Analiza

Nama Europa ne može i neće pomoći

11.03.2017. 13:15, Okreće li EU u politiku više brzina? Što to znači za Hrvatsku?

Po nekim statistikama, Hrvat prosječno pročita dvije knjige godišnje. Vjerojatno jedan ljubić, jedan krimić. Zasigurno nije riječ o nekakvoj Bijeloj knjizi. U povijesti smo imali jednu, onu pisanu po Šuvarovom nalogu koju je prije koji dan branio njen autor Pero Kvesić, herojski tretiran na HTV-u. O bijelim knjigama, bijelom od krafni nemamo dakle lijepa mišljenja. Kakvo kolektivno mišljenje ćemo steći o Junckerovoj europskoj Bijeloj knjizi ipak ostaje otvoreno pitanje. Makar zato što prijedlozi iznijeti u njoj o budućnosti EU daju privid izbora. 

S obzirom na našu veličinu i težinu u EU, teško je očekivati liderstvo hrvatske politike u zastupanju izabranog modela unutarnjeg ustroja EU u budućim vremenima. U EU smo po stažu najmlađi, mada smo jedna od najstarijih nacija, ne samo podrijetlom, već i po dobnim skupinama. Svejedno se moramo odlučiti za onu opciju za koju mislimo da će nam najbolje omogućiti gospodarski prosperitet i očuvanje nacije. Baštinimo stoljetna iskustva nacionalnog preživljavanja u složenim državnim zajednicama, naučili smo žrtvovati  kratkoročne nacionalne interese, praviti kompromise na našu štetu kako bismo dugoročno preživjeli kao nacija.

Junckerova Bijela knjiga je posljedica priznanja oligarhija koje vladaju Unijom, a čiji je izvršno tijelo Europska Komisija o nesposobnosti EU kakva je sad za natjecanja koja oligarhije očekuju u budućnosti. Oligarhije su jake onoliko koliko su jake zajednice s kojima upravljaju pa se naši interesi ovog puta preklapaju s pokazanim oligarhijskim instinktom za njihovo preživljavanje. Pozicije zemalja EU u posljednjih nekoliko desetljeća su do jučer bile neupitne, za njih su bila rezervirana mjesta na vrhovima top ljestvica koja su mjerila životne standarde, ljudska prava, radnička prava, prava žena, gospodar. snagu. Međutim, u 21.stoljeću situacija je bitno drugačija. Ljudska civilizacija koja je u cjelini odabrala darwinovsku filozofiju, preživljavanje najjačih, koja život čovjeka shvaća kao natjecanje, borbu, sukobe, nadigravanja, neograničeno trošenje raspoloživih zemaljskih resursa (a ne suradnju, uzajamno poštovanje među narodima i državama, poštovanje drugih životnih oblika, odnos prema Zemlji kao doslovno jedinom domu za sve) dobila je nove igrače. Spremne za sva zamisliva natjecanja.

Nekoć je sama Francuska mogla pod kontrolom, svojom upravom kolonizacijski iskorištavati pola Afrike; nekoć je tehnološka nadmoć Zapadnog svijeta bila dovoljna za prednost od najmanje pola stoljeća ispred ostatka svijeta; nekoć je brojnost populacija zemalja Azije, Afrike bila njihova otegotna činjenica. Danas su okolnosti temeljito promijenjene. Ono što je desetljećima Zapadni svijet držalo na vrhuncu zemaljske prehrambene piramide, njen monetarni sustav ponajprije s kojim je tjerala vlastito stanovništvo na bjesomučno natjecanje između sebe, na inovacije, na smanjenje troškova, povećanje produktivnosti i profita je danas postalo oružje zemalja Istoka. Monetarni sustav, pomoću kojeg su oligarhije Zapada upravljale vlastitim stanovništvom, s kojim su upravljale i ostatkom svijeta, Istok je najprije gomilanjem deviznih rezervi od izvoza na Zapad proizvoda koje je Zapada trebao, a nije imao profitni interes proizvoditi, pretvorio u alat za vlastiti razvoj. Kad se tomu priroda energetski potencijal Rusije i zemalja bivšeg SSSR-a, islamskih zemalja Bliskog Istoka i usporedi s energetskom ovisnošću Zapada, stvari sjedaju na mjesto. I zahtijevaju svjetsku ravnotežu na drugačijoj razini.

Zapadnjačka glad za profitom (čiji uzrok nije samo psihopatološki, tu glad održavaju stotine milijuna ljudi koje monetarni sustav tjera na natjecanja, čija je sloboda unaprijed zatočena u sustavu novca isključivo kao duga) uzrokovala je transfer tehnologija sa Zapada na Istok pri čemu je Istok iskoristio svoje bivše terete kao adute – brojnost vlastite populacije iskoristivu kao jeftinu radnu snagu. Ta istočnjačka jeftinoća je značila istovremeno zapadnjačko bogaćenje. Sve do trenutka u kojem klatno nije prešlo na drugu stranu. Danas Kina drži u šaci dolar, euro i financijske oligarhije s Wall Streeta, Citya ne mogu spriječiti integraciju Azije kineskim Putom svile, rusko-kinesko tehnološko-energetsko partnerstvo, kineski prodor u Afriku. Niti zaustaviti ruski razvoj temeljen na vlastitim resursima. Ne mogu više ratovima, vojnom silom držati pod kontrolom Bliski Istok. Ako sve to ne mogu, onda ne mogu ni ostati na vrhu prehrambene piramide na Zemlji.

U takvim okolnostima Juncker, kao glasnogovornik euro-oligarhija dolazi s prijedlozima o izmjenama suštine savezništva, integracija zemalja EU. Oligarhije shvaćaju povijesni trenutak, dolaze s Bijelom knjigom kao ispitivanjem svojih budućih granica za izravnu eksploataciju ljudskih resursa. Koliko god nam to zvučalo surovo, paradoksalno - to je naoko interes i nas eksploatiranih. Europa nije samo naš kontinent, nego i naš način života. Preskup za planet, preskup za ekološki sustav, baziran na otimanju, nasilnoj preraspodjeli tuđih dobara.

Magnetska privlačnost upravo tog načina života je i privukla narode EU na ref. o pristupanju. Uzrokovala potom unutareuropske seobe naroda sa siromašnijeg juga i istoka ka zapadu i sjeveru. Nekoliko godina nakon drugog vala proširenja ingerencija EU (i teritorija), europskih 28-1 država je podijeljeno po nekoliko osnova. Mnogima najbitnija podjela u kvazidesničarskim nakupinama po zemljama Unije je ona na imigracijsku i emigracijsku ne/privlačnost vlastitih država.  Europa poželjna za život ne nalazi se u Hrvatskoj, u Rumunjskoj, Bugarskoj. Države izišle iz Istočnog bloka koje nisu uspjele pronaći model življenja izvan korupcijske filozofije, koje nisu uspjele izgraditi neovisni i učinkoviti pravosudni sustav, postale su države iz kojih ljudi bježe u bogatije članice EU. A lokalne oligarhije i taj bijeg kanaliziraju financijski za dalje učvršćivanje svojih pozicija koje su upravo prauzrok iseljavanja. Iseljavanjem smanjuju unutarnju nezaposlenost, bilježe devizne priljeve od doznaka iseljenih, stabiliziraju svoju vlast nad neambicioznim, sa sudbinom pomirenim življem. Koje ne zna stanje državnog duga, koje je zatočeno u primitivnoj strukturi države s vladajućom najamnom psihologijom, najamnom ekonomijom i najamnom politikom (dr Kulić).

EU je podijeljena dakle na bogati Zapad i siromašni Istok. Podijeljena je na blok zemalja s eurom kao valutom i blok zemalja izvan eura. Podijeljena je na države unutar schengenskih granica i na one izvan njega. Gledajući bilo koju postojeću podjelu, Hrvatska se nalazi na lošijoj strani. Nismo među bogatijim dijelom EU, nismo unutar schengenskih granica, nismo unutar zone eura. Ništa od toga nije slučajno. Posljedica je našeg beskoncepcijskog višedesetljetnog stanja kolektivnog uma.

Naša jedina nedorađena koncepcija koja je postojala od osamostaljenja bila je zapisana u programu HDZ-a 1989 – samostalna država, priključenje (tad) EZ, prelazak na kapitalistički sustav. Oni kojima je rat bio kulisa za zauzimanje pozicija moći, ulazak u EU je značio legalizaciju njihove otimačine. Narodu je bio slamka spasa od tiranije novouspostavljenih oligarhija. Prvima je članstvo u EU doista legaliziralo status, a druge nije oslobodilo novovjeke perfidne tiranije ovih prvih. Proveli smo godine u uvjeravanjima oligarhija o konačnom spasu nakon 'ulaska u EU koji nema alternativu', taj 'ulazak' je očito bio njihov cilj, dok je državi i svima nama trebao biti tek sredstvo za ubrzani razvoj nacije.

Dok narod na svim stupnjevima ne bude dostatno obrazovan i sposoban samostalno politički prosuđivati, Hrvatskoj prijeti ponovno ropstvo. Nama Europa ne može i neće pomoći. Teško čovjeku koji iz tuđe torbe kruha čeka – govorio je prije skoro sto godina Stjepan Radić i porazna je za sve nas i današnja aktualnost njegovih riječi.

EU nije riješila naše probleme, kako je većina naivnih očekivala vjerujući kako 'oni (oligarhije) to (vladavina kroz korupciju) neće moći raditi više kad uđemo u EU'. Niti nakon nekoliko tisuća stranica zakona 'europske pravne stečevine' koje je Sabor preveo i izglasao kao naše zakone, ništa bitno se nije promijenilo. Tek možemo shvatiti što dr Slavko Kulić misli kad kaže da  bez političkog konstrukta nema pravnog konstrukta, da ne možemo opstati na tuđoj moći. Moć na kojoj možemo opstati mora biti iz nas samih. A ona se dobiva stvaranjem novih vrijednosti, od poljoprivredne proizvodnje do industrije. Ništa i nitko iz EU nam nije priječio prije, niti priječi sad da promijenimo svoju najamničku psihologiju, svoju ovisnost o otuđenom i privatiziranom monetarnom sustavu; nitko nam ne priječi da rastemo iz samih sebe, na temelju svojih kreativnih sposobnosti, svog povijesnog nasljeđa, svojih resursa. Nitko nas ne stavlja ni u kakve zapećke Europe. Stavljamo se sami.

Teče četvrta godina našeg bivanja unutar EU. Ali i dalje na EU gledamo kao na susjeda koji je bolji, bogatiji i ljepši. Nismo se identificirali s EU jer nismo osjetili napredak ni u čemu. Nismo revitalizirali poljoprivredu, nismo zaštitili ribarstvo, nismo zagospodarili svojim resursima, nismo reindustrijalizirali zemlju. Ali smo zato ostali bez mladog radno aktivnog stanovništva, povećali smo broj umirovljenika, povećali unutarnji i vanjski dug, povećali broj blokiranih i sumu koju duguju. Nismo niti načeli korupciju na kojoj sustav počiva, nismo donijeli moralnije i poštenije zakone. Nismo postali bolji. Jer nismo pomogli samima sebi.

Ne učinimo li to u skoro vrijeme, više nećemo moći niti ostati objektom u međunarodnoj zajednici koji se klati sad na jednu, sad na drugu stranu, u ovisnosti o moći svjetskih sila kojima se klanjamo. Jer ćemo prestati postojati kao narod pa nam onda nikakva država i ne treba. Netko će to nazvati 'većim stupnjem integracije EU'. Junckerova Bijela knjiga može nam biti povod da konačno kažemo kakvu Hrvatsku želimo jer bez toga ne možemo znati niti kakvu EU hoćemo.  

6

VeNLO

http://pokretpatriot.com/

Interakcija

 
UČINIO -> 980 37 100 1,639
PRIMIO <- 1,567 315 112 2,997

Dostignuća

Vingd 2,070.00
Bodovi 193.3
Analize 256 2,064.00
Ankete 1

Ocjene (11)


Komentari (8)


i oni funkcioniraju po toj filozofiji. Afera Saucha je "bebica" u odnosu na goleme novce koje nestaju u labirintu EU birokracije. A naši mediji o tome n eizvješčuju, a ako izvješčuju to rade u tom smislu da opravdavaju naše "sitne" lopovluke. Laci 0 0 0


S ničim u opisu onog što EU je se ne slažem, šamaranje pojmom oligarhije kao nekim empirijski dokazanim sustavom vladanje me ne zanima, ali poanta o onome što je nama činiti je vrijednost ovog teksta i zato respekt Mac316 0 0 0


Analiza je puno bolja od naslova,bolja je i od pojedinih teza iz nje.Naravno da smo za EU mi jedno,ali rezime četvrte godine u EU za nas iznutra slika bi trebala uzimati u obzir preciznije tko,što,kako.Prvi dan uEU smo počeli s Lex Perković.Unutarnju RepopeR 1 0 0


ekipu se može farbati kako je to i ovako i onako,..ali iz postupanja jedne Njemačka koja je do zadnjeg dana rastezala njemački precizno pustiti nas,treba biti jasno da je jedan i to dominantni vladajući dio vrlo antieuropski raspoložen.Vidjeli smo ga RepopeR 0 0 0


na djelu više nego jasno uSDPu,nismo ga vidjeli u HDZu(samo zato što nije bio na vlasti u to vrijeme)ali je više nego jasno da je i tu jak.Izbor Plenkovića smokvin je list za njih.Iza toga njeguje se i medom hrani šira i žestoka antiEU propaganda. RepopeR 0 0 0

Analiza

Europska unija je zajednica naroda od koje uvijek profitiraju Nijemci. Ovakav stav su dijelili mnogi pripadnici britanske političke elite, on doduše nije koliko je meni poznato tako eksplicitno izrečen, ali je neprestano lebdio u zraku. U svom ucjenjivačkom pokušaju da promjene dizajn Europske unije krenuli su prema referendumu koji je za cilj imao ne izlazak Britanije iz EU, nego poboljšanje položaja Britanije u odnosu na EU u cjelini i u odnosu na njene pojedine članice. No pokušaj reforme kroz zaplašivanje nije dao željeni plod. Dogodio se Brexit.

Britanskim biračima pričao o pogrešnom dizajnu EU je dakako bila prijemčiva, no odlučujući okidač i argument koji je presudio za Brexit su bile migracije većinski muslimanskog stanovništva prema Zapadnoj Europi, a onda i Britaniji te inzistiranje Njemačke da dođe do ravnomjernog podnošenja tereta prihvata izbjeglica iz ratom poharane Sirije. Brojčani udio izbjeglica iz Sirije u ukupnom migracijskim gibanjima je predmet brojnih spekulacija. Zanimljivo da se o ravnomjernom podnošenju tereta više glasno ne govori.

Slobodno europsko tržište i jednaka regulacija u svim dijelovima tog istog tržišta odgovaraju najvećima, najjačima i inovativnim ekonomskim subjektima iza kojih stoje jake banke i sposobna državna administracija; sve to u najvećoj mjeri imaju upravo Nijemci. U Europskoj uniji su na snazi jake centripetalne sile koje s periferije prema centru usisavaju novac, ljude, resurse.

Države s ruba Europe, pogotovo njenog južnog dijela počevši od Portugala, Španjolske, u manjoj mjeri Italije, zatim Hrvatske, Mađarske, Rumunjske, Bugarske i Grčke su gubitnici i to je vidljivo u migracijama građana tih država unutar EU. U tijeku su seobe s juga prema sjeveru.

Hrvatsku je u tom smislu pogodilo pustošenje epskih razmjera, ne samo da nestaju mahom mladi ljudi bez namjere da se ikada vrate, nestaju i životinje. Naš stočni fond iz godine u godinu propada i smanjuje se, farme se zatvaraju, polja ostaju neobrađena.

Bilanca našeg bivanja u Europskoj uniji je nestanak stanovništva, uništenje mnoštva radnih mjesta koja su nestala zbog otvaranja tržišta snažnijim ekonomskim subjektima iz EU. Slijedeći mogući gotovo izvjestan korak je preuzimanje većih ekonomskih sustava koji su sada u vlasništvu hrvatskih poduzetnika. Na našem europskom putu u uniju banke su apsorbirane kao i telefonija i naftna industrija. Ostali su još šume, vode i atraktivna zemljišta uz more kao turistički resurs, te poljoprivredno zemljište. Imovina se gubi, kapital smo davno predali, a prihodi su se s obzirom na predhodno veliko padanje i sadašnje malo uzdizanje, zapravo u konačnici smanjili.

Iz dana u dan kroz medije i izjave političara i svih drugih sudionika u procesu reklamiraju se čudnovate investicije iz europskih fondova, kao kakva mana koju europski bogovi milostivo upućuju svojim vjernim štovateljima koji napisali projekt i zadovoljili kriterije uzvišene briselske administracije. Dakako da se ne radi o mani nego o porezima koje smo i vi i ja i druge pravne i fizičke osobe uplatili pri kupnji proizvoda i usluga kroz PDV. To je ta famozna članarina koju nam oni vraćaju pri tom određujući na što se novac smije potrošiti i na koji ga se način treba potrošiti i još mnoštvo drugih administrativnih zavrzlama koje se nameću „moliteljima“. Na koncu se takvi povrati, odnosno povučena sredstva uvjetuju sudjelovanjem države lokalne uprave ili samog molitelja u troškovima, a zasluge za financiranje se reklamiraju te se širi i vjera u europski projekt. Bez zastave sa zvjezdicama,  nema novaca. S jedne strane imamo poreze koji se u obliku članarine uplaćuju u europsku blagajnu da bi se uvjetovani i usmjereni vratili u društvo iz kojeg su došli, a s druge strane zaboravlja se da smo se odricanjem od suverenosti odrekli i značajnih prihoda od carina koje su zbog otvaranja tržišta nestale ili se za promet iz ostatka svijeta u dobrom dijelu pretočile u zajedničku europsku blagajnu.

Mi kao društvo i država polako, ali sigurno gubimo svoju supstanciju. Gospodin Juncker, o čijem habitusu najbolje govori kratak isječak s wikipedije: „U periodu 1989.–1995. bio je na čelu Svjetske banke. Od 1995. bio je premijer i ministar financija Luksemburga. Iste godine postao je i predsjednik Međunarodnog monetarnog fonda.“ nudi nam svoje lažne alternative u vidu bijele knjige. Ekonomski procesi koji će se događati odabirom bilo koje od navedenih alternativa u Bijeloj knjizi neće se promijeniti, promijenit će se samo brzina njihovog provođenja. Juncker je zapravo ponudio žabama koje se kuhaju u loncu mogućnost upravljanja termostatom, no na termostat je postavljen graničnik i kuhanje je neminovnost bez obzira koju temperaturu izabrali.

Jedino rješenje je obnova suverenizma. Iluzorno je očekivati da naše trenutne političke elite, pri tom mislim na dvije stožerne organizacije Zajednicu i Partiju, do takve ideje dođu bez poticaja izvana. Taj poticaj može biti posljedica daljnjeg urušavanja europskog projekta koje će pokrenuti druge snažnije države i društva što će biti poticaj za promjenu percepcije javnog mijenja u Hrvatskoj, a onda i promjenu i repozicioniranje stavova unutar spomenutih političkih elita. Ili kao posljedica pojave nove suverenističke politike unutar samog hrvatskog društva. Drugi scenarij se u ovom trenutku čini nemogućim budući da je organizacija koja je stajala na pozicijama koje se mogu prispodobiti i usporediti s od medija prozvanim ekstremno-desničarskim pokretima i strankama u Europi, kod nas zatrta. Radi se dakako o Hrvatskoj stranci prava, koja će unatoč obećavajućoj promjeni na čelu u vidu poznatog ličkog pivara, vlasnika Pivovare Ličanka Karla Starčevića, čiji izbor za predsjednika HSP-a dakako nije dobio nikakvu medijsku pozornost, teško doseći staru slavu i s desna pokrenuti obnovu suverenističkih politika.

3

Zakej

Interakcija

 
UČINIO -> 25 7 1 20
PRIMIO <- 41 10 1 60

Dostignuća

Vingd 36.00
Bodovi 59.6
Analize 7 36.00
Ankete 10

Od istog autora

Ocjene (10)


Komentari (27)


na site Sv. banke i nadjete listu svih dosadasnjih predsjednika pa vidite da tamo nema Junckera.....Ploto..takav se dojam dobije kada crpite info iz SF filmova i siteova teorija zavjere. U stvarnom svijetu nitko ne odredjuje tko moze postati bogat. MrWonderful 0 0 0


@MrWonderful u startu sam znao za informaciju, ali navod iz wikipedije je bio tako sirovo i brutalno prispodobiv gospodinu predsjedniku Junckeru da nisam mogao, a da ga ne citiram, raskrinkali ste me. Zakej 0 0 0


@Mr.Wonderful - Bajke za djecu su na drugom katu,a priče o teorijama zavjere,šire sami zavjerenici preko svojih trabanata ne bi li zameli trag.U tom svijetu,njihova imena se izbjegavaju spominjati ( poput Božjeg imena u Bibliji),pa ih zato niti plotto 0 0 0


nema na tim smiješnim listama,gdje se nalaze bogataši,koje bi oni po bogatstvu mogli poslati po šibice. plotto 0 0 0


@Mr.Zakej - nisu samo vas raskrinkali.Ipak netko mora paziti na nas da sre ne razigramo previse. plotto 0 0 0

Analiza

Junckerova Bijela knjiga je tek dokaz broj dva da je Brisel (Bri-sel, tvrdo štokavski s naglaskom na prvi slog) u teškoj panici a EU u još težoj krizi, dokaz broj jedan, za nas Hrvate, je trenutak kad je „briselski projekt“ Plenković postao manje briselski, te hrabro izjavio da su Junckerovi stavovi o Hrvatsko-Slovenskoj arbitraži irelevantni.

 Da nešto ne štima s EU, Hrvati kao da su naslutili od samog početka, pa smo u njegov parlament slali zvučna imena s margina političke aktualnosti, ljude koji su u svojim strankama i hrvatskoj politici bili višak ili na smetnji, pa smo ih u Briselu držali sa strane ili u rezervi, znajući da tamo ne mogu napraviti nikakvu štetu. Što bi nam drugo mogla govoriti imena Jakovčić, Borzan, Maletić, Petir, Radoš, Škrlec, Šuica, Tolić, Tomašić, Zovko? Što nam govori ime Picula? Čovjek koji nije ispunio svoj istinski potencijal kao prirodni nasljednik Ivice Račana, već samo vlastite materijalne ambicije prirodne svakom političaru. Picula možda, poput Plenkovića, čeka svoj red, čeka poziv iz matice kako bi ispunio svoje mesijansko poslanje u vidu spasa vlastite stranke, kad za to dođe odlučan trenutak i odlučan poziv, a u međuvremenu se kao kronični spavač briselski jasli, polako (baš poput Plenkovića) pretvara u velikog EU sanjara.

Brexit nije povod europske krize, već njena posljedica, izbor Trumpa nije slučajni splet okolnosti izazvan besmislenim američkim izbornim sustavom, već odgovor na opasnu politiku zapada, odgovor za koji je američki narod smogao snage, zanemarujući lažljivi medijski mainstream i upozorenja holivudske tvornice snova, dok je europski ostao spavati uljuljkan milozvučnim krilaticama liberalne basne o lažnim slobodama i lažnim jednakostima, obzirom da su upravo to pojmovi koje su Europljani prvo izgubili. Europsku krizu izazvala je zajednička valuta u kovačnici eurozone, u kojoj su države, kao nekadašnji kovači vlastite sreće, ubrzo otkrile da je tuđi čekić veći i da bolje kuje, prepolovivši tako Europu na bogatu i zaposlenu te siromašnu i nezaposlenu. Europsku krizu izazvala je bahata politika zapada prema arapskim zemljama, politika s kojom želimo kupiti naftu a prodati oružje, što za posljedicu stvara logičnu emigrantsku krizu i porast terorizma. Europsku krizu izazvalo neprincipijelno miješanje u ruska pitanja, kao kad Rusija odluči vratiti Krim, komad oduvijek ruske zemlje, pa Europa od nje stvara principijelnog neprijatelja broj jedan, dok je svojevremeno ta ista Europa nezainteresirano promatrala kako se Britanci bezobzirno iživljavaju nad Argentincima vraćajući Fokland, 12.000 km udaljen od Britanije, neprincipijelnost koja danas gomila vojne snage na europsko-ruskoj granici i stvara klimu već zaboravljenog hladnog rata.

Bijela Junckerova knjiga želi zadržati poslovični optimizam europskih birokrata, iako je razvidno da u pet njenih zamišljenih scenarija nedostaje jasnoće i jedinstvene vizije europske budućnosti. Briselski birokrati tako ostaju tijelo za sebe, u Europi u kojoj nacionalni parlamenti već stavljaju europski projekt pod znak pitanja, i u kojim postaje sve važnija i hitnija rasprava o tome kako provariti EU dezintegraciju, i kojim putem poći kad nadvladamo ovaj propali ekonomski eksperiment. Nedorečenost i neodređenost Bijele knjige je razumljiva sama po sebi kako se približavaju izbori u Nizozemskoj, Bugarskoj, Njemačkoj, Francuskoj i Češkoj, jer gotovo i ne postoji Vlada koja je sad spremna pratiti ambicije Junckerove inicijative, dok bi se s izbornim ciklusom 2021-22 EU mogla naći u posljednjih pet godina svog istinskog postojanja, a u kojem bi još neko duže vrijeme mogle preživjeti jedino dobro ukorijenjene briselske strukture u svojoj kuli babilonskoj.

Europa s više brzina kao Junckerov, ali i Francuski i Njemački favorit, je Europa koja je trebala postojati od samog početka. Europa prilagođena svakoj svojoj članici i Europa koja svoje bogatstvo može pretočiti na nove članice je Europa u koju je Hrvatska trebala ući po cijenu svog suvereniteta, ali ono što je bilo u EU izlogu, nije bilo u EU dućanu, samo je cijena bila ista. Ako stoga Europa koju su nam "prodali" hadezeovski i esdepeovski eurofili, pa između ostalih i Tonino Picula, sad već bjelodano nije Europa u koju smo trebali ući onako nepripremljeni i onako naglavačke, kojim povodom eurosanjar Picula želi ponoviti nedavnu hrvatsku eurointegracijsku grešku koja nas je koštala duge i teške ekonomske krize, s uništenom industrijom i izgubljenim radnim mjestima, najavom da se, u slučaju Europe s više brzina, Hrvatska mora kvalificirati u grupu koja vozi najbrže? Kojom razumnom matematikom Picula vidi svoju domovinu u grupi zemalja koje ekonomskom Europom voze u petoj brzini? S obzirom na to da hrvatski ekonomski fićek tu brzinu i nema, i zašto bismo se, po njemu, trebali s EU čvršće integrirati u vanjskoj, sigurnosnoj i obrambenoj politici? Zar samo zato što je brod ekonomske integracije davno otplovio, pa je sad svaki povod dobar kako bi njegova briselska stolica i njegov europski san ostao netaknut?

Briselski birokrati bi se danas rado okrenuli Europi s više brzina, jer je ona s jedinom, petom brzinom, izletjela u drugom zavoju, ali postoji velika opasnost da je za takvu Europu već kasno. Ostali scenariji iz Junckerove Bijele knjige samo oslikavaju Brisel i njene birokrate, pa onda i Tonina Piculu a sve donedavno i Plenkovića, kao ljude izgubljene u svojim snovima i bez dodira sa stvarnošću i svojim narodom. Hrvatska se u ovim uvjetima mora uzdati u ono što se oduvijek morala a nije smogla snage uzdati, u vlastitu ekonomiju i vlastitu političku pamet (ako je od oboje još išta ostalo), te prestati pjevati europsku himnu Odu radosti na njemačkom jeziku, kao što je to učinjeno u Zagrebu tijekom proslave ulaska u EU, jer ta pjesma ima bar tri hrvatska teksta. U Europi gdje je oduvijek svatko brinuo svoje brige, Hrvatska se mora prvenstveno okrenuti sebi te hrvatskim rječnikom i po domaći rješavati svoje probleme, a tek poslije svojim europskim partnerima u rješavanju onih zajedničkih.

6

5none5

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 555 61 37 1,278
PRIMIO <- 920 164 56 1,791

Dostignuća

Vingd 1,021.00
Bodovi 186.9
Prijedlozi 6 37.00
Analize 176 983.00

Od istog autora

Ocjene (8)


Respektira (7): Cro-Magnon, Zakej, VeNLO, plotto, viewer, siouxica, Alumnus


Slaže se (1): Laci


Komentari (11)


Tako je krenuo taj pohlepni stampedo,a temelji zajednice nisu stvarani na čvrstim nogama,nego vise na direktivama i uredbama koje su dolazile iz paracentara moći.Od postavljanja komesara EK,koji nisu izravno birani od naroda EU,nego su postavljani plotto 0 0 0


po nečijim direktivama do EP koji ej lužio vise kao dekoracijam,nego je imo stvaro učešće u vlasti,Kasnije je nešto od toga popravljeno,ali kako bi lik poput Junckera došao na čelo na čelo EK,da nije kao premijer Luxemburga zamračio multikorporacija plotto 0 0 0


milijarde €,koje su zapravo otuđene iz budžeta matičnih država.Postoji i onaj dio naših slabosti,na koji možemo više utjecati,a taj je dio naša rak rana.Imam osjećaj da nikad nije bilo ovoliko korupcije u svijetu.Možda je subjektivno,ali mislim da je plotto 0 0 0


upravo sadašnji tzv,. grabežljivi neoliberalizam tome dramatično pridonio. plotto 0 0 0


Izvrsna naliza stanja 5none5, Točno, ma tko lamentira, koje šanse ? plotto je sve lijepo zaokružio svojim komentraima. Oni koji stalno nas okrivljuju što ne "iskoristimo" bolje EU, su teške demagoške neznalice. Laci 0 0 0

Analiza

EU nije stvorema ZA nešto, već PROTIV nečega !

05.03.2017. 12:16, Okreće li EU u politiku više brzina? Što to znači za Hrvatsku?

Projekt EU koji je počeo kao tržišna zajednica,  a sa nikad javno izrečenom, ali sa uvijek tako zamišljenim krajem da se pretvori u USE (SDE), to jest Sjedinjene Države Europe, dospjela je u neku vrstu 'slijepe ulice'. To danas shvataju i na određeni način su priznali i oni koji su donedavno govorili da je status quo u redu, i da treba samo pojačati napore ka jačanju ingerencije EU na svim poljima, negirajući suverenost država članica, na putu ka stvaranju SDE i Vlade SDE-a.

Prvobitni 'projektanti' EU-a, vjerojatno imajući u primisli stvaranje pandana SAD-u na europskom tlu, sa nakanom da s ekasnije čak stvori neka jedinstvena svjetska država, sa jednistvenom svjetskom Vladom, smetnuli su sa uma da postoje bitne razlike u povijesti stvaranja SAD-a i u povijesti nastajanja i stvaranja europskih država. SAD su nastale kao težnja, grubo rečeno, otpadnika iz različitih zemalja, kojima vlastita zemlja nije značila ništa više od mjesta rođenja, i koji su pošli da sebi stvore novi i bolji život, pa su tijekom tih pregnuća, bez obzira na porijeklo, postali Amerikancima. Povijest svih europskih država ne počinje činom stvaranja EU-a, kao što povijest SAD-a počinje činom doseljavanja u Sjevernu Ameriku, već imaju dugu povijesnu, kulturnu, jezičku, vjersku, društveno političku i nacionalnu baštinu.

Zanemarujući tu povijesnu baštinu, zagovornici stvaranja SDE, su doduše krenuli oprezno, prvo sa stvaranjem trgovinskih zajednica, no vremenom su koristeći sva sredstva modernog doba za indoktrinaciju građana Europe sa idejom EU, kao što su mediji, 'potkupljena' politička elita, pa čak i prividno demokratske metode, kao što su naprimjer referendumi, koji su se ponegdje čak ponavljali sve dok se nije polučio željeni rezultat, ili pri čemu su se, kao u nas, čak mijenjali i ustavne odredbe o valjanosti referenduma, sve dok se nije postiglo da EU ima 28 članica, sa namjerom da se i dalje širi na prema istoku Europe.

Paralelno sa procesom povećanja broja članica EU, odvijao se i proces sve već birokratizacije, i otvorenog posezanja EU elite/birokracije prema umanjivanju suverenosti država, nametajući sve veći stupanj ograničavanja prava država članica da upravljaju svojom državom, putem "usklađivanja" sa tobožnjim EU "stečevinama" i direktivama, koje su po snazi IZNAD državnih, domaćih zakona. To je određeno vrijeme funkcioniralo, najviše zahvaljujući 'korumpiranosti' domaćih političara, medijske demagogije i stalne demagoške indoktrinacije da se ISPLATI biti u EU, jer je to ogromno tržište, i jer donosi novčanu korist kroz mogućnost korištenja europskih fondova.

No kako se povečavao broj država članica EU tako se vremenom i postupno počelo pokazivati da se sve više zemalja ne miri sa činjenicom da gube sve više od svoje suverenosti, i da se sve više moraju pokoravati EU direktivama. Brexit, Mađarska, Poljska, Grčka, Španjolska, Slovačka, Francuska, itd. su zemlje u kojima se sve više čuju glasovi nezadovoljstva sadanjim stanjem i "vođenjem" poslova EU. Prisiljavajući zemlje da se čak po cijenu vlastite štete pokoravaju EU direktivima, kao što su naprimjer bojkotiranja gospodarske suradnje sa nekim zemljama van EU, zabrana donošenja određenih zakona bez odobrenja EU, i tome slično, počinje se u država članicama dizati glas nezadovoljstva s EU. I to je zaprvao natjeralo čelnike EU-a da sada predlažu sastanak u Rimu, radi dogovora o budućnosti EU-a u pet mogućih varijanti.

Budući da se Hrvatska učlanila u EU nakon 'prevarantskog' referenduma, jer je samo 43,51 % birača izašlo na referendum, od čega je ZA glasovalo 66,27%, što znači da se svega oko 25 % Hrvata sa pravom glasa izjasnilo za ulazak u EU, te što se nakon ovih godina članstva u EU nije pokazalo da su ispunjena očekivanja glede koristi od članstva, mada političari uporno pokušavaju prodavati "rog za svijeću" da nam BEZ EU NEMA ŽIVOTA, jasno je da je veoma važno da se Hrvatska opredjeli kakvu budućnost EU-a želi.

Bilo da se hrvatska politika opredijeli za neku od pet predloženih varijanti daljeg razvoja EU-a, bili da predloži neko svoje inovativno rješenje toga pitanja, što je manje vjejrojatno, čini se da bi za Hrvatsku, a i za sve članice EU-a (sem možda samo za Njemačke), bilo najbolje da budućnost EU krene u tom smjeru da ona postane samo zajedničko tržište na kome među zemljama članicama nema nikakovih polkitičkih, gospodarskih, carinskih i zakonskih prepreka za slobodno odvijanje trgovine robama i uslugama. A EU preporuke i "stečevine" mogu postojati, ali samo kao preporuke, a nikako kao obveze koje se moraju uvoditi u vlastitm zemljama, pogotovu ne mogu nikakavi EU zakoni, propisi ili preporuke biti IZNAD nacionalnih Zakona, donijetih u parlamentima pojedinih zemalja. Kako reče jednom netko u hrvatskom Saboru, iznad hrvatskog Sabora su samo hrvatski narod i Bog ! Svijet je pino veći od same EU, i Hrvatska treba sebe pronaći u tom svijetu, a ne samo u EU-u.

Valja konačno shvatiti da se EU nije stvorila radi pomoći manje razvijenim zemljama, pogotovu ne radi pomoći Hrvatskoj, već radi povećanja probitka najrazvijenih zemalja EU, i u zajednici sa NATO-om, radi suprostavljanja Rusiji, unatoč tome što, naprimjer, Njemačka zabranjujući nama izvoz mandarina u Rusiju, sam ostvrauju ogromnu trgovinsku razmjenu sa tom istom Rusijom. EU nije stvorena ZA TO da nam abude bolje, već PROTIV toga da nama i sličnima bude bolje. Tko nakon 26 godina samostalne Hrvatske još nije shvatio da nama ni svijet, ni EU ne misli dobro, već nas samo želi iskorištavati, taj teško da razumije što se djelatno odigrava u današnjem svijetu. Na žalost čak i znalac poput admirala Domazet Loše, uzalud pokušava ljudima predočiti geopolitička kretanja i zbivanja, naši mediji i naš Sabor više vjeruju "nevjerojatnim" i veoma pohvalnim tiradama o tome koliko koristi imamo od EU, premijera Plenkovića. A to da je jedna od mogućih varijanta budućnosti EU bude scenarij "sa više brzina", samo potvrđuje da EU čelnici ne žele  da njihov konforni položaj stjecanja enormnih profita na račun manje razvijenih država EU, bude poremećen, nedajbože brzim razvojem tih zemalja, koje bi im postali ozbiljna konkurencija. Sapienti sat !

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 758 752 258 4,032
PRIMIO <- 1,016 239 72 2,583

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 216.4
Prijedlozi 23 6.00
Analize 467 1,216.00
Ankete 330

Ocjene (4)


Respektira (3): Zakej, plotto, bereza


Slaže se (1): mihael


Komentari (32)


gotovo ravna sići za koju su prodane.Glavno da je ekipa koja ih je prodala budzašto,imala otvorene račune na offshore oazama,koje su im osigurali mentori sa zapada.Dakle,problem je u ovom monstruoznom ekonomskom modelu ,a lokalni lopovi i kriminalci plotto 0 0 0


koji su odradili posao za mentore su samo posljedica,a ne uzrok. plotto 0 0 0


Neoliberalni korporativni fašizam je izvorište svega pokvarenog, jer je on sam do krajnosti pokvareni kvaziekonomski sustav. Štp veći profit, eliminacija moguće konkurencije, korupcija i pljačka su modus vivendi toga sustava. Laci 0 0 0


@viewer "@bereza, s većinom tvojih kemntara se slažem, međutim ovo s bankama NIKAD nebi funkcioniralo..." - Moram priznati da mi taj komentar nije baš jasan. Ja sam želio reći da je Hrvatska sama krivac za sadašnje stanje u bankarstvu, a ne EU. bereza 0 0 0


pa bereza, tebi Hrvatskoj nitko nije kriv ni za što, već j u vijek sam kriva za sve. Možda čak i za Vukovar ? Laci 0 0 0

Analiza

EU nije stvorema ZA nešto, već PROTIV nečega !

05.03.2017. 12:16, Okreće li EU u politiku više brzina? Što to znači za Hrvatsku?

Projekt EU koji je počeo kao tržišna zajednica, a sa nikad javno izrečenom, ali sa uvijek tako zamišljenim krajem da se pretvori u USE (SDE), to jest Sjedinjene Države Europe, dospjela je u neku vrstu 'slijepe ulice'. To danas shvataju i na određeni način su priznali i oni koji su donedavno govorili da je status quo u redu, i da treba samo pojačati napore ka jačanju ingerencije EU na svim poljima, negirajući suverenost država članica, na putu ka stvaranju SDE i Vlade SDE-a. Prvobitni 'projektanti' EU-a, vjerojatno imajući u primisli stvaranje pandana SAD-u na europskom tlu, sa nakanom da s ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 3
  • 1
  • 0
  • 32