Analiza

Rješenja koja mogu spasiti Hrvatsku

10.02.2015. 13:42, Nakon chata: Nudi li Ljubo Jurčić rješenja koja mogu spasiti Hrvatsku?

Kada na pitanje:

Koji su ključni potezi koje treba napraviti da bi zemlja izašla iz krize?

Vidim odgovor:

 Prvo treba donijeti mjere za povećanje proizvodnje u postojećim kapacitetima, one će dati efekt u roku godinu do dvije dana. Tako se proizvodnja može povećati do 20 posto. Potom, donijeti mjere za izgradnju novih kapaciteta u postojećim djelatnostima, što će dati efekt za 2-5 godina, dok za stvaranje novih djelatnosti treba preko 5 godina.

Ne mogu se oteti vrlo snažnom dojmu da se radi o idejama i prijedlogu koji su potpuno izvan vremena i prostora, ali na nesreću u onom negativnom tj promašenom smislu.
One prema mom mišljenju spadaju u vrijeme i prije 70-ih ili 80-tih godina prošlog stoljeća, pa čak i puno prije. Pitani ekonomist se naknadno u tekstu referira na iPhone, Amerikance, ..., kao proizvodima moderne ekonomije, ali to nema nikakve veze s iskazanim idejama koje su pretpotopne premda bi se to željelo sakriti upravo spominjanjem ovih simbola moderne ekonomije i sl.

Zapravo potpuno sam zbunjen jer Ljubo Jurčić je aktivni profesor na ekonomskom fakultetu, predsjednik ekonomskih cehovskih udruga, bivši aktivni operativni političar/ministar (privatizacija Ine, i dr.),...  

Za razumijevanje ovoga stava nakratko bih prošao kroz povijest industrijskih revolucija na primjeru auto industrije koja je sa velikim utjecajem na ukupno drustvo.
U vrijeme industrijske revolucije kada je Henry Ford revolucionarizirao način proizvodnje automobila uvođenjem serijske proizvodnje T-Modela http://www.ford.co.uk/experience-ford/Heritage/EvolutionOfMassProduction glavna inovacija bila je pokretna traka + ideja jeftinog i priuštivog automobila za svakog. To je (i nešto prije toga) istovremeno i vrijeme kada je kompetetivna prednost zapravo bila kapital + ljudi = proizvod. Dakle, moglo se planirati: toliko kapitala, toliko ljudi = daje toliko proizvoda (najčešće iskazano u tonama).

Zatim je došao General Motors. U vremenu od 1920-1960tih oni su napravili nove stvari u industriji automobila. Uveli su M-form (multidivisional form - organizacijska struktura) prema kojima se velika organizacija dijeli na strateške jedinice gdje se svaka fokusira na svoja specifična tržišta. Tako se to radi do dan danas u velikim kompanijama. 

Na primjeru automobilske industrije i promjena u njoj moglo bi se preciznijim analizama pokazati kako zapravo kroz stoljeće svjedočimo promjeni paradigme od prevlasti industrijske ere (od kraja 19.st. do 1970), do uzleta i prevlasti inovacijske ere koja se temelji na znanju. Negdje početkom 1970 dolazi do snažnog uzleta inovacijske ere koja vodi gotovo do današnjih dana. Naime, što želim istaknuti kao bitno? Približavanjem kraja inudstrijske ere kapital sve više postaje roba (commodity) prilično dostupna i ne više stvar kompetetivne prednosti, a novi glavni presudni kompetetivni čimbenik postaje ono što danas pojednostavljeno nazivamo znanjem. Važno je naglasiti da se značenje kapitala nastavlja i dalje, ali da on više nije jedini i presudni čimbenik. (Upravo tu pozicioniram izložene ideje Ljube Jurčića)

Nakon toga dolazi Toyota sa svojim sustavom just-in time. Ponovo se događa revolucija i pokoravanje automobilske industrije i to u zemlji koja ih je praktički izmislila. Potpuni šok, nevjerica. Od 1970-2000 oni su praktički neprikosnoveni vladari cijele automobilske industrije. Predvode nešto što danas nazivamo revolucija znanja i na znanju utemeljenog razvoja - društvo znanja (tu sad možemo pozicionirati propagatore društva znanja). Roboti rade, informacija postaje ključna i najvažniji čimbenik uspjeha (tradicionalni resursi kao što su kapital, radna snaga, organizacija rada,... su važni ali profilira se novi ključni resurs).

Zapravo sve ovo govorim ne samo da polemiziram ili kritiziram Ljubu Jurčića već da vrlo jasno ukažem da i ovaj do jučer presudan resurs informacija polako odlazi u povijest. "Umirovljava" se "društvo znanja" (neovisno koliko su neviđena naša očekivanja o njemu). Informacije i znanje posebno, postaju sve više i više uobičajena roba (commodity). Znanje, do jučer nezamislivo znanje nam je na dohvat ruke. Čak štoviše previše ga je i ubija količinom (paralysis by analysis, analysis paralysis http://www.wisegeek.com/what-is-analysis-paralysis.htm). U svakom slučaju znanstvena era (knowledge era)

Postavlja se posve opravdano pitanje. Što je ta nova paradigma? 

Odgovor možemo opet potražiti u automobilskoj industriji. Svi imaju robotizirane tvornice automobila (negdje i nisu roboti, ali to je manje više to), znanje s tim u svezi dostupno je manje više planetarno. Tko je novi pobjednik? Hibridi, Tesla,... ? Što postaje presudno u tim novim događanjima? Znanje sigurno ne, više osjećaji više nešto što dolazi s desne strane mozga (emotivne) koja se poistovjećuje s kreativnošću, intuicijom, maštovitošću, a u poslovnom smislu povezana sa odlučnom akcijom utemeljenoj na kreativnosti, intuiciji i maštovitosti. To su novi pobjednici. Tu smo sada.
Sve što je bilo važno prije vjerojatno nije nevažno i danas (ne možemo bez kapitala, ne možemo bez znanja, informacija,...), ali moramo za Boga miloga odlijepiti od starih i zastarjelih predrasuda koje nas blokiraju.

Kao društvo zapeli smo i na kapitalu (slijepo mu se klanjamo), zapeli smo možda i tragičnije na "društvu znanja" jer mlade maltretiramo školom do iznemoglosti. Podvala je u tome što je znanje široko dostupno, pa se s njime ekonomično može nabacivati svatko, umjesto da se ostvari ono što je danas tako deficitarno: kreativnost, intuicija, mašta i na tome utemeljna odlučna aktivnost.  

Ne bih želio završiti u pesimizmu jer oko sebe u ovim našim malim lokalnim okvirima vidim prilično optimističnih primjera. Imamo i trkača u auto industriji (vidi pod Rimac, Doking,...), imamo i drugih i na sve strane ( Simple.Intuitive.Easy to use. http://www.agrivi.com/) veselih primjera nove ekonomije. Ne bih želio djelovati uvlakački, ali i naš barometar na kojemu pišemo je prilično takav. Kreativnost, intuicija + odlučna akcija, ni manje ni više.

PS Nisam se mogao suzdržati glede smjehotresnog videa http://www.vecernji.hr/hrvatska/suker-na-putu-prema-dolje-pogledajte-kakav-je-incident-hdz-ovac-dozivio-na-snimanju-989009 Fenomenalna situacija. Na ovom primjeru moguće je za hrvatsku ekonomiju učiniti više nego je učinjeno na i jednoj ekonomskoj diskusiji. Ovaj viralni video je proizvod koji uz dobru maštu, intuiciju, odlučnu akciju, korištenjem znanja, tehnoloških mogućnosti može reklamirati 20 proizvoda, može stranku, kontrastranku, politiku prikazati u ovom ili onom svjetlu. Otvara se svemir mogućih djelovanja. Eto to je razlika izmađu pasive u debeloj hladovini i odlučne akcije. 

2

RepopeR

..i hvala za sve one ribe.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 262 44 48 1,180
PRIMIO <- 111 17 12 231

Dostignuća

Vingd 124.00
Bodovi 81.8
Analize 37 121.00
Ankete 20

Ocjene (2)


Respektira (2): Panter, Alumnus


Komentari

Analiza

Rješenja koja mogu spasiti Hrvatsku

10.02.2015. 13:42, Nakon chata: Nudi li Ljubo Jurčić rješenja koja mogu spasiti Hrvatsku?

Kada na pitanje: Koji su ključni potezi koje treba napraviti da bi zemlja izašla iz krize? Vidim odgovor: Prvo treba donijeti mjere za povećanje proizvodnje u postojećim kapacitetima, one će dati efekt u roku godinu do dvije dana. Tako se proizvodnja može povećati do 20 posto. Potom, donijeti mjere za izgradnju novih kapaciteta u postojećim djelatnostima, što će dati efekt za 2-5 godina, dok za stvaranje novih djelatnosti treba preko 5 godina. Ne mogu se oteti vrlo snažnom dojmu da se radi o idejama i prijedlogu koji su potpuno izvan vremena i prostora, ali na nesreću u onom negativnom tj ... više >

2

RepopeR

..i hvala za sve one ribe.
  • 2
  • 0
  • 0
  • 0

Analiza

Ljubo pomno, poput mace oko vruće kaše

07.02.2015. 11:07, Nakon chata: Nudi li Ljubo Jurčić rješenja koja mogu spasiti Hrvatsku?

                                                                                                                           Ljubo Jurčić, već godinama (bez većeg uspjeha) po medijima obrazlaže svoja ekonomska viđenja, možda bi mu pomoglo da oko teme prestane obilaziti kao mačka oko vruće kaše.

 Na  pitanje „Jeste li, kad je reforma monetarnog sustava u pitanju, na istoj liniji sa Sinčićem? „gospodin Ljubo Jurčić odgovara „Ne znam što gospodin Sinčić priča, a još manje što misli „ (?). Danas i ptice na grani znaju što gospodin Sinčić misli i što priča jer to isto misli i priča i gospodin Jurčić jer na kraju iste rečenice tvrdi „Čitava ideja je voditi samostalnu monetarnu politiku, a sa eurom bi veza bila preko tečaja koji odražava odnos efikasnosti hrvatskog i europskog gospodarstva“ ili prevedeno, monetarna suverenost, realan tečaj kune i bez ulaska u euro zonu. Ljubo Jurčić je još davno to ovako obrazložio „HNB griješi jer novčanu masu ne temelji na hrvatskoj proizvodnji, nego na €. Problem je u tome što su ti € posuđeni, a nisu zarađeni i to je temeljna greška hrvatske monetarne politike..... Deviznom klauzulom € je stavljen u funkciju hrvatskog novca, a € po zakonu nije novac..... Krize u Grčkoj ne bi ni bilo da su Grci koristili drahmu kao novac. U tom slučaju vrijednost drahme pokrivala bi vrijednost grčkog gospodarstva, što s € nije slučaj.  isto se događa i u HR

Pretpostavljam da se takvim odgovorom Ljubo Jurčić želio distancirati od Sinčića kao mogućeg suparnika u lovu na iste glasove. (što ujedno znači i da eventualni razgovori o mogućoj izbornoj suradnji nisu ni postojali ili nisu baš dobro prošli)

Ili se želio distancirati od samog pojma „monetarna suverenost“ koja je, medijskom propagandom, uspjela doći na loš glas te danas služi u svrhu razlikovanja „dobrih“ ekonomista i političara od onih „zločestih“ „ozbiljnih“ od „neozbiljnih“ itd.

Ako je Europska ekonomska paradigma u čiji smo žrvanj tako naivno upali a čije uzrok-posljedice „dobri“ i „ozbiljni“ ekonomisti  ne vide ni nakon sedam godina recesije, nekakva polazna točka, onda je monetarna suverenost drugi ili drugačiji put, a što je onda „treći put“?

Iako je Syriza zaprijetila monetarnom suverenošću, izlaskom iz eurozone pa čak i izlaskom iz Europske Unije, ono što u sadašnjim pregovorima sa EU uistinu traži je smanjenje kamata na kredite i duži rok otplate, zašto je to bitno i zašto ja mislim da je to „treći put“?

 Dug je danas onaj kamen spoticanja među članicama EU jer je u sadašnjoj ekonomskoj paradigmi neotplativ, međutim, dug je posljedica kredita a kredit je jedan od uvjeta za razvoj, stoga, dug nije problem, dug možemo staviti sa strane da miruje, međutim ECB treba smanjiti kamate na taj dug, te na taj način zaduženim državama ostaviti novac potreban za razvoj, a koji će u budućnosti smanjiti i dug.

Europske financijske institucije moraju izjednačiti kamate na kredite a ne da niskim kamatama jačaju već jake ekonomije a visokim slabi već slabe. Europska centralna banka se pri tome ne može pozivati na bankarske floskule o rizičnosti kredita jer se ona ne bi smjela baviti bankarskim špekulacijama već poticati i podržavati cjelokupno Europsko gospodarstvo.  EU bi morala donijeti zakon o razdvajanju financijskih institucija koje će biti potpora gospodarstvu od onih koji samo žele špekulirati po svjetskim tržištima, zakon koji će onemogućiti da se špekulacijama uništavaju cijele državne industrije.

Naravno da bi se, za takve promjene, EU morala, barem početi, ponašati kao država a ne kao korporacija. U SAD je prirodno da bogatije države UVIJEK kreditiraju one siromašnije, u EU postoji ugovor 'fiscal compact' po kojem su sve države zapravo suverene i odgovorne u ispunjavanju tog ugovora 3% deficita i 60% duga u odnosu na GDP, u  SAD se plafon duga diže po potrebi u EU ja ograničen.

Same države također moraju zabraniti svojim (državnim) firmama da ostvareni profit, umjesto u daljnji razvoj, ulažu u brži i profitabilniji špekulativni sektor, jer je to najbrži put u deindustrijalizaciju, time su uvijek, sa punim pravom,  mogu baviti privatnici kojima je profit prioritet dok bi državnim firmama prioritet trebao biti razvoj, sigurnost i održavanje radnih mjesta.

Jurčić je u pravu kada kaže da „institucionalnom potporom“ moramo, za početak, pojačati onu proizvodnju koju već imamo i za kojom postoji potreba, jer to je najbolji način da skupim kreditima ne kupujemo ono što sami možemo proizvoditi, međutim,  "institucionalna potpora" traži izvor novca pa ako se već „svi ježimo“ samog spomena monetarne suverenosti onda su i krediti dobri ali oni krediti koji su otplativi i razvojni a ne oni koji akumuliraju dug, u tom smisli EU bi svima trebala biti mater a ne nekima mater drugima maćeha.

Uz izjednačavanje kamata, potreban je i duži rok otplate jer zadužene zemlje sa pravom traže vrijeme da se saniraju štete od pretrpljene nepravde. Kada smo ulazili u Europsku Uniju „garantirali“ su nam da ulazimo u zajednicu jednakih, to je očigledno daleko od istine, odnosno, daleko od istine po bitnim pitanjima, onim ekonomskim.

Nema sumnje da Ljubo Jurčić nudi dobra rješenja za Hrvatsku! Kako pogrešna monetarna politika ne pogoduje razvoju tako ni ispravna monetarna politika ne pogoduje razvoju sama po sebi, nije dovoljno monetarnom suverenošću samo ubrizgati novac u društvo da bi on krenuo prema razvoju. Potrebno je stvoriti projekte mogućeg razvoja, popratnu infrastrukturu, napraviti istraživanja mogućeg industrijskog smjera koje su u  skladu sa očuvanjem okoliša i zdravljem naroda, te je u tom smislu Ljubin program bolji od sadašnjeg nepostojećeg.

  Ali Ljubo mora naći način da te zamisli provede, jedan od načina je da kaže bobu bob a popu pop, jer „samostalna ekonomska politika“ jest monetarna suverenost, ako pak za njega nije, neka to jasno kaže! I otkud onda sredstva za  „institucionalnu potporu“ kojim bi on potaknuo hrvatsko gospodarstvo. Ako Ljubo ne pati za premijerskom stolicom koja mu je već jednom izmakla, ako uistinu želi pomoči Hrvatskoj, možda bi trebao ozbiljnije promisliti o načinu na koji će to obaviti, jedan od načina je zasigurno udruživanje sa ljudima koji slično promišljaju. Hrvatskoj ne treba još jedna stranka ili strančica koje će zadovoljavati ego njenog šefa već ideja koja će skupiti sve njene pobornike.

4

5none5

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 555 61 37 1,277
PRIMIO <- 919 164 56 1,787

Dostignuća

Vingd 1,021.00
Bodovi 293.4
Prijedlozi 6 37.00
Analize 176 983.00

Od istog autora

Ocjene (10)


Respektira (6): siouxica, Panter, draxy, mihael, Cogito, VeNLO


Slaže se (4): Losonsky, NikiPapalina, mihael, Laci


Komentari (8)


da bi bilo koliko toliko umjesno u istu rečenicu staviti jurčića i sinčića, potonji bi morao prvo pokazati da ima nekakvog pojma o terminu koji koristi (MS)..ovako mu je tek poštapalica i iz njegovih usta zvuči kao floskula.jurčić je svoje i razradio visitor 0 0 0


jedino smatram da je SAD puno gore njesra od EU, Jurčić nema potencijala (bivši ministar?), kad smo imali monetarnu suverenost i kad je HNB bio u dogovoru s politikom rezultat je bio "stabilizacija" i "dokapitalizacija" banaka (1995-2005) NikiPapalina 0 0 0


Niki, respekt za mišljenje no čime argumentiraš tako rezolutnu ocjenu? znatna je razlika između ministra i premijera..jurčić barem suvislo izlaže i traži mandat kako bi svoje teze dokazao u praksi..kod koga ti vidiš potencijal?..karamark?zokiju?sinč? visitor 0 0 0


Ako si Niki mislila da je EU puno bolje „mjesto“ nego SAD onda se slažem ali to nije bila tema ove analize 5none5 0 0 0


Izvanredan članak, čestitke! Nisam stisnuo slaganje zbog neslaganja sa nekim stavovima, iako sam bio vrlo blizu, prst je već bio "na okidaču". A to kako si argumentirano "ogolio" Ljubu Jurčića ... malo remek djelo :) Panter 0 0 0

Analiza

Ljubo pomno, poput mace oko vruće kaše

07.02.2015. 11:07, Nakon chata: Nudi li Ljubo Jurčić rješenja koja mogu spasiti Hrvatsku?

Ljubo Jurčić, već godinama (bez većeg uspjeha) po medijima obrazlaže svoja ekonomska viđenja, možda bi mu pomoglo da oko teme prestane obilaziti kao mačka oko vruće kaše. Na pitanje „Jeste li, kad je reforma monetarnog sustava u pitanju, na istoj liniji sa Sinčićem? „gospodin Ljubo Jurčić odgovara „Ne znam što gospodin Sinčić priča, a još manje što misli „ (?). Danas i ptice na grani znaju što gospodin Sinčić misli i što priča jer to isto misli i priča i gospodin Jurčić jer na kraju iste rečenice tvrdi „Čitava ideja je voditi samostalnu monetarnu politiku, a sa eurom bi veza ... više >

4

5none5

  • 6
  • 4
  • 0
  • 8

Analiza

Političke i ekonomske floskule frcaju na sve strane, sutra i dalje S.R.A.NJ.E.

06.02.2015. 21:02, Nakon chata: Nudi li Ljubo Jurčić rješenja koja mogu spasiti Hrvatsku?

Kažu da je dobar naslov sve. Kažu da dobar naslov mora reći sve, ne odajući ništa. Nešto slično kao vješti političar. Kažu da pametni političari skrivaju svoje slabosti, dok oni briljantni skrivaju svoje sposobnosti do prikladnog trenutka. Informacije su moćna stvar, ali nedostatne informacije su izgleda puno moćnije (i daju onu čarobnu priliku pustiti mašti na volju i sačuvati nadu).

Besposlenih ekonomista na sve strane, zaposleni ekonomisti (barem oni u vladi) izgleda ne rade svoj posao, ekonomski stručnjaci puni kritika bez ijednog konkretnog rješenja i još uvijek prepuni ekonomski fakulteti. Političari bez dana radnog staža puni love, političari bez osnovnog (ekonomskog) znanja, „politički direktori“ bez srednje škole, političari sa zagarantiranim plaćama bez obzira (kako) rade li ili ne. a sad smo još dobili „wannabe“ političare, poput Ivana Sinčića (a bojim se i Mirele Holy, s njezinom „nepolitičkom“ ekipom koja samo „pikira“ na 15 fotelja u saboru), koji nemaju pojma ni o politici ni o ekonomiji. I svi oni ili ograničenog znanja ili ograničene volje ili oboje. Blago nama. Nije ni čudo što se „vani“ čude kako to da hrvatski građani ne štrajkaju i ne protestiraju na ulicama u tisućama. Još da imaju potpune ili bar potpunije informacije što bi tek onda mislili? Da smo Ghandijevska nacija? Sve jedan do drugoga spremni na gladovanje i trpljenje dok nas „veliki“ i „važni“ šetaju kao mlade majmune s lijeva na desno?

Iako su ekonomija i politika toliko povezane da ih je gotovo nemoguće odijeliti, puno je zabavnije i jednostavnije komentirati, debatirati i filozofirati (što čini se radi i g. Jurčić, sudeći ne samo prema jučerašnjem chatu, već njegovom cjelokupnom djelovanju) nego skupljati, uspoređivati i analizirati hrpetine brojeva (što rade npr. Tica, Babić, Vuk i Vojković). Možda je to jedan od razloga što većina naših političara nema pojma o ekonomiji i zašto većina naših ekonomista priča o politici umjesto o ekonomiji?       

Kako ekonomski uspjeh uvijek donosi i politički uspjeh, dok ekonomski nesupjeh vuče politički neuspjeh, u predizbornoj su godini svima puna usta ekonomije. Posebno je svima interesantno pokušati prognozirati što nas čeka sutra. Tako prognoze ekonomskog rasta i drugih ekonomskih pokazatelja frcaju na sve strane.

Prije tjedan dana Milanović je ponovo (jer isto je rekao i prošle i pretprošle godine), najavio da ćemo eto ove godine konačno rasti. Rasti ćemo, rekao je Milanović. Samo što nismo. Rast je tu iza ćoška, možda se ne vidi, ali tu je. Čujemo ga kako hvata zrak. Skriva se. Sramežljivi dečec. Šest se godina ne da vloviti, vrag jedan. Ali sad je dolijao. Čini se da se s Milanovićem slaže i Brussel, jer jučer su stigle njihove prognoze koje kažu da ćemo rasti i to „ohrabrujućih“ 0,2%.

No istina je da, unatoč napretku znanosti, tehnologije i primjenjenih algoritama, ne možemo sa potpunom sigurnošću utvrditi ni kakvo nas vrijeme čeka sutra. To ne znači da meteorologija nije znanost. Krive su prognoze rezultat izuzetne kompleksnosti pojave koju pojednostavljeno zovemo vrijeme. Ista je stvar s ekonomijom. Ekonomija jest znanost.  Problem ekonomije je što uključuje geografske, povijesne, sociološke, psihološke, političke, kulturne i razne druge pretpostavke, čineći je vrlo kompliciranom i gotovo uvijek bez univerzalno primjenjivog recepta za uspjeh. No, nitko ne govori da kvantna fizika nije znanost iako se, koristeći isto isključivo matematikom, bavi nevidljivim i neshvatljivima pojavama poput „mračne materije“(„dark matter“) i „mračne energije“(„dark energy“) čiji naziv, budimo otvoreni, jednostavno znači da fizičari nemaju pojma što je to i kako to funkcionira.

Pa što kažu dosadne hrpetine brojeva? I imamo li mi uopće dovoljno „dobre“ i „pouzdane“ brojčice?

Kako se ekonomski rast mjeri rastom Bruto Društvenog Proizvoda (BDP), potrebno je prije svega vidjeti kako se to kreće i koliko iznosi naš BDP, ne samo 2014. nego barem od 2006. prije krize koja je 2007. zahvaljujući američkoj pohlepi (i ostalima koji su joj se priključili) zgazila sva financijska tržišta. S obzirom da mi i nemamo neko financijsko tržište, kriza se na naše gospodarstvo prelila prvenstveno indirektno, povećavajući već postojeće nestabilnosti i „balone“ našeg gospodarstva. Pri tome je, nažalost, potrebno naglasiti da ekonomski rast ne znači nužno bolji život naših građana. Potrebna su razna „prelijevanja“, kako to ekonomisti vole zvati, da s bogatih slojeva lovica „kapa“ po onima „ispod“. I ne samo to. Kako bi se ta „prelijevanja“ dogodila, prvo treba dobro „napuniti“ one „gore“ kako bi iz njihovih prepunih džepova lova počela „padati“ po onima „dolje“. Dakle, kako bi svima bilo bolje (nekima više, nekima manje) ekonomski rast mora biti značajan, daleko više od 3%. Kina raste po stopi od 7%, ali većini Kineza nije pala sjekira u med. A mi se borimo da polako dođemo na nulu. Stoga, dragi moji građani, čak da se rast i dogodi, još dugo neće biti dovoljan da ga većina nas osjeti, i to bez da uračunamo izgubljene djedovine, ulaganja, radne staževe i smanjenja vrijednosti svega što smo uspjeli nekim čudom zadržati.

No, krenimo po redu. BDP nam pada ne 12 kvartala po redu, već ako izuzmemo 0,4%-tno povećanje u 3. kvartalu 2011., najkasnije od početka 2009. (iako se počeo polako „ispuhivati“ i prije) što je 20 kvartala po redu, ilitiga bar 5 godina uzastopce. Definitivno je istinita Milanovićeva tvrdnja da neće više biti „balona“, već da će rast biti kontinuiran. Jedino što ta rečenica znači slijedeće: nemamo više što napuhavati (već smo odradili infrastrukturne projekte poput cesta, na kojima su ponajviše zaradili i zarađuju strani izvođači i kreditori, a „rođe i kumovi“ su pokupili što se pokupiti dalo u jeku „prenamjeni zemljište, zgradi lijevom nogom i napumaj cijenu kokošinjaca koje ljudima prodaješ pod stanove“), pa ćemo, koliko god zapeli, rasti puževim korakom i to dugoročno, jer će nam trebati 20 godina da povratimo sve vrijednosti izgubljene tijekom genijalnog upravljanja državom, rizicima i prilikama tijekom zadnjih 8 godina (neki će reći, a sklona sam se složiti, od samog početka naše neovisnosti – dovoljno se samo sjetiti divnog perioda stabilizacijske politike od 1995. do 2005., uvelike inspirirane (točnije, instruirane) njemačkim paničnim strahom od visoke inflacije, pohlepom i privatnim interesima domaćih političkih struktura i pranjem ruku od odgovornosti bezuvjetim prihvaćanjem neoliberalne ideologije gdje država tj. politika ništa ne smije i ne mora – iako ni konja ne možeš jahati bez uzda!!!).

Izvor: DZS; dorada: autorica

Kao što je vidljivo iz grafikona, politika i nafta nisu se pokazale kao bitni faktori kretanja BDP-a. Niti je što značilo što smo se riješili Sanadera, niti je što pomoglo što smo dobili Milanovića, niti je ulazak u EU pokrenuo rast (bez obzira na sve one divne priče gđe. Maletić kako nas je EU voljna zatrpat lovom iz fondova). Grafikon također prikazuje 3 novo otkrivene bušotine, kako bih podsjetila na bolnu činjenicu da se cijena nafte i njezinih derivata, pa i plina, nažalost određuje temeljem prosječnih cijena derivata na mediteranskom tržištu te tečaja dolara u odnosu na kunu, a ne temeljem cijena barela nafte na svjetskom tržištu i domaće proizvodnje nafte. To znači da sutra u Jadranu nađemo nafte na bacanje, nikome od nas „malih“ ljudi to neće značiti apsolutno ništa, osim ako se ne dogodi kakva havarija koju ćemo itekako osjetiti i platiti. A ako se proračuni i dalje budu slagali tako da je 80% proračuna „zadano“, dodatni prihod od nafte koji će podebljati državni proračun isparit će kao i svaki drugi kredit kojim su nas sve dosadašnje Vlade dovele od 3 milijarde dolara javnog duga 1994. na današnjih 47 milijardi dolara, pri čemu treba napomenuti da smo od 1990. do danas imali 3 SDP-ovske vlade i 9 HDZ-ovskih vlada.

I ne samo to. Ekonomist Josip Tica kojeg ste imali prilike čuti i jučer u Otvorenom na HRT-u, objavio je 2004. znanstveni rad u kojem je pokazao kako se kretao rast BDP-a po stanovniku u Hrvatskoj od 1870. do 2000. Od 1920-1939. zaostajali smo za sjevernom i zapadnom Europom, no nakon 2. Svjetskog rata rasli smo brže od centralne i istočne Europe, rastući slično kao PIIGS, no nakon tranzicije rast nam je bio sličan slabije razvijenim zemljama (Mađarska, Poljska, Češka i Slovačka). Tako smo, prema Ticinom istraživanju (objavljenog na engleskom jeziku, kao i većina bitnih istraživanja i podataka, uključujući i radove Instituta javnih financija), nakon 130 godina naizmjeničnih rastova i padova, 2000. bili još uvijek jednako „nazadni“ u usporedbi s ostalim razvijenim zemljama.

Ako usporedimo objavljivani (DZS) nominalni sa realnim BDP-om od 1995.-2014. naš rast nije bio tak "superiška" 2008., od tada više-manje stagniramo, a ako još dodam da smo 2014. imali negativnu inflaciju, moguće je daljnje "potonuće".

Ako Vam se nakon svega izloženog čini da sam promašila temu i da sam nedovoljno govorila o g. Jurčiću, zapitajte se koliko Vam vremena oduzimaju priče i pričice raznih "stručnjaka", te koliko je teško i naporno prikupiti podatke na temelju kojih biste ih podržali ili demantirali.

Dokle god svi samo kao papige ponavljaju silne floskule ("trebalo bi", "budemo", "mi i oni") dozvoliti ikome da nam kroji sudbinu na temelju "pričica bez računice" i konkretnog plana je potpuna ludost.

Stoga, dame i gospodo, iako nada umire posljednja, činjenično je stanje da nas sutra i dalje čeka S.R.A.NJ.E. (Samo Rast Agilne NJemačke Ekonomije)

4

NikiPapalina

If you think you`re too small to make a difference, try sleeping with a mosquito !

Interakcija

 
UČINIO -> 21 23 - 189
PRIMIO <- 77 17 9 204

Dostignuća

Vingd 82.00
Bodovi 75.6
Analize 15 80.00
Ankete 12

Ocjene (10)


Respektira (7): Losonsky, Panter, siouxica, visitor, Laci, sthagon, mihael


Slaže se (3): Laci, 5none5, mihael


Komentari (31)


@Laci, u prethodnim sam komentarima dao dovoljno podataka i naznaka gdje možeš naći..google je dobar alat za one koji doista žele nešto doznati..mislim da bi se prije svake ovdje dane generalne ocjene o ljudima trebalo barem minimalno informirati visitor 0 0 0


Ovdje sam ostao bez teksta ( Ljubo ... zarađivao 376 milijuna kuna godišnje). S četiri doktorata, dva fakulteta, ovrha ... trebam 8656 godina da to zaradim (osam tisuća šesto godina). Neka to netko demantira ili se svi trebamo ... što, smijati! mihael 0 0 0


@mihael, koja je točno funkcija ovog tvog komentara? o kakvih 376 milijuna govoriš? zašto bi i tko bi te trebao demantirati?..ova rasprava je već izvan teza u tekstu i debelo je prešla u chatanje..hajdemo ju zato tamo i preseliti :) visitor 0 0 0


@Vis., smisao mog komentara je (malo prostora) da se pitam, ako je to istina (8,6 tisuća godina razlike), da li ja mogu shvatiti čovjeka koji je iz nekog drugog svemira. Stvarno to nema smisla - slažem se. mihael 0 0 0


baš mi je dobar tekst, super zanimljivo si obradila stručnu tematiku, svaka čast na grafu...ali kao da mi fali još nešto, možda , zašto ne, i prijedlog rješenja... ili barem tvoj stav i mišljenje o rješenjima koje nudi LJ.J. siouxica 0 0 0

Analiza

Političke i ekonomske floskule frcaju na sve strane, sutra i dalje S.R.A.NJ.E.

06.02.2015. 21:02, Nakon chata: Nudi li Ljubo Jurčić rješenja koja mogu spasiti Hrvatsku?

Kažu da je dobar naslov sve. Kažu da dobar naslov mora reći sve, ne odajući ništa. Nešto slično kao vješti političar. Kažu da pametni političari skrivaju svoje slabosti, dok oni briljantni skrivaju svoje sposobnosti do prikladnog trenutka. Informacije su moćna stvar, ali nedostatne informacije su izgleda puno moćnije (i daju onu čarobnu priliku pustiti mašti na volju i sačuvati nadu). Besposlenih ekonomista na sve strane, zaposleni ekonomisti (barem oni u vladi) izgleda ne rade svoj posao, ekonomski stručnjaci puni kritika bez ijednog konkretnog rješenja i još uvijek prepuni ekonomski fakulteti. Političari bez dana radnog staža puni love, političari bez osnovnog ... više >

4

NikiPapalina

If you think you`re too small to make a difference, try sleeping with a mosquito !
  • 7
  • 3
  • 0
  • 31

Analiza

Bolesno društvo koje ne želi ozdravljenje

06.02.2015. 18:43, Nakon chata: Nudi li Ljubo Jurčić rješenja koja mogu spasiti Hrvatsku?

Još ponegdje putnik namjernik ima priliku ugledati pokraj ceste reklamni pano, zaostao od prethodnih parlamentarnih izbora, s kojega ga gleda dr Ljubo Jurčić kao kandidat bloka umirovljenika. Znamo da Jurčić s umirovljeničke liste nije uspio ući u Sabor, kao što nije u prvom Milanovićevom srazu sa Sanaderom, mada je držao uzdignuti palac, uspio postati premijer. Dr Jurčić uspio je odraditi polovicu ministarskog mandata u Račanovoj Vladi, uspio je odraditi dodijeljeni mu posao oko sanacije stanja u Podravci, iako mu je posao uvalio HDZ. Zlobnici bi rekli kako je od onih političkih pervertita kojima je stalo samo do sudjelovanja u vlasti.

Zamjena stranačkih majica u pravilu otkriva one kojim je bitna jedino pozicija vlasti,a ne ideologija ili lijevo-desni sustav vrijednosti. U Jurčićevom slučaju ne možemo govoriti o promjeni stranačkih dresova ili političkom častoheplju jer ni u jednom trenutku dosad nije javno iznevjerio vlastite stavove i obaveze koje proizlaze iz njegovog intelektualnog, profesorskog habitusa. Znanje obvezuje. Pa shodno toj obavezi, Jurčić nije šutljiva kukavica, već svih ovih godina koristi svaku priliku progovarati o hrvatskom političkom i ekonomskom trenutku.

Njegovo progovaranje rezonira s nastupima drugih javnih obveznika vlastitog znanja, s nastupima dr Slavka Kulića, dr Lovrinovića, dr Jakovčevića, akademika Zvonimira Baletića. Riječ je o redom javno etabliranim znanstvenicima koji godinama stoje onkraj službenih politika, koji vide što je problem Hrvatske i kako ga riješiti. Njihova shvaćanja ekonomije i svjetske politike polaze od onoga što im je u temelju, od monetarne vlasti. Ili - dajte mi kontrolu nad tiskanjem novca i nije me briga tko će biti na vlasti, navodno je rekao jedan od suvlasnika američke tiskare novca, Federalnih rezervi. Sama ta činjenica ih stavlja u medijski zabran u kojemu ih medijatori zbilje posjećuju svaki put kad im je potrebno istinito objašnjenje uzroka ekonomskih događanja oko nas. Ostale medijske pustopoljine su prenakrcane pojmovima koji su okidači za strah kod prosječnih ljudi. Danas "svatko zna" da bi ukidanjem valutne klauzule došlo do rasta rata kredita, da bi primarna emisija uzrokovala inflaciju, inflacija da bi poharala ušteđevine građana, itd. Što otkriva kako je lako vladati Hrvatima potenciranjem njihovog kukavičluka i podsjećanjima na noćne more iz socijalizma i rata.

Već smo toliko ogrezli u prakticiranju najgoreg mogućeg oblika kapitalizma da nas je strah ikakve promjene. Svaku smo skloni unaprijed osuditi kao neprovedivu,a Vujčićevo obraćanje s Olimpa slušati kao pravorijek Bogova. Dakako, onih kojima ljudi služe kao igračke, upravljane koncima u kazalištu lutaka, pri čemu sve sociološke teorije drže vodu jer egzaktno predviđaju ponašanja ljudi.

Te konce uvijek drže gospodari monetarne sfere.

Relativno jednostavne formule svake zdravorazumske logike se nalaze i u Jurčićevoj strategiji. Najprije povećati proizvodnju u postojećim kapacitetima, onda u skladu sa strateškim planovima proširiti proizvodnju i utemeljiti proizvodnju onog čega nam nedostaje, a za koju imamo znanja. Jurčić pronalazi novac tamo gdje ga ima, a stoji umrtvljen i donosi nam štetu, onaj u 2.mirovinskom stupu, od kojeg korist beru samo upravljači fondova koji lagodno žive od našeg novca, dok mi grcamo u relativnoj bijedi. U svojim razmišljanjima dokida vladajuću filozofiju koja kaže kako ono što je dopušteno drugima, nije i nama. Otud i progovaranje o monetarnoj reformi u kojoj monetarna politika i bankarski sustav moraju biti u funkciji razvoja hrvatskog gospodarstva i društva, tj. podupirati domaću proizvodnju, zaposlenost i izvoz, odnosno upravo ono što ECB sa svojim famoznim QE želi postići u euro zoni iz koje smo mi isključeni.
Generaciji koja je sad u urednim četrdesetim godinama, novi val je sinonim za najplodonosnije doba u glazbenom, poetskom i svakom drugom izričaju generacijskog stava u prošlom stoljeću. Jurčićeva vizija nazvana Novi val ima isti takav potencijal. Ono što tom potencijalu nedostaje jest infrastruktura koja bi ga podržala. Nedostaje mu generacijski novovalna ekipa u medijskoj sferi,a ova koja tamo jest je danas jednako učmala i tvrda u ideološkim obranama jednako neobranjivih neoliberalnih pozicija kao i onomad u doba posttitovskog socijalizma kad je branila bratstvo i jedinstvo i samoupravni socijalizam. Promijenjen je sustav, ali je ovisnost o ruci koja hrani (novinare) - ista.

Nakon 20 godišnjeg plovljenja krivim kursom, Hrvatska je danas nasukani brod i to je, iako je metaforički rečeno, ekonomski mjerljiva kategorija. Milanovićevo "Čak i da ništa ne radimo, nešto će se dogoditi", Jurčić komentira s "Da nisu ništa radili, već bi izašli iz recesije". Međutim, hrvatska vlast, ma koliko je opravdavali s lošim izbornim zakonima, je uvijek izraz većinske narodne volje. Većinska narodna volja je i Grčku dovela tamo gdje jest. Dakle, naš problem jučer i naš problem danas nije u nepostojanju pojedinaca koji imaju znanje i sposobnost promijeniti smjer u kojem, u stampedu već, odlazi društvo. Naš problem je u nama samima i našoj povodljivosti za 'naprednim Zapadom'. Tu povodljivost smo iskazali tek u iskazu snage pohlepe za materijalnim dobrima, zaboravili smo na sve ono što do materijalnih dobara dovodi - na stvaranje vrhunski organiziranog društva, njegove državne uprave, obrazovnog sustava, njegovih institucija. Zaboravili smo na poštenje, red, rad i disciplinu jer nam okolnosti ne izgledaju poput ratnih. A jesu uvijek.

Većinska volja je upravo onakva kakva je većina, a većina je sklona kratkoročnim kozmetičkim promjenama i dugoročnom 'netalasanju'. Iako je hrvatski ekonomski eksperiment čvrste kune, devizne klauzule i odricanja od monetarnog suvereniteta u korist stranih banaka došao do svog logičnog kraja, u društvu nije sazrela većina koja bi to poželjela promijeniti. Rentijersko-trgovački model ponašanja svih i u svemu pri kraju je rezanja grane na kojoj sjedi. Više nema komu iznajmljivati izgrađeno, niti prodavati uvezeno. Kao što se prekonoćni poduzetnici nastali ad hoc gradnjom stanova grčevito drže za previsoke cijene stanova koje nitko ne kupuje, tako se i mi kao društvo grčevito držimo potrošenog modela gospodarstva koji tek rijetkima donosi korist.
Uspjeli smo sve vrste državnih poticaja, od Čobankovićevih do poljoapotekarskih Jakovine pretvoriti u dernek korupcijskih sijela. Svi pripadnici naše smiješne političke oligarhije (koju nitko osim nas ne bi tako nazvao,ali mi druge oligarhije nemamo pa eto epiteta bez pokrića) su kreditno zaduženi, bez dana radnog staža u realnoj sferi, a ako ga slučajno i ima, onda je taj rad završio bankrotom.

Zato Jurčićev Novi val ne zvoni Hrvatskom kao crkvena zvona u dočekivanju Gotovine iz Haaga. Nema tu ništa novoga. Priča akademika Baletića koja se ponavlja, koju i javnost zna. Ali za poostvarenje te priče je potrebno napeti moždane vijuge, potrebno je zasukati rukave i dati nogom u guzicu svakom uhljebljeniku koji se nalazi bilo gdje. Potrebno je konačno konzumirati postojanje vlastite državnosti i preuzeti i četvrtu, najbitniju vlast u zemlji, onu monetarnu.

Naša medijska javnost voli nove face, voli od ljudi praviti medijske zvijezde. Izmišljati celebritye bez ikakvog pokrića. Kad im dosadi Holy, uveseljavat će ih Sinčić, kad on dosadi, evo već Petrova kao medijske manevarske municije.
Cijelo vrijeme nam pred očima stoji spasonosni čarobni štapić - zamijeniti ovisničko uvozničku paradigmu za onu znanja, obrazovanja i proizvodnje. Umjesto bolesno društvo koje svoju funkcionalnost održava farmaceutskim pripravcima, možemo ozdraviti kroz rad i stvaranje i postati zdravo društvo iz kojeg nitko ne bježi bez osvrtanja, kao što iz Hrvatske bježe mladi i obrazovani ljudi. O tomu govori dr Ljubo Jurčić.

I nema ga tko čuti.

6

VeNLO

http://pokretpatriot.com/

Interakcija

 
UČINIO -> 980 37 100 1,639
PRIMIO <- 1,567 315 112 2,997

Dostignuća

Vingd 2,070.00
Bodovi 283.8
Analize 256 2,064.00
Ankete 1

Ocjene (8)


Respektira (5): Panter, siouxica, visitor, mihael, Cogito


Slaže se (3): Laci, mihael, 5none5


Komentari (3)


Dobar tekst.. Meni je jednom netko komenetirao: to je demokracija. Sviđalo nam se ili ne. Cogito 1 0 0


Bez obzira na sve što govori i pametno, Ljubo Jurčić NIJE čovjek za neku drugačiju Hrvatsku od ove. jer kada je mogao nije učinio ništa, pa zašto bi sada vjerovali da će učiniti nešto ? Laci 0 0 0


u svakome društvu veliku ulogu ima mentalitet..kod nas se po pristupu i politici i gospodarstvu kasni kakvih četvrt stoljeća..također se vidi i po paušalnim kritikama i često odsustvu svake odgovornosti za javnu riječ i djelovanje..dobra ocjena LJJ visitor 1 0 0

Analiza

Ekonomska strategija bez političke pozicije

06.02.2015. 13:11, Nakon chata: Nudi li Ljubo Jurčić rješenja koja mogu spasiti Hrvatsku?

Ljubo Jurčić ostavlja dojam čovjeka koji se rodio s genom za ekonomiju i financije. Siguran i samouvjeren. Takav gen nemamo svi pa nam ljudi poput njega trebaju da bi za nas vodili državnu ekonomiju. Njihovo je da se razumiju u ekonomiju, a naše je da im vjerujemo ili ne. Ima još ljudi koji se razumiju u ekonomiju i financije, poput Šukera, Dalić, Linića i aktualnog Lalovca, da ne nabrajamo sve one ranije. Ignorirajući što tko misli o njima, svaka ekonomski neobrazovana duša te vrhunske ekonomiste gleda i ocjenjuje samo na jedan način: kakve su postigli rezultate. Od ponuđenih rješenja do rezultata tih rješenja postoji put koji za ogromni dio populacije izgleda kao labirint, u totalnom mraku i vakuumu. Stoga analize Jurčićeve projekcije i numerologiju prepuštam znalcima.

Da bismo na drugi način odgovorili na pitanje može li Ljubo Jurčić dati prava rješenja za izlazak iz krize moramo se upitati nešto drugo: Koliko ljudi razumije ono čemu govori Jurčić? Ili o čemu je govorio i još govori Šuker, ili Lalovac. Svakako ima takvih, to je nesporno. Postoje stručnjaci koji Jurčićeve brojke protuargumentima i ekonomskom logikom mogu dovesti u pitanje (pretpostavimo bez političkog utjecaja), postoje oni koji su se školovali u ekonomiji da barem razumiju terminologiju i neke odnose pa im se neka rješenja mogu učiniti vjerojatnijima od drugih. A običan čovjek je u svojoj odluci kome će dati povjerenje ovisan jedino o svojim životnim ekonomskim iskustvima dokle god ona sežu, a to je najčešće do provjere stanja vlastitog računa u banci.

Ekonomsko neznanje ne opravdava nikoga, a test iz ekonomije i drugih predmeta na neki način svi polažu na biračkom mjestu, zaokruživanjem jednog od točnih odgovora. Najlakši način za snalaženje u točnom odgovoru je prepisivanje. Zaokružimo ono što zaokružuju drugi, tj ono što su drugi, koji bolje razumiju tematiku, u predizbornoj kampanji kažu da će zaokružiti. I tu se nude različita rješenja, a nama ostaje samo jedno: nekome moramo povjerovati.

U chatu s Jurčićem bilo je i jedno pitanje koje nije izneseno u uvodniku, jer i nije relevantno za suštinu njegove ekonomske računice o izlasku iz krize, a glasilo je otprilike: "Hoće li vaš program biti razumljiv običnim građanima?". Jurčić je odgovorio: "Potrudit ćemo se."

I on je svjestan, kao i većina ljudi u visokoj politici, da se bave materijom koju razumije samo stručni dio publike i da svoje ideje moraju artikulirati u obliku koji će biti prihvatljiv građanima koji na izborima moraju dati svoj sud. To dobivamo u nekom obliku međurezultata: "moja ekonomska strategija povećat će proizvodnju, smanjiti nezaposlenost, povećati BDP, stabilizirati valutu, povećati plaće... ja mislim da je ključ za oporavak povećanje industrijske proizvodnje, pojeftinjenje državnog aparata...", itd. itd.

Ovo zvuči prepoznatljivo svakome, i zvuči logično. Ali svaki od pretendenata za preuzimanje ekonomskog kormila Hrvatske govori isto to! I tako se vrtimo u krug. Upravo zato ekonomija sama ne može pronaći svoj put kroz misaone procese bez pomoći drugih znanosti. U svrhu dokazivanja procesa koji dovodi do istog rješenja koristi je jednako kompleksna i iskrivljena statistika i matematika, PR službe dodaju malo psihologije radi uvjerljivosti, povijest je zadužena za adekvatne dijelove koji idu u prilog tezama, i naravno – politika koja sve to objedinjava u prikladan paket, ne samo ona ekonomska, nego politika u punom smisli riječi. Politika se ne može preskočiti, ne samo u ekonomiji, jer politika je kao i Bog – nalazi se svugdje.

Svaki žitelj Hrvatske se tako nalazi pred sudbinskom situacijom.Zna što želi – minimalno posao i zaradu od koje će normalno živjeti, moći školovati svoju djecu i osigurati mirnu starost; zna kad to želi – hitno; i zna od koga to očekuje – od svoje vlasti!
Svaka odluka o tome je u potpunosti iracionalna. Nekome treba vjerovati. Kome? Čime se rukovodimo? Imamo tri grupe ljudi. Jedni znaju kome vjeruju, vjeruju Šukeru koji nije napravio rezultat kad je to mogao, ali sada u oporbi pokazuje zavidno ekonomski i financijsko znanje ili pak vjeruju Lalovcu koji trenutno javno demonstrira svoje znanje ali ne i rezultate. Druga grupa su oni koji ignoriraju sve skupa, čekajući da netko drugi riješi taj problem, on se niti ne izjašnjavaju. I treća grupa su oni koji si daju za pravo biti slobodno misleći, koji ne daju bezuvjetno povjerenje nikome, ne žele biti inertni i držati se izvan svega, nego prihvaćaju izazov pod stalnim Mordaninim zlobnim osmjehom: "Hajde, izaberi jedan broj, sigurno ćeš pogriješiti!"

Ta treća grupa je voljna pokušati sama sebi dati odgovor na pitanje nudi li Ljubo Jurčić kvalitetna rješenja, iz prostog razloga jer su za njih i Šuker i Lalovac dio povijesne, a ne ekonomske znanosti. Oni će propitivati i Petrova, i Sinčića, i Holy, sve one koji se prikazuju kao alternativa. Ova grupa ljudi i dalje ne mora razumjeti ekonomske postulate, ali ona se pouzda u politiku. Koliko god da politika nastoji pomoći ekonomistima u proboju njihovih ideja na biračko tržište, ona je često i jedini putokaz slobodnomislećim ljudima, ali ne kroz potvrdu nečije ekonomske strategije, nego upravo kroz činjenicu da politika može pogriješiti. Politikom se bave ljudi, a ljudi ljude nagonski bolje razumiju nego ekonomiju. Sve što nam treba je pronaći čija politika zagovaranja nekoga je dvosmislena, koga smo ulovili u laži, tko koga sponzorira i zagovara i koji su mu interesi.

Mnogi će Ljubu Jurčića gledati upravo kroz tu prizmu. Iako je ranije imao svoje političke sponzore njegova ekonomska strategija nije izašla na svjetlo dana. Čovjek je odlučio osnovati vlastitu stranku u kojoj će sam diktirati što želi napraviti, prikladno joj je dao ime Novi val, nema mentora, provodi vlastite ideje. No njegova stranka se još nije ni pojavila u bilo kojim anketama (bez obzira koliko su vjerodostojne), jer ekonomija sama nije dovoljna za nečiji gospodarski program. To i dalje ostavlja Ljubu Jurčića na margini političkih zbivanja, s onima koji mu bezuvjetno vjeruju, te s eventualno nekim slobodno mislećima koji će mu eventualno dati svoje povjerenje. To će vjerojatno biti premalo. Birači su u većini koja stvarno odlučuje naučeni da je za političara bitno i nešto drugo, žele znati i druge stvari o ljudima koji će vladati, što misle o odnosima sa Srbijom, kakav imaju stav prema prosvjedima u Savskoj, koji je njihov svjetonazor, što misle o Karamarku ili Milanoviću...da ovo do kraja banaliziram: uzalud je netko i Nobelovac u ekonomiji ako nije 91. bio na pravom mjestu.

Možemo biti spremni povjerovati Jurčiću da je njegova ekonomska strategija ispravna i ostvariva, da čovjek zna što govori i da je dovoljno uvjerljiv. Ali okolnosti su takve da bez politike koja bi mu trebala omogućiti "da bude svugdje", on sa svojim evidentnim ekonomskim genom ostaje zaključan u Novom valu, dok će državnu ekonomiju uređivati netko drugi, na svoj način i sa svojim rješenjima.
Jurčić bi možda trebao dobiti šansu da svoju strategiju pokuša provesti u djelo. Pitanje je je li za to dovoljno imati svoju mladu političku stranku s nerazvijenim mišićima. Tko zna. Jurčić skuplja ekonomske bodove, a aktualni trenutak traži političke bodove.
Ako se na izborima pokaže nam je dosta dosadašnjeg političkog duopola i težimo trećem rješenju, Jurčića ne treba odbaciti. No da me Jurčić pita "što da sad radim s tim što sam osmislio", možda bih mu pomalo smjelo odgovorio: "Ne znam, profesore, ništa o Vašem vjerskom opredjeljenju, svjetonazoru i ostalim političkim sastavnicama. Izgleda da Vam je to nevažno. Ali ostavljate dojam vrsnog ekonomskog stručnjaka. Možda da se javite se Boži Petrovu, on navodno traži takve."

No, to je samo ideja bez pokrića.

5

Cogito

Interakcija

 
UČINIO -> 167 1 1 106
PRIMIO <- 224 31 9 229

Dostignuća

Vingd 296.00
Bodovi 142.9
Prijedlozi 6 18.00
Analize 33 258.00
Ankete 69

Ocjene (9)


Respektira (7): Panter, visitor, mihael, Alumnus, siouxica, Gospon_Fulir, VeNLO


Slaže se (1): mihael


Ne slaže se (1): Laci


Komentari (7)


@Cogito - a zamisli da Jurčić, Šuker, Dalić i Linić, garnirani Zvonimirom Škegrom osnuju tvrtku "Ekonomska strategija d.o.o", pod sloganom - "Za sitnu naknadu vadimo države iz kriza. Obratite nam se s povjerenjem" :-) Gospon_Fulir 0 0 0


Jurčić nije čovjek kakav nam treba, a građani i ne trebaju znati više od toga da ovo što sada rade oni koji "znaju" to rade loše. Jurčić j e bio u poziciji da nešto uradi, pa nije ! zašto bi sada bio drugačji ? Laci 1 0 0


@Laci, to znači da nam ostaje jedino lustracija, Evi dosadašnji ekonomisti nas nisu pomaknuli, tj, jesu, ali unatrag., Moguće je da nam u budućnosti ekonomiju opet kroji npr. Šuker. Cogito 0 0 0


Sačuaj Bože od Šukija ! Laci 0 0 0


super uočen glavni jurčićev problem..postoji model koji ga rješava - vlada stručnjaka sa saborom kao zakonodavnim i nadzornim tijelom..ali gle čuda, naš ustav je bliži tome nego ovome što 15 god imamo, pa opet nikako da se uskladimo..zna se zašto :) visitor 0 0 0

Analiza

Ekonomska strategija bez političke pozicije

06.02.2015. 13:11, Nakon chata: Nudi li Ljubo Jurčić rješenja koja mogu spasiti Hrvatsku?

Ljubo Jurčić ostavlja dojam čovjeka koji se rodio s genom za ekonomiju i financije. Siguran i samouvjeren. Takav gen nemamo svi pa nam ljudi poput njega trebaju da bi za nas vodili državnu ekonomiju. Njihovo je da se razumiju u ekonomiju, a naše je da im vjerujemo ili ne. Ima još ljudi koji se razumiju u ekonomiju i financije, poput Šukera, Dalić, Linića i aktualnog Lalovca, da ne nabrajamo sve one ranije. Ignorirajući što tko misli o njima, svaka ekonomski neobrazovana duša te vrhunske ekonomiste gleda i ocjenjuje samo na jedan način: kakve su postigli rezultate. Od ponuđenih rješenja do ... više >

5

Cogito

  • 7
  • 1
  • 1
  • 7

Analiza

Lijepa naša d.d. - izvucimo konačno mačka iz vreće

06.02.2015. 11:12, Nakon chata: Nudi li Ljubo Jurčić rješenja koja mogu spasiti Hrvatsku?

Svaki put kada prije izbora čujem nekoga (poput jučer Ljube Jurčića) kako izjavljuje da "ima rješenje i program" za izlazak Hrvatske iz krize, oblije me hladan znoj. Još otkad je Račan sa svojom koalicijom prvi puta smijenio HDZ sa vlasti, pa na svim parlamentarnim izborima dosad, uvijek su pretendenti na mjesto premijera pred nas izlazili sa "pravim"programima koji će donijeti ovoj zemlji blagostanje i prosperitet. I niti jednom - ali baš ni jednom se taj famozni "program" nije ostvario. 2000-e Ivica Račan i koalicija - velika obećanja, rezultati nikakvi. 2003-e Ivo Sanader, ponovo velika obećanja koja su završila znamo već kako. Mislili smo tada da smo nešto konačno naučili, pa smo izabrali Zorana Milanovića i Kukuriku koaliciju.

Na izborima 2011. Kukuriku koalicija je dobila više od 40% glasova, i čak 57% mandata u Saboru, a već prije polovice mandata im se sva podrška urušila, što je rezultiralo gubitkom svih izbora koji su se od tada održali, uključujući i ove posljednje, predsjedničke. Što govori činjenica da je u trenutku izbora, Kukuriku koalicija i njen "plan 21" doživljavana kao "nova nada", kao jedini izlaz i spasitelj nacije od stanja prouzročenog vladavinom Ive Sanadera, a tek 2-3 godine kasnije, doživljava je se kao totalni neuspjeh, "najgoru vladu svih vremena" i sl? Zašto narod tako gorljivo napada one koje je ne tako davno sam prepoznao kao rješenje njihovih problema?

Odgovor bi mogao biti - nepostojanje sustavnog praćenja rada i rezultata izvršne vlasti i nedostatak kontrolnih (i korektivnih) mehanizama koji bi po jasnim kriterijima pozivali na odgovornost za (dosad) učinjeno. Da bismo si bolje predočili o čemu govorim, ilustrirajmo to primjerom iz poslovnog svijeta.

Svi znamo što je to dioničko društvo - legalni oblik poduzeća čija je vlasnička glavnica podijeljena na jednake apoene (dionice). Kao sastavni dio unutarnjeg ustrojstva ima: Upravu, Nadzorni Odbor i Skupštinu. Pogledajmo malo kako to u praksi funkcionira.

Skupština društva jest najvažniji organ upravljanja. Članovi skupštine su svi dioničari - vlasnici kapitala. Oni imaju pravo glasa razmjerno visini uloženog kapitala - vrijednosti dionica. Skupština, kao predstavničko tijelo dioničara, donosi statut, program rada i plan razvoja društva, te odlučuje o svim važnim pitanjima u poslovanju društva.

Skupština postavlja Nadzorni Odbor, koji može biti sastavljen od neovisnih članova, koji nikako ne smiju biti članovi Uprave, niti punomoćnici Društva.

Nadzorni Odbor, bira Upravu i predsjednika Uprave tj, izvršne direktore društva. Uprava je za svoj rad odgovorna Nadzornom odboru, a zatim i Skupštini, te je obvezna podnijeti godišnji izvještaj o poslovanju i vođenju Društva, uz strategiju vođenja Društva za slijedeću godinu. Na temelju tog izvješća, Nadzorni Odbor i Skupština daju razrješnicu predsjedniku Uprave za proteklu poslovnu godinu.

Kakve to ima veze sa demokracijom i državom? Lako je povući paralele: Dioničari, to smo svi mi - tj građani sa pravom glasa. Svi imamo jednu dionicu, tj. jedan glas. Naša Skupština bira se na izborima svake 4 godine. Tako dobijemo Parlament, a šef stranke koja je pobjednik izbora (tj. budući predsjednik Uprave) dobija mandat za premijera i predlaže sastav vlade (Uprave) Parlamentu (Skupštini). Parlament potvrdi većinom glasova povjerenje vladi i - Lijepa naša d.d. može početi s poslovanjem. Dakle, iduće 4 godine, naša Vlada/Uprava, na čelu sa svojim premijerom/predsjednikom Uprave, izabrana i potvrđena od Sabora/Skupštine dioničara, radit će na razvoju i boljitku zemlje/dioničkog društva i svih njenih građana/dioničara.

Primijetili ste možda, da nešto nedostaje? Negdje smo izgubili Nadzorni Odbor, godišnja izvješća o ostvarenim rezultatima, i razrješnicu koja potvrđuje da Uprava vodi Društvo u dobrom i željenom smjeru. Ta kontrolno-korektivna poluga u parlamentarnoj demokraciji nedostaje. Ukoliko pobjednička stranka/koalicija, nakon izbora osigura stabilnu većinu u parlamentu, tog trena prestaju sve spone izmedju biračke baze (dioničara) i Vlade (Uprave). Vlada idućih 4 godine može raditi praktički što god želi, čak i notorne gluposti, svjesna da je jedino što joj može pokvariti račune jest - gubitak podrške u parlamentu. No, uz strogu stranačku disciplinu i pametno "trgovanje" sa koalicijskim partnerima, 4-godišnji mandat im je garantiran.

Građani za to vrijeme ostaju taoci aktualne vlade, i mogu više-manje tek nemoćno gledati što se događa i tu i tamo organizirati pokoji prosvjed ili (ako se jako dobro organiziraju) referendum kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo politikom i potezima aktualne vlade. Ne znam kako Vama, ali meni parlamentarni izbori izgledaju kao institucionalizirana i legalna kupovina "mačka u vreći". Na temelju predizborne kampanje, u kojoj se daju obećanja koja bi komotno mogla ući u scenarij za neki od filmova o Harry Potteru, ljudi moraju izabrati opciju, koja će idućih 4 godine odlučivati o njihovoj egzistenciji, imovinskom stanju, školovanju njihove djece, stambenom pitanju, dobivanju ili gubljenju zaposlenja, uvjetima pod kojima idu u mirovinu, ugledu njihove države u svijetu, vrijednosti njihovih nekretnina i ušteđevine itd.. itd..  a u trenutku kad birate, nemate pojma čak niti tko će sve biti u toj Vladi, kakve će kvalifikacije imati, i da li je uopće sposoban za resor koji će voditi.

Ne čini li se to kao da svake 4 godine izlazimo na rub visoke, okomite stijene, sa zebnjom pogledamo u zapjenjene valove duboko dolje pod sobom, čvrsto zatvorimo oči, duboko udahnemo i skočimo dolje, nadajući se da ćemo nekim čudom ipak promašiti oštre stijene čiji vrhovi zlokobno vrebaju iz vode, i milošću Svevišnjeg ipak upasti u bistro i duboko more? A to se, nažalost u pravilu ne dogodi.

Netko će reći - pa postoje kontrolni mehanizmi, kaže Ustav u članku 112/113 da je Vlada za svoj rad odgovorna Saboru, i da jedna petina zastupnika može u bilo kojem trenutku zatražiti izglasavanje nepovjerenja Vladi. Točno. Ali, to je redovito jalov mehanizam, jer ukoliko je stranka/koalicija na vlasti političkom i inom trgovinom uspjela osigurati stabilnu većinu u parlamentu - svaka inicijativa o izglasavanju nepovjerenja je osudjena na propast. Zar itko razuman očekuje da bi zastupnici vladajuće koalicije svjesno sami sebi izglasali - ostavku? 

Što dakle, učiniti? Kako izbjeći ovaj 4-godišnji ciklus pokušaja i promašaja, iz kojeg uvijek izađemo u lošijem stanju nego što smo ušli? Pa zašto ne bismo, po uzoru na dionička društva, uveli jasne i mjerljive kriterije po kojima ćemo ocjenjivati uspjeh svake vlade. Uporište za to postoji i u Ustavu (Izvorišne osnove, čl.49, 55, 112 i 113).

Uzmimo npr. slijedeće kategorije: BDP (ukupni i relativni prema kupovnoj moći), trgovinski deficit, proračunski deficit, javni dug, stopu zaduženosti, stopu nezaposlenosti, prosječnu netto plaću, prosječnu poreznu opterećenost prihoda i dohotka, udio siromašnog stanovništva, razina zdravstvene skrbi i konkurentnost obrazovnog sustava u odnosu na prosjek EU.

Zašto budući premijer ne bi na početku mandata, poput imovinske kartice, svojeručno potpisao i "imovinsku karticu" države na čijem je čelu prema gore navedenih 12-ak parametara, i svake je godine "dopunjavao" već prema ostvarenim rezultatima svoje vladavine? Pa bi se u Saboru lijepo, svake godine, pred svim zastupnicima, a posebno pred kamerama HRTa i očima cijele javnosti, predstavljali konkretni rezultati po ovim kategorijama i na temelju istih, davala "razrješnica" Vladi da nastavi sa radom, ili pak, jedna druga vrsta "razrješnice" koja znači izglasavanje nepovjerenja istoj i nove izbore?

Zašto ne bi netko izašao na izbore sa ovakvim programom, sa vlastoručno potpisanim, mjerljivim kriterijima kojima će se ocjenjivati njegova vlastita uspješnost ili neuspjeh i sa ovjerenim vlastoručnim potpisom na izjavu da će ministre birati javnim natječajem po kriterijima stručnosti, te također potpisanom izjavom da se obvezuje dati ostavku svog kabineta ukoliko 2 godine za redom više od 50% gore navedenih pokazatelja bude u negativnom trendu? Bi li takvog kandidata građani podržali svojim glasovima? Bez obzira zvao se Zoran, Tomislav, Vilibor, Božo, Ljubo ili John Smith, bio plavi, crveni, zeleni ili pak na šarene točkice.

Sanjam dan kad će se na hrvatskoj političkoj sceni pojaviti pametna, sposobna i hrabra budala. Pametna zato da shvati što i kako treba napraviti s ovom državom, sposobna zato da uistinu i provede to u djelo, hrabra zato da se odupre svim pritiscima i ucjenama onih kojima će stati na žulj, i budala zato, jer će 4 godine raditi kao zadnji crv, jer će biti omražen od svih onih kojima ne odgovara sređivanje stanja u državi, jer će biti stalno na udaru javnosti zbog bolnih reformi koje će provoditi, jer će raditi za manju plaću nego što bi to po svojim sposobnostima mogao u realnom sektoru, i na kraju zato - jer će nakon svega izgubiti slijedeće izbore.

Ja bih tome i takvome dao svoj glas istog trena. Biste li Vi ?

4

Gospon_Fulir

"...Oprostite, ja sam puno toga pročitao i držim da dosta toga znam..."

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 74 6 12 388
PRIMIO <- 207 47 13 395

Dostignuća

Vingd 155.00
Bodovi 101.1
Analize 18 150.00
Ankete 12

Ocjene (7)


Respektira (5): Panter, ivan94, Cogito, VeNLO, siouxica


Slaže se (1): Laci


Ne slaže se (1): VeNLO


Komentari (15)


Ma nisu političari problem nego zakoni i njihova primjena, kada bi političare stavili u okvire pozitivnih zakona bilo bi svejedno koga biramo, društvo se mora osloniti na sistem upravljanja a ne na prolazna i kvarljiva imena i prezimena političara 5none5 1 1 0


@5none5, slažem se s tobom. i dodajem, zakoni ne padaju s neba, donose ih ili ne donose političari na vlasti. Izborni zakoni npr. Borba je to, natjerati ih da mijenjaju ono što im najbolje odgovara. Cogito 0 0 0


Dečki, upravo u tome je bit - institucionalizirati odgovornost za predstavljeni izborni program. Ako treba i ustavnim referendumom. Treba zauvijek pokopati mogućnost bavljenja politikom i vodjenja države bez odgovornosti. Gospon_Fulir 0 0 0


Predsjednik i članovi Uprave korporacije u kojoj radim osobno odgovaraju (kazneno i materijalno) za loše poslovanje. Čime odgovara vlada za loše stanje države ? Ničim. Uvedimo to u Ustav, pa da vidim tko bi se od sadašnjih pametnjakovića kandidrao. Gospon_Fulir 0 0 0


I ja bih takvom dao svoj gospon Fulir ! jer odsta toga da smo glasovali samo za budale bez pameti, sposobnosti i hrabrosti ! Laci 0 0 0

Analiza

Što je ekonomija? Znanost ili naklapanje!

05.02.2015. 22:20, Nakon chata: Nudi li Ljubo Jurčić rješenja koja mogu spasiti Hrvatsku?

Kad bi projekt građevinara, inženjera kemije, biotehnologije, benzinskih ili električnih motora, koji je uvijek zasnovan na znanosti, doživio kolaps, katastrofu, postigao rezultate koji značajno odstupaju od zacrtanih i programiranih ciljeva, već sutradan po takvim negativnim ishodima projektanti bi bili pozvani na odgovornost, eksperti bi vrlo brzo utvrdili u kojoj točki oni nisu poštovali znanost, pozvali bi ih na odgovornost, često puta bili bi i optuženi za nemar prema svojoj struci, osuđeni i zatvoreni. I liječnici također. Jasno k'o dan!

Kad ekonomisti predvide neki rezultat, porast ili pad BDP-a, kad se to ne ostvari, kad društvo godinama, za razliku od njihovih projektiranih ciljeva, ulazi u katastrofu, njih se pozove u radio ili TV emisije, dopušta im se da obrazlažu svoje neuspjehe, da kritiziraju loše poteze drugih, zatim ih se u novom izbornom ciklusu uključi u 'ekspertne' timove, sluša se o pogreškama na kojima su ranije odveli društvo u ekonomske katastrofe, odveli ljude i narode na prosjački štap uvođenjem trgovačkih, umjesto proizvodnih društava, zacrtavanjem one ekonomije koja je i malom djetetu bila jasna kao katastrofalna, jer oni koji ne rade i ne proizvode ne mogu opstati, ali ti ekonomisti uz zaštitu nekog predsjednika neke republike, neke stranke, postojeće ili tek osnovane, i dalje nastavljaju voditi društva bespućima povijesnih zbiljnosti kao i njihovi zaštitnici, mentori ili kreatori ideja o velikim nacijama malobrojnih država.

Hrvatska nije Amerika i nikada neće biti, ni površinom, ni brojem stanovnika ni ekonomskom snagom, ni pozicijom u svijetu, gotovo ih se po tim elementima uopće ne može uspoređivati. A svaki od tih elemenata može odlučno utjecati na ishod svakog ekonomskog rješenja. Čak se ni obični uređaj ne može donijeti iz Amerike, gdje je projektiran i napravljen za 110 V, 60 Hz, i priključiti u Hrvatskoj na 220 V, 50 Hz, izgorjet će, a kamo li daleko složenija društvena rješenja. Zato, kreirati ekonomije i ukazivati na primjere u najrazvijenijoj zemlji svijeta nije niti empirijski uputno, a o znanstvenim pristupima da i ne govorim. Ako projektant tehničkog sustava ne zna i ne primjeni nužne prilagodbe svog sustava na realne uvjete u kojima će taj uređaj raditi, on je osuđen na propast. I opet bi mu se znanstveno dokazalo u čemu je pogriješio.

Zašto je to u tehnici tako? Zato jer postoje svima jasni zakoni (svima onima koji se potrude).

Zašto u ekonomiji nije tako? Zato jer ne postoje zakoni na koje se netko može pozvati i dokazati tko je, kada i kako odstupio od zacrtanog 'projekta' i zašto se moralo dogoditi to što se već dogodilo. Nadalje, u tehnici se pokus u istim uvjetima može ponavljati, a ishod će uvijek biti jednak. U ekonomiji to nije tako. I sve dok nije tako ekonomija može posve neosnovano prodavati svoje 'znanje' svima, bez sankcija, s obrazloženjem kao 'da su uvjeti bili takvi, onda bi se to dogodilo', a budući da nisu onda nikome ništa, i idemo dalje pod istim neriješenim odnosima.

Mogu ekonomisti dobivati i Nobelove nagrade, ali sve dok se bilo koja njihova ideja ne bude mogla ponavljati, treba sumnjati u ispravnost 'ekonomije kao znanosti'. Naprosto, to područje ljudskog znanja ne zadovoljava elementarni zahtjev znanosti: ponovljivost rezultata. Uostalom, zar bi i jedno društvo dopustilo korištenje bilo čega što znanstvenici utvrde kao štetno? Ne bi. Kako se onda ni za jednu ekonomsku situaciju ne može unaprijed utvrditi kamo će dovesti društvo, a dovodile su baš do neželjenih efekata. Očito da je u ekonomiji prisutan voluntarizam i povezanost s politikom, pa odatle beskrajno mnogo mogućih rješenja.

Kad u problemima postoji više nepoznanica od broja jednadžbi koje znamo postaviti, a ovdje se o tome radi, onda bi ekonomisti mogli poslušati matematičare i na znanstvene osnove dovesti svoju struku koristeći tzv. Diofantofe jednadžbe. Možda bi se na taj način približili znanosti. Jer upravo te jednadžbe mogu ponuditi rješenja koja bi ekonomistima poslužila kao znanstveni putokazi.

Ovako, zaključujem, ekonomija nije znanost i ne trebamo je tako prihvaćati. Kad ekonomisti pokažu da vladaju sustavima tako da dokažu kako su u stanju projektirati i realizirati sustav koji se ponaša po njihovom projektu, i kad ga budu mogli ponoviti, onda ću zagovarati ekonomiju kao znanost. Do daljnjega će ekonomija ostati bolje ili lošije naklapanje. Pozivam se pri tome na nama najbliže društvo i rezultate koje smo u našoj sredini uz pomoć ekonomista postigli. Dopuštam mogućnost da bi multidisciplinarnost pomogla rješavanju problema ekonomije, ali to netko od ekonomista treba i obznaniti, i konačno opet znanstveno dokazati.

3

mihael

Pomoći - kad god mogu!

Interakcija

 
UČINIO -> 58 162 18 620
PRIMIO <- 89 13 16 276

Dostignuća

Vingd 83.00
Bodovi 74.7
Prijedlozi 1 0.00
Analize 26 78.00
Ankete 85

Ocjene (13)


Respektira (8): Laci, NikiPapalina, Cogito, RepopeR, 5none5, siouxica, draxy, TomoZD


Slaže se (2): Laci, RepopeR


Ne slaže se (3): VeNLO, Panter, Losonsky


Komentari (25)


eto konačno i ja stavila analizu, pa ću umjesto komentara uputit šjor mihaela da baci oko, a dotle svaka čast jer netko treba reći "kralj je gol" ili točnije, ne zamarajte me laprdanjem bez početka i kraja - "objasnite o čemu vi to" NikiPapalina 0 0 0


Brao mihael, slažem se da ekonomija nije znanost, njaboljem slučaju je kvaziznansot. Laci 0 0 0


@Laci, da, volio bih da smognemo snage reći 'popu pob, a bobu bob', jer to je preduvjet za bilo kakovo objektivnije sagledavanje. A mi nismo ovisni ni o kome pa si možemo dopusti slobodu izričaja. I alkemija je u svoje vrijeme slovila kao znanost. mihael 0 0 0


@mihael Meni je link ok ... pokušaj googlati: On the Complexities of Complex Economic Dynamics, J. Barkley Rosser Jr. Panter 0 0 0


@Pa., hvala, pregledao (http://pubs.aeaweb.org/doi/pdfplus/10.1257/jep.13.4.169). O 'strukturnoj konstanti atoma' u Beču pričam od 17-19.03. Nakon toga možda se pozabavim ovim u narednih 30 godina. Izgleda zanimljivo, no ako je riješen atom i ovo će. mihael 0 1 0

Analiza

Što je ekonomija? Znanost ili naklapanje!

05.02.2015. 22:20, Nakon chata: Nudi li Ljubo Jurčić rješenja koja mogu spasiti Hrvatsku?

Kad bi projekt građevinara, inženjera kemije, biotehnologije, benzinskih ili električnih motora, koji je uvijek zasnovan na znanosti, doživio kolaps, katastrofu, postigao rezultate koji značajno odstupaju od zacrtanih i programiranih ciljeva, već sutradan po takvim negativnim ishodima projektanti bi bili pozvani na odgovornost, eksperti bi vrlo brzo utvrdili u kojoj točki oni nisu poštovali znanost, pozvali bi ih na odgovornost, često puta bili bi i optuženi za nemar prema svojoj struci, osuđeni i zatvoreni. I liječnici također. Jasno k'o dan! Kad ekonomisti predvide neki rezultat, porast ili pad BDP-a, kad se to ne ostvari, kad društvo godinama, za razliku od njihovih ... više >

3

mihael

Pomoći - kad god mogu!
  • 8
  • 2
  • 3
  • 25