Analiza

Prijeti li SDP-u festival demokracije?

28.09.2016. 12:28, Nakon chata: Tko je najbolji kandidat za novog šefa SDP-a?

Nedavna vijest da će se za na izborima za predsjednika SDP-a natjecati čak osam kandidata zazvučala je nestvarno. Iako poigravanje s terminom izbora, odugovlačenje od više od mjesec i pol do datuma prvog kruga izbora (planira se održati 19. studenog) neugodno vonja na slične Milanovićeve manipulacije odugovlačenja s parlamentarnim izborima, s vjerojatnom namjerom da se ostavi što više prostora za zakulisne igre, što dalje od očiju običnog članstva, za nadati se da će se ipak ova impresivna brojnost kandidata što više održati do trenutka održavanja izbora. Jer to bi bio rijetko viđeni festival demokracije u SDP-u, stranci koja je već okorjela u načinu funkcioniranja koji se može usporediti jedino s ustrojem preostalih svjetskih diktatura ili pak s ustrojem njihove "sestrinske" stranke, HDZ-a.

Prednosti "hiperdemokratskog" načina odvijanja izbora su brojne, a ilustriranje tih prednosti mogu se vidjeti i kroz ukazivanje na očite nedostatke dijametralno suprotnog pristupa načinu provođenja izbora. Sjećamo se da je netom nakon ostavke Tomislava Karamarka naglo počeo rasti broj pretendenata na funkciju predsjednika, ali da su zatim kandidati počeli "dobrovoljno" odustajati jedan po jedan, sve dok se stanje nije svelo na grotesknu situaciju izbora s jednim kandidatom. Prema mnogim raspoloživim informacijama, do toga je došlo jer je Milijan Brkić uspio nametnuti svoj stav svim relevantnim tijelima te stranke. Osnova teza iza tog stava, koncepcije sasvim je jednostavna: izborna konkurencija između kandidata izaziva podjele i svađe, i time se ugrožava temeljna stabilnost stranke.

Kako to izgleda u praksi, možemo vidjeti već kratko vrijeme poslije parlamentarnih izbora. Iako je na unutarstranačkim izborima Andrej Plenković dobio iznimnu ceremonijalnu podršku, a prema tezama koje je promicao Brkić i koje su podržala HDZ-ova stranačka tijela, to bi trebalo jamčiti apsolutnu stabilnost u stranci, u stvarnosti to nije tako - nezadovoljnici iz tzv. desne struje na razne načine pružaju otpor vrhu stranke i latentni sukob stalno tinja. Pritom za ovo razmatranje nije bitno hoće li snaga podrške koju Plenković ima na kraju prevladati i omogućiti novom predsjedniku HDZ-a da suzbije otpore ili ne - bitno je da je osnovna teza o "jedinstvu" i "stabilnosti" koju bi trebalo osigurati suzbijanje konkurencije na izborima - nije ostvarena: izborima s jednim kandidatom u HDZ-u nijedan postojeći sukob nije razriješen, nego su oni samo gurnuti ispod površine, gdje se manje vide, ali time i teže kontroliraju, pa se usuđujemo reći da takva situacija može čak i više zaprijetiti željenoj stabilnosti.

Da su održani "normalni" izbori u kojima bi bar dominantna oponentska struja dala svoga kandidata, čak i da je Plenković na takvim izborima ipak nadmoćno pobijedio, njegov eventualni protukandidat imao bi legitimitet javnog izražavanja težnja frakcije ili bar struje u stranci, i takvo izražavanje dalo bi mogućnost za transparentan dijalog i razrješavanje nesuglasica pred cjelokupnom stranačkom i općom javnosti. Nadalje, izborna razina podrške bi argumentima svakog kandidata dala težinu u svim daljnjim diskusijama, ali uz istodobnu jasnu obvezu da se poštuje izborima utvrđena hijerarhija u kojoj se zna "čija riječ je zadnja". Ovako, eliminiranje konkurencije unaprijed gurnulo je sve sukobe pod površinu, gdje će nezadovoljstvo i dalje tinjati, gdje se nezadovoljnici osjećaju žrtvama čak i kad nisu imali priliku doznati koliku stvarnu podršku unutar stranke imaju, a jedino oružje koje Plenkoviću ostaje nepromijenjeno je otkako ga je Staljin uveo u svjetsku političku praksu - neprestane čistke političkih oponenata, proces koji bi se hipotetički mogao završiti tek onog trenutka kad bi u stranci kao jedini profil članstva ostali potpuni poslušnici, a u praksi, u velikim strankama takvo idealno "završno" stanje zapravo se ne postiže nikad.

Ovdje smo ilustrirali besmisao izbora s jednim kandidatom, čime se dolazi do zaključka da je imati dva kandidata na izborima već velika prednost u smislu perspektiva za razvoj demokratičnosti unutar neke stranke. U našim uvjetima prednost većeg broja kandidata još je izraženija: veliki broj kandidata čini međusobne trzavice besmislenim. Tko bi još poželio osuti drvlje i kamenje na čak sedam svojih protukandidata? Ili se fokusirati samo na jednog neprijatelja uz opasnost da se svi drugi iz revolta udruže protiv inicijatora sukoba? Takav prividan kaos u stvari tjera sve sudionike na kvalitetniji dijalog i uvažavanje suparnika.

Isto važi i za potencijalnu opasnost od naknadnih čistki. Eliminiranje cijele vojske izbornih suparnika i njihovih podržavatelja bilo bi ne samo besmisleno nego i neizvedivo. Ako pretpostavimo da bi u drugom krugu izbora svaki od kandidata koji nije prošao dao podršku nekom od preostalih kandidata, svaki od njih bi uz svoju odluku morao dati i neko obrazloženje, tako da kandidat/ica koji/a na kraju pobijedi neće imati luksuz da djeluje po svom nahođenju kao dosadašnji "silnici" u dvjema najvećim strankama (uz izuzetak prvog predsjednika HDZ-a, Franje Tuđmana, koji je upravljačka znanja stekao mnogo prije nego što je preuzeo vođenje stranke). To jest, pobjednik koga daju takvi izbori morao bi uvažavati primjedbe svojih podržavatelja, ali i težnje svojih suparnika, i jedini način na koji bi uopće mogao suvislo djelovati je da napravi kvalitetan program i onda ga pokuša provesti. Kandidat kojega bi iznjedrili demokratični izbori jednostavno ne bi imao drugog izbora jer "jedinstvo" i "stabilnost" ne bi mogao provoditi čvrstorukaškim metodama.

Demokratični izbori, dakle, daju kandidata koji je po mjerilima boljševičko-diktatorskog upravljanja "slab", ali je po demokratskim mjerilima jedini profil kandidata koji može osigurati razvoj demokracije u nekoj stranci, i time napokon uvesti stranku, a možda i državu u krug civiliziranih europskih država. Koliko je pogubno za stranku imati čelnika čiji je osobni autoritet jedina kohezijska snaga, dobro pokazuje i apsurdni oproštajni govor Zorana Milanovića, gdje on izjavljuje kako se "borio za malog čovjeka" a Glavni odbor stranke mu gromko plješće. Kad znamo da je u svom djelovanju na vlasti SDP pokazao iznimnu bešćutnost, upravo okrutnost prema "malom čovjeku", čak i u onim najizrazitijim slučajevima kao što su izbjegavanje uvođenja pravednijih sustava ovrhe i socijalne skrbi, iživljavanje na malim poduzetnicima i obrtnicima, rezanje proračuna na stavkama koje pogađaju najugroženije uz istodobno nezajažljivo trošenje na vlastiti luksuz - onda možemo samo promatrati Milanovića kao tipičan slučaj "jakog" lidera kojega ta "jakost" ohrabruje da ne osjeća nikakvu moralnu i ljudsku odgovornost ni prema svome stranačkom članstvu niti prema cjelokupnoj javnosti.

No s druge strane ne treba zaboraviti kako ukorijenjena nedemokratska praksa stvara velike sile otpora promjenama. Život u sjeni širokih pleća čvrstorukaškog lidera, život je s velikim povlasticama, a uz minimalnu osobnu odgovornost, i to je san cijele plejade stranačkih vojnika koji su navikli na takav sustav i od njega očekuju sve najbolje za sebe osobno. Drukčiji tip lidera izabranog na drukčijem tipu izbora prijetio bi tektonskim urušavanjem dobro utvrđenih rutina, i zato se ne treba čuditi ako se mnoge strane udruže kako bi spriječile promjene. Ono u što smo sigurni je da su takve snage u SDP-u iznimno brojne.

Tako da će biti zanimljivo pratiti u idućih mjesec i pol dana koliko će se uspjeti održati krhko sadašnje stanje, u kojem osam kandidata za predsjednika stranke samom brojnošću svoga sudjelovanja "prijeti" napraviti značajan demokratski pomak u djelovanju SDP-a. Za snage koje se opiru promjenama može biti problem što ih je temeljita Milanovićeva negativna selekcija ostavila bez umješnog koordinatora koji bi u kratko vrijeme mogao uspješno slomiti početke demokratskih procesa u stranci. Ali možda i za to postoji rješenje: od HDZ-a na mjesec i pol dana posuditi Milijana Brkića.

6

Dirk15

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 466 13 13 1,127
PRIMIO <- 870 178 96 2,274

Dostignuća

Vingd 1,302.00
Bodovi 208.4
Prijedlozi 2 8.00
Analize 126 1,294.00
Ankete 286

Ocjene (8)


Komentari (22)


radi o stranci (CDU) a ne o državi nije važno koliko je Kohl dugo bio Kancelar nego koliko je bio na čelu stranke; u tom vremenu nije imao ni protukandidata niti jednog poznatog protupretendenta. omblez1 0 0 0


Kada ću i kakvu analizu ja napisati odlučiti ču ja sam onda kada mi se učini da je nešto zanimljivo za barometraše. A ako je cjepidlačenje dobronamjerno ukazivanje na pogreške onda te molim da ti meni uvijek "zacijepšidlačiš". Ja rado učim i zahvalan omblez1 0 0 0


sam svakome ko mi ukaže na neku pogrešku. omblez1 0 0 0


Odlična analiza! Ne postojanje više kandidata za stranačke funkcije zapravo je odustajanje od demokratske procedure! Potvrđivanje odnosno glasanje za jedinog kandidata je besmislica i nije mi jasno da se na to odazvalo 90.000 ljudi (bedaka). Što je IDujas 0 0 0


natjeralo HDZ-ove protukandidate da odustanu tek ćemo saznati! Savršeno je jasno da Plenković ne bi na tim izborima pobijedio da je imao protukandidata! IDujas 0 0 0

Analiza

Ovoj SDPartiji je Aleksandra Kolarić smrtonosna opasnost

16.09.2016. 10:22, Nakon chata: Tko je najbolji kandidat za novog šefa SDP-a?

Varaju se svi koji misle da se odlaskom Milanovića sa čela SDP-a može nešto bitno promijeniti u djelovanju ove Partije. Jer činjenica da je za Milanovića ipak glasovalo više desetina tisuće osoba, bez obzira što konačni ishod za takozvanu Narodnu koaliciju nije bio povoljan, ukazuje na to da još puno ljudi misli kao što razmišlja Zoran Milanović, još mnogi razmišljaju kao da su članovi SKH, i još se mnogi ne mogu pomiriti s tim da postoji neovisna država Hrvatska.

Činjenica da SDP-ovci u javnim nastupima isključivo koriste rječnikom poput -'program naše stranke', 'rukovodstvo naše stranke', 'predsjednik stranke', i tome slično, a to što oni zovu stranka je zapravo registrirano kao Socijaldemokratska PARTIJA, je najbolji dokaz toga da ni ne pomišljaju odustati od PARTIJE i svega onoga što takav naziv znači, i od svoje dvoličnosti. Aleksandra Kolarić je, ne mogu decidirano tvrditi da li svjesno ili nesvjesno, dirnula u nešto što je PARTIJI svjetinja, a to su mišljenja da je PARTIJA bezgrešna, pa su tako bezgrešni i njeni batinaši i ubojice, te da je šef PARTIJE nepogrešiv i uvijek u pravu.

Aleksandra Kolarić se usudila tvrditi da udbaškog ubojicu ne treba uzimati u zaštitu sa Lex Perkovićem, te se usudila usprotiviti predsjednku PARTIJE i reći mu da nije u pravu. I bila je izbačena iz PARTIJE. Sva sreća za nju da Goli otok više nije u funkciji, inače bi završila na njemu, a i njeno zatvaranje u ludnicu, mada su o tome možda i razmišljali Zoki i Ranko, nije dolazilo u obzir jer bi izazvalo previše predizborne "buke". No nije grijeh Aleksandre Kolarić samo to, ona se usudila tražiti više unutarpartijske demokracije, više osluškivanja i uzimanja u obzir mišljenja članstva, i više bavljenja budućnošću, umjesto jalovog bavljenja prošlošću.

I problem, te pravo pitanje, nije da li je Aleksandra Kolarić možda najbolji kandidat za šefa SDP-a.  Problem je puno veći i slojevitiji, a sastoji se u tome da tisuće i tisuće SDP-ovaca još misli da je Milanović vodio dobro SDP, i radio dobro kao premijer sdp-ovske Vlade. Problem je  da nikome od njih ne pada na pamet da konačno promijene naziv PARTIJE u nešto drugo, pa makar i u STRANKU. Problem je što komunizam izjednačavaju sa antifašizmom, a nacizam sa fašizmom i ustaštvom, i što potpuno zaboravljaju pri tome da je postojalo i četništvo, a ako ga se sjete, maltene ga izjednačavaju sa antifašizmom. Problem je što se uporno protive lustraciji, tvrdeći da osuđuju sve zločine, ne priznavajući da su i "njihovi preci" činili zločine. Problem je što bi zabranili Thomsonove pjesme, ali nemaju ništa protiv Bore Čorbe. Problem je što smatraju da je divljanje njihovog Stazića u Saboru protiv nepostojeće cenzure, protiv nepostojećeg fašizma i protiv nepostojećeg ustaštva u Hrvatskoj  u redu! Problem je da lopove i korumpirane nalaze svugdje, samo ne u svojim redovima, a redovi su im puni takvih.

Aleksandra Kolarić se pobunila samo protiv malog dijela problema koji sputavaju SDP da postane normalna socijaldemokratska lijevo orijentirana stranka, pa je izbačena iz PARTIJE. A izbačena je jer većina sdp-ovaca smatra da je biti lijevo znači biti komunista, prikriveno možda, ali komunista po razmišljanju i ponašanju.

Aleksandra Kolarić bi možda zaista bilo najbolje rješenje za čelnika neke socijaldemokratske lijevo orijentirane stranke, ali to ovaj SDP nije. To što je Milanović pod pritiskom, prije javnosti nego njegovog članstva, otišao, ne znači da se SDP promijenio. Igor Dragovan, Peđa Grbin, Nenad Stazić, Ranko Ostojić, Milanka Opačić, Siniša Varga, Gordan Maras,...itd. su i dalje u rukovodstvu PARTIJE ili u njeno ime sjede u Saboru?! Previše je to "Milanovića poslije Milanovića", da bi Aleksandra Kolarić mogla nešto uraditi na promjenama koje bi PARTIJU povela preme lijevo orijentiranoj socialdemokratskoj stranci. Ona bi to pokušala, u to ne sumnjam, ali sumnjam da bi dobila dovoljnu podršku da takve promjene provede. No way !

Za sve, ili bar za većinu njih u SDP-u je Aleksandra Kolarić smrtonosna opasnost !

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 755 739 258 3,923
PRIMIO <- 995 238 70 2,342

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 258.9
Prijedlozi 23 6.00
Analize 451 1,216.00
Ankete 330

Ocjene (4)


Respektira (3): Anyst, IDujas, Zenga2


Slaže se (1): Zenga2


Komentari (6)


Laci dobra analiza stanja u partiji , ja bih dodao dane vidim neko ime tko bi mogao sada vjerodostojno povesti i "pokusati" promijeniti SDP. Ne vjerujem da AK ima kapacitet za to ,a jos najvaznije ima previse ljudi protiv sebe. A da je imala "m.da" Ivanbrazil 0 0 0


da se suprostavi sefu , svaka cast. Problem je prvo sto joj nece dati da se vrati, a i kada bi se vratila nema nikakve ili ajmo reci vrlo male sanse da dobije izbore. To ce opet doci netko iz Zoranovog "staba" samo dok se dogovore koga ce instalirat Ivanbrazil 0 0 0


Kao sto si napomenuo jos uvijek vecina misli da je Zoran dobro vodio partiju, ali samo su neki drugi uzroci poraza ( Most, Zivi zid , pokvareni HDZ, ukralo itd.) . U takvoj percepciji nema promjena ," na istoku nista novo" !!! Ivanbrazil 0 0 0


Hvala Ivanbrazil na konstruktivnoj dopuni analize ! Laci 0 0 0


Točno Laci, SDP neće tako skoro postati hrvatska ljevica. Neće to biti ni s AK na čelu i neće to biti sve dok su pod njenim okriljem skrivaju početnici (oni koji nisu imali snage otići u četnike ili su četnikovali vikendom) i kriptokomunisti! IDujas 0 0 0

Analiza

Ovoj SDPartiji je Aleksandra Kolarić smrtonosna opasnost

16.09.2016. 10:22, Nakon chata: Tko je najbolji kandidat za novog šefa SDP-a?

Varaju se svi koji misle da se odlaskom Milanovića sa čela SDP-a može nešto bitno promijeniti u djelovanju ove Partije. Jer činjenica da je za Milanovića ipak glasovalo više desetina tisuće osoba, bez obzira što konačni ishod za takozvanu Narodnu koaliciju nije bio povoljan, ukazuje na to da još puno ljudi misli kao što razmišlja Zoran Milanović, još mnogi razmišljaju kao da su članovi SKH, i još se mnogi ne mogu pomiriti s tim da postoji neovisna država Hrvatska. Činjenica da SDP-ovci u javnim nastupima isključivo koriste rječnikom poput -'program naše stranke', 'rukovodstvo naše stranke', 'predsjednik stranke', i tome slično, ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 3
  • 1
  • 0
  • 6

Analiza

Slučaj Aleksandre Kolarić je posvuda

16.09.2016. 01:17, Nakon chata: Tko je najbolji kandidat za novog šefa SDP-a?

Što se mene tiče duboki naklon gospođi Kolarić za dizanje glasa protiv Lex Perković. Hrabar i moralan potez, a koji zasjenjuje sve tzv zviždače i zvizdačice, moralizatore raznih vrsta. Školski i istinski primjer moralne obveze koja se iznosi i uz prijetnju vlastite štete. Nastavnici i profesori etike, latinskog/grčkog, kjniževnosti, filozofije i dr. trebaju uzimati ovaj primjer u nastavi.

Ne dijelim ni mrvicu svetonazorskih pogleda i to je vjerujem razlog da ipak mogu nešto šire doživjeti cijelu ovu priču o njezinom izbacivanju i pokušajima da se vrati u svoju matičnu stranku.

Sve uvrede koje je doživjela, izbacivanje, isključivanje uz vjerojatno i unutarnju sabotažu odlučivanja, nešto je čemu je ovo društvo kontinuirano izloženo. Gospođa Kolarić je jedna kapljica u cijeloj priči. Moralna pobuna trebala bi ići ne samo u smjeru njenog  pojedinačnog slučaja, ma koliko god se ističe od drugih. Naime, naši mediji najvećim svojim dijelom služe za obračune ovakve vrste, informiranje i sl. je tek nusproizvod. Jasno da je većinom riječ o obračunima između strana i stranaka, ali u datim okolnostima uvijek se to iskoristi i za unutarstranačke obračune pa onda imamo ovo.

Strašno je konstatirati razmjere međusobnih tamanjenja nepoćudnih u našem prostoru. Mediji kao prostor kroz kojeg se to odvija naravno tu prednjače. Zato imamo aferaško novinarstvo. Potpuno je nevažno jesu li to državni, poludržavni ili privatni. Situacija je nepodnošljiva. Medijima, možemo hladno pridodati i javne institucije koje se također zloupotrebljavaju u svemu tome, a na koncu to smo vrlo zorno vidjeli i u slučaju koji je tata ovog malog slučajćića (ne želim pocjenjivati slučaj g.Kolarić, ali u Lexu je zloupotrebljeno puno više od osobnog članstva i vrijeđanja osobe) kada su se državna odvjetništva i županijski sudovi pokazali u svom svom svjetlu.Zašto bi se gospođa Kolarić čudila i zgražala - njezin slučaj je kapljica u moru kontinuirane pojave. Preskoči li se samo malo svjetonazorske granice, može se uočiti nevjerojatnih situacija koje graniče s potpunim rasapom.

Šutimo kontinuirano o tome i trpimo i tek ponekad se vatra okrene prema nekome tko inače nije primarni cilj. Dobro se vidi kako je to kad vas izopće iz stranke, ali ne znam da li mnogi vide izopćavanje iz društva i mašinerije koja se za to koristi protiv nepoćudnika raznih tipova. Ukoliko ne vidite i nemate jasnu sliku o tome, mogu npr početi od Budiše, Tomca, ... Konkurentska političarka imala je poslovni odnos s ljudima koji su u tim hajkama prednjačili. Kad sam prvi put čuo Thompsona mislio sam dosta da je neka sprdačina, nemam baš afiniteta prema izričaju i sl., međutim princip sustavnog šikaniranja osobe zbilja je prešao sve granice. Nekima se fučka za ZDS, ali još više ih boli žgolotuca za način na koji se odvija isključivanje iz društva ne Thompsona, već cijele grupe ljudi.

Ne samo Thompsona (tu je zahvat po gausovoj krivulji najveći) usudi se to isto okrenuti i na legende kao što je Slobodan Novak,...
Kad je zaprijetilo da Orešković eventualno nastavi političku karijeru stigle su ga reketaške ucjene u obliku ljigavom da ne može biti ljigavije - a sve to je normalno prošloa kao da se ništa neobično ne događa (još i njegov angažman u kapanji bio bi siguran jamac uzburkavanja uhodanih planova jedne, a samo ako ne i obje velike stranke).

Koristi politici, koristi disocijaciji - super samo naprijed. Medijski organiziran linč na ljude uz sustavno šikaniranje i denuciranje iz svih pravaca. Ljudi su prošvikavali, ne mogu nosa promiljiti, a stvar je zaokružena na način da su si za to još i sami krivi (kad su fašisti, klerikalci, šatoraši,...) - baš kao što su Goli Otoci bili vođeni od samih kažnjenika.

Nije to ograničeno samo na političku sferu, vrlo slično je i u poslovnoj sferi i mnogim drugim dakako. Posebno je živopisno kada se političko i poslovno isprepliću. Sanader je tip koji je prošao ovu mašineriju i to u svim ulogma. Prvo joj je bio kormilar da bi završio pod lopaticama potopljen do kraja. Nevjerojatne situacije sustavnog toleriranja očiglednih štetočina i s druge strane sustavna mašinerija za eliminaciju nepoćudnih, konkurencije i sl. Samo izlistati listu predstečajnih slučajeva i tko je tu kome što predstečajno maznuo. Stalno su nam pred očima nevjerojatno ignoriranje jednih i eliminaciju drugih.
Da li ima šanse da se doista dogodi nekakav moralni potez koji bi stvarno ustao protiv toga? Nekakav potez koji bi se neovisno o ideološko/poslovnoj pripadnosti usprotivio protiv nesmetanog funkcioniranja ovakvih mehanizama koji dakako koriste koristoljubivoj manjini? Zašto se ne pobunimo protiv takvih metoda na HTVu, dnevnim novinama, portalima... Mi imamo portal npr index koji sustavno prokazuje fašiste, nogometne profitere, nepoćudnike raznih vrsta, a na tim istim stranicama paralelno su reklame za prostituciju i/ili sl.

Mentalitet koji se razvio na ovakvoj podlozi nešto je neviđeno štetno.

Što se mene tiče slučaj g. Kolarić vidim na svim stranama. Ima li šanse da kao ona dignemo glavu protiv?

Za vrijeme chata s g Kolarić ja sam si o ovome mislio i nisam stigao gotovo ništa pitati.

Poslije sam si poslušao jednu Babilonsku https://youtu.be/-3jplNye_mc i to je to.

3

RepopeR

..i hvala za sve one ribe.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 261 44 48 1,170
PRIMIO <- 107 15 12 223

Dostignuća

Vingd 124.00
Bodovi 81.9
Analize 36 121.00
Ankete 20

Ocjene (8)


Respektira (6): siouxica, viewer, Refamolitelj, Spektator, Zenga2, BorisTraljic


Slaže se (2): Laci, Zenga2


Komentari (10)


..njegova privatna žurnalistička potpora praši sve u 16., Hasanbegović doista uživa veliko povjerenje naroda,baš kao što veliko povjerenje naroda uživaju i oni s kojima se mister Tesla "skupo bih te platio" sastaje. RepopeR 0 0 0


Speaking of: http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/poznati-hrvatski-sportasi-stali-u-obranu-blanke-vlasic-njeno-je-pravo-da-govori-o-vjeri-i-moze-traziti-da-se-kazne-oni-koji-joj-to-oduzmu/4701290/ RepopeR 0 0 0


Prava analiza stanja koja bi se mogla prosiriti nadugacko i nasiroko, pocelo je davno prije sa "snadji se druze" , pa onda "a stas covik se snasao" pa poslije "tko je jamio jamio je" itd. uglavnom ti su opce drustveno prihvatljivi a zvizdaci su "pizd Ivanbrazil 0 0 0


su "pizde" izdajice i osudjeni ne samo od onih koga prokazuju , vec i od drugi , jer talasaju vodu. Primjer AK je jedan od tisucu ( sada je eksponiran jer se ona ne da -borac je mora se priznati) a gdje su tisuce onih anonimni, marginalizirani Ivanbrazil 0 0 0


Kad sustav zakaze a ljudske vrijednosti nam ionako nisu vrlina, dolazi do parcijalne ili totalne anarhije. Zato nije ni cudo, kad ministar u kontakt emisiji veli gledatelju, da mu se osobno obrati, pa ce on rijesiti problem. U uredjenim zemljama nez viewer 0 0 0

Analiza

Slučaj Aleksandre Kolarić je posvuda

16.09.2016. 01:17, Nakon chata: Tko je najbolji kandidat za novog šefa SDP-a?

Što se mene tiče duboki naklon gospođi Kolarić za dizanje glasa protiv Lex Perković. Hrabar i moralan potez, a koji zasjenjuje sve tzv zviždače i zvizdačice, moralizatore raznih vrsta. Školski i istinski primjer moralne obveze koja se iznosi i uz prijetnju vlastite štete. Nastavnici i profesori etike, latinskog/grčkog, kjniževnosti, filozofije i dr. trebaju uzimati ovaj primjer u nastavi. Ne dijelim ni mrvicu svetonazorskih pogleda i to je vjerujem razlog da ipak mogu nešto šire doživjeti cijelu ovu priču o njezinom izbacivanju i pokušajima da se vrati u svoju matičnu stranku. Sve uvrede koje je doživjela, izbacivanje, isključivanje uz vjerojatno i ... više >

3

RepopeR

..i hvala za sve one ribe.
  • 6
  • 2
  • 0
  • 10