Analiza

Zašto je Šeksov prijedlog za referendum o 'pravom' državnom prazniku promašen

08.10.2016. 11:28, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Danas obilježavamo Dan neovisnosti. Ne mogu napisati slavimo, jer slavljeničke atmosfere nema. Mediji već nekoliko godina uporno recikliraju jednu te istu priču kako je uzrok tomu ili a) neznanje građana oko toga što se točno obilježava ili b) zbrka nastala mijenjanjem datuma. Za prvo se ne može poreći da već nekoliko godina isti ti mediji savjesno upozoravaju i nude tumačenja što se dogodilo 25. lipnja, a što 8. listopada 1991., dok se oko promjene datuma pretjeruje kao da su mijenjani barem 10 puta, a ne samo jednom. Dapače, dulje Dan državnosti obilježavamo 25. lipnja, nego li smo to činili 30. svibnja (premda smo ovaj drugi sigurno u većoj mjeri slavili).

Jedan od prigovora na "nove" datume koji se može čuti je taj da se radilo o pretjeranom postupku u tzv. "detuđmanizaciji", odnosno da su datumi praznika promijenjeni iz čiste pakosti. Nezahvalno je procjenjivati psihološke motive osoba tada angažiranih u to, ali promotre li se stvari sine ira et studio, uvođenje Dana neovisnosti je bilo jedan od pametnijih i povijesno gledano opravdanijih poteza. Naime, kako ću prikazati kasnije u tekstu pojam državnost je kudikamo fleksibilniji i ne pogađa točno bit borbe 1991. Izborena neovisnost je ono što čini (odnosno moglo bi činiti) Republiku Hrvatsku samostalnom (!) državom i samosvojnim političkim subjektom. (Suvremena globalistička kretanja i pitanje koliko "male" države mogu biti realno smatrane samostalnima na simboličkoj razini nema toliko značenje koliko na onoj bitnijoj - realnoj). 

Ako držimo do vlastite neovisnosti - onda je Hrvatska to postala 8. listopada 1991. u skladu sa odlukama kako naroda na referendumu, tako i Hrvatskog Sabora i ne postoji niti jedan realan razlog zbog kojega spomenuti datum ne bi bio državnim praznikom.

Kada se govori o Danu državnosti ne može se pobjeći od činjenice da je njegova ideja bila plod Tuđmanovih historicističkih promišljanja. Na njihovoj je osnovi sastavljen i tekst Ustava s povijesnom lutrijom, kako bi je nazvao Krleža, godina koje imaju ili bi trebale imati značenje za ideju hrvatske državnosti. Tuđman nije njezinim tvorcem. Radi se o iskristaliziranom narativu čiji se korijen nalazi još u okvirima plemićkog Sabora i njegovog pozicioniranja u odnosu prema Ugarskoj u drugoj polovici 18. st., a koji je onda zaokružen tijekom i nakon Ilirskog narodnog preporoda, da bi ga (s različitim naglascima) prihvatili i Strossmayer, Rački, Starčević te na kraju Radić i Maček. Ideja je to prema kojoj je Hrvatska još od 9. st. bila najprije samostalnom državom, a potom je svojevoljno ulazila u saveze s drugima zadržavajući uvijek pravo na samoodređenje. Temeljem i ključnim dokazom te državnosti smatrao se Hrvatski Sabor. 

Otuda i godine u Ustavu. Ukazujem na one gdje se spominje Sabor. Prva je 1527. kada je donesena odluka da se za hrvatske kraljeve izaberu Habsburgovci. Sljedeća je 1712. kada je Sabor, neovisno o ugarskom, proširio pravo nasljedstva na žensku lozu Habsburgovaca. Zatim 1848. kada je proglašeno ujedinjenje Trojedine Kraljevine, 1868. i Hrvatsko-ugarska nagodba potom 1918. kada su prekinute veze s Habsburgovcima. Ono što je zajedničko svim tim događajima je to da ih se može tumačiti na način da je Hrvatska postupala samostalno pa čak i protiv volje Ugarske koja ju je držala podčinjenim dijelom (partes subjectae). Tuđman, dakako, nije vidio ili želio vidjeti da se svi događaji mogu tumačiti i u svjetlu nepovoljnom po takvu ideju državnosti.

Tako Sabor iz 1527. nije bio jedini, jer je druga grupa plemića (vjerojatno i brojnija) na svom saboru nešto ranije za kralja izabrala Ivana Zapolju. Oba pokazuju samostalno odlučivanje, ali zbog čega je onda prohabsburški važniji od prozapoljinog? Pragmatičnu sankciju 1712. vladar nije želio uvažiti baš zato da ne bi povrijedio težnje Mađara, pa joj je samo odao simboličko priznanje, a Marija Terezija je faktično pravo nasljedstva i na hrvatsko prijestolje dobila odlukom Ugarskog Sabora 1722. Ujedinjenje hrvatskih zemalja ostalo je neostvarenim snom do Banovine Hrvatske, Ugarsko-hrvatska nagodba je bila diktatom mađarske strane u kojemu je važećim ostao jedan od najvećih falsifikata u hrvatskoj povijesti - Riječka krpica, ustupak na koji čak ni izrazito mađaronski orijentirana delegacija hrvatskih poslanika nije željela potpisati. Vezano uz događaje 1918. kada se nariče kako Hrvatski Sabor nikada nije prihvatio ujedinjenje u Kraljevinu SHS, "zaboravlja" se napomenuti da je isti taj Sabor, na istoj toj sjednici 29. listopada svoje ovlasti prenio na Narodno Vijeće.

Banovina Hrvatska je trebala dobiti svoj Sabor, ali Maček je otezao s raspisivanjem izbora, pa zbog rata do toga nije ni došlo. Zanimljiv je Drugi svjetski rat. Naime, antifašizam koji je spominje u Ustavu također ima svoju "saborsku" dimenziju. Na trećem zasjedanju ZAVNOH-a ono se proglasilo ni više ni manje nego "jedinim pravim državnim Saborom Hrvatske." Što bi rekli na boldanu riječ svi oni koji su akademika Reinera požurili proglasiti fašistom i revizionistom? Simbolička važnost Sabora (a ne program Kulturnjaka 2016!) je i za partizane očito predstavljala vrlo bitan politički kapital upravo u kontekstu obećavanja da će nova Jugoslavija biti organizirana kao federacija, nasuprot centralizmu prethodne.

U ovom kratkom povijesnom kontekstu neke Tuđmanove simbolične odluke postaju jasnijima. (Slična historicistička pričica postoji i iza držanja ruke na srcu tijekom intoniranja himne, prakse koju danas vrše samo članovi HDZ-a i hrvatski športaši, a koja - suprotno uvriježenom mnijenju ne cilja oponašati Amerikance nego ima svoj korijen u nekim zapisima iz 19. st.). U obnovi višestranačkog hrvatskog Sabora, Tuđman je vidio i nastavak ideje hrvatske državnosti koja - na ovaj ili onaj način - predstavlja jedan od kamena temeljaca moderne hrvatske političke misli: od Gaja do danas. Stoga je simbolički Dan državnosti vidio u njegovom konstituiranju, a ne u ovoj ili onoj njegovoj odluci (a kamo li u pobjedi HDZ-a kako se zlobno i iz sitnih političkih interesa znalo imputirati).

Vladimir Šeks postupa uskogrudno kada poziva na referendum kojim bi se utvrdio "pravi" hrvatski državni praznik predlažući povratak na 30. svibnja. Kao prvo, da u Hrvatskoj postoji nekakva izražena nostalgija za tim datumom već bi odavno postojala nekakva paralelna događanja ili načini obilježavanja. Građani bi kitili kuće i stanove zastavama, oblačili svečanija odijela, a facebook profili bi se užarili od čestitanja "pravog" hrvatskog praznika. Kao drugo, referendum nije dobra ideja već i zbog toga što bi stranke vrlo vjerojatno lobirale za "svoje" datume izazivajući podjele među biračima. Također, iskustvo posljednjeg referenduma nas je naučilo da strana čije mišljenje izgubi, neće demokratski prihvatiti stav većine, nego će ga na svaki način omalovažavati ili ignorirati. Budući da bi praznici trebali spajati društvo - potreban je vrlo široki konsenzus.

Dan neovisnosti zbog svega gore navedenoga ne bi trebalo dirati i on bi trebao biti neupitnim. Oko Dana državnosti bi se možda mogao napraviti kompromis pa njegov datum vratiti na 30. svibnja, već i zbog praktičnih razloga da lipanj ne bude prekrcan praznicima koji dolaze u vrlo brzom slijedu jedan za drugim. Ukoliko bi javna procjena bila da imamo previše praznika - možda bi upravo Dan državnosti mogao postati spomendanom.

Da bi, pak, ovi praznici u punoj mjeri zaživjeli - potreban je i veći trud političara svih boja. Posljednjih godina se uvriježilo da se više ili manje svi državni praznici obilježavaju polaganjem vijenaca i to obično koji dan ranije. Upravo bi to trebali biti dani kada bi se pod pokroviteljstvom Vlade, Sabora ili Ureda predsjednika/ice mogla organizirati nekakva javna događanja: od koncerata, do izložbi i sajmova. Ne trebaju to biti vojne parade ili javne govorancije, nego događaji koji bi povezivali ljude i podsjećali ih da ma koliko je izvrtali i ironizirali ostaje činjenica da: Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvu sami želimo. 

Svim urednicima, kolegama autorima na Barometru i svim čitateljima - čestitam Dan neovisnosti.

5

Alumnus

Regnum regno non praescribit leges.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 572 55 36 528
PRIMIO <- 584 89 20 1,155

Dostignuća

Vingd 722.00
Bodovi 154.4
Analize 73 722.00
Ankete 179

Od istog autora

Ocjene (7)


Respektira (6): Interstellar, Spektator, viewer, BorisTraljic, siouxica, Zenga2


Slaže se (1): mihael


Komentari (11)


---osvrnuo zbog čega to možda ne bismo morali slaviti. Ako je i Škrabalova ideja, neovisnost je hrvatska. Što se tiče Dana državnosti, osobno bih ga vratio na 30. svibnja (to vidim da u tekstu nisam dovoljno naglasio), ne samo zbog onoga što nazivam Alumnus 0 0 0


...pratkičnim razlozima, nego i zbog simboličkog prihvaćanja kontinuiteta državnosti kako se na nju nadovezao Tuđman. Što se, pak, tiče referenduma, Šeksu bih više vjerovao da nije Grbinu držao motku kada je ovaj rušio inicijativu UiO. Također,... Alumnus 0 0 0


...kako sam rekao, praznici bi trebali biti hrvatski, a ne SDP-ovi, HDZ-ovi ili ne znam već čiji. Skeptičan sam da bi se to referendumom postiglo. Ima ih koji neće slaviti nikada, ali puno je više onih koji gledaju kroz "naši/vaši" prizmu. Alumnus 0 0 0


@Alumnus, referendum bi obznanio većinsku volju hrvatskog naroda! Oni koji ishod referenduma ne bi prihvatili sami bi sebe deklarirali militantima bilo lijeve bilo desne provenijencije. Slaviti ili ne je osobna odluka pojedinca. Šeks je stari sple IDujas 0 0 0


tkaroš kojega netko treba potjerati iz politike! Na žalost na njegovim spletkama još uvijek mnogi profitiraju i potežu njegove veze. Karamarko je bio najbliže da ga opravdano 'pokopa' ali nije uspio! IDujas 0 0 0

Analiza

Zašto je Šeksov prijedlog za referendum o 'pravom' državnom prazniku promašen

08.10.2016. 11:28, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Danas obilježavamo Dan neovisnosti. Ne mogu napisati slavimo, jer slavljeničke atmosfere nema. Mediji već nekoliko godina uporno recikliraju jednu te istu priču kako je uzrok tomu ili a) neznanje građana oko toga što se točno obilježava ili b) zbrka nastala mijenjanjem datuma. Za prvo se ne može poreći da već nekoliko godina isti ti mediji savjesno upozoravaju i nude tumačenja što se dogodilo 25. lipnja, a što 8. listopada 1991., dok se oko promjene datuma pretjeruje kao da su mijenjani barem 10 puta, a ne samo jednom. Dapače, dulje Dan državnosti obilježavamo 25. lipnja, nego li smo to činili 30. ... više >

5

Alumnus

Regnum regno non praescribit leges.
  • 6
  • 1
  • 0
  • 11

Analiza

DOSTA teroru molitvi koje nitko nije tražio

07.10.2016. 10:31, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Pogledajte dobro gornju sliku. Pogledajte face, zumirajte ako treba. Sve, od čovjeka u haljini na lijevo pa do kraja desno, radi se o zlim ljudima, ljudima opasnih namjera i članovima pokreta puno većeg i šireg od ovih nekoliko marginalaca koji su upali u kadar. Ne znam im imena, ali i čovjek u smeđoj haljini i gospođa koja sjedi u zelenoj jakni, i besposličar koji stoji između dvjie žene s registracijama na prsima, svi od reda su zlotvori ovog društva. Svi vi koji vjerujete u bilo što, božanstvo, prirodu, novac ili ljubav, molite se tome u što vjerujete za njih, za izbavljivanje njihove duše od ralja zla. Ako znate tko su i gdje žive, dođite im pred domove, ako znate gdje rade upalite svijeće za njih pred radnim mjestom, podijelite njihova imena i radna mjesta (ako ih imaju) na društvenim mrežama i pokušajmo dovesti što više ljudi u njihova privatna okruženja, ne zato da ih smetamo ili zadiremo u njihovu privatnost, nego da ih spasimo. Nemojte moliti za njih u Crkvama ili mjestima koja koristite za bilo kakvu duhovnu obnovu koju prakticirate, ne, na njihovom primjeru se vidi da to nije ispravno, jedini mogući način spasenja je imenovati ih, doći na mjesta gdje oni žive ili rade i suočiti ih sa grubom istinom o njima, istinom koje možda ni sami nisu svjesni, ali smo mi donijeli odluku za njih. 

Gornji poziv, iako maksimalno ciničan, ne bi bio na odmet provesti u zbilji. Teror koji dežurni lizači oltara provode nad svima ostalima je događajem u Vukovaru dobio sasvim nove dimenzije. Kao da nije dosta raznoraznih popova koji koriste mise i ostale crkvene prigode za prodike i indoktrinaciju vjernika o svjetovnim temama, kao da nije dosta raznoraznih mimohoda, okupljanja, marševa i koračnica hrvatskim gradovima u kojima produžene ruke crkve maltretiraju građane svojim stavovima dok bi ovi samo rado prošetali gradom jedne sekularne države, pojeli sladoled i ostavili svoje vjerske stavove za svoja 4 zida, kao da nije dosta HRT-a u kojoj u svakoj drugoj emisiji netko čita ili citira katekizam i psalme, sad se aktivnost takvih ljudi personalizirala. Sada se svatko treba bojati za sebe imenom i prezimenom, da ne dođe na nišan dežurnih očenašeka koji su sami sebi dali za pravo da odlučuju o stvarima o kojima čak i zakon prepušta slobodnu volju pojedincu. Na stranu sav nemoral, gadljivost i bezosjećajnost maltretiranja mlade majke u sigurno teškim trenucima za nju, je li objavljivanje nečijih medicinskih, strogo privatni podataka i dogovora, u skladu sa zakonom? Ako da, zašto ne bi i liječnici, kad im se neki slučaj čini zanimljiv ili bizaran iz nekog razloga, nazvali 'Gloriu' ili 'Story' i dijelili priču, fotografije, možda čak i snimku samih medicinskih zahvata? Zašto ne bi Nacional nazvao čovjeka koji se bori s tumorom i prolazi kemoterapiju i napravio foto-prilog o njegovim osobnim tegobama? Ili to smije samo netko tko oko vrata nabije krunicu, stisne ruke skupa u molitvu i misli da mu iz nekog razloga to daje za pravo biti iznad morala, zakona i ljudskosti?

Likovi sa slike će se braniti da oni samo mole i nikome ne štete. Ali, u ovome je stvar... Tko te traži da za njega moliš? Je li djevojka za koju se mole uputila neku zamolbu lokalnoj župi? Je li postojao bilo kakav iskorak subjekta te molitve prema ovima sa slike kojim bi sugerirala da joj je njihova molitva potrebna? Je li ta djevojka uži rođak nekoga sa slike? Je li dijete njihovo? Nije. Pa onda, tko te pita za tvoju molitvu i tko šljivi tvoje zdravomarije! Imaš crkvu, sigurno se u nju uložilo nemjerljivo više novaca nego u edukacije mladih o neželjenim trudnoćama, procesu pobačaja i fizičkim i psihičkim traumama koje izaziva, idi tamo i moli se za što hoćeš, od svoje duše pa do eurojackpota. Tamo je sve dozvoljeno, a postoje milijuni dokaza diljem svijeta da prolazi i ono što običnim bezvjernim smrtnicima ne prolazi, između ostalog i nanošenje nepopravljive štete djeci koju toliko zdušno molitvom pozivaju na svijet. Mo'š se tamo moliti do mile volje. Pusti djevojku sa svojim problemima na miru, nisi pridonosio njihovom nastanku, nisi pridonosio odluci, nemoj se miješati niti u provođenje te odluke. 

Šaka zgubidana koja u radno vrijeme nema što pametnije raditi nego pjevati aleluja na ulazu bolnice u normalnim okolnostima ne bi zaslužila niti da se pljune u njihovom smjeru, bili bi negdje u rangu dosadnog pripadnika romske manjine koji žica kunu pred Konzumom ili gospođe iz Jehovinih svjedoka koja nudi novi kalendar. No, rom mi ne zna ime, ne zna moje životne planove i neće mi se u njih miješati. Gospođa s kalendarom zna biti naporna, čak mi pokušava i objasniti nešto o svojoj vjeri, ali opet, ne poznaje me, nakon što ubrzam korak i odignoriram ju, ponovno smo jedno za drugog potpuni stranci. Ali, kada netko koga nisi zvao u život i u svoje privatne stvari sam sebe na silu u to ubaci, pa onda još javno, onda se radi o opasnom presedanu koji graniči sa zločinima i svi koji ne želimo stisak krunice oko svog vrata bi se trebali zapitati u kakvom društvu živimo i gdje je granica. Je li ona samo kod djevojke koja želi pobaciti ili će sljedeće možda biti kod para koji zajedno živi izvan braka, lezbijke koja je imala hrabrosti izaći iz ormara, prikrivenog gaya koji to skriva ili kod jednostavno nekoga tko nije uplatio pristojbu za posvećivanje doma za Božić. Možemo sa priličnom sigurnošću reći u kojim slučajevima se granica neće prelaziti, u slučajevima mnogih svećenika uhvaćenima sa rukom u tuđim gaćicama, u slučaju mnogih crkvenjaka koji glasno pjevaju kraljevstvu nebeskom, a prepuni su mržnje i netolerancije, i u slučajevima gdje sirotinja umire od gladi u blizini Crkve, a unutra se toči šampanjac i jedu delicije. Kako bi se bilo tko od osoba okupljenih ispred vukovarske bolnice osjećao da mu na posao ili pred dom dođemo svi koji smo ogađeni njegovim postupkom i zlom koje iz njega proizlazi i javno ga prozivamo i sudimo mu iako ne znamo ništa o njemu? Možda je to jedini način za zaustaviti njihov teror i reći DOSTA!

6

Mac316

Kneel before your master

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 88 54 100 783
PRIMIO <- 1,013 285 123 1,828

Dostignuća

Vingd 1,405.00
Bodovi 174.0
Analize 143 1,380.00
Ankete 47

Ocjene (22)


Komentari (54)


Nakon pročitanog nekako mi dođe da izmolim cijelu krunicu za tankoćutnu autorovu dušu kojeg su molitve izbacile iz takta. VeNLO 0 0 0


uživaj u tom koristenju svog prava. vidimo se pred sv Petrom kad tebe pusti unutra a mene usmjeri koji kat niže Mac316 0 0 0


@ venlo ove molitve imaju isti pasivno-agresivni nastup kao i gej parade, da nije tako, i jedni i drugi bi mogli svoje potrebe zadovoljavati u svojim kućama, al što da se radi kad i jedni i drugi imaju potrebu dokazati da je njihov „bog“ veći 5none5 0 0 0


Zli je među njima. Ak povećate sliku možete među njima uočiti Bin Ladena, koji je sam po sebi teror. I da, oni zapravo uopće tamo ne mole, nego iznuđuju OIB-e nesretnih žena da bi im prijetili izvrgavanjem javnom linču, Mac hvala ti razotkrili smo ih Refamolitelj 0 0 0


Potpuno se slažem s tobom uz jednu ogradu. Sve što si poručio o tim ljudima, mogao si poručiti i bez prilično uvrjedljivih katgorizacija. Pogotovu me smeta ono o Romima. Ali suštinu tvoje poruke podržavam i pozdravljam. omblez1 0 0 0

Analiza

General Glasnović & država, narod i nacija ?

06.10.2016. 17:24, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Nakon oštre javne kritike koju je general Glasnović uputio učesnicima protesta na Filozofskom fakltetu u Zagrebu, mediji su osuli paljbu na njegove izjave, sa svih mogućih demokratski, kvazidemokratskih i ideoloških pozicija. Zamjeraju mu sve, od neprimjerenog riječnika, do njegovog navodnog zahtijeva za primjenu oštrih represivnih mjera, uključujući i batinanje, onih koji su ispred Filozofskog fakulteta u Zagrebu protestirali protiv dekana Previšića, tražeći njegovu ostavku.

Pri tome je medijska hajka na generala Glasnovića  prešla sve granice pristojnosti, zdrave pameti, logike i novinarske etike, proglašavajući ga fašistom, ustašom, širiteljem govora mržnje, nedostojnim da bude saborski zastupnik, pri čemu je SDP-ovka Gordana Sobol čak podnijela  protiv njega kaznenu prijavu zbog diskriminacije i govora mržnje.

Generalu Glasnoviću zamjeram samo što je svoj opravdani gnjev radi ovoga cirkusa na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, koji je samo jedan od pokazatelja moralnog i pravnog rasula u Hrvatskoj,  usmjerio općenito, a ne na prave uzroke i uzročnike ovoga  cirkusa. Naime treba priznati pošteno da je cirkus počeo namjerom potpisivanja ugovora o suradnji između Filozofskog fakulteta Zagreb i Kršćansko Bogoslovnog  fakulteta u Zagrebu, te ponašanjem dekana Previšića u cijeloj toj priči. Očito je da taj ugovor nije bio po volji dijelu profesora Filozofskog fakulteta Zagreb, pa se to prenijelo i na dio studenata, uglavnom članova studentskog vijeća, pri čemu uzgred rečeno, javnost ne zna ništa o sadržaju toga ugovora. Kad je dekan Previšić proglasio studentsko vijeće nelegalnim, eskaliralo  je nezadovoljstvo protiv njega. Kolika je uloga profesora Pupovca u svemu tome, kolika je uloga dijela profesora u tome, i koliko je uloga  dekana  Previšića, koji je angažiranjem zaštitara gotovo proglasio „opsadno“ stanje filozofskog fakulteta Zagreb, nije nitko, pa ni general Glasnović  jasno odredio. Pa je nazvavši sve učesnike ovoga cirkusa 'recikliranim komunistima', sam dao ljevičarsko naklonjenim medijima i novinarima  „municiju“  da „pucaju po njemu“.

No istovremeno se zahvaljujem generalu Glasnoviću što je, mada nesvjesno, time otvorio pitanje – Što su  država, narod i nacija ? Kako je to učinio ? Pa jednostavno, kritizirajući neučinkovitost države, i neodobravajući, uvjetno rečeno, 'teror' manjine nad većinom, iskazujući time svoju duboku nacionalnu svjesnost. I time je nesvjesno otvorio  temu za koju u medijima općenito nema nekog interesa, smatrajući da su to pojmovi  čije je značenje svakome jasno. A je li baš tako ? Tvrdim da nije.

Država je racionalna  tvorevina, koja sa svojom  jasnom pravnom  strukturom služi ostvarivanju svojih zadatak i ciljeva, služi za organiziranje društva i očuvanje te organiziranosti, te služi za očuvanje mira i zaštite te iste države. Pripadnost nekoj državi, to jest državljanstvo, je stvar službenih formi, kao što je naprimjer domovnica,  i ne zahtijeva praktično  nikakvu dublju ili čvršću emocionalnu ili bilo kakvu drugu vezanost za tu državu.

Narod neke države je populacija koja živi na teritoriju neke države, može govoriti isti jezik, imati istu vjeru, imati istu tradiciju i iste običaje, ali to nije uvjet. Dobar primjer za to su američki narod, australski narod, kanadski narod, švicarski narod, brazilski narod, itd..., u kojima pripadnici govore različitim jezicima, imaju razlčite vjere i različite običaje.

Nacija je nešto što nadilazi pojam državljana i pojam  naroda.  Nacionalnost je nešto više od  državljanstva i narodnosti,  nacionalnost je poziv, zadatak, prihvatanje  sudbine, i težnja za slobodnim razvojem svega što čini povijesnu, tradicijsku, vjersku i moralnu bit nacije, čak i pod  uvjetima  da netko to sprečava.

Pojednostavljeno rečeno, ne pripada  svatko tko se deklarira da pripada nekoj narodnosti, istovremeno i toj naciji, mada se to danas smatra istoznačnicama. General Glasnović očito je po nacionalnosti Hrvat, mada je bio državljanin druge države i pripadao narodu druge države. Ali je došao da se bori za svoj narod, za svoju naciju kada je ona bila ugrožena. Dok su drugi po Austriji i Njemačkoj čekali što će biti. Razlika imeđu njih i između generala Glasnovića  i njemu sličnih je razlika između pojmova narodnost i nacionalnost. I zato njega puno više dira kada vidi da se u Hrvatskoj dešavaju stvari koje štete Hrvatskoj, hrvatskom narodu i hrvatsoj naciji, pa reagira na za nas neuobičajen način i u Saboru, i kad se dešavaju ovakvi  cirkusi na fakultetu. Za razliku od većine Hrvata on vidi uzroke tome zašto se takve stvari događaju, i ne može prešutjeti, mirno gledati što se događa, jer smatra da ima poziv i zadatak da prihvati sudbinu borbe da se njegova domovina, njegova narod i njegova nacija razvijaju slobodno i prosperitetno.  Zato unatoč možda malo 'grublje' izrečenim kritikama glede hrvatske svakodnevnice  u politici, sudstvu, gospodarstvu, i ovoga cirkusa na Filozofskom fakultateu u Zagrebu, generalu Glasnoviću valja reći hvala. Hvala što govori ono što mnogi misle, ali unatoč tome što su po narodnosti Hrvati, nemaju dovoljno nacionalne svijesti da mu se pridruže u pokušaju mijenjanja  onoga što ne valja u Hrvatskoj.

Znam da se mnogi neće složiti sa ovdje izrečenim, ali upravo zato sam otvorio ovu temu, budući da ona implicira još daljna pitanja, kao što su naprimjer može li netko biti politički Hrvat a po narodnosti nehrvat, ili može li se biti politički Hrvat a po nacionalnosti nehrvat?  Ne želim sada ovdje reći što o tome mislim, već očekujem mišljenja onih koji ovo budu pročitali.

U gornjem kontekstu da li bi mogli reći da u Hrvatskoj ima puno nominalnih Hrvata, Hrvata po narodnosti, ali ne tako puno, dapače čak premalo Hrvata po po naprijed definiranoj nacionalnosti ? U domovinskom ratu ih je bilo puno, no nakon toga su se negdje "pogubuli" ?! Kako i zašto, Ameri bi rekli, pitanje je za 1 mil $. Rijetki kao general Glasnović su ostali nažalost sami, poput vapijućeg u pustinji opće nezainteresiranosti za sudbinu države. maroda i nacije. Masovni neizlazak na glasovanja je "svijetli" primjer za tu tvrdnju.

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 758 753 258 4,036
PRIMIO <- 1,016 240 72 2,589

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 212.4
Prijedlozi 23 6.00
Analize 468 1,216.00
Ankete 330

Ocjene (9)


Komentari (6)


@Laci, pitanje terora manjine nad većinom je dobra tema demokracije. Npr., 50 % izašlih na izbore, 25% dobije pobjednik, zači da četvrtina terorizira 75% većine. Možda se ne bi terbalo govoriti o teroru, već o prihvaćanju većine da slijedi manjinu. mihael 0 0 0


Mac316, i ja ponešto zamjeram generalu Glasnoviću na načinu, ali je istina i to da smo mi u našem oportunističlom življenju odvikli od govora koji remti naš oportunistički san o potrebi da na "bečkoškolski" fini način govorimo o gruboj istini Laci 1 1 0


Napadi na general Glasnovića dolaze od ljudi koji se veselo smijulje kolumnama Ante Tomića u kojima možemo naći još goru retoriku prema neistomišljenicima zbog koje je često na sudu ili obliven govnima. I on je izgleda s krive strane dobrog ukusa. Sasha76 0 0 0


"Studenti" samo hoće svog Previšića i nema veze što to rade vaninstitucionalno na "plenumima", prijete da će nasilno!!! spriječiti početak nastave, ako ne bude njihovo Vijeće ,Dekan,Stop Bogu, kleronacionalistima i .... Poznato? General zapjenio. Refamolitelj 0 0 0


Ajmo ljudi pošteno i otvoreno: Tko vam se više svidi, generla Glasnović koji "prostačeći" traži reda i odgovornosti, ili Sanader koji uz bečkoškolski fini rječnik pljačka državni proračun i podložan je korumpiranju ? Kome je Sanader draži ? Laci 0 0 0

Analiza

General Glasnović & država, narod i nacija ?

06.10.2016. 17:24, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Nakon oštre javne kritike koju je general Glasnović uputio učesnicima protesta na Filozofskom fakltetu u Zagrebu, mediji su osuli paljbu na njegove izjave, sa svih mogućih demokratski, kvazidemokratskih i ideoloških pozicija. Zamjeraju mu sve, od neprimjerenog riječnika, do njegovog navodnog zahtijeva za primjenu oštrih represivnih mjera, uključujući i batinanje, onih koji su ispred Filozofskog fakulteta u Zagrebu protestirali protiv dekana Previšića, tražeći njegovu ostavku. Pri tome je medijska hajka na generala Glasnovića prešla sve granice pristojnosti, zdrave pameti, logike i novinarske etike, proglašavajući ga fašistom, ustašom, širiteljem govora mržnje, nedostojnim da bude saborski zastupnik, pri čemu je SDP-ovka Gordana Sobol ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 6
  • 3
  • 0
  • 6

Analiza

DEKLARACIJA O SLOBODI - Prijedlog devetom sazivu Hrvatskog sabora

05.10.2016. 13:59, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Sukladno Članku 4 Opće deklaracije o ljudskim pravima, od 10. prosinca 1948., usvojene i proglašene Rezolucijom 217 A (III) na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda,

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/2009_11_12_143.html,

podnosim devetom sazivu Hrvatskog sabora, na početku njegovog mandata,

DEKLARACIJU O SLOBODI U REPUBLICI HRVATSKOJ

Naime, ako čovjek nije vezan vidljivim lancima, a pri tome izjavi da je rob, što zaista i može biti, ipak mu to nitko neće povjerovati. Čak možda ni on sami sebi! Takvo je zapravo stanje svijesti većine ljudi, pa i u Hrvatskoj. Ako, pak, kaže da je slobodan, tu izjavu drugi će smatrati suvišnom, jer se ona podrazumijeva, budući da je i posljednja država na svijetu, Mauritanija, službeno ukinula ropstvo 1981. godine.

Sloboda je mogućnost samostalnog i nezavisnog djelovanja kojemu svi težimo. Svaki odnos s društvom podrazumijeva i neki gubitak slobode pojedinca. Dok je taj gubitak u prirodnim granicama, on je prihvatljiv i normalan. Kad se prirodni odnosi poremete, slobodni ljudi postaju robovi; naime, traži se od njih da se ponašaju onako kako im to nije prirodno ni prihvatljivo.

Ropstvo je odnos među ljudima, grupama ljudi ili narodima, temeljen na gospodarskoj, pravnoj, moralnoj, idejnoj, političkoj, vojnoj ili vjerskoj zavisnosti i pokornosti.

Robovlasništvo je društveno uređenje u kojemu postoji krajnja ovisnost jednog čovjeka od strane drugoga, ili od strane grupe drugih ljudi, koja ovisnost je temeljena na privatnom vlasništvu i na radu robova. Robovlasništvo se pojavilo u antici, kada su vlasnici u potpunosti raspolagali robovima, tj. njihovim radom, znanjem, sposobnostima, njihovim potomcima, vremenom, životom i smrću.

Rob je pravno u vlasništvu drugih, prisiljen je raditi za njih i biti im na raspolaganju za njihove potrebe. Upravo takve robove u našoj svijesti zamišljamo okovane lancima. Ukidanjem ropstva pravna osnova za takve robove više ne postoji. No, time robovi nisu nestali. Po definiciji:

Rob je svatko onaj tko je, bez svoje volje, prisiljen raditi za drugoga.

Unatoč službenog ukidanja ropstva, u svijetu danas postoji oko 30 milijuna robova. Oni su suvremeni robovi.

Suvremeni rob se danas prepoznaje po drugim obilježjima. On je osoba bez uobičajeno vidljivih znakova ropstva, koja je mimo svog pristanka iskorištavana od strane drugih, na bilo koji poznati ili čak nepoznati način.

Kada danas govorimo o robovima, onda podrazumijevamo osobe koje na sebi nemaju vidljive znakove ropstva. Oni nemaju žigove na svom tijelu, koji su nekada značili pripadnost gospodaru, nemaju ni tragove bičevanja, ni išta slično. To su osobe koje se na prvi pogled ne razlikuju od ostalih, slobodnih, ljudi.

Zato kažemo da je rob danas žigosan iznutra. Pečat svog ropstva, koji je čak i teži od lanaca, rob nosi sa sobom i u sebi, a objektivno se iskazuje njegovim podacima; imenom, adresom, matičnim brojem ili OIB-om. Sve to njemu su nepremostive prepreke prema slobodnom, vanjskom, svijetu. Gdje god se pojavi ovi podaci ga degradiraju, jasno pokazujući njegovu ustavnu neravnopravnost, pa je cijeli svijet za njega zapravo tamnica, iz koje sam nikako i nikada ne može izaći.

Rob se danas ne pojavljuje u trgovinama poznatih marki, u državnim ustanovama, u bankama, na javnim skupovima ili tribinama, na modnim događanjima, u novinama, na televizijama; uopće ga nema u medijima. O njemu se šuti u političkim i saborskim govorima! Naći ćete ga, međutim, na beskrajnim listama ovrha, na deložacijama, gdje se protiv njega podiže do zuba naoružana policija, koju je, među ostalima, i sam plaćao. Očigledno, on je najveći neprijatelj države, koja ga je, zapravo, dovela u taj ponižavajući položaj. Naći ćete ga na kontejnerima smeća, na odlagalištima otpada. On se srami govoriti, slikati, pričati o svom statusu, kao da je za taj svoj položaj on jedini kriv i odgovoran. On se ne veseli, ne smije, ne zabavlja. On je samo predmet Zakona o stečaju potrošača i Ovršnog zakona, koji su u svojoj suštini zakoni o porobljavanju građana, te je predmet ugovora o kreditima u švicarskim francima i u ostalim ugovorima s perfidnim tekstovima napisanim sitnim slovima. Rob se ne može pojaviti u banci, zatražiti kredit i razgovarati o svojoj budućnosti. Njega naprosto u budućnosti nema. Njegov dan je završio jučer! Sutra za njega ne postoji. Ne postoji ni za njegove potomke!

Svaka blokirana, ovršena i deložirana osoba je u položaju roba. Njih je danas, samo kao građana 330 tisuća, pored 225 tisuća nezaposlenih ljudi i 36 tisuća blokiranih tvrtki.

Ljudske slobode i prava danas se opasno krše, unatoč svim poveljama Ujedinjenih naroda i Europske unije. Ta prava se krše čak i na psihijatrijskim odjelima bolnica, pa i u obiteljima, a društvo ne čini gotovo ništa da sve to spriječi i iskorijeni!

Robovlasnici su nekada svoje robove cijenili, osiguravali su im smještaj i hranu, jer su oni bili dio njihovog bogatstva i ugleda. Suvremeni robovi su danas, pak, u težem položaju. Sami se skrbe o sebi. Njihovi gospodari im čak uzimaju i domove, a za njihovu prehranu i zdravlje uopće ne mare. Oni su njima bezvrijedna roba!

Ovom deklaracijom zahtijevam od Hrvatskog sabora da hitno donese

Zakon o slobodi i zabrani ropstva,

kojim će se osloboditi sve nezakonito porobljene,

te da ubuduće spriječi da se itko,

ma i samo jedna osoba u Hrvatskoj, dovede u ropski položaj!

Ljudi se rađaju slobodni i moraju takvi ostati cijeli svoj život!

Nitko nema pravo nikome nezakonito oduzeti slobodu!

2

mihael

Pomoći - kad god mogu!

Interakcija

 
UČINIO -> 59 163 18 623
PRIMIO <- 89 13 16 276

Dostignuća

Vingd 83.00
Bodovi 73.5
Prijedlozi 1 0.00
Analize 26 78.00
Ankete 85

Ocjene (2)


Respektira (2): Anyst, Laci


Komentari (44)


> 18. 10 2016. Dan borbe protiv ropstva: http://dmtrk.net/125-4J8QJ-4BMRUGO039/cr.aspx Svijet je ovo prepoznao! A Hrvatska? mihael 0 0 0


http://www.antislavery.org/english/what_you_can_do/fundraise_for_freedom/default.aspx mihael 0 0 0


Ma, mihael, stvar je još gora, jer hrvatsko roblje ne prepoznaje svoje ropstvo, pa ga političari, mediji i lopovi "vrte oko prsta". Laci 0 0 0


>@Laci, ovo s neprepoznavanjem 'svog ropstva' si lijepo formulirao. To pišem na početku Deklaracije. Nemam jasan odgovor zbog čega je to tako, ali je to živa istina. Mnogi (politolozi, psiholozi, političari, antropolozi) bi se time trebali pozabaviti mihael 0 0 0


@mihael, Laci, alaj ste se sastali bećari, pa vi ste bogom dani za prepoznati a i osloboditi roblje, šteta što se niste rodili u zlatno doba komunizma pa da oslobađate one koji nisu znali da su porobljeni! Naša današnjica je rezultat tog oslobađanja IDujas 0 0 0

Analiza

DEKLARACIJA O SLOBODI - Prijedlog devetom sazivu Hrvatskog sabora

05.10.2016. 13:59, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Sukladno Članku 4 Opće deklaracije o ljudskim pravima, od 10. prosinca 1948., usvojene i proglašene Rezolucijom 217 A (III) na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda, http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/2009_11_12_143.html, podnosim devetom sazivu Hrvatskog sabora, na početku njegovog mandata, DEKLARACIJU O SLOBODI U REPUBLICI HRVATSKOJ Naime, ako čovjek nije vezan vidljivim lancima, a pri tome izjavi da je rob, što zaista i može biti, ipak mu to nitko neće povjerovati. Čak možda ni on sami sebi! Takvo je zapravo stanje svijesti većine ljudi, pa i u Hrvatskoj. Ako, pak, kaže da je slobodan, tu izjavu drugi će smatrati suvišnom, jer se ona podrazumijeva, budući da ... više >

2

mihael

Pomoći - kad god mogu!
  • 2
  • 0
  • 0
  • 44

Analiza

Quo vadis HRT - Pobjede Karoline Vidović Krišto

04.10.2016. 17:55, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Karolina Vidović Krišto (KVK) je 2015., sudski pobjedila partijsku, komesarsku odluku Gorana Radmana o njezinom otkazu radnog odnosa. Pobjedila je sudskim procesom, vraćena na posao  ali je bačena u zapećak HRT-a. Druga pobjeda KVK je sadržana u  netom započetom procesu izmjene Etičkog kodeksa HRTa, na čiju protuzakonitost, protuustavnost i  kršenje međunarodnih povelja,  KVK ukazuje još od 2014.  Siniša Kovačić najavljuje izmjene akta.  Hrvatsko novinarsko društvo (HND) Saše Lekovića, nakon dvije godine, u isto vrijeme protestira protiv posljedica nametnutog i nelegalnog Kodeksa, ali ga ne bi mijenjao! Hrvatski novinari i publicisti (HNIP) pod presjedanjem Katje Kušec, podržavaju promjene i naglašavaju da je Kodeks služio zastrašivanju novinara HRT i njihovo političko smicanje. Ostale pobjede KVK zahtijevale bi poduži popis, no nisu predmet ovoga teksta.

Najavom izmjena Radmanovog Etičkog kodeksa HRTa, poraženi su i nekadašnji Goran Radman i sadašnji Siniša Kovačić. V.d. Glavni ravnatelj, Siniša Kovačić, tek je sada, nakon što je Lekovićev HND podignuo prašinu zbog Sanje Mikleušević Pavić i Mirne Zidarić, pokrenuo izmjene protuustavnog Etičkog kodeksa HRT-a. U isto vrijeme, druga novinarska udruga, HNIP, je stubokom podržala izmjene Etičkog kodeksa. Zašto Kovačić to nije učinio ranije?

 Cijela hrvatska javnost saznala je za protuustavnost i problematičnost  Etičkog kodeksa HRT-a  jer je na njega upozorila Karolina Vidović Krišto još 2014.  Goran Radman joj je zbog toga dao izvanredni otkaz, a u obranu joj je tada stao HHO, dio intelektualaca hrvatskih suverenista i nekoliko građanskih inicijativa. „Karolina Vidović Krišto bila je u pravu kada je ustvrdila da su Etički kodeks za novinare i kreativno osoblje i Opća pravila suprotna hrvatskom Ustavu i međunarodnim standardima ljudskih prava koja obuhvaćaju i pravo slobode govora, mišljenja i vjeroispovijesti", naglasio je Ivan Zvonimir Čičak na konferenciji za medije 5. siječnja 2015. To je potvrdila i  naknadna sudska odluka.

Zašto se Siniša Kovačić svih ovih mjeseci svoga mandata oglušio na ovo i reagirao tek kada su u pomoć počeli cviliti  Leković, Mikleušević Pavić i Zidarić?  Ne treba zaboraviti da ni Kovačić, ni Mikleušević Pavić, ni Zidarić nisu ni prstom makli  kada je Karolina Vidović Krišto proganjana upravo jer je štitila prava novinara, ustavnost i zakonitost – a Zidarić je tada bila čak i predsjednica Etičkog povjerenstva HRT-a.  Cijeli je slučaj ponovno bio u medijima kada je Sud vratio Karolinu Vidović Krišto na posao i kada je pravomoćno presuđeno da je otkaz bio nezakonit te da nije nikoga vrijeđala – dapače, štitila je interese svih zaposlenika HRT-a – i pobijedila!

 Što je pobjedama dobila KVK osim moralne zadovoljštine?  Unatoč povratku na posao , degradirana je ukidanjem emisije i programa koji  je postavila na noge.  Unatoč sudskim odlukama, poslovno je diskreditirana.  Visoke kvalifikacije joj nisu pomogle. Dokazana borba  za ljudska prava i profesiju, umjesto nagrada i priznanja donijela joj je profesionalno, latentno degradiranje. Razvidno je da njezina snažna osobnost i svjetonazorska nepokolebljivost nikako ne odgovaraju (kvazi)demokratskim dosezima društvenih mijena. Na odgovorne dužnosti HRTa još uvijek lakše prolaze mediokriteti i podložnici svih vrsta i boja.

Karolina Vidović Krišto je majka četvoro djece, magistrica novinarstva, poliglot, urednica dokumentarnih filmova, dobitnica nagrade Global ledarship, nositelj naslova Žena godine i Osoba godine 2012., pokretač međunarodnog programa Slika Hrvatske. Žena koja je javno, demokratskim sredstvima , ustala protiv podmetanja pedofilskih nastojanja u okvire hrvatskog školstva. Radman joj tada ukida emisiju i  brutalno je degradira. Pažljivijim istraživanjem manje poznatih činjenica može se nazrijeti bitan ali zapostavljen, potencijalni uzrok problema koje je doživjela KVK.  Tijekom natječaja za izbor ravnatelja HRTa, 2010., KVK se pojavila kao iznenađenje, osvojivši treće mjesto, odmah iza kandidata „ljevice i desnice“. Kako nitko nije uspijevao dobiti natpolovičnu većinu izborni proces je premošten konstantnim imenovanjem vršitelja dužnosti. Proces završava SDPovom, degradirajućom zakonskom izmjenom, koja otvara put za jedostrano imenovanje Gorana Radmana na funkciju glavnog ravnatelja, kojom je SDP zamijeno funkciju dotadašnje uprave. U činjenici da je demokratski poremetila bipolarnost izbornog procesa glavnih ljudi HRTa, svojom nezavisnom kandidaturom i osvajanjem velikog broja glasova, valja tražiti začetke problema koje je u budućnosti doživjela. Također, već površnom istragom lako je zaključiti kako je njezina  osobna zasluga zaustavljanje pedofilskog nasrtaja na hrvatsko školstvo, kao i razotkrivanje neokomunističkog nasrtaja na HRT.

Izmjenama Zakona o HRTu, 2012., Kukuriku koalicija je učinila besraman, nedemokratski iskorak unazad u procesu koliko toliko usuglašenog izbora vodstva HRT.  Izbor je vraćen u ruke obične kvalificirane saborske većine a opću vlast komesarski stavio u ruke glavnog ravnatelja. Uzalud je EU  dvostruko sugerirala kako je riječ o zakonu koji procese vraća na lošiju razinu. Milanović je sve ignorirao.  Izbor Gorana Radmana na funkciju glavnog ravnatelja značio je otvoren pokušaj konačne jugoslavizacije društva u cjelini. Radman je, vrlo precizno, poželio vraćanje u jugoslavenske `70te.  Čak i Branko Vukšić, (Laburisti), blizak vladajućima, ocijenio je cijeli proces retrogradnim, partijskim i komesarskim. Ništa nije pomoglo. HDZ nije iskoristio međunarodne mogućnosti zaustavljanja procesa neokomunizma i veličanja totalitarizma. Nedostatak suverenističkog utjecaja u mainstream medijima, omogućio je Milanoviću i parlamentarnoj većini da vrlo lukavo i nekažnjeno, krše čitav niz hrvatskih i međunarodnih deklaracija.

Netom protekli parlamentarni izbori  opet otvaraju mogućnost da HRT konačno počnemo slagati sukladno stanju u društvu, sukladno općim civilizacijskim vrijednostima i standardima  te sukladno nacionalnim interesima hrvatskog naroda. Nadam se da će kandidaturu za čelnu funkciju HRTa istaknuti i Karolina Vidović Krišto. To vjerojatno neće odgovarati zagovornicima  dogovorne,  političke i svjetonazorske bipolarnosti.  Ali će zasigurno odgovarati svim umjerenim, suverenistički/slobodarski orijentiranim državljanima RH.

Evaluacija budućih procesa, iz pozicija hrvatskog suverenizma/slobodarstva, može započeti:

Procesi na HRTu se razvijaju sukladno nacionalnim interesima: 1.) ako se u program, prije središnjeg dnevnika ponovo postavi emisija „Hrvatski spomenar“  2.)  ako Karolina Vidović Krišto postane Glavna ravnateljica HRT.

4

Zenga2

Strpaše me u grob i to im još malo — Hrvatske ih sise mlijeko razgubalo! AGM

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 244 126 23 172
PRIMIO <- 181 72 17 490

Dostignuća

Vingd 160.00
Bodovi 98.1
Prijedlozi 1 0.00
Analize 43 158.00
Ankete 130

Ocjene (8)


Komentari (8)


Nisam pratio slučaj KVK, tek periferno. Znam da su je maknuli i da je vodila spor s HRT-om. Drago mi je što je pobijedila. Mene pak raduje nešto do sada neviđeno na HTV-u. Gostovanje Romana Leljaka i izvještavanje o grobištima po Sloveniji. Boljunac 0 0 0


Mislim da nije dobro da jedna strana drustva likuje a druga se osjeca potistenom. Zato bi moj prijedlog bio sljedeci: Neka jedan program uredjuju desno orijentirani demokrati a drugi lijevo. Za preplatinke bi to znacilo, slobodan izbor, kojem program viewer 0 0 0


ce dati svoju preplatu. A treci i cetvrti program HRT-a neka posluju komercijano, kao i ostale tv-kuce. Znaci, neka se brinu za svoju gledanost. Osim toga, HRT treba tehnoloski modernizirati, oni ni dandanas nisu u stanju emitirati u HD formatu. viewer 1 0 0


@ viewer - A istina? A pluralizam? @ Zenga2 - Super tekst, ali imam osjećaj da će nas Plenković počastiti nekim novim "Radmanom." Ovo su divni mjeseci tehničke vlade, kada doista imamo nekakav pluralizam. Žalit ćemo za njima. Alumnus 0 1 0


Imaš pravo Alumnus, i meni se čini da sa ovom tehničkom Vladom živimo nekako mirnije i normalnije. A to što Sabor ne zasjeda i u njemu Stazić, Pupovac, i njihovi klonovi ne baljezgaju više, je pravo olakšanje. Laci 0 1 0

Analiza

Quo vadis HRT - Pobjede Karoline Vidović Krišto

04.10.2016. 17:55, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Karolina Vidović Krišto (KVK) je 2015., sudski pobjedila partijsku, komesarsku odluku Gorana Radmana o njezinom otkazu radnog odnosa. Pobjedila je sudskim procesom, vraćena na posao ali je bačena u zapećak HRT-a. Druga pobjeda KVK je sadržana u netom započetom procesu izmjene Etičkog kodeksa HRTa, na čiju protuzakonitost, protuustavnost i kršenje međunarodnih povelja, KVK ukazuje još od 2014. Siniša Kovačić najavljuje izmjene akta. Hrvatsko novinarsko društvo (HND) Saše Lekovića, nakon dvije godine, u isto vrijeme protestira protiv posljedica nametnutog i nelegalnog Kodeksa, ali ga ne bi mijenjao! Hrvatski novinari i publicisti (HNIP) pod presjedanjem Katje Kušec, podržavaju promjene i naglašavaju da ... više >

4

Zenga2

Strpaše me u grob i to im još malo — Hrvatske ih sise mlijeko razgubalo! AGM
  • 8
  • 0
  • 0
  • 8

Analiza

Zašto je javni dug postao problem?

04.10.2016. 12:45, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Da postoji problem javnoga duga ne treba nikoga uvjeravati, svima su nam napunili glavu o veličini i opasnostima javnoga duga, kojega treba smanjiti. Ali manje su poznati razlozi zašto uopće postoji javni dug, odnosno, koje su bile klasične postavke mehanizma javnoga duga i zašto je u Europskoj Uniji on postao toliki problem? Nije se stoga na odmet prisjetiti da je unutar ekonomije zapadnoga svijeta, financijski mehanizam javnoga duga, zamišljen i stvoren naprosto zbog sigurnosti štednje.

Ako zamislimo državu koja više ne bi emitirala javni dug, već bi naprosto emitirala samo gotov novac, onda bi oni koji ostvaruju profit, svoju gotovinu morali držati ispod madraca. Ili bi kapital naprosto trpali u bolje čuvane sefove banaka. Pritom, obzirom da nema duga, nitko im ne bi mogao garantirati očuvanje vrijednosti novca.  Da bi se očuvala vrijednost štednje, stvoren je mehanizam javnoga duga. Osnovni princip je jasan, država, u zamjenu za višak prihoda nad rashodima, nudi državne obveznice. One bi na godišnjoj razini trebale garantirati prinos jednak godišnjoj inflaciji. Da bi se ekonomija razvijala, i garantirala samu štednju, na godišnjoj razini mora postojati određena stopa inflacije. Inflacija je zapravo svojevrstan ispuh ekonomskog procesa. Inflacija u svakom slučaju znači da novca dovoljno cirkulira, što u uvjetima povećane potražnje može poticati rast cijena - a što onda štednji oduzima od vrijednosti. Dakle, klasična postavka javnoga duga je da država pokriva gubitke koje inflacija nanosi štednji. Po tom ekonomskom mehanizmu država ne bi trebala ništa gubiti, niti bi štediše išta zarađivati. Klasični princip javnoga duga bio je očuvanje vrijednosti ušteđenog novca. 

 Tamo negdje osamdesetih godina prošloga stoljeća počelo se čačkati po osnovnim mehanizmima klasične ekonomije, što je u Europi kulminiralo razvodom Centralne banke od Ministarstva financija. Nova Centralna banka (ECB) dobila je status neovisnosti, po ugledu na Bank of England, ili američki Fed, ali za razliku od pomenutih kod ECB se radi o krnjoj neovisnosti, jer joj je unutar novostvorenog statusa bilo zabranjeno kupovanje državnih obveznica. Bank of England, po svom statutu, nije obvezna kupovati državne obveznice, ali je ona po potrebi to radila, kao što to radi i Fed ili Bank of Japan, stoga te ključne Centralne banke danas drže značajni dio javnoga duga svojih država. 

Po novom ustroju untar EU, državne obveznice je mogao kupovati samo financijski sektor. Inflacija je pritom proglašena kao najveće ekonomsko zlo, što je velika većina prihvatila zdravo za gotovo. Financijska industrija je usput deregulirana pa je počela sama proizvoditi virtualni novac (derivati), pri čemu je financijski sektor izgubio svoju klasičnu ozbiljnost.

Rezultat promjena u klasičnim mehanizmima ekonomije izražen je u rastu prinosa na državne obveznice, odnosno u općoj eksploziji javnoga duga. Drugim riječima, štednja se više nije zadovoljavala očuvanjem svoje vrijednosti, već je počela tražiti profit. (slični procesi su svojedobno u SAD doveli do Velike depresije) 

U mehaničkom smislu, ispuh ekonomskoga procesa premošten je s klasične inflacije na virtualni balon koji se pumpa dugovima. Ekonomski motor, koji je u svemu preslika motora s unutrašnjim izgaranjem, više nije mogao funkcionirati normalno, došlo do poremećaja osnovnih funkcija. U društvenoj sferi to se odrazilo u jačanju nejednakosti. Deregulirani kapital uporno se penje ka bogatijima, koji postaju još bogatiji, dok siromašni postaju još siromašniji. Uslijed pada prihoda većine, smanjuje se potražnja, stoga zakonomjerno dolazi do deflacije ekonomskog procesa, to jest do gubitka radnih mjesta i smanjenja poreznih prihoda.

Kako su se promijenile klasične postavke ekonomskog procesa, tako je i štednja dobila na značaju, ona je postala baza na osnovu koje se multipliciraju virtualni financijski proizvodi, štednja je dakle počela generiratri dugove. Svi koji su mogli, počeli su štedjeti. Postalo je isplativije ulagati novac u vrijednosne papire nego u realnu ekonomiju, tim više što su ključne Centralne banke počele pokrivati gubitke koje ta virtualna industrija stvara, dok su države i realna ekonomija stavljene pod žestoku presiju kompeticije. Ali kako se skakalo iz krize u krizu, a ponajviše nakon kolapsa Lehman Brothers-a (gdje je država morala sanirati veliku eksploziju dužničkog balona), na koncu su svjetski monetaristi (kao i nakon velike depresije) priznali da se ekonomski proces ne može ispuhivati u balon duga, jer to očigledno uvijek rezultira vrhunskim kaosom.  Stoga je 2015. godine, uz priličan zaostatak za ostalim ključnim Centralnim Bankama, i ECB donijela mjere kojima je napokon (posredno) počela kupovati državne obveznice, uz iskazane namjere da se ekonomski ispuh vrati u klasični utor inflacije.  

Klasična uloga Centralne banke mogla bi se definirati kao "neinteresni ulagač". Centralna banka nije obična banka, koja u svojim bilancama od nekog potražuje a nekome duguje, Centralna banka nikome ne duguje jer ona naprosto stvara novac, ona je u klasičnoj keynesianskoj europskoj tradiciji zamišljena kao "otkupiteljica posljednje instance", što je Mario Draghi i učio kod svog profesora Federico Caffe-a.  Europska Centralna Banka je do danas otkupila više od bilijuna (cirka tisuću i sto milijardi eura) državnih obveznica eurozone. Kreditni sustav je valjda trebao postati likvidan, ali je u nekakvom grču neizvjesnosti, novac se ne troši jer je povjerenje u sustav očito slabo, stoga je i stopa inflacije još uvijek mizerna. Bilo kako bilo, Europska Centralna Banka sada, kao prava klasična Centralna banka, posjeduje određen dio duga eurozone. 

Ovdje možemo pokušati demaskirati dogme javnoga duga uz pitanje: - zašto Mario Draghi sada, kada je novcem stvorenim ex nihilo otkupio toliko državnih obveznica, naprosto ne likvidira sav taj dug? Što bi se desilo kada bi Europska Centralna Banka klikom na tipkovnici 'delitirala' sav javni dug kojega je otkupila? Pa eto, desilo bi se samo to da bi javni dug unutar eurozone (proporcionalno) bio umanjen, što bi naravno bilo ljekovito za ukupnu ekonomiju Europe.

Da se ovdje ne radi o znanstvenoj fantastici govori i izvještaj analitičara Pictet Group (jedna od vodećih svjetskih bankarskih grupa specijaliziranih za upravljanje imovinom) a koji su svom tiskanom izdanju prenosi i komentira talijanski financijski mainstream Sole 24 ore. Radi se o hipotezi brisanja javnoga duga, koju bi kao svoj konačni obračun s deflacijom, učinila Japanska Centralna banka. Svima je poznato kako je Japan "najzaduženija zemlja na svijetu", ali malo kome je poznato da Japan s time nema problema jer ono što se stvarno računa nije nominalni javni dug, nego neto javni dug. Grafikon McKinsey Global Institute, sintetizira analizu koja pokazuje kako je 2014. Japan imao javni dug u visini 234% BDP-a, ali da je od toga neto dug bio u stvari 94%. BDP.  Razliku je zapravo otkupila Centralna banka, koja tu imovinu drži u svojim bilancama. Govori se o otkupu obveznica od strane BoJ u visini koja prelazi 4000 milijardi dolara. 

I što bi se sada desilo kad bi BoJ otpisala državi recimo okruglu sitnicu od desetak tisuća milijardi yena (cirka 88 milijardi eura)?  Pa eto, komentira analitičar Pictet Group: "Japanska CB poslala bi izrazito snažnu poruku i tržištu i javnosti, jer bi tom akcijom, sustavno opterećenje dugom u visini od 10.000 milijardi jena, zamijenila s isto tolikom injekcijom likvidnosti". Ovdje se mora priznati da je obrat kopernikanski. U omjeru izbrisanog duga, profitirao bi kompletni ekonomski sustav bez da itko gubi. Japanska Vlada bi mogla pritom smanjiti deficit proračuna, odnosno poboljšati opću kreditnu klimu u zemlji. Pa zašto se onda do sada to nije napravilo? Ovdje se u osnovi radi o svojevrsnom čisto "filozofskom" problemu, koji doduše ima svoje tehničke konotacije. Naime, Centralna banka, koja bi likvidirala otkupljene državne obveznice, tehnički bi postala insolventna. Razlog opet možemo naći u neoliberalnom čačkanju po klasičnim elementima monetarne politike, gdje je centralna banka iz razvojne filozofske definicije "otkupiteljice posljednje instance", preimenovana u  "zajmodavca posljednje instance". Promjena definicija sugerira da bi, po svojim bilancama, Centralna banka trebala nalikovati običnoj banci. U realnosti, međutim, svi znaju kako stvari funkcioniraju, kompetentna Centralna Banka nije obična banka, za koju su predviđeni testovi solventnosti, ona stvara novac, određuje monetarnu politiku i pritom nikome ne duguje. Jer kako bi inače jedna ECB, sa temeljnim kapitalom od nekih desetak milijardi eura, mogla "posuditi" ukupnom sustavu na tisuće milijardi eura?

Da bi Japan mogao biti prva zemlja koja će premašiti takve dogmice javnoga duga doznajemo iz podosta relevantnih izvora. Nedavno je u gostima guverneru Haruhiko Kurodi i premijeru Shinzo Abe-u, bio ex predsjednik Fed-a, Ben Bernanke, koji je podržao takve ideje (ideje koje idu u pravcu 'helicopter money'). 

Slično brisanje javnoga duga unutar Europe za sada nije praktički zamislivo zbog ugovora kojima je podložna Europska Centralna Banka, ali, učini li to Japan, to će svakako biti jedna potpuno nova situacija. 

Uz klasično ekonomsko učenje koje govori da svaki dužnički instrument monetarne politike dugoročno proizvodi neodrživost (elementi održivosti mogu postojati samo kratkoročno), te da će na koncu svaka dužnička ekonomija zakonomjerno rezultirati krizom, mi se moramo nadati da će neoliberalne teorije (koje su tezama o 'svemoćnom slobodnom tržištu' htjele isključiti javnu regulaciju ekonomskih procesa) otići u čuvenu ropotarnicu povijesti.

5

Jung-fu

...

Interakcija

 
UČINIO -> 287 38 14 813
PRIMIO <- 513 82 29 1,211

Dostignuća

Vingd 767.00
Bodovi 141.1
Prijedlozi 1 0.00
Analize 85 764.00
Ankete 5

Ocjene (9)


Respektira (7): viewer, Losonsky, Zenga2, Niksodus, 5none5, siouxica, VeNLO


Slaže se (1): Zenga2


Ne slaže se (1): RepopeR


Komentari (15)


Moje min. ekonom.znanje kaže da CEbanke izravno ne stvaraju novac već to rade komercijalne banke.CEbanke čak ni ne određuju direktno kolilčinu novca.Štednja nije "baza iz koje se multipliciraju virtualni fin.proizvodi".Novac koji uplatimo banci nije RepopeR 0 0 0


(štednja)nešto što povećava mogućnost kom.banke da stvara novi novac,posebno nekakav virtualni(to je valjda pežorativno kako bi ga se negativno označilo).Stvar je još gora naša štednja je na istom kontu iz koje banke plaćaju zaposlenike,managere,zgra RepopeR 0 0 0


de,imbecilne reklame,... QE/helicopter money(btw Miltonova kovanica),ali ne utječu na mogućnost davanja kredita(WTFtko štedi u HBORu).KadCEbanka otkupi dug onda ona na svojoj bilanci ima dug kao imovinu,što se u pasivi vidi kao povećanje rezervi na RepopeR 0 0 0


strani pasive,ali to ima utjecaj i na komercijalne banke koje povećavaju svoje rezerve na strani aktive i depozite na strani pasive.Taj nije otpis duga već mehanizam koji bi omogućio novi poticaj banci jer ima kamatu napovećanu aktivu. RepopeR 0 0 0


Komercijalnim i investicijskim bankama omogućeno je povezivanja (pa i sa osiguravajućim kućama) 1999. god. ukidanjem Glass-Steagall Act, od tada sve u svemu postoji interbankarski sustav. Ali sve to uglavnom nema veze s tekstom kojeg sam napisao. Jung-fu 0 0 0

Analiza

Bruxelles ili Zagreb, EU interesi ili nacionalni interesi ?

04.10.2016. 11:38, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Provedeni referendum u Mađarskoj u svezi izjašnjavanja mađarskih građana da li EU zakoni o zbrinjavanju migranata mogu biti primjenjivani bez suglasnosti mađarskih građana i mađarskog parlamenta, može za nas biti poučan na više načina. No prethodno valja utvrditi slijedeće činjenice: a) Po važećim mađasrkim zakonima, referendum je punovažan ako glasanju pristupi 50%+1 od kupnog broja građana sa pravom glasa, b) Na referendum je izašlo 43,98% ukupnog broja upisanih birača, c) Od 43,89% birača koji su glasovali na referendumu 98,3% je glasalo PROTIV europskih KVOTA koju zemlja mora primiti na osnovi EU odluka, d) Tih 9,3% glasova čini    3 200 000  mađarskih građana, koji su protiv nametanja EU propisa i zakona Mađarskoj, bez suglasnosti njenoga parlamenta i bez suglasnosti njenih građana, ako se radi o pitanjima koji su od vitalnog interesa za zemlju, i pogotovu ako su protivni interesu zemlje.

I što može biti iz ovoga poučno za nas ?

Kao prvo, valja uočiti činjenicu da se premijer Viktor Orban, smatrajući da su EU "kvote" suprotne nacionalnim interesima Mađara i Mađarske, odlučio ne prihvatiti šutke-poput ovce ili stoke sitnih zuba- odluku EU o raspodjeli migranata, već o tome zatražiti mišljenje mađarskih građana, putem referenduma. I dobio potvrdu da 3 200 000 Mađara ne odobrava "padanje na koljena" pred EU administracijom, i snošenje poslijedica loših odluka EU administracije u svezi migranata.

Kao drugo, valja uočiti da je 98,3% birača od onih koji su prišli glasačkim kutijama reklo NE za slijepo podaništvo EU-u!

Kao treće, valja uočiti da nitko od onih 56,02% građani koji nisu pristupili glasanju nije reklo DA za slijepo podaništvu EU-u!

Kao četvrto, valja uočiti da i prije referenduma, i nakon referenduma Viktora Orbana napadaju samo eurofilski mediji i oni koji bi željeli srušiti Vladu Viktora Orbana.

Kao peto, prije referenduma je postojala snažna EU propaganda u cilju zastrašivanja mađarskih građana da bi pozitivan rezultat, znači glasovanje sa NE, moglo dovesti do "opasnosti" za njihovu egzistenciju, što je najvjerojatnije dovelo do izlaznosti od "samo" 43,98%, jer su radije izabrali opciju neizlaska na glasovanje, umjesto da se izjasne i oni sa NE. Jer da su mislili da je normalno da EU admnistracija "gazi" Mađarsku sigurno bi izašli glasovati sa DA-mi jesmo za što više migranata u Mađarskoj.

Upitajmo se sada slijedeće:

-Je li ijedan hrvatski premijer zatražio mišljenje hrvatskih građana o bilo kom pitanju od nacionalnog interesa za Hrvatsku? O da, jedan jedini put, ali tada su se prijetvornim mijenjanjem zakona o referendumu, građani prevareni i glasovali o ulasku Hrvatske u EU, što je danas veoma upitno, da li je bilo dobro glede zaštite nacionalnih interesa. Nijedan hrvatski premijer se čak ne usuđuje reći ni riječi pred EU administracijom u cilju zaštite hrvatskih nacionalnih interesa, poput primjenjivanja ZERP-a, sprečavanja prevarantskog "švrljanja" stranih banaka po Hrvatskoj ("švicarac", i nepodržavanje gospodarskog razvoja, a podržavanje uvoznog lobija,itd....), i pretvaranja Hrvatske u migranstku oazu, zabrane hrvatskog izvoza u zemlje sa kojima je Hrvatska imala dobre gospodarske odnose, zabrana izgradnje "južnog toka", i još u svezi pregršt drugih stvari koji su suprotni nacionalnim interesima Hrvatske.

-Bi li se ijedna hrvatska Vlada, ijedan hrvatski premijer usudio zatražiti referendum o tome koliko je hrvatski narod, koliko su hrvatski građani zadovljni članstvom Hrvatske u EU ? Držim da se to ne bi moglo desiti, jer mi nemamo osobu formata Orbana, koji Bruxellesu može reći-gospodo oprostite, ali to nije naš nacionalni interes, pa vas u tome nećemo poslušati !

-Je li se ijedan naš medij, pogotovu oni koji se hvalee time da su "javni" mediji, ikada ozbiljno pozabavio  COST-BENEFIT analizom našega ulaska u EU? Nije. Ali se zato 99,99% medija zdušno bavi dezinformiranjem građana o tome koliko smo "dobro prošli" ulaskom u EU. No od toga je još tragičnije da se ni ono što mediji rado nazivaju "strukom" nikada nije ovim pitanjem ozbiljno pozabavila. Oni koji bi čak i htjeli time da se pozabave, bivaju eliminirani iz medija, a oni koji su eurofilski orijentirani, da ne rabim riječ korumpirani, konstantno iznose hvalospjeve o EU i o našoj neizmjernoj "sreći" što smo uspjeli postati članom te organizacije, u kojoj "šenimo" pred onima koji su je izmislili radi svojih probitaka.

Mađarski referendum bi mogao poslužiti kao pouka po mnogo čemu, ali bojim se da mi nemamo ni medije, ni političare, ni "struku" koja je spremna staviti nacionalane interese ispred interesa stranih gospodara, što je nažalost tragićna stvarnost naše svakodnevnice. Možda, samo možda se negdje već rodio neki mali Hrvat, kojemu je namijenjena sudbina da pokrene Hrvatsku prema tome da više vodi računa o svojim interesima, i interesima svojih građana, a da ne bude više sluga tuđih interesa i tuđih gospodara. Trenutna radno sposobna generacija Hrvata to vjerojatno neće doživjeti. Ali neka slijedeća sigurno bude to dočekala, ili Hrvatske biti neće.

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 758 753 258 4,036
PRIMIO <- 1,016 240 72 2,589

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 212.4
Prijedlozi 23 6.00
Analize 468 1,216.00
Ankete 330

Ocjene (1)


Respektira (1): Zenga2


Komentari

Analiza

Bruxelles ili Zagreb, EU interesi ili nacionalni interesi ?

04.10.2016. 11:38, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Provedeni referendum u Mađarskoj u svezi izjašnjavanja mađarskih građana da li EU zakoni o zbrinjavanju migranata mogu biti primjenjivani bez suglasnosti mađarskih građana i mađarskog parlamenta, može za nas biti poučan na više načina. No prethodno valja utvrditi slijedeće činjenice: a) Po važećim mađasrkim zakonima, referendum je punovažan ako glasanju pristupi 50%+1 od kupnog broja građana sa pravom glasa, b) Na referendum je izašlo 43,98% ukupnog broja upisanih birača, c) Od 43,89% birača koji su glasovali na referendumu 98,3% je glasalo PROTIV europskih KVOTA koju zemlja mora primiti na osnovi EU odluka, d) Tih 9,3% glasova čini 3 200 000 ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 1
  • 0
  • 0
  • 0

Analiza

Zakoni za pljačkanje puka

03.10.2016. 17:05, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Vjerojatno mnogi žale zato što nisu dovoljno pametni da bi pustili novac da radi umjesto njih. Dakako, to mogu samo oni koji novac imaju pa bi se u nekakvoj logici dalo zaključiti kako su pametni samo oni koji imaju novac. Oni drugi – više sreće drugi put (na slijedećoj diobi pameti), u nekom drugom Domovinskom ili sličnom ratu i poraću (rasturanje postojećeg sustava i preuzimanje upravljačkih i kontrolnih pozicija u novom sustavu – što svaki rat jest). No, koliko god bila visoka hrpetina papira kojeg zovemo novac i koliko god nula se nalazilo iza neke brojke na nekakvom računu, novac nema prehrambene, nutritivne vrijednosti, niti može, zna, hoće raditi.

Uvijek radi čovjek. I stroj. Taj stroj je u nečijem vlasništvu i nešto proizvodi kako  bi taj proizvod opet kupio čovjek. Bio pametan ili glup. Pismen ili nepismen. U šestoj generaciji na nekom teritoriju ili izbjeglica pridošla jučer. Ono što spomenuti stroj proizvodi može čovjeku biti egzistencijalno nužno ili skroz suvišno, potreba ne određuje ni proizvodnju, ni kupnju. Već samo posjedovanje ili neposjedovanje novca. Budući da znamo kako je novac vlasništvo isključivo onih koji taj novac proizvode (privatnih firmi koje se zovu banke, koje jedine na svijetu nikomu ne plaćaju nikakve poreze, nikakve troškove, nikakvu najamninu, kraće – apsolutno ništa) i to nije sporno, niti tajno, javna je činjenica – zanimljivije nam je promotriti drugi ešalon skupljača blaga na Zemlji. Onaj koji ne može poput Rotschilda izjaviti kako ga nije briga tko je na vlasti dok on ima kontrolu nad tiskanjem novca. Ovaj drugi ešalon u kojem je manje od 5% populacije (uglavnom se barata s brojkom od 1% - na nivou Hrvatske je to oko 45 000 ljudi) je vitalno zainteresiran za to koja je i kakva vlast u pojedinoj zemlji. Otud i donacije jednih pravnih osoba (poduzeća) u vlasništvu konkretnih ljudi drugim pravnim osobama (strankama) pod kontrolom konkretnih ljudi. Donacije ili darovi, ili pozajmice bez obaveze vraćanja, propovijedi na misnim slavljima, udarni termini na TV, objektivnost ukrašena prešućivanjem bitnoga, isticanjem nebitnoga – sve su to darovi nekih nekima.  Nešto za ništa, da li?

Zakonodavna vlast je izvorište sve moći u nekoj zemlji. Nekakva trodioba vlasti (na zakonodavnu, sudbenu i izvršnu) je tek posljedična. Budući da se izmjenom zakona može utjecati na rad sudbene i izvršne vlasti, jasno je kako je najbitnija kontrola nad izradom i donošenjem zakona. A zakonima se ne uređuju samo pravni odnosi između pravnih osoba (sve što ima OIB pravna je osoba), već oni ponajprije služe kao sredstvo prisile nad čovjekom (koji radi, stvara) kako bi tokove novca u državi usmjerio s onih koje se zadužuje k onima koji potražuju. I skupljaju, gomilaju novac na svom računu, za isti iznos zadužuju nas. Zakonito, legalno i Bogu ugodno. Katoličkom posebno.

Kad primjerice izvršna vlast (prethodno obilato donirana novcem ćiriličnog podrijetla) na temelju zakona poveća cijenu dopunskog zdravstvenog osiguranja, onda ona naoko neizravno, u stvarnosti izravno usmjerava novac na račune točno određenih pravnih osoba ( privatnih osiguravateljskih kuća). Vidimo dakle da nije samo novac 'sposoban' raditi za one koji ga imaju, već su to sposobni i zakoni.

No, kako natjerati nešto iz Prirode poput Sunca, vjetra da radi za neke? Kako u stvarnosti postati Coelhov Alkemičar koji gospodari vjetrom, barem u mjeri da pretvara snagu vjetra u novac na računu? Kako zagospodariti sunčevim zrakama, barem u mjeri da se fotosintezom svjetlost pretvara u novac na računu (koji kao što već znamo ima sposobnost da sam radi)?

Zakonom. Vraćamo se na početak kruga. Donacije, političke stranke, uspostava vlasti, donošenje zakona. Poput Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji.

Pravna država pod kontrolom kontrolora zakonodavne vlasti je sve uredila. HROTE je agencija koja na temelju zakona prikuplja novac od krajnjih korisnika (u ovoj formulaciji se krije ime svakog od nas), a onda ga prosljeđuje pod nazivom 'poticaji' na račune privatnih firmi. Naš novac (točnije naš dug) tako temeljem zakona postaje njihov profit (i njihova novčana masa, gotovinska ili na računu,svejedno).

HROTE, ta famozna agencija u čijem nazivu ono 'hrvatska' označava teritorij nad kojim se harači, u 2015. godini je od stoke sitnog zuba skupila tek sitnicu od 524.920.257,43 kuna, bez PDV-a. PDV u iznosu od 130 i nešto milijuna kuna smo također platili kako bi između ostalih i nevladine, neprofitne organizacije, udruge,  feral-manjinske Novosti i Gongovi i slični potrošači plodova našeg rada preživjeli u čizmama s visokom petom.

Mi kao potrošači električne energije smo unaprijed dužni plaćati i tuđe profitne centre koji se nazivaju solarne elektrane (alkemija sunca), vjetroelektrane (alkemija vjetra), elektrane na biomasu (a otkud im ta masa, možda iz djedovine, donijeli na opancima s Karpata ili Irana u stoljeću sedmom?) i to za 2016. u iznosu od 3,5 lipe po kwH plus PDV. Za slijedeću godinu ta naknada koju prikuplja od nas HROTE će 'temeljem zakona' (jooj, što je ova pravna država nekima dobra ili možda samo i postoji zato da bi nekima bila dobra?) povećati na 12 lipa plus PDV. Pa će HROTE od nas uzeti harač u iznosu od cca 1 968 000 000, 00 kn (slovima:jedna milijarda i devetstotinašezdeset i osam milijuna kuna) i to podijeliti firmama na ovom (sve po) spisku.

Prosječno kućanstvo će tako od slijedeće godine godišnje plaćati račune za struju uvećane za 570 do 1300 kuna. Što je u kunama izražena ekološka osviještenost hrvatskog puka. Ne možeš mukte biti osviješten. Ekološka svijest košta. Potrošače. I obnavlja vozni park koncesionara, skrbi o njihovim bazenima, vilama, poslugom, švicarskim i inim računima. Transparentno, na natječaju dobili koncesije za poticanu proizvodnju električne energije. Koliki je koruptivni potencijal komisija koje odlučuju o rezultatima tih natječaja, ne trebamo ni pokušavati zamisliti. Izvan dosega je mašte prosječnog potrošača.

Možemo vjerovati na riječ bivšem ministru Vrdoljaku kad kaže da je natječajno sve čisto, nevino k'o Djevica Marija i ne mora javnosti (potrošačima) objašnjavati zašto je na zadnjoj sjednici (Milanovićeve) Vlade povećao dotadašnju kvotu za vjetroelektrane s 400 MW na 744 MW i tako izravno stvorio nove 'alkemičare' koji će naš povećani trošak pretvarati u vlastiti profit. Nama ne mora, ali DORHU bi morao. U pravednoj državi. U pravnoj ne mora. Nitko odgovarati za štetu učinjenu građanima.

Tehnički Mostov ministar Panenić, službeni zaštitnik nacionalnih interesa, nas je obavijestio da bi struja trebala poskupjeti s 1.siječnja 2017, ali da će on i politička opcija kojoj pripada to poskupljenje spriječiti. Kako? Ne misli isplatiti spomenute skoro 2 milijarde kuna privatnim vlasnicima ovakvih i onakvih elektrana? Ne, misli isplatiti. Jer mora. Ali bi taj novac uzeo od distributera električne energije, a to je HEP koji drži 85% tržišta i ostale firme u stranom i domaćem vlasništvu. HEP-u, nekad društvenom vlasništvu, a danas trgovačkom poduzeću u vlasništvu države (a država pod kontrolom neformalnih centara moći, kako nakon višedesetljetnog svjedočenja političkim igrama u novoj Hrvatskoj tvrdi doajen Vladimir Šeks), bi Panenić i politička opcija kojoj pripada oteo profit i prebacio ga energetskim alkemičarima iz branše sunca, vjetra i biomase. Ili bi smanjio PDV na struju.

U prvom slučaju bi financijski uništio HEP, u drugom bi morao povećati ukupni vanjski dug. U jednom (otimanje profita HEP-u), u drugom (smanjenje PDV-a) i trećem slučaju (poskupljenje struje), račun ćemo platili mi - uzorni birači Mosta, HDZ-a, SDP-a i ostale braće po oružju. Upitno je jedino hoće li taj račun biti veći odluče li se zaštitnici nacionalnih interesa na rasturanje HEP-a po principu rasturanja javnog zdravstva ili manji ako nam se samo uveća rata za struju.

Hrvatski političari su ugovorom o pristupanju u EU ugovorili u naše ime i udio od 20% obnovljivih izvora energije do 2020. No, u tom ugovoru nije bilo navedeno kako svaka nova bio-solarna-vjetro elektrana mora biti u privatnom vlasništvu. Mogla je biti u vlasništvu lokalne samouprave pa bi garantirani profit od prodaje takve struje ostajao onima koji je i plaćaju. Ali to miriše na socijalizam, jugofiliju koja je opasnija za duhovnu čistoću uzoritog Hrvata od hemofilije. Danas je in - eurofilija. Makar to značilo egzodus vlastitog naroda i pretvaranje Hrvatske u izbjegličku oazu. Deve koje nedostaju će se valjda uvesti.

Umjesto odabranih radi novac, rade vjetar, Sunce, biomasa. Umjesto nas ne radi nitko. Moramo raditi najprije za državu, onda za poslodavca pa nam možda nešto i ostane. Kao ušteđevina - zadnja plaća nakon 40 godišnjeg radnog staža.

5

VeNLO

http://pokretpatriot.com/

Interakcija

 
UČINIO -> 980 37 100 1,639
PRIMIO <- 1,567 315 112 2,997

Dostignuća

Vingd 2,070.00
Bodovi 193.3
Analize 256 2,064.00
Ankete 1

Ocjene (10)


Respektira (8): IDujas, Zagorec, Jung-fu, Vlaho, Laci, siouxica, 5none5, Zenga2


Slaže se (2): mihael, Laci


Komentari (27)


zlato nije blago ili jest? Dakle, jasno je da Jahvini zastupnici i tumači volje na Zemlji svojim blagoskupljanjem provode volju svojega ljubomornog i ratobornog Boga.I HR puk skromno pomaže s cca mlrd kuna. VeNLO 0 1 0


@VeNLO , 1. nisam ni pitao o razlikovanju ili ne razlikovanju već sam otklonio tvoju tvrdnju da je sve što ima OIB pravna osoba a što naprosto nije točno i tu zapravo prostora za raspravu nema, osim na tvoj način, otvarajući novu puno širu temu! IDujas 0 0 0


2. Što se ćiriličnog kapitala tiče, mislim da još nitko ne zna jeli ga bilo o koliko ga je bilo. I da ga je bilo zašto bi on bio bolji ili gori od onog latiničnog bio investicijski ili donatorski - no dobro tvoje je pravo da nagađaš nisu analitičari IDujas 0 0 0


ni sud ni sudci. 3. Koliki god bio kapital Vatikanske banke još uvijek je daleko manji od onoga koji stoji na raspolaganju nekim drugim religijama, npr. Islamu iako ne postoji centralna službena islamska banka. Kad s katoličkog Boga prijeđeš na Jahvu IDujas 0 0 0


onda zapravo počinješ govoriti o kršćanstvu općenito, a spomenuti potom njegovu ratobornost je ipak malo previše, jer se odavno u njegovo ime ne vode nikakvi ratovi. Jahvini zastupnici i tumači volje, su samo ljudi, i ništa drugo. IDujas 2 0 0

Analiza

Odbijanje prihvačanja regionalne Hrvatske

01.10.2016. 01:20, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Ako pogledate na izborne rezultate zadnjih 16g primjetiti čete jedan uzorak. 

Dalmacija i Slavonija, Istok i Jug uvijek glasaju isto, sa druge strane uvijek postoji isto glasanje na Sjeveru i Zapadu. Mnogi kritičari toga su to pokušali objasniti ratom, Jug i Istok je bio želja velesrpskih planova. I to bi bilo prihvatljivo tumačenje, no prošlo je vremena od rata, zadnjeg ispaljenog metka 20g. Okrenuli su se svi drugačijom tumačenju, pošto prošlo vremena od zadnjeg ispaljenog metka, da leži konzervatizam u tome.

Konzervatizam kao objašnjene nisam mogao prihvatiti jer znam da dolazim iz kraja Željke Marić, žene koja uspjela vlastite, konzervativne ideje, uvesti u Ustav. Sa druge strane Dalmacija, u kojoj sam živio, nikad je nisam percepirao kao konzervativnu već nasuprot izrazito liberalnu sredinu, i tu sam odbio zaključak o vezi Dalmacije i Slavonije kao konzervativne veze jer sam živio u oba kraja a pošto dolazim iz kraja Željke Marić onda znam što je konzervativizam.

E sada ako liberalna Dalmacija ulazi "u vezu" sa konzervativnom Slavonijom, mislilm da tu nešto ne štima. Pa potražimo što im je zajedničko, HDZ, liberalni Dalmatinci i konzervativni Slavonci imaju jednu stvar zajedničko HDZ. Ali to više onda nije igra, kako je zamišljen naš politički sustav, vi nad nama ustvari vladate kroz povijesne regije, neznam jel samo to do mene, ali to je kršenje pravila igre, regionalizam nije predviđen, pogotovo kad se dvije regije sa 2 milijuna stanovnika ujedine pod patronatom HDZ.

Ako prihvatimo da je to istina, da u Hrvatskoj jedna stranka, najača stranka, zloupotrebljava izborni sustuv tako što provodi regionalizaciju u izbornom procesu, mislim da mi kao građanu Republike Hrvatske imam prava zahtjevati izborni sustav koji bi i de jure a ne samo de fecto bio izborni sustav kroz regije. 

Ovo nije iskorištavanje pravila od HDZ, ovo je ustvari zloupotrebljavanje pravila jer je de facto hrvatsku regionalizirao što niti je predviđeno Ustavom niti izbornim pravilima.

Zašto je sve to na kraju važno, jer ako je istina ono što pričam, onda logički lako možemo zaključiti kome će HSS glasove dati i kome je MOST vjeran.

To samo po sebi nije problem, no ako HDZ ima moč regionalizirati izbore onda ako ste zastupnik MOST iz Dalmacije ili HSS iz Slavonije, ja da se nađem u takvoj situaciji znam kome moj  glas pripada a to sigurno nisu birači.

Stati na kraj takvom ponašanju je jednostavno regionalizirati izborni proces ili regionalizirati hrvatsku ali postoji jedan problem u tome, HDZ to ne želi. Što je na kraju dana potvrda da ono što izrekao istina.

HSS je HDZ-ov dali želio ili ne, jer je dirnuo u HDZ-ovu regiju.

Kao zabrinuti građanin koji želi živjeti u građanskom društvo ja nemogu dopustiti HDZ-u da de facto bude regionalna stranka a to jasno ne istakne kao IDS ili HDDSB. 

A sa ekonomske strane takav HDZ bi razvijao samo "svoje" regije jer mu interes platiti išta drugo. Kao što se več dogodilo u prošlosti da HDZ-ovi ministri otvoreno kažu, nečemo Vam odobriti bolju zdrastvenu skrb pa makar je i sami platili jer niste glasali za nas.

Mislim da takve stvari moramo dovesti na de jure razinu da osobe nebi bile u zabludi za što glasaju. HDZ na regionalizaciju otvoreno kaže neželimo podjeliti Hrvatsku, moglo bi i se to i shvatiti kao ne želimo pripadnike određenih regija da glasaju za svoje želimo da glasaju za HDZ. 

Interakcija

 
UČINIO -> - - - 17
PRIMIO <- 2 - 2 18

Dostignuća

Bodovi 2.5
Analize 1 0.00

Ocjene (4)


Respektira (2): siouxica, 5none5


Ne slaže se (2): Laci, Zenga2


Komentari (18)


pretplatu dva mjeseca bivamo OVRŠENI ! Zato vjeru u politički sustav već odavno nemam, ali čekam da se ovo sve i BOGU zgadi, pa da poduzme nešto ! Laci 0 0 0


Mršićeva žena je konkretna stvar ja pričam o abstrakciji i o tome kako bivamo fucked od neznam koga kroz HDZ koji nas obrađuje kroz regije. Ok, Dalmacijo ako tako mrzimo Zagreb, zašto Mamič je HDZ-ovac preko kojeg nama vladate. To nikom nije jasno. gorrene 0 0 0


SDP ili HDZ, crno na bijelo sam rekao kako bivamo fucked od HDZ kroz regije, što mi Vi želite Usaše i komunisti, I ako želim normalan ne frustiran trebam prihvatiti da bivam fucked od stranih sila preko HDZ kroz regije na čelu sa Dalmacijom. gorrene 0 0 0


Zašto bih ja trebao prihvatiti da bivam fucked kroz HDZ i Dalmaciju, recite zašto,, živio sam u Dalmaciji i upoznao dišpet e pa znate kako je na Sjeveru, idemo do kraja. Pola Slavonije je predviđeno za bušenje, tko to dopustio? HDZ, Petir? gorrene 0 0 0


Sjever nečemo dirati, e pa nečete ga dirati onda mi Sjevernjaci imamo odgovornost prema Slavonije i Dalmacije. kao što smo imali '45 i kao što smo imali '91 jer ako Vas slome, nas boli briga, nas ne smiju dirnuti, zato bušenje završava gdje Sjever.. gorrene 0 0 0

Analiza

Odbijanje prihvačanja regionalne Hrvatske

01.10.2016. 01:20

Ako pogledate na izborne rezultate zadnjih 16g primjetiti čete jedan uzorak. Dalmacija ... više >

Analiza

Norberto Nobio, '' DESNICA I LJEVICA ''

28.09.2016. 12:14, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Iz daleke prošlosti do danas proteže se Božja riječ : nije u mojoj vlasnosti da dajem mjesto sa svoje desne i lijeve strane.

Dok je to sa svjetovne strane odluka Francuskoga parlamenta nakon revolucije g. 183o. 

Usprkos što ih je novija povijest nastojala eliminirati iz političkog konteksta , grčevito se bore: na političkoj ljestvici visoko stoje . Nakon rušenja Berlinskoga zida bilo je sigurno da dioba više nema nikakvoga smisla. Medjutim to im nije smetalo da i dalje budu u središtu političkih debata. '' Ako je to bio slom svjetskoga komunizma , zašto taj protivnički - ideološki slom  kapitalizmu ne znači ništa?'' Zato što, kako navodi autor D.  LJ.'' nije postojala samo komunistička ljevica , nego je postojala , i jošuvijek postoji i ljevica unutar kapitalističkoga obzorja.''Divlja'' gdje je god to moguće: u novinama , na radiju i televiziji , u govornim debatama , u časopisima specijaliziranim za ekonomiju , politiku , sociologiju.

Koliko mnogo se ti pojmovi pojavljuju-- upotrebljavaju, čak se pojavljuju i u karikaturalnim oblicima.

''Neovisno o tome  što se zbilo D.i LJ. i dalje žive autonomno s obzirom na matricu iz koje su se razvili. Postale su univerzalnim političkim kategorijama '' , navodi Marcele Gaucheta , Francuz.

Neki karakterističnom crtom ljevice smatraju nenasilje što znači da je desnica povezana s nasiljem , što nije točno, jer je to osobina krajnje desnice.

Jolanda Bufolini u L' Unita drži, da je temeljna vrijednost aktuelnih političkih zajednica sloboda shvačena kao autonomija.

Soc. liberalizam, učenje ljevice po Berlineu, je i Rooseveltov New Deal i Attleejev soc liberalizam ljevice, laburista.

U lijevom ili desnom spektru izraza možemo naići i na ovake izraze:tv na desnici, praznici na desnici i na ljevici, politički programi, stranački programi, pokreti, novine.Medjutim koje i kakve im se važnosti pridaju?Ima li medju njima jednakosti ili su sasvim  različite po onim pitanjima koja tretiraju?

Mada nam je svima jasno , jesmo li se upitali: kako to da uopće još uvijek postoje? Ili bi bilo krajnje vrijeme da nestanu s političke scene za sva vremena.

Kako kad ih baš ta politička scena drži na površini dajući im važnosti, proglašavajući jedne represivnima , a druge moćnima.

Confrancesko u tome vidi izjednačavanje s anarhizmom , dok njegov sin Renco govori suprotno  o''pravdi i solidarnosti'', tvrdeći da se LJ. iscrpila, afirmirala  neke njezine temeljne vrijednosti poput društvene pravde , uskladjenosti pojedinih soc. prava.

Desnica iritira stalnim svojim propitivanjem prošlosti. LJevica slobodarskim pitanjima, pitanjima jednakosti i nejednakosti. Vide korist u tome što propitivanjem poboljšavaju društvena interesovanja

Danas pripadnici obiju opcija smatraju da oba pojma posjeduju pozitivne vrijednosti. Za razliku od nekad kad su se lijevi smatrali hrabri , a desni negativni.

No usprkos promjenljivim vrijednostima one i dalje označavaju jedan relativno stabilan par zbiljnosti. Nekad i danas problem je istina od nedvojbene političke važnosti, ali njegova je uloga danas sasvim drukčija.Jer nijedan današnji ljevičar ne može osporiti da današnja ljevica nije ona jučerašnja Isto tako se može reći, da ni  ljevica , ni desnica nisu nikakve prazne kutije.

Literatura:Norberto Bobbio, ''Desnica i LJevica''--Odgovor kritičarima 1995.g.

2

franek

Interakcija

 
UČINIO -> 1 - 1 61
PRIMIO <- 9 2 4 22

Dostignuća

Vingd 3.00
Bodovi 17.7
Analize 6 3.00
Ankete 19

Ocjene (3)


Respektira (2): Refamolitelj, Zenga2


Slaže se (1): Laci


Komentari (1)


Slaganje jer tom pitanju treba pristupiti n aovaj način, a ne kao Zoki sa MI ili ONI . Naša tzv. desnica još donekle i zna šta je, ali naša tzv. ljevica pojma nema šta treba biti., "lijevi" su samo u pežorativnom značenju. Laci 0 0 0

Analiza

Norberto Nobio, '' DESNICA I LJEVICA ''

28.09.2016. 12:14

Iz daleke prošlosti do danas proteže se Božja riječ : nije u ... više >

Analiza

Nomen est omen !

27.09.2016. 20:32, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

U Plautus, Persa 625, navodno stoji -Nomen et omen- što bi značilo Ime i znamenje, tojest u imenu se katkad skriva neko značenje. No ja sam u naslovu to malo "modificirao", sukladno našoj današnjoj političkoj stvarnosti kojoj više odgovara izričitiji izraz - Nomen est omen !- to jest Ime je značenje/znak !

O čemu zapravo mislim govoriti u svezi toga ? Pa zapravo u prvom redu o SDP-u, čija se "elita" od '90-ih sve do danas nije sjetila promjeniti ime SD Partija u nešto drugo, stalno tvrdeći da oni nisu "slijedbenici i naslijednici" bivšeg SKH, koji je bio dio SKJ-a. Donedavno su čak pokušavali "prodavati" foru da su neki tobožnji lijevi centar, ne eksplicirajući pobliže ni to što za njih svjetonazorski danas znači biti "lijevi", niti što znači biti "centar. Doduše ni takozvani "desni" nisu se eksplicitno eksplicirali što im znači to "desno", pa ni to što im znači "centar".

U sabornici Republike Hrvatske doduše, kao i u svakom prostoru postoje lijeve i desne strane, no ovise o tome gdje stojite vi kao prometrač kada određujete koji vam je dio prostorije s desna, a koja s lijeva. Konkretno u hrvatskom državnom Saboru sa mjesta gdje sjedi predsjedavajući Sabora, nekako se dogodilo da s njegove ljeve strane u saborskim klupama su mjesta zauzejeli pretežno SDP-ovci i oni koji se smatraju njima bliskima, a sa desne strane HDZ-ovci i njima bliski. To bi nekako bio opis rasporeda lijevih i desnih u hrvatskom državnom Saboru. No po onome što predlažu, po onome što izglasavaju, po onome za što dižu ruke ZA i PROTIV, bili na vlasti  jedni ili drugi, zaista je često teško razlikovati lijeve od desnih, bez obzira s koje strane sjede u sabornici.

No po onoj uobičajenoj frazi - "ljudi smo i svi smo crveni ispod kože", to bi bilo čak i prihvatljivo, da jedna strana, i to lijeva, predvođena  takozvanom Socijaldemokratskom PARTIJOM, uporno ne tvrdi da nema nikakove poveznice, niti ikakvo svjetonazorsko ili ideološko naslijednu vezu sa SKH kao dijelom  SKJ-a.I mada bi se moglo reći, pa što onda, što je ime bitno, ipak valja se upitati da li je u redu da se HSS zove seljačka stranka, a zapravo ima malo veze sa seljacima, da HSP-i imaju malo veze sa radićevštinom, i da HNS nema gotovo nikakve veze sa narodom, a pogotovu to da li je u redu da se neka organizacija naziva PARTIJOM, a da tvrdi da sa bivšom  KPH, koja se kasnije kameleonski pretvorila u SKH, nema nikakove veze ?

Naravno da to nije u redu, mada svatko ima pravo nazivati se kako želi. No po onoj latinskoj- Nomen est omen !, i sukladno tome po postupcima, nitko ne može pobjeći od toga da je ime zaista i znamenje. Za one koje bi mi mogli zamjeriti zašto sam u nabrajanju izostavio HDZ, koji dugo nije imao ozbiljne veze s demokracijom, moram reći da je tomu razlog što  sve političke stranke imaju u svome nazivi demokraciju ili se deklariraju kao demokratske, pa se HDZ u tome ne razlikuje od njih toliko u nesuglasju naziva i djelovanja, kao što se po tome ističe SDP.

SDP je prisvojio imovinu KPH/SKH, SDP je prisvojio raspolaganja pravom na odobravanju pristupa arhivi KPH/SKH, SDP nema ništa protiv znakovlja i proslava iz vremena KPH/SKH, i SDP je najvatreniji protivnik svake pomisli o sprovedbi lustracije u Hrvatskoj. Da ne spominjem pokušaj zakonske zaštite od kaznenog progona udbaških ubojica KPJ/SKJ/KPJ/SKH-a.

Ako ovo ime ne smeta SDP-ovcima, može se netko upitati zašto bi to smetalo bilo koga drugog ? No ne radi se o tome. radi se o činjenici da se mediji brižno bave time što sa SDP-om nakon Milanovića, koga izabrati za naslijednika vođe PARTIJE, i čak se kalkulira sa mogućnošću da HDZ-u propadne prikupljanje minimalno 76 potpisa za dobivanje mandata za sastav Vlade, te se čak pomišlja na mogućnost da taj mandata dobije SDP.

A sutuacija je jasna. Sukladno tisućljetnoj latinskoj istini, da je Nomen est omen, SDP se nikada neće pretvoriti u demokratsku stranku koja brine za dobrobit društva i građana,ma što govorila njena "elita", ako ne shvate da imati u imenu PARTIJA vječito asocira, bar na našim prostorima, na bivšu KJ/KPH, a time inducira i unutar SDP-a da ponašanje te PARTIJE bude onakvo kakvo je "naslijeđeno" od KPJ/SKJ/KPH/SKH-a. Odustajanje od tog imena ne bi značilo automatski preporod u stranci, ali bi bar bio putokaz kamo se treba ići, ako se želi otrgnuti od zlosretnog nasljedstva. SDP-ovcima će to možda izgledati nebitno, no trebaju razmisliti o tome što bi blo u Njemačkoj da se tamo pojavi stranka sa nazivom NNSDAP (Neue Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei) ? Tvrdeći da nemaju veze sa nekdanjim NSDAP-om ?

Nazdravlje vam PARTIJA SDP-ovci !

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 758 753 258 4,036
PRIMIO <- 1,016 240 72 2,589

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 212.4
Prijedlozi 23 6.00
Analize 468 1,216.00
Ankete 330

Ocjene (1)


Slaže se (1): Zenga2


Komentari (2)


Hvala Zenga2 ! Mi se uglavnom slažemo, ali se sa nama uglavnom očito malo tko slaže....ha,haa, hahaahaaa... Laci 0 0 0


Slažem se! :))) Zenga2 0 0 0

Analiza

Nomen est omen !

27.09.2016. 20:32, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

U Plautus, Persa 625, navodno stoji -Nomen et omen- što bi značilo Ime i znamenje, tojest u imenu se katkad skriva neko značenje. No ja sam u naslovu to malo "modificirao", sukladno našoj današnjoj političkoj stvarnosti kojoj više odgovara izričitiji izraz - Nomen est omen !- to jest Ime je značenje/znak ! O čemu zapravo mislim govoriti u svezi toga ? Pa zapravo u prvom redu o SDP-u, čija se "elita" od '90-ih sve do danas nije sjetila promjeniti ime SD Partija u nešto drugo, stalno tvrdeći da oni nisu "slijedbenici i naslijednici" bivšeg SKH, koji je bio dio SKJ-a. ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 0
  • 1
  • 0
  • 2

Analiza

Predizborna pričica iz susjedstva

27.09.2016. 17:52, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Preko granice nalazi se Bihać, grad koji je hrvatskoj javnosti najpoznatiji kao onaj čimbenik čije je spašavanje bilo legitimnim povodom za pokretanje akcije "Oluja". Bihać se spominje i kao odredište ljubitelja kajakarenja i raftinga koji je tijekom ljeta glavnim odredištem Una-regate. Stariji ga se sjećaju kao nezaobilaznu stanicu na putu ka moru dok nije napravljena cesta preko Gračaca, zatim kao jednu od stanica negdašnje unske pruge, te nikad ostvarene izvorne autoceste Zagreb-Split. Napokon, povjesničarima je zanimljiv kao jedno od srednjovjekovnih mjesta gdje je zasjedao hrvatski Sabor, vojna tvrđava čiji je pad 1592. bio uvodom u za hrvatsku kolektivnu svijest puno bitniju bitku pod Siskom iduće godine, te kao lokacija najbolje očuvane gotičke građevine na području današnje Bosne i Hercegovine - franjevačke crkve sv. Ante koja je danas kao Fethija najstarija bihaćka džamija. Poznato je, naravno i prvo zasjedanje AVNOJ-a.

Manje su poznati bihaćki Hrvati. Radi se o s folklorne strane zanimljivoj zajednici podijeljenoj u dvije skupine. Na nešto brdovitijem području malo dalje od samog grada stanuju Kauri čije je središte Zavalje pripojeno (uz još nekoliko sela) BiH tek 1948. Kauri se tradicionalno sami ne ubrajaju u Bosance, nego se drže dijelom Like čijoj su biskupiji i dalje podvrgnuti u crkvenom pogledu. Drugo poznato kaursko mjesto je Baljevac - iseljen u sklopu izgradnje velikog aerodromskog kompleksa koji se nekada i naziva baljevačkim, a nekada po obližnjoj Željavi s hrvatske strane granice. Kauri su danas većinom iseljeni diljem Hrvatske i Europe, osobito nakon što su se tijekom posljednjeg rata njihova demografski već načeta sela našla pod srpskom okupacijom prilikom koje su veoma oštećena.

Drugu skupinu čine Madžari naseljeni bliže Uni, pa time i bliže gradu i u ravnici. O ovom zanimljivom imenu pisao je Ivan Franjo Jukić navodeći kako se Madžari spominju i u okolici Prijedora, te drugdje. Prema njegovim tvrdnjama radilo se o zapravo o Slovacima koji su onamo naseljeni od strane ugarskih kraljeva kao rudari. Kako su bili upućeni na kraljevu zaštitu to su, prema Jukiću, preuzeli i ime njegove nacije pa su ih pod njim zatekli i Turci (otuda i tvrdo "dž"). Danas se zna da su Jukićeve teorije bile promašene, a da su Madžari u bihaćki kraj također došli najviše iz pravca Like. Madžarska naselja su danas većim dijelom postale mjesne zajednice u sklopu Bihaća. Neka su u najvećoj mjeri izgubila hrvatsko stanovništvo, a danas su sva zahvaćena velikim valom iseljavanja. Prema crkvenim podacima od predratnih oko 5500 Hrvata (najvećim dijelom Madžara) danas ih ima možda još 2000.

Tijekom rata bihaćki su Hrvati dijelili sudbinu svojih bošnjačkih susjeda u potpunom ratnom okruženju. Izraženijih sukoba nije bilo, premda nije nedostajalo trzavica. Neki su s bošnjačke strane zamjerali što su Hrvati, premda malobrojni u odnosu na ukupnu populaciju, bili organizirani u HVO, umjesto u Armiju BiH. Sukobi u srednjoj Bosni imali su odjeka i u Bihaću, kao i unutarbošnjački lom na pristaše Fikreta Abdića Babe i one koji su ostali vjerni središnjoj vladi u Sarajevu. Najpoznatijom žrtvom nesuglasica koje su izbijale bio je general HVO-a Vlado Šantić koji se i dalje službeno vodi kao nestao nakon sastanka koji je imao s Atifom Dudakovićem zapovjednikom 5. korpusa Armije BiH. Dakako, Bihaćem otada do danas kolaju više ili manje slične verzije događaja u kojima je precizno navedena i generalova sudbina (kao i dvojice njegovih pratitelja), te i imena onih koji su mu je priredili. No, šira politička konstelacija je takva da vjerojatno još nikome ne odgovara da istina i formalno izađe na vidjelo. (U najmanju ruku kontroverzni Šantić danas polako među Hrvatima ima status mučenika i heroja, premda će mnogi "off-the-record" reći mnogo i tužnih i ružnih činjenica o njemu kako prije, tako i tijekom rata.)

Nakon završetka rata, među bihaćke Hrvate se nakratko vratio optimizam i u generacijama 1996., 1997. i 1998. je rođeno vrlo mnogo djece. No, vrlo brzo se val iseljavanja, započet još prije rata, nastavio dosegavši kulminaciju nakon ulaska Hrvatske u EU. Nepotrebno je napominjati da su svi bihaćki Hrvati i hrvatskim državljanima. Manje je poznata činjenica da na području cijelog Unsko-sanskog kantona ima preko 35.000 hrvatskih državljana, dok osim u okolici Bihaća, nešto malo Hrvata živi u nekoliko sela u okolici Sanskog Mosta, te u Šmrekovcu kraj Velike Kladuše. 

Političko organiziranje lokalnih Hrvata je jednako zanimljivo kao i njihova gore skicirana povijest. Dakako, kao i u ostatku BiH glavnom i stožernom strankom bio je i ostao HDZ BiH ("Čovićev"). Već dugo je obilježen vodstvom sadašnjeg predsjednika - profesora povijesti i geografije u lokalnom Katoličkom školskom centru.

Zahvaljujući njegovim privatno dobrim odnosima s Hamdijom Lipovačom, neko vrijeme lokalnom zvijezdom SDP-a BiH, načelnikom općine, ali i premijerom kantona, HDZ BiH je svojom skromnom izbornom podrškom postao jezičcem na vagi u stalnom natezanju između SDP-a BiH i SDA. Lipovača nije ostajao dužan na ovu podršku i tijekom njegovom mandata hrvatska naselja su dobivala neke benefite u vidu poboljšane infrastrukture kao što je ulična rasvjeta ili gradnja mosta koja je skratila put između Kralja i Vrkašića. HDZ BiH je u gradskom vijeću obično bio zastupljen s dva zastupnika. Ovdje dolazi do problema.

Lokalni izbori u BiH puno dulje poznaju preferencijalno glasovanje. Kada se u HDZ-u BiH Bihać pojavio pretendent na Profesorovo mjesto u vidu Liječnika (inače su prezimenjaci), Profesor je prilikom jednih izbora Liječnika stavio na 3. mjesto liste, računajući da ovaj preferencijalnim glasovanjem neće uspjeti proći u Vijeće. Razvila se burna unutarhrvatska kampanja koja je obilovala niskim udarcima, a urodila neočekivanim rezultatom: u vijeće su ušla čak tri zastupnika HDZ-a BiH. Izgledalo je kako je mobiliziranjem hrvatskog korpusa došlo do velikog izbornog uspjeha. Uskoro se otkrila prava pozadina priče.

U sukobu dviju taština Liječnik je uskoro napustio HDZ BiH i osnovao podružnicu HDZ-a 1990. Lokalni stranački odnosi su uskoro ušli u novu fazu karikaturalnosti. Bihaćki su Hrvati, ma kako da im se broj smanjivao, i dalje bili jezičac na vagi u borbi SDP vs. SDA. Samo sada je HDZ BiH igrao ulogu "crvenih", dok je HDZ 1990. igrao ulogu "zelenih." Lipovaču, već polako načetog aferama koje će kasnije imati kudikamo jači odjek, 2012. je porazio Emdžad Galijašević i ispred SDA postao načelnikom općine. Nimalo nije neobično da je Galijašević nedavno uhićen zbog zlouporabe položaja. Zanimljivo je to što je i on nekada bio u SDP-u otkud ga je izbacio ambiciozni Lipovača. 

Kako su u toj borbi glasovi za bilo koju od inačica HDZ-a bili vrlo bitni i SDP i SDA su odavno pribjegavali metodi guranja svojih saveznika. Tako bi primjerice HDZ BiH dobio koju stotinu glasova u npr. Kulen Vakufu, a HDZ 1990 isto toliko u Očigrijama - mjestima gdje Hrvata 1991. kombinirano nije bilo više od 10. 

Tijekom tih izbora 2012. u sve se umiješao i lokalni fratar. Nezadovoljan nepotrebnom podijeljenošću Hrvata u dvije stranke koje nisu imale nikakvu drugu ulogu osim da figuriraju kao hrvatske podružnice bošnjačkih stranaka i zadovoljavaju dvije taštine, prionuo je planu njihovog ujedinjavanja i to na način da u vodstvo nove i ujedinjene stranke uđu potpuno nove osobe. Izgleda da je profesorovanje dobra podloga za političku karijeru, jer je fratar računao s profesorom vjeronauka i profesorom TZK-a.

Dok je prvi procijenio da još nije njegovo vrijeme, drugi se vrlo rado odazvao ovom pozivu. Dok je Liječnik vagao, Profesor POV/GEO je udario prvi i njegovi pristaše su skupili peticiju kojom su od biskupa Komarice tražili da udalji fratra sa župe. Fratar je odgovorio optužbama da su Profesor i njegovi kompanjoni ilegalno prodali dio crkvenog zemljišta tik uz samu zgradu crkve jednom kafiću i sebi strpali novce u džep. Prije daljnjeg zapleta (a koji se pripremao) fratar je premješten u Austriju. Profesor TZK nije odustajao od započetog, ali konačni ishod je bio taj da je on završio kao novi predsjednik HDZ-a 1990 iz kojeg je otišao Liječnik.

Na lokalne izbore koji se održavaju u nedjelju bihaćki Hrvati ponovno izlaze podijeljeni. Iako je Profesor TZK-a svašta izrekao na račun svog kolege iz HDZ-a BiH, dvije stranke na izbore izlaze zajedno. No, Liječnik nije odustao od političkih aspiracija pa i on izlazi sa svojom nezavisnom listom. Problem obiju lista koje računaju na hrvatske glasove je demografski: pitanje je bi li i svi glasovi za jednu listu bili dovoljni za ulazak u vijeće jednog zastupnika, kao i nestanak ravnoteže SDA-SDP gdje se smanjuje mogućnost za priljev glasova iz neke "Očigrije." Danas je Profesor TZK-a spreman prepustiti mjesto u vijeću nekomu drugomu. Profesor POV/GEO navodno visoko kotira kod Čovića i s njim se računa u vladi Federacije, možda čak i kao ministrom. Liječnikove šanse se bez Galijaševićeve pomoći smatraju minimalnim.

---

Ova priča tako tipična za BiH mogla se ispričati i iz nekog drugog mjesta sa Srbima ili Bošnjacima u glavnoj ulozi. Ma kako karikaturalna bila pokazuje kako ideologije imaju malo, ako i uopće, utjecaja na opredjeljivanje stanovništva koje preferira nacionalni predznak. U Hrvatskoj je nekomu to na zgražanje i prilika za paušalno ocjenjivanje nazadnim. Netko bi ih uputio na "institucije u Sarajevu", a netko bi ostao uvjerenja da takvi mogu uvesti BiH u "euro-atlantske integracije" (koje navodno rješavaju sve probleme: od Ukrajine do migrantske krize!). Prave analize zbog čega bihaćki Hrvati (ili ljubuški Bošnjaci ili zenički Srbi) glasuju na isti način nikomu nisu drage. Jer ukazuju na neriješeno nacionalno pitanje i ruše sve priče o BiH kao cvjetnoj bajci, a također svojom tvrdoglavošću podsjećaju na naša "urbana" ili "vjerodostojna" izborna opredjeljenja. 

Bliže nam je Bosna s Hercegovinom no mislimo.

5

Alumnus

Regnum regno non praescribit leges.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 572 55 36 528
PRIMIO <- 584 89 20 1,155

Dostignuća

Vingd 722.00
Bodovi 154.4
Analize 73 722.00
Ankete 179

Od istog autora

Ocjene (3)


Respektira (3): siouxica, Zenga2, RepopeR


Komentari (2)


Savršeno oslikana tuga. Zenga2 0 0 0


Odlicno opisana situacija koja se moze smjestiti bilo gdje kod nas samo bez zelenih i crvenih, a u BiH je koliko cujem tako svugdje. Ivo Andric - " Dok pametni sute, budale kolo vode a fukara dolazi do para". Anyst 0 0 0

Analiza

Predizborna pričica iz susjedstva

27.09.2016. 17:52, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Preko granice nalazi se Bihać, grad koji je hrvatskoj javnosti najpoznatiji kao onaj čimbenik čije je spašavanje bilo legitimnim povodom za pokretanje akcije "Oluja". Bihać se spominje i kao odredište ljubitelja kajakarenja i raftinga koji je tijekom ljeta glavnim odredištem Una-regate. Stariji ga se sjećaju kao nezaobilaznu stanicu na putu ka moru dok nije napravljena cesta preko Gračaca, zatim kao jednu od stanica negdašnje unske pruge, te nikad ostvarene izvorne autoceste Zagreb-Split. Napokon, povjesničarima je zanimljiv kao jedno od srednjovjekovnih mjesta gdje je zasjedao hrvatski Sabor, vojna tvrđava čiji je pad 1592. bio uvodom u za hrvatsku kolektivnu svijest puno ... više >

5

Alumnus

Regnum regno non praescribit leges.
  • 3
  • 0
  • 0
  • 2

Analiza

Stranputice Milorada Pupovca

26.09.2016. 16:03, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Aleksandar Stanković se konačno odmorio. Tromjesečni odmor je korisno upotrijebio kako bi Vjetrom u kosi namaknuo dopunske kune HRTa u svoj džep. Višemjesečni odmor te putešestvije plaćene novcem pretplatnika HRT, dobrano su mu provjetrile i vidike. Tako prosvjetljen, provjetren,napojen i napunjen, uopće nije dvojio tko treba gostovati u prvoj jesenskoj emisiji Nu2. Od lipnja se u Hrvatskoj nije dogodilo ništa bitnoga, red je da nam (de)lija Aco servira i počasti nas  najaktualnijom osobom proteklog tromjesečja u Hrvatskoj – (de)lijom Miloradom, Pupovcem dakako.

Uhodanim ritmom u emisiju nas je uveo jingl uradak sarajevske Fabrike (naši ne znaju). Na stolce posjedale (de)lije  a ja se ponadao da  Aco ima muda, te je gostujućeg (de)liju odabrao kronološkim redom propuštenih događanja u Hrvatskoj.

Podsjećam, od 30.lipnja 2016., do 12.kolovoza 2016., protiv  Milorada je podneseno 5 kaznenih prijava. Prijave je podnio predsjednik SPS (Srpska pravedna stranka) i NVSH (Nacionalno vijeće Srba u Hrvatskoj)  te nekadašnji dopredsjednik SNV (Srpsko narodno vijeće), Nenad Vlahović.

 O sadržaju višemilijunskih, ozbiljnih inkriminacija izvješteni su svi relevantni čimbenici hrvatskog društva, od političkih stranaka, MUPa, DORHa, udruga, do predsjednice RH. Čak su i (de)lije na istočnim granicama Hrvatske, osupnute sumnjama i pod teretom dokaza zaključile: „Pupovac nas vesla preko banke Tesla“. Stoga je Pupovcu, srbijanski početnik Vučić,  odbio daljnju dokapitalizaciju Tesla banke  a  zakleti četnički vojvoda Nikolić, odbija komunicirati s (de)lijom Miloradom.

Usljedilo je razočaranje. Hrabrost i novinarska znatiželja Aleksandra Stankovića netragom je nestala. Ljubazni pogledi, umiljni tonalitet i sramotno podilazeća pitanja, još jednom su dokazala da je delija Aco zaista samo (de)lija.

Lagana jeza prodrhtala mi je tijelom kad sam čuo prve taktove pastoralnih  Pupovčevih lauda Andreju Plenkoviću.  Miloradov Gollumovski pogledić, zmijolike verbalne akrobacije i licemjerni, zaplotnjački osmjeh naslutili su da Plenković u ruci drži „prsten“ kojeg očajnički želi (de)lija Milorad.

Cijela Hrvatska bruji da Milorad želi iskamčiti 25 milijuna eura četvrte ili pete dokapitalizacije Tesla banke, koje će, sudeći po prijavama, opet većinski udomiti privatni džepovi Miloradovih interesdžija.

Aco je propustio biti informiran. Pitanja su izostala.

 Ektremizam u suvremenim društvima je prava tema za Milorada.  Zaključio je rezolutno kako zbog ekstremizma Hasanbegović ne može ministrirati. Bez ijednog argumenta i razloga. S gađenjem sam slušao njegovo mrmljanje, „snažno poduprto“ činjenicom  da je 1983., od komunističkog komiteta, bez problema, dobio pozitivnu ocjenu „društveno političke podobnosti“, za profesuru na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Nije profesor i (de)lija Milorad ustao protiv tog i inih jugokomunističkih i velikosrpskih ekstremizama. Ne smeta mu vlastito očijukanje i priležništvo s početnikom Vučićem, niti suradnja zakletog četničkog vojvode Nikolića. A Hasanbegović koji nikoga, nikada nije uvrijedio je ekstremista!? Sve to zna i vidi hrvatska javnost. Jedini koji ne vidi je  Aco. Ni pitanjce nije o tome upućeno Miloradu.

 Neman dijaboličnih dvostrukih mjerila zaplesala je studijem  i ušutkala temu o navodnoj legtimnosti velikosrpskih planova, zatrla vapaje obespravljene i terorizirane hrvatske manjine u Srbiji. Zašto delija Milorad zaboravlja 15 000 Srba koji su branili Hrvatsku od velikosrpske agresije? Zašto i njih ne predstavlja i zastupa? Zašto i dalje zagovara zluradu i opasnu školsku samosegreaciju srpske djece u Hrvatskoj?  Zašto se ne buni protiv različitih povijesnih čitanki unatoč davno isteklom roku primjene te odredbe?

Jeste li primjetili da nijedan delija ne spominje ćirilične natpisne ploče Vukovara? Zna Milorad da su kršili zakon i ovlasti pa mudro prešućuje.  Aco nema ništa protiv takve hipokrizije-naravno.  Zaboravio je Milorad i činjenicu da je istekao rok uporabe Erdutskog sporazuma. (De)lija je od prijelaznog razdoblja sazidao prijelazno stoljeće- minimalno.  Aci naravno –milo oko srca.

Čerečenje zdravog razuma je nastavljeno učvršćivanjem besramne Bartolomejeve laži  o 700 000 srpskih žrtava Jasenovca. Aco je na to  milozvučno gugutao.

 Referendum republike šumske Milorad je Gollumovski blagoslovio. Ni Aco nije htio prekidati svetost trenutka.

 U trenutku „porasta ekstremizma i općoj fašizaciji hrvatskog društva“, kako ga vidi  Milorad, valjda u strahu, oba  su zaboravili podsjetiti javnost na uvjerljivo najbrojnija manjinska prava u Hrvatskoj, nasuprot cijeloj EU.  Zaboravili su na cijeli katalog od 18 prava koje koristi srpska nacionalna manjina u Vukovaru. Zaboravili su na kršćanski oprost koji je Hrvatska poklonila hordama velikosrpskog zla, unatoč podloj  agresiji i pokušaju genocida nad svima koji nisu velikosrbi.

 S nevjericom slušajući i gledajući taj rašomon od emisije, postajalo mi je potpuno jasno zašto  sve više pripadnika srpske nacionalne manjine ustaje protiv Miloradove tlake. On će ih, naravno, raskrinkati kao ustaše i fašiste, uskoro.  Gollum je jasno pokazao da ni Aco nema muda za okršaj s njim.

Ili je to bilo dogovoreno  uprizorje nad kojim je lebdjelo gromoglasno: „ Igrale se (de)lije..."?

Bilo kako bilo, zdrav razum je dobio još nekoliko snažnih udaraca, objektivnost je posramljeno napustila prostore u  blizini (de)lija a usta su gorčila od osjećaja prevare.

Nad Hrvatskom je ostalo lebdjeti vrlo bitno pitanje: Ima li Gollum snage prisiliti Plenkovića na dokapitalizaciju sve jasnijeg kriminala, vrijednu 25 milijuna eura? Hoće li i nad nama, s istočnih strana, odjeknuti rugalica:

Pupovac vas vesla i preko banke Tesla?

4

Zenga2

Strpaše me u grob i to im još malo — Hrvatske ih sise mlijeko razgubalo! AGM

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 244 126 23 172
PRIMIO <- 181 72 17 490

Dostignuća

Vingd 160.00
Bodovi 98.1
Prijedlozi 1 0.00
Analize 43 158.00
Ankete 130

Ocjene (6)


Respektira (5): Refamolitelj, siouxica, Interstellar, Alumnus, RepopeR


Slaže se (1): Laci


Komentari (13)


@Zenga2, u potpunosti se slažem s tobom gkede napisanog u tekstu ! Aco je tipičan "novinr" bez muda i "nula od čovika" ! A Pupovac je jedan od onih u Hrvatskoj koji se mirnomšetaju po Hrvatskoj, umjesto da to rade po dvorištu u Remetincu. Laci 0 1 0


@Zenga2 pogledati: http://www.aimpress.ch/dyn/pubs/archive/data/199712/71217-022-pubs-zag.htm http://www.aimpress.ch/dyn/pubs/archive/data/199707/70721-033-pubs-zag.htm http://www2.scc.rutgers.edu/serbiandigest/292/t292-4.htm RepopeR 0 0 0


@RepopeR - Jesi li bacio oko na autore tih članaka? Zenga2 0 0 0


Naravno ★★★. Tim je vjerodostojnije . Vidi još i njega ☆: http://www.aimpress.ch/dyn/pubs/archive/data/199704/70420-001-pubs-zag.htm RepopeR 0 0 0


@RepopeR - Njihova "vjerodostojnost" nas je koštala skupo. Zenga2 0 0 0

Analiza

Stranputice Milorada Pupovca

26.09.2016. 16:03, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Aleksandar Stanković se konačno odmorio. Tromjesečni odmor je korisno upotrijebio kako bi Vjetrom u kosi namaknuo dopunske kune HRTa u svoj džep. Višemjesečni odmor te putešestvije plaćene novcem pretplatnika HRT, dobrano su mu provjetrile i vidike. Tako prosvjetljen, provjetren,napojen i napunjen, uopće nije dvojio tko treba gostovati u prvoj jesenskoj emisiji Nu2. Od lipnja se u Hrvatskoj nije dogodilo ništa bitnoga, red je da nam (de)lija Aco servira i počasti nas najaktualnijom osobom proteklog tromjesečja u Hrvatskoj – (de)lijom Miloradom, Pupovcem dakako. Uhodanim ritmom u emisiju nas je uveo jingl uradak sarajevske Fabrike (naši ne znaju). Na stolce posjedale (de)lije ... više >

4

Zenga2

Strpaše me u grob i to im još malo — Hrvatske ih sise mlijeko razgubalo! AGM
  • 5
  • 1
  • 0
  • 13

Analiza

Tehnologije eliminiraju neka radna mjesta, ali i stvaraju nova (nastavak)

20.09.2016. 20:37, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

(nastavak...) 

Ljudi imaju kompetitivnu prednost u svim poslovima u kojima ponavljanje i mjerenje nisu ključni ili mogući, poslovima koji zahtijevaju prosudbu, kreativnost, rješavanje problema, društvene vještine, interakciju s ljudima te poslove u kojima rezultat ovisi o varijabilnim faktorima. Zbog ovih razloga, industrije zdravstvene njege i obrazovanja imaju najmanji potencijal za automatizaciju, iako određene aktivnosti unutar ovih sektora također mogu biti automatizirane (npr. prikupljanje podataka, priprema i posluživanje hrane, davanje anestezije i čišćenje prostorija). Tehnologije igraju ulogu i kod prilagodljivih zanimanja na način da automatiziraju neke rutinske zadatke. U ovim slučajevima, tehnologija se ne natječe s ljudima već im omogućava da provode više vremena u područjima gdje stvaraju dodatnu vrijednost. Zahvaljujući tehnologiji, odvjetnik više ne mora provoditi sate pretražujući tisuće stranica dokumenata pa ima više vremena za fokusiranje na strategiju i druge kreativne dijelove posla.

Dugoročne ekonomske koristi od tehnoloških inovacija ne pružaju veliku utjehu radnicima koji bivaju zamijenjeni automatizacijom. Kao nužnost nameće se promjena zastarjelog koncepta obrazovanja prema kojem ljudi uče određene vještine da bi radili isti posao cijeli život. S obzirom da će u budućnosti ljudi morati stjecati nova znanja i mijenjati poslove u različitim fazama svojih karijera, obrazovni sustav bi se trebao fokusirati na usvajanje drugačijih vrsta vještina kao što su kritičko razmišljanje, kreativnost, interakcija s ljudima, prilagodljivost, timski rad i rješavanje problema.

Zapošljavanje bi trebalo zahtijevati manje financijskih i pravnih rizika za poslodavca nego što je to danas slučaj. Porezne olakšice koje stimuliraju ulaganja u imovinu bi mogle biti primjenjive i kod ulaganja u ljudski kapital, što bi uključivalo edukaciju zaposlenika, programe prakse za ljude različite dobi te kreditiranje specijaliziranih strukovnih, jezičnih i drugih tečaja. Jedno od mogućih rješenja je da se osobama srednje i starije dobi omogući prijevremeni pristup sredstvima iz budućih mirovina kako bi mogli financirati svoje dodatno obrazovanje, prekvalifikacije i druge životne troškove.

Neki radnici neće nužno prelaziti u druge tvrtke već će biti samozaposleni ili će osnivati vlastite biznise. Kako bi njihova tranzicija bila što manje bolna, potrebno je smanjiti barijere za ulazak u druge profesije. Ovo se posebno odnosi na postupke i troškove dobivanja i obnavljanja licenci za zanimanja poput taksista, puškara, bravara, dimnjačara, fasadera, pismoslikara, frizera, graditelja orgulja, glazbalara, staklara, stolara, klobučara, tapetara, urara i još nekih drugi profesija. Regulacija bi također trebala ići u smjeru koji ne sputava rast ''honorarne ekonomije'' već omogućuje lakše unovčenje vlastitog kućnog prostora, vozačkih dozvola, kuharskih umijeća i drugih oblika imovine i vještina.

Sukob između tehnološkog razvoja i radnika traje već nekoliko stoljeća. Transferiranjem određenih aktivnosti s radnika na stroj, tehnološka inovativnost eliminira neke poslove ali i otvara prostor novim vrstama zaposlenja te omogućuje rast životnog standarda za većinu građana. Osim inovatora i investitora, najveću korist od takozvane četvrte industrijske revolucije imaju potrošači kojima je omogućen pristup digitalnom svijetu, s proizvodima i uslugama koje povećavaju efikasnost i lakoću obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Istovremeno, tehnološki razvoj nosi brojne izazove i rizike. Od tehnološkog napretka profitira većina, ali ne i svi. Neki radnici će izgubiti bitku sa strojevima, određena zanimanja će nestati, a neka znanja i vještine će postati beskorisni. Javni i privatni sektor moraju biti aktivniji u pronalaženju adekvatnih rješenja koja neće kočiti razvoj tehnologija već će biti usmjerena na ublažavanje nadolazećih promjena na tržištu rada.

Kviz pitanje: Koji od ova dva isječka iz članka preuzetog s Yahoo News je napisao kompjuter? Prvi ili drugi?

Paragraf 1: Blagdanska dobit Apple-a u 2014 g. je bila rekordna. Kompanija je ostvarila dobit od 18 milijardi dolara i prihode od 74 milijarde dolara. Ovo je najveća dobit koju je jedna kompanija ostvarila u  povijesti.

Paragraf 2: Apple je u utorak objavio neto dobit za prvi kvartal u iznosu od 18 milijardi dolara. Proizvođač iPhone-a, iPad-a i drugih proizvoda je u istom periodu ostvario prihode od 74 milijarde dolara i time nadmašio očekivanja Wall Street-a. 

Interakcija

 
UČINIO -> 2 7 - 415
PRIMIO <- 83 10 20 331

Dostignuća

Vingd 85.00
Bodovi 68.8
Analize 17 85.00

Ocjene (7)


Respektira (6): VeNLO, siouxica, Spektator, viewer, Zenga2, RepopeR


Ne slaže se (1): Laci


Komentari (36)


Spektator znate bolje od mene da se fraza samo "kimunjare traže jednakost" zlorabi u obrani kapitalističkog pljačkaštva zaoiskenka. NIKADA ni bradonja ni ikoji normalančovjek nije tražio da portir i direktor, ili čistaš i glavni projektant Laci 0 0 0


imaju istu plaću. Svakom prema doprinosu , s tim se svi slažu , osim loših direktora HAC-a i njima sličnih, koji uzimaju milijunske bonuse, dok vrijedan prometni inženjer u HAC-u radi za neku prosječnu crkavicu. I da, razvoj svijeti je bitna , Laci 0 0 0


jer bez razvoja svijesti u društvu i dalje će ministri i direktori javnih tvrtki biti nastručni, nespoosbni i kriminogeni podobnjaci. A to ne da naprijed, dok toga ima ne vrijedi nam nikakva napredna tehnologija. Napredna tehnologija u rukama Laci 0 0 0


besćutnih profitera je poput oružje u rukama serijskog ubojice ili terorista. Laci 0 0 0


'Najveću korist će imati potrošači'-nisu li to ista bića koja su prethodno nazvani radnicima?Tekst je otrježnjavajući ma ne vodi do zaključka o temeljnom osobnom dohotku što se može odlagati neko vrijeme, ali ne svo. VeNLO 0 0 0

Analiza

Tehnologije eliminiraju neka radna mjesta, ali i stvaraju nova (nastavak)

20.09.2016. 20:37, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

(nastavak...) Ljudi imaju kompetitivnu prednost u svim poslovima u kojima ponavljanje i mjerenje nisu ključni ili mogući, poslovima koji zahtijevaju prosudbu, kreativnost, rješavanje problema, društvene vještine, interakciju s ljudima te poslove u kojima rezultat ovisi o varijabilnim faktorima. Zbog ovih razloga, industrije zdravstvene njege i obrazovanja imaju najmanji potencijal za automatizaciju, iako određene aktivnosti unutar ovih sektora također mogu biti automatizirane (npr. prikupljanje podataka, priprema i posluživanje hrane, davanje anestezije i čišćenje prostorija). Tehnologije igraju ulogu i kod prilagodljivih zanimanja na način da automatiziraju neke rutinske zadatke. U ovim slučajevima, tehnologija se ne natječe s ljudima već im omogućava da ... više >

  • 6
  • 0
  • 1
  • 36

Analiza

Tehnologije eliminiraju neka radna mjesta, ali i stvaraju nova

20.09.2016. 20:32, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Tvrtka Momentum Machines proizvela je stroj koji ima sposobnost pravljenja četiri stotine hamburgera po satu, što je ekvivalent kapaciteta tri profesionalna kuhara. Uber istiskuje s tržišta vozače taksija, koje uskoro čeka i konkurencija u obliku autonomnih vozila. Samoposlužne blagajne zamjenjuju radnike u trgovini. Baxter, industrijski robot s dvije ruke i animiranim licem, sposoban je obavljati jednostavne poslove poput utovara, istovara, sortiranja i pakiranja roba. Baxter se ne umara, ne ide na bolovanje, ne uzima godišnji odmor i košta $25,000…Svijet je ušao u doba četvrte industrijske revolucije. Brzi razvoj tehnologija pokazuje potencijal da na radikalan način promijeni većinu sadašnjih zanimanja i industrija, a opseg aktivnosti koje mogu biti automatizirane širi se i na djelatnosti koje su do sada bile isključivo rezervirane za ljudska bića, poput vožnje kamiona, prijevoda, pisanja novinskih članaka, slaganja odjeće u dućanima i brojnih drugih aktivnosti. Podupire li ovakav razvoj događaja tezu da čovjek gubi utrku sa strojem?

Mnoga zanimanja u različitim industrijama slijede prirodnu evoluciju. U početku, industrija koja se nađe u centru inovativnosti privlači rad i kapital te obećava mnogobrojne prilike i dobro plaćena radna mjesta. Poslovi unutar industrije se rade u manjem obujmu, kreativni su, inovativni, dobro plaćeni i u njima dominiraju ljudi. Produktivnost raste, proizvodi postaju jeftiniji i dostupniji, transformirajući nekad luksuzne proizvode u proizvode za svakodnevnu uporabu. Standardizirani i repetitivni poslovi bivaju automatizirani i manje plaćeni. Veća produktivnost smanjuje potrebu za radnicima i povrate na kapital pa i jedni i drugi sele u druge industrije. Premještanje viška kapitala i rada u druge industrije, u kojima niže početne razine produktivnosti stvaraju prilike za većim prinosima, ovaj ciklus se ponovo pokreće.

Brzi razvoj tehnologija kojem danas svjedočimo je samo najnovija faza koja se u povijesti odigrala već nekoliko puta. U 19 st., nove tehnologije su značajno povećale produktivnost i poljoprivrednu proizvodnju, smanjujući pritom potrebu za radnicima u ovoj industriji. Udio radnika u poljoprivredi je pao s 80% ukupne radne snage u SAD-u početkom 19 st. na svega 2% danas. Višak resursa u poljoprivredi je alociran u rastući proizvodni sektor krajem 19 st. pa sve do sredine 20 st. Inovacije u procesu proizvodnje dovele su do snažnog rasta proizvodnog sektora, što je opet rezultiralo smanjenom potrebom za ljudskim radom u proizvodnji i oslobađanjem resursa za razvoj informacijske revolucije krajem 20 st. Zaposleni u proizvodnom sektoru pali su s 30% ukupne radne snage u 1960 g. na 10% danas. Rastom produktivnosti, koju je omogućila informacijska revolucija, otvorio se put za današnje doba web-a, velike količine podataka i strojnog učenja.

Ekonomska aktivnost ne uključuje samo ljude, već i zemlju, alate, strojeve i mrežnu povezanost. U vrijeme kada je odnos rada i drugih inputa bio otprilike jednak, ljudi su jednaku količinu vremena provodili baveći se fizičkim radom i koordinacijom drugih aktivnosti. U međuvremenu su drugi inputi postali brojniji i sofisticiraniji, pa se promijenila i uloga radnika, u smislu manje količine fizičkog rada i većeg fokusa na organizaciju, koordinaciju i nadzor različitih resursa i aktivnosti. Prema riječima Jeffa Immelta, predsjednika uprave tvrtke GE, ''proizvod je danas manje više proces. Ako pogledate motore za avion, udio ljudskog rada u njihovoj proizvodnji je danas manji od 5%. Dva sata ljudskog rada je potrebno da napravite jedan frižider.'' Današnje moderne tvornice karakteriziraju visokotehnološka oprema, robotika i takozvane 'lean' tehnike koji zahtijevaju radnike koji su vješti u programiranju i nadzoru tehnologija te mogu raditi nekoliko različitih poslova unutar tvornice umjesto jednog posla na pokretnoj traci.

Iako se na prvi pogled čini kako tehnologija eliminira potrebu za ljudima (pogotovo iz perspektive ljudi koji su izgubili posao zahvaljujući automatizaciji), tehnologija ustvari mijenja njihovu ulogu. Ljudi su i dalje jedan od ključnih faktora ekonomske aktivnosti, no priroda njihovog posla se promijenila zbog povećanog udjela drugih inputa. Uzmimo za primjer poljoprivredu. Seljaci su stoljećima živjeli od onog što su vlastitim rukama uzgajali na komadu zemlje. Alati poput pluga i bušilice učinili su rad efikasnijim i omogućili poljoprivrednicima da obrađuju veće površine. Izum strojeva rezultirao je još većom količinom obrađene zemlje. Zahvaljujući informacijskoj tehnologiji i mrežnoj povezanosti, puno poljoprivrednih aktivnosti se danas može raditi bez fizičkog rada.

U javnosti se često stvara dojam kako tehnologije uništavaju dobro plaćene poslove u proizvodnji. Sredinom prošlog stoljeća, radna mjesta u tada rastućem proizvodnom sektoru omogućavala su duge karijere, dobre plaće i mirovine. No, ovi poslovi sastojali su se uglavnom od repetitivnih i standardiziranih zadataka, zbog čega su isti bili podložni za automatizaciju, outsourcing i niže plaće. Danas ovi poslovi nisu više tako dobro plaćeni i znatno ih je manje. Od 1980 g., broj zaposlenih u proizvodnom sektoru u SAD-u smanjio se za 7 milijuna. Tehnologije eliminiraju neka zanimanja, ali i stvaraju nova. Na primjer, izum automobila s početka 20 st. eliminirao je proizvođače kočija, ali je i kreirao nove poslove u proizvodnji automobila, benzinskim postajama, maloprodaji i popravcima vozila. Nove tehnologije stvaraju radna mjesta i u nepovezanim industrijama jer oslobađaju višak kapitala i rada koji se mogu onda koristiti na drugim mjestima. Prema studiji ''Tehnologije i ljudi'', koju je izradila tvrtka Deloitte, najveći porast radnih mjesta u Engleskoj i Walesu, između 1992 g. i 2014 g., doživjele su profesije u kojima dominiraju kognitivni i ne-rutinski zadaci (pomoćno i glavno osoblje u industrijama zdravstvene njege i obrazovanja, konzultanti, poslovni analitičari, informatičari, glumci, financijski menadžeri, plesači, zabavljači i producenti).

Tehnologije su i danas efikasnije u poslovima koji se rade u velikom obujmu, u repetitivnim poslovima i u poslovima koji koriste standardizirane komponente i procese. No, promijenio se opseg poslova koje strojevi danas mogu obavljati i dosad neviđena brzina kojom se ova tranzicija odvija. Skoro svaka industrija se mijenja, a mogućnosti koje pružaju mobilna povezanost, umjetna inteligencija, robotika, 3-D, nanotehnologija i biotehnologija su gotovo neograničene. Značajan porast analitičkih sposobnosti, razvoj preciznijih tehnika mjerenja, pojava naprednih mogućnosti procesiranja i skoro neograničeni kapacitet za pohranu podataka povećali su broj poslova koji mogu biti automatizirani. Strojno učenje je najnoviji primjer dosega koje nam omogućava prepoznavanje uzoraka u kombinaciji s ogromnim bazama podataka ili senzorima koji mogu generirati veliku količinu podataka. Najznačajniji primjeri umjetne inteligencije su autonomni automobili i dronovi, čiji izum će značajno promijeniti industrije automobila, transporta i druge naizgled nepovezane industrije.

McKinsey-eva studija ''Četiri osnove automatizacije radnog mjesta'' pokazuje da manje od 5% zanimanja može biti automatizirano u srednjem roku, ali da brojne aktivnosti unutar pojedinih zanimanja mogu biti automatizirane, što će zahtijevati transformaciju cijelih poslovnih procesa i zadataka koje odrađuju ljudi. Prema McKinsey-u, 45% ljudskih aktivnosti može biti automatizirano primjenom postojećih tehnologija, uključujući i aktivnosti koje su prisutne kod manje, srednje i visoko plaćenih zanimanja. Procjenjuje se da 20% aktivnosti koje obavljaju izvršni direktori može biti automatizirano, uključujući i djelatnosti poput analiziranja poslovnih izvještaja te pripremanja zadataka za menadžment. Fizičke aktivnosti koje se odvijaju u predvidljivom okruženju-poput zavarivanja, pakiranja proizvoda, utovara, održavanja opreme, pripreme i posluživanja hrane i toplih napitaka, čišćenja kuhinje te stavljanja robe na police dućana-su najviše podložne automatizaciji.

Tehnologija ima i svoje ograničavajuće faktore, a jedan od ključnih je oslanjanje na podatke, bez kojih automatizacija ne može biti efikasna kao ljudsko biće. Ova ograničenja rezultiraju porastom takozvanih prilagodljivih zanimanja koja su bolje zaštićena od tehnoloških inovacija. Prilagodljiva zanimanja stvaraju stalnu potražnju za novim proizvodima i uslugama koje zahtijevaju kreiranje novih i originalnih sadržaja, identifikaciju novih potreba i originalnih situacija koje ne mogu biti replicirane ili mogu biti riješene primjenom specijaliziranih vještina, iskustava i prosudbe. Radi se o zanimanjima poput radnih terapeuta, medicinskih sestara i web developera, ali i o tradicionalnijim profesijama poput vodoinstalatera, stolara i krojača. (nastavlja se...)

Interakcija

 
UČINIO -> 2 7 - 415
PRIMIO <- 83 10 20 331

Dostignuća

Vingd 85.00
Bodovi 68.8
Analize 17 85.00

Ocjene (3)


Respektira (3): Laci, IDujas, Spektator


Komentari (11)


tome graditi globalan zaključak nije dozvoljeno. Na primjer izdvojimo li Europu i njezin trend depopulacije mogli bi zaključiti da čovječanstvo izumire ali uzevši podatke za cijeli svijet vidjeti je da to nije tako. Tema pre opsežna za komentar. IDujas 0 0 0


IDujas…SAD sam uzeo kao primjer drzave koja je bila u centru tehnoloskog razvoja. Broj ljudi i radnih mjesta u SAD-u se povecao na kraju svakog desetljeca u zadnjih 50g. Slican zakljucak se moze donijeti i na globalnom nivou: globalna populacija i supersuper 0 0 0


broj zaposlenih rastu. Tehnologije mozda direktno ne stvaraju vise radnih mjesta nego sto ih eliminiraju. Medjutim, tehnologije i drugi faktori vode do nizih troskova proizvodnje, pada relativnih cijena i promjena u ljudskim potrebama. Mijenja se supersuper 0 0 0


struktura osobne potrošnje i raste potražnja za drugim i novim proizvodima i uslugama, sto generira novu potraznju za radom. Populacija EU28 je porasla za 100 milijuna ljudi od 1960g. Do pocetka 90-tih god, rast populacije EU je najvise bio u supersuper 0 0 0


uzrokovan prirodnim promjenama. Broj rodjenih je svake godine nadmasivao broj umrlih sve do 2015g. Od sredine 90-tih, populacija EU najvecim dijelom raste zbog migracija. supersuper 0 0 0

Analiza

Tehnologije eliminiraju neka radna mjesta, ali i stvaraju nova

20.09.2016. 20:32, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Tvrtka Momentum Machines proizvela je stroj koji ima sposobnost pravljenja četiri stotine hamburgera po satu, što je ekvivalent kapaciteta tri profesionalna kuhara. Uber istiskuje s tržišta vozače taksija, koje uskoro čeka i konkurencija u obliku autonomnih vozila. Samoposlužne blagajne zamjenjuju radnike u trgovini. Baxter, industrijski robot s dvije ruke i animiranim licem, sposoban je obavljati jednostavne poslove poput utovara, istovara, sortiranja i pakiranja roba. Baxter se ne umara, ne ide na bolovanje, ne uzima godišnji odmor i košta $25,000…Svijet je ušao u doba četvrte industrijske revolucije. Brzi razvoj tehnologija pokazuje potencijal da na radikalan način promijeni većinu sadašnjih zanimanja i ... više >

  • 3
  • 0
  • 0
  • 11

Analiza

Kako se sustavno uništavamo sustavom

17.09.2016. 11:38, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Prije nekoliko tjedana čitam u tisku da je MUP samoinicijativno odjavio preko 50 000 građana, koji su po njihovim kriterijima, ilegalno ili fiktivno boravili u Hrvatskoj.

Mislim sam u sebi, super, konačno je krenulo sređivanje kaotičnog stanja u našim ministarstvima i ustanovama.

Ni na kraj pameti mi nije bilo, da će me MUP-ova „udarna pesnica“ i osobno pogoditi.

Naime, prije neki dan, prometni policajac je rutinskoj kontroli ustanovio, da je osobna iskaznica moje kćeri nevažeća.

Moja kćer u čudu i šoku veli policajcu, da to mora biti zabuna, jer njena iskaznica vrijedi do 2020 godine.

Ne odgovara joj policajac, po podatcima, koje ja vidim, Vaša osobna karta je u lipnju 2016 poništena, tako da se trenutno koristite nepostojećim dokumentom, zbog kojeg bih Vam morao odmah  izreći prekršajnu kaznu od 500,00 kuna.

Sutradan, još u šoku i nevjerici odlazim skupa s kćeri  u Petrinjsku (MUP-Zagreb) da vidimo o čemu se radi.

Službenica na šalteru nam kaže, da moja kćer nije hrvatska državljanka i to još od 1992 godine i da mora predati zahtjev za prijem u hrvatsko državljanstvo.

No, prije nego sto podnese zahtjev, mora se javiti na šalter za strance, ispuniti nekoliko obrazaca, dokazati da ima dovoljno novca (ako želi boravišnu iskaznicu za strance na četiri godine, mora dokazati da ima 50.000,00 kuna i naravno osiguran smještaj).   

U redu, kažemo sami sebi, do prije neki dan si imala svoj OIB, svoj matični broj, svoju firmu, kao i svoje zdravstveno i mirovinsko osiguranje a sada si brisanjem iskaznice i OIB-a izgubila sve.

Ispoštujemo stupidnu proceduru, popunimo nekoliko obrazaca, u kojima pitanja često ulaze duboko i privatnost, koja je na Zapadu tabu-tema, priložimo potvrdu od banke, da ima dovoljno novca, ja priložim papire od kuće, da imamo dovoljno prostora za stanovanje…

Nakon tih često ponižavajućih akata, kćer dobiva papir, na kojem piše, da ima dozvolu boravka na mjesec dana, u međuvremenu će, kako tvrdi gospođa na šalteru, boravišna iskaznica biti gotova.     

Na našu primjedbu o reciprocitetu između pojedinih EU-članicama, na primjer - Njemačke i Hrvatske, gdje vam je kao Hrvatu dovoljna hrvatska iskaznica, s kojom idete na prijavu boravka, naravno trebate stanarski ugovor i to je sve. Nikakve dokaze o novcu, nikakvi rodni i vjenčani listovi , nikakve specijalne iskaznice… ništa od toga. Jer Hrvati u Njemačkoj nisu klasični stranci, nego se tretiraju kao i svi ostali građani EU-a, odnosno kao i Nijemci.

Dok u Hrvatskoj čekate pred šalterom u redu sa Sirijcima, Afganistancima, Iračanima…i podloženi ste istoj proceduri.    

S papirom o privremenom boravku odlazimo na drugi kat iste zgrade, da bi podnijeli zahtjev za prijem u hrvatsko državljanstvo.     

Ljubazna gospođa nam je daje hrpu formulara, koje moja kćer treba ispuniti, kao i dokumente, koje mora priložiti zahtjevu, što u originalu, što u originalu s prijevodom.

Jedan od njih je i dokaz o nekažnjavanju, kojeg moja kćer treba priložiti u originalu i ovjerenim  prijevodom, iako je već dvije godine odjavljena u Njemačkoj i živi isključivo u Hrvatskoj.   

U svakom slučaju, moja kćer je digla ruke od svega, ona više nema volje raditi za „paper producing company“, trenutno pakira stvari i vraća se u Njemačku, a povesti će sa sobom i svog dečka.

Tako da su mi obje kćeri, za Hrvatsku, vjerojatno, nepovratno izgubljene. 

4

viewer

Nevjeruj nikome iznad dvadeset!

Interakcija

 
UČINIO -> 187 40 3 1,137
PRIMIO <- 39 4 3 113

Dostignuća

Vingd 27.00
Bodovi 62.7
Analize 10 27.00
Ankete 173

Ocjene (5)


Komentari (38)


nekim zdravijim temeljima do ovih naslijeđenih od bivšeg sustava, gdje državne službe nisu servis građana već način za zagorčavanje života tim građanima. IDujas 0 0 0


@IDujas, Srbi se za sva svoja sranj avde time da su bili 600 godina pod Turcima. Do kada ćemo se mi za sve svoje gluposti koje se rade u nas vaditi na "bivši sustav" ? Bivšeg sustava više nema, a njegove agente valja eliminirati, i to je to Laci 0 0 0


Tek sad vidim da ste svi ostajali bez osobnih i imali problema sa prebivalistem ili drzavljanstvom. Sumnjivi ste mi svi-:). Anyst 0 0 0


Viewer, Nisi napisao zasto ti je kcer izgubila hrvatsko, a prije dvije godine odjavila njemacko. Nesto nedostaje u cijeloj prici. Zasto je policija odjavila njenu osobnu i je li ona uopce zivjela u Hrvatskoj. Znam masu ljudi koji zive vani a nisu Anyst 0 0 0


Se nikad ovdje odjavili i jos ih se vodi na birou i imaju besplatnu zdravstvenu skrb. Bilo je vrijeme da se takve stvari pocnu rjesavati. Anyst 0 0 0

Analiza

Kako se sustavno uništavamo sustavom

17.09.2016. 11:38, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Prije nekoliko tjedana čitam u tisku da je MUP samoinicijativno odjavio preko 50 000 građana, koji su po njihovim kriterijima, ilegalno ili fiktivno boravili u Hrvatskoj. Mislim sam u sebi, super, konačno je krenulo sređivanje kaotičnog stanja u našim ministarstvima i ustanovama. Ni na kraj pameti mi nije bilo, da će me MUP-ova „udarna pesnica“ i osobno pogoditi. Naime, prije neki dan, prometni policajac je rutinskoj kontroli ustanovio, da je osobna iskaznica moje kćeri nevažeća. Moja kćer u čudu i šoku veli policajcu, da to mora biti zabuna, jer njena iskaznica vrijedi do 2020 godine. Ne odgovara joj policajac, po ... više >

4

viewer

Nevjeruj nikome iznad dvadeset!
  • 5
  • 0
  • 0
  • 38

Analiza

Jadranka Kosor (HDZ) je odgovorna za diskriminaciju Hrvata izvan domovine.

17.09.2016. 11:17, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Pred budućom hrvatskom Vladom uz niz gospodarskih zadataka, stoji i zadatak obnove te unaprijeđenja veza s Hrvatima izvan Hrvatske, povećanje broja njihovih zastupnika u Saboru RH, omogućavanje ravnopravnog sudjelovanja u izbornom procesu, ustroj  jednake dostupnosti biračkih mjesta, vjerojatni ustroj dopisnog glasovanja a potom ispravljanje ostalih nepravdi nanesenih tom dragocjenom nacionalnom tkivu.

Broj Hrvata izvan Hrvatske procjenjuje se približnim broju Hrvata u Hrvatskoj. Po postotku stanovništva izvan matice zemlje, pripadamo zemljama poput Irske ili Izraela. Ogromna većina država čiji je udio iseljeništva iznad 10%, imaju institucionalno riješen odnos sa iseljeništvom. Unatoč udjelu iseljenih od 100%, Hrvatska je pitanje institucionaliziranja riješila tek 2012., ustrojem Državnog ureda za Hrvate izvan RH. Dok Izrael i Irska pitanje iseljeništva i odnosa s maticom zemljom tretiraju kao važan dio nacionalne politike u Hrvatskoj je na sceni podmukli, dijabolični, jugofilni udar na veze s Hrvatima izvan domovine.

Hrvatsko iseljeništvo je  dragocjen i ogroman potencijal za maticu zemlju,  logistički lobistički, demografski, u prijenosu znanja i iskustava.... Financijski potencijal je ravan zasebnoj gospodarskoj grani. Godišnje, putem bankovnih doznaka, iseljeništvo u Hrvatsku dostavi 8,5 milijardi kuna. Još toliko se dostavi putem neformalnih kanala, tkzv „pocket money“ (podatci HNB i Svjetske banke). Od 1993. iseljeništvo je u Hrvatsku dostavilo sredstava u iznosu većem od svih stranih ulaganja. Ovi podatci, vjerujem, jednostavno raskrinkavaju shizofrenost namjera daljnjeg ograničavanja utjecaja iseljeništva na izborni proces u Hrvatskoj.

 Do 2000. i dolaska SDPa na vlast, Hrvate izvan domovine zastupalo je 12 saborskih zastupnika.

Dolaskom SDPa na vlast uvodi se nefiksna kvota i broj zastupnika dijaspore i Hrvata iz BiH pada na 6 mandata. Shizofrena namjera kidanja hrvatskog suverenističkog tkiva, svoj vrhunac doživljava 2010.,  smanjivanjem  broja zastupnika Hrvata izvan domovine na svega 3 saborska mandata. Plan koji je osmislio  i predložio SDP u djelo je provela Jadranka Kosor i vlada koju su činili HDZ,HSS,HSLS,SDSS, manjinski zastupnici i HSU.

SDP je izmjenu Ustava RH, kojim je osigurana referendumska podrška ulasku u EU, uvjetovao konačnim udarom na prava iseljeništva, inzistirajući na smanjenju broja saborskih mandata Hrvata izvan domovine na 3 zastupnika.

Akciju su proslavili dodatnim iživljavanjem, pa su Hrvati izvan matice od tada prisiljeni glasovati isključivo u diplomatsko-konzularnim  predstavništvima, uz obaveznu predregistraciju. Kombinacija ovako rigidnih, opstruirajućih i dikriminirajućih odredbi, prisiljava Hrvate izvan matice da putuju stotinama kilometara kako bi ostvarili mogućnost glasovanja i nedvojbeno pridonosi kidanju dragocjenih veza s matičnom zemljom.

Pravdajući ovaj monstruozni čin Kosor je naglašavala ucjenu i ultimatum SDP. Zoran Milanović je i sam bio „iznenađen“ lakoćom kojom je „usmrtio“ odnose s Hrvatima izvan domovine. Ublažavajući monstruoznost čina, novinarima je recitirao kako: “ je riječ o rješenju s kojim ćemo svi moći živjeti u nekoliko sljedećih godina i zbog kojega nitko nikom neće prebacivati”.

 Mnogi članovi HDZa su nakon ove sramote, medijski naglašavali kako je to pitanje jedno od prvih kojim će se pozabaviti nakon dolaska u poziciju upravljanja državom. Sudeći po brzini pregovaračkog procesa uskoro će imati prigodu i na tom polju VJERODOSTOJNOST. Vjerujem da će ih glas generala Glasnovića dovoljno često i snažno podsjećati na izrečenu obvezu.

3

Zenga2

Strpaše me u grob i to im još malo — Hrvatske ih sise mlijeko razgubalo! AGM

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 244 126 23 172
PRIMIO <- 181 72 17 490

Dostignuća

Vingd 160.00
Bodovi 98.1
Prijedlozi 1 0.00
Analize 43 158.00
Ankete 130

Ocjene (2)


Respektira (2): msesar, Laci


Komentari (14)


Za Boga miloga Zenga2, pa tko ih dikriminira ? Nemoj da ispadne da pupovac im apravo da se ovdje vrši diskriminizacija '! Po meni oni bi ovdje htjeli da bude kao tamo gdje žive. I ja, i ti bi htjeli, pa neka dođu doma i pomognu nam da to Laci 0 0 0


ostvarimo zajednički. Prava im se trebaju poštivati kao i nama, tu se slažemo. Dajmo malo konkretizirati taj "snažan potencijal" ?! Do sada se od toga malo vidjelo, sem što šalju novce rodbini, ali od toga neće biti novih radnh mjesta. Laci 0 0 0


Da, točno, Jadranka Kosor, Gordan Jandroković odnosno HDZ nanijeli su više štete Hrvatima u BiH, nego Vesna Pusić i Kukuriku Vlada Zorana Milanovića. msesar 0 0 0


@Zenga2, sjetih s emogućeg rješenja problema. Ako imaš pravo da vani ima toliko Hrvata koliko u HRvatskoj, onda bi hrvatski Sabor trebao imati 302 zastupnika?! 151 za nas ovdje, i 151 za one vani ? Što misliš o tome ? Laci 0 0 0


@Laci, prvo vratiti normalnu mogućnost glasovanja iseljeništvu. Potom po evaluaciji naći prikladno rješenje. Nedopustiva je sadašnja diskriminacija. Zenga2 0 0 0

Analiza

Jadranka Kosor (HDZ) je odgovorna za diskriminaciju Hrvata izvan domovine.

17.09.2016. 11:17, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Pred budućom hrvatskom Vladom uz niz gospodarskih zadataka, stoji i zadatak obnove te unaprijeđenja veza s Hrvatima izvan Hrvatske, povećanje broja njihovih zastupnika u Saboru RH, omogućavanje ravnopravnog sudjelovanja u izbornom procesu, ustroj jednake dostupnosti biračkih mjesta, vjerojatni ustroj dopisnog glasovanja a potom ispravljanje ostalih nepravdi nanesenih tom dragocjenom nacionalnom tkivu. Broj Hrvata izvan Hrvatske procjenjuje se približnim broju Hrvata u Hrvatskoj. Po postotku stanovništva izvan matice zemlje, pripadamo zemljama poput Irske ili Izraela. Ogromna većina država čiji je udio iseljeništva iznad 10%, imaju institucionalno riješen odnos sa iseljeništvom. Unatoč udjelu iseljenih od 100%, Hrvatska je pitanje institucionaliziranja riješila tek ... više >

3

Zenga2

Strpaše me u grob i to im još malo — Hrvatske ih sise mlijeko razgubalo! AGM
  • 2
  • 0
  • 0
  • 14

Analiza

Nova Vlada RH mora ispraviti Kukuriku podvalu regionalnom NUTS podjelom.

15.09.2016. 20:01, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

 Milanović je 2011., u Saboru RH, Slavoniji Srijemu i Baranji, (Panonskoj Hrvatskoj) poručio: „ Ako te zaboravim Slavonijo, neka mi se osuši desna ruka.“

 Kukurikavci su 2012., potajice, bez medijske buke,  Hrvatsku podijelili na dvije, umjesto dotadašnje tri NUTS statističke regije. Jednim potezom  pera su tako Panonsku Hrvatsku oštetili za sumu procijenjenu na  11 milijardi kuna (izračun Radimira Čačića), u razdoblju 2013. – 2017.  Ostvarena je tako saborska zakletva Zorana Milanovića. Slavoniju zaista nije zaboravio - osvetio joj se na strašan način zbog konstantnog  političkog „plavetnila“.

 NUTS statističke regije su namijenjene regionalnom svrstavanju područja sličnog gospodarskog statusa u svrhu ravnomjenog  razvitka svih krajeva  države.  Pokazatelji NUTS regija služe kao ključni i odlučujući parametri pri određivanju prava na fondovska sredstva EU , kojima je cilj postizanje uravnoteženog razvitka svih dijelova zemlje, te kao osnova za izračun unutardržavnih dotacija i pomoći. Svaka regija bi trebala biti određena prvenstveno sličnim, kompatibilnim stupnjem gospodarskog razvitka njezinih sastavnica a potom i nizom drugih parametara.

 Ishodište problema seže u vrijeme priprema države za članstvo  u EU.  Hrvatska je u travnju 2007.  podijeljena u tri NUTS regije: Sjeverozapadnu, Panonsku i Jadransku. Mnogi su već tada apelirali na razum i podjelu na 5 statističkih regija, koje bi realnije odgovarale stvarnom stanju. Problem se pojavio u Sjeverozapadnoj regiji jer je Zagreb tome području umjetno dizao prosjek BDPa i tako umanjivao mogućnosti apliciranja na fondovska sredstva, povećavao visinu obveze vlastitog sufinanciranja projekata i umanjivao potpore na razini RH.  Zagreb je već tada debelo prešao "prag pomoći" od 75% prosjeka europskog BDP.  Čačić je, s pozicije župana,  najavljivao županijski referendum kako bi zaustavio tu „povijesnu nepravdu i kršenje europskih načela ravnomjernog razvitka“. Istaknuo je da će takvom NUTS podjelom varaždinska županija godišnje trpjeti štetu od  30tak milijuna eura.Vesna Pusić je naširoko tumačila da je takva podjela nepravedna, da na takav način Sjeverozapadna regija može računati na kraće vrijeme korištenja povoljnih EU sredstava i na značajno niže državne potpore. Žestoko je zagovarala iznalaženje načina podjele u barem 4 NUTS regije, kako bi Zagreb izdvojili u zasebnu skupinu, sukladno stupnju razvitka i europskim pravilima definiranja regija. U isto vrijeme gospodarski stručnjaci su predlagali NUTS podjelu na 5 statističkih regija, držeći je najpravednijom i najbližom postulatu ravnomjernog razvitka.

 Tako je na hrvatskoj političkoj sceni zaživio još jedan paradoks.  Ono što se 2007. proglašavalo iznimno štetnim za SZ Hrvatsku, postalo je poželjno kada se pretočilo i na Panonsku Hrvatsku. A operaciju su proveli isti oni koji su htjeli županijski referendum protiv ugroze SZ Hrvatske, nelogičnom NUTS podjelom.

 Panonskoj Hrvatskoj je  BDP, jednim potezom pera, u jednom danu, umjetno, suprotno regionalnim uzusima, porastao 20 postotnih poena (sa 45,5 na 64,1 BDP EU). Sve nedaće i opasnosti koje su nekada alarmantnim proglašavali Čačić i Pusić, izbjegli su tako da su ih Milanovićevom kukuriku zakletvom, prebacili na teret Panonske Hrvatske, ratom opustošene i najmanje razvijene. Tako su ostvarili brutalnu osvetu za „političko plavetnilo“ tih prostora. Pod pretpostavkom sanjanog gospodarskog rasta Panonske Hrvatske od 4% godišnje, ovim brutalnim potezom je tome području u samome startu oteto 5 razvojnih godina.

Budućnost je neizvjesna. Promjene NUTS klasifikacije moguće su u prvoj polovini svake četvrte godine. Nova vlada ima prigodu i obvezu tijekom proljeća 2017. ispraviti ovu nepravdu ili će politkantski zacementirati stanje do 2021.

 Nadam se da će nove snage u saboru, neopterećene željeznim stiskom stege velikih stranaka biti glas razuma u otklanjanju ove opasne podvale.

3

Zenga2

Strpaše me u grob i to im još malo — Hrvatske ih sise mlijeko razgubalo! AGM

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 244 126 23 172
PRIMIO <- 181 72 17 490

Dostignuća

Vingd 160.00
Bodovi 98.1
Prijedlozi 1 0.00
Analize 43 158.00
Ankete 130

Ocjene (2)


Respektira (2): BorisTraljic, Spektator


Komentari

Analiza

Nova Vlada RH mora ispraviti Kukuriku podvalu regionalnom NUTS podjelom.

15.09.2016. 20:01, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Milanović je 2011., u Saboru RH, Slavoniji Srijemu i Baranji, (Panonskoj Hrvatskoj) poručio: „ Ako te zaboravim Slavonijo, neka mi se osuši desna ruka.“ Kukurikavci su 2012., potajice, bez medijske buke, Hrvatsku podijelili na dvije, umjesto dotadašnje tri NUTS statističke regije. Jednim potezom pera su tako Panonsku Hrvatsku oštetili za sumu procijenjenu na 11 milijardi kuna (izračun Radimira Čačića), u razdoblju 2013. – 2017. Ostvarena je tako saborska zakletva Zorana Milanovića. Slavoniju zaista nije zaboravio - osvetio joj se na strašan način zbog konstantnog političkog „plavetnila“. NUTS statističke regije su namijenjene regionalnom svrstavanju područja sličnog gospodarskog statusa u svrhu ravnomjenog ... više >

3

Zenga2

Strpaše me u grob i to im još malo — Hrvatske ih sise mlijeko razgubalo! AGM
  • 2
  • 0
  • 0
  • 0

Analiza

Komparativni prikaz političara i državnika

15.09.2016. 02:00, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

ili što to znači "Imati političkog, državničkog, rukovodnog iskustva"

Za snalaženje u političkom i drugom životu smatram ovo izrazito važnom temom. Za raaspoznavanje dražvničkih i političkih ponašanja ja se služim metodologijom koju ću ovdje opisati. 
Vrlo često se mogu čuti izreke: on ili ona je političar, ali ne državnik, ili on je državnik, ne samo političar...Primjer jednog takovog teksta dala je i Vesna Škare: http://vesnaskareozbolt.bloger.index.hr/post/politicar-vs-drzavnik/5811504.aspx On je dakako pristran jer je i sama sudionica, ali zašto ne.

Jedan citat iz tog teksta posebno se ističe jer sažima gotovo sve što treba:

"pravi državnik ima vizije i ciljeve koji nadilaze njegovu osobu, političaru je jedini cilj održati se u politici, i to pod svaku cijenu."

Oko toga gotovo da nema dvojbe. Glavna stvar je izrečena, ali treba dodati i neke važne detalje, a znamo da se nekad sve vrti (vrag) oko tih sitnih detalja.

Za to sjajno mogu poslužiti predavanja pokojnog profesora Rufusa Fearsa koji je dao vrlo sažet i konzistentan prikaz kakav bi državnik trebao biti, te kad netko to nije.

Četiri su osnovne i međusobno ovisne točke prema kojima razlikujemo državnika ili političara (ili što drugo: satrap, zločinac, nakaza):

1. Temeljni principi
2. Moralni kompas
3. Jasna vizija
4. Sposobnost prenošenja i ostvarenje vizije

1. Temeljni principi
Državnik vjeruje u neke temeljne principe i ima ih u temelju svog djelovanja. Primjer "i mali narodi imaju pravo na svoju državu", "narodi imaju pravo živjeti u slobodi",... Ne mijenja ih i ne prilagođava, već prilagođava taktike načine kako ostvariti ove temeljne principe. 

2. Moralni kompas
Državnik ima jasno i ispravno moralno opredjeljenje. Ne povodi se za za javnim mišljenjem već za temeljnim moralnim principima. Bez morala čvrsti temeljni principi baš ništa ne znače.

3. Jasna vizija
I kad je drugi nemaju, pravi državnik ima jasnu viziju što njegova zemlja može postati i kako to može postati. Ono najvažnije - zna bolje od drugih prepoznati opasnosti da se to postigne i ima izraženiji strah o tome (kad drugi nemaju), te je orijentiran ne na kratkoročne dobiti već i na one dugoročne. Unazad gledano obično se kaže da ima razvijenu sposobnost predviđanja događaja (to čak ne mora biti izravno točno, ali zbog jasnoće i snage vizije to s odmakom tako izgleda).


4. Sposobnost prenošenja i ostvarenje vizije
Sve prethodno je nužno, ali nije ni blizu dovoljno ukoliko nema žive sposobnosti prenijeti svoje vizije drugima i uznastojati oko njihova ostvarenja. S druge strane može postojati savršena sposobnost prenošenja i ostvarenja vizija, a kojima nedostaje bilo temeljnih principa bilo ili moralnog kompasa (Hitler,...), pa opet imamo problem i ne govorimo o državničkom ponašanju. Budiša, Gotovac, primjeri su s krajnjim nedostacima točke 4.

Ovo su relativno šture natuknice, tk oželi može lako pronaći puno detaljnije o svakoj (ključne riječi sam dao Rufus Fears, statesman...). Meni su ove natuknice bitne za napikunti neke važne trenutke iz naše nedavne povijesti i to ću upravo učiniti. U biti trebalo bi gledati kompletnu osobu, ne neku posebnost, no ja ću

Tito ukupno gledano, 1., 3.(uvjetno), 4. ok, ali 2. ništa - nula bodova.

Tuđman - mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja - rijetko viđen primjer državništva, gdje bih posebno istakao točku 3. Svjesnost i strah za moguće i vrlo vjerojatne žrtve nemirne reintegracije, a posebno u okolnostima neposredno nakon sjajne pobjede u Oluji.
Običan političar/(nešto drugo nedostojno izraza) potjerao bi vojsku u žaru već postignute pobjede (Mesić je ratnohuškao još i u Australiji dok smo stajali s lovačkim puškama, a dobro se kao slon sjećam početka rata i sličnih huškanja s npr. R101, a gle čuda baš u doba kad smo bili razoružani do zuba - poslije kad smo se naoružali isti su postali mirotvori, prilično fokusirani na Ustaše koje su valjda tada /neuspješno/ htjeli izvesti na brisani prostor - moja naknadna pamet).
Kako sam bio dio "pionirske inženjerije" na istočnom dijelu ratišta, dakle ona koja ide još i prije ovih prvih (vaditi mine) što kao idu prvi, smatram da sam nosio glavu u torbi, a skupa s mnogim drugima, i ovim privim i drugim,... jasno ja vljada zašto mi je ova 3. točka tako draga.
Kad pomislim da je glavni zapovijedajući moglo biti i od onih kojih ima i danas, a koji bi se željeli doslovno "krvi napiti", a kako smo saznali prije smo neki dan, onda je valjda jasno moje oduševljenje svakim novim danom.

Mirna reintegracija kao primjer par excellence državničkog ponašanja nije bila nimalo lagana i tako mirna, posebno za one tim istim ratom već pogođenim ljudima. Međutim, u usporedbi s posve izvjesnim gubitkom mnogih novih života to je ipak manja cijena. Sve patnje, poniženja, stradanja, koji su obični ljudi doživjeli tzv mirnom reintegracijom nalaze ili bi trebale nalaziti svoj smisao/opravdanje u ultimativnom spriječavanju gubitka novih i novih života. Vizija slobodne države je na korak ostvarenja (Ade).

Gotovo sam siguran da sam u jučerašnjem Otvorenom/Mlanovićevom mementu čuo nekako stidljivo Milanović državnik. (◣◢)┌∩┐
Osjetljivim prostorima koji se poklapaju s prostorima mirne reintegracije Milanović je došao u kontakt problemima oko vukovarske čirilice. Ništa ne pomaže točka 1., čak ni nategnuta 2. (lažna prebivališta), puca na 3., a također na 4. Ne može se biti državnik bez sve 4 točke.

Za Mesića vjerujem znamo da ne zadovoljava ni jednu točku. Niti ima temeljnog principa, njegov antifašizam političarskog je tipa, moral (i njegovi hagiografi imaju problema sve popeglati), jasne vizije (glede vizije bolje se slagao sa Sanaderom nego Račanom), a o realizaciji ne treba trošiti riječi.

Josipovića bi bilo posbno interesantno analizirati, prvi dio točaka je slutim puno bolji nego zadnje dvije. Ima puno nepoznatih agendi iza i ne znamo sve. Imali smo raznorazne prosvjede protiv vlasti u njegovo vrijeme gdje su se najbliži suradnici redovito solidarizirali s tim prosvjedima, sin Lex,... ima svega.

Kosor je uznastojala oko pripreme za EU, ima nešto u tome, ali fale temelji. Prethodnici su sve to postavili.

Kompletan državnik je rijetkost. Ne treba patiti zbog toga. Iskustvo postizanja "državničkog" iskustva teško je zamisliva - državnik se postaje "u hodu", na svom jedinstvenom slučaju i sudbi u kojoj se zatekne. Vjerojatno postoje neki preduvjeti, starosni vezani uz zrelost, karakteristike, osobnost i sl. Sigurno je važno prethodno iskustvo u životu. Međutim, državništvo se brusi samo kad si već u pozciji, nema nekog novog pokušaja već je on jedinstven. Dobiješ svoju šansu, pa šta bude.

3

RepopeR

..i hvala za sve one ribe.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 262 44 48 1,202
PRIMIO <- 111 17 12 231

Dostignuća

Vingd 124.00
Bodovi 76.7
Analize 37 121.00
Ankete 20

Ocjene (7)


Respektira (6): IDujas, Zenga2, siouxica, Spektator, Vlaho, BorisTraljic


Slaže se (1): Laci


Komentari (6)


Nakon ovog teksta počinjem drugačije gledati naše političare. Pitanje je kada ću prema svom mišljenju naći prvog pravog državnika Vlaho 1 0 0


Hvala RepopeR na ovome tekstu. U svemu se 100 %-no slažem s tobom ! Nisi li time potvrdio moju tezu da je umjesto razvikanog "iskustva" važnije drugo ? Evo upravo ove četiri točke koje si naveo ? Bez njih "iskustvo" je šuplja fraza. I baš Laci 0 0 0


je ocjenjivanje političara na živim primjerima ono najbolje da se shvati o čemu se radi, upravo bi bez toga sve ostalo na "prizemnom" teoretiziranju ! Još jednom Hvala za ovaj tekst i Bravo za ovaj tekst ! Laci 1 0 0


Nisam siguran da je mirna reintegracija Podunavlja primjer državništva, zapravo za sada to sigurno nije, prije će to biti odluka da se krene u Oluju unatoč nesklonosti svih svjetskih čimbenika. Da čuo si od Ostojića da im je ;Milanović omogućio IDujas 0 0 0


pobjede kave su samo mogli samo sanjati a tip je od 7 izbora 6 izgubio a jedne su za njega dobili Ivo Sanader i Mladen Bajić! IDujas 0 0 0

Analiza

Komparativni prikaz političara i državnika

15.09.2016. 02:00, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

ili što to znači "Imati političkog, državničkog, rukovodnog iskustva" Za snalaženje u političkom i drugom životu smatram ovo izrazito važnom temom. Za raaspoznavanje dražvničkih i političkih ponašanja ja se služim metodologijom koju ću ovdje opisati. Vrlo često se mogu čuti izreke: on ili ona je političar, ali ne državnik, ili on je državnik, ne samo političar...Primjer jednog takovog teksta dala je i Vesna Škare: http://vesnaskareozbolt.bloger.index.hr/post/politicar-vs-drzavnik/5811504.aspx On je dakako pristran jer je i sama sudionica, ali zašto ne. Jedan citat iz tog teksta posebno se ističe jer sažima gotovo sve što treba: "pravi državnik ima vizije i ciljeve koji nadilaze njegovu ... više >

3

RepopeR

..i hvala za sve one ribe.
  • 6
  • 1
  • 0
  • 6

Analiza

Kraj labave monetarne politike i mogući slom eurozone

14.09.2016. 18:01, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Europska Centralna Banka, sa svojeg zadnjeg sastanka, dala je do znanja da se quantitative easing završava kako je i planirano, odnosno 31. ožujka 2017., te da neće biti proširenja programa. Tržišta su očigledno očekivala drugačije vijesti, jer su burze, nakon odluke, snažno potonule. Spekuliralo se, naime, kako bi ipak moglo doći do novih izvanrednih programa monetarne politike, kao što su direktna kupnja dionica od ECB (neke centralne banke su počele s time) ili čak ‘helicopter money’, čiji su elementi već prisutni u Japanu. 

Tržišta su očekivala nastavak programa jer je i sam Draghi to spominjao kao mogućnost, ali još više iz razloga što quantitative easing, sa svojim završetkom, još neće postići jedan od svojih glavnih ciljeva, to jest inflaciju do 2%. 
Realno postignuti cilj monetarnih popuštanja je pad kamatnih stopa na državne obveznice. To je državama (prvenstveno eurozone), koje su bile pod pritiskom kamata na javni dug, donekle olakšalo držanje pod kontrolom deficit proračuna (Portugal i Španjolska to nisu uspjele), ali ne i svođenje javnoga duga na dogovorenih 60% BDP. Od završetka ožujka 2017. monetarna politika će se promijeniti. Analiza ECB tvrdi da je QE pokazao pozitivne efekte na ekonomiju i cijene, te da je ‘osnažio očekivanja’. ECB predviđa inflaciju od 1.2% u 2017. odnosno 1.6% u 2018. Stoga pretpostavlja kako će na koncu monetarne potpore, tržišta reagirati kao da je inflacija stvarno počela rasti.

Kako neće više biti otkupljivanja vrijednosnih papira, vrijednost financijskoga sektora bi trebala početi padati. Obzirom da je quantitative easing bio jedno snažno dopingiranje financijskog sektora, usljed nedostatka novih doza, reakcija financijskih tržišta će biti povećanje kamata na državne obveznice. Da bi se očuvao napuhani financijski sektor, profit odnekud mora dolaziti. Sa skupljim novcem koji će dolaziti do javnosti, uz rast problema financijskoga sektora, opet će rasti i problemi zaduženih država, paralelno sa neriješenim problemima realne ekonomije.

Problem monetarnih popuštanja nije bio toliko u količini oslobođene likvidnosti, koliko u nemogućnosti da se sredstva adresiraju zemljama u stvarnim teškoćama. Aktualni ugovori dozvoljavaju ECB da kupuje obveznice po fiksnim stopama između ekonomsko različitih zemalja. To znači da je veliki dio izdataka centralne banke završio u super likvidnoj Njemačkoj, a ne u zemljama koje su u stvarnim teškoćama s likvidnošću. Da se stvarno htjelo suočili s problemima nelikvidnosti pojedinih zemalja, odnosno s problemima asimetrične Europske Unije, kojoj nedostaju elementi solidarnosti, trebalo je prevladati barem te regresivne aspekte europske monetarne politike, ali Njemački i drugi konzervativci, blokirali su mogućnost i tako skromnih promjena.

Ne trebaju stoga čuditi konflikti koji se množe po Europskoj Uniji. 
U svom nedavnom razgovoru s novinarima Draghi je izrazio nadu da će se Njemačka aktivirati u pravcu povećanja unutrašnje potražnje i stimulirati uvoz strane robe, kako bi se smanjile nejednakosti koje proizlaze iz prekomjernog njemačkog suficita. "Njemačka nema namjeru smanjiti svoj vanjsko trgovinski suficit", odgovorio je odmah Wolfgang Schäuble, pritom je optužio ECB kako je uostalom sama kriva za rast njemačkog suficita: "Ako je (zbog monetarne politike) višak unutar eurozone u svojoj cjelini porastao za 3.6%, ne treba se onda čuditi da je čak i njemački trgovinski višak porastao". Na pitanje novinara ima li Njemačka program za smanjenje trgovinskog suficita, Schäuble odgovara: "Ne vidim ni da je ECB promijenila svoju monetarnu politiku". 
Stav njemačkih jastrebova, koje personificira Schäuble, je u osnovi točan. QE je ponešto oslabio euro i dodatno ojačao Njemačku super kompetitivnost, što je rezultiralo još večim trgovinskim viškovima. Njemačka kao država, kao i svaka druga država, ima legitimno pravo braniti ono što smatra svojim interesima, ali mora biti jasno da je takav stav, unutar Unije sa zajedničkim tržištem, nešto posve neodrživo.

Na pomenutoj pressici Draghi je još dodao kako EU nije planska ekonomija, i da, dakle, ne postoje jednostavne metode kako smanjiti trgovinske viškove zemalja kao što je Njemačka. Draghi je ovdje doduše korektno izrazio stanje stvari, ali osim što je dao alibi Njemačkoj, ostavio je i probleme da vise u zraku. Kad bi se guverner Europske Centralne Banke doista htio baviti pravim problemima, trebao bi povući paralelu svojim argumentima i priznati kako eurozoni prijeti implozija upravo i zbog planskih deficita proračuna, koji su na snazi. Takozvane 'strukturne reforme' ili fiscal compact, naime, nisu ništa drugo nego vid planske ekonomije, gdje je cilj očuvati vrijednost financijske imovine najbogatijih.

Mnogi predviđaju kako će Njemačka, na ovaj ili onaj način, ipak morati platiti masivne neravnoteže između vjerovnika i dužnika eurozone. Njemačka u eurozonu puno izvozi svojih roba, a malo uvozi realne vrijednosti drugih članica. Ono što u osnovi dobiva iz mnogih članica su uglavnom vrijednosni papiri. Ne treba biti veliki mudrac za utvrditi kako ti papiri predstavljaju opasnost, jer jednog dana kada Grčka, Španjolska, Portugal ili Italija definitivno utvrde kako su, po tekućim ugovorima, ti dugovi neotplativi, netko će među njima prvi proglasiti default na dugove denominirane u eurima i povratiti svoju valutu, što bi moglo označiti (kaotični) kraj eurozone.

 Ako se predviđanja ECB ostvare, a inflacija se 2018. počne približavati ciljanim 2%, što mnogi analitičari potvrđuju, ECB će morati zatvoriti svoju 'tiskaru' i povratiti autoritet stroge monetarne politike. Ali nakon zatvaranja QE, samo će Europi ostati odgovornost da riješi asimetrije koje razbijaju Uniju (SAD, Velika Britanija, Kina i Japan kombinirali su labavu monetarnu politiku sa fiskalnom ekspanzijom). Između članica EU nanovo će se povećavati razlike u rastu, zaposlenosti i prihodima, odnosno ponovo će jačati negativni efekti eura na slabe ekonomije.

Budućnost stoga nudi nekoliko eventualnih solucija, prva je promjena europskih ugovora, to jest, pojednostavljeno, da Njemačka i druge zemlje vjerovnici, odobre onoliki rast deficita, koliki je potreban da bi se omogućio rast u cijeloj Europi. Druga mogućnost je visoka nezaposlenost i nizak rast, ponajprije u Italiji, Grčkoj i Španjolskoj, sa sigurnom stagnacijom u velikom djelu Europe, treća je naprosto slom eura. Njemačka politika vjerojatno neće dopustiti promjenu europskih ugovora i ukidanje npr fiscal compact, međutim, teško je politički očekivati da druga solucija, koja zapravo već traje predugo, traje zauvijek, tim više što se pomenutim zemljama sve više približava i Francuska, dok Portugal, po pitanju duga, deficita i bankarskoga sustava, sve brže tone ka Grčkom scenariju. Gledano realno politički, široko se dakle otvaraju vrata trećoj soluciji. 

Kao odgovor na mogući slom eurozone, u zadnje vrijeme aktualiziraju se ideje eura sa dvije (ili tri) brzine, što u ovom trenutku zvuči isuviše komplicirano za sprovesti. Europa se doduše upravo dijeli na interesne skupine, pa tu s jedne strane imamo Italiju, Francusku, Grčku ili Portugal, s druge Višegradsku skupinu, na trećoj strani su zemlje vjerovnika, gdje dominira Njemačka, a na četvrtom mjestu su zemlje trenutno 'nesvrstanih', koje poput Hrvatske očekuju rasplete. U svim zemljama, zakonomjerno stvorenom konfiktu, rastu što patriotizmi što nacionalizmi.

Čini se da 'europski osjećaji' postoje još samo kod pojedinih dobro plaćenih parlamentaraca, koji ugodno rade i žive ispod staklenog zvona Europskoga prlamenta. Uz to, europska je birokracija za sebe očuvala socijalističke standarde, pa još uvijek idu u "zasluženu" mirovinu sa mlađahnih 55 godina. Britanski The Telegraph tvrdi da je od nastanka europske birokracije do danas umirovljeno 22.000 službenika i njihovih pomagaća, te da su za njihove zlatne mirovine građani EU do danas izdvojili 60 milijardi eura, koji se uredno nalaze na bankarskim računima. To znači osiguranih 2.7 milijuna eura za mirovinu svakog tog "sposobnog" eurokrata. Ne čudi stoga da to vip društvance još uvijek sanja i inducira na građane blaženi europski san.

Za rješenje tolikih nagomilanih problema, vjerojatno bi onda najbolja solucija bi bila da sama Njemačka izađe iz eura, jer ona je doista u najboljem položaju da se suoči i kontrolira posljedice sloma tog europskog eksperimenta.

5

Jung-fu

...

Interakcija

 
UČINIO -> 287 38 14 813
PRIMIO <- 513 82 29 1,211

Dostignuća

Vingd 767.00
Bodovi 141.1
Prijedlozi 1 0.00
Analize 85 764.00
Ankete 5

Ocjene (6)


Respektira (6): 5none5, Zenga2, Daikan, VeNLO, siouxica, Spektator


Komentari (2)


Dobra analiza. Naime, na jedjoj strani su sveopce kamate na zajmove jako niske, na drugoj pak strani prinosi na zivotna osiguranja su nikakvi. Isto tako, industrija stambene stednje stenje pod pritiskom niskih kreditinih kamata komercijalnih banaka. viewer 0 0 0


Pobuna premijera Renzia na samitu u Bratislavi, nije htio sudjelovati u zaključnom obraćanju javnosti s Mekel i Hollande: "ne želim glumiti zajedništvo", napao je i fiscal compact : "Evidentno je da nije funkcionirao, po nama on nema budućnost... Jung-fu 0 0 0

Analiza

Država smo koja se pogubila u pustinji postsocijalizma !

11.09.2016. 20:35, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Prije nego bi se pristupilo pokušaju pisanja analtičkog teksta na temu zadatu u naslovu, valjalo bi, radi izbjegavanja nesporazuma objasniti značenje nekih pojmova iz toga naslova.

Tako pojam odn. riječ 'pogubiti' prema Hrvatskom Enciklopedijskom Rječniku ima dva značenja, oba od bitnog značenja za ovu temu. kao prvo značenje se pojam odn. riječ 'pogubiti definira kao - "izgubiti sve redom, izgubiti jedno po jedno', a kao drugo značenje se definira kao - 'lišiti života primjenom državne represije prema zakonu.

Pojam odn. riječ 'postsocijalizam' u tekstu koji slijedi valja tumačiti kao pojam koji označava vremenski period koji počinje od 1990-e godine, i još uvijek traje u ovoj našoj "ljepoj" zemlji. Neki će se možda protiviti ovakovpm tumačenju, rađe koristeći izraz 'postkomunizam', ali moram ih razočarati tvrdnjom da u Hrvatskoj komunizma '80-ih godina, u onom tvrdom stakjinističkom, blejburško golootočkom smislu više nije bilo, pa sam zato smatrao prikladnijim koristiti termin 'postsocijalizam'.

Pojam 'pustinja' pak koristim u smislu jedne od definicija  prema Hrvatskom Enciklopedijskom Rječniku, a koja glasi - 'pustoš, mjesto koje odiše prazninom'.

Toliko o 'definiranju' pojmova, a sada prelazim na analizu zašto tvrdim da smo država koja se pogubila u pustinji postsocijalizma. Pri tome ne želim da se previše pačam u period od 1990-e do 1995-e, mada je i u tome periodu bilo ponešto što bi se moglo nazvati 'pogubljenošću', no radi mogućih primjedbi da je to bio period kada rat još nije bio završen, za 'pogubljenost' u tom periodu  možemo politiku i djelujuće političare donekle abolirati, ali nakon toga perioda takvo 'aboliranje' za pogubljneost nije moguće, ili bar ne bi bilo logično.

Sukladno navedenoj definiciji pogubljenosti, izgubili smo redom ili jedno po jedno, kako vas god volja, slijedeće: gotovo 300 000 radnih mjesta, gotovo sav realni proizvodni sektor, gotovo cijeli domaći bankarski sektor, i gotovo sve atribute koje jednu državu čine suverenom, budući da nismo suverena država u monetarnom, pravnom i vanjskopolitičkom pogledu.

Gorenavedena pogubljenost je imala za rezultat da je ukupni vanjski dug Hrvatske u razdoblju od 1995-e do do 2014-e upetorostručio, sa 20,3 % na 108, 4 % BDP-a. uz trgovinski deficit od -15 % BDP-a u 2014. godini. Krajem 2014. godine hrvatski vanjski dug iznosio je 61 milijardi američkih dolara,zemlja je "okovana" u dužničkom ropstvu prema zapadnim financijskim institucijama, strana ulaganja se ograničavaju uglavnom na sektor trgovine, u funkciji uništavanja i ono malo prouzvodnih kapaciteta koje sunam još preostali. O situaciji u poljoprivredi i nij epotrebno ništa reći, budući da je gotovo uništeno od strane onih koji podržavani od stranog kapitala provode uvoznu presiju na našu poljoprivrednu proizvodnju.

Ako svemu tome dodamo dosadanje i moguće buduće štete u svezi obaveznog zbrinjavanja izbjeglice, nametnuto od strane EU, onda je jasno da smo se kao zemlja ovih dvadeset poslednjih godina pogubili u ovom postsocijalističkom periodu, i zemlju pretvorili u "pustinju " bez zadovoljavajućeg broja zaposlenih, bez proizvodnog gospodarstva, bez zadovoljavajućeg izvoza, bez zaslužene  i zadovoljavajuće socijalne skrbi, u prvom redu za umirovljenike, i bez realnih izgleda da sa ovakvim politikama i političarima u dogledno vrijeme napustimo ovu "pustinju" odnosno u svakom pogledu opustošenu zemlju. Dapače dešava se upravo suprotno, političari ostaju, a narod, uglavnom mladi odlaze.

Upravo su završeni izbori za novi sastav hrvatskog Sabora, sa vjerojatno istim ili sličnim rezultatom kao prethodni, tojest niti jedna opcija neće imati apsolutnu prevlast, već će se morati surađivati, ako se želi formirati stabilna Vlada. Da li su naši političari svjesni u kakvoj se "pustinji" nalazimo, i da li su svjesni da se u svakom pogledu opustošena i u "pustinji" puzajuća zemlja ne može podići na vlastite noge bez suradnje svih, je pitanje svih pitanja. Osobno sumnjam u to, budući da su političari upravo glavni krivci za sve što nas je snašlo, uz svesrdno asistiranje njhovih inozemnih "gospodara iz sjene". I dok narod baulja po pustinji gladan i žedan, oni uživaju u svojim zaštićenim oazama gdje su se politički uhljebili.

Ima li izlaza iz te pustinje, ili može li se ta pustinja pretvoriti u plodonosan vrt ? Svakako da ima izlaza, da ima rješenja, jer nije prihvatljivo da postoje problemi koji su nerješivi za one koji su plaćeni da ih rješavaju. Do sada su oni koji su bili plaćeni da rješavaju probleme zapravo proizvodili probleme odnosno bili uzrokom problema. Hoće li to konačno prestati veliko je pitanje. No pitanje je to koje nakon dvadeset godina pustošenja mora biti riješeno na  za narod zadovoljavajući način, jer svaki drugi način bi mogao biti koban, kako za zemlju, tako i za one koji je vode u krivom smjeru.

6

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 758 753 258 4,036
PRIMIO <- 1,016 240 72 2,589

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 212.4
Prijedlozi 23 6.00
Analize 468 1,216.00
Ankete 330

Ocjene (1)


Respektira (1): Zenga2


Komentari

Analiza

Država smo koja se pogubila u pustinji postsocijalizma !

11.09.2016. 20:35, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Prije nego bi se pristupilo pokušaju pisanja analtičkog teksta na temu zadatu u naslovu, valjalo bi, radi izbjegavanja nesporazuma objasniti značenje nekih pojmova iz toga naslova. Tako pojam odn. riječ 'pogubiti' prema Hrvatskom Enciklopedijskom Rječniku ima dva značenja, oba od bitnog značenja za ovu temu. kao prvo značenje se pojam odn. riječ 'pogubiti definira kao - "izgubiti sve redom, izgubiti jedno po jedno', a kao drugo značenje se definira kao - 'lišiti života primjenom državne represije prema zakonu. Pojam odn. riječ 'postsocijalizam' u tekstu koji slijedi valja tumačiti kao pojam koji označava vremenski period koji počinje od 1990-e godine, i ... više >

6

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 1
  • 0
  • 0
  • 0

Analiza

Fufica su štrukle pekli

11.09.2016. 09:45, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

– Hajdemo... dosta je priče sad, umirite se... hajdemo mali moji prvašići... – graja u 1.b nije se stišavala ma koliko da je mlada učiteljica ulagala truda za stvaranje okruženja za učenje u skladu s najnovijim, doduše još neusvojenim, nacionalnim kurikulumom. Zato se odluči za staru, isprobanu pedagošku metodu.
– Tras! – dlanom o stol – Tišina, rekla sam! – muk, a onda nakon kratkog vremena nastavi smireno i sa smiješkom – Sada ćemo nastaviti čitati pjesmice... hm... da vidim... hajde Ivice ti! Otvorite svi dvadeset i treću stranicu... Ivice!? Kreni!
Ivica se znojio. Gledao je zdvojno u sličicu plavuše u uskoj crvenoj minici, bujnih grudi sa štiklama koja je zamjenjivala prvu riječ nepoznate mu pjesme. Odluči se... – Fufica su štru-kle pe-kli...

Hrvati su vrhunski sportaši. Japanci su radoholici. Crnci su najbolji košarkaši. Talijani su izvanredni kuhari. Kirurzi imaju kompleks Boga. Znanstvenici su rastreseni. Bračani su škrti. Fufice su "plavuše u uskoj crvenoj minici, bujnih grudi sa štiklama".

Sve ovo su stereotipi. Užasni su, prije svega, zbog činjenice da generaliziraju pripadnike nekih društvenih skupina, odnosno prišivaju svim pripadnicima jedne skupine identična obilježja i tako ih "stavljaju u ladice". Međutim, ako ćete iskreno priznati sami sebi, tek na "fufice" vam se upalio "protustereotipni" alarm. Zašto? E to je pravo pitanje...

Stereotipi, i oni s nešto negativnijim predznakom i oni s nešto pozitivnijim, su normalna stvar, samo jedan od načina na koji se naš mozak bori s nepoznatim grčevito se trudeći pojednostavniti složene stvari kako bi preuzeo kontrolu.

Uzmimo za primjer broj 43.252.003.274.489.856 .000. Velik? To je broj mogućih kombinacija-položaja Rubikove kocke koju svi lako možemo naučiti složiti, odnosno dovesti je u našem mozgu na najdraži položaj uz manje od sto okretanja (matematički za samo 18!). Međutim, dok je ne naučimo slagati samo nas živcira, nerijetki su i oni opsesivno-kompulzivni koji je mehanički rastave pa slože u "najdraži položaj" samo kako bi mogli mirno spavati, ići u školu ili na posao, jesti, ljubiti... Međutim, kad svladamo tih nekoliko desetaka primitivnih pokreta, bez problema se naslonimo na stereotip: "Rubikovu kocku i idiot može složiti!"

Na vrlo sličan način stereotipima pojednostavljujemo složene društvene skupine kako bismo olakšali snalaženje u svijetu oko sebe. Je li to uvijek politički korektno? Ma briga naše mozgove za političku korektnost ako je "sve na svom mjestu"... poglavito mozgove onih jadnika kojima "politička nekorektnost" pomaže da normalno zaspu, rade ili uče, hrane se i ljube... eh da, usput, moraju i okviri svih slika u stanu biti paralelni sa stropom/zidom, a čaše u visećoj poredane od najveće prema najmanjoj.

Stereotipi mogu biti i izuzetno opasni, malicioznom propagandom nametnuti. "Židovski narod je bez kulture", "Najjaču suprotnost Arijevcu predstavlja Židov", "Kad bi Židovi bili sami na ovom svijetu, ugušili bi se u prljavštini i smeću", su omiljeni stereotipi o Židovima nastali u mozgu Adolfa Hitlera (vjerojatno je spavao kao mala beba dok je "rad spašavao" izabrani narod) koje je tridesetih godina prošlog stoljeća uspio nametnuti njemačkom narodu. "Srbi su šaka jada", nije loše razmisliti i o ovome koji nam nameće jedan hrvatski političar, štoviše bivši premijer, koji je devedesetih među prvima uzeo krivocjevu Zbrojovku vz.58 i suprotstavio se velikosrpskoj agresiji pa najbolje zna...

Povod ovom članku je, u stvari, haranga na udžbenik "Moja glazba 1" autorice Diane Atanasov Piljek, u kojem (vjerojatno prilagođeno šesto-sedmogodišnjacima – ne bi li ih nekako zainteresirali za učenje) sličice zamjenjuju neke riječi u tekstu. E sad, kako nitko nema problem s takvom metodikom možemo zaključiti kako je pedagoški ispravna i primjerena uzrastu, ali problem su same sličice koje su nekim kvazifeministi(ca)ma upalile "protuseksističke" i "protumizoginijske" alarme. Naime, mamica koja "će kolač peći" u pjesmi "Mlin" je prikazana kao "skromna žena, u dugoj suknji s pregačom oko struka", dok je ženica koju "traži momak mlad" u pjesmi "U Zagrebu je kućica" prikazana kao "plavuša u uskoj crvenoj minici, bujnih grudi sa štiklama" (opisi mamice i ženice su preuzeti iz članka objavljenog u Večernjem listu).

Iz ranijeg izlaganja je jasno kako neki stereotipi nastaju malicioznom propagandom kao sredstvo za ispunjavanje malignih ciljeva. To ovdje nije slučaj. Dakle, kao što se neki Hrvati vrhunski sportaši pa nam je to obilježje prikačeno (a nama kao mrsko...), kao što su neki Japanci radoholici, neki crnci (tamnoputi... korektno?) najbolji košarkaši, neki Talijani izvanredni kuhari, neki kirurzi s kompleksom Boga, neki znanstvenici rastreseni, neki Bračani škrti, gotovo sve fufice "plavuše u uskoj crvenoj minici, bujnih grudi sa štiklama", kao i neke ženice, tako su i neke mamice "skromne žene" koje peku kolače "u dugoj suknji s pregačom oko struka".

I tu ne postoji nikakav problem osim u glavama nekih kvazifeminist(ic)a. Ovaj stereotip je nastao iskustveno, on je u kogniciji ljudi, ne samo u Hrvatskoj, i totalno je u skladu s atmosferom u pjesmama. Naime, mamicu svi zamišljamo kao ženu u četrdesetima kojoj je prirodna neminovnost vjerojatno nabila naočale, posjedila kosu, istakla bore, opustila sise i guzice, pogrbila kralježnicu... I ako nije, odnosno ako Bogom danom genetikom, aktivnim životom, kozmetičkim preparatima i/ili operativnim zahvatima izgleda kao dvadesetogodišnjakinja koju "traži momak mlad", sigurno ne peče kolače "uskoj crvenoj minici". Nadalje, momak je prikazan kao vitak, u odijelu s kravatom i s lagano, samouvjereno podignutom – ja mogu sve što hoću – bradom (oh bezbrižne dvadesete, opis momka B.T.). Kad bi u udžbeniku bila sličica tatice vjerojatno bi na njoj bio prikazan kao lagano pogrbljen, prosijed, proćelav muškarac u džemperu iz kojeg viri pivski trbuščić s naočalama od dvadeset kuna iz ljekarne, i nikome se ne bi upalili "protuseksistički" i "protumizandrijski" alarmi.

E moji/moje kvazifeministi(ce)... stereotipi se niti ruše niti nameću silom (ako niste Adolf Hitler ili jedan bivši hrvatski premijer), to je proces. Umjesto da se borite s vjetrenjačama, puno više vremena biste trebali posvetiti borbi protiv ozbiljnih stvari.

Evo za primjer... uz uvažavanje modnih i estetskih normi, odnosno želje da netko bude privlačniji nego što jest korištenjem kozmetičkih preparata i/ili operativnih zahvata, umjesto fizičkom aktivnošću (iznenadili bi se efektom), negdje treba povući "liniju fronte". Čemu na primjer umjetne trepavice koje potencijalno izazivaju niz bolesti oka, čemu nehigijenski i disfunkcionalni dugi nokti, i čemu dovraga štikle? Kolika glupača (ovo je i tebi upućeno, draga) moraš biti da oblačiš neudobnu obuću s kojom ozljeđuješ kralježnicu, tetive, mišiće i riskiraš lomove kako bi izgledala desetak centimetara dugonogija? Kojim glupanima se to sviđa, ako se ne radi o fufica-klijent odnosu?

Takvi su naši/naše kvazifeministi(ce)... Smeta im pregača i s godinama prirodno opuštenije guzice i sise, a nijedan/nijedna od njih nije primijetio/primijetila da mamica ima papuče s visokim petama.

Interakcija

 
UČINIO -> 271 9 - 534
PRIMIO <- 601 100 106 1,680

Dostignuća

Vingd 542.00
Bodovi 120.6
Analize 110 542.00
Ankete 20

Ocjene (3)


Respektira (2): 5none5, IDujas


Slaže se (1): Laci


Komentari (23)


@sio A da zbog "silovanja" stereotipa izbacimo sličice? ili ostavimo samo sličice za "kućicu", "kolač"...? Nikako za spolove, rodove i-kako-se-to-danas-već-ne-zove... BorisTraljic 0 0 0


Nigdar nije bilo da se o školi ni govorilo.Istina, nigdar se nije govorilo na ovako stupidan naćin.Jer, nove znanstvene činjenice nitko ne uzima u obzir- ne govori u kurikulumu. N o , što je to važno u njemu? Važno je.: vjeronauk, začeće, broj pobača franek 0 0 0


Nitko ne govori o famoznom gradivu, osim medju roditeljima, koji program ni diplomirani inžinjeri , iz matematike za osnovce, ne znaju riješiti. Pa o težini torbe , pod čijim teretom se savija, skoliotočno, i dugačije, kičma osnovaca. Tiskati knjige franek 0 0 0


Slažem se Borise, ali nisi naveo jedna naš tipični stereotip, a to je da u nas svatko (svaka budala) može biti ministar jer smo ga tobože "demokratski izabrali". a zapravo nismo. Laci 0 0 0


Ipak sam očekivao odgovor na pitanje: Kako bi sličice trebale izgledati? IDujas 0 0 0

Analiza

Fufica su štrukle pekli

11.09.2016. 09:45, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

– Hajdemo... dosta je priče sad, umirite se... hajdemo mali moji prvašići... – graja u 1.b nije se stišavala ma koliko da je mlada učiteljica ulagala truda za stvaranje okruženja za učenje u skladu s najnovijim, doduše još neusvojenim, nacionalnim kurikulumom. Zato se odluči za staru, isprobanu pedagošku metodu. – Tras! – dlanom o stol – Tišina, rekla sam! – muk, a onda nakon kratkog vremena nastavi smireno i sa smiješkom – Sada ćemo nastaviti čitati pjesmice... hm... da vidim... hajde Ivice ti! Otvorite svi dvadeset i treću stranicu... Ivice!? Kreni! Ivica se znojio. Gledao je zdvojno u sličicu plavuše ... više >

  • 2
  • 1
  • 0
  • 23

Analiza

HDZ ni dlaku ne mijenja, kako bi onda promijenio ćud?!

09.09.2016. 19:00, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Od Karamarkovog sklanjanja u hladovinu, čovjek je izložen zaglušujućoj paljbi teškog topništva kojom je popraćeno pomazanje A.P. za novog HDZ-ovskog Mesiju kroz cinično ismijavanje demokratskih procesa na kojem bi mogli pozavidjeti staljinističko-sjevernokorejsko-bjeloruski uzori. Još gore, čak i navodno oporbeni novinari, pridaju A.P. čudotvorne moći kojima će zločinačku organizaciju (utvrdilo hrvatsko pravosuđe) pretvoriti u Družbu sestara milosrdnica (ispričavam se časnim sestrama) što će svuda oko sebe isijavati dobrotom, i pretvoriti ovu napaćenu zemlju u raj zemaljski. Kako shvatiti da isti onaj HDZ koji je još jučer A.P. maltene proglašavao izdajnikom, taj isti HDZ sad ga dočekuje s "Hosana, Spasitelju"?! Što se to odjednom izmjenilo?

Je li Plenković uistinu Mesija koji će hordu divljaka, rasista, homofoba, pljačkaša, grabežljivaca, otimača, falsifikatora, utajivača... silom svog duha i pojave natjerati da postanu Samaritanci, dobri kršćani, tolerantni, poštivatelji zakona? NIKAKO!

Što je zapravo HDZ? Je li HDZ stranka? Nominalno da, ali suštinski NE! Iako HDZ ima stranačka tijela koja mu daju privid suvremene stranke, to je u suštini pokret, sekta, čopor predvođen karizmatičnim vođom. Dok je vođa na vlasti, njegova riječ i volja su zakon iznad svih zakona svim njegovim sljedbenicima koji bespogovorno i bez razmišljanja ispunjavaju volju Velikog Vođe i njegovih predstavnika na nižim hijerarhijskim razinama.

Navodno, HDZ je stvoren zbog stvaranja nezavisne hrvatske države i ostvarenja tisućljetnog hrvatskog sna. U stvarnosti, stvoren je kako bi se razorilo SFRJ s najvažnijim ciljem da se hrvatsko društveno bogatstvo "locira, uhiti i transferira" u džepove podobnih. Ni sam Tuđman, kojem se HDZ-ovci toliko klanjaju, nije bio imun na preraspodjelu društvenog i državnog u vlastite džepove, niti se držao zakona k'o pijan plota kad su njegovi interesi bili u pitanju..

Jedino okruženje u kojem HDZ pliva kao riba u vodi je stanje stalnih sukoba svih vrsta, trzavica, kriza, ratova... kada je pažnja javnosti usmjerena na te "sudbinske" teme. Kad tih konfliktnih stanja nema, HDZ-ovske mutne igre i afere izbijaju na vidjelo i tada HDZ opet mora zakuhati nekakvu igru ne bi li skrenuo pažnju sa sebe. Za to su ideološki sukobi s recikliranjem ustaša i partizana najzahvalnija tema. Svih ovih godina postojanja, HDZ nijednom nije pokazao da bi bio u stanju funkcionirati kao mirnodopska i mirotvorna suvremena demokratska politička stranka koja radi u skladu s pozitivnim zakonskim propisima Države u koju se zaklinje. Jadranka Kosor je bila dovoljno naivna da to pokuša progurati, ali nije daleko stigla. Njezin pokušaj srezan je brzo, odlučno i brutalno.

Iako je HDZ-ov ekonomski program najstrože čuvana tajna, u stvarnosti se pokazalo da je sva njegova filozofija sadržana u jednoj rečenici: "ZNA SE – u se, na se, poda se, i za se". Može svijet propasti, ali ta jednostavna filozofija je okosnica HDZ-ovog postojanja. Ako bi se željelo promijeniti HDZ, svi vođe i sljedbenici bi se morali odreći takvog načina djelovanja. Može li se HDZ odreći samog sebe? To je njegovo srce, njegovo tijelo, njegova duša...

HDZ-u se može svašta spočitavati, ali mu se mora priznati da je vrlo organiziran, temeljit i vrlo detaljan. Bit će zanimljivo pročitati drugu knjigu memoara Josipa Manolića u kojoj navodno spominje da su utemeljitelji HDZ-a proizašli iz obavještajnih krugova SFRJ, uključujući UDBU i KOS. Ako je to istina, možda bi se time mogla protumačiti savršena organizacija HDZ-ovog preuzimanja vlasti. Ako je istina, naravno! Gromoglasna šutnja kojom HDZ ignorira svaki spomen na Manolića postaje sve znakovitija. Već prvim dolaskom na vlast, HDZ je proveo ogromnu sveobuhvatnu čistku u svim segmentima koje je smatrao bitnima za potpuno ovladavanje hrvatskom Državom i hrvatskim društvom u cjelini, od pravosuđa do medija. Svi oni koji se nisu izjasnili kao HDZ-ovci u duši ili koji su mu se čak nekako suprotstavili, mogli su smjesta računati da će letjeti s posla ili da će biti potpuno minorizirani i diskriminirani. Nacističko "Tko nije s nama, taj je protiv nas" HDZ provodi od samog početka i od toga ne odustaje. Stvorivši paradržavu unutar države, HDZ si je osigurao da mu nijedna nehadezeovska vlast ne može naškoditi ukoliko ne provede temeljitu dubinsku dehadezeizaciju za što bi trebalo cijeli državni aparat izgraditi iznova. Bi li Njemačka danas bila to što jest da poslije rata Saveznici nisu proveli prisilnu denacifikaciju? Sigurno ne!

HDZ u velikoj mjeri čine oni koje oni sami pogrdno nazivaju "komunjarama". Kad je bilo očito da će SKH izgubiti vlast, masa članova SKH je odlučilo zadržati svoje položaje i privilegije i prešli su u HDZ, postavši velike hrvatine i katolici. U HDZ su prelazili i trećerazredni SKH aparatčiki koji u SKH nikad ne bi mogli doseći ono što su kasnije postigli u HDZ-u. Jer, od člana SKH-a se ipak očekivala neka minimalna količina poštenja, čestitosti i morala. U HDZ-u takvih glupih ograničenja nije nikad bilo. Oni koji su do jučer po komitetima cinkarili susjede da idu na misu, sad su se kao HDZ-ovci pojavili u prvim redovima crkava, nakon tajnog krštenja, jer sramota je bila pokazati da se krstiš u 40-oj ili 50-oj. Neki kažu da je takvih prebjega bilo 90.000, neki govore o 97.000. Druga grupacija novostvorenih HDZ-ovaca bili su oni koji su izbačeni iz SKH, uglavnom zbog lopovluka, a sad su se počeli prikazivati mučenicima za hrvatsku stvar. Poslije se pokazalo da lopovi ostaju lopovi, neovisno o nazivu Partije. Osobno, zadnja dva HDZ-ovca za koja bih mogao reći kako su bili čestiti ljudi upoznao sam još 1991. Međutim, i kod njih su poslije sređivane vojne mirovine, zapošljavana djeca po državnim firmama... I oni su mi dovodili ljude koji nisu ni primirisali našoj postrojbi da im potpišem potvrde o sudjelovanju u ratu, jer "Naši su..." Iako sam ja takve zahtjeve odbijao, uvijek je bilo dovoljno onih koji bi potpisali i koji su potpisivali te potvrde kako se ne bi zamjerili "našima". Moglo bi se reći da su u HDZ do 1992. ulazili i ljudi vođeni idejom da čine pravu stvar za Hrvatsku. Nakon 1992. u HDZ masovno ulaze karijeristi i profiteri, oni koji to čine isključivo zbog koristoljublja, zbog sudjelovanja u vlasti kako bi se "mogli što bolje ogrijati što bliže vatri", oni koji su u stanju prodati i svoju mater kako bi se okoristili.

Kako je moguće da je 220.000 sljedbenika i njihovih obitelji toliko vjerno HDZ-u da nema tog racionalnog argumenta koji bi ih uvjerio da je HDZ ogrezao u kriminalu i korupciji na štetu hrvatske Države u koju se svi oni zaklinju i koju navodno toliko silno vole? Nakon svake afere u kojoj su glavni akteri istaknuti HDZ-ovci, sljedbenici opet bespogovorno izlaze na birališta i zaokružuju ZNA SE koga.

Možda je odgovor u tome što stanovnici Hrvatske nikad nisu mentalno izašli iz kolektivizma pretpovijesne rodovske zajednice. Biti član kolektiva je mnogo lakše i isplativije nego biti samosvjesni individualac. Jer, kolektiv (obitelj, rod, pleme, klan, zadruga, mafijaška familija, crkva, partija...) brine o članovima sve dok su ti članovi lojalni zajednici, sve dok se bespogovorno izvršavaju naredbe starješine zajednice, sve dok se pridržavaju omerte o klanovskim poslovima, sve dok ih nije briga bavi li se zajednica poštenim i časnim ili kriminalnim i nečasnim djelatnostima, sve dok im je pripadnost zajednici važnija od svega ostalog. Pokaže li nekim slučajem neki član vlastitu svijest i ne želi se pokoriti diktatu s vrha ili se usprotivi nekom mutnom poslu, njega će se prvo pokušati disciplinirati, a zatim može biti označen nelojalnim, više neće uživati zaštitu, bit će izopćen i izbačen iz kolektivističkog raja. Kad usporedi blagodati što uživa kao član zajednice s nevoljama koje bi ga mogle zadesiti kao izopćenika bez ikakve zaštite u okrutnom svijetu, najveća većina članova zajednice radije pristaje biti dio amorfne mase koja slijedi Velikog Vođu. Čak i ako ne bi bilo negativnih posljedica, osjećaj pripadnosti zajednici je toliko snažno ukorijenjen kao dio tradicije da je naprosto nezamislivo suprotstaviti se zajednici iz koje potječeš. Kult "jape", "ćaće", "patrona", glave obitelji, klanovskog starješine... koji donosi odluke u ime svih ostalih (čak i ako se prije savjetuje s plemenskim vijećem), koji svojim odlukama određuje uspjeh ili neuspjeh zajednice i svakog pojedinca nikad nije oslabio. Nije važno kakve je škole netko završio, koliki je znanstveni stupanj dosegnuo, na koliko je visokom položaju... – pripadnost zajednici je jača od svega, a autoritet "ćaće" je neprikosnoven!

Pogleda li se u kojim izbornim jedinicama HDZ hametice pobjeđuje, vidi se da je to upravo u ruralnim sredinama - tamo gdje još uvijek prevladava rodovski, plemenski, klanovski mentalitet, te se prilično dobro drži u onim gradovima u kojima ima mnogo doseljenika iz maloprije spomenutih ruralnih sredina takvog mentaliteta.

Može li se taj HDZ promijeniti kako bi postao moderna politička stranka? Može li takav HDZ prihvatiti istinsku demokraciju, postati tolerantan prema različitostima, prestati proglašavati neprijateljima sve koji ne misle kao HDZ, prihvatiti vlastitu odgovornost i odgovornost svojih vođa za sve zlo koje su počinili i čine prema hrvatskoj Državi i hrvatskom društvu? Od simpatične prosperitetne zemlje prepune potencijala da postane uspješna europska zemlja sretnih ljudi, HDZ je Hrvatsku pretvorio u europsku crnu jamu nesretnih ljudi, u zemlju bez prijatelja i saveznika. Kakav bi to preokret morao biti da HDZ iskreno odluči ispraviti ono što je uništavao svih proteklih godina?

Ako je suditi prema ponašanju i izjavama novog HDZ-ovskog Mesije koji negira i ignorira svaku odgovornost HDZ-a, sve priče o "novom" HDZ-u su samo priča za lakovjerne i slaboumne, jer HDZ je blagopomazanjem Plenkovića u Šeksovoj režiji dobio tek novu ušminkanu masku. Pravi HDZ nije promijenio niti jednu jedinu dlačicu, kamoli ćud.

5

bereza

"Što kažete?... Nema smisla?... Znadem i ja. Tek, u borbi nije uspjeh ono što prija!..."

Interakcija

 
UČINIO -> 88 22 12 218
PRIMIO <- 44 8 7 162

Dostignuća

Vingd 55.00
Bodovi 86.8
Analize 8 55.00
Ankete 260

Ocjene (6)


Respektira (1): Anyst


Slaže se (2): mihael, Laci


Ne slaže se (3): Zenga2, Alumnus, glycerin


Komentari (22)


@s, principi su u redu, ali činjenice su presudne, nula regula ... @ber se pozvao na presude. 'Ja sam iz Drniša', kaže susjeda, 'i uvijek ću glasovati za HD.'. Kako to nazvati? @ber je rekao nešto što je konačno netko trebalo reći. Teško to prihaćamo mihael 0 0 0


Točno, ovo je nešto što je konačno trebalo reći, finije-grublje nema veze, ali to da se HDZ nije "pretrgao" oko pitanja lustracije govori samo za sebe da je bereza pogodio u "sridu". On se pita mogu li se promijeniti? I ja se pitam i nadam. Laci 0 0 0


@Laci Hvala na pozitivi! Eh, tema teksta bio je HDZ, a ne SDP. OK, o SDP-ovim biserima bih mogao i ja svašta pisati, ali zašto bi svaki tekst o HDZ-u morao imati napomenu kako je SDP isti ili još gori samo zato da ne bih dobio po njušci?! Kad budem bereza 0 0 0


pisao o SDP-u ili nekom od njegovih partnera, pisat ću o njima. Ali, onda bih se utopio u moru onih kojima je širenje negative o njima jedina svrha postojanja. A ja ne volim biti član čopora niti da mi netko određuje kako smijem misliti. bereza 0 0 0


@Anyst, @Mihael Obično ne zahvaljujem onima koji pravilno ocijene moj tekst, ali sada činim iznimku. HVALA! bereza 0 0 0

Analiza

HDZ ni dlaku ne mijenja, kako bi onda promijenio ćud?!

09.09.2016. 19:00

Od Karamarkovog sklanjanja u hladovinu, čovjek je izložen zaglušujućoj paljbi teškog topništva ... više >

Analiza

Predizborne ankete - kako servirati „svoju“ istinu

08.09.2016. 17:21, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Prateći predizborne ankete uočio sam da ove godine, vjerojatno poučeni iskustvom prošlogodišnjeg fijaska s prognozom rezultata Mosta, puno ozbiljnije pripremaju analize rezultata. Detaljno se prate granični mandati i prognoziraju ishodi u slučaju prelaska pojedine liste preko praga, a posebno uzevši u obzir da prelazak praga ne jamči i zastupnički mandat.

Da su neke političke opcije favorizirane od strane pojedinih medija, nije nikakva tajna. Mogli smo to jasno vidjeti na načinu kako su na televizijama s nacionalnom koncesijom praćene stranke. Sučeljavanja se organiziraju samo između tzv. velikih, a ostali su u drugom planu. Ne vidim nikakav opravdani razlog da se iz javnog sučeljavanja isključe stranke koje po svim istraživanjima na području cijele zemlje dobivaju značajnu podršku birača: Most, Živi zid, a na koncu, barem prema anketi Ipsos pulsa i BM365. Ovdje  moram ponoviti svoju tezu iz nedavne analize da će upravo odnos snaga između tih stranaka, a ne HDZ-a i SDP-a, odlučiti o stabilnosti buduće vlade. Čak bi bilo vrlo interesantno sučeljavanje samo čelnika te tri stranke (makar nisam siguran kako bi to s Milanom Bandićem ispalo).

No, ono što pozornijim analitičarima nije promaknulo je nejednak tretman pojedinih političkih opcija prilikom analiza rezultata predizbornih anketa. Posebno su na meti Živi zid i Most. Dok se Mostovim biračima redom u svim medijima sugerira da „Most pada“ te da mu se potpora i više nego prepolovila, Živom zidu se uskraćuje medijski prostor na način da se prešućuju njegovi izgledi u pojedinim izbornim jedinicama. Tako se na naslovnici jednih naših novina pojavljuju fotografije čelnika svih stranaka koje prelaze izborni prag osim I.V. Sinčića.Sličan slučaj i na predstavljanju anketa na televiziji.

Prilikom komentiranja rezultata komentatori su davali prilično paušalne ocjene o kretanju rejtinga pojedinih političkih opcija. Da će Most imati manju podršku znaju svi, ali bombastične najave o tome da prema anketi polovica ili čak dvije trećine onih koji su zadnji puta birali Most neće ponovo zaokružiti Mostovu listu nisu bile ničim potkrijepljene.

Kako mi servirana matematika nikako nije „legla“, odlučio sam napraviti kratku usporedbu rezultata proteklih izbora te dvije ankete koje su se odvijale jedna nakon druge: prvo Promocija plus (RTL), a zatim Ipsos puls (NovaTV). Izbor Promocije plus umjesto Hendala je samo zato što je RTL podatke lijepo prikazao na svojem portalu. Inače, obje ankete su dale slične rezultate.

Prilikom usporedbe nisam se opterećivao s brojem mandata, već s postotkom birača pojedine opcije. Takav pristup omogućava puno bolje sagledavanje promjene podrške pojedinoj političkoj opciji, budući da rezultati nisu zamagljeni izbornim pragom i d'Hondtovom metodom. Isto tako, analizirao sam jednu po jednu izbornu jedinicu, budući da sam uočio prilično velike razlike u biračkim preferencijama.

Što se tiče HDZ-a i SDP-a, oni po svim jedinicama zadržavaju približno istu podršku birača no generalno je prisutan trend nešto manje podrške HDZ-u u anketi Ipsos pulsa i to u II, V, VI, VIII i IX jedinici, a nešto veće podrške SDP-u u anketi Promocije plus u II, IV, V, VI, VII i VIII jedinici. Pitanje je radi li se o trendu koji je uvjetovan različitim vremenom provođenja ankete što bi sugeriralo pad potpore u ovim izbornim jedinicama za obje stranke s približavanjem izbora, ili se radi o neprikladnom uzorku birača.

Most je, očekivano, zabilježio pad potpore u svim jedinicama. Međutim, apokaliptične najave nisu se niti izbliza ostvarile. Velika razlika između anketa primjećuje se samo u IX jedinici gdje Promocija plus predviđa skoro upola slabiji rezultat nego Ipsos puls. Razlike u III, VI i VIII jedinici su nešto veće, ali značajna je pri tome samo III izborna jedinica gdje po Ipsos pulsu Most prelazi prag, ali ne osvaja mandat. Zanimljivo je da je ta treća izborna jedinica jedina u kojoj Most na prošlim izborima nije ostvario dvoznamenkastu potporu birača.

Živi zid je na prošlim izborima imao 4 jedinice u kojima je prešao izborni prag, a samo u jednoj je osvojio mandat. Zbog toga je već i malo veća potpora bila dovoljna da Živi zid osvoji veći broj mandata. Prema Ipsos pulsu Most će preći izborni prag u svim jedinicama, ali neće u svima osvojiti mandat. Promocija plus daje za Živi zid puno lošiju prognozu: prolazak praga u 6 jedinica s dobrim izgledima za osvajanje mandata samo u njih 4. Generalno, razlika obje ankete je prilično velika i nije sasvim jasno radi li se o trendu rasta ili o problemu s uzorkom koji je to veći što je potpora manja.

BM365 je u 3 jedinice na prošlim izorima prešao izborni prag pri čemu je u prvoj bio blizu praga. Po Promocija plusu ovaj puta bi prag prešao u 4, a po Ipsos pulsu čak u 6. Pri tome ostvaruje i značajno veći postotak podrške u većini jedinica. I ovdje se postavlja isto pitanje kao i kod Živog zida.

Zbog „Most pada“ odlučio sam detaljnije analizirati njegove podatke.

U I jedinici Most je na izborima ostvario skoro jednaku potporu kao i u X jedinici. I sada je to jedinica koja po obje ankete daje dvoznamenkastu potporu Mostu. Pad je u ovoj jedinici 40%. Istovremeno od toga nisu profitirali niti HDZ niti SDP, već Živi zid, a po Ipsos pulsu i BM365.

U II jedinici pad je nešto manji od 40%. U toj su jedinici po Ipsos pulsu od toga najviše profitirali Živi zid i BM365, a po Promociji plus SDP. Najslabiju potporu Most ima u III jedinici. Zanimljivo je, međutim, da je ta potpora vrlo stabilna. Po Promociji plus niti 9% slabija, a po Ipsos pulsu 30% pri čemu se glasovi prelijevaju Živom zidu i BM365. Pad od 30% bilježi Most u IV jedinici i to po obje ankete od čega najviše profitira BM365 po Ipsos pulsu, odnosno SDP po Promociji plus.

Peta jedinica donosi Mostu pad između 20-30%, šesta između 30-50%, a sedma između 45-50% ovisno o anketi. Ponovo se po Promociji plus glasovi prelijevaju SDP-u, a po Ipsos pulsu Živome zidu i posebno u VI i VII jedinici BM365.

Između 20-40% pad je Mosta u osmoj jedinici koja slovi kao jedno od najjačih uporišta ljevice (uvjetno, SDP+IDS osvojili su na prošlim izborima 57,48% glasova). Pad i nije toliko velik kao što se moglo očekivati zbog suradnje s HDZ-om. Zanimljivo je da niti jedna druga opcija nije značajno profitirala od toga.

U IX jedinici je na prošlim izborima nositelj liste Mosta bio Stipe Petrina i očekivao se znatno slabiji rezultat. Ipsos puls ovdje, međutim, daje Mostu samo 11% slabiji rezultat. Promocija plus, pak, daje znatno slabiji rezultat, skoro 50%. Razlika je otišla uglavnom Živome zidu. No, u ovoj izbornoj jedinici jako je važno iz kojega kraja uzimate birački uzorak i to zato što potpora Mostu nije homogena. Može se ugrubo očekivati da je ona to veća što ste više na jugu izborne jedinice, jer sjever je naginjao Petrini, a jug Bulju.

Utvrda Mosta i dalje je ostala X jedinica, jer tu pad iznosi samo između 7-9%. Po Ipsos pulsu ta se razlika prelila Živom zidu, dok druga anketa ne daje jasnog profitera,

Dakle, jasno je da su sve analize koje su govorile o prepolovljenoj podršci Mostu bile proizvoljne. Obje ankete pokazuju tu mogućnost samo u sedmoj jedinici, a u još dvije samo jedna anketa. Broj mandata koje će Most vjerojatno osvojiti je 12 i po tome će se broj njegovih zastupnika smanjiti za 36,8%, tj. nešto više od trećine. Gubitak je značajan, ali s obzirom na okolnosti i nije prevelik. Još preostaje vidjeti hoće li se ovi rezultati u nedjelju i potvrditi.

Izvorni podaci nalaze se na sljedećim poveznicama

http://www.izbori.hr/izbori/ws.nsf/2F197AFC895013B9C1257F07004066B5/$FILE/konacni_sluzbeni_rezultati_Sabor_2015.pdf

http://www.vijesti.rtl.hr/parlamentarni-izbori-2016/statisticki-centar/

Za rezultate ankete Ipsos pulsa koristio sam podatke s portala Večernjeg i Jutarnjeg lista.

5

Spektator

Ex praemissis falsis, conclusio falsa.

Interakcija

 
UČINIO -> 327 75 8 453
PRIMIO <- 296 60 24 664

Dostignuća

Vingd 396.00
Bodovi 160.6
Prijedlozi 3 11.00
Analize 41 380.00
Ankete 206

Ocjene (9)


Komentari (10)


Slazem se osim zaključka 12 mandata. Vjerujem da će biti puno više jer ankete su i prošli put bile krive. Vlaho 0 1 0


Vlaho, nije to bio zaključak, uzeo sam taj broj jer ga pokazuje srednja vrijednost anketa. A stvarnu potporu ćemo vidjeti u nedjelju kao i točnost anketa. Spektator 0 0 0


Slazem se sve će se znati u ponedjeljak, ja navijam za Most :) Vlaho 0 0 0


Drago mi je da si se odlučio ovo analizirati. Iako sam već nekoliko puta "zasukao rukave" pa odustao. Ne zbog onog neuhvatljivog dalmatinskog pokemona "SutraChu", nego je previše varijabli na ovim izborima. Ovaj put doista treba očekivati neočekivano BorisTraljic 0 0 0


Varijabli ima dosta i zbog izbornog praga i d'Hondtovog praga ništa nije linearno.. Zato je analiza gruba, ali pokazuje neke pravilnosti. U čast zaključaka na temelju anketnih rezultata stavio sam prikladan moto na svoj profil :) Spektator 0 0 0

Analiza

Predizborne ankete - kako servirati „svoju“ istinu

08.09.2016. 17:21, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Prateći predizborne ankete uočio sam da ove godine, vjerojatno poučeni iskustvom prošlogodišnjeg fijaska s prognozom rezultata Mosta, puno ozbiljnije pripremaju analize rezultata. Detaljno se prate granični mandati i prognoziraju ishodi u slučaju prelaska pojedine liste preko praga, a posebno uzevši u obzir da prelazak praga ne jamči i zastupnički mandat. Da su neke političke opcije favorizirane od strane pojedinih medija, nije nikakva tajna. Mogli smo to jasno vidjeti na načinu kako su na televizijama s nacionalnom koncesijom praćene stranke. Sučeljavanja se organiziraju samo između tzv. velikih, a ostali su u drugom planu. Ne vidim nikakav opravdani razlog da se iz ... više >

5

Spektator

Ex praemissis falsis, conclusio falsa.
  • 9
  • 0
  • 0
  • 10

Analiza

Ukidanje eura kao rješenje za spas EU

07.09.2016. 19:08, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Međunarodni monetarni fond kao da se probudio iz duboka sna. Nakon što je unutar institucionalnog demona zvanog Trojka uradio nemjerljivu štetu, sada otkriva da je jedinstvena valuta euro glavni instrument europske slabosti. U svojoj službenoj studiji 'External Sector Report' za 2016., MMF napokon činjenice pokazuje s njihovim pravim imenom i prezimenom. 

Spomenuti dokument postavlja svojevrsne rekorde, po njemu francuska ekonomija ima prejaku valutu za 6%, dok njemačka ima podcijenjenu valutu za najmanje 15%, raspon nejednakosti između ove dvije temeljne članice EU, prikazuje onaj ključni razlog koji uništava ekonomsku ravnotežu Europe. 

Izvješće Međunarodnog monetarnog fonda, u osnovi, samo analizira makroekonomske podatke 29 najvećih gospodarstava na svijetu, u smislu njihove vanjsko trgovinske bilance. 
Već od prije je jasno da se svijet makroekonomski može podijeliti na dva dijela. S jedne strane su zemlje koje ostvaruju vanjsko trgovinski suficit, a s druge one koje bilježe deficit u platnoj bilanci. Iz toga razloga MMF analizira promjene u tečajevima koje bi bile neophodne za stvaranje ravnoteže računa unutar svjetske ekonomske zajednice. Drugim riječima, MMF razmatra devalvaciju za one zemlje koje su u deficitu, odnosno jačanje valuta onih zemalja koje bilježe suficit vanjsko trgovinske bilance. 

Taj postupak bi zapravo bila ona klasična (poštena i solidarna) ekonomska zakonitost, koja se prakticirala od kraja drugog svjetskog rata, pa sve do sredine sedamdesetih godina prošloga stoljeća, od kada su počele jačati neoliberalne teorije. 

Taj sukob između dva bloka mogao bi se u stvarnosti umanjiti valutnim revalorizacijama između sedam velikih ekonomija. Naime, na jednoj strani imamo dvije jake ekonomije u velikom deficitu. Prve su Sjedinjene Američke Države, čija je platna bilanca bila u minusu za ukupno 473 milijardi dolara u posljednjih dvanaest mjeseci, to jest za 2,6% njihova BDP-a od 2015. godine, tu je onda i Velika Britanija, koja ima deficit s inozemstvom u visini od 162 milijardi dolara, što je jednako 5,2%  BDP-a.  Nasuprot njih slijede pet jakih ekonomija visokog suficita: Kina (285 milijardi $, to jest 3% njihova BDP-a ), Japan  (159 milijardi $, odnosno  3,4% BDP-a), Južna Koreja (105 milijardi dolara, 7,3% BDP-a),  Švicarska (72 milijarde $ viška ili 9% BDP-a) i na koncu iznad svih je svjetski prvak – eurozona. 19 zemalja koje je tvore, uzete zajedno, pokazale su u odnosu na ostatak svijeta suficit vanjsko trgovinske bilance u iznosu od 392 milijarde dolara, što je ekvivalent 3,2% BDP-a eurozone. 

Međutim, unutar eurozone, Njemačka je ta koja ostvaruje viškove. Govori se o čak 306 milijardi dolara suficita za Nijemce, odnosno svjetski rekord od 8,5% njemačkoga BDP-a. 

Osim tolike financijske nejednakosti, tu su također, između Njemačke i mnogih drugih članica, značajne razlike u nezaposlenosti i stopama rasta, zbog čega primarno i postoji ta velika potreba za promjenom tečaja. Ali, naravno, to je nemoguće zbog postojanja eura. 

Kao što svjetska ekonomska aktivnost djeli ekonomije na one sa suficitom i one sa deficitom vanjsko trgovinske bilance, pa je zadaća MMF-a da to regulira, tako se desilo da njemački suficit razbija Europsku uniju na dva dijela, ali to je nemoguće regulirati zbog rigidnih ugovora unutar EU.

Asimetrična Europska unija i njena jedinstvena valuta euro, omče su oko europskog vrata zbog koje se to neprirodno stanje ne može mijenjati. Ako njemački višak (koji uostalom krši europske ugovore) proždire ekonomije na jugu, jasno je da rješenje ne može biti nametanje štednje za južne države s deficitom vanjsko trgovinske bilance. 

Ali ako se napadne prva prepreka europskih ugovora (ugovor fiksnih tečajeva, što je zapravo drugo ime za Euro), babilonska kula zvana EU mogla bi se početi urušavati. Međutim, problemi su očiti, a oni koji bi željeli spasiti europski san, kao drugu metodu kojom se može deprecirati valuta, nude samo rezanja plaća i devalvaciju tržišta rada (čitaj fiskalnu štednju i povećanje broja nezaposlenih).

Ta austerity teorija je u višegodišnjoj praksi pokazala krajnji neuspjeh, što je na Grčkom slučaju priznao i MMF, koji se službeno ispričao zbog sudioništva (unutar Trojke) u dezintegraciji Grčke. 

Pa ima li uopće rješenja za spas europskog sna? Realno gledajući ima. 

Fleksibilnost o kojoj stalno njemačka politika priča, trebala bi iz sfere dnevno-političkih floskula i predstava za javnost, postati realnost. Ugovori EU nisu sveta pisma, oni bi se mogli i mogu se mijenjati u skladu sa očitim potrebama. Jedinstvena valuta imala bi smisao samo unutar europskog federalnog ustroja, ali procesi ujedinjenja su zaustavljeni i danas to nitko više ne želi, postavlja se stoga pitanje zašto i zbog kojih razloga euro i dalje postoji? 

Euro je u svakom slučaju politički, a ne ekonomski promašaj. Eurokrati ili nisu imali snage ili naprosto nisu imali ni namjere stvarati sjedinjene europske države, pa je uvođenje eura unutar polovičnih, nedovoljno razvijenih europskih institucija, bilo nešto krajnje neodgovorno. Joseph Stiglitz u nedavnom intervju tvrdi da je trošak spašavanje eura danas veći od troška njegova rastakanja, odnosno trošak povrata na nacionalne valute današnjih članica eurozone, je manji od pokušaja spašavanje politički nepromišljenoga eura.

 Ravnoteža i solidarnost između europskih naroda mogli bi se povratiti dogovornim uvođenjem nacionalnih valuta. Korak natrag je svakako mudriji od koraka naprijed u provaliju. Europska ekonomska zajednica je uostalom funkcionirala izvrsno iz razloga što je svaka zemlja članica imala svoj monetarni suverenitet, odnosno svoju nacionalnu valutu.

Na koncu ovog kratkog prikaza, mi ne možemo a da se ne zapitamo o čemu razmišljaju akteri naših ključnih političkih stranaka, čija zajednička politička vizija još uvijek lagodno putuje prema eurozoni, sve po ustaljenom politički neodgovornom sistemu 'lako ćemo'. 

5

Jung-fu

...

Interakcija

 
UČINIO -> 287 38 14 813
PRIMIO <- 513 82 29 1,211

Dostignuća

Vingd 767.00
Bodovi 141.1
Prijedlozi 1 0.00
Analize 85 764.00
Ankete 5

Ocjene (9)


Respektira (7): VeNLO, OtvoreniBlog, Losonsky, Laci, 5none5, siouxica, Alumnus


Slaže se (2): Laci, Spektator


Komentari (13)


@viewer Kad bi uspjeli na sekundu izmaći ekonomskoj logici koja nam je zarobila dušu, uspjeli bi shvatiti da EU već proizvodi puno više no što njenim stanovnicima treba. Ekonomska logika nam objašnjava da taj višak izvozimo 5none5 0 0 0


da bi kupili nešto što nemamo, poput nafte. Ipak u duši znamo da se viška proizvodnje rješavamo lošom kvalitetom i proizvodima kratkog roka trajanja, al koja unatoč tome i dalje iziskuju veliku količinu repromaterijala i energije 5none5 0 0 0


, a koji unatoč novim izvorima i recikliranja nisu beskonačni, Europa ne misli na svoju budućnost i uništava samu sebe samo da bi održala financijsku industriju na životu 5none5 0 0 0


viewer, u SAD bogatije države, kroz federalni proračun, financiraju one siromašnije. U prošlosti smo se nagledali da revalorizacija valuta odlično funkcionira, naročito u Europi gdje je to bila uobičajena praksa. Po pitanju ostanka u EU Francuska Jung-fu 0 0 0


i Italija, po recentnim anketama, su podjeljene na pola, one traže napuštenje politika štednje ali Njemačka to odbija, nitko nije siguran što će se kratkoročno desiti. Ponovo se vraća ideja eura sa dvije brzine, ali to je uglavnom velika zbrka.... Jung-fu 0 0 0

Analiza

Između realnosti i kenjaže

05.09.2016. 10:31, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

U svjetlu novih verbalnih napetosti na liniji Zagreb-Beograd pomalo u sjeni ostaje nova inicijativa iz Banja Luke - referendum kojim bi Republika Srpska usvojila 9. siječanj (januar) kao svoj nacionalni praznik. Za Hrvate koji do nacionalnih praznika nit' šta drže, nit' šta mare (već su im, ovisno o preferencijama, bitniji 10. travnja ili 27. jula) ovo pitanje naizgled i ne predstavlja drugo do li kenjažu na koju će odgovoriti nekom od kenjaža uobičajenih za diskurs o susjednom Protektoratu. Čak i one rijetke reakcije koje nadilaze opisani diskurs ostaju unutar granica stidljivih pokušaja da se u javnu raspravu pokuša ubaciti priča o najvećoj anatemi hrvatske politike - trećem entitetu kojim bi bh Hrvati dobili nešto po uzoru na svoje konstitutivne partnere u Protektoratu. 

Pitanju Republike Srpske stoga treba pristupiti iz perspektive koja neće biti ni ignorantska, ali niti kroatocentrična, premda se naravno pitanje ovog entiteta - htjeli mi to ili ne - dotiče i tiče i hrvatske politike (štogod pod tim podrazumijevali). Nino Raspudić svoju analizu verbalne kenjaže hrvatske politike također dobrim dijelom gradi sa kroatocentričnih polazišta stavljajući fokus na značenje koje ona ima za preostale bh Hrvate. Tim četirima kroatokenjažama, mogla bi se dodati i peta koju unisono dijele i bošnjački (i probošnjački) istupatelji u javnom diskursu, a koja se svodi na neprestano podsjećanje da je Republika Srpska utemeljena na genocidu (preciznije, masovnom etničkom čišćenju) i kako su njezin nastanak i postojanje nepravedni. Problem, dakako, nije u tomu da su navedeni stavovi nužno pogrešni. To, u nekoj nategnutoj formi, nisu ni one četiri kroatokenjaže. Srž problema je taj što se s tih, ovisno o kutu gledišta idealističkih, odnosno irealnih stajališta vodi i realna politika. Stoga njezini neuspjesi nimalo ne začuđuju.

(Doduše, valja ovdje naglasiti kako postoji sve više pokazatelja kako krug oko Bakira Izetbegovića polako ide u smjeru politike historijskog dogovora između Srba i Bošnjaka na tragu onoga za koji se još početkom 90-ih zalagao Muhamed Filipović Tunjo siva eminencija suvremene bošnjačke nacionalne misli. Ova bi tema zahtijevala zasebnu eksplikaciju.)

U tim idealističkim promišljanjima RS predstavlja glavnu prepreku uspostavi "građanske" BiH - jedinstvene države koja bi samim svojim jedinstvom dosegla neslućeni prosperitet. Riječ je o diskursu zaostalom još iz ratnih zbivanja iz kojih kola nekoliko zabluda koje do danas diktiraju medijski kontekst u kojemu će se tumačiti sadašnjica, kao i potencijalna budućnost Protektorata. Ključna zabluda kojom se do danas hrane bošnjačka javnost, kao i hrvatska na području Lijepe Naše je ona o tomu kako je ratna vlada u Sarajevu bila jedini legitimni predstavnik Bosne i Hercegovine, dok su politička vodstva bh Hrvata i Srba bila neke vrste pobunjenikabez ikakvog legaliteta. Činjenica je kako je međunarodna zajednica (MZ) formalno-pravno priznavala Izetbegovićevu vladu kao legalnu, no još je veća činjenica kako se cijeli rat u BiH može promatrati i kao kulisa iza koje su paralelno tekli pregovori o budućem ustroju zemlje u kojemu je MZ bh Hrvate, a osobito bh Srbe tretirala kao i više nego ravnopravnu stranu te da je razgraničenje dvaju entiteta dobrim dijelom teklo granicama bojišnica, kao i da je Daytonski sporazum predstavljao kompromis kojim se nastojalo zadovoljiti dalekosežne planove svih triju strana:

- bh Srbi su dobili RS kao garanciju da se neće naći pod direktnom ingerencijom nekakve vlade sa središtem u Sarajevu

- bh Hrvati kantonalno/županijsko uređenje Federacije s mogućnošću da barem u nekim županijama imaju nekakvu verziju Trećeg entiteta

- k tome su jedni i drugi dobili model konfederalnih odnosa sa Srbijom, odnosno Hrvatskom (model kojim je vjerojatno Tuđman bio namamljen na prihvaćanje sporazuma, a koji je ostao mrtvo slovo na papiru)

- Bošnjaci su dobili očuvanje BiH kao jedinstvenog Protektorata pri čemu su se mogli nadati da će ga demografskim kretanjima jednom uspjeti pretvoriti u "Bosnu za Bošnjake"

Distanciranjem (najblaže rečeno) hrvatske politike od BiH maksimalistička bošnjačka politika se mogla usmjeriti ka RS-u, odnosno njegovom dokidanju, no s mršavim uspjehom. Milorad Dodik koji je unutar RS-a svoju karijeru izgradio na oponiranju SDS-u - stranci odgovornoj (ili zaslužnoj, ovisno o kutu gledanja) za nastanak srpskog entiteta, uz međunarodnu je podršku postao neupitni vođa 49% BiH, ali je na razini iste svoju karijeru usmjerio na izrazito oponiranje ikakvom dokidanju zasebnog položaja spomenutih 49%. 

Ne ulazeći u pitanje načina stvarnog Dodikovog vladanja u RS-u, činjenica je kako je u njezinoj "vanjskoj" politici pokazao zavidnu spretnost i vještinu. Prvo i osnovno, nikada nije izgubio podršku Srbije. Sjedili ondje "četnici" Vučić i Nikolić ili "demokrati" i "građani" Tadić i Đinđić, Dodik je uvijek mogao računati na više ili manje otvorenu, ali u svakom slučaju nedvosmislenu podršku srpske politike. Načelno ne podržavanje referenduma ili slični postupci, puka su kozmetika jer je Beograd svjestan kako Zapad i dalje inzistira na čuvanju makar vanjskog obruča BiH. Kao drugo, Dodik se uspio nametnuti kao jedini realni partner bh Hrvata u razgovorima oko potencijalnog preustroja BiH. To mu je omogućeno s jedne strane politikom službenog Zagreba koja se kreće u okvirima četiri kenjaže, a s druge službenog Sarajeva koje je bh Hrvatima nametalo Komšića, a više ili manje otvoreno i više ili manje redovito poteže pitanje ukidanja županija kao jedine kakve-takve institucionalne brane najmalobrojnijeg naroda. Koliko je Dodik u tomu, zahvaljujući Zagrebu, imao lak posao svjedoči i to da se ideju trećeg entiteta projicira u okviru eventualne podjele Federacije, pri čemu bi RS ostao teritorijalno neokrhnut, a što dodatno truje odnose Hrvata i Bošnjaka što će perfidni predsjednik RS-a znati iskoristiti. Napokon, kako pokazuje popis stanovništva RS je danas doista etnički srpski, usprkos izrazito negativnim demografskim kretanjima.

Za eventualno ukidanje RS-a, dakle, postoje 3 scenarija koje ću ovdje poredati od najmanje vjerojatnog do onog najvjerojatnijeg.

Prvi je samoukidanje, odnosno da stanovnici RS-a sami odluče kako im je dosta segregacije i kako je njihova budućnost u jedinstvenoj BiH. Obzirom na sada već četvrt stoljeća u kojem postoje zasebne obrazovne institucije i gotovo neograničen prostor za plasiranje vlastite verzije događanja iz prošlosti i vizija budućnosti, ovakav scenarij predstavlja teški SF.

Drugi je novi rat u kojemu bi Federacija napala, vojno savladala i potom politički progutala RS. Premda djeluje i kao veći SF od prethodnog, ovaj je ipak ponešto vjerojatniji iako tek u sklopu nekih širih ratnih sukoba, odnosno u nekoj ipak nešto daljoj budućnosti.

Najvjerojatniji (što ne znači i izvjestan) je međunarodni pritisak kojim bi se serijom dogovora unutar MZ-a, mrkvom i batinom prema Beogradu i Banja Luci dovelo do uspostave nove probosanske garniture. Dakako, postavlja se pitanje od koga i s kim, te je li ukidanje RS-a uopće cilj MZ-a kao stvarnog gospodara BiH. Međunarodna je zajednica sigurno zainteresirana za funkcionalniju BiH što ne znači da bi takva BiH morala biti utemeljena na unitarističkim konceptima. 

Dodikovo zveckanje referendumom se u ovakvom kontekstu treba promatrati ponajprije kao dio medijskog rata usmjerenog na prema svim trima čimbenicima u bh politici. Za domaću (u ovom slučaju eresovsku) javnost radi se o uobičajenoj metodi traženja Vuka Brankovića. Emotivni naboj kojim ovakve diskusije o (samo za hrvatsku društvenu zbilju nepotrebnim) datumima državnosti dodatno služe sprečavanju etabliranja ikakvog diskursa koji bi težio jedinstvenosti BiH mimo sadašnjih vrlo labavih okvira. 

Prema Federaciji Dodik nastavlja neprestanim iritiranjem, izazivanjem emotivno nabijenih reakcija i pokazivanjem nemoći Sarajeva da se nametne kao glavni čimbenik u Protektoratu neovisno o demografski povoljnoj slici. Napokon, MZ će se uprijeti u sprečavanje održavanja referenduma ili priznavanja njegovih rezultata, ali time se i uvući u rasprave oko nadležnosti svih mnogobrojnih instanci u kompliciranoj shemi vladanja u Protektoratu pružajući RS-u još jednu mogućnost da se dodatno afirmira.

A bh Hrvati? Nastavit će ih pratiti usud odustajanja od varijante pitanja za referendum o nezavisnosti BiH za koju su se zalagali:

Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državnu zajednicu konstitutivnih i suverenih naroda hrvatskog, muslimanskog i srpskog u njihovim nacionalnim područjima (kantonima)

Njihovim izlaskom na referendum je izglasovana nezavisnost BiH, koja je potom uređivana u znatnoj mjeri bez njih i na njihov račun. 

Ostat će sve dublje zakopani u ono što obično nastaje kenjažom.

5

Alumnus

Regnum regno non praescribit leges.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 572 55 36 528
PRIMIO <- 584 89 20 1,155

Dostignuća

Vingd 722.00
Bodovi 154.4
Analize 73 722.00
Ankete 179

Od istog autora

Ocjene (9)


Komentari (25)


@boljunac, nazovi Hrvata ili Srbina ili Muslimana iz Hercegovine Bosancem ili nedajboze Bosnjakom pa ces vidjeti sta ce ti reci-:) Anyst 0 0 0


Hrvati će iz BiH nestati bez trećeg entiteta, Heceg-Bosne. Rat je najizgledniji scenarij. Zenga2 0 0 0


Tuđman nije bio namamljen u konfederalni koncept, nego upravo obratno: Tuđman je tim konceptom namamio bh Hrvate da potpišu Daytonski sporazum. Dirk15 0 0 0


@Dirk - mislim da je bila riječ o lančanoj reakciji. Tuđmana je zavela konfederalna koncepcija pa je pritisnuo bh Hrvate da odustanu od svog entiteta. Vaša tvrdnja neosporno stoji. Alumnus 0 0 0


Anyst, zaboga, kad sa ja ustvrdio da su Hrvati, Srbi ili Muslimani - Bošnjaci ? Jauporno pišem Bšnjaci,a ti pak pišeš - Bosanci. Drugo, ne znam kako se izjašnjavaju muslimani u Hercegovini. Tko su i što su oni ? Boljunac 0 0 0

Analiza

Između realnosti i kenjaže

05.09.2016. 10:31, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

U svjetlu novih verbalnih napetosti na liniji Zagreb-Beograd pomalo u sjeni ostaje nova inicijativa iz Banja Luke - referendum kojim bi Republika Srpska usvojila 9. siječanj (januar) kao svoj nacionalni praznik. Za Hrvate koji do nacionalnih praznika nit' šta drže, nit' šta mare (već su im, ovisno o preferencijama, bitniji 10. travnja ili 27. jula) ovo pitanje naizgled i ne predstavlja drugo do li kenjažu na koju će odgovoriti nekom od kenjaža uobičajenih za diskurs o susjednom Protektoratu. Čak i one rijetke reakcije koje nadilaze opisani diskurs ostaju unutar granica stidljivih pokušaja da se u javnu raspravu pokuša ubaciti priča ... više >

5

Alumnus

Regnum regno non praescribit leges.
  • 9
  • 0
  • 0
  • 25