Analiza

Kujundžićeva kandidatura je zalog njegove borbe za politički opstanak

05.12.2014. 11:50, Nakon chata s Kujundžićem: Može li preteći K. Grabar Kitarović i ući u drugi krug izbora?

Činjenica je, pokazalo se, da je Tomislav Karamarko za potrebe juriša na vlast okupio gotovo sve snage na desnoj strani hrvatske političke scene. Njemu odgovaraju čak i pravaši koje zbog njihovih ekstremno desnih stavova ni Ivo Sanader nije htio ili nije smio uzeti pod okrilje, primjerice HČSP Josipa Miljaka. Jedini otok u moru hrvatskog konzervativizma čini još Savez za Hrvatsku Milana Kujundžića, ali i njega je Karamarko dobrano nagrizao „ponudama koje se ne mogu odbiti“. Utopio se već HRAST, šuška se o mogućnosti da i HDSSB uskoro „zapliva leđno“, pa bi Milan Kujundžić kao HDZ-ov disident ubrzo mogao ostati sam i izoliran. Ono malo strančica čijeg se imena prosječan hrvatski birač ne može sjetiti, Kujundžiću samo tako ne mogu osigurati politički opstanak. Vjerojatno i u tim činjenicama treba tražiti njegov motiv za kandidiranje na izborima za Predsjednika RH. Iako mu isprva nitko ozbiljan nije predviđao uspjeh, pored dvoje glavnih kandidata su svi ostali izgledali kao autsajderi, Kujundžić je uspio nametnuti se kao takmac koji favoritima uvelike može pomrsiti račune.

Odgovarajući na pitanje bi li se uopće kandidirao da je HDZ u utrku za Pantovčak poslao Dragu Prgometa, Kujundžić je rekao da ne bi. Na temelju toga možemo zaključiti kako se kandidirao i iz protesta, možda želeći dokazati da je njegova bivša stranka pogriješila i u zauzimanju političkog pravca i u odabiru svog predsjedničkog kandidata. Ovo s političkim pravcem spominjemo zbog toga što je Kujundžić s vrlo malom razlikom, od svega stotinu glasova, izgubio od Karamarka bitku za stranački tron. Osobni motiv zna biti jači pokretač od drugoga. U njemu vjerojatno treba tražiti uzrok strasti koju Kujundžić pokazuje u praktički svakom svojem javnom nastupu. Kod njega je više nego kod drugih vidljiv zanos kad govori o svom političkom programu i o ciljevima koje želi postići. Kao da mu je više toga u pitanju osim pukog zauzimanja položaja na brdu. I doista, da se sad nije kandidirao, uz Karamarkovo konstantno grickanje koalicije koju je okupio u Savezu za Hrvatsku, Milan Kujundžić bi do parlamentarnih izbora vjerojatno utonuo u politički zaborav i ne bi imao niti teoretskih izgleda za ulazak u Hrvatski sabor, odnosno za politički opstanak. Ovako si je taj problem barem privremeno riješio jer to kako mu ide u dosadašnjem dijelu kampanje garantira da će bez obzira na rezultat izbora zadržati solidnu količinu političkog kapitala.

Međutim, bilo bi skroz pogrešno promatrati Kujundžića i njegove izglede u srazu s, prije svega, Kolindom Grabar Kitarović, a potom i Ivom Josipovićem, samo iz tog kuta. Na početku kampanje, odnosno u pretkampanji, možda se i moglo, ali njegov dobar start i uzlet nakon gostovanja kod Aleksandra Stankovića su mu otvorili prostor za mnogo više. Dojam je kako on još ni sada nema potpuno definiran izborni program. Kod njega je još previše toga u zraku, previše je tu još improvizacija i ad hoc reagiranja. Pa mu se dogodilo da početkom službenog dijela kampanje optuži Ivu Josipovića za plagiranje svog političkog programa, prije svega misleći na ustavne promjene. Ali dok se Josipović može pohvaliti skupinom stručnjaka za ustavno pravo i već napisanim prijedlogom Ustava, Kujundžić je još uvijek na ideji. On bi stručnjake okupio tek ako pobijedi na izborima, i tek onda bi krenuo s konkretnim poslom. Krajnje neuvjerljivo s toga djeluju njegove optužbe za plagijat. Prije bi se mogle nazvati samohvalom koja ima za cilj barem donekle uzdrmati temelj na kojem Josipović gradi svoju kampanju.

Još neuvjerljivije djeluje Kujundžićeva priča o anketi koju su, navodno, naručili njegovi „prijatelji iz inozemstva“, a koju je dobio „posredstvom jedne strane prijateljske zemlje“. Budući je tajna i agencija koja je navodno provela anketu koja ga stavlja ispred Kolinde Grabar Kitarović, cijela priča više nalikuje na špijunski triler nego na ozbiljnu političku izjavu. Nije nepoznata praksa da se političke stranke služe i takvim spinovima. Primjerice, Ratko Maček ih je redovito koristio kad mu rezultati ozbiljnih anketa nisu išli u prilog. I Karamarkov HDZ se znao poslužiti njima, uz već uobičajenu frazu kako su izbori najbolja anketa. Ali se Kujundžiću ne može poreći maštovitost jer je ovo prvi put da su uključeni „inozemni faktori“. Ako ništa drugo, ponovno je na sebe skrenuo pozornost medija, a uzburkat će malo i duhove u stožerima protukandidata. To mu je vjerojatno i bio cilj. Zbog toga se ovaj njegov čin nikako ne može tumačiti kao potez očajnika koji više ne zna što bi i kako napravio u utrci koju ne može dobiti, iako će iz nekog konkurentskog stožera vjerojatno stići i takva ocjena.

Realno gledajući, Milan Kujundžić teško da može prestići Kolindu Grabar Kitarović koja iza sebe ima izvrsno razrađen i dobro podmazan stranački stroj. Kujundžić si ne može priuštiti masovne skupove, bogatu scenografiju i skupe dvorane. On nema ni tisuće aktivista koji se neće nimalo štediti u distribuciji promidžbenog materijala, glumljenju oduševljenog mnoštva, pa ni „privođenju“ birača na birališta. Može računati jedino na kartu autentičnosti i obrambeni refleks umjerenijih konzervativaca koji na Pantovčaku ne bi rado vidjeli Karamarkovu uzdanicu. Nema nikakve dvojbe da bi bivši izravni konkurent i stranački disident bolje kontrolirao Karamarka, ukoliko on postane Premijer. Nekog drugog, s ljevice, još bi i lakše. A to da je Kujundžić autentičniji HDZ-ovac od Kolinde sigurno misli dobar dio onih koji su ga podržavali na unutarstranačkim izborima. Odgovarajući na pitanje o glasovima upravo tih HDZ-ovih birača, Kujundžić je pokazao kako je svjestan stranačke stege i psihološkog pritiska na njih, ali da ipak računa na njihove glasove.

Primjer Stjepana Mesića u borbi za njegov prvi mandat govori da su iznenađenja na izborima uvijek moguća. On je naprosto pomeo favoriziranog Budišu i Matu Granića. Ako je HDZ-ov kandidat i bio hendikepiran skandalima koji su navirali iz te stranke, Dražen Budiša je iza sebe imao koaliciju u naletu koja je upravo osvojila parlament. Pa ipak, dobio je Mesić. To znači da se nikoga tko je potekao iz velike stranke ili je nekad igrao važnu ulogu na političkoj sceni, pa ni nekoga potpuno novog sa svježim idejama, ne smije unaprijed otpisati. No razum i činjenice od kojih najviše toga ovisi govore da Kujundžić teško može pobijediti.

Čelnik Hrvatske zore, inače „one man“ političke stranke, ulaskom u bitku koju će vrlo vjerojatno izgubiti, pokazao se kao vrlo inteligentan političar. Svaki takav uzima u obzir buduće događaje, računa na duge staze i predviđa nekoliko poteza unaprijed. Kujundžić ponekad djeluje arhaično, ali za razliku od Karamarka ne kopa po prošlosti i grobovima drugog svjetskog rata, već govori o sadašnjosti i poziva na konsenzus. Upravo političari i stranke koje će se po tome razlikovati od dvije najveće, međusobno oštro suprotstavljene i spremne na bitku do istrebljenja, na idućim parlamentarnim izborima će imati vrlo dobre izglede. 

8

visitor

s odmakom se bolje vidi

Interakcija

 
UČINIO -> 1,026 66 41 2,989
PRIMIO <- 1,297 278 249 3,244

Dostignuća

Vingd 2,796.00
Bodovi 260.9
Prijedlozi 4 15.00
Analize 266 2,712.00
Ankete 419

Ocjene (8)


Respektira (7): Panter, ivan94, IDujas, VeNLO, sthagon, siouxica, Vjeran


Slaže se (1): NikiPapalina


Komentari (25)


Ipak držim , ako itko ima šanse za pobjedu u prvom krugu, to je KGK. A jedini tko je stvramo urožava u tome je Kujundžić. Sinčić je čudak s pogubnim idejama , a Josipović je propao , ali ne još do kraja. Dakle, Ivo i Milan su saveznici protiv KGK ! Boljunac 0 0 0


Boljunac, pa ta ti je teorija fantastična!!!..zašto se ne uključiš u nagradni natječaj i napišeš analizu u kojoj ćeš suvislo argumentirati tu svoju teoriju? visitor 0 0 0


Nema se tu što puno argumentirati. Da sam bio uvjeren da IJ ima šanse pobijediti u 1. krugu, Kujundžić je ugrožavao njega, a kad je na 1.mjesto izbila KGK, ugrožava nju. To je čista matematika. Jedino je pitanje je li polazište na mjestu. Boljunac 0 0 0


he,he, i ja mislim da se tu nema što puno argumentirati..ali sam mislio na tu tvoju matematiku, to bi bilo fantastično štivo..nemoj sad kao kujundžić, koji ima "jedinu objektivnu" anketu prema kojoj pobjeđuje, ali je ne želi nikome pokazat :) visitor 0 0 0


Stavri se mijenjaju. I ljudi. Hrvatski tjednik se je okomio na HDZ i na Kolindu, a brani Kujundžića. Ili su tupavci ili pak svjesno podržavaju Josipovića, a tobože su za Kujundžića. Ima li Kujundžić šanse za pobjedu u 1. i u 2. krugu ? Nema. Mislim Boljunac 0 1 0

Analiza

Kujundžićeva kandidatura je zalog njegove borbe za politički opstanak

05.12.2014. 11:50, Nakon chata s Kujundžićem: Može li preteći K. Grabar Kitarović i ući u drugi krug izbora?

Činjenica je, pokazalo se, da je Tomislav Karamarko za potrebe juriša na vlast okupio gotovo sve snage na desnoj strani hrvatske političke scene. Njemu odgovaraju čak i pravaši koje zbog njihovih ekstremno desnih stavova ni Ivo Sanader nije htio ili nije smio uzeti pod okrilje, primjerice HČSP Josipa Miljaka. Jedini otok u moru hrvatskog konzervativizma čini još Savez za Hrvatsku Milana Kujundžića, ali i njega je Karamarko dobrano nagrizao „ponudama koje se ne mogu odbiti“. Utopio se već HRAST, šuška se o mogućnosti da i HDSSB uskoro „zapliva leđno“, pa bi Milan Kujundžić kao HDZ-ov disident ubrzo mogao ostati sam ... više >

8

visitor

s odmakom se bolje vidi
  • 7
  • 1
  • 0
  • 25