrvatski građani osjetljiviji na pitanje tko je, a tko nije opravdano izbjegao služenje vojnog roka ili ih više zanima tko je - osobito nakon '91. - nenamjenski i netransparentno trošio naš novac? U velikom su raskoraku između riječi i djela.  

5

Alumnus

Regnum regno non praescribit leges.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 568 54 35 527
PRIMIO <- 582 89 20 1,145

Dostignuća

Vingd 722.00
Bodovi 264.3
Analize 73 722.00
Ankete 179

Od istog autora

Ocjene (14)


Komentari (5)


odličan brzopotezni:)) siouxica 0 0 0


Dobar tekst Alumnus ! I dobar je naslov, jer SDP nije prava oporba jer bi pitala o onom ešto si naveo. No kako da pitaju o ozbiljnom "prljavom vešu" kada u tom prljavom vešu ima i puno njihovih "komada ? A Plenković i sada nije zdrav, boluje od Laci 0 0 0


europeija major ! I puno je manje zlo što nije služio JNA, nego to što sada SLUŽI EU birokraciji ! Nije služio JNA ali ipak zna bacati dimne bombe (ponovno služenje vojske) da odvrati pozornost od neke pizdarije koju sprema., Laci 0 1 0


Najbolje je što su u samom tom zahtjevu imali nekoliko pravopisnih greški što upućuje na to da su doista nepismeni :) ivan94 0 0 0


Samo za info: U JNA vojnoj knjižici i kod ovakvih i sličnih bolesti stavljao se štambilj na kojem piše "NESPOSOBAN U MIRU". Dakle, u ratnim okolnostima nije bilo nesposobnih. HV nije dovodila u pitanje odluke medicinske komisije JNA. Spektator 2 0 0

Analiza

Mit o blagodati pristupa „ogromnom“ 500 milionskom EU tržištu !

08.02.2017. 13:32, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Ma što euroskeptici govorili, ma kako dokazivali da se ulaskom u EU praktično dobilo malo ili ništa, a izgubilo puno, eurooptimisti će uvijek sa samo jednim „ubojitim“ argumentom pobiti svu skepsu u to da EU i nije baš neka velika blagodat za nas, a taj argument je: Dobili smo slobodan pristup  jednom „ogromnom“ tržištu od cca 500 000 000 potrošača !Taj argument je potreban da se brani eurooptimističan stav, ali ni u kom slučaju nije dovoljan da bi se bilo eurooptimistom ! Zašto? Pa jednostavno zato što taj argument o slobodnom pristupu ogromnom tržištu od 500 000 000 potrošača je koliko „šupalj“ toliko i dobrano neistinit.

Prva šuplja tvrdnja je, da ako se u ovom globaliziranom svijetu ravnamo prema globalnom svjetskom tržištu, onda EU tržište i nije tako „ogromno“ u odnosu na  svjetsko tržište od 7 000 000 000 potrošača, i pretstavlja  7% svjetskog tržiša ! Druga šuplja tvrdnja je sam broj potrošača  na EU tržištu, jer se računa sa brojem stanovnika po zemljama EU uračunavajući i tek rođene bebe, umjesto da se računa sa brojem obitelji s prosječnim brojem od dvoje djece, pa se onda broj „potrošača“ svodi na samo 125 000 000 ! Nije ni to malo, ali je znantno manje od razvikane cifre o pola milijarde potrošača. Toliko o tome zašto je tvrdnja o pola milijarde potrošača u EU koji „čekaju“ da im nešto prodamo šuplja.

Dobrano je neistinita tvrdnja da je pristup  EU tržištu tek sada skobodan, kao da je prije našega pristupa u EU to tržište za nas bilo zatvoreno, što nije točno. Uvjeti su možda bili drugačiji, ali pristup je bio slobodan kao i danas. Sada nema carina između država članica, a prije ih je bilo, no kako su te carine ograničavala nas, tako smo i mi carinama mogli ograničavati druge. Carina doduše nema, ali da je pristup slobodan ipak je pomalo pretjerana tvrdnja.  Pa poznato je da iako nema carina, države EU, pogotovu one razvijenije, koriste razne druge mehanizme da onemoguće da naše gospodarstvo eventualno svojom konkurentnošću ugrozi neki njihov gospodarski subjekt. Poznato je da naprimjer naši prijevoznici ne mogu poslovati u Njemačkoj, ako svoje djelatnike ne plaćaju kao njemački prevoznici svoje djelatnike. Poznato  je takođe da je i ono što se naziva 'slobodno kretanje radne snage'  u EU, bar što se nas tiče, takođe samo djelomice istinito, jer brojne , zemlje EU-a donose propise o kvotama  djelatnika iz Hrvatske, koji se mogu zaposliti u pojedinim državama EU, što nije baš ono što bi se moglo nazvati 'slobodom kretanja radne snage'. A valja dodati da se i bez EU-a, i bez našega članstva u EU-u, iz Hrvatske se slijevala „rijeka“ Hrvata u zemlje zapadne Europe, idući „trbuhom za kruhom“, pa je takva  „sloboda“  kretanja postojala i bez potrebe učlanjivanja u EU. Da nije tako bilo ne bi se u nas već davno ustalio izraz „gastarbeiter“, za Hrvata koji je otišao raditi van Hrvatske.

U toj „velikoj slobodi“  u poslovanju u okviru EU, nije nam dopušteno da donesemo propise o zabrani ili ograničavanju uvoza GMO sjemena i hrane u Hrvatsku, jer bi to „štetilo“ interesima zapadnih korporacija ! A u toj „velikoj slobodi“  poslovanja u okviru članstva u EU smo usput  izgubili i Imunološki zavod  sa 120. godišnjom tradicijom u proizvodnji cjepiva i lijekova. Naravno da za propast Imunoiloškog zavoda nije kriva EU, ali nije nas poučila da to ne smijemo dopustiti, niti nam je pomogla da ga ne izgubimo. Vjerojatno  pomoć ili upozorenje da se  ne smije dopustiti propast  Imunološkog zavoda , nije izostala bez razloga, mada i kod puno manje važnih pitanja dobivamo upozorenja ili čak prijetnje zašto tako postupamo., odnosno kako bi trebali postupati.

Na osnovu napred rečenog, ima puno razloga smatrati da postoji jedan Mit o blagodati pristupa „ogromnom“ 500 milinskom EU tržištu !, koji nema osnova u realnosti. Jer nakon ciljanog uništavanja svega što je industrija sposobna da bude konkurentna europskoj industriji, pa kad je to učinjeno zagovarati člamstvo u EU radi toga što ćemo moći  slobodno izvoziti svoje „proizvode“ u EU, na tržište od „500 miliona“ potrošača, je tragikomična tvrdnja, budući da više nemamo praktično što proizvoditi za izvoz. Pa „priča“ da je „pravi Božji blagoslov“ to što smo postali članice EU-a, običan mit, bez realne osnove.

Naše članstvo u EU je ništa drugo nego jednostavna mogućnost da nešto naučimo, ako se ima što naučiti, i da se mogu iskoristiti neki resursi koji na stoje na raspolaganju, i ništa više. Ali je mit da je članstvo u EU nešto više od toga, pogotovu ne u okviru EU koje funkcionira na način kako danas funkcionira. Neke članice EU su to već uvidjele, i to nezadovoljstvo već su jasno artikulirali prema sada vladajućoj EU birokraciji, kojoj očito najviše odgovara da se članice vladaju prema politici „ne talasaj“, puštajući vrhušku EU birokracije, da se posveti u miru stvaranju Sjedinjenih Država Europe !

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 755 732 258 3,874
PRIMIO <- 987 234 70 2,280

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 243.8
Prijedlozi 23 6.00
Analize 443 1,216.00
Ankete 329

Ocjene


Komentari (1)


Hej ekipo ! Gdje su eurofili (eurooptimisti) pa da mi argumentirano pobiju sve što sam rekao ? Laci 0 0 0

Analiza

Mit o blagodati pristupa „ogromnom“ 500 milionskom EU tržištu !

08.02.2017. 13:32, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Ma što euroskeptici govorili, ma kako dokazivali da se ulaskom u EU praktično dobilo malo ili ništa, a izgubilo puno, eurooptimisti će uvijek sa samo jednim „ubojitim“ argumentom pobiti svu skepsu u to da EU i nije baš neka velika blagodat za nas, a taj argument je: Dobili smo slobodan pristup jednom „ogromnom“ tržištu od cca 500 000 000 potrošača !Taj argument je potreban da se brani eurooptimističan stav, ali ni u kom slučaju nije dovoljan da bi se bilo eurooptimistom ! Zašto? Pa jednostavno zato što taj argument o slobodnom pristupu ogromnom tržištu od 500 000 000 potrošača je ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 0
  • 0
  • 0
  • 1

Analiza

Može li biti ekonomski domoljub, tko nije politički domoljub ?

07.02.2017. 11:51, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Marine Le Pen je u svom izbornom programu (manifestu od 144 točaka) kao jednu od ključnih točaka istakla potrebu EKONOMSKOG DOMOLJUBLJA ! Naši političari, naši mediji, pa i naš istražno-sudbeni sustav, koji privodi na "obavijesni razgovor" Marka Perkovića Thompsona, jer na koncertu izgovara riječi - "Za dom spremni!", i radi tih riječi se podnose prijave za svakoga tko ih izgovori van svoja četiri zida, ne mogu apsolutno shvatiti što to Marije Le Pen govori, jer ne shvataju uopće što pojam -domoljublje-znači, dapače smatraju tu riječ nepoželjnom, izrazom konzervatizma i čak reakcionarnog nacionalizma. Kad ste ikojeg člana sadanje Vlade ćuli da je izgovorio riječ - domoljublje ? Ja nikada ! Koriste riječi "interesi zemlje, u interesu građana, socijalkna osjetljivost, briga o...(pri čemu se najviše brinu za svoje guzice i za one bogatije slojeve hrvatskog društva), ali riječ -domoljublje- se izbjegavaju kao kugu, dok pod navedenim floskulama koje izgovaraju, zapravo ne podrazumijevaju ništa konkretno.

No Marine Le Pen, kći oca koga su naši mediji svojevremeno nazivali fašistom, nacistom i tko zna kakvim drugim pogrdnim izrazima, na veoma jasan, konkretan  i svima razumljiv način govori o -ekonomskom domoljublju, a u 144 točaka svoga manifesta govori još o mnogo čemu što bi naši političari trebali pažljivo pročitati, i pod uvjetom da su u stanju nešto od tog arazumjeti, nešto i naučiti.

Naši mediji još nisu objavili hrvatski prijevod manifesta Marine Le Pen, a vjejrojatno nikada i neće, ali i ono malo što se o tome može saznati se svodi na slijedeće(u slobodnoj interpretaciji nekih točaka njenog manifesta):

-"Najprije Francuzi" je geslo pod kojom ako pobijedi na izborima želi zaštititi Francuze pri zapošljavanju, tako da francuzi pri zapošljavanju imaju prednost pred starncima.

-U Ustav misli uključiti "princip nacionalnog suvereniteta"

-Uvela bi zaštitne carine n auvozne proizvode, i taj novac dati radnicima i umorovljenicima.

-Svi zakoni s emoraju usvajati u nacionalnom parlamentu.

-Raspisala bi referendum o izlasku iz EU, takozvani Frexit.

-Nema alternative za povaratk na franak, a samo one velike tvrke koje od toga imaju koristi, mogu i dalje poslovati sa eurom.

-Preispitala bi odnose saa NASTO-om, i ne bi više Francusku uvlačila u ratove koji nisu njezini.

-Drastično bi smanjila priljev migranata u Francusku.

-U sigurnosnu politiku bi uvela princip "nulte tolerancije".

Naravno da i u Francuskoj, i u Europi, i u svijetu, pa i u nas, pristalice "globalizacije" u ime tobožnje demokracije i slobodnog tržišta, ništa od toga ne mogu smatrati ispravnim i dobrim, jer Marine Le Pen najavljujući zaštitu francuskih interesa u ekonomiji, time dira u one interese koji nisu francuski interesi, već interesi nekih drugih, kojima bi Marine Le Pen time "kvarila" poslovanje.

Ono što bi naši političari, i naša politika iz ovoga trebala izvući kao, bar minimalnu  pouku je slijedeć: U jednoj zemlji, svojevremeno osnivačici EU-a, se dovodi u pitanje funkcioniranje EU-a, negativan utjecaj EU-a na državni suverenitet, i na državnu ekonomiju. A ako to smatraju u Francuskoj, koja je nesrazmjerno veće zemlja i jača ekonomija od hrvatske, onda je blizu pameti pretpostavljati, da je taj negativan utjecaj na Hrvatsku još izrazitiji.

America first !, Prvo Mađarska !, Prvo Francuzi !, Engleska je već ranije uočila da joj "ne paše" tako ustrojena EU, čuje se i dešava diljem Europe, ali naša politika se još uvijek poslušnički, podanički i samodestruktivno potčinjava EU birokraciji, pri čemu nema apsolutno nikakakv utjecaj na donošenje bilo kakovih odluka, pa čak i onih koji idu na štetu Hrvatrske ! I to uz političko i medijsko prikrivanje pred javnošću šteta koje imamo radi toga slijepog poslušništva. Koliko smo štete imali radi EU sankcije prema Rusji ? Koliku smo štetu imali radi zabrane da Južni tok ide preko Hrvatske ? Koliko štete naše tvrtke imaju jer ne mogu na EU tržištu formirati svoje ponude tako da budu konkurentne (naprimjer ne smiju u kalkulacijama računati sa plaćama djelatnika manjim od one zemlje EU gdje posluju) ? Koliku štetu trpimo jer ne smijemo štititi vlastitu proizvodnju od dampinškog vanjskog uzvoza ? Koliku štetu trpimo jer se ne smijemo braniti od GMO uvoza ? Koliku smo štetu pretrpjeli od prihvata, makar i n aprolazu, stotine tisuće imigranata ? koliku štetu trpimo radi nemogućnosti, zapravo zabrane donošenja vlastitih zakona koji nisu "plagijat" europskih stečevina ? Govore nam o "blagotvornosti" EU na zbivanja u Hrvatskoj, ali mi se čini da je to teško zamjetljivo, čak i uz primjenu najkvalitetnijih njemačkih "Spyglassa".

Konačno valja postaviti pitanje: Može li se, ako su Englezi, Orban, Marine Le Pen osvjedočeni domoljubi, a naši političari ne da nisu ni prinijeti tome, već su upravo suprotnog ponašanja, a to znači da nisu domoljubi u pozitivnom i efektivnom značenju te riječi (jer verbalno svatko može biti domoljub), od naših političara očekivati da budu EKONOMSKI DOMOLJUBI ? Logičan odgovor je jednoznačan: Ne može se to očekivati ! Pogotovu ne od trijumvirata poslušnika (AP,ZM,MD), koji "nosi glavu" ove sadanje Vlade.

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 755 732 258 3,874
PRIMIO <- 987 234 70 2,280

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 243.8
Prijedlozi 23 6.00
Analize 443 1,216.00
Ankete 329

Ocjene (2)


Respektira (2): Anyst, plotto


Komentari (2)


ako si domoljub onda si domoljub. Ekonomski, emotivno, srcano i na sve nacine stavljas interes drzave ispred svog. Bez kalkulacija. Mi u zdravstvu imamo princip - Primum nil nocere- prvo ne naskoditi pacijentu. Tako treba biti u svemu, pa i u domolj Anyst 0 0 0


Točno tako Anyst ! Pravo domoiljublje je sveobuhvatno ! Laci 0 0 0

Analiza

Može li biti ekonomski domoljub, tko nije politički domoljub ?

07.02.2017. 11:51, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Marine Le Pen je u svom izbornom programu (manifestu od 144 točaka) kao jednu od ključnih točaka istakla potrebu EKONOMSKOG DOMOLJUBLJA ! Naši političari, naši mediji, pa i naš istražno-sudbeni sustav, koji privodi na "obavijesni razgovor" Marka Perkovića Thompsona, jer na koncertu izgovara riječi - "Za dom spremni!", i radi tih riječi se podnose prijave za svakoga tko ih izgovori van svoja četiri zida, ne mogu apsolutno shvatiti što to Marije Le Pen govori, jer ne shvataju uopće što pojam -domoljublje-znači, dapače smatraju tu riječ nepoželjnom, izrazom konzervatizma i čak reakcionarnog nacionalizma. Kad ste ikojeg člana sadanje Vlade ćuli da ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 2
  • 0
  • 0
  • 2

Analiza

Izvan schengenskih granica ostajemo nebranjeno predziđe EU

06.02.2017. 19:37, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Osječki studenti, kojima su vjerojatno dosadila tumačenja Nostradamusovih centurija po sto katrena, na temelju zdravog razuma i neumoljivih brojki, odlučili su napraviti proročansku izložbu o godini 2032. u kojoj je Osijek potpuno prazan grad. Prije samo 20 i kusur godina, iz Osijeka koji nikad neće biti Ocek, ljudi nisu bježali, niti se iseljavali, mada su svakodnevno bili pod granatiranjima srpskog topništva, doslovno riskirajući vlastiti život sa svakim satom bivanja u Osijeku. Zasad još nitko ne zna koliko se stvarno ljudi iselilo iz samog Osijeka u posljednjih par godina. Samo se vidi da je grad iz dana u dan prazniji, da sve manje ljudi pretrčava cestu, a sve više čeka na semaforu oslonjeno na štap.

Navodno se samo u zadnjih šest mjeseci iz Slavonije iselilo 22000 ljudi. Vidimo dakle da strah od rata, strah od gubitka života od zalutalog gelera nije najveći strah koji postoji. Zbog nekog, još nepoznatog, a ogromnog straha, ljudi iz Hrvatske doslovno bježe. Kao pred kugom.

Možemo se prisjetiti i jeseni-zime 2015, kraja Milanovićevog mandata i izbjegličkog vala s izbjeglicama iz Sirije, Iraka, Afganistana, Eritreje, Somalije koji je protutnjao Slavonijom. Skoro nitko od izbjeglica se nije zaustavio u plodnoj, raskošnoj Slavoniji, gdje su zlatna žita, konji vrani, po svemu nalik na zemlju Misirsku. Tad su nas uz cestu u sačekušama gledali jumbo plakati s natpisima I nama je bilo teško 1991, pozivalo nas se na solidarnost. Vjerojatno ni same izbjeglice nisu znale kako prolazeći Slavonijom prolaze terenom jednako lako/teško napustivim poput onih s kojih su i sami došli. Izbjeglice išle preko izbjegličkog područja.

Ne postoji stvarna razlika između Slavonaca (Dalmatinaca, Zagoraca, Istrana…) koji odlaze ka Zapadu i izbjeglica iz Eritreje, Somalije. Riječ je u oba slučaja o ekonomskim izbjeglicama. Razlikuje nas samo putovnica. A naša plava, sa šahovnicom nam garantira 'slobodan protok ljudi, roba i kapitala' radi čega nas na Zapadu nitko ne tretira kao izbjeglice, mada jesmo. Iako smo objektivno bogatiji od izbjeglica druge boje puti, isti smo u pogledima na svoja okruženja. Odustajemo od vlastite države, od vlastite sudbine zadane mjestom rođenja, dezertiramo iz borbe za bolju državu, odbacujemo koplja pred naletom korupcije, nepravde, nebrige, nepameti centralnih vlasti. Ili se samozavaravamo o privremenosti i povratku, slijedeći modu iseljavanja, svejedno.

Bili bismo naivni, ako bismo pristali na površinske opise migrantskog doba koji govore samo o osobnim razlozima za migracije. U igri oko migracija su i puno moćnije sile željne promjene ovakvog svijeta, dovoljno moćne da pokrenu ratove, zaustave ih, pokrenu seobe naroda i zaustave ih po svojoj volji. Afganistanski migranti koji su zapeli u nekakvom improviziranom svratištu u Srbiji svjedoče o cijeni koju su platili organizatorima zbjegova do Srbije – između 5 i 10 000 eura po glavi. Otkud euri u Afganistanu? Otkad je ta zemlja bitni trgovački partner EU? Zaključak je - euri se odnekud tamo prosljeđuju. Tijekom spomenutog vala s jeseni-zime 2015. izbjeglice su u Srbiji ostavljale preko milijun eura dnevno, a dana je bilo preko 100. I taj novac je odnekud njima proslijeđen. Ne treba zanemariti ni ekspanzionističke agende islamske religije koje, ako i ne potiču iseljavanja, blagonaklono gledaju na rast islamske populacije na Zapadu.

Bogatstvo Zapada je očito magnet koji privlači k sebi mlade ljude iz ostatka svijeta. To bogatstvo je nastalo zahvaljujući i demokraciji, ali zahvaljujući i zaustavljanju demografskog rasta koji je danas prijetnja održavanju stečenog bogatstva. Otud vjerojatno i usmjeravanja migranata.

Migrantske rute su novovjeke magistrale kojim se kreće ljudski kapital. Srednjomediteranska ruta o kojoj su nekidan raspravljali europski premijeri na Malti uključuje Libiju, Maltu, Siciliju, Lampedusu, talijansku obalu. Nisu svi Europljani oduševljeni najezdom migranata, ali ima dosta onih koji jesu. Talijanska država plaća dnevno od 22 do 30 eura po odraslom izbjeglici onima koji se brinu o njihovom smještaju, a 91 euro po maloljetniku. Jedna od zadruga koje se bave prihvatom izbjeglica je i Katolička zadruga Senis Hospes koja vodi kamp u Foggii i godišnje vrti oko 11 milijuna eura na izbjeglicama pri čemu je dobar dio te sume čista dobit. Bijeda je vrlo unosan biznis (kako kažu u Slobodnoj Dalmaciji), kako za katoličke zadruge, tako i za brojne mafijaške nadogradnje u Italiji. Za razliku od Talijana, mi i naši susjedi Slovenci nismo (još) uspjeli razviti korupcijske mreže isprepletene oko izbjeglica. Za nas su oni nešto poput virusa koje, ako im ne uspijemo zapriječiti ulazak, moramo barem čim prije premjestiti na izlazak iz zemlje. Distribuirati problem susjedu, oni slijedećem susjedu do krajnjeg odredišta.

Na sastanku euro čelnika u Malti nitko se nije dosjetio postojanja jadransko-istarske izbjegličke rute, osim slovenskog premijera Cerara. Da je to toliko ozbiljan problem za Sloveniju, sasvim sigurno bi se o njemu raspravljalo na Malti i sasvim sigurno bi naš premijer Plenković čuo Cerara da o tomu govori. No, ovaj to na sastanku nije spomenuo, već u izjavama za slovensku novinsku agenciju. Usput spominjući nekakvu slovensku odlučnost u zatvaranju migrantskih ruta, nudeći velebni slovenski brod Triglav za ophodnje po Jadranu i Mediteranu, ustreba li. Budući da je Plenković s tom Cerarovom izjavom bio iznenađen, totalno neupućen, postoje samo dva moguća razloga za to: ili takve rute nema pa ju je Cerar izmislio ili su sve naše službe slijepe, gluhe i nesposobne da bi vidjele najezde brodova kroz Jadran s izbjeglicama koje se iskrcavaju u Istri, a onda kopnenim putem do Slovenije ih valjda hrvatski krijumčari prebacuju.

Poznavajući slovensku infantilnost koja izranja u svakom spomenu  bilo kojeg spora s Hrvatskom, vjerojatnije je da se radi o Cerarovoj izmišljotini.  Koja se naslanja na Erjavčevu (slovenski ministar vanjskih poslova) prijetnju o slovenskom izazivanju problema u nadolazećoj turističkoj sezoni turistima koji idu u Hrvatsku i vraćaju se iz nje.  Vidimo kako je moguće da različiti centri razičito iskorištavaju izbjeglice. Onima koji ih upućuju na neizvjesni put ka Zapadu su sredstvo za destabilizaciju Europe, islamistima su prodor na nebranjeni Zapad, vlasnicima prihvatnih centara (i svima u lancu između 22 i 91 eura koliko talijanska Vlada plaća po glavi) su sredstva za enormno i brzo bogaćenje. Slovencima su sredstvo pritiska na Hrvatsku. Već sad možemo po izvješćima Hrvatskog Auto-Kluba o kamionskim kolonama na granicama sa Slovenijom vidjeti najavljenu uvertiru u turističku sezonu. Zadržavanja na graničnim prijelazima hrvatski prijevoznici bilježe kao izravnu štetu, mjerenu u desecima tisuća eura dnevno u izgubljenim satima.

Paralelno teku dva procesa, jedan je iseljavanje Hrvata, drugi je ogromni migrantski valovi s Istoka koji se tek negdje u Njemačkoj, Švedskoj utapaju u jedan pod nazivom – težnja za boljim životom u uređenijim državama. Iseljavanje iz Hrvatske ne možemo zaustaviti nikakvim uredbama, niti obećanjima. Moramo se potruditi i Hrvatsku napraviti poželjnom zemljom za život, ponajprije Hrvata. Ne ostaje nam, a pritom mislim na sve razine vlasti, previše vremena za stvaranje takve države jer već za koju godinu nećemo imati za koga, mlađeg od 50 godina to činiti.

S druge strane, na migrantske valove s Istoka ne možemo baš utjecati. Kao što ne pronalazimo ni adekvatne odgovore na slovenske zloporabe schengenske pozicije prema nama. Dok god smo izvan schengenskog prostora, ostajemo nebranjeno predziđe Europe. A bivanje predziđima ovog i onog nas je dosad valjda naučilo pameti. Šteta što nemamo oporbu koja bi izvršila pritisak na vlast kako bi u dogovoru s EU nadzor nad schengenskim granicama izmakla kontroli Slovenaca i stavila ih pod kontrolu hrvatske policije, a schengensku granicu premjestila na naše vanjske granice prema Srbiji, BiH i Crnoj Gori.  

6

VeNLO

http://pokretpatriot.com/

Interakcija

 
UČINIO -> 979 37 100 1,639
PRIMIO <- 1,567 315 112 2,997

Dostignuća

Vingd 2,070.00
Bodovi 349.2
Analize 256 2,064.00
Ankete 1

Ocjene (9)


Respektira (8): Grugru, Spektator, RepopeR, Laci, 5none5, siouxica, Alumnus, bereza


Slaže se (1): mihael


Komentari (5)


Respekt o promišljanu o ovoj temi. No tko nam brani da svoje granice branimo prema Srbiji, BiH i CRnoj Gori kao da su šengenske ? Da nas ne bi čuvali Slovenci i NIjemci, da je šengenska granica u nas ? Ma, molim vas... Laci 0 0 0


Dakako da mi svoje granice branimo, ali sami.S druge strane smo doslovno žicom odvojeni od ostatka EU. Pazi - mi smo u žici.EU se brani trenutno od nas, VeNLO 0 0 0


Osvješćujući tekst. Naša oporba (jedina) reagira kroz Pernarova upozorenja na sve ovdje navedeno. Ostali (svi ostali) šute o tome, a šute i o svemu ostalome (bijedi, smeću, robovima - njih 333 tisuće ovog trena, Deklaraciji o slobodi, ...). Buđenje? mihael 1 0 0


Hvala VeNLO za objašnjenje, a svim eurofilima i eurooptimistima na pouk: EU se brani od svoga člana ?! Krasna Unija ! Ako smo zato ušli u EU, e onda nam nedostaje investicije u ludničke kapacitete. Laci 0 0 0


Da se Hrvatska žicom odvojila od svojih istočnih i južnih susjeda, ne bi se ni Slo i Hun ograđivale žicom od Hr. Svejedno, mislim da je Hr s te strane ipak dobro postupila. Spektator 1 0 0

Analiza

Mora li naša politika konzumirati svako „smeće“ što nam „serviraju“ iz EU ?

04.02.2017. 18:05, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Nije li hrvatski narod prevaren šarenim lažama kada se zemlja učlanila u NATO i kada se učlanila u EU ? U NATO smo se učlanili jer su naši političari tvrdili da nam nema spasa od četničke Srbije ako nismo pod NATO-kišobranom, a u EU su nas učlanili, jer je referendum bio izrežiran mijenjem Zakona o referendumskom izjašnjavanju tako da se i uz praktično neizlaženje goleme većine građana na referendumsko izjašnjavanje, tvrdilo da su se hrvatski građani izjasnili ZA učlanjenje u EU.

I što nakon svih ovih godina možemo konstatirati na osnovi jedne cost-benefit analize (pri čemu cost znači trošak ili cijenu koja se plaća za nešto, a  benefit znači korist uz taj trošak ili uz tu plaćenu cijenu za nešto) ?

Što se tiče članstva u NATO-u, za sada samo imamo troškove, a neku korist i nemamo, mada će natofili reći da smo imali koristi od prava „uvida“ u NATO „stečevine“. No mora se priznati da je bolje da nam nije ni trebala pomoć NATO-a, jer ovih dana postaje  jasno da je upitno koliko na tu pomoá i možemo računati, kada nam politika sprema ponovno uvođenje obvezatnog vojnog roka. Sve u svemu više 'costa' nego 'benefita'.

Što se pak članstva u EU tiče, tu je pak svakom, tko želi biti objektivan i nije inficiran eurofilijom, jasno da nas je to koštalo puno, a koristi nikakove. Eurofili će reći da to što su nas primorali, pod prijetnjom kazni, da prihvatimo sve EU „stečevine“ od zakonodavstva do funkcioniranje gospodarstva, podučilo kako se postaje civilizirana zemlja uljuđene zapadne liberalne demokracije. Mogu oni to reći, ali činjenice ukazuju na nešto drugo. Izgubili smo, oduzeli su nam odnosno sami smo se odrekli, državnog suvereniteta, monetarnog suvereniteta, gospodarskog suvereniteta i zakonodavnog suvereniteta. Kao država ne možemo sami odlučivati s kime ćemo biti „dobri“, a s kime na „pas mater“,  a da prije toga ne pitamo EU gospodare smijemo li to. Kao „zombi država“ se slažemo sa sankcijama koje nam nanose štetu, 'beskrajno' smo otvoreni prema ilegalnim došljacima sa bliskog ili manje bliskog istoka, jer to Merkelica zahtijeva, a istovremeno sipamo drvlje i kamenje na Orbana i Mađarsku, koji su nam pomogli „kad je grmilo“. Da se naša monetarna politika ne vodi u Hrvatskoj već u ECB-u je poznato svakome tko o tome nešto želi znati. Gospodarski suverenitet smo istog momenta kada smo ušli u EU, jer nam je zabranjeno da se branimo od nelojalne konkurencije iz EU, zabranjeno nam je uvođenje zaštitnih carina, i zabranjeno nam je poticanje vlastitog gospodarstva ako to „smeta“ EU gospodarstvu. Što se tiče zakonodavnog suvereniteta, jasno je da ne smijemo donositi nikakove zakon, propise, uredbe ili naredbe, koji bi štetili interesima EU gospodarstva, i njenih subjekata koji posluju u Hrvatskoj. To je ono što se tiče koliko smo imali 'benefita', a što se tiče 'costa', tu nema milosti, moramo redovno uplaćivati stotine miliona članarina za EU, da bi nas njena birokracija mogla uredno nadzireati, kontrolirati, opominjati i kažnjavati ako smo „neposlušni“.

A mi, odnosno naša politika, uredno „konzumirajući“ to EU smeće, kao d ane primjećuje što se oko nas dešava. Mi imamo štete od sankcije Rusiji, a Njemačka za to vrijeme uredno posluje i profitira u poslovanju s Rusijom, Slovenija i Austrija dižu zaštitne ograde protiv navale ilegalaca, Merkelica priznaje da je pogriješila, a mi smo „izjeli ....a“ i tetošili stotine tisuća tih ilegalaca. Pristali smo da nam EU zabrani razgovor sa Rusima o Južnom toku, a istovremeno prihvatamo „naredbu“ da moramo izgraditi LNG terminal. Ne dopuštaju nam da zabranimo GMO hranu u Hrvatskoj, ali su uspjeli (mada će netko reći da nemaju s tim veze) da nam unište Imunološki zavod i zatrpaju Hrvatsku skupim i upitno efikasnim zapadnim vakcinama. Manipulacijom kreditnim rejtingom sve više nas uvaljuju u dužničko ropstvo, govoreći da se moramo iz njega „vaditi“ po cijenu da „pasemo travu“ ako treba. Zamjera nam se da previše trošimo na socijalu, na umirovljenike i na zdravstvenu skrb, a istovremeno preko svojih trabanata u hrvatskoj politici čine sve da upravo preko potiču nezaposlenost i niske plaće, te našoj mladosti zgade i pomisao da ostanu u Hrvatskoj.

Naša politika i politički dirigirani mediji poput majmuna, imitiraju stavove EU čelništva, pa se Trumpa i Putina proglašavaju opasnošću za svjetski mir, Orban je  enfant terible jer prima Putina u Mađarskoj, Ukrajinci su „anđelčići“ a Poljaci su nerazumno neposlušni prema EU. No to što Trump govori „America first“, i što je Orban već odavno rekao EU birokraciji da su njemu interesi njegove zemlje važniji od interesa EU birokrata, naša politika ni u snu ne bi se usudila „imitirati“. Mi imitiramo i gutamo samo smeće koje je na našu štetu. Orban i Poljaci očito to ne rade,a Englezima je to sve oliko dozlogrdilo da su čak rekli EU-u rastajemo se „....ni“ od vas !

Ne, ne bi ni naša politika morala biti tako poslušnička i nemarna prema interesima Hrvatske i Hrvata, no da ne bi bil atakva, nama bi trebali političari kojima je interes Hrvatske i Hrvata iznad njihovih osobnih interesa, a takvih za sada tu nema na vidiku ! Na žalost većine naših građana, onih koji nemaju posla, onih koji kopaju po kontejnerima, onih koji bježe iz Hrvatske i onih koji rade za mizerne plaće, koje često i ne vide.

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 755 732 258 3,874
PRIMIO <- 987 234 70 2,280

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 243.8
Prijedlozi 23 6.00
Analize 443 1,216.00
Ankete 329

Ocjene (5)


Respektira (2): siouxica, Instruktor


Slaže se (3): mihael, NEKOVARAZDIN, Instruktor


Komentari (24)


"filozofiju" - Tko je jamio jamio je!", a ne shvatamo da važi i ona "filozofija" - Tko je smrad i bitanga, taj je smrad i bitanga, čak i ako špila europejca ! Ako su većina Hvata bogobojazni katolici, onda je ZAKAZALA Crkva što im ne ukazuje Laci 0 0 0


na to gdje griješe, dopustivši da na vlast dođu protunarodni snradovi i bitange. Kad je Crkva rekla da postoji GRIJEH STRUKTURA - trebal aj einsistirati da narod smijeni tu STRUKTURU ! To nije demokratski ? Pa zar živimo u demokraciji :-) :-)? Laci 0 0 0


Kad ne znamo sami ugledajmo se u druge. Rumunji nisu dopustili relativiziranje. Mi dopuštamo apsolutiranje. Nitko kod nas (osim Čobankovićevih krumpira) nije niti pomislio na kaznu. Očekujem od naroda da to shvati. 500 tisuća nije nedostižno za nas! mihael 0 0 0


Zagreb 200 (ako je za 101- dao 100, onda za ovako veliki projedkt uvođenja reda u državi može sigurno dati 200), i svi ostali gradovi i sela još barem 300. mihael 0 0 0


To je to mihael ! Bravo ! Laci 0 0 0

Analiza

Mora li naša politika konzumirati svako „smeće“ što nam „serviraju“ iz EU ?

04.02.2017. 18:05, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Nije li hrvatski narod prevaren šarenim lažama kada se zemlja učlanila u NATO i kada se učlanila u EU ? U NATO smo se učlanili jer su naši političari tvrdili da nam nema spasa od četničke Srbije ako nismo pod NATO-kišobranom, a u EU su nas učlanili, jer je referendum bio izrežiran mijenjem Zakona o referendumskom izjašnjavanju tako da se i uz praktično neizlaženje goleme većine građana na referendumsko izjašnjavanje, tvrdilo da su se hrvatski građani izjasnili ZA učlanjenje u EU. I što nakon svih ovih godina možemo konstatirati na osnovi jedne cost-benefit analize (pri čemu cost znači trošak ili ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 2
  • 3
  • 0
  • 24

Analiza

Narod kao krajnji korisnik uvijek plaća cjelokupni račun

04.02.2017. 13:27, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Ruralna legenda nam govori kako se prije nekoliko godina u HDZ-ovoj središnjici razmišljalo o tomu da se zakonski onemogući invalidima domovinskog rata koji su 100% nesposobni za bilo koji rad obavljanje načelničke, gradonačelničke dužnosti. Pa su krenuli brojati i nabrojali 150 takvih načelnika, samo iz svojih redova. Dakako, od ideje se odustalo. Zar nije pošteno da državu vode oni koji su je stvarali, logički se upitalo, izostavljajući onaj dodatak o upravljačkim sposobnostima. Tako nismo uspjeli saznati do danas koliko nesposobnih za ikakav rad arči i banči po hrvatskim gudurama, manjim i većim zabitima ove europske provincije. Važeći zakon o lokalnim izborima pak kaže kako načelnik općine mora imati prebivalište na području općine. Ali ruku na srce, tko bi s dužnosničkom plaćom, s 24-satnim korištenjem službenog vozila (ne jeftinijeg od 200 000 kuna) poželio živjeti u Erveniku, Benkovcu, po bukovačkim zabitima u kojima ni vukova nema (pa vučice potrebite parenja napastvuju lokalne pse).

Još ako je ta općina pod posebnom državnom skrbi pa ne plaćaš cjelokupni iznos poreza ni na što, a živiš u gradu koji samo što nije uveo prirez, odlaziš po domjencima, županijskim kružocima i svako malo u Zagreb. Hotelski smještaj, minimalno četiri zvjezdice plus dnevnice. Pa kreneš zbrajati -volonterska naknada za načelnički rad plus mirovina plus dnevnice plus ušteda na automobilu i prijevozu plus poklonjeni stan plus ono što se ne zna – jeb'o Njemačku i Irsku zajedno. Svakih nekoliko godina netko s vrha priprijeti reformom lokalne samouprave, smanjenjem broja gradova, općina, županija, uhvate se ćoravog posla. Organizira se skup župana, pošalje poruka pa skup načelnika i pošalje poruka, pa skup gradonačelnika i pošalje poruka, a u svakoj poruci P.S. znamo što ste vi (koji zagovarate reformu) i vaši napravili, imamo crno na bijelo, bolje vam je da odustanete. Ovi odustanu, odgode za neke slijedeće parlamentarne izbore.

Jedino istraživanje koje imamo (i svjedoči nam da ako već vukova nema, Vuka ima), a da je u njemu simbiotički povezana korupcija i lokalna samouprava jest ono Vuka Vukovića (Vuković je zaključio da lokalni čelnici slobodno mogu polovicu novca namijenjenog davanju poslova putem javne nabave kanalizirati sumnjivim, odnosno koruptivnim putem i da time neće ugroziti svoj politički položaj). Naravno, na to istraživanje smo prigodno zaboravili. Nitko nije čitanjem istraživanja došao na ideju da bi načelničke, gradonačelničke mandate trebalo ograničiti na dva mandata, kao što smo to učinili s predsjedničkim mandatom i tako spriječiti stvaranje trajnih koruptivnih mreža.

Jedna od zadnjih odgoda reforme lokalne uprave odnosi se na datum 1.siječnja 2018. U formi 'ili-ili'. Najavio ju je aktualni predsjednik Sabora Božo Petrov, čelnik platforme i stranke Most. Budući da dolazi odozdo, iz lokalne uprave, kao i cijela njegova platforma, to ga čini kvalificiranim za promišljanje kvalitetnih prijedloga o poboljšanju učinkovitosti cijele državne uprave i lokalne samouprave. Početne pretpostavke o tomu da je državni aparat prevelik, da je broj zaposlenih u lokalnoj upravi prevelik, da je sve to zajedno preskupo za broj ljudi s kojim upravljaju – razradit će Mostov ministar, zubar iz Omiša, poznatiji kao „HDZ 'ko ih jebe“ Ivan Kovačić. Dakle, ili će se reforma prihvatiti ili će se donijeti zakonsko ograničenje po kojem se za plaće zaposlenika neće moći izdvojiti više od 15% proračuna jedinice lokalne uprave. Mrkva i batina. A možda se i drugačije dogovori.

Svatko tko ima državu zna da država nije besplatna. Nije bila besplatna ni Jugoslavija, ni stara Jugoslavija, ni Austrougarska, niti su to bile Ilirske pokrajine pod upravom maršala Marmonta (kojem se Split odužio ulicom/pješačkom zonom koja vodi do Rive). Nekad je bilo dovoljno izdvojiti desetinu uroda za prehranu svećenstva i vlastelinstva, otad nije napredovala samo tehnologija, filozofija, znanost, usavršeni su i modeli izdržavanja državnog aparata. Uvijek je problem bio isti – kako natjerati ljude da ne rade samo za sebe, već ih prisiliti i na dodatni rad. Rješenje je uvijek bilo u porezima. U suverenim državama, koje su same stvarale novac, porezi su bili način za uništavanje novca (što će državi novac od podanika, ako ga sama može stvoriti koliko joj treba – upravo zato da bi prisilila ljude da rade i za državu, njene gospodare i službenike prisiljavajući ih na plaćanje poreza u novcu,a do novca se može samo prodajom svojih proizvoda ili kao najamni radnik). Naša država ne stvara svoj novac, već koristi euro, a kune su svojevrsni bonovi (poput Konzumovih) pa sve nas naša država prisiljava da dođemo do eura s kojim će onda ona plaćati svoje službenike i korištenje novca uopće (pročitati sjajan tekst o tomu dr Zvonimira Šikića)

Kako smo, osim nedjeljiva po Ustavu (a teritorijalno raspolućena država u stvarnosti, tko misli drugačije, neka proba hrvatskom cestom od Metkovića do Dubrovnika) i socijalna država, poreze će uvijek plaćati onaj koji ima, koji radi, a država će uzevši najprije svoj dio potom prebacivati novac skupljen porezima socijalno ugroženim skupinama. Onaj koji ima, koji stvara, koji radi, izdržavat će dakle i državu, i socijalu. Svaka socijalna skupina ima svoja stečena prava i po vlastodršce je izrazito opasno zadiranje u ta prava. Može li onaj dio koji radi stvoriti dovoljno za državu, njene potrebe i za socijalu? Ukupni vanjski dug kojeg imamo nam zorno prikazuje da ne možemo.

Kako će onda reformisti slijediti logiku po kojoj valja ukinuti općine koje se ne mogu same izdržavati? Kad to ukupno ne može ni država u cijelosti.

Jedna od obrambenih vještina oligarhija na vlasti jest sposobnost utjecanja na razdiobu narodnog bijesa. Primjerice – u nadležnost lokalne države staviš bolnice, infrastrukturu, a onda im izmjenom poreznog zakona otmeš dio od pripadajućeg poreza za potrebe opće države. Pa ljudi nisu bijesni recimo na Marića, nego na Bandića. Onda im drugom 'reformom' otmeš slijedeći dio pa lokalna uprava mora posegnuti za dizanjem komunalnih naknada ne bi li zadržala postojeći nivo svog službeničkog standarda, svojih naknada za služenje narodu. Kako god taj unutardržavni rat završavao, nama je svejedno. Jer se radi o borbi za porezni plijen otet od nas. U toj vrtnji u krug, ne zavrti li nam se u glavi, shvatit ćemo da plaćamo, nismo li na državnoj sisi, apsolutno sve. Svaki HDZ-ov domjenak, svaki SDP-ov kredit, svaku agenciju, svaki radi i nerad bilo kojeg sluge naroda.

Kad bi nam država, opća i lokalna, manje koštala, uz isti rad imali bismo veće plaće, bili bismo konkurentniji kao društvo, imali bismo više. Ili barem bismo bili dužni manje. Pomislili bismo da je rast plaća opći interes, ali nije. Rastu li plaće recimo zaposlenicima u javnom sektoru, u državnoj upravi, one će rasti iz povećanog ubiranja poreza od onih kojima država ne isplaćuje plaću.

Još jedne lokalne izbore dočekat ćemo u nereformiranoj državi. Od rata na dalje ne mijenjamo ništa u teritorijalnom ustroju, zapravo ne mijenjamo nikakve politike. Naša pozicija na usporednim ljestvicama s drugim zemljama nam govori da skoro ništa ne činimo kako treba, da druge države čine sve bolje.

Na spomen bilo koje reforme, javljaju se otporaši – skupine kojima bi ikakvo reformiranje ugrozilo dosadašnje načine egzistencije. Jer je njima ovako kako jest dobro, a nama u cjelini nije. Krene se s outsourcingom pa se odustane, krene se s kurikularnom reformom pa se ona odugovlači. Svaki iskrsli problem se rješava povećanjem poreza, bilo PDV-a, bilo uvođenjem nameta na telekomunikacijske usluge, a zemlja smo s najsporijim internetom, ujedno i najskupljim u ovom dijelu svijeta (čak je i u Keniji Internet brži).

Svaka država može neko vrijeme tolerirati (ili čak poticati) neravnotežu između broja ljudi u njoj prema kojima je neprijateljska i broja onih kojima je na korist. Kad ta neravnoteža postane sustavna, socijalni nemiri postanu nužnost. Unatoč hrvatskoj neravnoteži, većih socijalnih nemira nije bilo, ni nakon šest-sedam godina konstantnog pada BDP-a; unatoč gubljenju 240 000 radnih mjesta. Kriza, recesija – odnosno sva nepamet vladajuće oligarhije i stanovništva s još neugaslim samoupravno socijalističkim mentalitetom – nije prestala zbog nekih ingenioznih poteza vlasti, zbog promjena državnog ustroja, smanjivanja troška države i povećanja njene učinkovitosti. Iz krize su nas povukle dvije međusobno nepovezane stvari. Rast prihoda od turizma, što zbog ratova na Bliskom Istoku, što zbog Grčke i njene euro eutanazije, a druga stvar je iseljavanje nezaposlenog, blokiranog stanovništva. Kako su počele pristizati doznake iseljenih, zavrtio se krug potrošnje, a onda se osvijestilo i gospodarstvo.

Možemo li sebi dopustiti da nam se život događa, da smo pasivni konzumenti drugdje zamišljenih scenarija ili smo sazreli za pisanje vlastitih scenarija? Po kojima ćemo mijenjati sve što nije u duhu vremena i sve što ne vodi ka blagostanju nacije i države. Na retorička pitanja se ne odgovara, ali na ovo će odgovoriti vrijeme, ne odgovorimo li mi sami. 

Budu li se političari na vlasti izvlačili na slabokrvnost i uzmicali pred problemima, morat ćemo mijenjati i njih.

6

VeNLO

http://pokretpatriot.com/

Interakcija

 
UČINIO -> 979 37 100 1,639
PRIMIO <- 1,567 315 112 2,997

Dostignuća

Vingd 2,070.00
Bodovi 349.2
Analize 256 2,064.00
Ankete 1

Ocjene (5)


Respektira (5): Spektator, siouxica, 5none5, Laci, Alumnus


Komentari (1)


Ma daj VeNLO, nisu naši političari slabokrvni, već su slaboumni pokvarenjaci. A oni koji nisu pokvareni "ispadaju" iz igre za vlast. Imađ li ideju kako d aih promijenimo ? Izborima se očito do sada to nije uspjelo ! Šta da se radi ??? Laci 0 0 0

Analiza

Narod kao krajnji korisnik uvijek plaća cjelokupni račun

04.02.2017. 13:27, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Ruralna legenda nam govori kako se prije nekoliko godina u HDZ-ovoj središnjici razmišljalo o tomu da se zakonski onemogući invalidima domovinskog rata koji su 100% nesposobni za bilo koji rad obavljanje načelničke, gradonačelničke dužnosti. Pa su krenuli brojati i nabrojali 150 takvih načelnika, samo iz svojih redova. Dakako, od ideje se odustalo. Zar nije pošteno da državu vode oni koji su je stvarali, logički se upitalo, izostavljajući onaj dodatak o upravljačkim sposobnostima. Tako nismo uspjeli saznati do danas koliko nesposobnih za ikakav rad arči i banči po hrvatskim gudurama, manjim i većim zabitima ove europske provincije. Važeći zakon o lokalnim ... više >

6

VeNLO

http://pokretpatriot.com/
  • 5
  • 0
  • 0
  • 1

Analiza

Glavaševićevo 'Ja ne znam!'

01.02.2017. 14:11, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Bojan Glavašević (BG) svojedobno je, gotovo preko noći, postao ikona ljevice, liberalne i uljuđene Hrvatske, čiji sljedbenici su snažno prigrlili slogan "ja ne mrzim". Pri tome je vrijedio poučak da, ako nisi sljedbenik BG, automatizmom mrziš. Jer, ako on ne mrzi, a ti nisi s njim, logično je da ti mrziš. Taj simpatičan mladić, sin heroja Vukovara i Domovinskog rata, postao je oličenje poželjnog modela političara: mlad, neopterećen, školovan, pošten, uljuđen, blag, ne mrzi... Čak niti afera s Thule držačima, zbog koje bi prosječan HDZ-ovac bio pojeden od strane liberalne i uljuđene javnosti, koja ne mrzi, nije takvu percepciju mogla ugroziti. Pojeo vuk magare!

Ali na stranu Thule. U nedavnoj emisiji "Otvoreno", na vidjelo je izašlo nešto puno više razočaravajuće. U debati s Andrijom Hebrangom, BG je izjavio nešto u stilu "...vi nemate pojma što znači nositi se s takvim gubicima u životu, vi niste ostali bez svega kao što sam ja...". To je rekao čovjeku koji nije upoznao vlastitog oca, kojega je likvidirala KPJ, na čelu znamo-već-s-kim, a koji je majku upoznao tek u dobi od 12 godina, jer je i ona robijala zbog muža. A o tom ocu, Andriji Hebrangu, napisana je sva sila knjiga, članaka, snimane su emisije, dokumentarci i sl.

E sad, da je BG vrhunski kirurg koji spašava živote, pilot koji prevozi putnike zrakoplovom, nogometaš,... bilo što drugo - nikome ništa. Ali ovdje je na vidjelo isplivala jedna zastrašujuća činjenica: jedan moderan, uglađen i školovan političar nema pojma o novijoj hrvatskoj povijesti. On jednostavno nikada nije čuo za Andriju Hebranga! Postavlja se pitanje - gdje si studirao, da li ikada uzmeš u ruke novine i pročitaš ih, pogledaš li ikada dokumentarac (iz edicije VL npr.)? Da li si čuo za Brunu Bušića? Znaš li nešto o Banovini Hrvatskoj? Križni put - što je to? Hrvatsko proljeće?

No, ovakvo katastrofalno nepoznavanje novije hrvatske povijesti ne sputava ga u performasima koji se bave upravo sličnim povijesnim temama. Sve sam uvjereniji da on niti o Jasenovcu, niti o fašizmu i anit-fašizmu, niti o pozdravu ZDS ne zna ništa više od onoga površnoga, što je čuo od kolega, koji neke stvari ponavljaju kao "Švabo tra la la".

Pa onda, ako ćemo vjerodostojnost staviti kao neku poželjnu vrlinu političara i čovjeka, možda bi bilo korektnije da umjesto onog "ja ne mrzim" kao slogan na nekim od sljedećih performansa uzme puno primjereniji - "ja ne znam".

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 5 5 - 1
PRIMIO <- 15 4 5 28

Dostignuća

Vingd 12.00
Bodovi 89.0
Analize 2 12.00
Ankete 1

Od istog autora

Ocjene (11)


Respektira (7): Zakej, BorisTraljic, ivan94, RepopeR, Interstellar, siouxica, Alumnus


Slaže se (3): Grugru, Laci, Mac316


Ne slaže se (1): bereza


Komentari (18)


@viewer Da nije tragično, bilo bi smiješno. Da je autor ovog cijenjenog uratka želio biti nepristran, tada bi bar spomenuo bahato omalovažavanje i provokacije deklariranog lažljivca AH nakon kojih je BG reagirao kako je reagirao.. Ali, koga briga... bereza 0 0 0


Da, koga briga što je taj komunist od '19. bio otac kojeg mlađi Hebrang nikada nije imao. Baš kao što Siniša Bojanu nije bio ni novinar ni reporter, nego otac koji mu je tragično oduzet. I to je jedini meritum teksta, osobni gubici poznati i svima.. Alumnus 0 0 0


...nama koje su pretrpjeli i Glavašević i Hebrang. E sad nije tema mjesto A. Hebranga st. u hrvatskoj povijesti, nego neznanje mladog Glavaševića. Samo to. Alumnus 0 2 0


Ma, na Hebranga jr. ne nvrijedi trošiti riječi, sam je rekao da ne laže, ali ne govori istinu, no Glavašević jr. zaista raspolaže sa ogromnom dozom neznanja i bahatosti. najgora moguća kombinacija. Dečko je frustriran što nije genaral ? Laci 0 0 0


Nekorektno je i krajnje tendenciozno Glavaševića kroz cijeli tekst krstiti s BG (aludirati na srpstvo, Beograd), a Hebranga kroz cijeli tekst spominjati s punim imenom,.Moglo se isto reći i bez te podvale.Inače, dobrodošao na barometar:) VeNLO 0 0 0

Analiza

Glavaševićevo 'Ja ne znam!'

01.02.2017. 14:11, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Bojan Glavašević (BG) svojedobno je, gotovo preko noći, postao ikona ljevice, liberalne i uljuđene Hrvatske, čiji sljedbenici su snažno prigrlili slogan "ja ne mrzim". Pri tome je vrijedio poučak da, ako nisi sljedbenik BG, automatizmom mrziš. Jer, ako on ne mrzi, a ti nisi s njim, logično je da ti mrziš. Taj simpatičan mladić, sin heroja Vukovara i Domovinskog rata, postao je oličenje poželjnog modela političara: mlad, neopterećen, školovan, pošten, uljuđen, blag, ne mrzi... Čak niti afera s Thule držačima, zbog koje bi prosječan HDZ-ovac bio pojeden od strane liberalne i uljuđene javnosti, koja ne mrzi, nije takvu percepciju mogla ... više >

  • 7
  • 3
  • 1
  • 18

Analiza

Stipe Mesić - čovjek s kojim će majke budućih političara strašiti djecu

31.01.2017. 13:23, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Odrastanje može biti poprilično stresno životno doba kojem svjedočimo najmanje dva puta. Jednom kao subjekti, oni koji odrastaju, drugi puta gledajući druge kako odrastaju. Ako pritom nismo samo obični promatrač, već roditelj koji gleda, usmjerava, odgovara za odrastanje svog djeteta, stres je zagarantiran. U kojoj god ulozi bili, izbjeći nećemo ono indijsko prokletstvo – Dao ti Bog zanimljiv život.

Nije svejedno kako se odrasta. S traumama iz djetinjstva nam se valja suočavati kasnije kroz život, mnogi to odgađaju unedogled i cijeli život pretvore u traumu. I bez psihologijskih traktata nam je jasno da odrastanje u Parizu, u zaštićenom okruženju, s visokim standardom sa sobom donosi i drugačiju kasniju sudbinu od primjerice odrastanja u bogoslovnom sjemeništu. Ovaj prvi će francuski jezik govoriti bolje od prosječnog Francuza, ovaj drugi će razumjeti misu na latinskom jeziku. Prvi će možda postati premijer, drugi će možda postati predsjednik Sabora.
Punoljetnost je dobna granica koju kao odraslost priznaje zakon, no s tim datumom odrastanje ne završava. Prije bismo mogli reći da tek počinje - suočavanjem sa stvarnim svijetom, izvan roditeljskog doma. Kad uistinu tek počinje potraga za vlastitim identitetom.

Političko odrastanje ne razlikuje se previše od običnog odrastanja. Stavovi formirani u mladosti korigiraju se uslijed sraza urođenog instinkta i realiteta stvarnog svijeta. Prirodni instinkt nam pomaže u preživljavanju, politički instinkt pomaže onima koji politiku izaberu kao svoj put u političkom preživljavanju. Iako nam Ustav i zakoni kažu da svaki punoljetan građanin ima pravo birati i biti izabran na izborima, znamo da ovu drugu mogućnost iskoriste tek rijetki. Jednostavno – premalo je mjesta pa se većina kloni aktivnog sudjelovanja u politici, izabire pasivnost, promatračku poziciju.

Ne postoje škole, sveučilišta na kojima bismo mogli školovati političare. Vidimo da u politici ima pravnika, inženjera, ekonomista, profesora, akademika. To ne znači kako politika nije zanat, s pravilima koji određuju bilo koji drugi zanat. Neki ta pravila usvoje na samom početku svog političkog puta, drugi nauče tek kršenjem pravila da pravila postoje. Dok u drugim profesijama nestručnost, laganje, neodgovornost, izbjegavanje suočavanja s problemima bivaju sankcionirani osudama iz kojih se kasnije vrlo teško izvući, vratiti natrag u profesiju, u politici to nije grijeh. Laganje, nestručnost, promjena stavova, mišljenja, ideologija mogu biti nagrađeni ponovnim izborom na političku funkciju. I sve to je dio zanata, u kojem je vještina laganja, prikrivanja jedna od najbitnijih. Kažete primjerice da ćete smanjiti plaće saborskim zastupnicima, birači vam povjeruju, a vi onda napravite suprotno, plaće podignete i nastavite dalje kao da se ništa nije dogodilo. Iako ste bezočno lagali, znali unaprijed da izgovarate laži.

I oni političari od zanata imaju pravo na odrastanje. Pernar koji je predvodio fejsbuk prosvjede protiv Jadranke Kosor nije isti Pernar koji danas iritira vladajuću strukturu. Politički se školuje. Savlada li sve zanatske vještine, možda za koju godinu postane premijer ili predsjednik. Iako nam to sad ne izgleda baš kao vjerojatnost, ne znači da smo u pravu. Politički rezultat je zbroj glasova - listića s zaokruženim imenom natjecatelja.

Nije nam bilo vjerojatno ni da će prvi predsjednik nakon Tuđmana postati Stipe Mesić. Imao je na početku jedva 2% potpore, puno manje nego Pernar danas pa je ipak postao predsjednik. Dvaput zaredom. Za razliku od Pernara danas, tad Stipe Mesić nije bio politički mulac u traženju svog identiteta. Njegov ukupni dotadašnji život je bio isključivo politika. Član Saveza komunista Jugoslavije, predsjednik općine Orahovica, mali prekid 1971. i onda predsjednik Jugoslavije, predsjednik Hrvatskog Sabora, predsjednik Hrvatske u dva mandata. Takva impresivna politička karijera ne bi bila moguća da Stipe Mesić nije savladao sve vještine svog zanata. Ona koju je najviše koristio bila je Govori ono što publika želi čuti. Po Australiji je pjevao Juru i Bobana, zaboravljao dolarske čekove iseljenika, doma je po skupovima govorio o Srbima koji mogu sa sobom odnijeti zemlju koju su donijeli na opancima. Posjedovao je terminatorski talent prepoznavanja okoline, bila puka kojem se obraća. Na početku devedesetih procijenio je da mu najveću političku (i osobnu) korist donosi ustašovanje pa se nije libio u svakoj prilici prikazati većim Hrvatom od drugih. U odnosu na Tuđmana i njegov istinski antifašizam, Mesić je bio politički jastreb, u rangu sa Šimom Đodanom (čovjekom s dva doktorata) koji je obećavao da će Srbe sabiti kilometar u zemlju. Razvojem ratnih i inih događanja (Našička cementara, Klariko voće, privatizacija), nakon neuspjelog pokušaja puča protiv Tuđmana, Mesić odlazi u zavjetrinu. Onako kako ga je to naučila 1971. U kontemplaciji naprasne političke mirovine, Mesić prepoznaje da je ustašovanje passe te da se mora prebaciti na drugu stranu, pronaći svoj čamac preko Kupe, kao onomadni predsjednik Sabora Nazor.

Svjedok je u Haagu protiv hrvatskih generala čime trajno kupuje organizirane i umrežene antifašiste.

U politiku se vraća kao antifašist. Što uspijeva podvaliti puku kao antituđmanovštinu. Uspijeva izvesti salto mortale i puk natjerati da to prihvati bez propitkivanja. Iako je Tuđman bio antifašist, a Mesić mali ustašoid, u novi milenij Mesić ulazi kao antifašist, onaj koji je protiv Tuđmana – fašista. Pragmatizam u svojoj najčišćoj varijanti. Dostojno kolegija na kakvom fakultetu političkih znanosti. Zahvaljujući i tom okretanju kaputa s najmanje dva lica, Mesić postaje predsjednik u dva mandata. Koja započinje 'vašarskom' ponudom dokumenata iz Tuđmanovih arhiva svakomu tko bi to zatražio. Pristaje na diobu moći s parlamentom, mandate prema javnosti odrađuje u formi vica, u stvarnosti amenuje sva događanja u INI, ulazak zemlje i naroda u dužničku spiralu bez kraja, pokrovitelj je sumnjivih likova i njihovih radnji. Zamalo je pripravio dovoljno materijala za svoju drugu knjigu s naslovom Kako sam srušio Hrvatsku (ona prva se zvala, sjećamo se – Kako sam srušio Jugoslaviju). Kolorit onih koji su ga podržavali bio je raznovrstan, kretao se od onih koji su bili zasićeni Tuđmanovim autoritarnim gardom (a u stvarnosti je Tuđman bio demokrat više nego li će to Mesić ikad postati) do ljevičara koji nikad nisu prežalili samoupravni socijalizam. Cijelo to vrijeme ipak je glavno vezivno tkivo cijele njegove predstave bio – antifašizam. Kojeg nisu na svojim staračkim leđima toliko nosili opskurni nostalgičari koji se okupljaju u svibnju u Kumrovcu s petokrakama i pionirskim maramama oko prestarog vrata, koliko cijela jedna struktura unutar države, medija, udruga, koja je odrasla u Jugoslaviji, na komesarskoj poslušnosti, a nastavila svoj profesionalni život kao servis nove države. O državi egzistencijalno ovisni, a sapeti u disanju punim plućima, s tjeskobom od razotkrivanja njihove ONO i DSZ indoktrinacije ugrađene u svaku diplomu.

Nakon prestanka predsjedničkog mandata, za sebe uspijeva iskamčiti novac iz proračuna za troškove svog tima, za ured, za dalja putovanja po svijetu. Dakako da se po navadi petlja po rubu sitne lopovštine zamagljene neotkrivenim tajnama iz mandata – kupuje stanove s posuđenim novcem. Antifašisti ga biraju za svog počasnog predsjednika. Iako nije preko vode do slobode gazio Neretvu, ni Sutjesku. Nije to ni aktualni predsjednik Saveza antifašističkih boraca koji ni jedan rat nije ni vidio, osim na filmu. Rođen je 1957. kad se rata nisu sjećali ni prvoborci.
A onda dolazi osvetnička prošlost na naplatu. Najprije ga Sabor deložira iz ureda, potom revni istražitelji povijesnih istina izlaze s video zapisima Mesićevog onomadnog ustašovanja. Slama se njegova predstava i znajući da takvih zapisa ima još, daje ostavku na počasno predsjedničko mjesto.

Kraj je to jedne karijere i neslavni odlazak u povijest vječitog predsjednika. Koji može biti sasvim sretan i činjenicom da ga pred smrt ne ganja još i DORH. Možda mu ostane dovoljno vremena za razmišljanje o tomu je li trebao još jednom okrenuti kaput i prijeći čamcem preko Kupe natrag, na drugu stranu, protivnu. A možda i shvati kako ni tim ne bi promijenio ništa. Kako nije vrijeme od presvlačenja kaputa, već vrijeme od istine. Istine o Bleiburgu, istine o Jasenovcu, istine o ratu, istine o hrvatskom dužničkom ropstvu, istine o nama samima. Pa i o njemu.

Nema sumnje da će njegovi poklonici iz SAB-a na kraju njegovog političkog života uzviknuti Nek' mu je vječna slava, a ostatak nevelikog skupa zahroptati nerazumljivo Slava mu. Majke ostalih političara u nastajanju (pa i vojne i druge lekarke) će upirati u njega prstom strašeći djecu i govoriti Pazi sine, ne budeš li pametan i pošten, završit ćeš kao Stipe Mesić.

6

VeNLO

http://pokretpatriot.com/

Interakcija

 
UČINIO -> 979 37 100 1,639
PRIMIO <- 1,567 315 112 2,997

Dostignuća

Vingd 2,070.00
Bodovi 349.2
Analize 256 2,064.00
Ankete 1

Ocjene (12)


Komentari (19)


krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošloga stoljeća kada je nekoliko stotina tisuća Hrvata u potrazi za boljim životnim uvjetima ili zbog neslaganja s realsocijalističkim režimom kao disidenti napustili svoju domovinu. Grugru 0 0 0


@viewer ma nostalgija spram svih tih teza i tezica koje su tada još bile friške i neiznevjerene,dočim danas kad znamo da su sve do jedne bile teške floskuletine,kad znamo što je sve nova ekipa izgovarala i što smo sve čuli.doista me uhvati nostalgija RepopeR 0 0 0


Drago bi mi bilo doista i dalje sprdati se s dodvorništvom Sokola spram FT,da nismo vidjeli kako prijatelji kupuju Mesiću dva stana i kako se neda s državne sise.Tako bih volio i nostalgićan sam za onom tankoćutnošću koja je kritiziralaFT"za njegovu RepopeR 0 0 0


srećicu što mu žena nije.."da nismo upoznali podcast rječnik ZoranaMilanovića,njegove akcije i operacije s kontakt osobom Kotromanovićem gdje je lovio HRVI/Prgometa,..nostalgičan sam spram tih duboko iznevjerenih postavki,..neovisno o svim kontekstim RepopeR 0 0 0


a i posve očiglednom novinarskom praksom da se jednima gleda sitnozorom,a drugima s duplim povezom preko očiju.Shvatio sam,ima tome dosta,da je taj jaz prilično velik i da ne želim biti dio onih koji se spram toga prave ludi,ali uzvišeni i elitni ╭∩╮ RepopeR 1 1 0

Analiza

Sport naš svagdašnji (i ne samo naš)...i gospa

30.01.2017. 10:30, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Čudan smo mi narod. A narod čine pojedinci. Skup čudnih pojedinaca onda čini i čitav narod čudnim. Evo, pogledajmo samo rukomet. A slično je bilo i s nogometom, vaterpolom, košarkom...pojedinačnim sportovima poput skijanja, tenisa. U jednom trenutku najbolji na svijetu, a u drugom gazimo po dojučerašnjim ikonama ko po lanjskom snijegu. Ili nečem još gorim. Kao po nečem u što baš ne volimo stati.

Najnoviji primjer, rukomet. Autor ovog članka ima dvadesetak godina aktivnog bavljenja tim lijepim sportom. Doduše, ne na ovako visokoj razini kao što su reprezentacije ili prvoligaški klubovi. Ali ipak. Nekako se ne sjećam da su nas treneri ikada zamarali nekakvim gospama ili nekim višim bićima koja bi nam trebala pomagati u ključnim momentima. Iako smo živjeli, kako neki vole reči, u totalitarističkom mraku , nikad, ali nikad nitko nije ni riječju spomenuo, bilo u klubu, bilo na okupljanjima prespektivnih kadeta i juniora ondašnje države da se igra za bilo koga drugog osim za domovinu/otadžbinu i za sebe. Pogotovo nikom nije palo na pamet prizivati nekog iz susjednih država. Zamislite samo, imamo Tita i partiju,imamo Špiljke,Markoviće, Milke Planinc i slične, a nekakav trener ili izbornik kao motivaciju veli :"pomoći će nam Gadafi u ključnim trenucima, znate, on i ja smo prijatelji". Obzirom da se ovaj smatrao višim bićem.Misli se na Gadafija.Time se želi napomenuti čitateljima da nije baš ni zgodno prizivati viša bića ako su ta viša bića iz drugih država.I još k tome nepriznata. Naime, gospi ima i u našoj matičnoj državi, i to službenih i priznatih, poput one u Sinju, na Bistrici ili u Aljmašu ili Trsatu. Možda je tu Babić pogriješio. Kriva adresa, pa nije bilo ni adekvatne reakcije.

Usporedio bih to s našim komšijama. Navijači FK Partizana iz Beograda,u kojemu je naš prvi predsjednik jedno vrijeme bio....ups...kriva tema...dobro,ajmo dalje, znali su u trenucima kad im baš nije i išlo vikati "pomozi bože". Malo čudno, obzirom na tadašnju državu koja je vjeru satirala u korijenima. Tako bar mnogi tvrde. Pogotovo je to čudno za jedan takav klub. Poslije je to preuzeto globalno, pa Srbi na svim svojim utakmicama, bilo klubova bilo reprezentacija viču pomozi bože kad god im neide. A u zadnje vrijeme to moraju poprilično često vikati. Jer i njima i nama (i to ne samo u sportu) još samo Bog može pomoći. Oni su bar direktni, pa traže pomoć direktno od Boga. Mi, po običaju, idemo malo okolo. Pa prvo kod gospe, nek ona proba prvo "pripremiti teren" . Kao kod zapošljavanja u državnim službama. Ono "alo rođo..čuj, možeš mi ti riješiti malog, da ne zovem dalje, ti si si dobar s ravnateljem, pa ćeš mi ti to riješiti....".O rodbinskim vezama da se ni ne govori. Ako znaš direktorovu majku, pa di ćeš bolje. Uokolo pa na mala vrata.Rodbinske veze, tako drage i uobičajene u Hrvata.

Zašto jedna takva usporedba? Zašto se traži pomoć od Boga (ili gospe) u sportu gdje igraju dvije ekipe sastavljene od vjernika iste vjere? Želi se dokazati i pokazati da Bog (ili majka njegova) više voli nas (ili Srbe ili one proklete skandinavske protestante i ateiste) pa eto, želi i može pomoći jednima. Ili odmoći drugima. U Bibliji, pogotovo u Starom zavjetu, istini za volju,Bog je puno puta intervenirao u ratnim sukobima, i pomagao svojem narodu.A znalo se dogoditi i da nije. Kad su ga razljutili i nisu slušali.  A njegov izabrani narod su židovi. A kolko je poznato, mi nismo židovi. Nisu ni Srbi. Mi smo s židovima tamo od 1941-1945 imali jedan malo drukčiji odnos. I ne sjećamo se nikakve Božje intervencije u njihovu korist. Naši tadašnji sponzori, Nijemci, imali su s njima isto takav odnos, čak i na jednom jačem nivou. Ni tamo nije Bog intervenirao. Dakle, ako se nije miješao u takvim situacijama, u situacijama neviđenih tortura i stradanja, zašto i kako očekivati da će intervenirati i stati na nečiju stranu u nekakvoj utakmici. A pogotovo je čudno kad se to očekuje na nižim razinama, pa se očekuje da će gospa, majka božja, valjda ponukana velikom ljubavlju prema Hrvatima reči sinu nek malo pogura Duvnjaka ili Horvata da zabiju presudni sedmerac. Ili da intevrenira da neki tamo Norvežanin ili Slovenac promaše prazni gol. Usput, jel netko pitao dotičnu i ima li kakvu pismenu potvrdu da ona želi biti kraljica Hrvata i naša zaštitnica? Ukazivala se ona i u Portugalu, Meksiku, Francuskoj i na još puno mjesta u svijetu, pa je malo sebično od Hrvata da želimo ekskluzivu.

No, da se vratimo na sport. Rukomet konkretno. Izbornik Babić i njegov stručni tim su isključivi krivci za ovaj neuspjeh (jer ne zaboravite, živimo u Hrvatskoj, sve ispod zlatne medalje nije vrijedno).Zato i piše neuspjeh. Iako biti u bilo čemu četvrti u svijetu za nas bi trebalo biti izuzetno ostvarenje, obzirom na uvjete koje pružamo mladima. I ne samo sportašima.Mladima općenito. Osim što im omogućujemo da sad, obzirom da smo u EU, puno lakše odu u druge države. Pa i sportaši.A oni svi to koriste.

Izbornik  Babić sad snosi itekakvu odgovornost što mu se izvlače njegova uvlačenja gospe i Isusa u utakmice i u sport. Nitko na ovom svijetu nemože i nesmije nikome osporiti njegova vjerska uvjerenja. Međutim, nametanje svojih uvjerenja svima postaje problem.Ne vjerujem da su svi igralču Hrvatske rukometne reprezentacije baš tako veliki vjernici da bi ih takav pristup dodatno motivirao. Možda je kod nekih takav pristup djelovao i s kontraefektom. Istina je voda duboka, reklo bi se.

Zamislite da npr. Njemački izbornik u bilo kojem sportu (ili neki od skandinavaca) počne tako pričati. Napravili bi si nereda u reprezentaciji da bi ovi gubili već dobivene utakmice.Zamislite da vode s recimo 8 razlike 15 minuta prije kraja i izbornik krene zazivati Allaha i zahvaljivati mu. Umjesto da govori igračima koju akciju da odigraju, da ih motivira s recimo važnosšću utakmice ili s pričama o tome kako ih gleda cijela država. I izgubi utakmicu, jer bi se pola ekipe predalo odma,jer ne žele slušati Allaha, a druga polovica uvjerena da ih ovaj nosi, počne pucati po golu iz nemogućih pozicija i promašivati. I onda krenu preispitivati vjeru. A protivnici u međuvremenu budu fokusirani samo na igru. I ni krivi ni dužni pobijede. I odnesu medalju dok ovi još razmišljaju o tome kakav dar dati i kakvu žrtvu prinijeti Bogu za zahvalu na pobjedi. Jer su njihove reprezentacije sastavljene od kršćana (protestanata, katolika), muslimana , ateista . Evo u rukometu Norveška repka. Ili Francuska npr.U nogometu Njemačka. Ima ih odasvud. I naravno, ljudi odigraju za državu i za sebe. Nikakva viša bića ne spominju. I gle čuda, uspješniji su od nas.I Francuzi, a i Nijemci. U rukometu. A i nogometu. A i u skoro svemu,osim vaterpolu. Ali u vaterpolu na Srbi zezaju. A ni jedni ni drugi ni treći ovdje spomenuti nisu katolici. Bar ne u takvim postocima kao mi Hrvati. Francuska je u odnosima katolici-protestanti pola pola, kao i njemačka. Srbi su pravoslavci. Skandinavci protestanti preko 80 %. Uostalo, kad bi se Bog ili majka njegova toliko zanimao za sport, zbog svog fanatizma i uvjerenja, sportaši s bliskog istoka bi uz Allahovu pomoć trebali rasturati u svim sportovima. Doduše, rasturaju, ali to s sportom nema previše veze. A niti s Bogom. No, to je opet druga tema.

Simpomatično je da smo izuzetno talentirana sportska nacija, i da nekim čudom uvijek imamo generacije mladih sportaša koji pokazuju izuzetnu talentiranost i mogućnosti. I onda, što je isto simpomatično, kad treba postići one prave rezultate, koji se mjere stupnjem plemenite kovine (zlato, srebro ili bronca) , imenujemo za vođe tih istih mladića i sportaša, likove koji po ničemu to ne zaslužuju. Osim što možda ispunjavaju želje njihovih mecena. Pa se onda događaju ovakve stvari. Kljun Kljajić i Lino Červar su uspjeli. Ali zato jer su psihički pripremili igrače i nisu dozvoljavali miješanje moćnika u priču. Struka i znanje i taktika nisu nikad bili upitni. Osim sad kod ovog zadnjeg stručnog stožera.A i kod Goluže ranije. Interesantno je kako (još možda interesantnije zašto) dajemo tako izuzetne generacije sportaša trenerima koji to nisu. Jer neke stvari tu doista ispadaju nevjerojatne. Kao da netko ne želi iz svojih tko zna kakvih interesa da se postigne uspijeh. I to onaj vrhunski. Jer je neshvatljivo da je npr. Ćiro Blažević dobio onu ekipu s Prosinečkim, Štimcem,Šukerom, Bilićem i ostalima kraj jednog Ivića. Možda zato jer (vjerojatno) Ivić ne bi dozvolio da mu predsjednik sugerira tko da igra.A  Ivić nije imao ni čin hrvatske vojske nit je bio HDZ-ovac. Možda je u tome bio problem.Možda.Pa bi možda onda Prosinečki više igrao.Pa bi možda uspjeli biti i svjetski prvaci. Možda. Tko bi to sad znao. Ili kako (kad je već rukomet u pitanju) Babić (ili ranije Goluža) postanu izbornici reprezentacije koja uvijek ima potencijala za najviše domete kraj sve sile naših stručnjaka koji postižu izuzetne rezultate u klobovima po svijetu. I imaju i iskustva i ne zamaraju se ničim osim rukometom. Možda je i u tome njihov problem. I u gospi. Sad čekamo šta će i kako Babićev pandan u nogometu, Ante Zdravko Čačić završiti svoju priču s nogometnom reprezentacijom. Ima izuzetnu generaciju. Ne kao onu koju je imao Ćiro, ali ona generacija je ionako izašla iz nekog drugog sistema školovanja mladih sportaša.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 159 122 34 617
PRIMIO <- 506 102 76 1,093

Dostignuća

Vingd 794.00
Bodovi 187.4
Prijedlozi 3 3.00
Analize 171 774.00
Ankete 342

Od istog autora

Ocjene (4)


Respektira (2): Django, 5none5


Slaže se (1): Laci


Ne slaže se (1): Django


Komentari (4)


zaboravio si spomenuti onaj biser na kraju utakmice sa Slovencima „nema veze, mi smo sinovi svjetla“ 5none5 0 1 0


za sve venlo postoji mjesto i vrijeme, a i nije mi jasno zašto bebić, uz toliki duhovni napredak, i dalje iskazuje siromaštvo duha 5none5 0 0 0


Bravo NEKOVARAZDIN, sjajann tekst ! Eh da smo barem u nečem važnijem, anprimjer gospodarstvu ČETVRTI na svijetu ! Babić i stručni tim su mogli učiniti više, ali se Babić bar molio Bogu ! Plenki se moli EU-u i Merkalici, što je svakako gluplje ?! Laci 0 0 0


Ma nije to baš tako kao što pišeš. Pogledaj nogometaše na svjetskim prvenstvima. Kada ulaze na teren ili zabiju gol, dodiruju tlo i prekriže se. Ili se zahvaljuju Alahu. Od kuda ti znaš što treneri u svijetu sve govore i kome se sve zahvaljuju. Django 0 0 0

Analiza

Sport naš svagdašnji (i ne samo naš)...i gospa

30.01.2017. 10:30, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Čudan smo mi narod. A narod čine pojedinci. Skup čudnih pojedinaca onda čini i čitav narod čudnim. Evo, pogledajmo samo rukomet. A slično je bilo i s nogometom, vaterpolom, košarkom...pojedinačnim sportovima poput skijanja, tenisa. U jednom trenutku najbolji na svijetu, a u drugom gazimo po dojučerašnjim ikonama ko po lanjskom snijegu. Ili nečem još gorim. Kao po nečem u što baš ne volimo stati. Najnoviji primjer, rukomet. Autor ovog članka ima dvadesetak godina aktivnog bavljenja tim lijepim sportom. Doduše, ne na ovako visokoj razini kao što su reprezentacije ili prvoligaški klubovi. Ali ipak. Nekako se ne sjećam da su nas ... više >

  • 2
  • 1
  • 1
  • 4

Analiza

Dok mediji zabavljaju javnost  novoizabranim predsjednikom SAD-a, analizirajući svaki njegov pokret rukom, svaki njegov pokret ili potpis, u Lijepoj našoj ispod radara javnosti prolaze kojekave, samo Hrvatskoj svojstvene nebuloze. Kako bismo rekli, ništa novo, pa o tome netreba puno ni trošiti riječi. Ima jedne pjesma koja se često može čuti s valova naših radio stanica. Nekako izgleda poprilično interesantna. Pa ajmo udrit brigu na veselje.

Lijepa je naša puna odlikaša, ona je puna nasmijanih tipova.

Naslovi poput ovih trebali bi itekako više zanimati Hrvatski puk od toga kakvu je haljinu obukla Trumpova žena, i kakav je potpis on stavio na kakav dokumenat kojim određuje pravila života u njegovoj matičnoj državi. Trebali bi, ali očito ne zanimaju. Dok je Trumpa, rukometa i (nakratko) Mirjane Lučić, koga briga za moralnu i svaku drugu propast Lijepe naše.

Autobusi,avioni, vlakovi i osobni automobili koji na dnevnoj bazi odvoze mlade, mahom školovane ljude van Lijepe naše postali su već normalna pojava, pa se o tome više skoro ni ne piše , ili se piše jako malo. Čak je i vrla nam predsjednica uputila apel svima kojima se ne sviđa ovdje da nek idu. Eto, mladi i svi ostali, od predsjednice jedna lijepa obavijest, tek toliko da znate što vam je činiti : cit. "Ipak, priznaje da "Hrvatska ima velike probleme" te objašnjava da "u odnosu na prošlu državu" ljudi imaju slobodan izbor te da mogu otići ako smatraju da im ovdje nije dovoljno dobro" .U bivšoj državi nisu imali taj izbor. Valjda je zato tako puno gasterbajtera preplavilo Njemačku, Austriju, Švicarsku i ostale zemlje zapada. Mada, ruku na srce, dopalo se to KGK i ekipi ili ne, izgleda da je  jako puno takvih kojima ovdje nije (dovoljno) dobro. Ili nije dobro uopće. Spočitavali su bivšoj vladi kako je u njihovom mandatu preko 100.000 ljudi otišlo zbog njihove loše politike i bespeprspektivnosti (i naravno manjka domoljublja) van iz Hrvatske. I onda su došli na vlast. I Kolinda i HDZ. I nešto se u tom pogledu promijenilo? Pa, ono.Nije. Ali, koga briga.

Imamo Hrvatsku, viknulo bi onih dvestotinjak obitelji i parstotisuća uhljeba raspoređenih po raznoraznim uredima, holdinzima,agencijama, županijama,gradovima, državnim poduzećima. I branitelji. Pogotovo oni koji koji su uz bok vladajućima. Ovi ostali (branitelji) su nebitni. Kad nisu bili uz HDZ cijelo vrijeme. Ili ako nisu iz BiH. A ekipa koja pokušava nešto proizvoditi, raditi, prodavati, investirati. Nemojte biti smiješni, ljudi. Nebitni ste. Probajte malo više mahati zastavama, držati ruku na srcu, za svaki uspjeh zahvaljivatii gospi (i to Međugorskoj, da nebude zabune, jer uvijek su bolje one iz drugih država nego naše.Ne slučajno zahvaljivati gospi Trsatskoj, Bistričkoj ili Sinjskoj....one su ipak priznate čak i od Vatikana. Ova navodno nije, al nebitno). Tada možda uspijete u Hrvatskoj. Ali to je jedno veliko možda. Promijeni Vam se vlast i eto Vas u problemima. Ako niste sponzor tima koji dođu na vlast. Doduše, za biti sponzor i biti u prvim redovima na inauguracijama npr. predsjednici, važnije je biti sve, samo ne gospodarstvenik. Ubiješ par Talijana, uništitš nogomet u Hrvatskoj, daješ kurvama kokain, radiš državni udar, prijetiš građanima plinskim bocama.... Tada možeš biti sponzor i u prvim redovima. No dobro. Znamo gdje živimo. 

Ali zašto bi  nju ili bilo koga od vladajućih zabrinjavalo to što mladi (i ne samo mladi) odlaze. Ima drugih tema koje su daleko bitnije od nekakvog tamo gospodarstva, radnih mjesta, investicija,proizvodnje. Jer javnost je očito prezadovoljna sa svime, pa im treba samo  kruha i igara. I Donalda Trumpa.

I naravno, nezaobilaznog nam bivšeg predsjednika i njegovih izjava. A kako bi čovjek mogao uopće zamisliti Hrvatski medijski prostor bez turbovažnih tema . Očito je u Hrvatskoj predobro, pa ekipa ima vremena, volje i očito previše vremena (a premalo lijekova) pa se preskaču i terapije i onda nas se uveseljava i glupostima poput revizija sudskih procesa iz sredine prošlog stoljeća. Čudno je zašto se neide i dalje u prošlost pa se ne traže revizije presuda vješticama iz srednjeg vijeka. Naravno da redikuli imaju i prečih briga od toga, pa izmišljaju potrebu uređenja groblja i grobnih mjesta za pobačene fetuse, nebitno bilo to spontani pobačaj ili namjerni. Najnovija bura oko toga digla se u Varaždinu. Prevažna tema u ovom trenutku. Kao i općenito briga o mrtvima. Živi su nebitni. Kao i rođena zdrava djeca po sirotištima, više gladna nego sita, bez roditeljske ljubavi. Važno je baviti se o mrtvima. Pa makar se "to" čemu žele urediti grobnice tek u iznimnim slučajevima može nazvati djetetom. Ili nekakvim svjesnim ljudskim bićem.

Naravno, HDZ-u i medijima fali još jedan lik bez kojeg se očito u Hrvatskoj nemože.Pa se u moru bitnih tema nađu i napisi o njemu. Tek da zabava za narod bude kompletna. Obzirom da je očito u SDP-u poslije njega ostala pustoš i Bernardić i ekipa nisu dostojan protivnik. Previše pričaju o nekakvom gospodarstvu, a premalo o ustašama i partizanima, pa postaju nebitni.

I za kraj, u jednom od najjačih medija u Hrvatskoj, nekada autoru ovog teksta omiljenom Večernjem listu, potiho se provodi cenzura. I to opaka. Ako imate vremena i volje, proučite malo komentare ispod članaka. Pogotovo kad je riječ o KGK.  U jednom trenutku imate šezdesetak komentara, od hvalospjeva,preko kritika do vrijeđanja. Apsolutno se slažem da svaki uvredljivi komentar treba izbrisati i sankcionirati one koji prelaze dobar ukus. Ali brisati baš sve komentare koji na bilo koji način spočitavaju neke postupke predsjednice, malo je, onak narodski, blesavo. Pa onda obično ostane samo dvadesetak komentara koji su ponekad i degutantno uvlakački i prepuni epiteta poput "najljepša, najbolja, najpametnija, kraljica i slično". No, opet, znamo gdje živimo. U demokraciji, gdje svatko ima pravo na mišljenje. Osim ako je kontra naše kraljice.

Moglo bi se o ovoj temi meidjskog zbunjivanja naroda pisati knjige, a ne članke. Ali čemu. Ljude to ionako ne interesira. Dajte nam Trumpa, rukometa i...eh...eto, dok ovo pišem, ispala Mirjana. Dakle o njoj još danas i ev. sutra. I onda....kako ide ona Balaševićeva..."nove pajace će ljudi naći lako, jer novi cirkus će doći u naš grad..."

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 159 122 34 617
PRIMIO <- 506 102 76 1,093

Dostignuća

Vingd 794.00
Bodovi 187.4
Prijedlozi 3 3.00
Analize 171 774.00
Ankete 342

Od istog autora

Ocjene (5)


Respektira (4): Zagorec, plotto, bereza, 5none5


Slaže se (1): Laci


Komentari (5)


odlično, još kad bi snagom duše i junačkog srca uspio maknuti taj lik s avatara, gdje bi ti bio kraj? 5none5 0 0 0


Meni je interesantno ovo glede cenzure na VL .Cenzura je počela puno prije zadnjih događanja sa KGK i čak bih rekao da malo počinje jenjavati. Za vrijeme nedavne predsjedničke izborne kampanje u SAD ,svaka opravdana i argumentirana kritika plotto 0 0 0


Hillary Clinton,odmah je brisana i povlačila je hlađenje na 48 sati,baš kao što je svako komentiranje Trupma bilo nepoželjno i povlačilo je brisanje. Imaš osjećaj kao da se UDBA vratila na scenu. plotto 0 0 0


ispravak,svako komentiranje Trumpa u pozitivnom smislu je bilo nepoželjno i povlačilo je brisanje plotto 0 0 0


5none5...nema šanse..... NEKOVARAZDIN 0 0 0

Analiza

Lijepa naša

26.01.2017. 10:08

Dok mediji zabavljaju javnost novoizabranim predsjednikom SAD-a, analizirajući svaki njegov pokret rukom, ... više >

Analiza

Kolinda, Trump i medijsko lažiranje stvarnosti

24.01.2017. 12:41, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Prva stvar koju je Kolinda napravila nakon osvajanja predsjedničkog mandata bilo je micanje biste Josipa Broza Tita iz predsjedničkog ureda. Prva stvar koju je Trump napravio nakon osvajanja predsjedničkog mandata bilo je uklanjanje biste Martina Luthera Kinga iz Ovalnog ureda. Simbolički činovi kojim novi predsjednici daju ton budućem razdoblju svojeg služenja naciji, rekli bismo. Između ta dva predsjednička simbolička čina ipak ima razlike. Dok je Kolinda stvarno makla Titovu bistu, Trump Lutherovu nije. Mediji su krivo izvijestili – prenose nam opet mediji.

Ne, mediji nisu krivo izvijestili. Mediji su lagali! Bezobrazno, namjerno, podmuklo, goebbelsovski, snishodljivo slijedeći agendu svojih financijera. Mediji nisu strojevi, nešto impersonalno, stvari. Riječ je o ljudima, karakterno na vlas isti kao i islamistički glavosijeci po Bliskom Istoku. Samo što rade u drugačijem kontekstu. I samo što je teško naći izravnu poveznicu između kakvog luđačkog čina prosvjednika i napisanih medijskih laži, za razliku od izravnog krvavog dokaza na korištenoj mačeti glavosijeka.

Laž sedam puta obiđe svijet dok istina nije još obula cipele. Nisu samo laži oružje u medijskom ratu protiv odabranih protivnika, neprijatelja cijele aglomeracije ljudi kojima su mediji istovremeno i štit, i ubojito oružje. Postoje još deseci trikova koji nisu očite laži, od perspektive kadrova u izravnim prijenosima događanja, kuteva snimanja, fokusiranja na odabrane detalje – neka vrsta kuharskom antiumijeća da i najbolje jelo prezačine jakim začinima kako bi u konačnici jelo bilo nejestivo, bljutavo. Nije tajna da je skoro cjelokupni medijski svijet dočekao Trumpov izbor neprijateljski. Znamo li kako su skoro svi mediji na Zapadu u vlasništvu nekolicine ljudi, onda sva medijska posredovanja događaja, sve analize, vijesti, komentare moramo gledati i slušati pamteći tu činjenicu.

Trumpu mediji nisu samo smjestili laž o uklanjanju biste, lažirali su i snimke broja ljudi na inauguraciji. A potom iskoristili Trumpov bijes kojeg su sami potakli, isprovocirali kako bi ga prikazali u najmanju ruku neuračunljivim. Matematička operacija – laž plus laž jednako nova laž.

SAD je prevelika i prevažna zemlja da bi ijedan veći događaj u njoj mogao u ostatku svijeta biti ignoriran. U današnje tweet, facebook doba ni jedan događaj ne može biti dugo skriven i to je manipulatorima sasvim jasno. Kretat će se između izvrtanja istine i uslijed takvog izvrtanja sugerirati gledateljima da 'sami' donesu unaprijed pripremljene lažne zaključke. Niti u novinama nikad demantiranje laži ne zauzme isti prostor kojeg je laž zauzela, niti ikad istina dođe do krajnjeg korisnika cjelovita. Demantiranje, makar i po sudskoj presudi koja zna kasniti godinama, uvijek ostavi na životu onu Gdje ima dima, ima i vatre. Nije puno drugačije ni s društvenim mrežama. Laži se i tamo šire svjetlosnom brzinom, a demantiraju puževim korakom. Uzmemo li u obzir činjenicu kako još uvijek većini stanovništva sve informacije o vanjskom svijetu posreduju tv mediji te da je manjini izvor informacija Internet – što arhitekti vijesti jako dobro znaju – tad možemo shvatiti razmjere nedjela s kojima kreatori laži računaju.

Kako je s lažima i skrivenom istinom bilo u doba kad nije bilo televizije, kad je bilo tek desetak radija na 10 000 stanovnika?  Iz ove perspektive, kad već mjesecima „znamo“  'da su Putin i Rusija hakiranjima utjecali na američke predsjedničke izbore', čini se da nije bilo načina razotkriti ijednu laž i pritom ostati živ. Oni koji su znali, morali su šutjeti. Jedni da bi preživjeli, drugi da bi prekrili vlastite zločine i mirno parazitirali crpeći doživotno plijen otet zločinom.

Zato se i moglo dogoditi da bista Josipa Broza Tita dočeka Kolindu u uredu nakon dobijanja predsjedničkih izbora. Jer dotad nije sazrelo vrijeme za istinu, rekli bi pesimisti. Kao da je istina vino koje mora sazrijevati. Naime, Josip Broz Tito, vrhovni zapovjednik partizanske vojske, ako i nije naredio, što je gotovo nemoguće, je odgovoran za zločine partizanske vojske koji su zvjerski pobili/oskatali, žive bacali u jame stotine tisuća razoružanih vojnika NDH, njihovih obitelji, žena, djece. O čemu svjedoče forenzička iskopavanja kostiju iz jama po Sloveniji i Hrvatskoj. Istina o pokolju je prešućivana više od 50 godina, nekoliko generacija ljudi je stasalo bez saznanja o tim zločinima, odgajani u ljubičicama bijelim, u idolatriji prema najvećem sinu naših naroda i narodnosti. Relativno lako je istina prešućena, a laž uvećana – oni koji su znali su uklonjeni (živi ili mrtvi), napisani udžbenici, odgojen nastavnički kadar bez znanja o povijesti.

S druge strane su zločini ustaškog režima višestruko preuveličavani. Sakriješ istinu, a drugu lažima uvećaš i rezultat je – neometano uživanje plijena kojeg su namakli preci. Rezultat je Trg Maršala Tita u centru glavnog grada.

Kad ne bi naša sadašnjost bila određena događajima iz 40-48-e, mogli bismo povijest ostaviti povjesničarima. No, ono što vidimo oko sebe jest da 'antifašistička javnost' ostavlja na miru predsjednike i premijere koji ne prijete otvaranjima partizanskih arhiva, one koji ne govore o lustraciji, o udbaškim egzekutorima. U medijskoj Hrvatskoj Karamarko nije imao nikakve šanse. Prikazivan je kao smotani lik, zaplotnjak, izdajnik nacionalnih interesa. HDZ kojeg je vodio je bio sljednik 'zločinačke organizacije', sadašnji potpredsjednik Sabora i sadašnji gospodin Milijan Brkić bio je obični Vaso, plagijator, krivotvoritelj. Ta 'javnost' je Kolindu prijavila Povjerenstvu za sukob interesa zbog službenog boravka u SAD-u; ta 'javnost' nije oprostila Milanoviću 'vojnu lekarku' (pa ga danas razvlači po  medijima kao da je profesionalna vucibatina) i konačno ta 'javnost'pušta Plenkovića na miru, makar kakve nebuloze o arbitražama nam prodavao. Premala smo zemlja da svatko ne bi znao čiji je tko. A o tomu čiji je tko, ovisi svaka njegova šansa.

Kolinda je baš poput Trumpa  dobila izbore s jedva polovičnom većinom. U oba slučaja to znači da je ona druga strana poražena. Jer se u  oba slučaja i jest radilo o obračunu egzistencijalno i ideološki suprotstavljenih vizija svijeta. Jedne koja bi parazitirala na zamrznutoj slici svijeta, druge koja želi osobni i nacionalni život živjeti punim plućima, bez ograničenja u šansama, koristeći vlastite resurse za boljitak naroda.

Vidimo da se ni u Hrvatskoj, ni u SAD-u poraženi ne mire s porazom, da su spremni na dugotrajni rat protiv privremenih pobjednika u vječnoj obrani bolje povijesti koja je temelj bolje budućnosti njima. Nažalost, Kolinda nema ni približno tolike ovlasti kao što ih ima Trump. Pa je izvjesno da ćemo i dalje ostati genocidne ustaše kojima antifašisti uređuju državu. Koja je njima to bolja što se više mladih Hrvata iseli.

5

VeNLO

http://pokretpatriot.com/

Interakcija

 
UČINIO -> 979 37 100 1,639
PRIMIO <- 1,567 315 112 2,997

Dostignuća

Vingd 2,070.00
Bodovi 349.2
Analize 256 2,064.00
Ankete 1

Ocjene (11)


Respektira (7): plotto, 5none5, Spektator, IDujas, siouxica, RepopeR, Alumnus


Slaže se (4): ivan94, plotto, Grugru, Laci


Komentari (20)


Meni nikad neće biti jasno kako ljudi mogu opravdavati Partizane i komunizam. Ne shvaćam zašto su jedni zločinci i totalitaristi bolji od drugih pa su prošli s -2. Kad si na pobjedničkoj strani onda imaš popust? Valjda je stvar u indoktrinaciji. Grugru 0 0 0


Također najviše '45 čupaju oni koji viču ostavimo prošlost povjesničarima :( Grugru 0 1 0


Pa kako? a to su sve provjerljivi i službeni podaci.....1991 godine, na zadnjem popisu stanovništva prije rata 1991 godine 4,6 milijuna Hrvata živjelo je u Jugoslaviji, od toga u Hrvatskoj 3,7 milijuna. 2011 godine u Hrvatskoj živi 3,8 milijuna NEKOVARAZDIN 0 0 0


Hrvata. U BiH 2013 godine evidentirano je cca 760.000 Hrvata. Ukupno je to oko 4,5 milijuna Hrvata na području bivše Juge. Dodavši tome i one u Srbiji i Sloveniji, opet smo tu negdje oko 4,6 milijuna....dakle, o čemu zapravo pričamo? NEKOVARAZDIN 0 0 0


Pričamo o Hudoj jami varaždinec i onima koji se danas kite titovom slikom, a koji bi izbjegli suđenja za ratne zločine i o tomu tko danas upravlja Hrvatskom, i tko je kako u Jugoslaviji i zašto živio i s kakvim pozicijama je ušao u HR koju danas mrzi VeNLO 0 0 0

Analiza

Kolinda, Trump i medijsko lažiranje stvarnosti

24.01.2017. 12:41, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Prva stvar koju je Kolinda napravila nakon osvajanja predsjedničkog mandata bilo je micanje biste Josipa Broza Tita iz predsjedničkog ureda. Prva stvar koju je Trump napravio nakon osvajanja predsjedničkog mandata bilo je uklanjanje biste Martina Luthera Kinga iz Ovalnog ureda. Simbolički činovi kojim novi predsjednici daju ton budućem razdoblju svojeg služenja naciji, rekli bismo. Između ta dva predsjednička simbolička čina ipak ima razlike. Dok je Kolinda stvarno makla Titovu bistu, Trump Lutherovu nije. Mediji su krivo izvijestili – prenose nam opet mediji. Ne, mediji nisu krivo izvijestili. Mediji su lagali! Bezobrazno, namjerno, podmuklo, goebbelsovski, snishodljivo slijedeći agendu svojih financijera. Mediji ... više >

5

VeNLO

http://pokretpatriot.com/
  • 7
  • 4
  • 0
  • 20

Analiza

Hrvatska danas i sutra - ima li svoje prekosutra ?

23.01.2017. 17:58, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Sve povijesno ima neki svoj početak, razvoj i kraj.  Tako su trajale i završile velike civilizacije na Istoku, Egipat,  nevjerojatna Grčka i veliki Rim. Bizant kao okrajak Rima održao se je još tisuću godina, ali je na koncu i on podlegao Povijesti.  Nastupila je neka nova povijest. 

Među inim su i Hrvati i Hrvatska iz mraka Povijesti zablistali između Drave i Jadranskog mora. Nešto pod svojim narodnim vladarima, nešto pod tuđim,  održali su se od “stoljeća sedmog” do danas.   Danas vrijedi tvrdnja o Hrvatskoj kao suverenoj državi  u kojoj su Hrvati svoji na svom, pa imaju pred sobom  sjajnu budućnost i nesumnjivu sigurnu budućnost.

Veselimo se i radujmo se ! Članica smo EU i NATO-a i tko nam što može. Imamo puno razloga za  zadovoljstvo.

Ako ćemo sebi lagati i zavaravati se  možemo i tako  vidjeti Hrvatsku danas i sutra. O Hrvatskoj prekosutra i ne treba suviše skrbiti. Bit će kako bude. Kako bude drugima , tako će biti i nama. 

Međutim, pokazatelji društvenog kretanja u Hrvatskj nisu nimalo obećavajući. Vlada gotovo opće mišljenje  da je hrvatsko društvo bolesno. Službena politika i mediji rado ističu znakove oporavka i promjene negativnih trendova. Držim da je tu riječ o propagandi ili o samozavaravanju.   Jedan analitičar koji  drži da smo bolesno društvo istaknuo je da “nije postavljena istinita i prava dijagnoza bolesti države ". To, postaviti pravu dijagnozu bolesti hrvatskog društva, morala bi biti prva zadaća nove vlade.

Istaknut ću neke elemente te dijagnoze.

1. Hrvatsko društvo slovi kao neodgovorno društvo. Nisu bez posljedica ostale okupacija Hrvatske od 1918. do 1991. Taj temeljni odnos imao je svoj odraz i u kulturi koja se zasniva na neodgovornosti i na antihrvatstvu. Sjetimo se nelikvidnosti u privredi pod komunističkom vlašću. Ja sam kao mladi pravnik na privredni sud u jednom danu znao poslati po 20-tak mandatnih tužba s prijedlozima za izdavanje platnih naloga. Najčešće je to bila samo podloga za slanje sudu prijedloga za izvršenje (ovrhu) i SDK (Služba drušvenog knjigovodstva) kod koje su se vodili svi žiro računi je blokirala dužnikov račun i čekalo se naplatu. Po nekad i do sv. Nikada, jer je OUR (organizacija udruženog rada) tako se to zvalo u doba društvenog vlasništva i samoupravljanja, pošla u stečaj. Danas umjesto nelikvidnih OUR-a imamo na stotine tisuća građana i tvrtka s blokiranim računima, imamo ovrhe, stečajeve i javne bilježnike  i bogaćenje toga sloja na račun - siromašnih i/ili neodgovornih pa i kriminalaca. Jer, naše je pravosuđe dozlaboga neučinkovito pa materijalno najbolje u životu prolaze oni koji se ponašaju neodgovorno i nemoralno. Tu ubrajam i banke sa šv. frankom kao valutnom klauzulom u ugovorima o kreditima. Uzroke toga stanja treba tražiti u lošim i nepravednim zakonima i katastrofalnim pravosuđem koje često sudi i “po babu i po stričevima” a da se ponekad ne dočeka niti takvu, ćoravu pravdu. 

2. Hrvatska ima nemoralan i razbijački politički posebno izborni sustav. Država je u izbornom  procesu razbijena na deset izbornih jedinica, plus dvije suvišne, te birači i  ne znaju tko ih osobno ili koja stranka   njih zastupa u Hrvatskom Saboru. To je rezultat takvoga svjesno odabranog izbornog sustava.  

3. Javna uprava je rezultat partizanskog nasljeđa kad su neuki, a visoko rangirani ljudi pisali zakone. A parlamenti oni nekada kao  i ovaj Hrvatski Sabor, danas ih nekritični blagoslivljaju. Pa se čudimo da se nekakve dozvole čekaju mjesecima i godinama, da sporovi traju godinama, da stečajevi ne završavaju nikada ili kad "nekome" treba  - naprečac i sl. Nije li to idealna podloga za korupciju ?

4. Još naše društvo robuje ili pak boluje od komunističkog ideala o tome da su svi ljudi jednaki, da što više nekretnina i drugog društvenog bogatsva bude u vlasništvu države i da bogatsvo koje je u privatnom vlasništvu ne čini društveno bogatstvo. Eto, neizmjerno velikog polja za korupciju pri iskorištavanje i otuđivanju bogatstava u državnom vlasništvu ! Nedavno je navodno neki nepoznati netko podni kaznenu prijavu zbog pljačke, otuđenje u više proteklih godina nekih 178  milijarda kuna.  Kaznene prijava se navodno zasniva na proračunima za više godina unatrag Republike Hrvatske i na nalazima Državne revizije. Sve je to Hrvatski Sabor odobrio  kao nešto što se ne niti primijetilo. 

 Kad mafija tj. zločinačka organizacija u nekoj državi osvoji vlast, tada nije nikakav problem, nešto što je u svakom zdravom društvu nedopustivo, kažnjivo - u parlamentu - ozakoniti. A tzv. narodni zastupnici u parlamentu  su kazneno neodgovorni za svoj dani glas za neku odluku, ma kakva ona bila.  Oni odgovaraju biračima - politički tj. na izborima.Pa ako na izborni proces birači nemaju nikakvog utjecaja jer taj proces kontrolira mafija - nema niti političke odgovornosti.  To je sukus naše današnjeg političkog sustava u Hrvatskoj. Nažalost je to tako.  Hoće li doći do neke promjene ? Mislim da će se to morati promijeniti.  Ili milom ili silom ! 

Simptoma  bolesti društva ima na pretek. Mislim da se trenutno stanje u Hrvatskoj može  najbolje sagledati ako se usporedi sa stanjem u  nekim drugim državama koje su  bile pod komunizmam kao i Hrvatska. 

Na jednom portalu je jedna analitičarka  zavapila  nad sudbinom koja čeka baltičke države koje su se oslobodile komunizma i pristuple Europskoj uniji. Njezina analiza ima dramatičan naslov “Litvi, Estoniji i Latviji zbog depopulacije prijeti nestanak”. 

Europska unija je svoje najveće proširenje doživjela 2004. godine, kada su uz zajednicu “slobodnih i demokratskih naroda” primljeni Cipar, Češka, Estonija, Mađarska, Latvija, Litva, Malta, Poljska, Slovačka i Slovenija. Hrvatska je postala članica 2013. g. 

Nisu u krizi samo novoprimljene države EU , nego i sama EU. I ona bi se trebala zamisliti nad svojim opstankom.  I njoj prijeti nestanak.

 Navodno se vrlo rijetko mogu naći stručne analize o štetnim učincima ulaska u EU na “periferne” narode i “drugorazredne” zemlje i uživale blagodati slobode kretanja, zapošljavanja, ulaganja, poslovanja, slobode govora i političkog djelovanja i svega što, navodno, jamči Europska unija. Iseljavanje se pretvara u smrtnu kaznu za Baltik, jer nekritično odbacivanje Litvanaca, Latvijaca i Estonaca života u vlastitim zemljama dovodi u pitanje i sam fizički opstanak ovih naroda. I Hrvatska je tu nekoliko proteklih godina pogođena masovnim egzodusom mladog, radno sposobnog i akademski obrazovanog stanovništva, zbog čega je legitimno postaviti pitanje koliko danas u Hrvatskoj uopće ima stanovnika? Današnji Večernji list (23. siječnja 2017. ) na 2. stranici donosi sliku odlazaka mladih, školovanih  ljudi iz Hrvatske. Jučer je 21 autobus otišao iz Zagreba za Munchen.  Ali, navodno nisu sve zemlje u istom položaju. U Češkoj je odljev stanovništva u 2015. godini smanjen za više od trećine (33,5%), u Mađarskoj za gotovo četvrtinu (22,2%). Zanimljivo je da je BDP u baltičkim državama  rastao najvećom stopom u EU.  U vremenu od  2003. do 2013. BDP je porastao u Litvi za 60%, Estoniji za 35%, i  Latviji za 51%, ali nikakve pozitivne statistike ili makroekonomski pokazatelji nisu uspjeli zaustaviti crne statistike s kojima su baltičke zemlje već ušle u svjetsku povijest.  Mladi Baltici ne pokazuju ni najmanju volju za povratkom u svoje domovine. 

Radi zaokruženje slike i zornu usporedbu između zemalja koje tonu i onih koje se uzdižu.  Donosim zvanične podatke o površini, broju staovnika, BDP, stopu porasta stamovništva, o rodnosti  odnosno plodnosti (tal. fecondita)  tj, koliko u prosjeku  jedna žena u nekoj zemlji rodi djece.  Ovaj je podatak ključan za prosudbu o opstanku nekog naroda, kad se eliminira utjecaj emigracije i imigracije. Ako je rodnost ispod 2 djece po jednoj ženi tada se stanovništvo smanjuje, ako je iznad 2 i neki decimal,  tada se održava isti broj stanovništva Da bi se stanovništvo umnožavalo, taj podatak mora biti znatni iznad 2 porođaja po jednoj ženi. 

Podaci su pretežito  za 2014. g. 

Hrvatska ima 56 tisuća čkm i 4.2 mlna stanovnika, BDP 11.573 USA $, porast tj. pad stanovništva godišnje -0,4 %, rodnost 1,5.

Estonija, 45 tisuća čkm, 1,3 mlna stan., BDP 17.288 $, porast stan. -0,3 %, rodnost 1,5.

Letonija , 64 tisuća čkm, 2 mlna stan., BDP 13.619 $, porast stan. -1,2 %, plodnost 1.7 .

Litva, 65 tisuća čkm, 2,9 mlna stan., BDP 14.210 $, porast stan. -1,6 %, plodnost 1,6 .

BiH , 51 tisuća čkm, 3.8 mlna stan., BDP 4.088 $, porast stan. - 0,1% i plodnost 1,3.

Srbija, 77 tisuća čkm, 7,1 mlna stan., BDP 5.120 $, porast stan. -0,5 % , plodost 1,5.

Slovenija, 20 tisuća čkm, 2,1 mlna stan. BDP 20.732 $, porast 0,1 %, rodnost 1,6.

Izrael, koji zna što hoće ima svega 21 tisuću čkm, a 8,3 mlna stanovnika, BDP 35.343 $ i (pazi ovo !)  plodnost 3,1.  

Što nam pokazuju ti podatci ?  Pokazuju da  mali narod koji  je odlučio opstati na kugli zemljalkoj kao poseban narod mora to ozbijno htjeti. Mora stvoriti pobjednički duh  u borbi za svoje samoodržanje. Obiteljska  politika mora biti posve drugačija od ove koja se u nas provodi. U nas je ideal  da mladi čim odrastu, napuštaju svoju obitelj i zasnivaju svoju ekonomski i duhovno posve odbojenu od obiteli iz koje potječu. Djeca, više djece i obiteljsko zajedništvo više generacija trebale bi biti najbolje i najsigurnije socijalno osiguranje ljudi. Bez birokrata i bez puno toga što ljude danas opterećuje. 

Ako negativnim populacijskim kretanjima još nadođu emigracije Hrvata i imigracije civlizacijski posve drugačijih ljudi koji ne samo da nemaju volju integrirati se u hrvatsko društvo, nego  drže da je njihova sveta dužnost sačuvati svoj način života, vjeru, običaje, vrjednote koja su donijeli sa sobom, na duži rok, ne ćemo imati nikakve šanse za  vlastiti opstanak  kao naroda  koji se naziva - Hrvatima. 

4

Boljunac

Budimo ozbiljni !

Interakcija

 
UČINIO -> 106 66 81 1,944
PRIMIO <- 163 47 28 914

Dostignuća

Vingd 242.00
Bodovi 115.9
Prijedlozi 2 0.00
Analize 88 220.00
Ankete 203

Ocjene (8)


Respektira (6): Spektator, bereza, viewer, plotto, VeNLO, Laci


Ne slaže se (2): NEKOVARAZDIN, Laci


Komentari (45)


Sve je to točno Boljunac što ste rekli ! Znači trebamo promijeniti "kulinarske" navade, i početi ribu čistiti od GLAVE, gdje i najviše smrdi, a ne "zabavljati se" čišćenjem repa i repiuća. Laci 0 0 0


Laci, slučaj putnih naloga. Prva namisao mi je bila da je neki službenik ili službenica krivotvorio potpise i tako naplatio preko 300 tisića kuna. Ali, supruga mi je meloprije rekla : to su njima (Goldsteinu i Budaku) tako plaćali usluge. Boljunac 0 0 0


Pa da. Sjetio sam se da je to bila uobičajena praksa u "ono doba" . da se izbjegne ugovor o djelu te poreze i doprinose kao i publicitet , posegalo se za putnim nalozima a da na put se i nije išlo. Tako su vjerojatno i ova dvojica bila plaćena. Boljunac 0 0 0


Kad je stvar postala predmet istraživanja Državne revizije, imali su dovoljno vremena dogovoriti se kako će sukladno tvrditi da nisu bili na putovanjima i da nisu ni novac primili. I tako se stvar prebacila na sudsko vještačenje potpisa i sudsku odl. Boljunac 0 0 0


Kad znamo kao naši sudovi rade i kako se može s vještačenjem i sudom manipulirati nikad kraja istini. Imai su dovoljno vremena za dogovor. Tu je DORH koji je svemu asistirao. Naša mafija ima svoju državu, a druge države imaju svoje mafije ! Razlika Boljunac 0 0 0

Analiza

Hrvatska danas i sutra - ima li svoje prekosutra ?

23.01.2017. 17:58, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Sve povijesno ima neki svoj početak, razvoj i kraj. Tako su trajale i završile velike civilizacije na Istoku, Egipat, nevjerojatna Grčka i veliki Rim. Bizant kao okrajak Rima održao se je još tisuću godina, ali je na koncu i on podlegao Povijesti. Nastupila je neka nova povijest. Među inim su i Hrvati i Hrvatska iz mraka Povijesti zablistali između Drave i Jadranskog mora. Nešto pod svojim narodnim vladarima, nešto pod tuđim, održali su se od “stoljeća sedmog” do danas. Danas vrijedi tvrdnja o Hrvatskoj kao suverenoj državi u kojoj su Hrvati svoji na svom, pa imaju pred sobom sjajnu budućnost ... više >

4

Boljunac

Budimo ozbiljni !
  • 6
  • 0
  • 2
  • 45

Analiza

Uzroci a ne posljedice

23.01.2017. 10:30, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

 U tekstovima dr. Slavena Letice i bivšeg rektora dr. Alekse Bjeliša u kojima su u posljednja tri broja Večernjeg lista (od 20. , 21. i 23. siječnja o.g.) razmjenjivali argumente o stanju u akademskoj zajednici glede plagiranja, nedostaje ključna činjenica. Oni govore o posljedicama, a ne o uzrocima lošeg stanja u hrvatskoj akademskoj javnosti i nadmudruju se oko etičkog kodeksa. Dakle, nadmudruju se oko toga kako gasiti vatru, a ne oko toga kako je do vatre širih razmjera uopće i došlo, a ponajmanje govore o kriterijima u akademskoj zajednici usporedivim s onima međunarodnim. Niti jedan od njih nije dignuo svoj glas protiv rušenja tih međunarodnih kriterija prije dvadeset godina.

Vratimo se stoga unazad.

Usporedimo slijedeća dva teksta.

Prvi je iz Zakona o visokim učilištima iz 1993. godine članak 51. (NN 96/1993):

Izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija može iznimno pristupiti:

a)      osoba koja je stekla akademski stupanj magistra znanosti, objavila najmanje jedan znanstveni rad u časopisima s priznatom međunarodnom recenzijom i najmanje godinu dana sudjelovala u istraživačkom radu visokog učilišta ili znanstveno istraživačkog instituta;

 

a drugi je iz Zakona o visokim učilištima iz 1996. godine članak 51.(NN 59/1996) :

 

1)       Izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija može pristupiti osoba  koja je stekla akademski stupanj magistra znanosti i objavila najmanje jedan znanstveni rad u časopisima s priznatom međunarodnom recenzijom ili najmanje godinu dana sudjelovala u istraživačkom radu visokog učilišta ili znanstvenoistraživačkog instituta.

 

Na prvi pogled bi se reklo da su tekstovi identični. No, 'plagijator' je načinio jedan 'tip feler', odnosno potkrala mu se tiskarska pogreška kako se to danas voli pojašnjavati, a nije niti stavio fusnotu na dnu stranice. A zašto se uopće zbog jedne fusnote uzrujavati, rekli bi mnogi? Primijetiti treba da 'neimenovani plagijator' nije tu fusnotu stavio ni do dan danas. Tko će znati je li to učinio namjerno ili slučajno?! No, potkrala mu se jedna pogreška u prepisivanju. Vidite li? Veznik 'i' je zamijenjen veznikom 'ili'.

Sada ste se vjerojatno već zabrinuli. Je li ovo posljednje neoprostivo, tj. ne znati ni dobro prepisati?! Dosta sad šale za velike i male.

Od prije dvadeset godina začeta je znanstveno akademska močvara. I sami možete zaključiti što za kriterije u znanosti znači ta mala 'plagijatorska pogreška' u prepisivanju. Punih dvadeset godina imamo kriterije bez kriterija! Svake godine imamo promociju stotina novih doktora znanosti u zagrebačkom HNK uz nazočnost akademskih uglednika i naravno rektora.

Koliko je među tim mladim 'znanstvenicima' onih sposobnih? Koji li je to filtar bio pri njihovom ulasku u svijet znanosti? Što li su nakon stjecanja titule doktora znanosti, a to je samo ulaznica u to 'visoko društvo', dali toj znanosti? Je li to netko pokušao istražiti u ovih posljednjih dvadeset godina? Naravno da nije! Ali, uvijek postoji taj ali. Zapravo je to moguće ako se otvori baza WoS (Web of Science) na Internetu. A malo truda je dovoljno da ostanemo zgranuti.

I bez toga mi znademo svu poraznost koju nam je priskrbio 'plagijator' davne 1996. godine. Zagrebačko sveučilište nije na Šangajskoj listi niti u prvi 500. Govori li nam to dovoljno? Brine li to naše političke i znanstvene prvake? Posljednjih dvadesetak godina proizveli smo povelik korpus kvaziznastvenika vrlo slabe znanstvene produktivnosti. U velikoj mjeri na djelu je negativna selekcija na našim sveučilištima. Oni kvalitetni su u manjini.

Posljednjih tjedana upravo svjedočimo medijskom prepucavanju na akademskoj razini upravo dijela tog korpusa. Svatko normalan će to nazvati akademskom ili možda bolje 'kakademskom' močvarom.

Prirodno je da se ne reže grana na kojoj se sjedi i zbog toga nema nam spasa. Svi će se pozivati na famoznu autonomiju sveučilišta. Nitko to nije u stanju promijeniti na bolje. I još nešto. Tijekom proteklih godina izmjene zakona su situaciju pogoršale pa kriterija za znastveno napredovanje više nema ni u zakonu nego se pišu prema pravilnicima pojedinih fakulteta na razini pravilnika, poput onih za primanje tehničkog osoblja. A posljedica je - slikovito rečeno - igranje u HNL-u, a ne u Ligi prvaka.

Miroslav Dorešić, zamjenik ministra prosvjete 1998./1999.

 

2

MDoresic

Nema nam pomoći ako se ozbiljno ne počnemo baviti obrazovanjem naroda

Interakcija

 
UČINIO -> 16 15 2 151
PRIMIO <- 132 62 7 357

Dostignuća

Vingd 144.00
Bodovi 68.2
Prijedlozi 8 0.00
Analize 47 141.00
Ankete 1

Ocjene (3)


Respektira (1): bereza


Slaže se (2): Spektator, Laci


Komentari (4)


Apsolutno slaganje i čestitka, pogotovi jer dolazi od osobe koja zna o čemu govori, jer poznaje taj "milje" iz prve ruke. Što je najgore, ovakva situacija šteti i onim malobrojnim, koji poštenim radom stiču tiule. Inflacija tiula ih obezvrijeđuje Laci 0 0 0


Naši akademski obrazovani ljudi su se uvijek ljutitli na postupak, kad bi Nijemci od njih tražili da polažu dodatne ispite/razlike, da bi im nostrificirali kvalifikacije/zvanja. Mene osobno ovo što MD piše uopće ne iznenađuje. Imam akademski obrazo viewer 0 0 0


vane rođake, koji imaju tako skučen spektar promišljanja i objektivnog sagledanja stanja, da je za nepovjerovati. Inflacija disertacija bazirana na copy-pasteu i citiranju drugih je prešla sve granice. Na to već nekoliko tjedana upozorava Đikić ali.. viewer 0 0 0


Apsolutno ti vjerujem viewer, ali sad si "navukao" na sebe "bijes" tvojih rođaka ako ovo prate :-) :-) :-) Laci 0 0 0

Analiza

Uzroci a ne posljedice

23.01.2017. 10:30

U tekstovima dr. Slavena Letice i bivšeg rektora dr. Alekse Bjeliša u ... više >

Analiza

Hrvatski studiji i aktualni ministar

22.01.2017. 20:25, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Ministar Pavo Barišić je krajem listopada rekao novinarima, a u svezi napisa u

Nacionalu: '' Na taj dio, iz 1995., sam posebno ponosan. Dajte mi vremena

danas, sutra, da detaljno sve pojasnim...''

No, do neki dan nije pojasnio. Zašto?

Zato što je i on bio svjestan da u tom slučaju priča ide dalje.

No na upućeni mu zahtjev od strane Nacionala da dade odgovor na njihov tekst

od 25. listopada on šalje ''demanti''. U tom demantiju je gospodinu Pavi Barišiću

proradila nečista savjest na temu pokušaja privatizacije, pa on navodi moju

malenkost kao ''jednog od protagonista neuspjela pokušaja privatizacije

Otvorenog sveučilišta''. Dakle, on se ipak prisjetio činjenice da je u igri bio

pokušaj privatizacije Otvorenog sveučilišta, ali klasičnom zamjenom teza taj

nečastan pokušaj svaljuje na druge i kaže da je upravo on bio taj koji je ''dao

svoj vlastiti skromni prinos očuvanju javnih dobara RH''. Totalna besramna laž

ministra-filozofa!

Naime, ne samo da se je u Otvorenom sveučilištu te 1995. radilo o kriminalu,

radilo se o nečem puno gorem. Poznato je da je Tuđmanova ideja bila da se osnuju Hrvatski studiji. Oni su na jedan vrlo početnički način i zaživjeli i bili su smješteni dijelom u prostorijama Otvorenog sveučilišta. Pored dojava o ''vešeraju'' postojale su i dojave da Barišić i Ante Čović (sada aktualni prorektor) žele privatizirati Otvoreno sveučilište i da im u tome svesrdno u zakonskom smislu pomaže 'majstor procedure' V.Š. Kad je to saznao tadašnji glavni tajnik HDZ-a dojavio je predsjedniku Tuđmanu i tako se može objasniti zašto je smjena Barišića bila logična.

Naime, oni su mogućom privatizacijom ugrozili i same Hrvatske studije koji bi

ostali tada bez prostora. Meni je kao tajniku za školstvo i znanost u Gl. tajništvu

HDZ-a bilo poznato koliko je Tuđmanu bilo stalo da Hrvatski studiji baš po

lokaciji budu na toj sveučilišnoj vertikali od Strojarskog fakulteta, Filozofskog,

Elektrotehničkog, pa sve do PMF-a na Marulićevom i do HNK. Predsjednik nije htio ni čuti da se oni presele negdje na Črnomerec ili u Vlašku, a takvih je prijedloga i bilo.

Njih je tek Dragan Primorac 'otpremio' na Borongaj. Mene je predsjednik Tuđman osobno zadužio da u slučaju ako je prostor Otvorenog sveučilišta neprimjeren za Hrvatske studije da se potraži novi na spomenutoj vertikali. Tako se našlo rješenje da se gradi nova zgrada kod NSB-a, današnje parkiralište sa zapadne strane. Iz tog razloga sam organizirao sastanak u Vladi negdje polovicom 1997. s Ljerkom Mintas Hodak kao potpredsjednicom Vlade za društvene djelatnosti i gradonačelnicom Marinom Matulović Dropulić kako bi se spomenuta ideja i realizirala.

Dakle, jasno je da je smjenom Pave Barišića spriječen daljnji kriminal, koji je

zataškan, jer je ovo drugo, ostajanje Hrvatskih studija u zgradi Otvorenog bilo

osigurano. Ante Čović i Pavo Barišić su u vrhu HDZ-a doživljeni tada kao

potencijalni rušitelji Hrvatskih studija! Zbog čega su neki ljudi s Filozofskog

fakulteta htjeli rušiti Hrvatske studije valjda ne treba nikome pojašnjavati.

I ne samo to, oni su u godinama koje su uslijedile neprestano 'podmetali nogu'

Hrvatskim studijima kako ne bi zaživjeli onako kako je to zamislio i sam

predsjednik dr. Franjo Tuđman. A za to, hvala Bogu, ima na pretek svjedoka i

dokumenata.

Otvoreno sveučilište je nakon njihove smjene postalo Pučko otvoreno učilište u

vlasništvu Grada Zagreba i Republike Hrvatske pola pola, pa je totalna laž

ministra-filozofa da se je njihovom smjenom htjelo srušiti javnu ustanovu trajne

naobrazbe kao javno dobro RH.

Miroslav Dorešić, zamjenik ministra prosvjete 1998./1999.

3

MDoresic

Nema nam pomoći ako se ozbiljno ne počnemo baviti obrazovanjem naroda

Interakcija

 
UČINIO -> 16 15 2 151
PRIMIO <- 132 62 7 357

Dostignuća

Vingd 144.00
Bodovi 68.2
Prijedlozi 8 0.00
Analize 47 141.00
Ankete 1

Ocjene (3)


Respektira (2): Spektator, msesar


Slaže se (1): Laci


Komentari (2)


Unatoč svim podmetanjima Hrvatski studiji su mogli zaživjeti u pravom smislu riječi još do 2000. da nije bilo udbo struktura s Instituta Ivo Pilar i velikih Hrvata kojima je samo novac bitan. msesar 0 0 0


Ajme Dorešiću, pa što se Pave Barišića-ministra tiče, izgleda da je "slučaj" plagijat čak njegov najmanji krimen, i to više moralni nego materijalni, ali "isplivavaju ili ispadaju kosturi iz ormara", koji su puno jači razlozi zašto bi morao otići Laci 0 0 0

Analiza

Hrvatski studiji i aktualni ministar

22.01.2017. 20:25

Ministar Pavo Barišić je krajem listopada rekao novinarima, a u svezi napisa ... više >

Analiza

Tko Petrova brifira o Ustavu?

19.01.2017. 20:40, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Iako već više od dva desetljeća kod nas nema drumova, razloga za rimu šumom-drumom ima napretek. Stvarnost ide svojim putem, a ustavi, zakoni, pravila, morali nekim drugim, paralelnim - konstruirajući tako dvije stvarnosti. Onu koju piše život, i onu drugu koju pišu zakonodavci, upravljači, nadzornici sustava. Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život – stoji u članku 55 našeg najsvježijeg Ustava. Da bi bilo tko uopće mogao konzumirati svoje ustavno pravo iz navedenog članka, prije toga se morao izvući iz očajničke skupine nezaposlenih (fenomen istovremenog pada broja nezaposlenih i pada broja radnih mjesta najbolje oslikava porast broja autobusnih linija za Njemačku), a tek onda 'sebi i obitelji sa svojom zaradom osigurati slobodan i dostojan život'.

Dostojan život s minimalnom plaćom? Teško da je život dostojan i onomu koji prima prosječnu plaću od 5.686 kuna, dok potrošačka košarica za četveročlanu obitelj prelazi 7.000 kuna na mjesec. I na ovom primjeru vidimo kako stvarnost realnog života ne odražava onu zapisanu u Ustavu. Ali radi te diskrepancije nikomu ne pada na pamet mijenjati Ustav, približiti njegove 'drumove' našim šumama.

Ustav je temeljni pravni akt bilo koje države. Iz kojeg proizlaze svi zakoni. Naš Božićni Ustav iz 1990. do sad je mijenjan pet puta (1997, 2000, 2001,2010,2013). Mijenjali smo polupredsjednički sustav, mijenjali smo radi ulaska u EU, radi referenduma o braku, radi nezastarijevanja ratnog profiterstva. Dvotrećinske parlamentarne većine su se slagale i amenovale promjene. Dovoljan broj puta da bismo strepili od hirova neke nove dvotrećinske većine koja bi poželjela nove izmjene, dosad pet puta izmijenjenog Ustava. Ustav bi morao biti izvor pravne sigurnosti, nikako razlogom za pravnu nesigurnost.

A upravo ovih dana svjedočimo zazivima promjene Ustava iz redova Mosta. Čelnik Mosta (kojem je istekao mandat pa je čelnik poluilegalno) Božo Petrov kaže: Što se tiče modela prodaje dionica HEP-a, ići ćemo na to da se Ustavom zaštite one tvrtke koje upravljaju resursima - vodama, šumama, energetikom. Sa svojih 13 zastupnika od ukupno 151, Most je manjina koja se tek dobrohotnošću HDZ-a našla na pobjedničkoj strani i jako je daleko od dvotrećinske većine. Već smo odgledali njihove predstave s javnobilježničkim ugovorom, s jamstvima, ali očito nismo shvatili otkud dolazi njihov ucjenjivački kapital prema HDZ-u, a kojeg čini se opet aktiviraju.

Ustav je člankom 52 već zaštitio opća i javna dobra. Evo ga u cijelosti: More, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnog, povijesnog, gospodarskog i ekološkog značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu zaštitu. Zakonom se određuje način na koji dobra od interesa za Republiku Hrvatsku mogu upotrebljavati i iskorištavati ovlaštenici prava na njima i vlasnici, te naknada za ograničenja kojima su podvrgnuti.

Očito je dakle kako je sve ono što bi Most, u traženju svog političkog identiteta, želio zaštititi već zaštićeno te da sve svoje, još neobrazložene vizije zaštite HEP-a, Hrvatskih šuma, Hrvatskih voda može postići izmjenama zakona koji se na te tvrtke odnose.
Ustav ni dosad nije smetao izvršnoj vlasti u zaštiti Jadranskog mora i proglašenju gospodarskog pojasa pa svejedno vlast taj pojas nije proglasila. Ustav je i dosad člankom 52 davao pravo izvršnoj vlasti na naplatu naknada ovlaštenicima prava na rudna blaga, vode i druga prirodna bogatstva pa je opet vlast propustila INI naplatiti koncesijsku naknadu u iznosu od cca 1,6 milijarda dolara (što je iznos koji bi bio i više nego dovoljan za otkup mađarskog dijela INE). Ustav nije smetao vlastima da naplati više od 3 lipe po litri flaširane vode koncesionarima na vodocrpilišta (15 koncesionara iz 30 izvora godišnje crpi 415 milijuna litara. Za svaku flaširanu litru državi plate 3 lipe. Kupcima naplate 5 kuna). Pa vlast to opet nije učinila.

Ono što izvršna vlast nije u stanju, ne želi ili neće učiniti, nikakva promjena Ustava ne može nadomjestiti. Ustav nije tijelo, institut, državna ustanova, inspekcijska služba, već pravni akt iz kojeg izviru zakoni.

Tko je ovog puta brifirao Božu Petrova o ustavnim promjenama, zasad nije jasno. Sudeći po dosadašnjim brifinzima, posebice onima oko arbitraže s MOL-om u Ženevi, možda je bolje i ne znati odgovor na to pitanje.

Čini se kako su Mostaške prijetnje o promjeni Ustava, koje bi bile uvjetom za njihovo amenovanje prodaje dijela HEP-a, a radi otkupa dijela INE tek njihov blijedi pokušaj povratka u stare ucjenjivačke pozicije. Za kojeg znaju unaprijed da neće uspjeti (unatoč koketiranju sa slave gladnim Bernardićem), ali im služi kao alibi. Domoljubni certifikat na kojem piše Most je zaštitnik nacionalnih interesa.

Nakon reformi iz Karamarkovog doba koje nisu ni pokrenute, promjene iz ovog mandata još ni spomenute, idealne za Most bi bile ustavne promjene. Preko kojih bi preko noći izrasli iz političkih amatera u odvažne državotvorne subjekte. Možda im ipak od promjena ostanu samo one koje mogu napraviti na saboru stranke zakazanom za 28.siječnja 2017. pa promijene, ako već ne čelništvo, barem one koji čelnike brifiraju.

5

VeNLO

http://pokretpatriot.com/

Interakcija

 
UČINIO -> 979 37 100 1,639
PRIMIO <- 1,567 315 112 2,997

Dostignuća

Vingd 2,070.00
Bodovi 349.2
Analize 256 2,064.00
Ankete 1

Ocjene (5)


Respektira (4): 5none5, Grugru, siouxica, Spektator


Ne slaže se (1): Laci


Komentari (6)


jako dobro! siouxica 0 0 0


Bože VeNLO, sam si citirao "...za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku", a dobro znaš da mi Zakonom nismo zaštitili ništa, inače se n ebi prodavala INA i sad HEP ! Petrov veoma dobro zna zašto traži da se u Ustavu Laci 0 0 0


definira što se NE SMIJE/ NE MOŽE prodavati, a ti se praviš kao da ne znaš. zakone možemo mijenjati kao košulkje, a Ustav malo teže, Pa zato i ti i muljator Plenković kažete da je sve već zaštićeno Zakonom ?! A prodana je INA, prodane Laci 0 0 0


ceste (pod egidom koncesije), prodane su dio voda, "prodan" Imunološki zavod, pa su "prodani" i naši ljudi da se za Amere bore po Afganistanu i Siriji...., Zakoni se donose običnom većinom u Saboru, a Ustav sa najmanje 2/3 većinom ! Sve je jasno Laci 0 0 0


Laci, promašio si ceo fudbal, ali valjda se zato 'fudbal' i igra:) VeNLO 0 0 0

Analiza

Tko Petrova brifira o Ustavu?

19.01.2017. 20:40, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Iako već više od dva desetljeća kod nas nema drumova, razloga za rimu šumom-drumom ima napretek. Stvarnost ide svojim putem, a ustavi, zakoni, pravila, morali nekim drugim, paralelnim - konstruirajući tako dvije stvarnosti. Onu koju piše život, i onu drugu koju pišu zakonodavci, upravljači, nadzornici sustava. Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život – stoji u članku 55 našeg najsvježijeg Ustava. Da bi bilo tko uopće mogao konzumirati svoje ustavno pravo iz navedenog članka, prije toga se morao izvući iz očajničke skupine nezaposlenih (fenomen istovremenog pada broja nezaposlenih i pada broja ... više >

5

VeNLO

http://pokretpatriot.com/
  • 4
  • 0
  • 1
  • 6

Analiza

Je li na pomolu jedna od najvećih "pljački" u povijesti Hrvatske ?

18.01.2017. 17:25, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Da je tijekom i nakon domovinskog rata izvršena kolosalna tranzicijska pljačka, preljevanjem društvene, državne, narodne imovine u privatne džepove, pomoću zakona koji su omogućavali "zakonitu pljačku" i pomoću pomoći izvana poput one koju je "demonstrirala" Hypo banka, te pomoću udbaškog novca namijenjenog za stvaranje "udbaških" tajkuna (podaci u knjigama i člancima Romana Leljaka), je danas općepoznata stvar, koju negiraju samo sami učesnici u toj pljački i njihovi pomagači u tome. istražno-sudbena vlast.

General Ćesić Rojs ingeniozno je definirao to što se dešavalo, riječima - Tko je jamio, taj je jamio !. Sve je to iza nas i nepovratno je izgubljeno kao društveno-narodno vlasništvo, no čini se da se pod egidom "obrana strateških nacionalnih interesa" sprema još jedna kolosalna pljačka Hrvatske i hrvatskog naroda, no sada od strane političara i vlasti koja je tobože "posvećena" tome da brani interese Hrvatske i hrvatskog naroda. A radi se o "erupciji" brige za energetsku neovisnost Hrvatske i "domoljubnog zanosa" u kojem je prioritet dio INE koji je prodat Mađarima vratiti u hrvatsko vlasništvo.

Fraze o domoljubnosti odnosno koristi za narod, su uvijek "palile" kod populacije koja ne zna misliti i koja je lijena misliti, i koja je naivna pa vjeruje onima koji ju "vode", pa se tako ušlo u savez sa Austrijom i Mađarskom, pa se ušlo u sustav kraljevine SHS, pa se ušlo u sustav Jugoslavije, FNRJ-a, SFRJ-a, pa konačno i u sustav NATO i EU, a što nam je sve donijelo zna svatko tko to želi znati.

Postavljanje kao prioritet otkup dijela INE koji sada pripada MOL-u, kao domoljubni strateški interes, uz "najbolji" plan koji je do sada smišljen po riječima ministrice Martine Dalić, a to je prodaja dijela HEP-a, toliko "bazdi" na još jednu, ali sada kolosalnu pljačku, da to ne vide samo oni koji to ne žele, ili koji su u nju involvirani pa ju podržavaju. Jer zapravo se radi o takozvanoj "političkoj" odluci, koja nije zasnovana ni na kakvoj racionalnoj prosudbi glede kriterija koje se trebaju primjenjivati pri takovim transakcijama.

Ne ulazeći sada u to zašto je dio INE uopće prodat Mađarima, na osnovi i tada političke odluke, valja prije ikakove nove političke odluke i parolašenja o tome da je naš strateški interes otkupiti od MOL-a njegov dio INE, postaviti pitanja, koja se postavljaju pri svakom razumnom i stručnom rješavanju bilo kojeg problema.                                                                                    

Prvo je pitanje - Što je zapravo problem u odnosima MOL-INA ? Kako se iz šturih informacija koja se "puštaju" u javnost može saznati, osnovni je problemm što MOL ne izvršava svoje obveze investiranja u razvoj INE, koje je preuzela ugovorom pri kupnji dionica INE !

Moguće rješenje – Sigurno da rješenje nije odmah pristupiti otkupu dionica od MOL-a, već se prije toga trebaju riješiti sva sporna pitanja oko upravljačkih prava, i neizvršavanje obveza MOL-a sukladno ugovoru. Takođe je i raskid ugovora sa MOL-om moguć na osnovi članka 13.3.1. i koji glasi:

Vlada može raskinuti ovaj Ugovor odmah bez odlaganja uz upućivanje obavijesti o raskidu Strateškom ulagatelju ako:

                   13.3.1        Strateški ulagatelj počini bitnu povredu ovog Ugovora i propusti ispraviti povredu, kada se povreda može ispraviti, u roku od trideset (30) dana od primitka obavijesti kojom se određuje povreda i kojom se od Strateškog ulagatelja zahtijeva da ispravi tu povredu;

Zašto se umjesto raskida ugovora odmah krenulo s idejom o otkupu dionica MOL-a je, mada se znalo da MOL nije izvršavao ugovorne obveze i čak devastirao INU, neulaganjem u istraživačke projekte novih bušotina i u modernizaciju rafinerija, baca sjenu na tu „najbolju“ ideju Martine Dalić, i čak implicira pitanje – što se to radi „ispod stola“ ?

Drugo pitanje – Zašto se nešto (INA) prodalo ako je bilo od strateškog interesa, i zašto se sada tvrdi da je od strateškog interesa, kada je jasno da Hrvatska više nema praktično svoje nafte dovoljno za potrebe zemlje, pa se uglavnom ona uvozi ? A budući da domaće rafinerije nisu tehnološki sposobne proizvoditi derivate visokog stupnja prerade, uvozimo i to, pa se postavlja pitanje zašto uvoziti naftu, ako se mogu uvoziti i sada se uvoze derivati ? Kako nešto može biti od strateškog interesa, kada nema osnovnu sirovinu za svoje funkcioniranje ? Naftni stručnjak Skalicky je argumentirano pokazao da je otkup dionica od MOL-a, i ogromna ulaganja u modernizaciju rafinerija, koje neće imati kome prodavati derivate, jer im je kapacitet znatno veći od hrvatskih potreba, čista ludost sa ekonomskog stajališta.

Moguće rješenje – Razlaz sa MOL-om, zadržavanje dijela poslovanja sa plinom i prodajom derivata, te zadržavanje jedne rafinerije, i iz budućeg profita postupno INU ponovno učiniti respektabilnom naftnom kompanijom sa vlastitim izvorima nafte.

Treće pitanje – Zašto je kao prva i „najbolja ideja“ prodaja četvrtina HEP-a, koja je nesumnjivo od nesrazmjerno većeg strateškog značaja od INE ? I koja je tvrtka koja posluje stabilno i uspješno ?

Moguće rješenje – Rješenje odgovora na ovo pitanje nije daleko od realne pretpostavke da je prodaja 25 % HEP-a samo uvod u dalju rasprodaju HEP-a, i to vjerojatno strancima, koji su zainteresirani da hrvatsku energetiku stave pod svoju „čizmu“. Naftu, lož ulje, benzin, itd...u krajnjoj liniji uvijek se može kupiti bilo gdje u inozemstvu, čak i u susjedstvu, no struja nam treba tu gdje jesmo, po nju ne možemo ići u susjedstvo. Ima je dosta oko nas, to je točno, ali ako prodamo HEP morat ćemo je platiti koliko nam stranci budu tražili.

Četvrto pitanje – Zašto se pitanje  otkupa dionica MOL-a aktualizirala upravo u trenutku kada smo kao država do „guše“ u dugovima i u problemu kako ćemo plaćati dospjele obveze, kada smo izgubili arbitražni spor u svezi MOL-INA uz velike troškove radi izgubljenog spora, kada je jasno da bi nas MOL „odrao“ glede cijene svojih dionica, kada nema problema u obezbeđenju hrvatskog tržišta naftnim derivatima, kada je jasno da prodaja 25% HEP-a nije dovoljno za otkup  dionica MOL-a, i kada ja jasno da HEP treba efikasno koristiti i ojačati, a ne rasprodavati ?

Moguće rješenje – Rješenje odgovora na ovo pitanje je samo jedno jedino, a to je slijedeće: U svezi prodaje i predaje MOL-a Mađarima ima toliko prljavih radnji u koje su umiješani naši političari i njihovi „savjetnici“ da postoji realna opasnost da se po tome počne „kopati“ i službeno preko DORH-a, pa se akteri toga plaše da se mogu naći u situaciji da budu prozivani za korupciju i oni, a ne samo Sanader, pa se sad pozivanjem na „strateški“ interes Hrvatske i „domoljubno“ vraćanje INE Hrvatskoj, pokušava stvoriti dojam o tome da su „domoljubi do daske“, ubijeđujući javnost da je to jedino ispravno rješenje, unatoč svim ekonomskim, gospodarskim, i stručnim rezonima. Takođe je nesuvislo, manjkavo i netransparentno prezentiranje javnosti sve oko ove „sjajne“ ideje otkup MOL-ovih dionica prodajom dijela HEP-a, već izdaleka „bazdi“ na mogućnost vjerojatne korupcije da bi se ovako suluda transakcija provela.

Nije nimalo slučajno da po nalogu tvoraca ove ideje svi mediji, i svi „prijatelji“ ove Vlade, budu instruirani da šire pozitivno ozračje u svezi toga da se radi o maltene sudbonosnoj opdluci 'biti il ne biti'  za Hrvatsku i Hrvate. Pa makar ovakva transakcija koštala i zemlju i građane ove zemlje toliko da se ni prapraunuci danas živućih građana ove zemlje, od toga neće moći oporaviti, a usput će natovariti na vrat jednu ruinu od tvrtke (INA), a izgubiti stvarnu energetsku neovisnost gubitkom HEP-a.

Žalosno je da se čak i akademici, konkretno Mirko Zelić, uključuju u ovu akciju „mazanja oči“ javnosti, izjavom da „...jačanjem upstreama  INA bi dugoročno vratila uloženo“?! Nijedan akademik HAZU-a se nije uključio u diskusiju o strateškom značaju Imunološkog zavoda i očitog nastojanja njegovog gašenja koje je protivno interesima Hrvatske, i protivno interesima zaštite zdravlja hrvatskih građana, ali se uključuju u propagiranje otkupa dionice MOL-a, kao „dugoročno isplative investicije“.

Sve je jasno za onoga tko želi vidjeti što se odvija, a odvija se po naputcima MMF-a i međunarodne korporativne „mafije“. Martina Dalić je „čedo“ MMF-a, Zdravko Marić je „korporativno čedo“,a Plenković je „čedo“ EU birokracije. Ne čudi stoga ovakvo njihovo ponašanje, ali čudi da se u svezi Hasanbegovića „pokrenula i nebo i zemla“, vršili prosvjedi i zahtijevalo njegovo uklanjanje, a sada kada se sprema scenarij da se Hrvatskoj učini šteta od desetine i desetine milijardi kuna, s dugoročno nesagledivim lošim poslijedicama, nitko, baš nitko, od mainstream medija do relevantnih stručnjaka (a ne stručnjak „po narudžbini) nije našao pozvanim da narodu otvoreno i jasno objasni o čemu se zapravo radi (gospodin Skalicky je častan izuzetak).

To što ministar Zdravko Marić „mudro“ šuti u svezi ovoga pitanja je veoma znakovito, jer on zna svu štetnost cijele ove namjeravane transakcije i ne želi svoju stručnost okaljati time da tvrdi da je nešto dobro što je ekonomski loše, pa šuti jer je dio tima koji sprema „uže oko vrata“ i našim prapraunucima“, ostavljajući im mogućnost da neki bolji i pristojniji život potraže van Hrvatske. Onima pak koji kažu da otkup INE od MOL-a ne bi bila katastrofa, kažem da ne bi bila katastrofa i ako ne otkupimo INU od MOL-a, ali bi bila katastrofa prodavati HEP, šume, vode, zemlju, pa i zrak hrvatski, jer nam onda ne bi ostalo više ništa od nas samih, a to iz svega prezentiranog od '92-e do danas „ne vrijedi“ baš puno, bar ne u ovoj zemlji. HRT ima krasnu jutarnju najavnu špicu koja glasi „Dobro jutro Hrvatska...“, a ja bih samo dodao „Probudi se konačno Hrvatska !“. I molio bih Boga da čuva našu sirotinju, jer se naša politička „elita“ zna veoma dobro sama čuvati

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 755 732 258 3,874
PRIMIO <- 987 234 70 2,280

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 243.8
Prijedlozi 23 6.00
Analize 443 1,216.00
Ankete 329

Ocjene (3)


Respektira (3): Anyst, bereza, Zagorec


Komentari (3)


Sjedi Laci bojim se da si u pravu. Put nacionalizacije energetskih dobara je utabala Venezuela i slični u borbi za ''nacionalne interese''. Stara izreka vrijedi : "Patriotism is the last refuge of the scoundrel". Prodaja sveg profitabilnog je planska Zagorec 0 0 0


Thank You Zagorec ! i ja se bojim da sam u pravuz ! Laci 0 0 0


Laci, nadam se da ce narod uvidjeti gdje i kako nas vode politicke elite koje se busaju u prsa domoljubna a ustvari nas vode u jos veca zaduzivanja i sve dublji neslut. Vise nikom ne vjerujem . Anyst 0 0 0

Analiza

Je li na pomolu jedna od najvećih "pljački" u povijesti Hrvatske ?

18.01.2017. 17:25, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Da je tijekom i nakon domovinskog rata izvršena kolosalna tranzicijska pljačka, preljevanjem društvene, državne, narodne imovine u privatne džepove, pomoću zakona koji su omogućavali "zakonitu pljačku" i pomoću pomoći izvana poput one koju je "demonstrirala" Hypo banka, te pomoću udbaškog novca namijenjenog za stvaranje "udbaških" tajkuna (podaci u knjigama i člancima Romana Leljaka), je danas općepoznata stvar, koju negiraju samo sami učesnici u toj pljački i njihovi pomagači u tome. istražno-sudbena vlast. General Ćesić Rojs ingeniozno je definirao to što se dešavalo, riječima - Tko je jamio, taj je jamio !. Sve je to iza nas i nepovratno je izgubljeno ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 3
  • 0
  • 0
  • 3

Analiza

Ulazak u eurozonu mogu dozvoliti samo građani na referendumu

18.01.2017. 13:13, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Dok nobelovci iz područja ekonomije listom tumače kako je eurozona (bez političke unije i solidarnosti) osuđena na propast, dok MMF ukazuje kako je jedinstvena valuta euro glavni instrument europske slabosti, dok po Europi stoga jačaju legitimni politički pokreti koji traže ili značajnu reformu ili izlazak iz eurozone, u Hrvatskoj je na dnevnom redu dogovor političkih i monetarnih autoriteta o potrebi što hitnijeg uvođenja eura kao nacionalne valute.

Ono što smo mogli nakon objave dogovora uočiti je da nisu više svi euforični oko hitnoće te potrebe. Nitko ne stvara pritisak da se euro mora uvesti. U EU postoji konsenzus da svaka zemlja za sebe odluči kada će ući u eurozonu, pa to trenutno ne čine ni one koje bi po ugovoru to morale. Mnogi pritom ozbiljno sumnjaju u sposobnost Hrvatske da uđe u eurozonu, čime više manje izražavaju potrebu za nekom novom, izlaznom strategijom. I dok za guvernera Vujčića odavno znamo kako ne vidi ništa izvan eurozone, Plenkoviću bi taj dogovor mogao politički rezultirati otprilike kao i izlet u Ukrajinu. 

Hrvatska se u svakom slučaju nalazi u specifičnom položaju unutar EU i ima specifične odnose s eurom. Ali da probamo malo razložiti te specifičnosti. 

Premda Hrvatska ne koristi euro novčanicu, ona faktički ima euro od uvođenja kune kao nacionalne valute. Hrvatska kuna je stalno vezana za euro, pa je kuna u svojoj funkcionalnoj realnosti ništa drugo nego euro. To što de jure Hrvatska nije uvela euro, jer nije unutar svih ugovornih standarda eurozone, ne mijenja činjenicu da je malo koja zemlja eurozone unutar ugovornih standarda a da su naši Guverneri kunu vezali za euro sa strogošću prave austerity politike, i to prije nego što je austerity uopće nekom pao na pamet. Hrvatska si je dakle nametnula bitne ugovorne standarde eurozone, odnosno svojom monetarnom politikom samovoljno fiksirala tečaj svoje valute s eurom, pa se, uz garanciju devizne klauzule, de facto, već poduže gospodarski nalazi u eurozoni.

Koliko je takva politika do sada bila dobra, a koliko pogrešna, komu je pogodovala a koga je uništila, zna svaki Hrvat za sebe. Mikroekonomski gledano neki su unutar takve politike itekako uspjeli, dok su istovremeno mnogi propali. Kao što se to, uostalom, desilo diljem eurozone. Vlasnicima hrvatskoga duga svakako odgovara trenutni položaj Hrvatske, koja uza sve recesije i krize uredno servisira visoke kamate na dug. Makroekonomski gledano Hrvatska dijeli sudbinu juga Europe, nad kojim je financijski razvijen sjever izvršio kreditnu ekspanziju. Uz kompetitivni dinamizam 'otvorenog profitnog tržišta', to je dovelo do gubitka mnogih radnih mjesta, pada rejtinga, pada BDP-a i rasta javno - privatnog duga uz visoke kamate. Nema nekih bitnih razlika između makroekonomskih problema Italije, Španjolske, Portugala ili Hrvatske, dok je Grčka jako upozorenje koliki je stupanj solidarnosti unutar modela eurozone.

Svaka zemlja unutar Europske Unije imala je neke svoje ekonomske posebnosti u procesima prilagođavanja euru. Hrvatska je imala specijalno tešku sudbinu i ne može se posve uspoređivati sa srodnim članicama bivšeg socijalističkog bloka. Niti jedna od njih, prije stvaranja EU i eurozone, nije doživjela raspad države, rat i uspostavu nezavisnosti uz razoreno gospodarstvo, koje se k tome tijekom rata "pretvaralo i privatiziralo". Pa ipak, makroekonomska analiza pokazuje određene paralele između Hrvatske i Mađarske.

Mađarska je prije Orbana vodila identičnu politiku kao Hrvatska. Forinta je bila vezana za euro, pa je uz valutnu klauzulu Mađarska ekonomija otvorena srca (naivno) pristupila EU. I kod njih je naravno došlo do gubitka radnih mjesta, negativne trgovinske bilance, pada BDP-a, rasta duga i kamata uz ostalu negativnu makroekonomsku spiralu. Dolaskom Orbana ta se politika promijenila. Devizna klauzula je ukinuta, smanjena je kamatna stopa, forinta je devalvirala, drugi mirovinski stup nacionaliziran a država organizirala povoljno kreditiranje malog i srednjeg proizvodnog poduzetništva. Uz niz drugih mjera mađarska ekonomija je nakon toga izašla iz recesije, stvorila nova radna mjesta, došlo je do rasta BDP-a što je na koncu rezultiralo onim najbitnijim, to jest, Mađarska je počela više izvoziti nego uvoziti, pa je dosegla sveti gral eurozone, suficit trgovinske bilance. 

Paradoks je u tome što je Mađarska izašla iz vezanosti za euro, počela koristiti legitimne prednosti vlastite valute, da bi tek nakon toga imala korist iz eurozone. Mađarska je u svakom slučaju Hrvatskoj pokazala platformu na kojoj treba graditi izlaznu strategiju i plan B. Danas Mađarska ispunjava kriterije za početak procesa pridruživanja eurozoni, ali to ni Vladi ni Guverneru ne pada na pamet, kao što to ne pada na pamet ni ostalim članicama izvan eurozone koje su u sličnoj situaciji. Čini se da tako nešto pada na pamet samo nekima u Hrvatskoj.

Pa zašto bi neki u Hrvatskoj pošto poto i navrat nanos htjeli i de jure uvesti euro kao nacionalnu valutu?

Problem je sigurno izražen u "visokoj euriziranosti" hrvatske štednje, čega se dotakao kolumnist Ratko Bošković, koji tumači kako je HNB svojom monetarnom politikom dopustila da banke koje posluju u Hrvatskoj imaju dugova prema štedišama u visini od oko 20 milijardi eura, ali da u stvarnosti ni približno nemaju taj iznos u eurima i da žive u nadi kako naše štediše neće u većim iznosima tražiti svoje devize. Banke u Hrvatskoj primaju depozite, kreditiraju i profitiraju u kunama, dok svi koji hoće, svoju kunsku štednju nominiraju u eure. Stoga bi uvođenje eura, to jest efektivno pretvaranje kuna u eure, bilo prilično osiguranje za hrvatsku deviznu štednju, odnosno, to bi bio konačni trijumf monetarne politike HNB-a.

Sukus Boškovićevog teksta ogleda se u pitanju: ali 'što ako Hrvatska ne uspije uvesti euro'?  S obzirom na to da je eurozona, zbog svoje rigidnosti, veoma neizvjesno područje, članak poentira kako je monetarna strategija HNB-a zapravo na rubu kockanja.

Ovdje bi mogli ići korak dalje i pitati se, a što ako Hrvatska daljnjim žrtvama standarda i suverenosti ipak uspije i de jure uvesti euro? U tom slučaja vjerojatno bi štednja bila nešto sigurnija, vjerojatno bi bile nešto manje kamate na kredite, ali bi makroekonomski pokazatelji hrvatske ekonomije i dalje ostali isti. Uz daleko veći pritisak austerity politika. Vlasnici štednje i vrijednosnih papira uvijek bi imali svoje eure, ali bi kod slučaja bankarskih neravnoteža i kriza sami plaćali trošak spašavanja banke putem usvojenog mehanizma Bail-in. S druge strane, uvođenje de jure eura kao nacionalne valute, Hrvatska bi izgubila suvereno pravo po kojem Svjetska trgovinska organizacija dopušta korištenje nacionalnog tržišta i valute da bi se suzbio prekomjerni deficit trgovinske bilance. Prava kojeg je, kako smo vidjeli, uza svu lažnu galamu iz EU, legitimno iskoristila Mađarska. 

Treba također biti jasno da je po tumačenju eurokrata ulazak u eurozonu nepovratan i da tu nema šale. Mehanizmi izlaska iz eurozone nisu predviđeni, pa su eventualne krize unutar eurozone praćene nevjerojatnim stresovima, što smo vidjeli na primjeru Grčke. 

Članice eurozone mogu mirno spavati samo ako njihovo gospodarstvo ima suficit trgovinske bilance. Ali to praktički ne mogu postići sve članice eurozone istovremeno. Eurozona je kompetitivno područje gdje, uz zajedničku valutu, svaka članica gleda svoje vlastite interese i gdje su bogatije države svakako u prednosti. Svjetsko gospodarsko pravilo da bi jača ekonomija trebala imati i jaču valutu, a slabija slabiju, u eurozoni ne postoji. Stoga je neravnoteža u konkurentnosti i standardu unutar eurozone metodološki zagarantirana, pa euro sve jasnije postaje instrument europske političke slabosti. To naravno dovodi do jačanja 'populističkih' pokreta, a koji zapravo okupljaju posve normalne ljude s legitimnim političkim zahtjevima.

Iz svih teza i antiteza pro e contra eurozone, kojih smo čuli u Hrvatskoj, mogli bi sintetizirati nešto izvjesno. 

Sve dok neka Vlada ne pokrene reforme koje će bitno smanjiti broj neproduktivnih unutar proračunskih jasla, sve dok ne olakša poreznu presiju nad poduzetnicima i građanima, uz cjeloviti program razvoja proizvodnog sektora, sve dok se ne smanji uvoz uz značajne mjere monetarno-ekonomske samobitnosti, niti će narod stati iza Vlade, niti će nas itko stvarno priznati kao relevantnog partnera. 

Tek kad Hrvatska pokaže produktivnu sposobnost, tako da bude u stanju sama plaćati svoje režije i sama sebe prehranjivati, tek u slučaju da se EU odlučila za političku uniju ili je reformirala svoju unutarnje ustrojstvo, i tek nakon otvorene javne rasprave, treba pitati građane na referendumu da li su za ulazak u eurozonu ili ne.

Svaka druga opcija ulaska u eurozonu, koja ne bi ispunjavala te kriterije, nedemokratsko je srljanje u neizvjesno. Ulazak u eurozonu bez ispunjavanja tih kriterija, značilo bi da su pojedine interesne skupine, kao što su uvoznički lobij, banke, oni rijetki koji imaju gro štednje nominirane u euro, ili ona politička ideologija koja bi se htjela pošto poto odreći suvereniteta zbog navodnog straha od hrvatskog nacionalizma, odlučili u ime svih Hrvata.

5

Jung-fu

...

Interakcija

 
UČINIO -> 287 38 14 813
PRIMIO <- 513 82 29 1,211

Dostignuća

Vingd 767.00
Bodovi 216.8
Prijedlozi 1 0.00
Analize 85 764.00
Ankete 5

Ocjene (8)


Respektira (7): Zagorec, Losonsky, 5none5, Spektator, VeNLO, siouxica, Alumnus


Slaže se (1): Laci


Komentari (6)


Istina, ali nije ni ukupna situacija u Hrvatskoj više naivna kao prije. Jung-fu 1 0 0


Nije.Gora je.Tko će od tih novih, progresivnih, mladih izaći na referendum, samo za to dolaziti iz Njemačke?Bit će ipak da će političari posegnuti radi spašavanja samih sebe i ze nečim što ide u korist narodu. VeNLO 0 1 0


Slažem se sa rečenim, ali se bojim, kako to Jung fu kaže, da nas i sada nitko neće pitati ni za što, ako "elita" bude htjela da nas uvali u eurozonu. Nismo još zreli za to da se suprotstavimo onima koji nam "rade o glavi". Laci 0 0 0


A posebno ti hvala za riječi... "...koje se k tome tijekom rata "pretvaralo i privatiziralo", jer svi pametnjakovići govore da tijekom rata nije bilo "pretvaranja i privatiziranja". Već sam mislio da se samo meni to "priviđalo" ! Eh, taj Škegro. Laci 0 0 0


OBAVEZNO izac na referendum i glasat PROTIV €, to je ce nas pokopati , bit cemo jos veci robovi. Ako ne budu izasli na ref.,oni koji ce imat priliki, bit ce krivci ak €uro pobijedi. Kupovna moć svake države EU je opala otkad su uveli €uro. MARYO 0 0 0

Analiza

LICEMJERJE ZAPADA PART II

18.01.2017. 09:06, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Bila je nedavno i ovdje na barometru tema oko rata u Siriji. Tada oko oslobađanja Alepa od strane regularne Sirijske armije. Puni su mediji bili (pa i  kod nas) opasnosti od genocida, ubijanja, humanitarne katastrofe i slično. Potresnih slika izbjeglica, djece, staraca koji su se našli u "opasnosti" od razularenih Assadovih vojnika.Pokretale su se peticije, plakalo se nad sudbinom djece u vihoru rata, naricalo za ljepotom najstarijeg grada na Bliskom istoku, optuživalo se Assada i Ruse i pripisivalo im se svašta. Organizirale su se konferencije, preko UN-a se pokušalo uči, tražilo se momentalno zaustavljanje svih ratnih djelovanja i slično. Samo da Assadovi "zločinci" ne oslobode Alepo.

Naravno, kad se pokazala istina sasvim suprotna zapadnim predviđanjima i lažima, sve je utihnulo, pa naravno i u našem "neovisnom" novinarstvu i "neovisnim" medijima.Tu i tamo zapadna medijska propaganda još pokušava svijetu podvaliti tu i tamo pokuju sliku Sirijske regularne armije i predsjednika Assada kao neviđene koljače, teroriste i uništavatelje svega pozitivnog. No na sreću, sve manje medija u svijetu, ma kako podložnih i vazalskih, puši te priče i prenosi te izmišljotine.

A trenutno se u Siriji događa jedan zaista mogući masakr i veliki humanitarni i svaki drugi problem. Naime, grad Deir ez Zoir. Enklava lojalna predsjedniku Assadu, koju brani regularna Sirijska vojska okružena sa Isilovcima i svom tom ekipom "demokratskih snaga arapskog proljeća". Nedavno je počela izuzetno jaka ofenziva Isila na taj grad , u kojem se nalazi oko 100.000 civila.

Naravno, primjećujete da nema oko toga nikakve panike. Nema u medijima nikakve brige za žene, starce, djecu i civile koji tamo trpe topovsko i tenkovsko granatiranje, upade Isilovih bombaša samoubojica i sveopće uništenje svega u tom gradu. Nema najave nikakvih konferencija, mirovnih konvoja, pomoći civilima i slično , kao što je bilo u slučaju Alepa. Nema potresnih slika razaranja škola, bolnica, ubijene djece, kao da je sve što se tamo događa, potpuno nebitno. Uostalom, šta je 100.000 ljudi? Koga briga za njih. Tko im je uostalom kriv što nisu pobjegli glavom bez obzira jer u tom gradu vlada Assadov zločinački režim. Baš su čadan narod ti Sirijsci. Bježe iz mjesta koja kontroliraju ISIL, FSA, Al nusra i slični "demokrate" u mjesta pod kontrolom regularne Sirijske armije i predsjednika Assada.

Ponavlja se ista priča kao što je bila u slučaju nekih drugih mjesta i gradova u kojima su bili ljudi lojalni regularnoj armiji i predsjedniku Assadu. U tim su slučajevima, kada napada ISIL ili te nekakve formacije koje simpatizira "zapad" ,djeca, škole, vrtići i sve ostalo legitimni vojni ciljevi. Uostalom, tko im je kriv, ma kako mali i gladni bili, kad ne prepoznaju da ih ubijaju demokratske granate, a ne zločinačke Ruske ili Assadove.

Kruže internetom i snimke zvjerstava tih prozapadnih "demokratskih" snaga koje se bore protiv predsjednika Assada i regularne Sirijske armije nakon zarobljavanja dvadesetak što čitavih, što ranjenih vojnika Sirijske vojske. Neću stavljati linkove i slike (prebrutalne su slike obezglavljenih tjelesa, očito mučenih na kojekakve načine), jer nema smisla. Ipak su to Assadovi vojnici i prema njima netreba imati pijeteta. Jel tako?  Kao što netreba imati milosti ni pijeteta prema nikome tko podržava regularnu Sirijsku vojsku i predsjednika Assada. Ipak smo mi dio zapada. Jer tu se ipak gubi smisao rečenice "svaka žrtva je žrtva i zaslužuje pijetet i dostojanstvo". Očito ne u ovim "zapadnim" poimanjima ratnih žrtava. Ovdje se (ipak) licemjerno gledaju "naši i vaši".

Takav se zaključak može izvesti iz toga. Naravno da i naši mediji slijede te zapadne uzore, pa se to nikoga ne dotiče. Čudna je još jedna stvar. Puno "civilnih aktivista" iz Alepa je slalo dramatične video uratke putem smartphonea i kojekakvih medija o tome kako su im to zadnja javljanja, jer Assadove snage ulaze u grad i vjerojatno im prijeti masakr. Iako nisu imali niti struje niti telefonskih veza. Zar u Deir ez Zoru nema nijednog aktivista, uplašenog učitelja ili medicinske sestre koja bi slala putem medija apele za pomoć?  Zašto se u ovom slučaju ne javlja taj famozni Sirijski opservatorij za ljudska prava? Puno pitanja, a samo jedan odgovor.

Licemjerje do bola. I silovanje zdravog razume.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 159 122 34 617
PRIMIO <- 506 102 76 1,093

Dostignuća

Vingd 794.00
Bodovi 187.4
Prijedlozi 3 3.00
Analize 171 774.00
Ankete 342

Od istog autora

Ocjene (1)


Slaže se (1): Laci


Komentari (2)


Apsolutno slaganje sa svakom tvojom riječi NEKOVARAZDIN ! Zar te nije strah da ovo što govoriš pročitraju naše dežurne špije tih zapadnih "demokrata" i "ljubitelji ljudskih prava" i dojave svojim gospodarima da si ih "pročitao" ? A to im nije OK Laci 0 0 0


Ma, naši mediji su zombiji u službi zapadne propagande, koji hrvatskoj javnosti sustavno prodavaju zapadne šarene laži ! Laci 0 0 0

Analiza

LICEMJERJE ZAPADA PART II

18.01.2017. 09:06, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Bila je nedavno i ovdje na barometru tema oko rata u Siriji. Tada oko oslobađanja Alepa od strane regularne Sirijske armije. Puni su mediji bili (pa i kod nas) opasnosti od genocida, ubijanja, humanitarne katastrofe i slično. Potresnih slika izbjeglica, djece, staraca koji su se našli u "opasnosti" od razularenih Assadovih vojnika.Pokretale su se peticije, plakalo se nad sudbinom djece u vihoru rata, naricalo za ljepotom najstarijeg grada na Bliskom istoku, optuživalo se Assada i Ruse i pripisivalo im se svašta. Organizirale su se konferencije, preko UN-a se pokušalo uči, tražilo se momentalno zaustavljanje svih ratnih djelovanja i slično. Samo ... više >

  • 0
  • 1
  • 0
  • 2

Analiza

„Šuplja“ i sumnjiva argumentacija premijera Plenkovića

17.01.2017. 13:15, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Ovih se dana „vrti“ u medijima priča o tome da MOST želi u Ustav RH unijeti neke članke koji bi snagom Ustava RH, najvišeg akta jedne države, a tiču se raspolaganje državnom imovinom od strateškog značaja za državu i njene građane. za pretpostaviti je da se radi o želji da se onemogući da se jednog dsana neka sadanja ili neka buduća Vlada, pod nekim izlikama d aje to „dobro i neophodno“ odluči za prodaju hrvatskog energetskog sustava, hrvatskih voda, hrvatskih šuma, i da budem sarkastičan i samog „hrvatskog zraka“.

premijer Plenković je promtno „skočio“ na tu zamisao mijenja Ustava na taj način, argumentirajući time da je to nepotrebno, jer se uvijek može donošenjem Zakona...spriječiti takvo što. No kolika je ta argumentacija „šuplja“, nestručna i čak sumnjiva, pokazuje činjenica da je on ustavne odredbe, i njihovu snagu, koje se mogu mijenjati samo u Saboru i to sa suglasnošću gotovo apsolutne većine saborskih zastupnika, izjednačava sa  snagom  zakona koji se mogu donositi kako se kojoj Vladi prohtje i kada joj se prohtje. Ovo ukazuje na nastojanje premijera Plenkovića da neslagamnjem da se u Ustav RH unesu odredbe o zabrani prodaje hrvatskih strateških reszrsa, želi osigurati da se ti resursi mogu ponuditi na prodaju, jer je tvrdnja da je reguliranje te zabrane putem zakona, koliko šuplja, toliko providan i toliko sumnjiva, da o tome nema dvojbe.

Umjesto da se premijer sa svojom Vladom potrudi da potakne povećanu gospodarsku aktivnost, dovođenje efikasnosti rada javnih i državnih tvrtki na nivo uspješnih privatnih tvrtki, on se aktivno angažira na sprečavanju da se hrvatski strateški resursi efikasno zaštite od zloporabe sa strane vlasti, Vlada i politike općenito.

Da se zabrana strateških resursa definira Ustavom RH, trebalo bi definirati koji su to strateški resursi RH, što do danas nije učinjeno, pa to daje Vladi i politici mogućnosti za manipulacije, zloporabe i za korupciju, što smo imali „čast“ i do sada iskusiti. Prodaja INE, praktično prodaja cesta (pod egidom davanja dugotrajnih koncesija) i određenih šumskih i vodnih resursa, a sada i pokušaja prodaje HEP-a, ukazuju na to zašto se premijer Plenković protivi tome da se

Ustavom RH definira što se NE MOŽE i NE SMIJE prodavati, u prvom redu ne prodavati strancima, stranim investitorima, i stranim korporacijama.

Da li će ta inicijativa za promjenu Ustava RH u cilju zaštite hrvatskih strateških resursa, naići na razumijevanje u Saboru je upitno, ali bi bilo veoma dobro da večina saborskih zastupnika shvati suštinsku razliku u snazi zabrane prodaje hrvatskih strateških resursa putem ustavnih odredbi, i putem zakona koji se mogu mijenjati takoreći svakodnevno, što sa Ustavom RH ipak nije moguće činiti kako se kome prohtje. Jer iskustvo pokazuje da se od 1992 do danas politici, političarima i Vladama svašta prohtjelo, uglavnom na štetu Hrvatske i hrvatskih građana. Čini se da premijer Plenković samo nastavlja tu politiku zaštite političkog voluntarizma glede raspolaganje državnom imovinom, i to uglavnom na štetu Hrvatske i hrvatskih građana !

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 755 732 258 3,874
PRIMIO <- 987 234 70 2,280

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 243.8
Prijedlozi 23 6.00
Analize 443 1,216.00
Ankete 329

Ocjene


Komentari (2)


Eh, ekipo, zar je i Vas Plenković prestrašio 'izdiranjem' na Bunjca - "kako se usuđujete..." ? Čovjke polako počinje pokazivati da je vuk u janjećoj koži ! On je najlukaviji kvazidemokrata kojeg sam do sada vidjeo i čuo. Maskiran je u Hrvata ! Laci 0 0 0


Eh, plenkiboy, plenkiboy....da se ne bi kopalo po njenoj povezanosti sa MOL/INA Plenki M.Dalić ne stavlja idejnog tvorca "najboljeg" plana u Savjet za pregovore s MOL-om ??? D a se "Vlaji ne sjete" ??? Lukavo i dvolično, svaka čast ! Laci 0 0 0

Analiza

„Šuplja“ i sumnjiva argumentacija premijera Plenkovića

17.01.2017. 13:15

Ovih se dana „vrti“ u medijima priča o tome da MOST želi ... više >

Analiza

IDIZ-ovo istraživanje i društvena stvarnost

16.01.2017. 12:11, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

IDIZ to jest, Institut za Društvena Istraživanja u Zagrebu, je proveo istraživanje među mladima o tome vjeruju li u to da postoji Bog, i vjeruju li da je Bog stvorio svijet, i došao do interesantnih podataka. U najkraćim crtama, rezultat istraživanja je pokazalo da  je u Boga vjerovalo 80-ih petina mladih, a danas gotovo svi mladi vjeruju u to da Bog postoji, i da je Bog stvorio svijet. Objašnjavaju to sa promjenom društveno-poilitičkih okolnosti, i sa evidentnim konformizmom, koji je postojao i onda i danas. No bez obzira na stvarne razloga takvog izjašnjavanja mladih u tom istraživanju, ovo istraživanje koje je zapravo bilo provedba ankete među mladima po pitanjima – Vjerujete li da postoji Bog?, i Vjerujete li da je Bog stvorio svijet?, zorno pokazuje „vrijednost“ takvih vrsta istraživanja odnosno anketiranja, budući da pokazuje evidentnu diskrepanciju između rezultata istraživanja i društvene stvarnosti.

Naime vjerovanje u Boga i u to da je Bog stvorio svijet, pretpostavlja prihvatanje temelje kršćanskog nauka, sadržanih u Deset zapovjesti, po kojima bi svaki iskreni vjernik trebao živjeti. U 2. desetlijeću XXI vijeka ne vidjeti da po cijelom svijetu, pa tako i kod nas društvena stvarnost pokazuje potpuno negiranje samih osnova kršćanskog nauka, pretstavlja žalosno „sljepilo“ glede percipiranja onoga što se oko nas dešava, ili svjesno iskrivljavanje poruka i smisla onoga što Božje riječi, objavljene u tekstu Svetoga Pisma,govore ljudima.

Izjavljivati u anketi da se vjeruje u Boga, a ponašati se tako kao da kršćanski nauk ne postoji, obezbvrijeđuje takvo istraživanje.

No da idemo redom:

Reče Bog – Nemoj imati drugih Bogova uza me ! A što se danas dešava?           

                     99% mladih se „klanja“ novom Bogu-Novcu, i sve ambicije su

                     usmjerene ka posjedovanju Novca !

Reče Bog – Ne gradi sebi lika....! A što se danas dešava ?

                     Mladima su idoli sestre Kardashian, drogirani rock pjevači i na

                     tuđoj muci obogaćene moralne nakaze !

Reče Bog – Sjećaj se dana odmora da ga svjetkuješ ! A što se danas dešava ?      

                     U trci za novcem, za profitom, mlade uče da je Novac Bog, koji se

                     otjelovljuje kroz Profit, a ostvaruje se tjeranje zaposlenika i „petkom

                     i svetkom“ na rad !

Reče Bog – Šest dana radi, i svršuj poslove svoje ! A što se danas dešava ?

                     Ima li u nas ijedne institucije koja „svršuje“ svoje poslove uredno i

                     na vrijeme ?

Reče Bog – Poštuj oca svog i mater svoju ! A što se danas dešava ?

                      Starije se ne poštuje, dapače smatra ih se teretom društva ! jesu

                      mladi ikada protestirali radi uskraćivanja prava svojim roditeljima ?

Reče Bog – Ne ubij ! A što se danas dešava ?

                      Nikada toliko  ubijanja nije bilo kao danas ! Divljanje mladih vozača

                      po cestama, sa bezobzirnim gaženjem pješaka je maltene cool !

Reče Bog – Ne čini preljube ! A što se danas dešava ?

                      Promiskuitet među mladima je normalno ponašanje !

Reče Bog – Ne kradi ! A što se danas dešava ?

                     Onaj tko krade je „sposoban“, a tko ne krade je nesposobna budala!

Reče Bog – Ne svjedoči lažno ! A što se danas dešava ?

                     Lažno „svjedočenje“ po sudovima, po medijima, po obrazovnim

                     institucijama (prodavanje ocjena i diploma), je danas uobičajeni

                    način ponašanja !

Reče Bog – Ne poželi kuće bližnjega svojega ! A što se danas dešava ?

                     Protjerivanje sa svoga ognjišta, ovrhe i oduzimanje kuća su

                     normalna pojava danas !

I kada sve to znamo, jer je nemoguće da ne znamo, i kada znamo da su danas i mladi putem IT tehnologija upoznata sas vime time, onda se postavlja pitanje: Što zapravo znači rezultat te ankete ? Da mladi zaista vjeruju u Boga, ili su tako odgovarali jer je danas cool tako odgovarati na to pitanje. Pogotovu kada znamo da iz naših škola izlaze „mladi lavovi“ spremni pregaziti sve što im stoji na putu do njihovog istinskog Boga-NOVCA ! Čak dolazim do „heretičke“ pomisli da je IDIZ jedno od onih institucija financiranih društvenim novcem, koji nam već davno nije trebao ! Ako ne vrši pametnija i korisnija istraživanja od ovoga.

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 755 732 258 3,874
PRIMIO <- 987 234 70 2,280

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 243.8
Prijedlozi 23 6.00
Analize 443 1,216.00
Ankete 329

Ocjene (5)


Respektira (4): Spektator, NEKOVARAZDIN, IDujas, 5none5


Slaže se (1): NEKOVARAZDIN


Komentari (16)


Eh, 5none5, ako misliš da su moralne kategorije nešto 'apstraktno', onda dolazimo do toga da su anarhisti u pravu - svatko može raditi što hoće, ništa nije nemoralno, pa su i država, vlast , zakoni samo apstraktni pojmovi. Laci 0 0 0


apstraktni pojam je Laci apstraktni pojam! i nema nikakve veza s pitanjem kome se što sviđa 5none5 0 0 0


Griješim li i onda kada pretpostavljam da je za tebe 5none5 i Bog "apstraktni" pojam o kome se ne mogu izreći nikakove činjenice ? Bilo bi dobro da o tome nešto napišeš za Glas koncila, jer je Crkva "prodavač moralnih kategorija, i to apstraktnih Laci 0 0 0


Respekt za otvaranje teme, ali Laci, od Milanskog edikta naovamo većina kršćana je u praktičnom sukobu sa svojom vjerom, a da o deset zapovijedi ne govorim. Spektator 0 0 0


Točno Spektator ! Hvala na dopuni. Laci 0 0 0

Analiza

IDIZ-ovo istraživanje i društvena stvarnost

16.01.2017. 12:11, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

IDIZ to jest, Institut za Društvena Istraživanja u Zagrebu, je proveo istraživanje među mladima o tome vjeruju li u to da postoji Bog, i vjeruju li da je Bog stvorio svijet, i došao do interesantnih podataka. U najkraćim crtama, rezultat istraživanja je pokazalo da je u Boga vjerovalo 80-ih petina mladih, a danas gotovo svi mladi vjeruju u to da Bog postoji, i da je Bog stvorio svijet. Objašnjavaju to sa promjenom društveno-poilitičkih okolnosti, i sa evidentnim konformizmom, koji je postojao i onda i danas. No bez obzira na stvarne razloga takvog izjašnjavanja mladih u tom istraživanju, ovo istraživanje koje ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 4
  • 1
  • 0
  • 16

Analiza

Promašeno kadroviranje i nesposobnost: Na slučaju Hrvatske lutrije Marić je izgubio kredibilitet

13.01.2017. 00:55, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Taman čovjek pomisli kako je, eto, krenulo nešto bolje, kada ga gruba realnost podsjeti gdje živi. Čitam na Indexovom portalu o slučaju Marija Muse kojega je Vlada predložila za novog direktora Hrvatske lutrije, poduzeća s preko 60 miljuna kuna dobiti u prošloj godini. I gle vraga, Musa je donedavno radio u Lutriji na mjestu direktora sektora prodaje odakle je prošle godine otpušten zbog nesposobnosti. Ali umjesto da nakon takve reference bude prisiljen potražiti sebi adekvatan posao, on se ponovo zapošljava u državnom poduzeću, ovaj puta u Hrvatskim željeznicama gdje postaje direktor zadužen za održavanje pružnih objekata, a istovremeno pokreće radni spor protiv Lutrije.

Zanimljiv je razlog otkaza s obzirom da vrlo rijetko netko u ovoj državi, osim naravno u privatnim poduzećima, dobije otkaz zbog nesposobnosti. No, čak i kada dođe to takvog slučaja, ne znam postoji li neki u kojemu sud nije vratio otpuštenoga na posao, jasno uz obavezu poduzeća da ga propisno namiri (u konačnici od naših novaca).

Da bi slučaj bio još tragičniji, sada se u to umiješala i Vlada imenujući Marija Musu za direktora Lutrije. Zašto? Pa zato jer je već radio u Lutriji, kažu iz Ministarstva državne imovine, koje je netom osnovano između ostaloga i zato da se ovakve stvari više ne bi događale.

O ovom konkretnom slučaju će se sigurno još razglabati, ako ga ne potisne kakav jači, ali nije ovdje toliko bitan Musa, koliko je bitan princip koji se očituje u načinu rada Ministarstva državne imovine. Trebalo je, izgleda, smijeniti nepoćudne direktore pa makar njihova poduzeća prividno dobro poslovala. Jer, uvijek se može bolje. Istina. No, kakav je kriterij primijenjen za izbor najpogodnije osobe? One koja bi trebala unaprijediti poslovanje već dobrostojećeg poduzeća.

Jedini kriterij koji je službeno primijenjen je činjenica da je Musa već radio u Hrvatskoj lutriji. Kako je radio, koje su mu reference, koji su mu uspjesi, je li imao propusta i grešaka u svom prijašnjem radu? To se nitko nije pitao. A kako su to najnormalnija pitanja koja bi postavio svaki pravi vlasnik poduzeća koji traži čovjeka koji će oploditi njegov novac, očito je da nadležno ministarstvo boli briga i za dobrobit poduzeća i države, a i za sve nas skupa.

Ovdje se čak niti ne radi o tome je li Musa stvarno kriv za propuste koji su doveli do njegovog otpuštanja. Kroz najobičn iji, ali profesionalno provedeni  intervju s budućim upraviteljem 60 milijuna kuna čiste dobiti, a možemo samo zamisliti o kolikom se onda prometu radi, došlo bi se odmah do saznanja da je čovjek u sporu s poduzećem kojemu treba postati direktor. Kako bi time automatski došao u sukob interesa, on direktor ne smije postati dok sud ne donese pravomoćnu presudu.

Nekada, a na trulom Zapadu i dan danas, budućem poslodavcu su važne preporuke bivšeg poslodavca. Kod nas to, naravno, nije poželjno. Kumovalo je tome i 45 godina komunističke diktature, ali nikome nije odgovaralo da se taj institut vrati u državna poduzeća. Kakvu bi preporuku Musa mogao dobiti od svojeg bivšeg poslodavca da ju je ministarstvo zatražilo? Odmah bi se vidjelo u čemu je stvar i da je „perspektivni“ direktor u stvari nesposoban rukovoditelj.

Što nam ovaj slučaj, koji je samo ogledalo svih naših državnih poduzeća, pokazuje? Za početak pokazuje nesposobnost Ministarstva državne imovine da se o državnoj imovini brine pažnjom dobrog gospodara. Čak i ako nakon otkrivanja ovog slučaja Vlada promijeni svoju odluku, jer izvan inkriminiranog ministarstva ostali ministri nisu morali biti upućeni u taj slučaj, ministar Marić je ovime definitivno izgubio svaki kredibilitet, barem u očima onih koji su voljni svakome, bez predrasuda, pokloniti povjerenje sve dok ih ne razočara. Ministrovi suradnici koji su morali ocijeniti kandidate za direktorska mjesta pokazali su se kao nesposobna skupina uhljeba, jer je samo iz ovog primjera jasno da:

1. Nisu proveli nikakav smisleni postupak odabira direktora pa makar i privremenog (radi se o 60 milijuna kuna dobiti!)

2. Nisu uspostavili jasne i transparentne kriterije za odabir direktora

3. Nisu niti razgovarali s potencijalnim kandidatima, a kamo li da su takve razgovore prepustili stručnjacima

4. Nisu provjerili prethodni rad potencijalnih kandidata

Pri tome ih niti najmanje ne opravdavaju tvrdnje da se radi samo o privremenom postavljanju, jer će se navodno do kraja godine provesti javni natječaji za sva ova direktorska mjesta.

Ako u Ministarstvu državne imovine ipak ima koja osoba koja drži do svojega dostojanstva, predlažem joj da prouči kako je sama Hrvatska lutrija još prošle godine birala niže rukovoditelje, koji za razliku od novog direktora trebaju biti stručnjaci u svom poslu, jer bez njih bi cijeli sustav kolabirao. Nije važno što se oni biraju natječajem, sposobnost se utvrđuje na isti način: razgovorima, testiranjima, provjerama, u više krugova, sve do izlučivanja najboljega. Za stručne rukovoditelje tako, a za direktora ovako: „Musa je predložen za predsjednika Uprave Hrvatske lutrije d.o.o. jer ima prethodno radno iskustvo u Hrvatskoj lutriji d.o.o.“. Pametnome dosta.

I na koncu, možda Musa nije zaslužio otkaz u Hrvatskoj lutriji. Možda se nekome nije sviđao pa mu je smjestio. Možda. No nije to glavni problem na koji ovaj slučaj ukazuje. Ovaj slučaj ukazuje na potpuno promašeno kadroviranje Ministarstva države imovine. To pak ukazuje na nesposobnost odgovornih ljudi u tom Ministarstvu sve do samog ministra. A na nesposobnosti ću se u analizi zadržati samo zbog nedostatka dokaza. Misliti mogu što želim.

5

Spektator

Ex praemissis falsis, conclusio falsa.

Interakcija

 
UČINIO -> 318 73 8 433
PRIMIO <- 275 57 24 599

Dostignuća

Vingd 396.00
Bodovi 265.0
Prijedlozi 3 11.00
Analize 38 380.00
Ankete 205

Ocjene (6)


Respektira (4): viewer, Laci, Alumnus, bereza


Slaže se (2): Mac316, Dirk15


Komentari (10)


Puno će njih G.Marić uposliti i Popijač je dobio Petrokemijju, zbog svog velikog iskustva u vođenju mega kompanija. Čemu se čuditi? Već nekoliko mjeseci vlada samo kadrovira. Na stotine odluka donese u hipu. Apropos stručnost... MOST, hajte molim vas viewer 0 0 0


G. Marić je vjeorjatno i najveće razočaranje u Vladinih prvih 100 dana jer je došao kao priznti stručnjak u ministarstvo koje je osnovano na njegov zahtjev, a nije napravio apsolutno ništa osim kadrovirao,a kao što se na datom primjeru vidi, ne dobro Mac316 0 0 0


Poštovani Spectator, tek danas sam pročitao vašu analizu u novini. Mogao bih vam opisato moje iskustvo. Ako imete fb stranicu staviti ću to na vaš zid. Ili ću na svojoj fb str. opisati slučaj i uputiti vas na to. Inače kadroviranje je partijski Boljunac 0 0 0


posao, na temelju toga da ima pod kontrolom sva područja materijalnog života ljudi. To je nešto što ne poznaje privatno, tržišno gospodarstvo. "Kadrovi, kadrovi - rješevaju sve !" To je nekada bila parola. Kadrovi nisu bili stručnjaci , nego Boljunac 0 0 0


partijiodabi ljudi tj. onima koji su kontrolirali Partiju. Slučaj koji opisujete je samo nešto što se zakonito događa u takvom sustavu. Boljunac 0 0 0

Analiza

Zarobljeni u dnevno-političkoj virtualnoj stvarnosti

12.01.2017. 09:29, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Ljudi ne vide svojim očima već svojim mozgom, pa je mozak jedino mjesto u kojem postoji svijet za koje mislimo da nas okružuje. Vidni živac, koji izlazi iz stražnje strane očne jabučice, dovodi svjetlosne podražaje (električne signale)  centru za vid u zatiljnom dijelu mozga. Ljudski mozak je zaštićen unutar lubanje kao zaštitnim kućištem sastavljeno od ukupno 22 zajedno spojenih kostiju. Zašto ovo govorim? Opće je uvjerenje da su oči naš prozor u svijet, odnosno da naš mozak vidi svijet poput čovjeka koji stoji ispred prozora i promatra okolinu. Ali to je daleko od istine, mozak egzistira u potpunoj tami naše lubanje koju možemo zamisliti kao sobu bez prozora. Jedini vidni kontakt s okolinom ima stoga preko očiju, koje vidnim živcem šalje svjetlosne podražaje u centar za vid koji tumači sliku, i koji se nalazi u djelu lubanje (mozga) koji je na suprotnoj strani od očiju. Naš mozak stoga, u tamnoj samici naše lubanje, ima vidni kontakt s okolinom, nečim što sliči na kabelsku televiziju, u kojoj su oči odašiljač, vidni živac prijenosni kabel, a centar za vid, televizija koju mozak promatra. Potpuno ista stvar vrijedi za sva osjetila kojim mozak tumači okolinu.

Ljudski mozak sadrži otprilike stotinu milijardi neurona, svaki je sinapsama povezan s nekoliko tisuća drugih neurona, kojim komuniciraju putem protoplazmatskih vlakana pod nazivom aksioni, i koji prenose signale strujnih impulsa koji se zovu akcijski potencijal (ili bar tako tvrdi Wilipedija). Zašto je to bitno? Zahvaljujući činjenici da mozak komunicira električnim signalima, a električna struja je ultimativna energija koja pogoni zakone fizike (teorija električnog svemira), upravo objašnjenu svjesnost živih bića, te naravno kompjuter, pa smo tako, kao svjesna bića, kompatibilni  kako s našom okolinom tako i s našom visokom tehnologijom. Zbog te kompatibilnosti danas se radi na BCI (brain-computer interface), odnosno na direktnoj povezivosti kompjutera i mozga, a u cilju pomoći kod fizički hendikepiranih osoba, i u kojem je do sada uspostavljena samo jednosmjerna komunikacija, ali u oba pravca. U tom smislu, onako teoretski, mogli bi spojiti, preko nekog budućeg BC sučelja, sve osjetilne centra u našem mozgu, na igricu Super Marijo. Iako je mozak najmoćniji kompjuter koji trenutno egzistira, ipak je sva njegova logika ovisna o osjetilnim podražajima koje prima, kad bi ga stoga priključili na igricu Super Marijo, ta bi mu igrica bila jedina dostupna stvarnost. Brzo bi se tako promijenila logika naše stvarnosti, pa bi potrebu za preživljavanjem, hranjenjem, potrebu za duhovnošću ili razmnožavanjem, zamijenili željom da skačemo s gljive na gljivu, i savladavamo sve ostale prepreke u cilju spašavanja princeze Breskvice.

Ako je stoga našem mozgu (pa onda i nama samima), u samoći i tami vlastite „sobe“ i preko „strujnih kabela“, „televizija“ jedini kontakt sa svijetom oko sebe. I ako zanemarimo činjenicu da naše oko percipira samo uzak djelić elektromagnetskog spektra koji čini 0,005% materije i energije u poznatom svemiru (pa onda i oko nas). Ostaje činjenica da mozak barata tek s podacima koji su mu na raspolaganju, i s tim podacima stvara sliku svijeta i događaja oko nas, pa ako su ti podaci ograničeni, lažni ili iskrivljeni, takva je i percepcija naše stvarnosti.

Kako bi jasnije objasnili koliko se slika svijeta i razumijevanja mijenja u kontaktu s novim električnim impulsima koje zovemo informacija, podsjetimo se na nedavne analize s kojim smo razbijali glavu pitanjem, zašto siromašne države vode utrku u naoružanju? I pogledajmo kako se slika mijenja, kad naš „kompjuter“ obogatimo istraženim podacima.

Godina 2006-08 ugovorena je nabava 126 oklopnih vozila Patria, ukupne vrijednosti 180 milijuna eura. Sva su vozila isporučena do 2015, ali do danas je tek 73 u operativnoj upotrebi.

Tijekom 2014. godine Ministarstvo obrane, preko donacije SAD-a, nabavilo je 220 komada „modernih“ oklopljenih borbenih vozila, za koje je MORH platio 12,5 milijuna kuna PDV-a. Iako su do kraja prošle godine svi trebali biti u borbenoj funkciji, tek su 82 vozila naoružana teškom strojnicom 12,7 mm i koriste se u raznim segmentima vojske, ovisno o verziji vozila. Za ostale MORH ne želi dati podatke, tek se saznaje da više od četvrtine tih vozila trune u Remontnom zavodu na Jankomiru, zajedno s otpisanim tenkovima i topovima iz Domovinskog rata.

Svi se još sjećamo kako je prije dvije godine potpisan ugovor s njemačkim ministarstvom obrane, o kupnji 12 operativnih haubica PzH 2000 kalibra 155 mm. Pa da tu priču skratimo maksimalno, recimo da suprotno najavama, još nijedna nije u Hrvatskoj.

Što se doniranih helikoptera Kiowa tiče, obuka pilota i mehaničara je trebala započeti u kolovozu, ali naravno da nije, jer je navodno zbog štednje, MORH odbio obuku od američke vojske, što će tek biti sa školskom i bojevom municijom, tek je za vidjeti.

Kako bi ostavili šećer za kraj, recimo i da je u sklopu projekta VOGIS, MORH 2006 s tvrtkom Geofoto potpisao ugovor o izradi novih vojnih topografskih karata vrijedan 80 milijuna kuna. Iako je projekt trebao biti gotov do 2010., Geofoto je predao tek manji dio karata, ali i te su bile bez ucrtanih novih mreža autocesta. Unatoč skandalu, Geofotu projekt nije oduzet, ali je firma u međuvremenu otišla u stečaj, a MORH je ostao bez svoji karata.

Kad bi ove podatke nadopunili najavom naših vlasti o kupnje dodatne skupe visoko-tehnološke vojne opreme, i dali je mozgu priključenom na igricu Super Mario, svakako bi zaključio da ta virtualna stvarnost nema nikakvo uporište u logici, te može biti samo plod premaštovitih umova. I da je u toj „igrici“, cilj MORH-a postati najmoćniji čuvar tuđeg starog vojnog željeza na planeti, a sve o trošak poreznih obveznika. Mozak koji je priključen na stvarnost iz koje ove informacije dolaze, može samo to zaključiti. Ako vidimo da helikopteri ne lete, haubice ne stižu, borbena vozila se ne koriste, a MORH ne uspijeva pošteno prehraniti petnaestak tisuća profesionalnih vojnika, ako znamo da ozbiljna država ne najavljuje jačanje vlastitih oružanih snaga na naslovnicama dnevnih listova, već to radi potiho, i pokazuje neprijatelju tek s druge strane nišana, onda i znamo da Hrvatska i Srbija i dalje neće razmjenjivati (hvala Bogu) bojevu municiju, već samo verbalne gluposti koje skreću pažnju s jada ove naše stvarnosti. Također će, zbog očitog nemara iskazanog prema nabavljenoj vojnoj opremi, zaključiti da se radi o šopingholičarenju  (ne)odgovornih osoba koji se u svojoj ovisnosti ponašaju poput narkomana. Kad informaciju nadopunimo poznatim podatkom da za cijeli šoping ne postoji novac, onda je očito da se radi o opsesivno kompulzivnim poremećajem kojeg hitni treba tretirati.

Ako ipak cijela konstatacija nije točna, to samo znači da mozak nije zaprimio dovoljno podataka da sagleda cijelu sliku, a već smo spomenuli koliko je naš mozak ograničen osjetilnim organima na koje je priključen i pomoću kojih može dešifrirati tek dio stvarnosti. U popunjavanju slike o ponašanju naših (ne)odgovornih dužnosnika, pomogle bi nam dodatne informacije koje bi, na primjer, odgovorile na pitanje, dali naša Vlada prodaje HEP da bi kupila INA-u, ili kupuje INA-u da bi prodala HEP? Ili na nebitna pitanja, što naša Predsjednica radi u Americi? Ili još bolje, kojeg vrapca radi u Hrvatskoj? Ili za globalnu sigurnost važno pitanje, kako je moguće da Obama započinje mandat s Nobelom za mir, a završava kao predsjednik države koja je u prošloj godini, na druge zemlje, bacila 26.171 bombu, što iznosi 72 bombe dnevno, odnosno 3 na sat. Pitanja na koje mozak priključen na spomenutu stvarnost može nadalje samo slijegati ramenima, dok onaj priključen na igricu, samo nastaviti gromoglasni smijeh, zbog neuvjerljivosti cijele virtualne izmišljotine.

Problem stvarnosti koju umišljamo kao realnost je što u njoj odijelo čini čovjeka, pa svaka danguba može steći važnost čim postane ministar obrane ili Predsjednik. U alternativnoj stvarnosti super Marija, odijelo nema važnosti, zato Marijo cijelo vrijeme i bez kompleksa, skakuće okolo u radnoj robi, dapače, u tom svijetu on je i jedini vojnik vrijedan postojanja u bilo kojoj stvarnosti, vitez koji spašava djevu u nevolji.

Dok nas ciklon Luca tako politički nekorektno, a po američkom senatoru Rubiu, bogohulno smrzava usred globalnog zatopljenja, dušu bi lakše ugrijali mogućnošću da se BC sučeljem spojimo na neku realniju stvarnost. Jer mozgu je svejedno, obzirom da je cjelokupna „stvarnost“, njeni zvukovi, boje ili materija, samo različita frekvencija energije, koju naš mozak pretvara u električni impulsi a potom dekodira, što svaku „stvarnost“ čini virtualnom, ali nipošto manje realnom.

Treba li nas stoga sekirati kad skup podataka kojeg zovemo Predsjednica, kaže da je kritiziraju oni koji nisu skloni Hrvatskoj? I kad stoga takvu kritiku upućuje skupu podataka koji su puškom branili skup podataka koji se zove Hrvatska, u doba dok je ona svirala diple u skupu podataka pod nazivom HDZ? odgovor je i da i ne, jer sve je relativno i ovisi da li je naš mozak priključen na spomenutu virtualnu stvarnost, koja tada, čvrstim zagrljajem, postaje i jedina realnost, ili smo se iz te loše režirane virtualne igrice isključili, i uključili u drugu, u kojoj s anđelima na vrh neba igramo  raub, preferans i ajnc. 

5

5none5

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 549 61 37 1,230
PRIMIO <- 907 161 56 1,737

Dostignuća

Vingd 1,021.00
Bodovi 316.8
Prijedlozi 6 37.00
Analize 172 983.00

Ocjene (13)


Respektira (10): Anyst, Zagorec, Jung-fu, VeNLO, Interstellar, viewer, NEKOVARAZDIN, bereza, siouxica, Alumnus


Slaže se (2): Laci, NEKOVARAZDIN


Ne slaže se (1): RepopeR


Komentari (14)


Neslaganje,ne što se ne slažem već da malo ukradem fokus.Eto to je princip koji se koristi.Naime,što želim reći:čovjekov mozak nezaštićen je pred dobrom pričom(ma koliko ona imala fulanaca).Npr.oko nije izdvojeni organ,već je oko zapravo dio mozga. RepopeR 0 0 0


Oko nikak nije projektor,a vidni živac uopće nisu nalik žicama koje vode struju.Struja kojom neuroni operiraju je potpuno drugačija i drugačijeg karaktera nego je iz ove gore(dobre)priče...Priča je odlična,ali to ne garantira da je sve ili dio iz nje RepopeR 0 0 0


uopće ispravan.Takvi smo mi ljudi zabezeknuti pred dobrom pričom,ali naknadno moramo upaliti spori dio našeg sivonje,jer ovaj prvi voli dobre priče.Svaka kompeticija pa i ona međudržavna utrka je i u pričama.Čija će priča bolje proći,to je danas RepopeR 0 0 0


supersonika,time se danas pobjeđuje. Priče kojima se omalovažava samog sebe,one su kod nas jako moderne i uvijek zelene(hrvatski evergreen).Kako mi s tim uspijevamo kroz desetljeća,nije mi jasno,to tek treba domisliti,ali pokazuje se uspješno. RepopeR 0 0 0


@none, lijepo pises, svidja mi se-:) Anyst 0 0 0

Analiza

Hrvatska usahla ljevica i desnica

08.01.2017. 23:03, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Tri su nedavna događaja sabrala u sebi tradicionalnu čamotinju hrvatskog političkog života. Tri događaja koji simbolično kazuju da smo vječite mušterije vrzinog kola koje ne staje i ne prestaje. Tri su to kratke sličice koje govore same za sebe. Svjedoče o nama danas, jučer, ali nažalost i sutra. 

Svi su oni (ne)spremni

 Nikako se ne stišava ova sada već trakavica oko spomen ploče poginulim HOS-ovcima koja je otkrivena u Jasenovcu, „ukrašena“ i standardnim pozdravom „Za dom spremni“. Teško je razumjeti mentalni sklop ljudi koji mrtvi hladni (ili još gore s vrućom zapjenjenošću) podržavaju razbijanje ćiriličnih tabli u Vukovaru, uz tvrdnju kako se radi o nečemu što simbolizira zločin i agresiju, a istovremeno brane „Za dom spremni“, jer, bože moj, to uopće nije onaj „Za dom spremni“ iz perioda 1941-45., već, kako je nedavno tresnuo Zdravko Tomac i još jednom ostao živ, „pozdrav koji je spontano nastao u Domovinskom ratu.“ Polomiše se bulumente desničara, prekopaše silne listine i kartulare, preslušaše tolike opere da bi dokazali kako se radi o starom hrvatskom pozdravu,  maltene još od kralja Zvonimira, i kada im to u konačnici nije uspjelo, dosjetila se  desna perjanica Tomac toliko jednostavnog, i zbog toga  genijalnog rješenja:  Rođeni, nema potrebe da se mučimo s prapoviješću tog pozdrava, ne zanima nas tko se i kada njime služio ranije. Mi ćemo naprosto braniti „Za dom spremni“ iz njegove zadnje faze, iz 90-ih. Ima i taj pozdrav valjda pravo na svoju evoluciju, svoje političko sazrijevanje.  Ako nam se netko usprotivi jednostavno ćemo ga optužiti za obezvrijeđivanje tekovina Domovinskog rata, pa neka proba samo. Briljantno!  Bilo bi još briljantnije kada bi zagovornici povijesno toliko iznijansiranog pristupa kada je u pitanju ZDS, to isto primijenili primjerice i na – crvenu zvijezdu petokraku. No, upravo isti ti tomci, dujmovići itd. će bez da trepnu povući direktnu ravnu crtu (čak ne ni luk) između (Titove) crvene zvijezde i perioda 1941-45. i one koja je rušila, palila i ubijala po Vukovaru. Toliko o dosljednosti i logičnosti. Od čitave te naše jadne i čemerne desnice jedini koji  je u stanju braniti dotični pozdrav u originalu, tj. koliko onaj iz doba NDH, toliko i onaj iz Domovinskog rata, je upravo nekadašnji general HOS-a Ante Prkačin.  On ne bježi od te vrste kontinuiteta. I neka je njegovo razmišljanje povijesno višestruko problematično, ali je on sigurno barem dva do tri koplja pošteniji, a i inteligentniji od svih tih što žele tvoriti kremu hrvatske državotvorne desnice, koja je zapravo odvajkada krivo nasađena i izvitoperena, a zna se, "što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi".

   Hrvatska pak ljevica priča je za sebe. Neka je ona u povijesti imala nešto više sreće, neka je u zadnjih sto godina napabirčila malo tradicije, uspjela stvoriti nekakvu svoju inteligenciju, uzeti dovoljno vlasti da može bar pokušati sprovesti određene ideje, programe, vizije itd. No i za nju je bilanca porazna. Naprosto u nas vampiri caruju i nadesno i nalijevo. Ono što se  kod nas nedavno prepotentno nazvalo „Novom ljevicom“ nije bilo novo ni prije 40 godina. Kada želite izmjeriti društveno-političko zaostajanje jedne zajednice najbolje ćete to učiniti sagledavši ideje koje se u toj zajednici pojavljuju kao „napredne“, „progresivne“. Dokle može dogurati „nova“ ljevica koja za svoje maskote uzima Ivu  Josipovića, Zorana Pusića, usput vjerojatno i Budimira Lončara, Stjepana Mesića itd. Nema potrebe vrijednosno etiketirati ove ljude. Nisu oni nikakvi arhetipski negativci niti išta slično, no dosta je što ni u kom kom slučaju ( ni u kojoj paralelnoj dimenziji) naprosto nisu  – novi.

Živi(o) Mesić

   Onaj koji se s tom činjenicom vlastite prolaznosti možebitno najteže miri  je upravo potonji Stipe Mesić. Nedavna galama koju je podigao povodom oduzimanja postpredsjedničkog mu ureda još je jedan od tih događaja koji gotovo do kraja razgolićuje svu našu političku bijedu, govori o tome koliko su tanke i krhke naše demokratske, pa i  institucionalne tradicije. No, idemo po redu. Kao prvo, pitam se, kakav je to način da bivšem predsjedniku države najprije daš određena prava, beneficije, pa naposljetku i obaveze, koje on zdušno prihvati, odluči nastaviti raditi, putovati, dobrano uživljen u ulogu bivšeg predsjednika, a onda mu to, nakon svega nekoliko godina nasilno oduzmeš. U redu, ako je zakon o uredu bivšeg predsjednika bio loš, ako je trošak takvog ureda (posebno zbog opasnosti da bi ih u budućnosti moglo biti još) za malu zemlju poput Hrvatske prevelik, onda takav  zakon treba mijenjati, ukidati, svim budućim bivšim predsjednicima oduzeti ta prava. Ali zaboga, ostavi čovjeka od 80 i kusur godina, koji uostalom nije bilo tko već dvaputa izabrani predsjednik države, bivši predsjednik vlade, bivši predsjednik sabora, hrvatski član predsjedništva i naposljetku posljednji predsjednik predsjedništva SFRJ, dakle jedna očito markantna politička figura u ovoj kratkoj suvremenoj hrvatskoj povijesti, da koristi pravo koje mu je zakon dao i koje je on objeručke prihvatio. Ako ne poštuješ njega kao osobu, poštuj barem ovu državu i sve one funkcije koje je čovjek u toj državi obnašao. Ne. Očito je to nekim zahrđalim glavama previše za procesuirati. I sam Mesić, nažalost, nije čovjek koji to razumije. Tako je on svojevremeno zdušno provodio detuđmanizaciju, predstavljajući se kao čovjek potpunog diskontinuiteta u odnosu na svog prethodnika.  Sada ga pak zadesuje svojevrsna demesićizacija. No nije to razlog ni za kakvo zlurado radovanje. Takve neprestana deletanja  samo su simptom zaostalosti političke, društvene, kuturne i svake druge sredine. Primitivizma, ako hoćete.

Dragi Pilsel

   Postoje ipak, na toj herojskoj ljevici i oni pojedinci koji su život posvetili borbi protiv svih oblika primitivizma. Jedan od takvih je Drago Pilsel, kršćanski ljevičar (točnije kršćanski socijalist kako se sam deklarira). To će u hrvatskom prijevodu reći, autokritični ljevičar, jer kršćanstvo i ljevica u nas tradicionalno nisu na per tu. No taj autokritični ljevičar imao je „nesreću“ da je u zadnjem intervjuu  (za Jutarnji list) nasuprot sebe imao jednog sve samo ne autokritičnog kršćanina. Patrijarha Srpske pravoslavne crkve presvijetlog Irineja. Ne sumnjam ja u dobronamjernost Pilsela. Ta tko bi imao obraza voditi razgovor s prvim čovjekom crkve naše kršćanske braće, s namjerom da ga objavi na sam dan pravoslavnoga Božića, a pritom to ne činiti isključivo bona fide. Ne sumnjam, dakle, u njegove ekumenističke porive. Međutim, pročitavši intervju, stječe se dojam da nije mogao izabrati goreg sugovornika. Veliki božićni intervju s Aleksandrom Vulinom djelovao bi više ekumenski od ovoga. Od Vulina bar ništa nije previše. U ovom pak slučaju,  niti jedne jedine kršćanske samokritike (nije ona dužnost samo komunista), unatoč svim mogućim, opet dobronamjernim, Pilselovim navođenjima i uvijanjima, nije taj pastir svoga stada uspio pročediti kroz svoje zube. Opleo po biskupima, hodžama, muftijama, Stepincu, a Srbi su ostali oni koji su „također činili zlo, ali manje nego drugi“. „Oluja“ i događanja ´95. nemaju veze s ´91., ali zato itekako imaju s ´41 i ´45. i tako redom, niže Irinej svoju „nisku sjajnih bisera...“.  Genijalnost skoro na razini našeg Tomca (ne bi ni njega bilo teško zamisliti kao kakvog provincijskog biskupa). Nadam se da je ovo konačna pouka naivnom Pilselu da miriti narode na ovim prostorima posredstvom njihovih crkava (uopće vjerskih zajednica), ne samo da je jalov, već možebitno i opasan posao. Pošto nisam siguran da je Pilsel izvukao tu pouku, samo ću, ilustracije radi navesti kratki dijalog sa zadnjeg beogradskog sajma knjiga. Mjesto radnje: štand „Velike Srbije“ ( prodajno mjesto Srpske radikalne stranke  nazvano po istoimenom časopisu koji izdaju). Protagonisti: Vojislav Šešelj i patrijarh Irinej

Šešelj (vidjevši patrijarha): Pomoz´ Bog!

Irinej: Bog ti pomogo vojvodo.

Šešelj: Hoćete l´ malo kod nas Vaša svetosti?

Irinej: Kod „Velike Srbije“?

Šešelj (potvrdno): Kod Velike Srbije!

Irinej: Uvijek i u svako doba...

(...)

Ovaj razgovor je zabilježen kamerom i vjerno prenijet (dostupno na jutjubu). Zato neka se Pilsel i svi pilseli ubuduće mane ćorava posla i ako već žele širiti ekumenizam neka to čine kroz razgovor s manje opskurnim licima. Ovime mogu  samo izazvati kontraefekte. No ako već inzistira onda  je primjerice episkop slavonski Jovan Ćulibrk (kojega Pilsel dobro zna), kao uostalom obrazovaniji i mudriji od Irineja, puno podesniji za širenje tolerancije, razuma i dobre volje među ljudima.

Ma koje vjere.

2

Badu90

Interakcija

 
UČINIO -> 2 1 - 2
PRIMIO <- 13 1 - 21

Dostignuća

Vingd 12.00
Bodovi 82.8
Analize 2 12.00

Ocjene (8)


Komentari (9)


Zanimljivo kako su se antife i leftardi okomili na ZDS, a kuna, kao takva im ne smeta, dapače, vole kunu. glycerin 0 0 0


Bravo glycerin ! Najkraća i najbolja analiza o tome kako su 'antife i leftardi' koji su protivc ZDS-a, ali vole kunu radi koje su digli barikade, i radi koje su otišli iz Hrvatske, nepošteni mrzitelji Hrvatske, a nikakvi "branitelji" antifašizma Laci 0 0 0


bilo bi lijepo da je fokus bio na jednoj temi pa da se ona razradila. npr. jesu li stvarno tomac i dujmović osobe identičnih stavova, ima li nekakvih linkova, referenci koje to potvrđuju. ili da bar znamo što je to konkretno napravio/izjavio prkačin. Dirk15 1 0 0


Ja se slažem s Antom Prkačinom i nema potrebe trkeljati s nekim opravdanjima i povijesnim traženjima i opravdanjima pozdrava ZDS. Isto tako za mene je velika uvreda kada taj pozdrav brane Z.Tomac, Bujanec, Dujmović i ostali kvazi domoljubi. msesar 0 0 0


Prihvaćam ove primjedbe tj. sugestije. Medjutim, reference zbilja nije teško naći, a kompletni prkacinovi stavovi mogli bi biti predmetom nekog budućeg, zasebnog teksta Badu90 0 0 0

Analiza

Hrvatska usahla ljevica i desnica

08.01.2017. 23:03, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Tri su nedavna događaja sabrala u sebi tradicionalnu čamotinju hrvatskog političkog života. Tri događaja koji simbolično kazuju da smo vječite mušterije vrzinog kola koje ne staje i ne prestaje. Tri su to kratke sličice koje govore same za sebe. Svjedoče o nama danas, jučer, ali nažalost i sutra. Svi su oni (ne)spremni Nikako se ne stišava ova sada već trakavica oko spomen ploče poginulim HOS-ovcima koja je otkrivena u Jasenovcu, „ukrašena“ i standardnim pozdravom „Za dom spremni“. Teško je razumjeti mentalni sklop ljudi koji mrtvi hladni (ili još gore s vrućom zapjenjenošću) podržavaju razbijanje ćiriličnih tabli u Vukovaru, uz tvrdnju ... više >

2

Badu90

  • 8
  • 0
  • 0
  • 9

Analiza

Gordijski čvor hrvatskog pravoslavlja

08.01.2017. 16:29, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Rezultati popisa stanovništva 2011. pokazali su zanimljiv podatak da u Hrvatskoj živi oko 16.700 osoba koje se u nacionalnom smislu deklariraju kao Hrvati, a u vjerskomu kao pravoslavci. Na taj su način zasjenili i kudikamo tradicionalnije (o popularnosti da ne govorimo) Hrvate muslimane s oko 9.700 pripadnika (kao i ukupan broj Mađara, Slovenaca, Čeha i brojnih drugih - no riječ je o temi za neku drugu priliku). Dakako, odmah se nametnulo nekoliko tumačenja ovog - mada vjerojatno prisutnog - ranije neuočenog fenomena. I njega se, kao uostalom i većinu drugih, moglo simplificirati i tumačiti na često i oprečne načine, ovisno o agendi koju se zastupa.

Na jednom polu nalazi se tumačenje prema kojemu je 16.700 pravoslavnih Hrvata s jedne strane ostatak, a s druge strane potvrda u kojemu bi smjeru tekao razvoj nacionalnog identificiranja pravoslavnog življa da nije bilo upliva nacionalno usmjerene Srpske pravoslavne crkve s njezinom dosljednom praksom izjednačavanja pravoslavne konfesije s pripadnošću srpskoj naciji. Hrvati pravoslavci na taj način mogu poslužiti i kao dokaz izreke o "poturici goroj od Turčina", odnosno o nesrpskom porijeklu velike većine hrvatskih Srba. 

Dakako, stvar bi se mogla promatrati i sa suprotnog tumačenja prema kojemu spomenutih 16.700 predstavljaju pokušaj mimikrije ili posljedicu pritiska, i jedno i drugo kao posljedicu straha pred nanovo oživjelim "ustaškim gujama", "fašizmom" ili kako već tko hoće okrstiti vladu Andreja-džabe-sam-krečio Plenkovića.  

Valja, ipak, naglasiti da su veći medijski odjek imale ideje o autohtonosti hrvatskog pravoslavlja, vjerojatno i zbog toga što se službena SPC u Hrvatskoj uglavnom suzdržala od javnog izjašnjavanja o ovoj pojavi, nego se sva njezina pažnja usmjerila na izjednačavanje ideje o Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi s fašizmom. U kontekstu svega opisanog, ponovno su na vidjelo izašle težnje o obnovi HPC-a, no čiji se razvoj za sada pokazuje jako udaljen od vjerskih pitanja, kao i akcijom u kojoj za sada veći udio imaju kojekakvi pripadnici hrvatske ekstremne desnice, nego li sami Hrvati pravoslavci. 

Nakon neuspješnih pokušaja registracije HPC-a makar kao udruge, te pojavljivanja njezinih arhiepiskopa na događajima kao što su obilježavanje hudojamske i(li) vukovarske tragedije, ovo se pitanje ponovno vratilo u središte medijske pozornosti vodokršćem organiziranim na blagdan Bogojavljenja (odnosno Badnjak prema julijanskom kalendaru) na zagrebačkom Cvjetnom trgu ispred sjedišta Zagrebačko-ljubljanske mitropolije SPC. Ako je itko želio kompromitirati HPC, nije mogao izvesti bolji razvoj situacije.

Na vidjelo su izašle sve mane i poteškoće aktualnih pokušaja obnove HPC. Kao prvo, pokazalo se da već sada postoje dva arhiepiskopa HPC-a te još jedna inicijativa koju predvodi nepravoslavac iz Zadra s više ili manje neuvijenom nostalgijom za ustaškim razdobljem. Naravno, sve tri strane se međusobno optužuju pa javnost može doznati i druge škakljive detalje iz biografija obojice arhiepiskopa među kojima su za vjersko pitanje bitni oni o vrlo upitnom kanonskom ređenju i legitimitetu obojice. Također, usprkos prostoru koji svim trima hrvatsko-pravoslavnim inicijativama dodjeljuju skloni mediji, upitno je koliko je sudjelovanje običnih vjernika pravoslavaca. Na Cvjetnom trgu ih se nije moglo vidjeti, a nema ih ni u aktivnim istupima (osim, dakako, anonimno što podsjeća na "neimenovane izvore bliske vrhu stranke").

Ovdje na vidjelo izlazi promašenost dosadašnjih pokušaja afirmacije HPC-a i njihov izvjesni neuspjeh. Neosporno je da trenutačno od HPC-a postoje svega dvojica arhiepiskopa. Sama činjenica da su prvi svećenici odmah i arhiepiskopi sugerira vrlo velik stupanj osobne ambicije i taštine. Očekivalo bi se, naime, da će Crkva koja pretendira u prvom koraku okupiti 16.700 vjernika ipak započeti postupnijim koracima. Ovdje za usporedbu valja podsjetiti da je i izvorna HPC koja je 1942. imala i snažno političko zaleđe, veći broj svećenika te povoljnije riješeno materijalno pitanje, ipak na čelu imala Germogena na časti mitropolita, umjesto planirane patrijarha. 

Kontekst događaja na Cvjetnom trgu, pak, pokazuje kako su najveći prijatelji HPC u suštini gori od njezinih neprijatelja. Nije li neobično da je za događaj koji je pompozno najavljivan kao prva javna manifestacija nakon 72 godine izabran blagdan Bogojavljenja (Vodokršća) i da se cijeli obred prvotno trebao odigrati u prostoru pokrajnjeg trgovačkog centra? Budući da HPC za liturgijske praznike (s bitnim izuzetkom Uskrsa!) koristi gregorijanski kalendar, za vjersku reafirmaciju bi pogodnije bilo obilježavanje Božića. Kako je već istaknuto, očigledno je primarni motiv bilo provociranje SPC i "prigodna" poruka o "odj****nju". To samo pokazuje da mnogi zagovornici obnove HPC-a na umu imaju isključivo nadu kako će to napakostiti SPC-u, pa čak i poslužiti kao nekakav vid desrbiziranja (uz mogućnost kroatiziranja) većine od 190.000 ukupnog broja pravoslavaca.

Na tom su tragu nekonzistentne i izjave o tomu kako bi u Hrvatskoj smjela postojati (pa prema tomu, valjda, i djelovati) samo HPC da bi se potom njezina registracija tražila na osnovi argumenta kako ni primjerice Makedonska ili Crnogorska pravoslavna crkva (koje SPC također ne priznaje) nisu srpske, kao ni Bugarska PC, a sve legalno djeluju u Hrvatskoj. Ukoliko bi SPC trebalo izbaciti iz Hrvatske, znači li to da bi istu sudbinu trebale podijeliti i preostale tri pravoslavne crkve? 

Napokon, sama podjela, kako samih HPC, tako i njihovih podržavatelja s krajnje desnice ukazuje na dobro poznati scenarij sektaštva, međusobnog podmetanja i susljednog puta u obično sredstvo manipuliranja prema potrebi. 

Sve nas to vraća na pitanje analize postojanja 16.700 Hrvata pravoslavaca. Naime, osim pukog konstatiranja činjenice da postoje i susljednih pokušaja političkog instrumentaliziranja, nitko nije zašao u dublje pretresanje pitanja koja se nameću sama po sebi, a koja nisu sva vezana uz pitanje porijekla. U kojim su krajevima naseljeni? Radi li se o kompaktnim grupama ili pojedincima raštrkanim diljem RH? Kakva je dobna struktura? Koliko je obraćenika na pravoslavlje, a koliko osoba koje su to po obiteljskoj tradiciji? Radi li se o krštenim vjernicima ili samo onima koji se identificiraju uz tradiciju? Kakva je vjernička praksa i gdje je vrše? Kakav je stav prema SPC-u? Obavljaju li svoje vjerničke potrebe u nekoj od njezinih parohija? Postoji li tendencija za izdvajanjem u vlastitu autokefalnu crkvu? 

Nije, naime, isključeno da takva tendencija možda i postoji bez asistencije antisrpski nastrojenih nepravoslavaca u kojemu bi se slučaju nužno nametnulo i pitanje odnosa države prema ovoj ideji.

U kontekstu gore opisane skepse potpisnika ovih redova prema dosadašnjem razvoju situacije oko obnove HPC-a, odbijanje tadašnjeg ministra Arsena Bauka da registrira HPC može biti samo na korist hrvatskim pravoslavcima. Problem je što se Bauk zasigurno nije vodio opisanim nelogičnostima i nedosljednostima, nego uvriježenim izjednačavanjem HPC u periodu 1942.-1945. s fašizmom. Još je veći problem što bi Bauk (ili će danas-sutra neki drugi nadležni ministar, neovisno koje stranačke provenijencije) odbio registrirati HPC sve da svih 16.700 dođe u procesiji s kanonski zaređenim svećenstvom nedvojbene apostolske sukcesije i to će ponovno pravdati istim, fašističkim, argumentom. (Valja, ironije radi, spomenuti kako se brojka Bunjevaca antihrvata gotovo u dlaku poklapa s brojem Hrvata pravoslavaca. No, odnos srpske politike prema ovom pitanju je kudikamo manje skrupulozan nego li onaj hrvatske).

Zbog specifične naravi pravoslavlja, osobito u organizacijskom pogledu, danas je teško i pobrojati sve podjele i frakcije koje postoje među crkvama te tradicije, kao i uzroke zbog kojih dolazi do podjela. Nacionalno pitanje je nedvojbeno jedno od njih, a upravo ono po kojemu je SPC uključena u dva spora: s CPC i MPC, premda će službena objašnjenja uvijek nijekati ovu vezu nacionalnog i konfesionalnog. Iz tog razloga sasvim je jasno da će SPC u Hrvatskoj uvijek nastojati spriječiti registraciju bilo kakve HPC, neovisno o tomu što se formalno ne bi radilo o njezinom odcjepljenju od SPC-a. 

Ovdje, pak, dolazimo do zanimljivog odnosa hrvatske politike, ali i medijske scene prema klerikalnom. 

Nedavno je Milorad Pupovac u jednom intervjuu ponovio sad već ustaljenu mantru o klerikalizmu kao fašizmu naših dana, odnosno o nužnom očuvanju sekularnih vrijednosti. Isti onaj Pupovac koji već godinama figurira kao domaćin božićnog domjenka izrazito nabijenog pravoslavnom tradicijom u koju uostalom nekršćanske varijante kao Xmas ili Žićbo, karakteristične za Zapad, još nisu prodrle. Isti je domjenak već 15-ak godina neizostavno mjesto hodočašća svih hrvatskih političkih elita, a da nikomu od brojnih vitezova sekularizma nije riječ o upitnoj praksi. (Sama praksa nipošto nije upitna, ali jesu dvostruki kriteriji o kojima može posvjedočiti nes(p)retni Bernardić sa komentarima svog odlaska na polnoćku). No, odnos SPC prema politici, kao i politike prema njoj predstavlja poseban gordijski čvor vrijedan zasebne analize.

U pravoslavnim nadmetanjima hrvatska će politika i mediji imati vrlo bitnu ulogu koja će biti daleko od objektivnosti, a kamo li neutralnosti. Slučaj 16.700 Hrvata pravoslavaca nas podsjeća da se vjernike često vrlo površno doživljava, a obično ništa ne pita. Još više nas podsjeća kako su licemjerni kriteriji sezanja granica sekularnog.

6

Alumnus

Regnum regno non praescribit leges.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 568 54 35 527
PRIMIO <- 582 89 20 1,145

Dostignuća

Vingd 722.00
Bodovi 264.3
Analize 73 722.00
Ankete 179

Od istog autora

Ocjene (8)


Komentari (14)


zato i makedonska, ruska, crnogorska i kojekakve druge pravoslavne denominacije. Ne vidim razloga zašto ne bi postojala i Hrvatska pravoslavna crkva po istom obrascu, osim ako to ne smeta istovremeno i rkt crkvi i SPC-i. I tu je najvjerojatnije NEKOVARAZDIN 0 0 0


odgovor...tako nešto je nepojmljivo i jednima i drugima, i zato to treba satrti u startu, etiketirati i prigrliti te nesretne ljude pod svoje okrilje....a u pravu je autor teksta...svakako ovo zahtijeva dublju analizu ljudi koji su se tako NEKOVARAZDIN 0 0 0


deklarirali, tu bi onda mnoge stvari bile jasnije. NEKOVARAZDIN 0 0 0


Problem je u srednjoeuropskom razumijevanju i formalno pravnoj definiciji prava na ispovjedanje vjere. Za razliku od američke, (srednjo)europska tradicija vrlo teško dopušta osnivanje novih religija. U Americi registreiraš novu crkvu poput kakve ... omblez1 0 0 0


tvrtke, dok je to u Europskim državama, uglavnom zbog dominacije jedne crkve, skoro nemoguće. Ja sam za američku varijantu. Pođeš kod bilježnika i registriraš crkvu, pa neka te prati ko hoće i želi. Vjerovanje tu i tako i tako već davno nema uloge. omblez1 0 0 0

Analiza

Gordijski čvor hrvatskog pravoslavlja

08.01.2017. 16:29, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Rezultati popisa stanovništva 2011. pokazali su zanimljiv podatak da u Hrvatskoj živi oko 16.700 osoba koje se u nacionalnom smislu deklariraju kao Hrvati, a u vjerskomu kao pravoslavci. Na taj su način zasjenili i kudikamo tradicionalnije (o popularnosti da ne govorimo) Hrvate muslimane s oko 9.700 pripadnika (kao i ukupan broj Mađara, Slovenaca, Čeha i brojnih drugih - no riječ je o temi za neku drugu priliku). Dakako, odmah se nametnulo nekoliko tumačenja ovog - mada vjerojatno prisutnog - ranije neuočenog fenomena. I njega se, kao uostalom i većinu drugih, moglo simplificirati i tumačiti na često i oprečne načine, ovisno ... više >

6

Alumnus

Regnum regno non praescribit leges.
  • 8
  • 0
  • 0
  • 14

Analiza

O glavnim naglascima (bedastim) potpredsjednice Vlade !

05.01.2017. 12:54, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

U Večernjem listu od 4.siječnja o.g. objavljeni su „Glavni naglasci potpredsjednice Vlade“ u svezi otkupa INE i prodaje HEP-a, 'transparentno' ukazuju na to kako i eventualno u čiju korist razmišlja Martina Dalić. Ti su njeni naglasci slijedeći:

Naglasak br. 1: „Kao da imamo 100 %, odnosno prodaja 25% minus jedne dionice omogućava da država i dalje u potpunosti kontrolira poslovanje HEP-a“ ! U jednoj tako kratkoj rečenici izreći toliko bedastoća je zaista poseban umješnost. Jer kao prvo imati 75% nečega i 100% nečega nije isto, to i pučkoškolci znaju. U ovom slučaju to znači odreći se 25%-nog ili još većeg dijela profita u poslovanju! A reći da „država kontrolira“ bilo što je bedastoća ili čak namjerna laž, jer „država“ kao pojam nije ništa drugo nego neki teritorij omeđen određenim granicama, unutar koje narod koji tamo živi uređuje svoje cjelokupno bitisanje. Martina Dalić očito smatra da „država to smo mi !“, pri čemu pod 'mi' podrazumijeva sebe i članove Vlade, koji kontroliraju ili bi trebali kontrolirati poslovanje HEP-a. No to je rečeno i pri prodaji INE, pa vidimo do čega je došlo. A posebna je bedastoća reći da država kontrolira poslovanje HEP-a, jer se time priznaje da se HEP-om posluje po naputcima „države“, a ne prema najboljim stručnim i ekonomskim načinima poslovanja tvrtki.

Naglasak br.2.: „Odluka o otkupu cjelokupnog udjela MOL-a u INI doprinosi energetskoj sigurnosti.MOL nije izvršavao svoje obveze“! Opet pregršt bedastoće u jednoj kratrkoj rečenici. O kojoj energetskoj sigurnosti govori Martina Dalić, kao da je MOL ugrožavao energetsku sigurnost Hrvatske ? MOL je izvlačio iz INE nesrazmjerni profit u odnosu n aono što je u nju uložio, ali nije bila ugrožena energetska sigurnost Hrvatske. To smo „strateško druženje“, zahvaljujući političarima skupo platili, ali i da nemamo više dio INE koji smo dali MOL-u, energetska sigurnost nije ugrožena, jer plin i naftu i tako uvozimo, budući da vlastitih izvora nemamo dovoljno, a u okruženju ga možemo kupovati bez problema. Pitanje cijena je druga priča, ali to nema veze sa strahom od „nestanka“ energetske sigurnosti. A u današnjem globaliziranom svijetu govoriti o apsolutnoj energetskoj neovisnosti je bedastoča samo po sebi, osim ako niste USA, Rusija ili Saudi Arabija. A njena primjedba da MOL nije izvršavao svoje obveze, je direktno priznanje da „država“ u koju se 'zaklinje' kao kontrolora poslovanja, nije zapravo kontrolirala ništa, pa su Mađari radili što su htjeli.

Naglasak br.3: „Kupnja INE povećanjem javnog duga nije moguća. Izlaskom HEP-a na burzu smanjit će se uhljebništvo“! Opet bedastoće. Jer jednostavno nije istina da se kupnja ne može realizirati povećanjem javnog duga. Da to ne bi bilo dobro je jedna stvar, a da se NE MOŽE je druga stvar. Stiče se dojam da Martina Dalić ili ne razumije u čemu je razlika, ili ne vlada dobro hrvatskim jezikom i preciznim izražavanjem na tom jeziku. A da će se izlaskom HEP-a na burzu smanjiti uhljebništvo je višestruko bedasta izjava. Jer sa jedne strane znači javno priznavanje da u HEP-u vlada uhljebništvo, što   je inače općepoznato, i što ta „država“ o kojoj govori kao kontroloru poslovanja, do sada nije sprečavala već je dapače podržavala, i što je do sada javno negirano od političke „elite“ u koju sebe ubraja i Martina Dalić. A u situaciji kada njen vlastiti suprug radi na visokoj funkciji u INI, govoriti da će se smanjiti uhljebništvo, iz njenih usta zvuči gotovo groteksno, ako ne i cinično.

Milanovićeva Vlada se u medijima percipira kao do sada najgora Vlada RH, ali nakon što ministar Z. Marić u Saboru uporno odbijao odgovoriti na pitanje zašto se povećavaju troškovi ureda premijera, nakon što ministar Barišić nije znao odgovore na pitanja u Saboru iz svoga resora (za stavku u proračuna u kojoj su predviđeni troškovi 0 (nula), je odgovorio da su to dostatna sredstva), te nakon ovakovih „naglasaka“ ministrice i potpredsejnice Martine Dalić, im arazloga da se očekuje da će ova plenkivlada, oduzeti primat najlošije Vlade od Milanovića. Na radost Milanovića, i na žalost hrvatskih građana, koji već prvih dana nove godine počinju osjećati svu „blagodat“ proračuna ove Vlade, za koju je ministar Z.Marić tvrdio da je usmjerena na „dobrobit“ većine hrvatskih građana. Uostalom možete li vjerovati u to da 'zakleti' EU birokrat Plenković, 'zakleti' korporativac Z.Marić i 'zakleta' MMF-ovka Martina Dalić pred očima imaju kao prioritet interese većine hrvatskih građana, umjesto interesa EU-a, interesa korporacija i bogatuna, i interese bankarsko-novčarskog sektora ? Ja to ne mogu vjerovati, pa me u tom smislu ovo što govori Martina Daličć o kupi-prodaj transakciji ne iznenađuje, ali me iznenađuje nesuvislost načina na koji je to rekla. No ni to nije iznenađujuće, ako slučajno Martina Dalić smatra većinu građana 'stokom sitnih zuba i sitne pameti'. Sve upućuje na to da je to najvjerojatniji razlog ovakom ponašanju prema javnosti, koja već 26 godina mirno i spremno 'guta' sve što joj se ponudi kao 'hrana' u vidu političkih objašnjenja, a što je najčešće uvjeravanje da su političari O.K., ali da sa narodom nešto debelo ne štima. No do kada će se tako moći nije poznato, ali je sigurno da dovijeka tako neće moći !

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 755 732 258 3,874
PRIMIO <- 987 234 70 2,280

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 243.8
Prijedlozi 23 6.00
Analize 443 1,216.00
Ankete 329

Ocjene (2)


Respektira (2): bereza, Anyst


Komentari (4)


Ekipo, ima li koga tko misli da su ove tri izjave Martine Dalić , znak njene izuzetne inteligencije i domoljubnosti ? Laci 0 0 0


Znate li da s eovih dana potvrdilo iz više izvora, da je Martina Dalić idejni tvorac Plana kupi INU-Prodaj HEP ? I još potpitanje--Milsite li da Martina Dalić zna napraviti korektnu Cost-benefit aanalizu ove transakcije ?Ako rečete da to nije važno Laci 0 0 0


da zna raditi, onda evo drugo potpitanje-..Zašto uopće treba biti ministrica gospodarstva ??? Jedann od mogućih odgovora je da je to zato -- što to MMF, WB, USA, i EU traže od Hrvatske ! A mi kao 'birali' smo na izborima ? I eto nam trojke PDZM Laci 0 0 0


Odlican si Laci-:). MD ne bi trebala uopce odlucivati o Ini i Hepu jer joj je muz u Ini pa postaje dvojbeno sve sto izgovori o toj temi, cak i da pametno govori a ne sto govori gluposti koje si naveo u tekstu. Ti ljudi stvarno misle da je narod ovca Anyst 0 0