Analiza

Svaka analiza, svako istraživanje mora imati nekakav cilj. Kad se ima cilj, onda je logično da se materiji pristupi analitički, kritično i bez fige u džepu. Jer, ako se već u startu kriju ili izvrću podaci, onda ni cilj neće biti postignut. Dakle, sveobuhvatna analiza stanja je prvi korak u kretanju ka nekom cilju. Ma kakvo to stanje bilo. Nema pravog rješenja ni dostizanja cilja ako sami sebi ne priznamo točno, realno i bez suvišnih emocija gdje se nalazimo i kakvo je realno stanje.

Da li smo mi to u Hrvatskoj  sposobni? Da li se ovdje, na ovom dijelu brdovitog Balkana koji mnogi guraju u nekakvu civiliziranu (ili ako hoćete uljuđenu) Europu i svijet, može dogoditi da se problem sagleda realno, bez politikantstva, bez emocija, lišen samopravednosti? Da li se ovdje može bez ovoga nabrojenog postaviti i realan cilj, koji bi zadovoljio na duge staze sve u državi Hrvatskoj, a onda i  naše mentore i nalogodavce iz centara moći kojima sada pripadamo i koje slušamo? Kad već ne želimo biti samostalni, iako smo se poprilično krvavo izborili za odlazak iz okrilja Beograda i uletjeli ko guske u maglu u naručje zapadnih demokracija i Amerike, nakon čega nam teče med i mlijeko i živimo nevjerojatno dobro. Toliko dobro da, eto, tek sad, nakon 25 godina uviđamo da bi trebalo tu i tamo napraviti koju reformu, ali tako da se ništ ne promijeni. Perpetum mobile na Hrvatski način.

U ovom tekstu ne želim ulaziti u samu srž i materiju, jer jednostavno nisam kompetentan da predlažem nekakva rješenja ili kudim ili hvalim ponuđeno. Ono što želim pitati pitao sam u naslovu i u uvodu. Pa ponavljam: koji je cilj i šta se želi postići? I da li je ta famozna PISA dovoljna da ukaže na probleme ili je stvarno potrebna temeljita , sveobuhvatna analiza? Mislim da se odgovor nameće sam po sebi.

U ovoj nesretnoj državi sve se od početka do kraja vrti oko politike i (nažalost) oko svjetonazora. Svaki pokušaj bilo kakve reforme u obrazovanju odmah nailazi na otvorene napade s obje svjetonazorske strane i onda se obično nastoji zadržati status quo, da se smire strasti. Koliko je to dobro, vidimo i sami iz dana u dan. Možda bi najbolje bilo jednostavno prepisati neki od postojećih uspješnih modela, koji su na snazi u Europi, provjereni i dokazano uspješni. Poput Skandinavskih modela. Ionako je kod nas u ministarstvima i na visokim položajima prepisivanje i plagiranje poprilično rašireno. Pa zašto onda ne bi to netko napravio i u ime države.

Šalu na stranu (da ne velim ironiju),realnost nije nimalo smiješna niti obiluje humorom.Radi se o budućnosti naše djece, generacija koje će, ako se nastavi ovako, ostati bez ikakve šanse za prosperitet i atraktivna zanimanja i ovdje i u svijetu. Svesti će se na jeftinu radnu snagu za zanimanja koja su neatraktivna bilo kome osim onima koji nemaju  izbora za bilo šta bolje i moraju raditi bilo šta za mizeriju, čisto da prežive od danas do sutra. Poput ovih jadnika koji sad bježe u Europu ili Ameriku s bliskog istoka, neobrazovani, vjerski i kulturuloški izdoktrinirani i nesposobni za brzu i laganu integraciju u suvremeni svijet. Koliko se god u Hrvatskoj netko trudio biti realan i objektivan, ovdje to jednostavno ne prolazi. Sustav je tako složen da u njemu djeluju ljudi koji ne bi smjeli ni primirisati nekoj takvoj odgovornoj dužnosti kao što je ono u ministarstva obrazovanja. Netko tko tresne takvu glupost poput državnog tajnika Glunčića ne bi smio zaista biti niti blizu nekakvim komisijama ili reformama. A bojim se da je on samo vrh ledenog brijega nekompetentnosti, uhljebništva i politikantstva u ministarstvu i u cijeloj priči oko reforme obrazovanja. Još bi bilo i dobro da je ovo jedino ministarstvo gdje sjede i rade takvi likovi. Za  svesti probleme u obrazovanju na učešće učenika s posebnim potrebama i djece pripadnika nacionalnih manjina treba zbilja biti talentiran (ne želim upotrijebiti bilo koju drugu riječ, mada najradije bi, najradije bi ga nazvao pravim imenom).

I čemu se onda nadati dok je na snazi stanje kakvo je i dok je važnije tko je iz čije kvote, tko je kakvog svjetonazora (vezano uz vladajuću kliku (nebitno koje boje, ranije je bilo crvene, sada plave), sponzore i sveprisutni kler i raznorazne udruge i pokrete), i tko će otvoriti više mjesta po tajništvima , agencijma, uredima, ministarstvima za zbrinuti poslušnike.

A dotle, dok se to ne riješi, autobusi će se puniti i mladi će odlaziti. Dobro je dok su autobusi u pitanju, onda bar znamko da neidu jako daleko. Kad se krenu ukrcavati u brodove i avione, e onda je to put bez povratka.

Pa gospodo, koji je cilj?

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 159 122 35 632
PRIMIO <- 506 102 76 1,093

Dostignuća

Vingd 794.00
Bodovi 147.7
Prijedlozi 3 3.00
Analize 171 774.00
Ankete 343

Od istog autora

Ocjene (1)


Slaže se (1): Laci


Komentari (12)


teorijski biti lošiji rezulati jer nac.manjine ne moraju pokazati istu čitalačku pismenost na hrvatskom kao ostali, dok đaci s posebnim potrebama imaju u pravilu manje znanje zbog prilagođenog programa. I ŠTO JE TU LOŠE U ZAKLJUČIVANJU. MDoresic 0 0 0


DAKLE ON JE MISLEĆI DA SU KOD NAS SVI PRISTUPILI PISA testu rekao jedino logično nikog ne htijući uvrijediti a kamoli segregirati. Ako baš hoćete onda voditelje PISA testova treba optužiti da provode segregaciju!!!!! JE LI SAD JASNO? MDoresic 0 0 0


PISA HRT Obje strane … prije 13 godina predvidio sam rezultate PISA-e https://www.youtube.com/watch?v=RK3Mm5qTYgg MDoresic 0 0 0


svaka čast vama i svima koji razumiju tematiku, ja samo promatram sa strane sav cirkus koji nam priređuju razni polustručnjaci, uhljebi i svakojaka ekipa "stručnjaka". Ovaj lik je tresnuo, i to jako. Ne pušim priču o nekakvoj novinarskoj izmišljotini NEKOVARAZDIN 0 0 0


"Ovak lik" kako kažeš NEKOVARAZDIN , nije shvatio da bi bilo bolje da šuti, nego da tresne ovakve gluposti. Tko takve stvari ne shvata, nije na mjestu koje zaslužuje. Laci 0 0 0

Analiza

šta se u stvari želi?

12.12.2016. 15:41

Svaka analiza, svako istraživanje mora imati nekakav cilj. Kad se ima cilj, ... više >

Analiza

     Moram ponovno parafrazirati velikog njemačkog matematičara Gaussa i ustvrditi: 'u svašta se petljaju a ništa ne razumiju'. Ovaj put odnosi se to na aktere emisije 'Peti dan' HRT-a. Posljednjih nekoliko godina gotovo redovno gledam tu emisiju koju mnogi doživljavaju intelektualnom. Posebno mi se ove televizijske sezone učinilo da će pod 'vodstvom' dragog nam Nine Raspudića emisija postati kvalitetnija. No nekoliko odgledanih emisija uvjerilo me u suprotno iako su se  pojavila nova mlađahna lica.

Posljednja emisija, posebno na temu PISA projekta, prelila je moju privatnu čašu strpljenja. Količina netočnosti i nerazumijevanja spomenute teme samo je potvrdila da se tu radi o kvaziintelektualistima, a neću čak ni reći kvaziintelektualcima. Idemo redom. Mlada dama je ustvrdila da je obrazovni sustav u zemljama poput J.Koreje , Japana i drugih čiji petnaestgodišnjaci postižu najbolje rezulate na OECD-ovom PISA testiranju, autoritaran. Molim? Nisam razumio što je pod tim točno mislila.  Da nisam do pred mjesec dana i boravio u Seulu možda bih i olako prešao preko te njene konstatacije. No, kako sam gotovo svo vrijeme boravka i iskoristio kako bih se informirao o temi koja me ponajviše zanima, a to je obrazovanje, moram ustvrditi da je ta njena paušalna ocjena opasna, neodgovorna, bahata... Obrazovni sustav koji ima rep i glavu, sustav u kojem se zna cijeniti talent, ali prvenstveno rad učenika, sustav u kojem postoji prirodna selekcija djece po sposobnostima i afinitetima, sustav u kojem se najtalentiranijima, posebno iz STEM područja, pruža vrhunska skrb za daljnje napredovanje te omogućuje skupljanje zlatnih medalja na svjetskim olimpijadama iz fizike i matematike, sustav u kojem nema hiperinflacije odlikaša i do 75%, sustav koji ima ozbiljnu 'državnu maturu', ali ne s dvije razine matematike kao kod nas, sustav koji na kraju krajeva je i zaslužan za ekonomski prosperitet te zemlje i u čemu se ponajviše ogleda gotovo stopostotna korelacija između rezultata na PISA testovima i konkurentnosti gospodarstva.

Sa sličnom količinom bahatosti nastupio je trenutni 'voditelj' emisije, mladi fizičar od kojeg sam na temu PISA-e najviše očekivao. On kao da nije studirao tvrdu struku. Iznenadio me konstatacijom da su i natjecanja iz matematike i fizike gotovo nepotrebna. Vjerojatno bi on izvrsnost u obrazovnom sustavu provodio na neki drugi način. No, ne znamo na koji. Iznio je pri tom jednu notornu neistinu kako nastavnici u našim školama drilaju natjecatelje i sve podređuju njima. Učenici koji postižu vrhunske rezultate na natjecanjima sve do međunarodnih olimpijada to postižu zahvaljujući prvenstveno svom talentu, ali i radu, i poticaju iz obitelji, vrlo rijetko se mogu pohvaliti da su i njihovi nastavnici bili na istoj toj razini. To je zabrinjavajuća činjenica koje mladi fizičar nije očito svjestan i što nam također dosta govori o kvaliteti našeg obrazovnog sustava, a onda posljedično i o tragikomičnim rezulatima na PISA testovima. A možda on nikad nije ni išao na natjecanja pa ne zna?!

Za razliku od njega naš Nino bio je mnogo suzdržaniji i pokušao je biti realniji. Možda i zato što sam mu nekoliko sati prije emisije poslao SMS poruku kako me zanima na koji način će obraditi temu PISA testova o kojoj odjednom posljednji tjedan svi pišu, iako se je rezultate testiranja iz 2015. godine znalo još i pred godinu dana. Pisao sam i u ovim reagiranjima da se rezultati PISA testiranja naših petnaestgodišnjaka  već punih deset godina, i to u četiri navrata, skrivaju od očiju javnosti. Djelatnica NCVVO-a M.B.Roth je za tu patologiju najviše zaslužna. Točku na 'i' je stavila u svojoj prezentaciji PISA rezultata prošli tjedan kada je ustvrdila da naši učenici imaju znanja ali ga ne znaju primijeniti. Molim? A kakvo je to znanje koje se ne zna primijeniti?! Pokušao ju je u emisiji malo braniti i gospodin Jokić, koji je bio čak i najbolji, jer za rezulate PISA testiranja on zna odavno, samo nije bio svjestan da njegov CKR loše stanje ne može popraviti. Ipak je malo evoluirao!

Miroslav Dorešić, zamjenik ministra prosvjete 1998./1999.

3

MDoresic

Nema nam pomoći ako se ozbiljno ne počnemo baviti obrazovanjem naroda

Interakcija

 
UČINIO -> 18 16 2 152
PRIMIO <- 142 70 7 394

Dostignuća

Vingd 144.00
Bodovi 74.9
Prijedlozi 8 0.00
Analize 53 141.00
Ankete 1

Ocjene (2)


Respektira (2): viewer, Spektator


Komentari

Analiza

Moram ponovno parafrazirati velikog njemačkog matematičara Gaussa i ustvrditi: 'u svašta se petljaju a ništa ne razumiju'. Ovaj put odnosi se to na aktere emisije 'Peti dan' HRT-a. Posljednjih nekoliko godina gotovo redovno gledam tu emisiju koju mnogi doživljavaju intelektualnom. Posebno mi se ove televizijske sezone učinilo da će pod 'vodstvom' dragog nam Nine Raspudića emisija postati kvalitetnija. No nekoliko odgledanih emisija uvjerilo me u suprotno iako su se pojavila nova mlađahna lica. Posljednja emisija, posebno na temu PISA projekta, prelila je moju privatnu čašu strpljenja. Količina netočnosti i nerazumijevanja spomenute teme samo je potvrdila da se tu radi o ... više >

3

MDoresic

Nema nam pomoći ako se ozbiljno ne počnemo baviti obrazovanjem naroda
  • 2
  • 0
  • 0
  • 0

Analiza

Može li kurikularna reforma riješiti sve probleme školstva?

08.12.2016. 20:13, PISA katastrofa: Kako konačno prestati sa štancanjem štrebera?

Nakon svake objave rezultata PISA istraživanja dolazi u našoj javnosti do burnih reakcija. Loši rezultati najčešće se pokušavaju objasniti zastarjelim kurikulumom koji daje prednost sirovom znanju pred vještinama korištenja znanja u realnom životu. Puno rjeđe se ozbiljnije analiziraju i drugi, ne manje važni aspekti koji su nas doveli do ovakvog stanja. Bez previše istraživačkih podataka, usuđujem se na temelju vlastitog iskustva donijeti sljedeće zaključke:

1. Motivacija većine učenika je vrlo niska. Razlozi su brojni, ali novija istraživanja pokazuju da je za formiranje ličnosti najvažnije razdoblje prvih nekoliko godina života. To je doba kada se mozak najdinamičnije razvija i iskustva stečena u toj dobi usmjeravaju kasniji razvoj čovjeka. Umjesto razgovora, čitanja i druženja s drugom djecom, djeca su, osobito zadnjih dvadesetak godina, bila prepuštena prvo televiziji, a zatim video igrama. Život u virtualnom svijetu čini ih pasivnim promatračima, umjesto aktivnim kreatorima.

2. Pedagoški standardi po kojima je dijete uvijek u pravu, a bilo koji oblik kažnjavanja nepoželjan, doveli su do apsurdne situacije da manjina često terorizira većinu, uključujući i nastavnike kojima je k tome oduzet institucionalni autoritet. Većina nastavnika, naime, u situaciji u kojoj je izložena maltretiranju učenika nije u stanju nametnuti osobni autoritet. Osobni autoritet je vještina koja je ili prirođena ili se postiže adekvatnim školovanjem i dugotrajnim radom, ali sigurno ne sa samo nekoliko pedagoških predmeta tijekom studija.

3. Roditelji su se u potpunosti uklopili u ovakav sustav i umjesto kod sebe i svoje djece, uzrok problema traže isključivo u školi. Primjećuje se potpuni izostanak objektivnog pristupa roditelja. Osobito je to uočljivo krajem osnovnoškolskog obrazovanja kada su pritisci dijela roditelja na nastavnike toliki da mnogi popuštaju i dijele ocjene šakom i kapom, posebno kada ne mogu očekivati podršku ravnatelja.

4. Ravnatelji škola nalaze se između čekića i nakovnja. S jedne strane je pritisak roditelja, a s druge pritisak nadležnih institucija koje ili nekritički provode gore opisani pedagoški standard ili su i same pod pritiskom političkog odlučivanja. Posljedica toga je da čak i u slučaju kada je nastavnik evidentno u pravu, ravnatelj, u strahu, umjesto podrške nastavniku ide linijom manjeg otpora te prešutno, a ponekad i javno daje pravo učeniku i njegovim roditeljima.

Logična posljedica svega navedenoga je nered u sustavu i pad kvalitete nastave. A do zastarjelog kurikuluma još nismo niti došli. Zato prognoziram da će, ako ne dođe do uvođenja reda u odgojno-obrazovnom sustavu, kurikularne promjene na koncu biti samo nova fasada na ruševnoj zgradi.

A kurikularne promjene su itekako potrebne. Bez obzira na to što je potrebno naglasiti važnost STEM područja, ne treba zaboraviti niti društvene predmete, a pogotovo ne kulturu. Jer bez obzira na specijalizaciju, svestrano obrazovana osoba u mijenjajućem svijetu ima puno veću šansu za uspjeh. Da ne govorim o mogućnosti da svestrano obrazovanje omogućava puno bolje sagledavanje svakog problema s raznih aspekata.

Uloga nastavnika se u svakom slučaju mora promijeniti i to na način da se nastavnicima da više slobode u izboru područja kojima će dati veći naglasak te da se profesiji konačno vrati dostojanstvo, adekvatnim nagrađivanjem i institucionalnom podrškom sustava i ravnatelja. No, s druge strane uvjet je da se paralelno provodi kontinuirano vrednovanje rada nastavnika kako bi se mogao mjeriti napredak i kako bi se kompenzirale neminovne razlike do kojih dolazi zbog različite strukture učenika u pojedinim školama. Bez mjerenja nema poticaja niti kod nastavnika (svaka čast onima kojima to niti sada nije potrebno).

I da se vratim na kurikulum. Ne mislim da bi bilo dobro prevrnuti kurikulum naopako tako da činjenice postanu nebitne. Treba naći optimalnu mjeru između učenja činjenica i učenja vještine baratanja tim činjenicama. Dobar primjer su tzv. zadaci s riječima iz matematike, a to je upravo onaj tip zadataka na koje PISA daje naglasak. Ne trebam napominjati da su ti zadaci omraženi kod većine naših učenika, vjerojatno zato što ih se ne može naučiti napamet, ti zadaci traže razumijevanje i razmišljanje. No, primijetio sam da ih izbjegavaju i barem neki nastavnici. Tako se matematika svodi na rješavanje golih zadataka, a učenici pak ne vide smisao u njihovom rješavanju. Osim onima koji jednom upišu neki tehnički fakultet, ostalima je takav predmet čisti gubitak vremena. Nakon toga imamo odrasle ljude koji ne znaju što je to kamatni račun, kako izračunati iznos popusta u trgovini i slične, u biti jednostavne, matematičke probleme.

S druge strane, nedovoljno poznavanje činjenica dovodi do puno sporijeg dolaska do rješenja, budući da je potrebno puno više vremena da se nepoznate činjenice pronađu. Dodatni problem je što se podaci često traže na Internetu, a poznato je da su tamo podaci ponekad netočni ili nepotpuni. Bolje poznavanje činjenica omogućit će i u ovom slučaju lakše utvrđivanje što je točno, a što netočno i u kojoj mjeri. Dakle, umijeće je nastavnika da pravilno procijeni koje činjenice predstavljaju nužno potrebno aktivno znanje, koje poželjno znanje, a koje su na određenom stupnju školovanja za većinu učenika nepotrebne te na njima prilikom provjere znanja ne treba inzistirati.

I dok će se u sljedećih par godina problem kurikuluma sigurno riješiti, ostaju ostali nabrojani problemi koje će biti puno teže riješiti, jer zadiru u srž funkcioniranja našeg društva. Osobito je velik problem motivacije i to ne samo kod nas, već i u cijeloj Europi. Ranije napuštanje školovanja je jedna od posljedica nedovoljne motivacije koja dovodi do manjka kvalificirane radne snage. Borba protiv toga u nekim sjevernim zemljama uključuje i plaćanje učenicima da pohađaju nastavu. No, novija istraživanja pokazuju da se najviše može učiniti pravilnim pristupom djeci u najranijoj dobi. Nažalost, kod nas politika vrtiće shvaća kao objekte za čuvanje djece, umjesto da se djeci osigura kvalitetna priprema za školsko doba. Tome najbolje svjedoče pretrpani zagrebački vrtići u kojima se niti uz najbolju volju nije moguće kvalitetetno posvetiti svakom djetetu.

Hoće li naše društvo smoći snage da se odupre degradaciji vrijednosnog sustava u kojem novac sve više postaje vladar, a znanje i moral guraju se na marginu? Od odgovora na to pitanje ovisi rješavanje mnogih od navedenih problema. Dileme ustvari niti nema, pozitivan odgovor je uvjet bez kojega nam nema dugoročnog opstanka kao nacije.

5

Spektator

Ex praemissis falsis, conclusio falsa.

Interakcija

 
UČINIO -> 327 75 8 453
PRIMIO <- 296 60 24 664

Dostignuća

Vingd 396.00
Bodovi 160.6
Prijedlozi 3 11.00
Analize 41 380.00
Ankete 206

Ocjene (11)


Respektira (8): Interstellar, sufit, Mac316, siouxica, Vjeran, Refamolitelj, Alumnus, RepopeR


Slaže se (1): Laci


Ne slaže se (2): Mac316, Vjeran


Komentari (28)


MORAM IZREĆI POHVALU. Konačno je netko napisao nešto (izuzev mog Vjerana) i o drugim manjkavostima obrazovnog sustava, a ne samo o famoznom kurikulu. I ŠTO JE JOŠ VAŽNIJE STAVILI SU TO U DANAŠNJE TISKANO IZDANJE KAKO BI I OBIČNI SMRTNICI PROČITALI. MDoresic 1 0 0


Da podsjetim, upravo sam na CHatu Barometra skužio svu glupavost Jokićeve papazjanije kad mi je na izravno pitanje što je bit CKR-a odgovorio da su to ishodi. NEBO OTVORI SE... MDoresic 0 0 0


Izvrsna analiza, s poantom da ne vrijedi "ličiti fasadu, ako je cijela zgrada ruševan", a to slučaj sa našim obrazovnim sustavom. Treba obnoviti "temelje" da bi bilo koja reforma obrazovanja uspjela. A svi "jokićevci" to nisu shvatili ! Laci 0 0 0


@MDoresic - Lijepo je znati da me toliko cijenite ali Vjeran je ipak samo svoj ;-) Servus! Vjeran 0 0 0


Nisam ni ustvrdio da Vjeran nije samo svoj. No, zbog legendarnog teksta iz srpnja 2014. on je i naš!!! Što tome fali? MDoresic 0 1 0

Analiza

Nemoguća je učenička kompetencija bez nastavničke kompetencije !

08.12.2016. 15:22, PISA katastrofa: Kako konačno prestati sa štancanjem štrebera?

Ako je prema "Europski okvir ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje", koja se oslanja na filozofski okvir učenja kako ga je prepoznao J. D. u knjizi “Učenje blago u nama” u često citiranim riječima da je danas potrebno:  učiti znati, učiti činiti, učiti biti i učiti biti za drugoga, onda smo mi u velikom problemu glede školskog sustava, jer očekujemo da djeca sama od sebe "štrebajući znanje", znaju kako primjenjivati znanje, znaju "kako biti" i "znaju biti za drugoga". A to je apsolutno nemoguće !

Ima među djecom iznimaka, ali veoma rijetkih, koji bi i bez pohađanja škole mogli postati kompetentni, pomoću učenja doma uz pomoć roditelja ili raspoloživih IT pomagala za učenje. Ali školski sustav treba da služi većini, a ne iznimcima, a to većina ne može postići sama od sebe, bez pomoći nastavnika. I tu počinje problem, jer J.D je doduše prepoznao što je danas potrebno, ali zaboravio reći, ili je možda smatrao da je to samorazumljivo da se ne može "učiti znati, učiti činiti, učiti biti i učiti biti za drugoga", ako netko djecu ne nauči KAKO učiti znati, učiti činiti, učiti biti i učiti biti za drugoga ! A naučiti djecu KAKO učiti bi bio zadatak prosvjetnih djelatnika, od teta u vrtićima, do profesora na fakultetima.

I mislim da smo uprvao tu "najtanji" što se našeg obrazovnog sustava tiče. Da, istina je da su ranije učitelji, nastavnici,,  profesori bili u društvu cijenjeniji nego danas, istina je da je nagrađivanja za rad prosvjetnih radnika neadekvatan, od same osnovne plaće, do činjenice da nema razlike u nagrađivanju prema uspjehu u podučavanju mladih. Općepoznata je činjenica da djeca kod nekih nastavnika "zavole" neki predmet, a kod nekih nastavnika im se isti taj predmet "ogadi" za čitav život. Tipičan primjer za to je matematika. Matematika po prirodi stvari nije teška, ali je TEŠKO dobro predavati matematiku. Za to treba voljeti matematiku, i voljeto rad s djecom. Zapitajmo se tko poznaje osobe koje ispunjavaju oba ova zahtijeva? Ako ih poznajete, i ako imate sreće da vam dijete podučava takva osoba, onda imate vrašku sreću i vi i vaše dijete.

O CKR-u se govorilo i napisalo dosta, od obrane onoga što je napravljeno od strane Borisa Jokića i njegovog "tima", do opsežno dokumentiranih primjedbi na sve ono što je loše urađeno. No najmanje se u javnosti čulo o tome da neće nikakova reforma školskih programa, nikakovo propisivanje očekivanih 'ishoda', postići ništa glede stanja znanja naše djece, ako se ne shvati da djeca neće i ne mogu iz škole izaći sa bilo kojim kompetencijama (osim možda navike štrebanja), ako s njima u obrazovnom sustavu rade nekompetetni nastavnici, koji ih ne znaju, ili u nekim slučajevima, i ne žele naučiti KAKO učiti znati, učiti činiti, učiti biti i učiti biti za drugoga !

Kao što među djecom ima iznimaka, tako i među nastavnicima ima iznimaka, ima onih koji vole raditi s djecom, koji uživaju podučavati djecu, i kojima je užitak kada vide da su uspjeli da djeca zavole predmet kojem ih uče. I to čine usprkos lošoj plaći, lošoj opremljenosti škole, i usprkos nebrige države za to kako žive i u kojim uvjetima rade prosvjetari. No to su rijetke iznimke, i nisu dovoljne da na PISA i drugim testovima, naša djeca općenito postižu dobre rezultate.

Državni tajnik Ministarstva znanosti i nasljednik Borisa Jokića na čelu kurikularne reforme Matko Glunčić, koji je nazočio predstavljanju rezultata PISA istraživanja, kazao je kako ih treba pomno analizirati, no da uzrok očito nije kurikulum, već je problem u nastavnicima, slaboj opremljenosti škola i manjku satnice prirodnih predmeta koje treba pojačati i uvesti već u ranijim razredima. I zar to nije dovoljan dokaz za to da ne treba žuriti ni sa kakvim kurikularnim reformama uz postojeću strukturu prosvjetnog kadra, i postojeće obučenosti istoga kadra da može kompetentno PRENIJETI sve ono što se od učenika traži da iz škole ponesu kao određene kompetencije ? 

Ove PISA rezultate ne treba shvatiti kao neku KATASTROFU, nisu naša djeca ni lijena, ni glupa, ali imaju problem jer im potrebna znanja nisu adekvatno prenijeta. A razumljivo je i to da je općenito lakše "okrivljavati" djecu da 'ne vole učiti', da su 'lijena', da samo 'vise' na kompjuterima i mobitelima, da su 'nezainteresirana', itd..., nego priznati da sustav nije dobro koncipiran, i da je problem i u odraslima, konkretno u nastavnicima ! Što se prije to shvati, tim će se lakše postići bolji rezultati u PISA istraživanju "na našoj djeci", brže će se otkloniti nedorečenosti, nelogičnosti i čak nepravednosti u sustavu i prema  sustavu  obrazovanja.

Konačno bih završio sa napomenom da bi se i samo PISA istraživanje moglo podvrgnuti "istraživanju" da li je dovoljno kompetentno da sudi o cijelim generacijama djece neke države, pogotovu što sam uvjeren da nisu takozvane "kompetencije" djece koja izlaze iz škola u državama koje su daleko bogatija i 'razvijenija' od naše, bolja ili puno bolja od "kompetencija" naše djece. Ne želeći da vrijeđam nikoga, tvrdim da svako naše dijete, čak i sa niskom kompetencijom po PISA istraživanju, lakše će se snaći u životu kod NJIH, nego oni kod NAS ! A zašto kod nas nije kao kod NJIH, je neka druga tema, koja nema veze sa PISA istraživanjima.

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 758 752 258 4,032
PRIMIO <- 1,016 239 72 2,583

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 216.4
Prijedlozi 23 6.00
Analize 467 1,216.00
Ankete 330

Ocjene (8)


Respektira (6): Spektator, MDoresic, sufit, IDujas, Refamolitelj, Vjeran


Slaže se (1): MDoresic


Ne slaže se (1): Vjeran


Komentari (45)


čiti pri procjenjivanju tko treba proći, a tko ne na državnoj maturi. Ne možeš na FER i FSB bez znanja tablice množenja, ali možeš bez odličnog znanja iz porijekla vrsta po Darwinu. I to je to ! Laci 0 0 1


Joj, Laci, baš ste me nasmijali! Takvi automati - "fachidioti", intelektualni i mentalni invalidi, kakve ste upravo opisali, igledaju kao Charlie Chaplin u "Modernim vremenina"! Zapravo i gore. Nema smisla dalje komentirati. Interstellar 0 1 0


@Laci, A što bi, po tebi, uopće SVAKI maturant trebao znati na državnoj maturi? Molim bar 5 pitanja releventnih i za jezičare i za FER-ovce i za kardiokirurge i za inženjere građevinarstva i za biokemičare i za autolimare i za povjesničare i za prvu Vjeran 0 0 0


...violinu simofnijskog orkestra i za primabalerinu i za budućeg, Oskarom nagrađenog redatelja i za dimnjačara i za instalatera centralnog grijanja i za kontrolora leta i za medicinsku sestru i za odgajateljicu u vrtiću i za generala HV-a i za... Vjeran 0 0 0


...kriminalističkog inspektora i za civilnog pilota i za kapetana duge plovidbe i za ekonomista (recimo guvernera NB-e) i za suca Vrhovnog suda? Servus! Vjeran 0 1 0

Analiza

Nemoguća je učenička kompetencija bez nastavničke kompetencije !

08.12.2016. 15:22, PISA katastrofa: Kako konačno prestati sa štancanjem štrebera?

Ako je prema "Europski okvir ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje", koja se oslanja na filozofski okvir učenja kako ga je prepoznao J. D. u knjizi “Učenje blago u nama” u često citiranim riječima da je danas potrebno: učiti znati, učiti činiti, učiti biti i učiti biti za drugoga, onda smo mi u velikom problemu glede školskog sustava, jer očekujemo da djeca sama od sebe "štrebajući znanje", znaju kako primjenjivati znanje, znaju "kako biti" i "znaju biti za drugoga". A to je apsolutno nemoguće ! Ima među djecom iznimaka, ali veoma rijetkih, koji bi i bez pohađanja škole mogli postati kompetentni, ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 6
  • 1
  • 1
  • 45

Analiza

Kakva nam reforma školstva treba?

08.12.2016. 14:08, PISA katastrofa: Kako konačno prestati sa štancanjem štrebera?

Hrvatsko je društvo opsjednuto reformama i domaćim zadaćama i iskompleksirano navodnim zaostajanjem za zapadnim uzorima, a posljedične frustracije u kombinaciji s nekim segmentima povijesnog i društvenog naslijeđa dovode do inflacije propisa, strategija i drugih pisanih planova, te tumorskog bujanja kojekakvih agencija, udruga i kakvih sve ne društava kojima glavnim smislom postaje vlastito opstajanje pa stoga neprestano nalaze pogreške u procesima koje bi navodno trebali samo pratiti i kontrolirati. Sve se to prelama i preko sustava obrazovanja, a na njemu je možda i najvidljivija iskarikiranost cijelog našeg društveno angažiranog djelovanja.

Autor ovih redaka bio je studentom viših godina kada je najavljeno uvođenje "Bolonje." Valjda da izbace sve frustracije, predavači su nama studentima kojih se to u danom trenutku nije previše neposredno ticalo, možda i po nekom međusobnom dogovoru, održali čitav niz tirada protiv spomenute reforme upozoravajući na nedovoljan vremenski prostor za njezino provođenje, neke nekomplementarnosti i štošta što tada nisam najbolje ni razumio (niti sam bio zainteresiran). "Bolonja" je uvedena, politika i oni koji su nadgledali provođenje su se hvalili kako Hrvatska "savjesno ispunjava domaće zadaće", "približava se Europi", "unapređuje", "reformira", "modernizira", "dobiva priznanja i pohvale", "pokazuje se kao lokomotiva regije"...

Na istim tim višim godinama dvopredmetnog studija nastavničkog smjera, isti je potpisnik ovih redova polazio nastavu iz dviju metodika koje su ga trebale osposobiti za samostalno izvođenje nastave po dobivanju diplome. (Ovom prilikom neću potezati pitanje zbog čega se tada slušalo gradivo iz pedagogije, didaktike, psihologije odgoja i obrazovanja, metodike nastave svake od studijskih grupa koju je netko studirao, ali je nakon toga svejedno po diplomi valjalo polagati stručni ispit čiji je velik dio činilo upravo maloprijespomenuto gradivo.). Polazište na jednoj od tih metodika bilo je otprilike sljedeće: pred sobom ću imati 30 đaka (tada je o demografiji doslovce govorio samo Stjepan Šterc) kojima će moj predmet biti "kruh svagdašnji" i jedini smisao njihovih mladih života. Niti jednom cijenjeni (sada već pokojni) profesor nije doveo u pitanje učenički interes, pa čak ni pubertet, nesređene obiteljske odnose, zdravstvene poteškoće ili bilo šta drugo što bi moglo utjecati na nastavu. U tu idilu je nemir unio drugi predavač druge metodike lakonskom izrekom: "Djeca kad su mala piju mlijeko, kad narastu piju krv!" stavivši naglasak na (minimalne) ishode učenja, a zanemarivši već tada uvriježene metodičke dogme o "učeniku kao subjektu nastavnog procesa kojemu je predavač samo (naravno skromni i zanemarivi) pomagač i posrednik na putu ka znanju." 

Ove dvije anegdotalne pričice imaju za cilj ukazati iduće: obrazovanjem se kod nas u velikoj mjeri bave službe i osobe koje s realnim stanjem na terenu imaju malo ili nimalo dodira. Razlika u pristupu između dvojice metodičara ogleda se upravo na toj točci. Prvi je u školstvu radio relativno kratko i vrlo davno, dok drugi zapravo i nije bio zaposlenikom fakulteta, nego predavačem u jednoj zagrebačkoj gimnaziji, a kasnije vlasnikom i ravnateljem jedne privatne.

Ova dihotomija postaje upadljiva, ali i problematična i u općem dojmu široke javnosti kako je škola obrazovna, ali i odgojna institucija. Iz tog dvojstva rađa se široka paleta mogućnosti za reformska djelovanja i daljnju degradaciju ukupnog obrazovnog sustava. Kako bi školstvo trebalo imati i tu snažnu odgojnu funkciju njezino se mjerilo uzima i kao osnovica uspjeha obrazovne dimenzije. U sprezi s dominantnom paradigmom političke korektnosti izbrkane su ravnopravnost i "istost", pa se umjesto da svi budu ravnopravni - odnosno imaju jednake šanse koje će potom ostvariti sukladno svojim sposobnostima, sklonostima i društvenim uvjetima, sve nastoji pretvoriti istima - da imaju identičan, naravno maksimalan, uspjeh. 

Posljedično to dovodi do napuštanja koncepta "neuspješnog učenika." U toj viziji svaki je neuspjeh na obrazovnom planu posljedica čitavog niza čimbenika samo ne mogućnosti da ne znaju svi sve ili - strpajte me u zatvor - nemaju jednake intelektualne i radne sposobnosti. Krivi su preopširni programi! Krivo je zaključivanje ocjena na polugodištu! Kriv je prevelik broj predmeta! Kriv je lektirni popis! Krivi su predavači! Krivi su kojekakvi psihološki sindromi. Na ovomu posljednjemu se također savršeno ogleda patološka zaljubljenost našeg društva u ideju savršenosti djece. Dok sam predavao u nekoliko osnovnih i srednjih škola tamošnji psiholozi, pedagozi ili sami roditelji su me upozoravali da ovo ili ono dijete ima ADHD, disleksiju, disgrafiju, diskalkuliju i čitavu seriju dis-ova, ali uz neizostavne opaske kako su takva djeca zapravo "genijalci, s posebno istančanim načinima izražavanja koja naš kruti i zastarjeli obrazovni sustav sputava; kako su upravo od tog poremećaja bolovali Edison ili Einstein" (koji je, prema mojim iskustvima, očito bio suština onoga što bi se na engleskom izrazilo kao disability - jer nije bilo dis-a od kojeg on nije patio). Ukratko, shvatio sam zbog čega bogovi one koje mrze učine učiteljima.

Svaki se problem, dakle, nastoji riješiti nekom novom strategijom, pa ma kako one često bile i međusobno suprotstavljene. Primjerice, s jedne strane se trubi o prevelikom broju predmeta, a neprestano se iznose prijedlozi o zdravstvenom ili građanskom odgoju, filmskoj kulturi i sl. (Upadljivo je kako bi naglasak tih predmeta trebao biti na odgoju - vidljivo već i iz imena, a ne na obrazovanju!). Neprestano se organiziraju kojekakve radionice, na koje se često pozivaju i predavači iz inozemstva, gdje se prikazuju sve noviji i sve suvremeniji metodički pristupi koji u hrvatskoj Kompleksiji stvaraju zelotski žar za njihovom čim bržom i čim temeljitijom aplikacijom upravo u duhu "zapadnih vrijednosti." Ponovno, realni problemi - od složenih društvenih i gospodarskih prilika u kojima nam djeca odrastaju preko nedovoljnog interesa pa do - robija mi ne gine - nesposobnosti mnogih da usvoje i ovako postavljeni minimum nastavnog gradiva, zapravo nikoga ne zanimaju. Uvijek će postojati isprika u nekakvoj našoj zaostalosti.

Naglasak na odgojnoj dimenziji dominirao je i Jokićevim rukovođenjem kurikularnom reformom. Medijski je najveći odraz imao predloženi lektirni popis. Uvođenje poezije ("poezije"?) Branimira Štulića je, s jedne strane, pokazivalo otvorenost i avan(t)gardu hrvatskih kurikularnih stručnjaka koji su time anticipirali ovogodišnju Nobelovu nagradu za književnost, a s druge, navodno, izlazilo u susret interesima učenika (subjekata obrazovnog procesa kojima ne trebaju predikati!). "Nova" paradigma je zapečaćena izbacivanjem "Judite" da ne bi koji nadobudni predavač došao u napast pitanjem boje njezinog prstena poticati štrebetanje. Kao da nije moguće pitati što je pjesniku stara kmetica i u kojoj saveznoj državi, odnosno gradskoj četvrti stanuje - pitanja koja je lakše naučiti jer je tekst kraći, ali koja jednako tako isključivo potiču na bubetanje na pamet. Nije mi ovime cilj cijeli prijedlog reforme p(r)okazati kao promašen, nego ukazati da su i pohvale često bile kontradiktorne.

Sustav postavljen na način da su za sve eventualne nedostatke odgovornim unaprijed proglašeni predavači i postojeći programi, dok je krivnja skinuta s učenika i onih koji programe predlažu, često iniciraju, a redovito potvrđuju - susljedno producira i dobro poznate mane u pogledu njegove kontrole koja je maksimalno izbirokratizirana. Inspekcije su zainteresirane da nastavnici imaju ispunjene pripreme (nevažno pišu li ih svake godine iznova ili samo mijenjaju datume na onima od prethodnih godina) i dnevnike sa svim odgovarajućim rubrikama. U općoj maniji ispunjavanja obrazaca i nemaju druge "opipljive" materijale prema kojima bi mjerili nečiji (ne)uspjeh. To je i kontekst u kakvom linijom manjeg otpora dolazi do inflacije odlikaša - jer time su u danom trenutku zadovoljni svi. Umjesto da školstvo bude sredstvom selekcije, nameće se srozavanje kriterija. Dok se zalažemo za, dakako poticajnu, kompetitivnost, mlade generacije nastojimo što dulje poštedjeti toga. Pa se čudimo što toliko dugo ostaju s roditeljima ili toliko kasno izlaze na tržište rada ili primarno teže dokopati se položaja u državnoj službi - gdje vlada dobra, stara, obrazovnim sustavom zapečaćena uravnilovka.

Ovom prilikom ovdje valja stati. Posebnu, naime, temu predstavlja pitanje za kakvo bi nam to društvo obrazovanje moralo biti zamašnjakom. Ideja prema kojoj bi se naglasak morao pomaknuti sa društvenih i humanističkih znanosti prema prirodoslovlju dobiva sve veći medijski i društveno odjek. PISA-ino testiranje kao povom ovomu tekstu također naglasak stavlja na matematiku i prirodoslovlje. U tipičnoj hrvatskoj maniri usmjerenost ka STEM-u se proglašava svetim gralom spasenja i zadaćom društva. Premda bi, u postojećim gospodarskim okvirima, tako usmjereno (osobito visokoškolsko) obrazovanje zapravo stvaralo radnu snagu za izvoz. 

Izvorno značenje latinske riječi reforma zapravo znači "preoblikovanje" - onoga što u suštini ostaje isto. Nama, pak, treba promjena na bolje onoga što je u suštini loše. Ali treba nam promjena u skladu s domaćim uvjetima, a ne pokušaj da se jednim potezom prebrišu desetljeća različitog društvenog razvoja ("zaostalosti" kako bi neki rekli).

Tri su zadaće ključne:

- vraćanje naglaska obrazovne dimenzije u središte cjelokupnog procesa

- vraćanje obrazovnog procesa u ruke onih koji rade u njemu, a ne oko njega

- gradiranje procesa na način da bude selektivan

Tek tada će se moći razmišljati o pravim promjenama programa i sadržaja, kao i razbijanje uravnilovke među učiteljima i školama. No, to zahtjeva rezove i rušenje nekih s vrha piramide...

6

Alumnus

Regnum regno non praescribit leges.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 572 55 36 528
PRIMIO <- 584 89 20 1,155

Dostignuća

Vingd 722.00
Bodovi 154.4
Analize 73 722.00
Ankete 179

Od istog autora

Ocjene (8)


Komentari (36)


nekih nastavnika djetetu s eogadi njegov predmet, a kod drugog taj isti predmet zavole ? I to ista djeca, z akoju bi ti rekao da su manje vrijedna ! Ja osobno nikada ne bih očito obdarenom djetetu za muziku dao jedinicu iz matematike, čak i da je Laci 0 0 0


ne zna, a ne bih dao jedinicu ni očito obdarenom djetetu za matematiku i fiziku, ako mu "ne ide" pojest ili zemljopis. Treba ih učiti razmišljati i kako doći do znanja o tome što će im nekada trebati. A min. 60 % nastavnika nije za to sposobno Laci 0 0 0


Alumnus uopće ne govori o "štrebanju". Je li tako, Alumnus? Vi govorite o učenju, usvajanju znanja kao preduvjeta za složenije kognitivne i intelektualne procese. I da su neka djeca jednostavno - manje darovita od druge (eufemizam). To je činjenica. Interstellar 0 1 0


Ako na isticanje važnosti STEM područja gledamo tako kao autor teksta da će to ionako biti radna snaga za izvoz, poput nogometaša koji su također traženi, onda bih ja sugerirao da sve napravimo kako bismo izvezli ekonomiste i pravnike s burze rada! MDoresic 0 0 0


Važnost da, ali se autor boji da bi se spomenuto uvelo u tipičnoj hrvatskoj maniri 'ako je tako na Zapadu...' bez pravih priprema, jasno definiranih i vremenski preciziranih ciljeva, te sa strukom iz STEM-a kao ukrasom. Baš kao s ekonomijom i pravom. Alumnus 0 1 0

Analiza

"Da bi se danas stajalo na mjestu, potrebno je jako brzo trčati!"

Ovu mudru rečenicu izrekao je svojim studentima prof. dr. Sveto Marušić tijekom predavanja na poslijediplomskom studiju početkom ovog milenija. U njoj se jasno može iščitati i ova PISA avantura u kojoj naša zemlja dobrovoljno sudjeluje četvrti put za redom.

Jučer objavljeni rezultati testiranja održanog prošle godine podigli su veliku buku. Podatak da smo u promatranim kategorijama ispod prosjeka govori sam za sebe. Mene zapravo smeta nešto drugo. No, o tome ćemo kasnije.

Za one koji nisu toliko upućeni, važno je reći kako PISA svoje istraživanje učeničkih kompetencija radi u tri velike kategorije - matematika, čitalačka pismenost i prirodoslovlje. Svaka od tih kategorija se dijeli na potkategorije ali u tolike detalje ipak nećemo. Istraživanje se radi svake tri godine i uvijek mu je u fokusu jedno od tri glavna područja, dok se preostala prate u manjem opsegu samo kako bi se konstatirali trendovi i dobiveni podaci uspoređivali u kraćim vremenskim periodima.

Prošećimo malo rezultatima

2006. - prirodoslovlje

(zbog lošeg izbora boja u tablici se ne vidi da smo u prirodoslovlju prva zemlja koja je ispod OECD prosjeka, u matematici je to Slovačka, a u čitanju Island)

2009. - čitalačka pismenost

2012. - matematika

2015. - prirodoslovlje

Ne ulazeći u detaljnu analizu svakog polja (ako nekome nešto nije jasno iz tablica, tu sam, pitajte) jasno je da smo u sva četiri istraživanja u sve tri promatrane kategorije bili ispod prosjeka. I to je loše. Međutim, ima i lošijih vijesti! Trend koji postižemo jasno ukazuje na silaznu putanju. Dakle, ne samo da smo u svakom istraživanju loši, već smo svaki put sve gori i gori.

Tu i tamo "potkrade" nam se i neka prosječna (čak i natprosječna!) potkategorija promatranog segmenta. Ali kad dobro pogledate o čemu se radi, onda je to samo dodatna sol na ranu. Recimo, 2009. (čitalačka pismenost) bili smo natprosječno dobri u podkategoriji "Dostupnost" (odnosi se na mogućnost dolaska do materijala za čitanje kroz mrežu knjižnica, knjižara, brojnost i raznolikost dostupnih naslova itd.). Dakle, kod nas je znatno lakše doći do materijala za čitanje, ima ga puno i raznolik je. Priznajte, ova natprosječna kategorija ostavlja gorak okus u ustima jer smo unatoč tome ispod prosjeka u razumijevanju i evaluaciji pročitanog kao i u ostalim potkategorijama koje sačinjavaju čitalačku pismenost.

2006. bili smo prosječni u jednoj od tri potkategorije prirodoslovlja.

Da, prepoznajemo pitanja. Ali pojma nemamo o čemu se zapravo radi!

Da skratim. Ozbiljne zemlje sudjeluju u ovom istraživanju kako bi jasno ustanovile gdje se nalaze na "svjetskoj obrazovnoj karti". Kako bi uvidjele u čemu su jake, u čemu su OK, a u čemu zaostaju za svijetom. Ozbiljne zemlje rezultate ovog istraživanja koriste kao dijagnozu svog prosvjetnog sustava. Ozbiljne zemlje temeljem ovih rezultata određuju daljnje aktivnosti kako bi ostvarile proklamirane ciljeve (ostati odličan u čemu sam odličan, podići  OK na odličan, a zaostajanje podići na OK razinu). Ozbiljnim zemljama kontinuirano sudjelovanje u PISA-i pokazuje i trendove kako bi dodatno mogli kontrolirati poduzete mjere. Ozbiljne zemlje napreduju na ovom istraživanju. Možda to nije vidljivo u rangovima (jer onaj tko je prvi ne može napredovati sve i da hoće), ali je vidljivo na razini postignuća.

U konačnici, ozbiljne zemlje ulažu velike napore u održavanju koraka sa svijetom te nastoje svoj tempo podići koliko je moguće.

Hrvatska, nažalost, u ovom smislu nije ozbiljna zemlja.

Mi ne mijenjamo ništa, a i ono što promijenimo, možda bolje da nismo. Navodim ovdje odličan članak Nenada Bakića, a iz njega izvlačim citat vezan uz bolonjsku reformu na visokim učilištima.

"Pogotovo sjetimo li se kako smo upropastili bolonjsku reformu, koja je bila daleko jednostavnija za implementiranje od ove reforme kurikuluma. Pretvorili smo ju, ne u njenu karikaturu, nego suprotnost. Da se netko htio sprdati s implementacijom ‘bolonje’, napravio bi upravo kao mi!"

Naš silazan trend na PISA-i posljedica je upravo nečinjenja. Da, znamo stvarno stanje. Da, znamo rezultate. Da, imamo kvalitetne i brojne podatke. Da, dijagnoza je jasna.

Ali pomaka nema nikakvih!

Podsjećam, kurikularna reforma je od ove školske godine trebala biti aplicirana u određenom broju škola (eksperimentalno), a već od iduće školske godine u cijelom sustavu. Od toga, bar za sada, ništa. Hoće li uopće biti i kako će to izgledati ne bih sada špekulirao.

Nažalost, mene sve ovo niti čudi niti iznenađuje. Kad bih morao jednom slikom ilustrirati stanje hrvatskog društva onda bih to napravio tako da nacrtam noja koji umjesto u pijesak gura glavu u hrpu fekalija dok krilom pokazuje kako je za njegovo stanje i položaj odgovoran netko drugi.

Mi ćemo i dalje živjeti u četrdesetima (prošlog stoljeća, naravno) i nećemo niti biti svjesni kako ostatak svijeta polako klizi pored nas. A kad shvatimo da kornjača može pobijediti zeca, bit će prekasno.

Iako je naša prosvjeta bremenita problemima (o kojima sam već podosta pisao), ovdje bih ponovo istaknuo dva koja smatram ključnima u pomaku prema naprijed (odn. prema gore na PISA-inim ljestvicama).

Prvo su moderatori sustava. Oni na kojima cijeli sustav počiva. Oni koji su njegov temelj. Oni bez kojih je bilo kakav pomak nezamisliv. Na učiteljima.

Učitelji/profesori moraju shvatiti koliki je teret, kolika je odgovornost na njihovim leđima. Oni moraju osvijestiti da u rukama drže našu budućnost. I oni moraju svom poslu pristupiti na adekvatan način. Da bi se uopće krenulo u tom smjeru, nužno je napokon razbiti uravnilovku koja u sustavu vlada. Pod hitno treba evaluirati njihov rad kroz ostvarene rezultate. Najbolje isticati, poticati, nagrađivati, tapšati po ramenima, odlikovati. Najlošijima zahvaliti na suradnji, a na njihova mjesta i zaposliti nove, mlade snage koje čekaju priliku da društvu pokažu da i oni nešto vrijede.

Alate za to ocjenjivanje već imamo. Vanjsko vrednovanje učenika OŠ, Državna matura za učenike SŠ. A i PISA može biti jedan od njih.

Ali siguran sam da će i učitelji davati svoj maksimum samo ako uvide kako je njihovo vrednovanje (ne samo materijalno) ovisno o rezultatima njihovog rada.

Drugo je sadržaj odn. metode. Moramo napokon besmisleno memoriranje faktografskih činjenica bez ikakvog razumijevanja baciti u obrazovni kontejner i posvetiti se operativnom, smislenom, sadržajnom znanju. Moramo se posvetiti učenju s razumijevanjem. Moramo učenike naučiti kako učiti. Moramo ih uključiti u život i u rješavanje problema koje taj život svakodnevno donosi.

Nama ne trebaju "klinci" koji će, kao iz topa, reći koliki je BDP u Singapuru, a na pitanje "Što je to BDP?" nemoćno slegnuti ramenima. Nama trebaju "klinci" koji će znati važnost BDP-a, koji će znati interpretirati tablične podatke o BDP-u po svjetskim državama, koji će otići na Net i iskopati podatke o BDP-u po svjetskim državama prije 5, 10, 15 i 20 godina, koji će tako iskopane podatke moći usporediti i vidjeti trendove, koji će iz tih trendova uočiti kako su društvene promjene trome i da u njima nema pomaka preko noći. Nama trebaju "klinci" koji će dostupnu tehnologiju lakoćom koristiti za svoj vlastiti razvoj i napredak. Za takve klince postojeći nastavni program je klip pod noge.

Zaključit ću velikom istinom bivšeg američkog obrazovnog ministra Richarda Rileya koji je svojevremeno konstatirao:

"Trebamo pripremati đake za poslove koji još ne postoje, koji će koristiti tehnologije koje još nisu izumljene, kako bi se riješili problemi za koje ni ne znamo da će postojati."

Mi smo miljama daleko od spoznaje o istinitosti ove tvrdnje.

O njenoj provedbi bolje da šutim!

A nijanse iz naslova? Nije li zapravo mazohistički novcem poreznih obveznika plaćati sudjelovanje u istraživanju, a da s tim rezultatima ne poduzimate ništa?

Servus!

5

Vjeran

Sic transit Gloria Estefan!

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 359 85 15 382
PRIMIO <- 499 143 57 878

Dostignuća

Vingd 810.00
Bodovi 177.1
Prijedlozi 1 5.00
Analize 93 802.00
Ankete 730

Ocjene (10)


Respektira (9): Interstellar, VeNLO, viewer, IDujas, Spektator, Losonsky, sufit, Laci, siouxica


Slaže se (1): Losonsky


Komentari (27)


URAVNILOVKA. pROČITAJTE http://www.jutarnji.hr/komentari/nenad-bakic-za-jutarnji-zasto-kurikularna-reforma-u-hrvatskoj-ne-moze-uspjeti/5373111/ MDoresic 0 0 0


Ponovno vas upućujem na YouTube gdje sam sve rekao o PISA-i. Čak što više prije 13 godina predvidio rezultate. POGLEDAJTE PISA HRT Obje strane … prije 11 godina predvidio sam rezultate PISA-e https://www.youtube.com/watch?v=RK3Mm5qTYgg Ozana D MDoresic 0 0 0


PISA HRT Obje strane … prije 11 godina predvidio sam rezultate PISA-e https://www.youtube.com/watch?v=RK3Mm5qTYgg Ozana Državna matura 20022014 bitno https://www.youtube.com/watch?v=o0m6xsl7Jv4 MDoresic 0 0 0


PISA HRT Obje strane … prije 11 godina predvidio sam rezultate PISA-e https://www.youtube.com/watch?v=RK3Mm5qTYgg MDoresic 0 0 0


Netko je napisao da bi Dorešić sada trebao napisati analizu PISA-e us vezi s posljednjim poraznim rezultatima. No, ja to pišem i govorim posljednje četiri godine. MALO JE KRIV I BAROMETAR...MOJI TEKSTOVI U PRAVILU NE PROLAZE U TISKANO IZDANJE. ZAŠTO? MDoresic 0 0 0