Analiza

Unatoč raznim teorijama, ostaje činjenica da je novogodišnji posjet naše Predsjednice SAD-u i dalje, u najmanju ruku, čudan, ali i posjet kojeg je naša Predsjednica, po njenim riječima, odradila samo zato što ga nije odradio hrvatski veleposlanik u SAD-u i zato što njoj „ništa nije ispod časti“. Ako bi ipak preskočili pitanje zašto su ti posjeti uvijek novogodišnji i tajnoviti, ostao bi nam čišći prostor za nagađanje kako je naša Predsjednica, pomalo zbunjena američkim izbornim rezultatima i u nedostatku uputa stare administracije, u SAD otišla uspostaviti kakav takav kontakt s novom administracijom. Kako je opći dojam tog posjeta negativan, izgleda da uspostava veze s Trumpovim ljudima nije uspjela i da tome nije pomogao ni navodni posjet, vjerojatno jednako zbunjenom, Pentagonu. Ako podržavamo teoriju da je naša Predsjednica, iz visokih američkih političkih i vojnih krugova, poslana u Hrvatsku po zadatku, očigledno je da je, zbog američkih političkih previranja, ostala bez uputa. Najnoviji pokušaj uspostavljanja kontakta s administracijom koja ju, očigledno i javno, ignorira, pretvorio se u pravu pravcatu sačekušu naše predsjednice prema američkom potpredsjedniku Mikeu Penceu.

Na konferenciji o sigurnosti u Münchenu  naša se Predsjednica lukavo postavila između Mikea i njemu predviđenog mjesta, te strpljivo čekala njegov dolazak kako bi ga "srdačno pozdravila", sačekuša koju nijedan gentlemen ne može eskivirati, ali je može učiniti beznačajnom, upravo kako je Mike Pence i učinio. Cijeli je susret, po računici revnih novinara, trajao osam sekundi, pri čemu je pozdrav naše Predsjednice trajao šest sekundi, a odgovor američkog predsjednika pune dvije, sasvim dovoljno da kaže nešto kurtoazno, ali i što bi bez sumnje trebalo zvučati kao „molaj me ženo“. Nakon čega je naša Predsjednica skupila hrabrosti za sljedeću izjavu „Gospodin Pence i ja sastali smo se kratko, izmijenili nekoliko rečenica, ali vrlo srdačnih i konstruktivnih rečenica. Dogovorili smo se o daljnjoj suradnji“. Nakon toga najčudnije zvuči njena izjava kako ruski ministar vanjskih poslova Lavrov najviše cijeni njenu iskrenosti.

Važnost ovog susreta, u političkim okvirima, jednak je otkriću Zealamdije u zemljopisnim okvirima, odnosno cijelog jednog (osmog) kontinenta kojeg, od naših očiju, skrivaju duboke i mračne vode Tihog oceana, odnosno, imaginarne političke obale za koje se mogu privezati samo imaginarni politički brodovi. Susretom od cijelih osam sekundi, Predsjednica ukazuje na „važnost“ njenog polu-mandata, kojim je u nježnim štiklicama gazila čvrstim vojničkim korakom prema vlastitoj afirmaciji. Iz njenih usta tako saznajemo  Ja sam bila jamac stabilnosti u ove dvije turbulentne godine mojeg mandata…“ ili Ja se zalažem za Hrvatsku koja je suverena i samostalna (ali), koja je članica EU i NATO-a…“, ili prijašnjih izjava kako je bila sukreator politike ulaska Hrvatske u EU i NATO, itd. Sve u svemu, polumandat u kojem je, poput većine hrvatskih državnika, uglavnom liječila vlastite komplekse inferiornosti u odnosu na megazvijezde svjetske političke scene.

Za razliku od Kolindi nedostupne američke administracije koja svugdje vidi neprijatelja, pa tako gleda i državnike bliske bivšoj administraciji, ruska Vlada svugdje vidi i traži saveznike, baš poput Busha prije napada na Irak, kad smo imali prilike upoznati se s državicama za koje nismo ni znali da postoje. Iako je u četvrtak, prije legendarne sačekuše, izjavila da je miješanje nekih zemalja, posebno Rusije, prijetnja integracijama zemalja jugoistoka Europe u EU i NATO, u subotu je, nakon sastanka s Lavrovom na marginama konferencije  o sigurnosti, susret ocijenila kao vrlo pozitivan i srdačan. Za Lavrova Kolindi nije trebala sačekuša, te se vrlo brzo i lako uspjela dogovoriti oko poduzimanja mjera kako bi se riješio problem zagađenje zraka iz ruske rafinerije u Bosanskom brodu, a koji utječe i na život stanovnika Slavonskog broda.

Rješenje da se rafinerija prebaci na čišći plin kao energent Rusi su predložili još početkom prosinca. Tijekom pregovora se, međutim, u Zagrebu iznenada pojavio bivši američki podtajnik za energetske poslove u inozemstvu Amos Hochstein, i nakon nekoliko izjava o Hrvatskoj kao pouzdanom američkom partneru i zemlji koja se zalaže za diversifikaciji opskrbe plinom Europske unije, sve ubrzo pada u zaborav. Na sreću stanovnika Slavonskog i Bosanskog broda, Donald Trump je za novog ministra energetike odabrao Ricka Perrya, dok je specijalna pomoćnica državnog tajnika za energetske poslove u inozemstvu Mary Burce Warlick, bivša američka veleposlanica u Srbiji.

Nema sumnje, stoga, da za novi dogovor s Rusijom Kolinda mora zahvaliti dolasku novih dužnosnika u američkoj administraciji, kojima takav dogovor, bez obzira čiji će se plin koristiti (da li hrvatski ili ruski iz Mađarske), nije nikakav problem, a ponajmanje izdaja savezništva između Washingtona i Zagreba.

Dapače, opće ignoriranje Kolinde sa strane Trumpove administracije i potpredsjednika Mikea Pencea u Münchenu, možda šalje poruku kako Kolindina više puta izrečena krilatica „od Rusije ne smijemo praviti neprijatelja“, nije samo prigodna parola za novinarske uši, već novi smjer nove američke administracije, pa onda i uputa našoj predsjednici da rješava probleme s onim s kim ih ima i da tako ona i Hrvatska postanu vanjskopolitički čimbenik kakav žele biti. 

6

5none5

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 555 61 37 1,278
PRIMIO <- 920 164 56 1,791

Dostignuća

Vingd 1,021.00
Bodovi 209.4
Prijedlozi 6 37.00
Analize 176 983.00

Od istog autora

Ocjene (7)


Respektira (3): viewer, NEKOVARAZDIN, VeNLO


Slaže se (2): NEKOVARAZDIN, Laci


Ne slaže se (2): Cro-Magnon, RepopeR


Komentari (15)


ako ti kažeš, he-he, žena kojoj ništa nije ispod časti svakako nešto vrijedi, ono što ja mogu vidjeti je kako to radi i kako sve to izgleda, a ne izgleda bog zna kako, teško mi je respektirati osobe koje imaju potrebu lažima veličati svoja dostignuča 5none5 0 0 0


@5none5: Inače rado čitam tvoje analize, ali mislim da ti se ovaj put omaklo nekako previše cinizma, zluradosti, i političke hipohondrije. Glavu gore majstore, malo vedrije idući put! Cro-Magnon 0 0 0


@Viewer: "Prčevitost" je istrčavanje na teren Budeslige 2011. s timom bez golmana i stopera ali s "prčevitim" centarforom? Rezultat: ispadanje u dva ranga nižu "credit rating" ligu. Cro-Magnon 0 0 0


@Viewer: "Prčevitost" je ponizno zaduživanje i nabijanje javnog duga do nebesa, a onda "tough talk" nakon što su se novci uzeli? Cro-Magnon 0 0 0


@Viewer: "Prčevitost" je nepoštivanje svakoga i svačega, stvaranje sukoba na sve strane, i ubijanje svake šanse za istinsku hrvatsku socijaldemokraciju? Hvala. Cro-Magnon 0 0 0

Analiza

Unatoč raznim teorijama, ostaje činjenica da je novogodišnji posjet naše Predsjednice SAD-u i dalje, u najmanju ruku, čudan, ali i posjet kojeg je naša Predsjednica, po njenim riječima, odradila samo zato što ga nije odradio hrvatski veleposlanik u SAD-u i zato što njoj „ništa nije ispod časti“. Ako bi ipak preskočili pitanje zašto su ti posjeti uvijek novogodišnji i tajnoviti, ostao bi nam čišći prostor za nagađanje kako je naša Predsjednica, pomalo zbunjena američkim izbornim rezultatima i u nedostatku uputa stare administracije, u SAD otišla uspostaviti kakav takav kontakt s novom administracijom. Kako je opći dojam tog posjeta negativan, izgleda ... više >

6

5none5

  • 3
  • 2
  • 2
  • 15

Analiza

Lutka na koncu euroatlantskih gospodara

18.02.2017. 10:51, Dvije godine mandata – kako Kolinda Grabar Kitarović radi svoj posao?

Ne dam da mi itko kaže da Hrvatska neće biti prosperitetna i bogata jer bit će Hrvatska među najrazvijenijim zemljama EU i svijeta, to vam obećajem ovdje večeras. (Kolinda Grabar-Kitarović, 11. siječnja 2015. u noći izborne pobjede)

No, unatoč dramatičnosti demografske krize, taj problem još nije shvaćen s dovoljnom ozbiljnošću, a riječ je o pitanju izvanrednih gospodarskih, socijalnih, sigurnosnih i drugih implikacija. Radi se o biti ili ne biti hrvatske nacije i države! U tom segmentu imamo izvanredno stanje. (predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, 15. siječnja 2017. na konferenciji za medije u povodu druge godišnjice na predsjedničkoj funkciji)

Već ovdje bismo mogli prekinuti svaku daljnju analizu i valorizaciju predsjedničina djelovanja kroz protekle dvije godine, jer ove njezine riječi to opisuju jasnije i jezgrovitije nego bilo koja analiza. Već te izjave bi bile savršen povod da joj se narod, kao njezin poslodavac, zahvali na dosadašnjoj suradnji i poželi joj sreću u daljem životu i karijeri. Ali ne i kad je riječ o hrvatskom narodu. Nismo valjda još od Sanaderovih dana, u čijoj vladi je i sadašnja predsjednica "ministrirala", svjedočili tolikim lako danim i još lakše izigranim obećanjima, evidentnim lažima, te uistinu najprozirnijim populizmom. Jer kad se može, može se. No, ovdje ćemo se ipak pozabaviti jednom drugom dimenzijom njezina predsjednikovanja.

U zadnjih par dana u medijima su se pojavili brojni članci koji se bave predsjedničinim neispunjenim obećanjima: te rekla da će se odseliti s Pantovčaka, te obećala dovesti Obamu, te osnovat će ured za zviždače, te dovest će investitore, te ovo, te ono... Nijedan od tih članaka - što nije nikakvo čudo kad su u pitanju mainstream mediji - ne fokusira se na one njezine poteze koji pokazuju da je Kolinda Grabar-Kitarović, kao i predsjednik vlade Andrej Plenković, tek namjesnik euroatlantskih gazda, a ne predstavnik naroda koji ju je izabrao, a kojeg će izigrati prije nego kažete Šeks. Npr. vrlo brzo se zaboravilo njezino članstvo u Rockefellerovoj Trilateralnoj komisiji protiv koje su se najčešće dizali glasovi upravo među njezinim biračkim tijelom.

Tu je zatim inicijativa Jadran-Baltik-Crno More. U intervjuu HRT-u 26. kolovoza prošle godine Kolinda Grabar-Kitarović je novinaru Draganu Nikoliću izrekla sljedeću laž:

Ta inicijativa nije uperena ni protiv koga. Cilj inicijative je osnažiti ovaj prostor autentične srednje Europe kojem Hrvatska prirodno pripada da konačno postanemo politički, gospodarski i svaki drugi čimbenik koji će definirati ne samo svoju budućnost, na tom regionalnom prostoru srednje Europe već i u globalnim odnosima, dakle i prema Rusiji i prema Kini, koja je iznimno zainteresirana. Inicijativa je nastala nekako gotovo istovremeno - hrvatsko-poljska, poljsko-hrvatska. Poljski predsjednik Andrzej Duda i ja krenuli smo s tom zamisli i u vrijeme kad smo započeli zapravo nismo ni sanjali da će se u EU-u događati tolike političke, gotovo tektonske promjene.

Naime, to nije nikakva hrvatsko-poljska inicijativa, nego je to ideja američkog State Departmenta koju je 2014. u Varšavi iznio Barack Obama na sastanku na kojem je nazočio i tadašnji hrvatski predsjednik Ivo Josipović, a čija svrha je spriječiti Rusiju u širenju svojih energetskih investicija: upravo ono što je dvije godine kasnije hrvatska predsjednica opovrgnula, predstavivši ovu inicijativu kao projekt nje i poljskog joj kolege Andrzeja Dude. Razlog ovog "plagijata" je očit i iz aviona: kod nacije poznate po kratkom pamćenju potrebno je stvoriti percepciju kako je predsjednica nezaobilazni proaktivni čimbenik u međunarodnim odnosima, a ne tek puki izvršitelj zapovijedi svojih nalogodavaca. Sudeći po komentarima koji se mogu čuti od njezinih obožavatelja, njihova "kraljica" je u tome bila više nego uspješna.

Na sličan tip "proaktivnosti" smrde i izjave koje su uslijedile od predsjednice za vrijeme i nakon privatnog, privatno-službenog, te na koncu ipak službenog novogodišnjeg posjeta Sjedinjenim Državama. Hrvatska će aktivno sudjelovati u kreiranju američke vanjske politike i bit će država koja je spremna voditi, a ne slijediti, govori između ostalog Grabar-Kitarović. Na prvi pogled ove riječi zvuče jednako tragikomično kao i ona izjava da će Hrvatska biti među najrazvijenijima na svijetu. Jer čovjek se može upitati kako uopće ikome može biti vođa zemlja koja to nije ni sama sebi, čija politika se kroji u velepolanstvu u Buzinu (u zadnjem isputu je predsjednica doduše rekla kako dajemo previše pozornosti veleposlanicima, ali to očito vrijedi samo za neke od njih), čiju monetarnu politiku kroje međunarodne rejting agencije? Ali ako imamo na umu da, kao i u slučaju inicijative Jadran-Baltik-Crno More, predsjednica bombastičnim riječima želi maskirati svoju pravu slugansku ulogu, onda se sa zabrinutošću možemo pitati koju zadaću su nam sad dodijelili mračni gospodari ovog svijeta.

Tko je gledao znanstveno-fantastični serijal Zvjezdani Ratovi, sigurno se sjeća Jar Jar Binksa, komičnog, smotanog i ne baš bistrog lika koji je se u jednom momentu našao u središtu političkih zbivanja u Galaktičkoj Republici. Njega je, naime, zapalo da u Senatu predloži izglasavanje izvanrednih ovlasti kancelaru, budući da je takav radikalan prijedlog bio vruć krumpir za sve druge senatore. Slične situacije imamo i u stvarnom životu u ovom našem vremenu. Dok se eurokrati domišljaju kako se izmigoljiti od sankcija Rusiji koje su im donijele više štete nego koristi, a u isto vrijeme ostati dosljedni svojim ispraznim idealima zbog kojih su uopće i uveli sankcije, palo im je napamet da u Ukrajinu pošalju Jar Jar Plenksa koji je tamo drobio o primjeni modela mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja na ukrajinski scenarij. Ne znajući ili zanemarujući činjenicu da se u slučaju Ukrajine radi o geostrateški puno značajnijim područjima nego što je oblast na istoku Hrvatske iz koje osiromašeni žitelji hametice odlaze trbuhom za kruhom, hrvatski premijer je poslušno izvršio svoju zadaću, te tako na nas navukao bijes Rusije kojeg su elegantno izbjegli ranije spomenuti eurokrati. U tom smislu je bolje da i ne pomišljamo što nam može donijeti ovo predsjedničino guranje Hrvatske u prvi plan na međunarodnoj sceni. Možda preusmjerimo na sebe terorističke napade kojih smo dosad bili pošteđeni, a možda nam se i neko drugo zlo dogodi.

Dakle protekle dvije godine predsjedničina mandata obilježene su podložništvom, poltronstvom, zakulisnim rabotama i obmanjivanjem javnosti. I nema nikakvih naznaka da tako neće biti i u naredne dvije godine. A maksimalni vrhunac brige za demografsko stanje nacije ostat će poruka koju nam političari kontinuirano šalju od osamostaljenja Hrvatske, a koja glasi: jebite se, Hrvati! Oni koji neće, imaju slobodan izbor, te mogu otići.

Interakcija

 
UČINIO -> 15 6 5 59
PRIMIO <- 94 27 9 235

Dostignuća

Vingd 117.00
Bodovi 89.8
Analize 19 117.00
Ankete 19

Ocjene (10)


Respektira (5): NEKOVARAZDIN, plotto, viewer, VeNLO, 5none5


Slaže se (4): NEKOVARAZDIN, mihael, Laci, 5none5


Ne slaže se (1): RepopeR


Komentari (19)


U današnjem modelu korporativnog neoliberalizma,političari su uglavnom pudlice multikorporacija i njihovih vlasnika.Iza mantre da se država treba maknuti šape sa gospodarstva i uređivanja tržišnih odnosa ,dogodilo se upravo to da su korporacije plotto 0 0 0


osim uređivanja ( čitaj.deregulacije ) tržišta ,preuzele i uređivanje političkih odnosa ( čitaj demontažu) u velikom broju država u svijetu.A to je i bio plan te ideologije,čiji je krajnji domet porobljavanje masa i robovsko društvo.Postoji ogromna plotto 0 0 0


uvezana mreža pouzdanih kadrova koji se spremaju za dužnosti koje će im biti dodijeljene ."Oni" ih odabiru za nas ,a mi ih biramo. plotto 0 0 0


Pohvala autoru. Budući da nitko ne iznosi niti jedan pozitivan tekst o predsjednici KGK očito se treba spakovati, pa za bistom. Budući da nije bilo diktature treba valorizirati ovaj narod-nama nešto nedostaje. Nitko ne bira propast a propadosmo! mihael 0 0 0


Ova tri tvoja poslednja komentara plotto su naprosto excelent ! Točno, uz mantru o potrebi da država makne ruke od svega, korporeativna mafija uzima sve u svoje ruke ! Živimo u dobu kada vladaju najpokvareniji primjerci ljudskog roda ! Laci 0 0 0

Analiza

Zašto su svi protiv Predsjednice

17.02.2017. 14:58, Dvije godine mandata – kako Kolinda Grabar Kitarović radi svoj posao?

U bivšoj državi, onima izvan partijske nomenklature nije bilo ostavljeno previše prostora za materijalne i profesionalne uspjehe. Da bi se sjelo u mercedesa, trebalo je – ili postati gastarbajter, ili ugostitelj, ili mesar (s druge strane, jedan profesor komunikologije iz nomenklature je mrtvo hladno mogao kupiti najnovijeg mercedesa). Tko zna koliko je genijalnih poduzetnika, koji bi u drugačijim okolnostima izgradili poslovna carstva u industriji, poljoprivredi, silom prilika završilo među ugostiteljima, mesarima. Složit ćemo se da je našem Plenkoviću put u visoku politiku bio određen i olakšan obiteljskom pozadinom, otac sveučilišni profesor, majka vojna liječnica. Svejedno je Plenković u svom karijernom napredovanju dospio do šefa izbornog stožera mesarovom sinu dr Mati Graniću na predsjedničkim izborima 2000 g. Bio je to i prvi neizravni sraz protiv suparnika Tomislava Karamarka koji je tad šefovao Mesićevim izbornim stožerom. Plenković je tad izgubio, a Karamarko u slijedećem neizravnom srazu.

I Kolinda Grabar Kitarović dolazi iz obitelji mesara i krčmara. Promatraču koji je poznavao život u Jugoslaviji odmah biva jasno kako je riječ o obitelji miljama daleko od komunističke ideologije, od karijera namijenjenih za avangardu i komesarskih povlastica. Tuđmanova pomirba iz 90-ih, sad vidimo, bila je magnetski privlačna za svakoga tko je u sebi sačuvao zrnce domoljublja jer iz te pomirbe su stasali i Plenković, i Milanović, i Karamarko, i Kolinda.

Ono što nije uspjelo mesarovom sinu Mati Graniću i njegovom pobočniku Plenkoviću, uspjelo je mesarovoj kćeri – postala je predsjednicom Hrvatske. Gledajući njenu biografiju, vidimo da za takvo što nije imala nikakve šanse. U muškom svijetu, ideološki podijeljenom, stvarala je samu sebe. I pritom ostala lijepa žena. Na njenom licu nema tragova zlobe, zavisti, tragova političkih borbi. Čini se da je sve postigla sa svojim osmijehom, entuzijazmom, veseleći se životu, inteligentno koračajući  njim. Predsjednička uloga je s njom dobila šansu postati cjelovitom, a Kolinda je dobila priliku Hrvatsku učiniti cjelovitom.

Na samom početku njenog mandata dočekala ju je ožalošćena lijeva javnost koja je Josipovićevim gubitkom izbora počela osjećati strah za svoje dotadašnje lukrativne pozicije. Za razliku od grube desne Hrvatske koja uvijek ide glavom u zid, lijeva je suptilnija. Oko Hrvatske je izgradila filigransku mrežu, oku nevidljivu na prvi pogled, za sisanje državnog novca kroz 'nevladine udruge', kroz javnu televiziju, udruge okupljene oko proračunskih korisnika, preuzela ulogu kreatora javnog mnijenja i izgradnje sustava vrijednosti. Svakako onog koji nikad ne bi doveo u pitanje slijevanje novca na njihove bankovne račune (zanimljivo je kako dobronamjerno Kolindin izbor nisu dočekale ni udruge koje promiču ravnopravnost spolova, vjerojatno i zato što nije došla s transgender frizurom a la Jadranka Kosor ili Sinead O'Connor).

Ta vrijednosno-tvorna hrvatska avangarda je prepoznatljiva po riječima koje koriste, odaju ih 'gaf', 'pucanj u nogu' s kojima započinju sve svoje kritike Kolindinog rada.

Milanović  kao premijer nije ju dočekao prijateljski, čak je izbjegao i čestitati joj na izboru. Na Kolindino lupanje šakom o stol iz predizborne kampanje , uzvratio joj je dodjelom ureda u Visokoj ulici, koristeći prvu priliku da pokaže svoju nadmoć, a Kolindinu inferiornost. Kako njemu, tako i predsjedničkoj ulozi u odnosu na premijersku. Vjerojatno je tu bilo i osobnih natjecateljskih pamćenja iz bitaka u Ministarstvu vanjskih poslova. Milanović tada nije ni slutio da se okomio na krivu osobu poteklu iz istog Ministarstva. Dok se on valjao po hrvatskom političkom blatu, poplavama, što vode, što izbjeglica, Plenković je inkasirao briselske plaće od 10-ak tisuća eura i pleo svoje mreže sa Šeksom.

Odmah na početku mandata Kolinda je micanjem Titove biste iz ureda simbolički pokazala da je za Hrvatsku došlo novo vrijeme. U kojem će skinuti ili raščistiti sve terete naše povijesti. Ta gesta je bila prva riječ Mostovog prijedloga izmjene zakona o državnom arhivu dvije godine kasnije. Ono jedino bitno što joj je ostalo u predsjedničkim nadležnostima – sukreatorstvo u vanjskoj politici onemogućavala joj je postavljena veleposlanička infrastruktura. Mahom kadrovi iz Mesićevog i Josipovićevog antifa doba. Kad je otišla u SAD ispravljati posljedice i svojih pogrešnih uloga na krivog konja u američkoj utrci, veleposlanik Paro koji je mjesecima prije uvjeravao kroz svoja izvješća sve u Hrvatskoj kako Hillary sigurno pobjeđuje – nije ju dočekao. Pobjegao je na tobožnji godišnji odmor, baveći se privatlukom. I danas još prima veleposlaničku plaću.

U namještenim igrama, kad znaš da je u pitanju sačekuša, zasjeda, kao što je to bilo s Kolindinim putom u SAD, potrebna je hrabrost i spremnost na primanje sve one kiše otrovnih strelica iz unaprijed napetih lukova domaće avangarde. Kolinda je i to otrpjela.

Tamo gdje je trebala biti čvrsta i doslovno faktor stabilnosti u državi – pri konzultacijama sa strankama nakon redovnih, potom i nakon izvanrednih izbora, bila je.

U prvoj godini mandata je bila u kohabitaciji s Milanovićem i u godini parlamentarnih izbora. U drugoj godini ju je dočekalo isto. Parlamentarna izborna kampanja nakon HDZ-ovog eksperimenta s premijerom u posjedu dvaju državljanstava.

Točno je ono što analitičari primjećuju – nakon nestanka Karamarka i Milanovića s političke scene bit će joj otežano graditi nezavisni predsjednički identitet. Ali iz sasvim drugih razloga, koji se zasad ne primjećuju. Sad nema sebi nasuprot 'protivničkog' Milanovića, nema nedorečenog Karamarka ispod TEVInog eksperimentiranja Hrvatskom. Plenković je na čelu iste stranke koja je i nju iznjedrila. Nema ideološkog temelja za sukob, samo naoko. Već sad je Plenković onaj koji održava tinjajući žar nadmetanja s Kolindom. Čini to otezanjem usuglašavanja oko izbora veleposlanika, unatoč tomu što su neka bitna veleposlanička mjesta za Hrvatsku prazna, znajući da je veleposlanička infrastruktura jedina bitna poluga s kojom Kolinda može nametati svoje vizije razvoja Hrvatske. Nije to slučajno, riječ je o različitim viđenjima domoljublja. Kolindino dolazi odozdo, iz radićevskih korijena, Plenkovićevo je ucijepljeno odozgo, s avangardnog vidikovca. Kao što Plenković je ucijepljen i u HDZ kojemu prirodno ne pripada. Kolindu bismo mogli zamisliti kako izgovara Hrvatska First, Plenkovića kako uzvikuje EU First.

Kolindino domoljublje je Milanovićevog, tuđmanovskog tipa i da je kojim slučajem Milanović ostao na čelu Vlade, imali bismo sinergiju tog domoljublja. No, Milanović je par mjeseci prekasno počeo vikati Hrvatska, Hrvatska! Nije uspio na vrijeme u SDP-u riješiti se antifa parazita i učiniti je domoljubnom socijal-demokratskom strankom. Bačeni, a zaboravljeni bumerang, vratio se u Milanovićevo čelo ucjepljivanjem Plenkovića na čelo HDZ-a, ucjenjivog konglomerata bez ideja o hrvatskom razvoju. Takav konglomerat u svemu odgovara antifa udrugama i ostalim crpiteljima života iz hrvatskog bića. Zato su i podržali Plenkovića. Iz istog razloga su protiv Kolinde. Lažna prijetnja uspostave crvene internacionale sa SDP-om na čijem je čelu Milanović, zamijenjena je plenkovićevskom EU internacionalom, ali stvarnom.

Danas Kolindi nasuprot stoji koalicija dvaju narcisa (Andrej i Božo) kojima Hrvatska nije cilj, već sredstvo. Ona bolja, ako se dogodi. Bitnija im je percepcija javnosti, posebice krugova koji u njih vjeruju. Kolinda neće imati saveznika u Plenkovićevom HDZ-u, niti u MOSTu u budućim političkim bitkama. 

Kolinda treba nastaviti kao i dosad, sa stalnim bacanjem izazova Vladi, poput ovog zadnjeg s ekonomskim mjerama. Naići će na ignoriranje, minoriziranje. I baš zato mora ustrajati. Jer njen osmijeh izgleda kao vjesnik novog hrvatskog proljeća u kojem će svatko htjeti reći njen moto: Ako želiš promijeniti svijet, onda kreni od sebe. Počni nešto raditi!

6

VeNLO

http://pokretpatriot.com/

Interakcija

 
UČINIO -> 980 37 100 1,639
PRIMIO <- 1,567 315 112 2,997

Dostignuća

Vingd 2,070.00
Bodovi 194.6
Analize 256 2,064.00
Ankete 1

Ocjene (12)


Respektira (10): kreso202, Laci, 5none5, Kokach, Jung-fu, plotto, Cro-Magnon, siouxica, RepopeR, Alumnus


Slaže se (1): kreso202


Ne slaže se (1): Human


Komentari (28)


podmetnemo leđa toj udavači da bi joj olakšali put u EU.Istovremeno svaki dan slušamo provokacije četnika koji su tamo na vlasti.Bili su dio agresije na RH i BIH.koji ,gle čuda,imaju nacionalni sport i prozivaju RH za ustaštvo i fašizam.KGK se plotto 0 0 0


prema toj verbalnoj agresiji postavila mlako i nezinteresirano.O Plenkoviću neću trošiti riječi kad je dopustio da izaslanik srpskog premijera na srpski Božić vrijeđa Hrvate u vlastitoj kući.Iz toga je jasno da RH slijedi tuđe interese i politike. plotto 1 0 0


Venlo - opet izvrsna analiza.Kvaliteta u ograničenom formatu. plotto 1 0 0


@5none5 evo sam se potrudio i pronašao što sam pisao o Kolindi http://barometar.vecernji.hr/topics/slug/sto-je-hdz-ovaj-put-otkrio-o-svom-gospodarskom-pro/ i pod ovom temom http://barometar.vecernji.hr/topics/slug/nakon-inauguracije-koji-su-prvi-pote VeNLO 0 0 0


Neka VeNLO, pa netko treba da progovori i u korist KGK. Frizura i 'ostalo' joj je čisto OK, pa ne može se očekivati da bude u svemu cool ! Laci 1 0 0

Analiza

nek je ona nama samo lijepa. Sve ostalo je nebitno

17.02.2017. 08:58, Dvije godine mandata – kako Kolinda Grabar Kitarović radi svoj posao?

Članak koji govori manje-više sve o "uspješnosti" ovih dvije godine mandata. Dvije godine lamentacija, analiza i tko zna čega sve ne da se donese zaključak da je preseljenje neizvedivo. Nije li tako nešto trebalo napraviti prije izlaženja pred narod s obećanjima o preseljenju?

Ah, da...obećanja.

Ali ovdje govorimo o Hrvatskom narodu. A njemu se ionako treba samo obećati. Ovce popuše priču. A onda kad se obećanja ne ispune, treba im prodavati priču o komunjarama, jugonostalgičarima, partizanima, ustašama, vjeronauku...gurnite im u prvi plan vojsku, ruse, Markićku i slične spodobe i eto mira u kući. Za obećanja više nitko ne pita. A predsjednici su ionako bitni samo njeni glasači i glasači HDZ-a. I dijaspora. Prekrasni su komentari po društvenim mrežama i pod člancima gdje se ona pojavljuje. Ekipa se natječe u hvalospjevima, od najbolje predsjednice ikada (mada bi netko trebao reči pisačima takvih pamfleta da je do sada i jedina žena predsjednica Hrvatske), preko žene ,majke kraljice do prelijepe , najbolje i sve naj predsjednice .Fakat ti komentari ponekad znaju biti i degutantni. A svatko tko napiše bilo kakvu, pa makar i dobronamjernu kritiku odmah biva optužen kao mrzitelj Hrvatske, jugonostalgičar i slično. deja vu desnice u Hrvata.I tjeran iz Hrvatske.

Mi ostali, vi ajte van. Jer vam očito ovdje ne paše. A više je nego očito da taj predsjedničin savjet jako puno ljudi sluša. I odlazi. 

Pa da vidimo malo obećanja.

"bit ćemo jedna od najrazvijenijih i najbogatijih država Europe i svijeta". Ovo  ne zaslužuje apsolutno nikakav komentar. Ovako nešto izvaliti može samo netko tko zbilja nema nikakvog pojma o tome gdje je i u kakvom se okruženju nalazi. Al dobro, da je samo to problem nikome ništa. Jer svi političari, svih mogućih političkih opcija u svim mogućim i nemogućim zemljama i državama ovoga svijeta pričaju i obećavaju isto. Blagostanje, bolji život, nirvanu. Samo ako glasate za njih.

Preseljenje u manju, jeftiniju i prikladniju lokaciju? Vidi početak teksta. Skoro pola mandata, a tek su gotove analize. Ili bar dio analiza. O tome će se sigurno još raspravljati.

Dovođenje svjetskih lidera u Hrvatsku, poput Obame i Merkelice. Dobro, Merkelicu još stigne dovesti. Za Obamu je malo kasno. Trump? Eh, vidjeli smo nedavno pred vratima Bijele kuće koliko Amerikanci cijene našu predsjednicu. Ona naslikavanja pred ogradom i pod semaforima i sastanci s nekim (u najmanju ruku) diskutabilnim političarima US administracije su sve samo ne nešto čime bi se trebalo hvaliti.

Zviždači? Gdje je gospođa Balenović, gđa. Lepej, gđa. Jovev, gđa. Paladino? Kolindi su bila puna usta podrške za zviždače?  "Organizirat ću i poticati borbu protiv korupcije osnivanjem ureda za zviždače u sastavu Ureda predsjednice. Zviždači moraju biti ne samo zaštićeni nego i nagrađeni za svoju građansku hrabrost, a ne progonjeni i otpuštani kao dosad. Zviždači će biti 'branitelji u miru' za Hrvatsku i narod" Nedugo nakon stupanja na vlast povjerenik za zviždaće više ne postoji. Vjerodostojno do boli.

Sazivanja izvanrednih sjednica Vlade, lupanje šakom o stol? To je izgleda važilo samo u trenucima dok je na vlasti bila Vlada Zorana Milanovića. Sada, kad je na vlasti njena opcija, za tako nešto očito nema potrebe. Iako su u Vladi bili likovi poput Crnoje ili sada Barišića. Uostalom, u njenom mandatu se prvi put u Hrvatskoj dogodilo da padne cijela Vlada. Da li je povodom toga sazvala kakvu sjednicu? Lupila šakom o stol i tražila od Sabora ili Oreškovića ( i sada Plenkovića) izvanredne sjednice ili tako nešto? Jedan jedini put je nešto pokušala i onda izvukla za krivce nekakve orjunaše???? Ali dobro, Hrvatskom narodu, bar jednom dijelu, je sve to nebitno.Bitno da je ona lijepa. I naša. Domoljubna Hrvatica, vjernica.

Rehabilitacija generala koje je Mesić umirovio? Ni a o tome više. Bijeg iz Balkana? A HDZ-ovci i ona samo u svakom intervjuu i svakom prilikom najviše spominju Bosnu. I Srbiju. Mladi i politika prema mladima? Dovoljno je vidjeti pune autobuse mladih ljudi koji odlaze. Neka idu, rekla bi ona, kad im ovdje ne paše. Legendarno.

Koliko je pridonijela tome da se društvo u Hrvatskoj segregira i podijeli netreba niti govoriti. VIP loža na inauguraciji rekla je više nego dovoljno. Transparentnost? Neki dan je održala konferenciju za novinare samo za određene novinare. Selektivnost. Poprilično smiješno. Da nije žalosno.

Idemo malo pogledati prema van. Guranje Hrvatske u sukobe s Rusijom. Fenomenalan potez. Osnivanje ekonomskog vijeća, angažiranje stranih ekonomskih stručnjaka. Ništa ni od toga.Rezultat? Nekekav pamflet, bolje rečeno sklop lijepih želja (neki bi rekli smjernica). Ništa epohalno ni ništa što već nismo čuli.

Sve u svemu, dvije godine mandata, sve više nego očekivano. Naime, znalo se i zna se kakve su u biti ovlasti predsjednika. Zato je bez veze obećavati ljudima sve i svašta iako se zna da se jako puno toga jednostavno niti nemože ispuniti. A ono što se može? To se zamaskira (kako bi obožavatelji rekli) najljepšom predsjednicom Republike Hrvatske ikada. I to je mnogima sasvim dovoljno.

Namjerno nije do sada spomenuta Titova bista i odnos bivših predsjednika (pa i Tuđmana) prema njemu. To ide pod onaj pasus o razjedinjavanju i podjelama u Hrvatskom društvu. Očita je njena(njihova?) procjena da desnih ima više i bista je maknuta. Legitiman potez. Da li i ispravan? Nebitno.

Neka je ona samo nama lijepa.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 159 122 34 628
PRIMIO <- 506 102 76 1,093

Dostignuća

Vingd 794.00
Bodovi 159.7
Prijedlozi 3 3.00
Analize 171 774.00
Ankete 343

Od istog autora

Ocjene (5)


Respektira (2): viewer, bereza


Slaže se (2): bereza, Laci


Ne slaže se (1): Cro-Magnon


Komentari (3)


NEKOVARAZDIN u svemu si u pravu, ali zaboravljaš što se kaže za lijepe plavuše ? Pa ne može se biti plavuša, lijepa a još i pametna. To bi bilo gotovo 'neprirodno'. Pa zar ti nije draže da te mulja ona, nego Mesić ili Ljiga ? Laci 0 0 0


@Laci, najiskrenije se nadam da je dio komentara o "muljanju" čista ironija. Da, još kao klinac sam čuo šale koje bi počinjale: "Idu cestom čovjek i Grobničan...". Ima, inače, i bar jedna anegdota koja plavuše prikazuje u malo drukčijem svjetlu. bereza 0 0 0


Ma naravno da je ironija, a hvali ti jer za ovo "čovjke i Grobničan" nisam čuo, ali dobra je fora, mad aje stereotip. Laci 0 0 0

Analiza

nek je ona nama samo lijepa. Sve ostalo je nebitno

17.02.2017. 08:58

Članak koji govori manje-više sve o "uspješnosti" ovih dvije godine mandata. Dvije ... više >