Analiza

Rat protiv korupcije, rat za demokraciju

02.11.2014. 20:19, Chat s Vukom Vukovićem: Jesu li političari u Hrvatskoj izvor ili meta korupcije?

Kad sam, prije mjesec dana u VL pročitao članak o istraživanju mr. Vukovića, bio sam iznenađen činjenicom da tako šokantna materija nije izazvala nikakvu reakciju u državi, osim nešto rijetkih komentara čitatelja. Članak o istraživanju koje upire prstom u bjelodanu, očitu i potpuno otvorenu korupciju na nižim razinama državne uprave. Ovdje bih sada pokušao istraživanje dovesti u korelaciju s nedavnim burnim događajima u nas.

Možda je to osobna paranoja, ali ja se u zadnje vrijeme bojim! Bojim se za demokraciju, jedinu preostalu pozitivnu tekovinu promjene iz devedesetih. Bojim se, jer sam dojma da ležimo na vulkanu, čija se komora puni magmom i svaki čas prijeti erupcijom sa strašnim posljedicama. Krećući se među ljudima, slušajući sasvim otvorene priče po dućanima, ulicama, prepune gorčine i bijesa o nepopravljivo korumpiranoj državi na apsolutno svim razinama, jednog će lijepog dana, kad se napokon postigne kritična masa, doći do eksplozije koja će nas sve zgranuti i užasnuti, te konačno upropastiti.

ISTRAŽIVANJE

Rad g. Vukovića zasada se odnosi na korupciju u našim famoznim JLS, vezanu uz javnu (a pogotovo na onu, nešto tajniju) nabavu. Na masovno rasprostranjene slučajeve gdje “tvrtke” s jednim zaposlenim, poštanskim pretincem, bez kapitala, dobivaju poslove u milijunskim iznosima. Svatko tko je ikada - u socijalizmu ili danas, radio u tvrtkama s vanjskim suradnicima ili izvođačima, zna neke stvari. Da je nepodnošljivo lako za “pinku” ili pogodovati određenom vanjskom suradniku tvrtke (namjestiti natječaj), ili čak upućivati klijente tvrtke direktno njemu.To se događalo u socijalizmu, društvenom (ničijem) vlasništvu. Naravno, taj se oblik kriminala danas nužno izgubio u privatnom sektoru, ali je nabujao u državnom segmentu (dakle, opet svačijem i ničijem vlasništvu). Da je takav oblik korupcije gotovo nemoguće otkriti bez insiderskih informacija i “zviždača”, i da je vrlo teško dokaziv. Traži ogroman trud i dubinski angažman istražnih organa države.

Nedavno smo na Barometru imali temu nužnosti svođenja JLS u racionalne, održive okvire. Pišući tekst založio sam se za drastično rezanje jedinica pretvorenih u feudalna lena stranaka, izvora osiguranih glasova na izborima i neiscrpnim prostorom za uhljebljivanja stranačke “biračke mašinerije”. Nisam taj put, zbog pomanjkanja prostora naveo, po mom mišljenju, glavni razlog zbog kojeg se oklijeva s reformom (smanjenjem) JLS. Pa tu se radi o bogomdanom, potpuno zamračenom području gotovo neometane korupcije. Pljačke osobne, i u korist stranke čiji je lokalni “feudalac” član. Prisjetimo se samo javne optužbe njemačkog poduzetnika za traženje mita župana Jakovčića (sada uvaženog Europarlamentarca), kako bi se “pogurala” realizacija polo igrališta u Istri. Ako jedan župan može pasti tako nisko, pa otvoreno, u birtiji tražiti novac za uslugu, kakvi su razmjeri lopovluka u selendrama sa statusom JLS? Kod “šerifa” koji znaju da njima nikakva državna revizija ili kontrola vjerojatno nikad neće “češljati” poslovanje i provjeravati način trošenja proračunskog novca. Razmislimo samo! Dr. Sanader i njegova lopovska družina izveli su pljačku stoljeća usred metropole, glavnog grada RH, pred nosom svih institucija ovlaštenih za zaštitu pravnog poretka. Istu “operaciju", kako vidimo, godinama, potpuno neometano provodi i gradonačelnik te metropole, opet s institucijama kao pasivnim promatračima. S konsternacijom možemo samo pretpostavljati kako se krade u našim lijepim vukojebinama, stotine kilometara daleko od imalo ozbiljnije revizije i kontrole.

Kratka digresija. Nije li stvaranje rupe u zakonu o javnoj nabavi zapravo “zeleno svjetlo”, namjerno otvaranje puta nekažnjenoj korupciji od strane naših “centara moći”, pojednostavljivanje cijelog postupka kako bi i “bedastiji” mogli krasti? Ne treba biti posebno nadaren lopov, pa primijeniti razbijanje faktura na manje iznose ili ugovaranje usluge s cijenom nižom za iznos kutije šibica od navedenih limita. Radove ili nabavu, za debelo previsoku cijenu dogovoriti s rođakom koji ima firmu za sve i sva, rođak posao dati podizvođaču za normalnu cijenu, razliku podijeliti i strpati u džep, a na fakturama izvesti inženjering omogućen zakonom kako bi se izbjegao propisani postupak javne nabave. I, to je to, vrlo jednostavno, ne?

LJUDI

Joseph de Maistre davno je rekao da svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje. Ako ovdje razglabamo o, narodu prihvatljivom, postotku korupcije (?) i Vukovićevoj tezi da se “blaga” korupcija čak percipira kao pozitivna i honorira se ponovnim izborom “prihvatljivo pokvarenog političara”, što reći? Imamo li se ikakvo pravo buniti i uzrujavati nad sudbinom zemlje? Jesmo li uopće sposobni uživati demokraciju kao društveno uređenje? Bit će da nismo!

Korelacija s početka teksta – okupljena skupina poštovalaca Bandićeva lika i “delanja” kreće u mimohod k Remetincu u znak podrške uzniku. Suze, molitve, vrtnje krunice, “Cigan Braco” koji od dana uhićenja ne izlazi iz Bube, u molitvi za kuma Milana…Uobičajeni politički folklor u nas. Sredovječna žena, s imbecilnim osmjehom na licu, bez srama i očito nesvjesna vlastite goleme gluposti bubne novinarki u mikrofon: „Krao je, al’ je i nama dao”!

I u toj rečenici leži bit svih naših problema! Pokazuje dvije stvari. Da nam je u glavama još uvijek ostao najgori socijalistički mentalitet po kojem je uistinu sve dopušteno, ako gospodari usput, bacaju mrvice sa stola i nama. Valja, za nešto mlađe, pojasniti porijeklo gore navedene rečenice. Kralo se i u socijalizmu, pod vodstvom “najdražeg sina naših naroda i narodnosti”, i to naveliko. No, JBT i crvena buržoazija imali su sposobnost kupovine socijalnog mira (uz pomoć stranih kredita). Bilo je radnih mjesta – ako bi ponestalo, gradile bi se unaprijed nerentabilne tvornice, upisalo bi se na stambenu listu i nakon par godina čekanja – mukte društveni stan, tu i tamo novi fićek ili stojadin, redovita besplatna ljetovanja u radničkim odmaralištima…Uistinu, ljepše se i bolje živjelo u to doba. Bilo je hrabrijih koji su upozoravali da takav odnos prema vlasništvu (državnom/društvenom), ne vodi nikuda, da radom nezarađeno socijalističko blagostanje ne može trajati dovijeka i da će se samoupravni raj kad tad rasprsnuti kao balon od sapunice. Te nerazumne i preglasne pokušalo bi se politički usmjeriti na pravi put, a za tvrdokornije, na raspolaganju je bio “mišićavi” represivni aparat, koji je takve zatvarao, a ponekad, bogami, po onoj Staljinovoj “nema ljudi – nema problema” i uklanjao “for good” (Perković & Mustač). Pljačka, rasipanje državnog vlasništva, totalitarizam, političke likvidacije, što nam to znači? Bitno je…da se krade, ali i nama dade!

Druga stvar, daleko zloćudnija, socijalističkog mentaliteta gospođe ispred gradskog poglavarstva, rađa puno opasniji  indukcijsko – dedukcijski  mentalni  proces, zbog  kojeg zapravo i izvire moja sve jača paranoja u vezi sudbine demokracije u Hrvatskoj. Moram se opet poslužiti, ovaj put regionalno sve popularnijom narodnom umotvorinom: “Dok je bilo Tite, bilo je i pite

Uzrečica pokazuje uprošćeno, narodno vrednovanje socijalističkog totalitarizma i demokracije. Očito je, debelo nauštrb potonje tekovine Antičke Grčke. A kako bi drugačije i moglo? Nekad, relativno blagostanje, socijalni mir, sigurna egzistencija, međunarodna neovisnost. Sada, samo surova borba za preživljavanje, korumpirana politička elita bez boga i duše koja vuče svaka na svoju stranu, sluganski odnos prema stranim centrima moći, rasprodaja nacionalnog bogatstva. Korelacija s nedavnim događajima – slušam na radiju “glas naroda”, blic anketu o korupciji. Sve je više mlađih ljudi koji rješenje ne vide u jačanju demokratskih institucija  pravne države i usvajanja nulte stope tolerancije prema korupciji, već, jednostavno, u uvođenju “čvrste ruke”, jakog autokrata koji će dekretima i represijom “očistiti” državu od truleži. Stariji jake argumente za politički “one man music show” nalaze u prošlosti, dok je mlađima nažalost, “svijetao primjer” pred nosom. Ruskoj federaciji Jeljcinova demokracija donijela je raspad zemlje, teritorijalne gubitke, ekonomski kolaps…i sedamnaest milijuna gladnih građana! A tada se pojavio Vladimir Vladimirovič…

Netko će reći da je ovo stvarno paranoja. Pa, ne može se teza o ugrozi demokracije temeljiti samo na blesavoj izjavi babe pred Poglavarstvom! No, valja se zapitati koliko nas ima s takvim mentalitetom u glavi? Koliko nas pristaje da se krade uz uvjet da se i nama dade? Koliko nas je u interesnim klijentelističkim grupama vezanim uz moćnike koji će se parazitski znati prikrpati svakoj vlasti? Koliko nas priželjkuje lijevu ili desnu (bez razlike) “čvrstu ruku”, hrvatskog Putina, koji će početi puniti zatvore i likvidirati kriminalce i “kriminalce”. Bojim se, puno! Ne zaboravimo, korumpirani lopovi ovom zemljom vladaju od devedesete, Bandić je Zagrebom vladao petnaestak godina…sve temeljem naše volje, pobjeda na demokratski provedenim izborima!

STRAH KOJI JE IZAZVAO STRAH

Zadnja korelacija – demokratski izabrani predsjednik Republike Hrvatske u braniteljskom šatoru. Predstavnici udruga unose mu se u lice, gestikuliraju, postavljaju ultimatum. U očima predsjednika…sasvim očit strah! Nitko za sada ne zna dokle će prosvjed ići i kako će završiti. Počelo je sa sramotnom i glupom izjavom i sve se više širi na ukupnu socijalnu tragediju zemlje. Zašto se predsjednik boji? Za fizičku egzistenciju? Ne bih rekao.

Možda je počeo uviđati da istinska opasnost po demokraciju u Hrvatskoj nisu ustaške kape na glavama klinaca u Čavoglavama, pokliči na stadionima, prosvjedi protiv LGBT "pridea", već duboko ukorijenjena tvrdokorna korupcija koja se uvukla u svaku poru društva.

Pa se konačno pobojao, da bi mase ojađenih ljudi, koji su ginuli i gubili zdravlje za slobodu i demokraciju uskoro mogle nasrnuti na nju!

5

damir_pacek

"Ako niste liberal s 30, nemate srca! Ako ste liberal s 40, nemate mozga!"

Interakcija

 
UČINIO -> 232 40 10 668
PRIMIO <- 198 40 16 625

Dostignuća

Vingd 292.00
Bodovi 138.8
Prijedlozi 1 3.00
Analize 31 280.00
Ankete 63

Ocjene (7)


Respektira (5): sthagon, Panter, draxy, siouxica, visitor


Slaže se (1): Laci


Ne slaže se (1): VeNLO


Komentari (22)


Kao i u slučaju Bugarske i Rumunjske, uostalom! damir_pacek 0 0 0


B, osim toga, o vašoj tezi da su ljudi iskvareni jer ih je sustav iskvario moglo bi se raspravljati. Prije će biti da su iskvareni ljudi kreirali isti takav iskvareni sustav. O tome i govorim u tekstu - puno toga je u našem mentalitetu i spremnosti damir_pacek 0 0 0


da se državu potkrada naveliko i podsitno, da se krše propisi i zakoni, ne plaća se porez, gradi se bez dozvole, šverca u tramvaju... damir_pacek 0 0 0


Iskvareni sustav nije nešto što je kreirano pred 10, ili 20 godina. Taj sustav je kreiran 1945. g. i nakon toga se je prilagođavao okonostima i tako sve do danas. Bez obzira na promjenu vlasti. Kad bih imao vremena mogao bih tu misao elaborirati Boljunac 0 0 0


B, pa cijeli moj odlomak bavi se upravo tim socijalističkim mentalitetom "svačije-ničije" koji se sustavno gradi od '45. damir_pacek 0 0 0

Analiza

Političari u RH su i izvor i meta korupcije !

02.11.2014. 13:43, Chat s Vukom Vukovićem: Jesu li političari u Hrvatskoj izvor ili meta korupcije?

Korupcija je toliko prevladavajuća pojava u Hrvatskoj da čak i sudstvo kažnjava one koji ne žele podleći korupciji. Sjetimo se za uvod u temu slučaja pokojnog riječkog liječnika koga je bivša istaknuta rukometašica tužila da je od nje uzeo novac koji mu je davala da bi njenog oca operirao preko reda čekanja. Liječnik je tvrdio da nije uzeo novac, već da mu je rukometašica pomoću veza u policiji podmetnula uzimanja mita, jer nije htio podleći korupciji i njenog oca operirati preko reda, na štetu drugih pacijenata na čekanju. Bježeći od najvjerojatnije neosnovanog sudskog progona, liječnik se 'sklonio' u BiH i tamo ubrzo preminuo od poslijedica neopravdanog sudskog progona, izazvanog optužbom osobe uvrijeđene jer nije uspjela korumpirati liječnika da obavi operaciju na njenom ocu preko reda čekanja za operacije.

Ne ulazeći u taj slučaj do najsitnijih detalja, činjenica je da je bivša 'poznata' rukometašica priznala da je tražila od doktora da joj oca operira preko reda. To znači da je smatrala da je sasvim normalno da se njen otac operira  preko reda na štetu drugih pacijenata koji su čekali operaciju, a prijavila je liječnika tek kada on to nije htio učiniti. Rekao bih da je ovaj slučaj paradigma stanja korupcije u Hrvatskoj, jer pokazuje da korupciju prihvaćaju građani kao nešto normalno u postizanju nekih svojih ciljeva ili probitaka, nudeći metama korupcije materijalna ili novčana dobra. Mete korupcije najčešće prihvaćaju te ponude da bi učinile neku 'protuslugu', a organi vlasti, u ovom slučaju je to bilo sudstvo, pa time indirektno i političari, to najčešće prihvaćaju kao normalnu pojavu.

Postupku ili pojavi korupcije su inherentna najmanje dva činitelja: - onaj koji korupcijom želi postići neki cilj, i onaj koji prihvaćajući da ga se korumpira, omogućava postizanje cilja radi koje se cijeli proces korumpiranja i pokrenuo. Prema tome nema nikakve logike čak i pomisliti da su političari ili samo izvor ili samo meta korupcije. Oni su i jedno i drugo. I usudio bih se reći da su izvor korupcije čim su na funkcijama gdje mogu donositi odluke, pa postaju meta korupcije kada se pročuje da neće nikome ništa riješiti dok im se ne ponudi nešto za uzvrat ako riješe neki predmet, slučaj ili donesu neku odluku u korist onoga kojii ih pokušava korumpirati. Tu treba dodati da tomu doprinosi i činjenica da što je na višoj funkciji netko u politici ili vlasti, a u nas te dvije stvari su inherentno povezane, to je veća njegova zaštićenost od optužbi za korupciju, pa se zato i lakše odlučuje na to da dopušta da bude korumpiran. Dok se nekog korumpiranog službeničića lako makne sa radnog  mjesta i smjesti u 'buksu', dotle je korumpiranost visokog funkcionera istražuje godinama, a eventualni kazneni proces pokreće tek kada su za to 'sazreli' politički uvjeti.

U državi gdje je korupcija postala općeprihvaćena pojava rješavanja 'problema' teško je govoriti na kojoj razini ima više korupcije, da li na lokalnoj, ili na državnoj razini. Neko realno istraživanje bi vjerojatno pokazalo da je ima u podjednakoj mjeri i 'gore' i dolje', razlika je samo u broju. Na lokalnoj razini ima više onih koji žele nekog korumpirati i onih koji se daju korumpirati, pa je prividno više korupcje na lokalnoj razini. No odmah valja reći i to da su razmjeri korupcije izraženi kroz novac odnosno iznose za koje je oštećen državni proračun, i za iznose koje pojedinci 'zamračuju' na privatnim tanim računima, najvjerojatnije daleko veći na državnoj raini, nego na lokalnoj razini.

Generator korupcije je društveni sustav koji je doveo do općeprihvaćene filozofije društva da su oni koji vladaju društvom prihvatljivi dok - kradu ali i nama daju! Korupcije je bilo uvijek, i uvijek će je biti, to je svojevremeno potvrdio i sam bivši ministar Kalmeta, pitanje je samo u kolikoj mjeri, i koliko se žali raditi na suzbijanju korupcije. A čak je i štete od korupcije teško procjenjivati, jer pitanje je što je za društvo štetnije, da li kada se pri javnoj nabavi usluga ili roba plati 50 % skuplje od realne cijene, ili kada korumpirani profesor na faksu 'prodaje' ocjene ili diplome ?

Moja je procjena da je korupcija toliko nagrizla naše društveno tkivo, da je neznatna mogućnost da se ona bitno smanji ili suzbije tijekom 'vijeka trajanja' sadanjeg mladog i srednjeg sloja hrvatskih građana. Neku nadu nazirem u tome da ipak postoji dobar dio kadra koji radi u obrazovanju naših osnovnoškolaca i srednjoškolaca, koji budući da nemaju nikakovu šansu da učestvuju u korupciji, budući da im radna mjesta to uglavnom onemogućavaju, pa će možda pokušati nove generacije odgajati u duhu kojemu je korupcija strana i koji će smatrati da je to društveno zlo, a ne način rješavanja problema, pa će ako Bog da iz toga proizaći jedna nova generacija hrvatskih građana, kojima će filozofija 'neka se krade dok se i nama daje', te filozofija 'ko je jamio, jamio je' i 'snađi se druže', biti strana i čak na neki način ogavna, pa će na svojim budućim radnim mjestima njegovati neku drugu, pošteniju i s manje korupcijom opterećnu društvenu klimu. Pesimistično ? Na prvi pogled možda da, no Zokijevo zakljinjanje u to da su oni pošteni, i poslednje afere potvrđuju da je pesimizam opravdan.

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 755 732 258 3,874
PRIMIO <- 987 234 70 2,280

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 243.8
Prijedlozi 23 6.00
Analize 443 1,216.00
Ankete 329

Ocjene (2)


Respektira (2): Panter, visitor


Komentari (7)


A da u privatnim sporovima mito sucima rješava sporove je općepoznata stvar. Sudstvo možda ne prihvata korupciju ali prihvata mito. Nije šija nego vrat. Laci 0 0 0


heroinom ju nije proglasilo sudstvo, nego mediji, niti je sudstvo nadležno za progon korupcije..nadležnostu sudova se puno razlikuju od dorh-ovih i policije..osim toga, previše je paušalno govoriti da je progon doktora neosnovan i nakon dvije presude visitor 0 0 0


a jednako paušalno je tvrditi i da mito sucima rješava privatne sporove..koliko primjera možeš navesti u prilog tvrdnje da je to općepoznata stvar?..teško optuživati cijelu struku (suce) bez ikakvog argumenta je svakako ispod razine barometra visitor 0 0 0


pa naprimjer Komisija EU sudstvo u nas proglašava jednim od većih problema koji nisu riješeni, zar ne ? Držanje predmeta u ladici dok ne dođe do zastare, uz 'malu naknadu' za to , možda nije korupcija ? Policija-DORH-Sudstvo je represivni Laci 0 0 0


aparat kji bi trebao djelovati u sinergiji, ali toga nema zasad u nas, bar ne u potrebnoj mjeri. Golmanici se vjerovalo na riječ, a doktoru ni nakonšto je preminuo radi nje. Bravo za takvo sudstvo. Laci 0 0 0

Analiza

Političari u RH su i izvor i meta korupcije !

02.11.2014. 13:43, Chat s Vukom Vukovićem: Jesu li političari u Hrvatskoj izvor ili meta korupcije?

Korupcija je toliko prevladavajuća pojava u Hrvatskoj da čak i sudstvo kažnjava one koji ne žele podleći korupciji. Sjetimo se za uvod u temu slučaja pokojnog riječkog liječnika koga je bivša istaknuta rukometašica tužila da je od nje uzeo novac koji mu je davala da bi njenog oca operirao preko reda čekanja. Liječnik je tvrdio da nije uzeo novac, već da mu je rukometašica pomoću veza u policiji podmetnula uzimanja mita, jer nije htio podleći korupciji i njenog oca operirati preko reda, na štetu drugih pacijenata na čekanju. Bježeći od najvjerojatnije neosnovanog sudskog progona, liječnik se 'sklonio' u BiH i ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 2
  • 0
  • 0
  • 7

Analiza

MISSION IMPOSSIBLE: Tko je "najpokvareniji" u "pokvarenoj" državi?

31.10.2014. 20:54, Chat s Vukom Vukovićem: Jesu li političari u Hrvatskoj izvor ili meta korupcije?

Država sva se trese,

krivi su svi odreda,

para više nema,

a Hrvatska samo gleda.

KORUPCIJA

ija, ija, ija...

I dok ostali pjevuše, jedan se od nas dobrovoljno prijavio na nemoguću misiju. Ne samo otkriti tko je, zašto, kako i koliko korumpiran na lokalnoj razini, već i kako to riješiti.

Diploma zagrebačkog Ekonomskog fakulteta oplemenjena magisterijem na Londonskoj školi ekonomije (i politike, što se često ispušta iz vida) te radno iskustvo u Britanskoj gospodarskoj komori i ZŠEM čine njegovu biografiju dojmljivom. Gospodin Vuk definitivno nije ovca. Hvale je vrijedno što je Vuk Vuković odlučio stati na kraj tome da kradući nam ispred nosa novce, lokalni „šerifi, rođe i kumovi“ nastave od nas ostalih raditi ovce.

Primio se on tako javnih, ali paradoksalno, teško dostupnih podataka o javnim nabavama u 300 lokalnih jedinica, što gradova što općina, u periodu od 2002. do 2011. godine. To znači da je ovo istraživanje provedeno na uzorku koji predstavlja 54% ciljnog predmeta istraživanja, što ga statistički gledano, čini daleko ozbiljnijim od bilo koje skupo plaćene ankete javnog mnijenja upitne kvalitete, da ne spominjemo i od bilo kojeg referenduma, trebalo za njega 10 ili 15% glasačkog tijela. Pa ipak, ne valja zaboraviti ni činjenicu da je ovo znanstveno istraživanje imalo privatnog, profitno usmjerenog, naručitelja – Hrvatsku udrugu banaka. Tako ovo istraživanje postaje samo po sebi jedno zanimljivo pitanje.

Nije li to istraživanje trebala naručiti Vlada ili Sabor, ili Ministarstvo gospodarstva, ili Ministarstvo financija, ili Ministarstvo uprave ili Ministarstvo regionalnog razvoja ili svi oni zajedno, uz sve one zavode, institucije i agencije koje nisam spomenula? Mislim s obzirom da svi zajedno tonemo, ne bi li bilo pametno možda znati gdje sve curi?

Ili možda političari, stranke i birokracija jako dobro znaju gdje curi i ne pada im napamet to podijeliti s nama? Pa tako saznajemo, bar otprilike, tko nam rasipa i krade pare, zahvaljujući eto udruženju bankara kojima je javni interes i podržavanje znanstvenih istraživanja koja njemu doprinose, tako bar izgleda, od većeg interesa od onih kojima plaćamo da rade u javnom interesu?

Zašto naše državne institucije nisu naručile ovakvo ili slično istraživanje i omogućile dostupnost svih potrebnih informacija, te omogućile da netko znanstveno poput gospodina Vukovića obradi podatake o svih 127 gradova i 429 općina kojima država i onako raspolaže po sili zakona i omogući svojom analizom da počnemo zatvarati sve one „divlje priključke“ na državni proračun?

Konstatacija gospodina Vukovića da su političari kreirali sustav koji ih podržava u svim njihovim, pa i koruptivnim radnjama je definitivno na mjestu. Međutim, muči me ona narodna poslovica: „Ne možeš poštenog prevariti.“ Ako smo svi mi ostali pošteni, kako su nas političari varali tako dugo?

Jesmo li mi stvarno bili ovce koje ne znaju koliko se krade i kolika je korumpiranost na svim razinama? Ako ne znamo, zašto čovjek koji traži posao traži žnoru? Zašto bolesnik traži žnoru u bolnici? Zašto „poduzetnik“ traži vezu u banci ili HBOR-u? Zašto nam je normalno započeti pitanje s „Imaš li ti koga...?“ Zato što znamo da to tako ide, jel tako?

Čini mi se da u se u Hrvatskoj odkad znam za sebe priča o vezama, žnjorama, tetkama, stričevima, „onima gore“, „onima lijevo“, „onima desno“, „elitama“, da ne nabrajam dalje. Korupcija nije došla na ove prostore jučer, ali ni privatizacijom. Ona je ovdje jako dugo. Kako smo naslijedili političare iz prošlog sustava, tako smo u paketu naslijedili i korupciju, koja je iskoristivši demokraciju i slobodno tržište konačno mogla slobodno raširiti krila. I Hrvatska tu nije sama i nismo mi po tome posebni. Najveće i najrazvijenije demokracije također su isprepletene korupcijom, samo što je ona suptilnijeg tipa i u takvim novčanim iznosima na takvim razinama da je običnom čovjeku, poput vas, gospodina Vukovića i mene, nemoguće ne samo prikupiti podatke nego su oni „državna tajna“. Naime, korupciju nije teško naći. Korupcija je tamo gdje ima novaca. Najveća je korupcija tamo gdje ima najviše novca, ali ju je tamo i najteže precizno locirati. Onog trenutka kad se korupcija širi preko velikog broja horizontalnih i vertikalnih razina kroz bilo koji sustav, teško ju je točno utvrditi i iskorijeniti. Znaju to dobro i SAD sa svojim „tajnim“ vojnim proračunima i EU koja je zbog korupcije tražila Italiju da vrati 307 milijuna funti dobivenih za izgradnju autocesta.

S dijagnozom Stockholmskog sindroma u Hrvata ne mogu se složiti s gospodinom Vukovićem. Nitko nije nas prisilio na ništa. Mi smo svojevoljno surađivali s korumpiranim političarima trudeći se da na vlasti ostane onaj isti kojeg podplaćujem da dobijem ugovor s državnom tvrtkom ili potporu određene državne institucije. Ubijali smo se od posla da na vlasti ostane načelnik koji je Mari dao da tamo brste koze, koji je Šimetu dao koncesiju za pomorsko dobro, koji je Iveku namestil subvenciju na vinograd kojeg nema, a Regici je progledal kroz prste jer ni platila 20 milijuna kuna poreza kad je sa Štefom dogovarala biznis s državom.

Javna je tajna da se pri javnim natječajima za poslove s državnim tvrtkama i uredima cijene nabijaju bar 100% iznad tržišne, upravo zato što država plaća. Bojim se da je razlog ne nekakav sindrom nego potpuno negiranje činjenice da država nije neki strani entitet kojem pare padaju s neba, nego da kad ju se vara i krade, kradeš sam sebe i svog susjeda. Mi nismo jedina zemlja koja je korumpirana, mi smo samo jedina zemlja koja je to pretvorila u narodni običaj i o tome se ležerno razgovara uz kavu. Smiješno zar ne? Osobito, ako 90% populacije vjeruje da mora poštivati 10. zapovjedi od kojih 7. kaže NE KRADI!

Prije nego se oglasio alarm, naš je glavni junak, prekopao sve dosadne baze podataka, mukotrpno ih presložio te dobio rezultat, koji kaže kako, u biti, koji god postotak korupcije pronašao, veliki dio na ovaj način nećeš moći ni vidjeti. I izvukavši se u zadnji čas viseći samo o jednoj tankoj sajli, naš se Vuk Vuković spasio, predloživši za razliku od drugih običnih ekonomskih agenata koji samo kritiziraju, mjere kojima je moguće koruptivne pojave smanjiti. Svaka je predložena mjera na mjestu (ograničavanje mandata, smanjivanje broja općina i objava indeksa korupcije) i trebali smo ih odavno uvesti. Misija je uspjela.

No, možda smo odavno trebali uvesti jednu jedinu mjeru kojom smo mogli ovo spriječiti - ustanoviti ciljeve, prema njima mjeriti rezultate i sukladno tome smanjivati ili povećavati plaće svakog državnog dužnosnika i zaposlenika. No, kako očekivati da lopov krade i u isto vrijeme ugrađuje alarm? To bi bilo malo apsurdno, kaj ne?

U idućem nastavku slijedi: Vuk Vuković raskrinkava mrežu korupcije na državnoj razini, kako bismo konačno razotkrili sve "lopove" i pronašli "posljednje poštenjačine".

MISSION IMPOSSIBLE 2: U lovu na "zeleni smaragd"

2

NikiPapalina

If you think you`re too small to make a difference, try sleeping with a mosquito !

Interakcija

 
UČINIO -> 21 23 - 189
PRIMIO <- 77 17 9 204

Dostignuća

Vingd 82.00
Bodovi 75.6
Analize 15 80.00
Ankete 12

Ocjene (12)


Komentari (12)


Kad je državno vlasništvo dominantno kao u nas tada je korupcija još bujnija, jer koga briga za opće dobro. Lijekovi : ozdravljenje politike, podizanje kulture stanovništva i radikalna privatizacija. To je sukus. trebalo bi podrobnije raspraviti Boljunac 0 0 0


dobrodošlica i od mene, drago mi je da si se pridružila:) super napisano, logična pitanja i teze, sviđa mi se. no, za idući put svakako bi bilo bolje uzeti uži fokus pa dublje zagrebati i razraditi. u svakom slučaju, veselim se tvojim tekstovima:) siouxica 0 0 0


Dobar stil, dobra razrada teksta koji završava logičnim zaključcima. Da je malo izmijeniti logiku onda bi i zaključci nužno bili drugačiji. Ovako smo svi krivi i nitko nije kriv.Idemo dalje. Do Remetinca, ili ovakvog ili onakvog kraja. VeNLO 0 0 0


dobar tekst, lopovi zaista ne ugrađuju već dezaktiviraju alarme, a riba i dalje smrdi od glave, ali se kod nas ne čisti nikako, jer je korupcija zaista općenarodni običaj. korupcija se ne može spriječiti već samo suzbijati u mjeri koja je Laci 0 0 0


obrnuto proporciinalna korumpiranosti vlasti, što korumpiranija vlast tim je manje suzbijanje korupcije i obrnuto. ono što je istinski problem je što radi sitne usluge korumpiranog činovnika nama, mi trpimo da korumpirani dužnosnik krade milijune Laci 0 0 0

Analiza

Niti oni pile granu, niti mi drvo palimo

31.10.2014. 19:38, Chat s Vukom Vukovićem: Jesu li političari u Hrvatskoj izvor ili meta korupcije?

Nekoliko me stvari zasmetalo tijekom sinoćnjeg čavrljanja s mladim gospodinom Vukovićem. Nadalje, ne mogu se oteti dojmu da je u svoje istraživanje krenuo pomalo idealistički, a siguran sam da metodologija koju (je) koristi(o) i teze koje potom izvlači svojim istraživanjem nisu baš u potpunom suglasju.

Ali silno cijenim dobru volju i potrebu da se nešto egzaktno napravi, da se pokuša pomoću podataka prikupljenih znanstvenim putem, hladno i objektivno ukazati na vrlo štetne pojave u našem društvu. Stoga našem sinoćnjem gostu želim puno uspjeha u nastavku planiranih aktivnosti.

Pitanje koje je ipak ostalo visjeti u zraku jest kolika je zapravo stopa korupcije u Lijepoj našoj te je li ona prisutnija u lokalnoj samoupravi ili na državnoj razini. Zanimljivo je bilo slušati promišljanja teoretski sigurno odlično potkovanog gosta o odnosu stope korupcije i glasačkog tijela. Iščitavši transkript još nekoliko puta, elementarnom indukcijom dođoh do spoznaje kako nam je društvo, uzmem li postotke g. Vukovića kao točne, pred potpunom saturacijom korupcijom. I to bi zapravo trebala biti dobra vijest. Ali nije.

Naime, ako smo konstatirali da "društvo" (čitaj - biračko tijelo) potiče korupciju oko razine 25%, a počinje se ozbiljno uzrujavati zbog dvostruko većeg postotka tada smo zapravo označili prelomnu točku društvenih zbivanja. I potrebno je samo progurati korupciju na tih vražjih (i nekad toliko silno poželjnih) 51 % pa da ovo društvo pokrene proces katarze i iščisti se od svih krakova svih hobotnica. Lokalnih ili državnih.

Kako smo u razgovoru konstatirali da nam je korupcija na 25 % (izmjereno Vukovim istraživanjem) došli smo do početne točke. No, potom smo konstatirali da su tri kriterija putem kojih je Vuk "napadao" postupke javne nabave na lokalnoj razini samo vrh ledenog brijega problema s javnom nabavom i da je dobar dio koruptivnih natječaja prošao "ispod njegovog radara". I sam je konstatirao (22:08:23) da ona raste prema 40 %.

I sad se ja još usudim dodati i da javna nabava nije jedini koruptivni mehanizam koji se koristi u ovoj zemlji, pa dolazimo do toga da mjera korupcije sa 40 raste prema 50 %. Podsjećam, na 50 % biračkom tijelu "pregaraju osigurači" i političar odjednom ulazi u probleme.

No, ono što strani stručnjaci koji se bave proučavanjem korupcije u društvu nisu uračunali u svoje jednadžbe jest do je Hrvatska u svemu "na minus prvu" u odnosu na normalu. Kod nas je čak i oligarhija obrnuta (vidi uvodni tekst). Drugim riječima, Vuk Vuković samo drugačijim riječima verbalizira onu staru koja me prati već 20-ak godina. A ta mudra kaže da svaka država ima mafiju, jedino kod nas mafija ima državu.

Uz svu pozitivnu vibru tijekom razgovora, jedno je pitanje uporno ostajalo visjeti u zraku, lebdeći nam nad glavama poput Damoklovog mača. A ostajalo je visjeti upravo zato da nas ne deprimira. Naime, uz sve pokušaje nismo uspjeli pronaći način i metodu kojom prekinuti ovaj naš začarani krug. Ali složili smo se oko jednog - nerealno je očekivati da će političari sami prepiliti granu na kojoj sjede.

Slučajevi poput gradonačelnika Metkovića ili Pazina samo su zrnce pijeska u pustinji. I lijepo je znati da ih imamo, lijepo je znati da biračko tijelo ima i drugačije modele pred očima. Ali nije baš realno očekivati epidemiju takvih čelnika lokalnih samouprava. Zapravo je pitanje koliko dugo oni mogu opstati u ovakvim uvjetima.

Rezimirajući ovaj dio zapravo želim istaknuti kako je prvi nužan (ne i dovoljan) korak kojeg biračko tijelo mora napraviti taj da napokon izađe na izbore. Jasno, ako želi nešto promijeniti pa i Kurtu i Murtu poslati u ropotarnicu povijesti. Jer, ako malo bolje pogledate izlaznost, mi i nemamo biračko tijelo, ono ostaje doma. A na izbore izlazi neko drugo tijelo. Ono glasačko!

Drugo zanimljivo pitanje iskristaliziralo se tijekom rasprave o javnoj nabavi. Pričali smo o granici iznosa za koji je potrebno pokretati javnu nabavu. Ispalo je da je sadašnjih 200.000 za usluge odn. pola milje za radove postavljeno upravo kako bi se poticala korupcija. Iznosili se primjeri u kojima se neka usluga nabavlja za "nešto sitno ispod dvjestotisuća", čime se implicira koruptivnost takve nabave.

Samo da vas podsjetim, ovo nam je treći zakon o javnoj nabavi. Prvi je iz 2001., drugi iz 2007., a ovaj je iz 2011. Prema osobnom mišljenju, prvi je bio najbolji. Stoga me i čudi da je toliko dugo trajao. No, niti jedan zakon, pa tako ni ovaj ne može samim svojim tekstom spriječiti zlouporabe i/ili manipulacije. Zakon može odrediti granicu bagatelne nabave, nabave male vrijednosti i nabave velike vrijednosti. Zakon može postavljati okvire koji postupke čine transparentnim. Ali ne može rješavati probleme namjerne zlouporabe. Te probleme bi trebalo rješavati pravosuđe.

Nažalost, to nije tako.

Jasno je da mora postojati neka granica iznosa za koji se pokreće postupak javne nabave. Zamislite kad bi svaki paket A4 papira, svaku klamericu ili novu žarulju nabavljali putem javnog nadmetanja. Vrlo bismo brzo ustanovili kako je trošak postupka veći od vrijednosti nabave. No, kad pogledate malo bolje, sasvim je svejedno je li granica na 70.000 ili na 200.000 kad se manipulirati može i nabavom od 500 kn. Jer nitko ne kaže da u kupovini nečega što je plaćeno 500 kn neka "stotka" nije zalutala u "krivi"  (ili ipak pravi?) džep. Dakle, potraćeno je 20 % novca poreznih obveznika. Što čini ovakve nabave puno opasnijim od onih za 70 ili 200 tisuća. Jer teško je očekivati da će netko "munuti" 20 % od 200.000 kuna.

A sve se zapravo mora sa formalnog prebaciti na sadržajni aspekt. Forma (zakon) neće i ne može riješiti stvar. Zanimljivo je kako oni koji odlučuju o tome koje će kriterije u raspisivanju javne nabave postaviti imaju dvostruke kriterije. Pa kad taj Netko adaptira svoj stan za svoj novac onda prikupi više ponuda, najjeftiniju i najskuplju odmah zgužvate i bacite u smeće, a potom dobro odvagnete preostale ponude tražeći onu u kojoj dobivate najviše za svoj novac. To ne znači nužno i najnižu cijenu.

A kada isti taj Netko takav postupak provodi u tvrtki u kojoj je zaposlen tada mu je kriterij najniža cijena. I nije ga briga je li tvrtka time zapravo na gubitku.

(Usputna digresija, Zakon o javnoj nabavi podrazumijeva dva kriterija za odabir najpovoljnije ponude - najniža cijena i ekonomski najpovoljnija ponuda. Ovaj drugi kriterij je zapravo ono što je naš Netko radio kad je adaptirao stan. Istovremeno, u posljednjih 5 godina koliko na dnevnoj bazi pratim javnu nabavu, 99 % nadmetanja za kriterij je imalo najnižu cijenu).

Podsjećam da se ljudi koji vode tvrtke, prema Zakonu o obveznim odnosima, pri upravljanju moraju voditi manirom dobrog gospodara. A to znači da se češće trebaju naslanjati na ekonomski najpovoljniju ponudu, a značajno manje na najnižu cijenu.

Uostalom, zašto se ne bi preslikali modeli nabave privatnog sektora? Zar mislite da privatni vlasnici kod nabave funkcioniraju po najnižoj cijeni? Zar mislite da se njih može podmititi kako bi uzeli vaš lošiji proizvod od onoga koji je bolji?

Zapravo je žalosno gledati kako se oni koji se doista žele ponašati manirom dobrom gospodara, moraju dovijati na razne načine da bi provezli slalom kroz odredbe javnonabavnog zakona kako bi dobili najbolje za svoju tvrtku.

Na kraju, a možda i najvažnije, kako se uopće boriti sa onim perfidnim oblicima korupcije koje čak i ne možete dokazati? Kako stati na rep onima koji svoju poziciju koriste kako bi vam zagorčali život i onemogućili vas u obavljanju vašeg posla samo zato jer određeni dio te iste usluge niste "podugovorili" s tvrtkom koja im je "vrlo bliska". A kad to tako podugovorite onda dalje sve ide k'o po loju?

Neću iznositi velike zaključke. A to neću učiniti samo zato da se dodatno ne deprimiram. Rekao sam u jednom komentaru na Barometru. Ova zemlja treba reset. Jer kritična masa koja bi eventualno i mogla pokrenuti neke promjene, uz dužno poštovanje iznimkama, u pravili sjedi doma, glavu ima gurnutu duboko u pijesak, a oni najhrabriji čak i lajkaju prosvjede na Facebooku.

Ova zemlja treba časne, moralne i poštene ljude. Na svim pozicijama. Uključujući i svakog, ali baš svakog od nas.

Servus!

6

Vjeran

Sic transit Gloria Estefan!

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 357 84 15 382
PRIMIO <- 499 143 57 878

Dostignuća

Vingd 810.00
Bodovi 243.7
Prijedlozi 1 5.00
Analize 93 802.00
Ankete 729

Ocjene (10)


Respektira (8): VVukovic, Laci, siouxica, VeNLO, draxy, Panter, sthagon, visitor


Slaže se (2): VVukovic, Laci


Komentari (13)


Slažem se sa konstatacijom da kod nas "mafija ima državu". Samo ta konstatacija stvara sliku o šačici pripadnika organiziranog kriminala koja upravlja državom. To za HR ne stoji, pa ovdje iznosim jednu svoju primjereniju Hrvatskoj: MAFIJA - TO SMO MI Panter 1 0 0


U HR je još uvijek glavno mjerilo sposobnosti pojedinca, koliko može stvari srediti van procedura sustava. I to kreće od nabavljanja sličica koje nedostaju u albumu Lige prvaka, preko upisa u školu, zapošljavanja, liječnika ... trebam li nabrajati? Panter 0 1 0


Primjedba: Pod "neiskusan autor" u par komentara prije ovog se misli na g. Vukovića ... nisam baš razumljivo napisao ... Panter 0 1 0


Prije ili poslije će svima biti jasno da je izvor korupcije u logici monetarnog sustava. Dok god se novac ne može zaraditi,već samo ukrasti,dotad će krasti tko god stigne. I tu nema lijeka. Ni u kakvom zakonu ili moralu. Samo u promjeni mon.sustava VeNLO 0 0 0


Bravo Vjerane, izvrstan tekst. Ja nestrpljivo čekam da narodu konačno "pregore osigurači" pa da se "resetira" ovo trulo društvo. Ovo u Savskoj možda nije početak toga, ali nije ni daleko od toga. Laci 0 0 0

Analiza

Niti oni pile granu, niti mi drvo palimo

31.10.2014. 19:38, Chat s Vukom Vukovićem: Jesu li političari u Hrvatskoj izvor ili meta korupcije?

Nekoliko me stvari zasmetalo tijekom sinoćnjeg čavrljanja s mladim gospodinom Vukovićem. Nadalje, ne mogu se oteti dojmu da je u svoje istraživanje krenuo pomalo idealistički, a siguran sam da metodologija koju (je) koristi(o) i teze koje potom izvlači svojim istraživanjem nisu baš u potpunom suglasju. Ali silno cijenim dobru volju i potrebu da se nešto egzaktno napravi, da se pokuša pomoću podataka prikupljenih znanstvenim putem, hladno i objektivno ukazati na vrlo štetne pojave u našem društvu. Stoga našem sinoćnjem gostu želim puno uspjeha u nastavku planiranih aktivnosti. Pitanje koje je ipak ostalo visjeti u zraku jest kolika je zapravo stopa ... više >

6

Vjeran

Sic transit Gloria Estefan!
  • 8
  • 2
  • 0
  • 13