Analiza

Kriza vlasti "zabavlja" hrvatsku javnost već neko vrijeme. Do te mjere da nam promiču puno važnije stvari. Evo za primjer, svjetski bankari su nas nekidan prvi put poslali po dodatna jamstva kako bi nam odobrili nekakav nenamjenski potrošački kredit s deviznom klauzulom. "A tko će ovo vraćati gospodine Mariću?", upitao je zabrinutim patronizirajućim glasom nekakav bankarski činovnik ministra jedne samostalne i neovisne države (dok mu je vraćao papire zamrčene velikim crvenim pečatom – ODBIJENO), ministra koji je zažarenih obraza samo bez riječi piljio u vrhove svojih kožnih cipela. Promaklo vam je to, sigurno. Ma promakli su vam zbog krize vlasti još važniji događaji poput spektakularnog splitskog dočeka Žorža i Marine, ili opasnog putovanja (hvala Bogu sa sretnim epilogom) hrvatske loptonabijačke reprezentacije u Francusku.

Međutim, kako to u životu već biva, nije kriza vlasti ta kriza koja nas treba zabrinjavati jer je ona samo metastazica jednog gadnog karcinoma – krize hrvatskog društva. Tu krizu, jasno, ne primjećujemo, odnosno negiramo njeno postojanje. Ali ona je bila očekivana. Štoviše, ako je išta bilo predvidivo i sigurno u našoj domovini onda je to upravo ova kriza društva. Sigurna kao dan. Sigurna kao smrt.

Jer nema prečaca u životu, ne postoji laka lova... bar ne za Hrvate i Hrvatsku. Moramo prihvatiti da smo samo ljudi, da nam treba vremena za naučiti demokraciju. Moramo se suočiti sa činjenicom da smo se mi, danas u naponu snage, nekad kleli jednom diktatoru, da su mnogi od nas bili čak spremni dati život za njega, voljeli ga više od roditelja i da su neutješno revali kad ga je vrag uzeo nazad sebi iščekujući poput Sjevernokorejaca hoće li sutra uopće dan svanuti. Moramo prihvatiti da nam treba vremena za vratiti sadržaj u mozgove isprane stalnim zastrašivanjima s vanjskim i unutrašnjim neprijateljima koji jedva čekaju doći baš u našu školu, štoviše, baš u naš razred i ubaciti kakvu bombu, pobiti četu đaka, a Nas Titove pionire Ništa Ne smije Iznenaditi. Moramo se prisjetiti da smo za glupe popkulturne đinđe, aluminijske limenke i rebatinke, morali potegnuti do Trsta. Nekad samo za čokoladu, kavu, deterdžent ili bakalar.

Što smo drugo mogli očekivati? Kako smo se trebali ponašati? Kako se može ponašati ljudsko biće koje je u društvu s dva vršnjaka bilo sigurno da dvoje od troje sigurno imaju isti dizajn dnevne sobe pa preko noći uđe u IKEAu? Kako se može ponašati ljudsko biće koje bi zbog pijanog psovanja Velikog Vođe vjerojatno skončalo u nekom kazamatu pa onda preko noći uleti u "pizda 'ko ne opsuje predsjednika" sustav vrijednosti? Kako se može ponašati? Neprilagođeno. Izgubljeno.

Takvo je danas hrvatsko društvo – vlast, mediji, javnost – neprilagođeno i izgubljeno. Društvo bez životnog iskustva, društvo s velikom prijetnjom trajnog gubitka identiteta zbog stalnog gledanja na zapad, jer je dobro samo onako kako to oni rade. Društvo koje ispranih mozgova još uvijek ne uspijeva okončati Drugi svjetski rat jer ga razdire isključivost, i totalitarizam koji tinja duboko u duši našeg naroda. Ne uspijevamo, čak ni s ove distance od sedamdeset godina, ući u čovjeka, ući u jedinku i njegovu sudbinu, dvojbe, odluke, greške... nego (u skladu s totalitarnim duhom) su svi partizani bili isti. Ustaše također. Ne uspijevamo pozicionirati čak ni Domovinski rat jer je u našem društvu još uvijek prejak bratstvojedinstveni plamen koji nam ne dozvoljava Srbe nazvati agresorima.

Možemo ovako beskrajno, ali bitno je da cijelu ovu priču, ovu našu slabost, neprilagođenost i izgubljenost lako koriste naši neprijatelji, točnije svi oni koji imaju pretenzije na naše resurse. Ali ne treba se s njima baviti – takvih će biti dok je svijeta i vijeka – trebamo se napokon početi baviti sami sa sobom. Trebamo se naći, ojačati, naučiti životu i demokraciji. Ova kriza vlasti koja nas "zabavlja" je samo proizvod političara koji su samostalno ili uz pomoć neprijatelja sve ovo shvatili pa koriste te naše slabosti, tu našu izgubljenost i neprilagođenost. Hajdemo ih imenovati.

Zoran Milanović, Ivo Josipović, Vesna Pusić su lideri koji su započeli korištenje krize hrvatskog društva za osobne interese. Uspjeli su polarizirati javnost i tako se održati cijeli mandat na vlasti kao vjerojatno najnesposobnija hrvatska vladajuća garnitura u povijesti. Međutim, šteta koju su napravili našoj domovini je neusporedivo veća. Naime, svojom politikom su instalirali Tomislava Karamarka za predsjednika najvažnije hrvatske političke stranke i generirali vrtoglavi uspjeh Bože Petrova i njegove skupine lokalnih političara izrazitog malomišćanskog mentaliteta – MOSTa nezavisnih lista.

Koliko je duboka kriza hrvatskog društva trebalo je biti jasno onog trenutka kad je na čelo državotvorne demokršćanske stranke zasjeo čovjek koji se svojim životom pokazao kao antagonist kršćanstva, a uz to je stranci i prvom hrvatskom Predsjedniku okrenuo leđa u najtežim trenutcima, pridružio se istaknutim jugoslavenskim udbašima, radni vijek je proveo radeći omražene špijunske poslove, čak je radio i na uhićenju generala Ante Gotovine itd. Takvom čovjeku je bilo dovoljno samo prihvatiti Milanovićevu polarizacijsku igru, pozvati se na Franju Tuđmana i obećati neispunjivu lustraciju da bi ga HDZovci, kao stranka s najvećom koncentracijom stručnih i domoljubnih Hrvata, prihvatili kao kukavičje jaje! Ima li bolje ilustracije za dubinu krize hrvatskog društva?

Danas, dok se naši mediji bave matematikom i brojanjem do 76, malo tko ulazi u bit problema. Jesu li neka hrvatska politička tiskovina ili portal analizirali stvarni razlog općenarodnog pritiska na Karamarka zbog "afere konzultantica"? Je li neki analitičar ustvrdio kako, u stvari, najviše boli šibicarski karakter čovjeka koji se spremao voditi državu, a nije se uspio odreći par tisuća eura mjesečno vjerojatno poslovno legalnog, ali politički toksičnog novca? Shvaća li netko da je kriza HDZa odraz krize hrvatskog društva i da pokazuje da će Hrvati isto kao HDZići bezglavo u ponor za liderom? Ma koliko omražen i neugledan bio.

Je li se neki politički analitičar upitao kakva budala moraš biti da poput Bože Petrova nacionalne interese štitiš javnim niskim napadom na koalicijskog partnera dok si na vlasti, umjesto da izađeš iz koalicije (suradnje), kreneš u nove izbore i onda izneseš prljavo rublje? Pita li se netko koliko nas milijardi kuna zbog toga košta doktor Petrov?

Nema nam pomoći dok ne shvatimo da nikoga od navedenih nacionalni interesi ne zanimaju. Pustimo priču, njihova djela to govore. Oni će nastaviti manipulirati slabostima hrvatskog naroda dok god im to dozvolimo. A, apsurdno, kod nas su i škare i sukno. Mi, hrvatski narod, se moramo početi miješati u demokratske procese političkih stanaka. Mi ih moramo zapitati zašto Milanović, a ne Leko ili Picula, zašto Karamarko, a ne Brkić, Plenković ili Maletić. Kad prestanemo bauljati, kad se napokon nađemo to nam jedino preostaje – udariti u glavu krize. A ne razmišljati previše da li s tim glavama upravljaju Srbi ili Mađari, Rusi ili Amerikanci...

Za kraj jedno predviđanje. Iako su svi izgledi kako su prijevremeni izbori neminovni, iako to po anketama očekuje dvije trećine Hrvata oni se vjerojatno neće dogoditi. Ne podcjenjujte ispranost mozga hrvatskog parlamentarca koji je od četvrtog do, hajde recimo, četrnaestog svibnja osamdesete neutješno revao za drugom Titom, koji je znao samo za dva dizajna dnevne sobe, koji je kroz debelo staklo nekog duty-free shopa na moru gledao aluminijske limenke gaziranog pića... Jebeš Hrvatsku, sad je prilika –  treba naredne četiri godine obnoviti namještaj, kupiti auto... stan možda? Presložit će oni parlamentarnu većinu nekako, ali ne zbog auta ili stana kako autor maliciozno tvrdi. Ma ne! Samo i isključivo zbog nacionalnih interesa... i da se komunjare ne vrate...

Interakcija

 
UČINIO -> 271 9 - 534
PRIMIO <- 600 100 106 1,680

Dostignuća

Vingd 542.00
Bodovi 119.1
Analize 110 542.00
Ankete 20

Ocjene (3)


Respektira (3): RepopeR, Laci, Spektator


Komentari (17)


@sio Ministarstvo financija: "Odlučeno je da se nastavi s praćenjem kretanja na međunarodnim financijskim tržištima s namjerom izdavanja jedine planirane ovogodišnje euroobveznice nakon što se otklone trenutne domaće političke nejasnoće." BorisTraljic 0 0 0


Što je ovo ako ne opis odbijenice? Odbiti se može na razne načine npr. "Dobit ćete kredit za stan u CHF uz godišnju kamatu od 20% i uz trostruko hipotekarno jamstvo..." Nisu oni nas odbili - dobili smo ponudu koju smo morali odbiti :) BorisTraljic 0 0 0


Nadalje ne radi se o Svjetskoj banci nego "svjetskim bankarima" - investitorima Citigroup, HSBC, Morgan Stanley i UniCredit. Epilog je tzv. "non-deal road show", prvi u povijesti neovisne Hrvatske (mislim?). BorisTraljic 0 0 0


Puno više zabrinjava okretanje zaduživanju na domaćem tržištu na način koji najavljuju... Sve ovo nije tema članka nego pojašnjavanje jedne nadahnuto-slikovite rečenice, ali kad već tražiš... jbg. BorisTraljic 1 0 0


eh, isprika, zbunila me očito konstatacija da je nešto promaknulo...jer nije, barem ne na barometru:)) siouxica 0 0 0

Analiza

Kriza vlasti "zabavlja" hrvatsku javnost već neko vrijeme. Do te mjere da nam promiču puno važnije stvari. Evo za primjer, svjetski bankari su nas nekidan prvi put poslali po dodatna jamstva kako bi nam odobrili nekakav nenamjenski potrošački kredit s deviznom klauzulom. "A tko će ovo vraćati gospodine Mariću?", upitao je zabrinutim patronizirajućim glasom nekakav bankarski činovnik ministra jedne samostalne i neovisne države (dok mu je vraćao papire zamrčene velikim crvenim pečatom – ODBIJENO), ministra koji je zažarenih obraza samo bez riječi piljio u vrhove svojih kožnih cipela. Promaklo vam je to, sigurno. Ma promakli su vam zbog krize vlasti ... više >

  • 3
  • 0
  • 0
  • 17

Analiza

Sada već potpuno izvjesni pad Vlade pokazuje da se HDZ, kao i uostalom SDP prije toga, i dalje drže uhodanih obrazaca ponašanja koje bih sveo u jednu izreku: Tko nam što može?

I dok u Europi ministri daju ostavke čim je posrijedi bilo kakvo moralno upitno djelo, kod naših političara se to još uvijek ne smatra problemom, dokle god političar ne završi u zatvoru. Kao ilustraciju navedenoga evo par naslova: „Švedska ministrica dala ostavku jer je kupila čarape na službenu karticu“, „Švedska ministrica otišla iz vlade jer je zaposlila dadilju na crno“, „Francuska ministrica dala ostavku jer se s ljetovanja u Tunisu vratila privatnim avionom tuniskog predsjednika“. U ovom kontekstu još je zanimljivija ostavka Willyja Brandta na mjesto njemačkog kancelara nakon što je u njegovom kabinetu otkriven špijun Stasija. Niti jedan od navedenih primjera nije kazneno djelo, Willy Brandt nije bio niti u kakvom sukobu interesa. Pa ipak je morao otići.

Svaka sličnost s aferama naših političara je namjerna.

Usporkos prevladavajućim mišljenjima komentatora na nacionalnim televizijama da je do pada Vlade došlo prvenstveno zbog  toga što političar nije na čelu Vlade, mislim da komentari ne odražavaju stvarnost i stvarne namjere uključenih aktera. Komentatori su uglavnom opterećeni standardnim obrascima ponašanja stranaka i ne žele vidjeti da Most ne predstavlja takvu stranku. Ponekad imam dojam da to čine i namjerno, jer mi je teško vjerovati da razliku ne vide. No, zanima me kako će reagirati kada budu ocjenjivali Živi zid, koji će na sljedećim izborima prerasti u respektabilnu parlamentarnu stranku. Ali o tome kasnije.

Pad Vlade je isključivo posljedica tvrdoglavog nastojanja HDZ-a da se i dalje ponaša po ustaljenim obrascima. Zanimljivo je da je iste te obrasce HDZ, dok je bio u oporbi, uredno kritizirao. HDZ-u na vlasti identični obrasci ponašanja najednom više nisu bili problem. HDZ nije prepoznao osnovnu značajku Mosta, a to nisu reforme (makar ih je sam Most stalno potencirao), već je to inzistiranje na čistim računima. Nije prepoznao, ali možda u nastojanju da se dograbi vlasti nije niti želio prepoznati. Jer da jest, ne bi ulazio u koaliciju s Mostom i nakon pola izgubljene godine gledao kako mu se rejting srušio. No u tom je razdoblju Tomislav Karamarko zahvaljujući upravo koaliciji s Mostom ostvario svoj cilj, jer je dobio priliku učvrstiti se na mjestu predsjednika stranke.

I tu smo došli do ključnog problema. Ne samo da je Tomislav Karamarko ostao predsjednik HDZ-a, već je i Zoran Milanović ponovo izabran za predsjednika SDP-a. Na taj je način Hrvatska postala talac ove dvojice ne baš osobito sposobnih vođa (pri tome prvenstveno mislim na vođenje države).

Uz postojeći raspored snaga, ne može se očekivati da će neka stranka, čak i sa svojim prirodnim koalicijskim partnerima, osvojiti apsolutnu većinu. Takozvani treći put će ponovo osvojiti barem isti broj mandata kao što ima i u ovom sazivu Sabora. Pozive na odustajanje od „neuspjelog eksperimenta“, koje čujemo ovih dana od raznih komentatora i isluženih političara, biračko tijelo trećega puta u većini neće poslušati. No doći će do promjena.

U odnosu SDP-a i HDZ-a, HDZ je već izgubio dio glasača i teško je vjerovati da će ih s Karamarkom na čelu vratiti. Bez promjene na čelu stranke HDZ nema šanse na sljedećim izborima. Možda je toga bio svjestan Milijan Brkić kada je predložio da se Karamarko povuče s pozicije prvog potpredsjednika Vlade. SDP je, pak, ojačao. Može se pretpostaviti da će se dio lijevo orijentiranih Mostovih glasača, razočaran izborom koalicije s HDZ-om,  vratiti SDP-u . No, najveći dio razočaranih Mostovih glasača izabrat će drugu opciju unutar trećeg puta - Živi zid.

HDZ je iskusio kako je to kada Most „glumi moralnu vertikalu“, da citiram jednog HDZ-ovog visokopozicioniranog člana. SDP je to sigurno dobro snimio. Ali kada Živi zid počne postavljati svoje zahtjeve, mislim da će se u obje velike stranke smrznuti. U stvari ne očekujem da je uopće moguća koalicija bilo koga sa Živim zidom. Tako da će dio birača Mosta koji su mu zamjerili što je išao u suradnju s HDZ-om (a isto bi bilo i da je išao u suradnju s SDP-om) i koji će sigurno sada glasati za Živi zid, biti vrlo zadovoljni. Jedino je pitanje što će tim izborom postići?

Postići će dugotrajnu političku nestabilnost. Ta će nestabilnost potrajati dokle god se HDZ ili SDP ne reformiraju barem na način da ono što kritiziraju kod drugih vide i u svojim redovima i aktivno se bore protiv toga. To bi bilo dovoljno za suradnju s Mostom, a možda i za veliku koaliciju. Za suradnju sa Živim zidom mislim da nema šanse, ali nikad ne reci nikad.

Politička nestabilnost imat će za nas teške ekonomske posljedice. U nekoj uređenoj zemlji, spominje se primjer Belgije koja je prolazila kroz dugotrajnu političku krizu, sustav je uređen, tako da neke stvari funkcioniraju neovisno o tome tko je, i je li tko na vlasti. Kod nas, zbog međusobnih podmetanja to nije tako. Bez čvrste vlasti,sve stoji. No, izgleda da naše stranke jedino teška kriza može natjerati da se počnu mijenjati pa je, paradoksalno, upravo takva kriza naš mogući izlaz iz krize.  Most je, uz sva nesnalaženja i greške svoj posao „moralne vertikale“ dobro odradio i pokazao da se politika može i drugačije voditi. Za ostalo nije imao snage, bilo je tu i grešaka, a kao olakotnu okolnost svakako treba navesti orkestriranu hajku koja se protiv njega provodi od proglašenja izbornih rezultata.

Na tzv. aferu Grizli koja je pokrenuta upravo s ciljem moralne diskreditacije Mosta neću se posebno osvrtati, jer čak i kada bi opisani kontakti bili ostvareni, s obzirom da se radi o privatnim firmama koje ne posluju neposredno s državom, u njima nema ništa relevantno čime bi bilo tko od Mostovih ministara mogao doći u sukob interesa.

5

Spektator

Ex praemissis falsis, conclusio falsa.

Interakcija

 
UČINIO -> 327 75 8 453
PRIMIO <- 296 60 24 664

Dostignuća

Vingd 396.00
Bodovi 166.4
Prijedlozi 3 11.00
Analize 41 380.00
Ankete 206

Ocjene (16)


Komentari (31)


@Ga: Kako sam već rekao, u politici je to stvar osobne percepcije svakog glasača. Posebno u ovakvim slučajevima koji su zapravo potpuno legalni te nema načina da se istagom utvrdi konačna istina. Spektator 0 0 0


Mostova je vertikala zakrenuta na lijevo za 90 stupnjeva i postala je najobičnija horizontala. A moguće ju je promatrati za još jedan okret od 90 stupnjeva pa ta njihova vrtikala dubi na glavi. "Moralna vertikala" je ozbiljno kanila surađivati s Boljunac 0 1 0


SDP-om. U zadnji trenutak se je okrenula ka HDZ-u zahvaljujući biskupu Košiću i široh javnosti koja je protestirala. Pa je u sklepanoj vladi RH počeo rovariti protiv vlade. Našao je suradnika u Oreškoviću i čuvao SDP-ovce u strukturama vlasti. Boljunac 0 0 0


PODRŠKA MOSTU . STIPE PETRINA kaže KAD HDZ UMRE HRVATSKA ĆE ŽIVIT. Slažem se i dodajem i sdp Branka 0 0 0


Osobno se ne bih usporedjivao s veličinama koje cijenjeni komentatori spominju. Povijest, kltura nam se ne daju usporediti. Kod nas evolucija kao da je napravila predah. Ne samo što stojimo na mjestu, nego vidno regrediramo. Nažalost , ali ta franek 0 0 0

Analiza

Rat opozivima: Hoće li MOST i Orešković izdržati Karamarkove nasrtaje?

05.06.2016. 01:47, Oreškovićeva 'bomba': Tko odlazi, a tko ostaje u Vladi? Je li moguće izbjeći prijevremene izbore?

U općoj gunguli koja je nastala nakon niza dramatičnih poteza sudionika vlasti otvorilo se toliko mogućih alternativa razvoja budućih događaja da prognoziranje počinje jako sličiti lutriji. Ipak, neke stvari se mogu dosta jasno razabrati.

Da se Tomislav Karamarko odlučio za taktiku "sa štitom ili na njemu" bilo je vidljivo već nakon nedavnog oštrog i uvredljivog napada na Božu Petrova, gdje je koristio retoriku koja isključuje sve opcije osim totalne izravne konfrontacije. Sada se čini jasnim da je on istovjetno nastupio i prema premijeru Oreškoviću. Način na koji je Orešković pred koji dan napustio zakazanu sjednicu vlade upućuje ili na to da je premijer u jednom trenutku sasvim izgubio živce ili da je sama atmosfera nekog razgovora koji je vodio došla do točke gdje se gubi kontrola situacije, i gdje je napuštanje poprišta događaja promišljen potez u situaciji kada nema drugih razumnih opcija. Bilo da je Orešković Banske dvore napustio u krajnjem afektu bilo da je riječ o racionalnom potezu, nema sumnje da je on bio izložen iznimnom pritisku, koji je, sasvim moguće, prekoračio granice elementarne civiliziranosti u komunikaciji.

Tko bi drugi mogao izvršiti toliki pritisak na premijera osim izravno predsjednik HDZ-a? Sve nam to govori o potpuno egzaltiranom Karamarku, koji u svim svojim recentnim komunikacijama djeluje s pozicija maksimalne sile i prijetnje što ih je u stanju demonstrirati pred sugovornicima, a njegovi idući potezi, objava nepovjerenja premijeru, daljnje optužbe i prijetnje, takvu su ocjenu dodatno potvrdili.

Kad smo prvi put čuli iznenađujuću Oreškovićevu objavu, gdje traži ostavke i Karamarka i Petrova, mnogima je sigurno palo na pamet da je takav premijerov stav ponešto nepravedan - postavljanje Karamarka i Petrova u istu razinu iako su njihova odgovornost za sadašnju situaciju, kao i motivi za poteze koje su povukli sasvim različiti - nije baš fair. Međutim, ako se pokušamo zamisliti u Oreškovićevoj koži, objašnjenje za takav potez mnogo je lakše. Orešković je naprosto doveden u nemoguću i nerješivu poziciju, i njegov dvojben potez zapravo otkriva njegov moralni stav. S jedne strane, premijer osjeća odgovornost prema HDZ-u, čija ga je podrška i dovela na poziciju prvog čovjeka Vlade, te se ne može izravno svrstati nasuprot HDZ-u. (Da je to htio, onda je naprosto mogao tražiti ostavku samo od Karamarka.) S druge strane sasvim je vidljivo kako osobni moralni osjećaji ne dopuštaju Oreškoviću da u ovakvoj poziciji povuče pravolinijski potez koji je od njega očito izravno tražio HDZ (podnošenje ostavke), koji izravno donekle pomaže samo osobno Karamarku (izbjegava se Karamarkov opoziv u Saboru), a izravno i neizravno odmaže, narušava kredibilitet, svim ostalim sudionicima sadašnje kohabitacije na vlasti, a najviše odmaže javnom moralnom kredibilitetu samog Oreškovića.

Da je premijer srušio vladu, u javnosti bi, i uza sav svoj dosadašnji trud da se pokaže kao samosvojna osoba, ostao označen kao puki Karamarkov pomagač koji djeluje ponajprije u funkciji osobnih interesa predsjednika HDZ-a. Čak bi i Most, čija principijelnost i nepotkupljivost tijekom dosadašnjeg tijeka ove krize nemaju konkurenciju u suvremenoj hrvatskoj politici, izgubio nešto od kredita u javnosti da je pokušaj detronizacije neslavno propao, jer naprosto krajnji rezultat ovog cijelog procesa, izglasavanje nepovjerenja prvom potpredsjedniku Vlade, ne bi bio ostvaren. Ako do glasanja dođe, pa i da izglasavanje nepovjerenja ne uspije, stav svakog saborskog zastupnika će biti jasan cjelokupnoj hrvatskoj javnosti pa će svaki od njih osobno politički odgovarati za svoj stav. Ako pak do glasanja uopće niti ne dođe na način poput ovoga gdje bi ostavka predsjednika Vlade preduhitrila glasanje - nema nikakve sumnje da bi se veliki dio hrvatske javnosti osjećao izigranim i da bi tražio krivce među svim sudionicima ovog procesa. Takva situacija bi bez sumnje dodatno narušila ionako poljuljani ugled i samog HDZ-a, iako bi oni možda opstrukciju procesa glasanja interno proglasili uspjehom. Svi bi u tom scenariju izgubili, jedino bi možda Karamarko osobno nešto malo (ali ne previše) dobio.

Tako da je Tihomir Orešković svojom ponešto nezgrapnom odlukom da zahtijeva ostavke oba potpredsjednika Vlade u stvari snažno izrazio svoj stav i načela. Javnost je također dobila još jednu dragocjeno jasnu informaciju, a to je da Orešković i Most nisu imali nikakve potajne "pozadinske" dogovore po ovom pitanju - osim ako i premijer i Mostovci nisu vrhunski glumci koji svoj stres, neugodnost i patnju glume tako uvjerljivo da nitko ne može prozreti namještenost takve igre. Kako je u tako nešto teško povjerovati, prije možemo reći da takva situacija, koliko god dodatne neugodnosti i nepredvidljivosti nosila i Oreškoviću i Mostu zapravo samo dodatno osnažuje njihovu kredibilnost kao osoba koje u politici svoja moralna načela stavljaju ispred svega drugog.

Priča o ovoj Vladi se po svemu sudeći ovim bliži svom kraju (iako ne treba potpuno odbaciti još poneku mogućnost nevjerojatnih obrata). Međutim, priča o samom glasanju za opoziv Karamarka i dalje je u punom svom jeku! Sve dok se ne "dogura" do samog postupka glasanja, moralni kapital i Oreškovića i Mosta je na vagi; Oreškovića u smislu moralne osobe koja neće povući poteze koji bi onemogućili demokratski postupak glasanja što će izraziti političke stavove predstavnika najvišeg političkog tijela u državi, Sabora, a Mostovaca u smislu potrebe da svoj "projekt" demonstriranja principijelnosti i integriteta izguraju do kraja. Kako smo već spomenuli, glasanje ostalih sudionika u procesu nije presudno, presudno je samo da javnost po ovom pitanju dozna stav svakog pojedinog zastupnika.

Naravno, i dalje postoji još jedna mogućnost izbjegavanja glasanja, a to je da Karamarko sam podnese ostavku, ali je pitanje vrijedi li je uopće razmatrati nakon svega što javnost i država prolaze upravo zbog nevjerojatne i nerazumljive političke i osobne nefleksibilnosti predsjednika HDZ-a. Kako smo već prije razmatrali, Karamarkova ostavka bila je i ostala jedino racionalno rješenje, koje čak i predsjedniku HDZ-a ostavlja mogućnosti za popravljanje štete što mu je reputacija pretrpjela, kao i nastavak političke karijere. Sada, nakon ovoliko neugodnih epizoda što su tako jasno nastale upravo zato što Karamarko nije ni pomislio povući takav potez, možemo li i zamisliti za Karamarka idealni scenarij, da preživi glasanje o opozivu, smijeni Oreškovića, te uspostavi stabilnu većinu i postane premijer? Ako nam takav razvoj događaja zvuči gotovo nevjerojatno, možemo li onda kazati da je u ovom trenutku politika HDZ-a, koja igra samo na kartu takvog razvoja događaja i druge karte zapravo nema - postala potpuno iracionalna?

U svakom slučaju, nakon svih muka i za Oreškovića i za Most situacija je sada prilično jednostavna - oni trebaju izdržati još desetak dana vjerojatnog mrcvarenja i dotjerati svoju političku principijelnost do kraja. Oni mogu potrošiti svoje vrijeme i na prezentiranje javnosti zašto su radili to što su radili i koja načela stoje iza toga. Ostaje nam samo se nadati da u tih deset dana neće biti gorih stvari od nedavne provale u automobil klijenta tvrtke Grizli komunikacije, te krađe ugovora koji su zatim u najkraćem roku završili u medijima, scenarij koji zastrašujuće nagovještava  postojanje obavještajnog podzemlja što djeluje u službi političkih stranaka.

Ili se možda trebamo ponadati proplamsaju državničke odgovornosti kod predsjednika Sabora Reinera, gdje bi on stavio spomenuto glasanje ranije na dnevni red i tako skratio očitu agoniju u nacionalnom političkom prostoru? Ili možda nekom neočekivano racionalnom potezu od strane samog Karamarka? Nekad je bolje biti optimist, pa makar i bez pokrića.

6

Dirk15

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 466 13 13 1,127
PRIMIO <- 870 178 96 2,274

Dostignuća

Vingd 1,302.00
Bodovi 208.4
Prijedlozi 2 8.00
Analize 126 1,294.00
Ankete 286

Ocjene (7)


Respektira (6): Refamolitelj, Niksodus, sufit, siouxica, 5none5, VeNLO


Slaže se (1): Spektator


Komentari (19)


@JF: Predaja bez borbe za TO očito nije dolazila u obzir. Za njega bi sigurno bilo jednostavnije spakirati kofere neobavljena posla. Ali on izgleda nije takav čovjek. Zato je za njega traženje obostrane ostavke bilo racionalno rješenje. Pa što bude. Spektator 0 0 0


pa je, ali svaka akcija ima svoju predvidljivu reakciju, Orešković nema ni baze ni korjena u politici, on je nekako teleportiran u situaciju, vjerojatno će na sličan način i otići, uostalom kao i Mario Monti. pozz Jung-fu 0 0 0


@JF: U fizici ima, ali u politici... Tko zna što bi bilo da je MB uspio isforsirati ostavku TK? Šansa za to nije bila velika, ali je postojala. Bilo koja drugačija akcija tu šansu ne bi niti otvorila. Spektator 0 0 0


Dio HDZ- a shvaća da je odlazak TK, jedina šansa za ostanak na vlasti, a TO prozivanjem BP i TK, otvara mogućnost HDZ-u ,da iz svega izađe "čišći". Kao, žrtvuju se TK i BP za daljnju javnu dobrobit, mada bi u biti žrtva nevinoga bila ona Petrovljeva. Refamolitelj 0 0 0


Tko se mača hvata, neka ne računa na to da i njega ne će mač dohvatiti ! Tko je na koga nasrnuo ? Boljunac 0 0 0

Analiza

Popularno je u zadnje vrijeme pozivati se na STEM područje, pa ću i ja započeti takvom analizom. Jedna grana STEM područja, točnije matematike, naziva se teorija igara. Problemi u toj teoriji izgledaju ovako: imate igru sa svojim pravilima i igrače koji žele pobijediti, a cilj je izračunati najbolju strategiju za pobjedu. Primjer je igra križić-kružić, čiju optimalnu strategiju vjerojatno zna svaki čitatelj, upravo zato što je nastava u školi bila dosadna. Nije ni to, dakle, uvijek loše. Drugi je primjer šah, ali za njega se optimalna strategija ne zna.

Puno jednostavniji primjer za teoriju igara naša je politička scena. Imamo igrače (Orešković, Karamarko, HDZ, Petrov, Most, SDP...), pravila igre (zakoni, medijska mogućnost pritisaka i utjecaja na biračko tijelo...), i cilj koji je svima biti što višlje i dulje na vlasti. U teoriji igara, ako želite izračunati svoju optimalnu strategiju treba predvidjeti i poteze suigrača, a pretpostavlja se da će oni igrati optimalno, ili barem onoliko dobro koliko su sposobni zaključiti da je dobro. Naravno, ako nisu idioti. To radite tako da se uživite u njihovu ulogu i izračunavate isto što i za sebe, optimalnu strategiju.

Nije ovo čisto teoretiziranje. Cijeli poslovni svijet jedna je velika igra. Nećete prodati proizvod po niskoj cijeni ako znate da je kupcu isplativo kupiti ga i po višoj cijeni. Orešković to izgleda dobro zna, nije htio prodati obveznice po visokoj kamati jer ima strategiju kako je sniziti.

Problem nastaje kad dođete u Hrvatsku i igrate s igračima koji su izgleda idioti. Oni radije srljaju u potpuni izborni debakl nego da se jedan lik povuče iz Vlade i postavi koga hoće na tu poziciju. Je li vlastiti ego toliko jači od bilo kakvog razuma? Neću reći ni vlast, jer potpredsjednik Vlade i nema nekakvu vlast, radi se samo o milozvučnoj fotelji.

Da razmislimo, može li HDZ skupiti novu saborsku većinu mičući Oreškovića? SDP-u je jasno da će na novim izborima proći bolje i igrat će tako da ih izazove, dakle neće glasati ni za kakvu vladu. Isto vrijedi za IDS, oni su ionako satelit SDP-a. Da Most, ili neki Mostovci, podrže novu vladu to bi toliko smrdilo na političku trgovinu da bi se mogli pozdraviti s bilo kakvim famom "nepotkupljivih političara". S druge strane, situacija u kojoj vlada pada jer se Karamarko nije htio odreći fotelje, dok je Petrovu i to ok, Mostu je bolja startna pozicija za izbore nego što ju je imao dugo vremena. Dakle, nema rezona niti da oni podrže vladu. Podržati bi je mogli politički luzeri, oni kojima je jasno da na izborima nemaju šanse, kao što su HRID ili Petrina. Petrina neće, on previše mrzi HDZ. Neće ni Sinčić, njemu ankete predviđaju turbo uspjeh na novim izborima. Bandić je izgleda uz HDZ. Ako se domoljubna koalicija ne raspadne (što je isto upitno), HDZ-u treba još 12 mandata. Dakle, treba kupiti sve: 2 iz HDSSB-a, 3 iz HRID-i, Čačića, 5 manjinaca (3 su već u Bandićevu klubu) i još jednog Mostovca. Ukratko, nemoguća misija.

Dalje, HDZ može izazvati izbore rušenjem vlade. Kako će proći na tim izborima? Neću u detalje, izborni je debakl izvjestan. Zašto bi to radili? Stvarno ne znam. To je upravo ono što želi SDP. Karamarko radi za SDP? Ne znam.

Daleko najbolja opcija za HDZ prihvaćanje je Oreškovićeva prijedloga. Rješili bi se i Petrova kojeg ne vole previše. Dugoročno gledano, stvar će izgledati kao častan uzmak dvojice potpredsjednika i zaboravit će se tko je od njih izazvao krizu. Karamarko ima dovoljnu moć u HDZ-u da na tu poziciju stavi koga hoće, pa i osobu od najviše povjerenja, čime će praktički i dalje imati istu vlast. Vlada već ima neke pozitivne rezultate, iz krize se izlazi, i nakon dovoljno vremena HDZ će moći govoriti da su izvukli Hrvatsku.

Iako ni Petrovu nije baš drago da odlazi iz Vlade, ako Karamarko na to pristane neće moći ništa. Petrov u Mostu ima manju moć od Karamarka i nepredvidljivo je tko bi došao umjesto njega. Ali netko tko detaljnije prati Most zaključit će da bi promjena bila dobra.

SDP-u, kako rekoh, najbolje odgovaraju izbori i radit će na tome. Ako bude trebalo glasati protiv vlade, to neće propustiti. U novoj situaciju čak je moguće da naprave "salto mortale" i odustanu od smjene Karamarka, znajući da bi to zapravo učvrstilo Vladu. Bolje da Karamarko ostane i Orešković ode.

Konačno, analizirajmo najboljeg igrača. Onoga kome je sve što napisah savršeno jasno - premijera Oreškovića. Čudi me (ili ne čudi - ovo je Hrvatska) iznenađenje analitičara i sličnih likova Oreškovićevim zahtjevom. Svaki velemajstor na tom mjestu povukao bi upravo taj potez. On vodi vladu koja počinje imati pozitivne rezultate, i ima dvojicu likova u njoj koji ne rade ništa (nemaju resora) nego samo ruše kreditni rejting Hrvatske. Pokušao ih je urazumiti i nije išlo. Tajming je savršen upravo za ovo što je napravio, a okolnosti su takve da neprihvaćanje zahtjeva bilo kojem potpredsjedniku predstavlja političko samoubojstvo.

Možda je previdio da je ovo Hrvatska i da su ljudi spremni zbog svog ega učiniti i samoubojstvo. No i u tom slučaju popularnost mu je skočila i može se čak kandidirati na izborima. Možda s Mostom? Ipak mislim da neće biti samoubojstava. Bilo bi bolje da se HDZ urazumi prije izglasavanja nepovjerenja Karamarku, jer moguća je bomba to glasovanje, a ne velemajstorski potez premijera. Smjena Karamarka mogao bi biti znak Petrovu da on sad ne mora dati ostavku, što bi bio destabilizirajući faktor. Petrov bi zapravo trebao dati ostavku prije, ali i on ima mali ego. Još gora opcija bila bi da SDP odustane od smjene Karamarka, tada bi se on usilio. Nažalost, Orešković nema ovlasti da ih smijeni (mala pravna poduka nekim našim "političkim analitičarima") i tako deaktivira bombu.

Dakle, ako ne bude samoubojstava Vlada ostaje, Karamarko i Petrov formalno odlaze, SDP nastavlja zazivati izbore ali bezuspješno, i Orešković za nekoliko mjeseci prodaje obveznice po puno boljim uvjetima. Vrijeme je da počnemo igrati kako treba.

2

Zivac

Interakcija

 
UČINIO -> 9 9 6 43
PRIMIO <- 48 6 4 56

Dostignuća

Vingd 73.00
Bodovi 80.5
Analize 10 73.00
Ankete 68

Ocjene (9)


Respektira (7): Vlaho, Anyst, Dirk15, siouxica, Niksodus, sufit, Laci


Slaže se (2): Spektator, Laci


Komentari (7)


"On vodi vladu koja počinje imati pozitivne rezultate..." Koje to rezultate ima? Naucio je drzati ruku na prsima, dok se himna svira! Da bi vlada imala iole rezultate potrebno je da ministri i premijer donesu poljske krevete u ministarstva i pisaju viewer 0 0 0


krv nekoliko mjeseci umjesto da svakog petka poslije podne paradiraju po rodnim mjestima. Nitko u ovoj vladi nije svjestan u kojim problemima se drzava nalazi. Niti jedan papir nemoz dobiti da ne podnses zahtjev u pisano obliku. A tek kad te uhvat viewer 0 0 0


u zrvanj i pocmu slati od Poncija do Pilata. Cijeli zivot sam proveo vani, djeca su mi tamo rodjena i odrsala, nikada u zivotu nisu trebala rodni list ili bilo koji papir, a o biljegama da i ne govorim. Ovdje mi na jednom salteru vele jedno, na drugo viewer 0 0 0


@viewer: TK Vladi nije niti dao šansu o čemu sam pisao u današnjoj analizi, ali postojale su naznake da će se dio reformi provesti pa i ove papirološke. No suglasan sam da se nije radilo dovoljno. Spektator 0 0 0


puno zanimljivih misli, jedino se malo zaboravlja tema karamarkove političke odgovornosti koja je inicirala ovu krizu. pozicija tk je drukčija od ostalih u kombinatorici. Dirk15 0 0 0

Analiza

Popularno je u zadnje vrijeme pozivati se na STEM područje, pa ću i ja započeti takvom analizom. Jedna grana STEM područja, točnije matematike, naziva se teorija igara. Problemi u toj teoriji izgledaju ovako: imate igru sa svojim pravilima i igrače koji žele pobijediti, a cilj je izračunati najbolju strategiju za pobjedu. Primjer je igra križić-kružić, čiju optimalnu strategiju vjerojatno zna svaki čitatelj, upravo zato što je nastava u školi bila dosadna. Nije ni to, dakle, uvijek loše. Drugi je primjer šah, ali za njega se optimalna strategija ne zna. Puno jednostavniji primjer za teoriju igara naša je politička scena. Imamo ... više >

2

Zivac

  • 7
  • 2
  • 0
  • 7