Analiza

Tijekom kratkotrajnog mandata vlade Mostova popularnost je iz tjedna u tjedan strmoglavo padala zbog njihove ucjenjivačke politike i psihijatrijskog kompleksa Bože Petrova koji ex cathedra docira svim političkim opcijama osim vlastite. Tobože nije ni desnica desna, ni ljevica lijeva, nego je samo on Mesija koji će nam uz svoje apostole donijeti bolje sutra. To nije samo nepodnošljivo iritantan egotrip, nego i znak nepoštovanja prema velikoj većini hrvatske javnosti koja od početka demokracije u Hrvatskoj ipak simpatizira neke druge opcije.
      Istovremeno, popularnost Živog zida polagano raste i Ivan Vilibor Sinčić može očekivati mnogo bolji rezultat nego na prošlim izborima. Rezultati izbora u jednoj njemačkoj saveznoj pokrajini jasni su pokazatelj trenda rasta "trećih puteva" u Europi. Fenomen većine takvih opcija je u činjenici da njihova politika nije afirmativna, već ju temelje politikom protiv nečega. U Njemačkoj protiv emigranata, kod nas protiv duopola velikih ili dužničkog ropstva.
        Dugoročno se čini da je Most pročitana knjiga i da će s vremenom iluzija o njihovom poštenju i dosljednosti koja kod nekih još uvijek postoji s vremenom nestati. S obzirom na broj kadrova s područja oko Metkovića i činjenice da njihovi asevi imaju prilično jadne životopise. Panenić krade stiropor, a Šprlje je do jučer bio šef općinskog suda.
Ni Živi Zid nije puno drugačiji. Plavokosa djevojka Ivana Vilibora koji na svojoj imovinskoj kartici ima samo jednu livadu, prva je na listi u trećoj izbornoj jedinici. Ako osvoji mandat sigurno će biti uzbuđena i zarumeniti se. Tek tada ćemo spoznati proročki značaj Thompsonovih stihova iz pjesme Moj Ivane. Spomenuta Vladimira u kraju oko međimurskog sela Belica poznata je po brojnim malverzacijama i kršenjima zakona. Alternativne opcije u Hrvatskoj karakteriziraju loši kadrovi i smiješni programi. Kako onda objašnjavamo njihov fenomen?
       Most je na prvim izborima uspio jer je bio novitet, i mladi i obrazovani Petrov nije još stigao pokazati svoje licemjerje; činio se kao osvježenje kraj nadrkanog Milanovića i ne baš bistrog Karamarka. No kako objasniti rast Sinčića koji se javnosti predstavio na predsjedničkim izborima?
        Glasovi za Živi Zid su glasovi buntovnika kojima crveni i plavi već idu na živce. Svojim glasom za Živi Zid oni se rješavaju frustracija, tako da je ta stranka svojevrstan lijek. Poglavito je popularna među mladima koji su po prirodi buntovniji od ostatka populacije. Dakako, postoje i oni koji doista vjeruju u njihov program, no u većini slučajeva do glasa za ŽZ dovode bunt i neinformiranost.
      Pojavom takvih fenomena ne profitira nitko. Potencijal za hvalevrijednu treću opciju leži u pravaškoj misli i starčevićanstvu. Kad bi se svi pravaši ujedinili i bili utjelovljenje hrvatske nacionalne svijesti koja u SDP-u ne postoji, a HDZ usprkos svojim vrlinama ponekad kleči pred stranim središtima moći, bili bi nužno dobro za hrvatsku političku scenu. Ministar kulture dr. Zlatko Hasanbegović, starčevićanac, pravaš i slobodar takvu političku misao donosi u HDZ i unutar stranke uživa veliku popularnost. Izgleda da vjeruje u ujedinjenje pravaša unutar HDZ-a i time sprječava rasipanje glasova desnice. Takvim svojim djelovanjem odličan je kontrapunkt Plenkoviću i stvara temelje za stvarni napredak HDZa, desnice i Lijepe Naše.

2

Hrvat

Regnum regno non praescribit leges.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 2 5 - 4
PRIMIO <- 5 1 1 11

Dostignuća

Vingd 6.00
Bodovi 34.4
Analize 2 6.00
Ankete 1

Od istog autora

Ocjene (2)


Respektira (1): IDujas


Ne slaže se (1): Laci


Komentari (5)


Nije popularnost Mosta pala zbog ucjenjivačke politike nego zbog toga što a) nije bila dovoljno ucjenjivačka ili b) suradnje s HDZ-om. Spektator 1 0 0


@Spektator, moraš gornji komentar ovjeriti kod javnog bilježnika! Mostu je pala popularnost zbog nevjerodostojnosti i nerealnih ambicija BP. Želi s 10 mandata ni manje ni više nego biti premijer! Tko može dati glas takvoj osobi? IDujas 0 1 0


Eh, poštovani Hrvat, analizom si pogodio U NIŠTA, kada si pravaštvo nazvao potencijalom za treću opciju. Pa pravaštvo ni međusobno se ne zna dogovoriti, a kamoli da bude treći put. Štete, ali od tog pravaškog "brašna" neće biti "kruha" ! Laci 0 0 0


Svaka cast Hasanbegovicu, ali pravase ( Corica, Tepesa, Djapica, Srba etc.) oznaciti kao spasioce i treci put je totalni promasaj. Oni ne znaju tko im glavu nosi i nisu nista bolji od Zivog zida , dapace! Ivanbrazil 0 0 0


Uf, Ivanbrazil hvala ti za ovo, da ne budem sam s istim mišljenjem. Laci 0 0 0

Analiza

Tijekom kratkotrajnog mandata vlade Mostova popularnost je iz tjedna u tjedan strmoglavo padala zbog njihove ucjenjivačke politike i psihijatrijskog kompleksa Bože Petrova koji ex cathedra docira svim političkim opcijama osim vlastite. Tobože nije ni desnica desna, ni ljevica lijeva, nego je samo on Mesija koji će nam uz svoje apostole donijeti bolje sutra. To nije samo nepodnošljivo iritantan egotrip, nego i znak nepoštovanja prema velikoj većini hrvatske javnosti koja od početka demokracije u Hrvatskoj ipak simpatizira neke druge opcije. Istovremeno, popularnost Živog zida polagano raste i Ivan Vilibor Sinčić može očekivati mnogo bolji rezultat nego na prošlim izborima. Rezultati izbora ... više >

2

Hrvat

Regnum regno non praescribit leges.
  • 1
  • 0
  • 1
  • 5

Analiza

Kako je Živi zid, zbog terminologije, okrenuo pilu naopako

05.09.2016. 07:08, Nakon chata: Koliko su realni program i obećanja Živog zida? Kako će proći na izborima?

Svi znamo kako nas političari lažu, a kako nas lažu u predizborno doba je priča za sebe. Ali laž je laž i tu nema velike mudrosti, jednostavno obećanje koje se ne može ili ne žele ispuniti, te nadanje da će naivni i potrebiti u to povjerovati, ili se obećanom bar ponadati.

Od dana kad je Živi zid „odustao“ od monetarne suverenosti, činilo se da se radi o teškom bremenu populizma koje je stranku opterećivalo, činilo se da jednostavno odustaju od svoje fundamentalne ideje jer liberalno indoktriniran narod jednostavno ne želi prihvatiti rizik izopćenja svoje države iz liberalnih i monetarnih tokova Europske unije i zapadnog svijeta (a ono što se samo činilo, ipak nije bilo daleko od istine). Izopćenje iz svijeta u kojem Hrvati ne moraju baš puno raditi, osim konobariti i spremati sobe u ljetnom periodu kad strana gospoda dolaze na odmor. Za sve ostale potrebe treba se samo zadužiti kod vječno nasmijanih dilera novca koji će nam sami odrediti bonitet i kamatu, pa što manje imamo, bonitet je niži a kamata veća. U toj je transakciji iznad svega zadivljuje kako dilere novca uopće ne opterećuje niti brine rizik ulaganja, skrivaju se doduše iza procjena bonitetnih kuća i vlastitih visokih kamata, ali, dali su uistinu preplašeni da im se novac možda neće moći vratiti? A trebali bi! Ili bi bar trebali biti, u nekom logičnom liberalnom svijetu profita, u kakvom indoktrinirani Hrvati misle da žive.

Kako je u Hrvata liberalna indoktrinacija duboka i masovna, tako postoji opći konsenzus kako vratiti dug. Po toj općeprihvaćenoj mudrosti, izvoz mora biti veći od uvoza, a štednja moralna kategorija koja se podučava u vrtićima, crkvama i partijskim sastancima, te glavna nit vodilja svih masmedija. Ali štednja u Hrvata je postala nemoralna kategorija, protkana općom neimaštinom za socijalnu kategoriju, nasuprot rasipništvu političke elite, koja svoje eventualno zakidanje naziva populizmom, jer novac koji oni troše ionako mala stavka u odnosu na probleme koje tište državu. Unatoč tom konsenzusu, rast izvoza ni na koji način ne može pratiti rast uvoza, jer za rast izvoza treba ulagati u proizvodnju, ali ulaganje u proizvodnju nam sprječava štednja koju smo si nametnuli. Opći konsenzus izlaska iz duga rastom izvoza, padom uvoza i štednjom, je stoga kontradikcija sama po sebi, što je i vidljivo u hrvatskoj stvarnosti gdje, zbog štednje, raste jedino dug, uvoz i sirotinja. U takvim uvjetima za kapitalna ulaganja su sposobni samo strani investitori, ali oni ulažu u trgovinu, što opet pojačava uvoz i pomaže strane banke u izvlačenju hrvatskog bogatstva.

Svega ovog su svjesni i u Živom zidu, pa promjena retorike koja je zvučala kao odustajanje od jedinog održivog rješenja, odnosno od monetarne suverenosti, je uvelo dosta konfuzije u biračkom tijelu Živog zida. Pa ipak, na nedavno postavljeno pitanje Ivanu Viliboru Sinčiću „Što s vanjskim dugom, kako biste riješili taj problem?“ i odgovora „ Oni koji su ga stvorili, ti neka ga i vrate. Dosta je bilo politike gdje neodgovorni političari dižu milijarde kredita koje nemaju od kuda vratiti, pokradu novac, a onda kažu 'građani, snalazite se'. Kod nas se zaduživalo bez da se ikoga pitalo, vrijeme neodgovornosti mora proći, vrijeme je za vjerodostojnost i odgovornost. To je jedina politika koju ja mogu prihvatiti.“, jednostavnom i površnom analizom dolazimo do ne baš vješto skrivene istine. Ipak ovdje moramo malo zastati i objasniti o čemu Sinčić priča, i shvatiti tko se zaduživao i stvarao dug.

Zaduživale su nas, pa onda i stvarale dug, sve hrvatske Vlade, koje su smatrale da to mogu činiti jer su ih izabrali hrvatski građani. To međutim nije istina, hrvatski građani na parlamentarnim izborima biraju narodne zastupnike, odnosno svoje zastupnike u Hrvatskom saboru, temeljem te istine jedino sabor ima legitimitet hrvatskog naroda, pa čak i pravo da ga zadužuje ako su tu politiku najavljivali u predizborno doba. Pa ipak Hrvatski sabor nikad nije odlučivao, a kamo li glasovao o nekom novom zaduženju, sva zaduženja i sav hrvatski dug stvorile su hrvatske Vlade koje nemaju narodni legitimitet poput saborskih zastupnika, jer su se, za tu dužnost, birali sami među sobom, što ih čini samo zastupnicima zastupnika, i jer se na izborima ne bira premjer, niti njegovi ministri. Po tome, zadužiti Hrvatsku, što u biti znači zadužiti samog sebe, jedini ima pravo hrvatski narod na referendumu, ili njegovi zastupnici odlukom sabora. Ne čudi stoga što su u svijetu poznata tri legitimna razloga po kojim država može tražiti otpis duga, prvi; ako zaduživanje nije odobreno odlukom naroda na referendumu, drugi; ako zaduženje nije odobreno odlukom parlamenta. Treći razlog je vrlo domišljat i posebno mi se sviđa, a glasi; ako je financijska institucija, koja je odobrila kredit, znala da isti neće moći biti vraćen. Zato Sinčić na pitanje „Može li se dug otpisati?” odgovara “Prije tog pitanja treba pitati jesu li kreditori bili svjesni toga da mi taj dug nemamo od kud vratiti. Ako jesu, onda je eventualna odgovornost na njima, a ne na nama.”, jer dizanje novog kredita da bi se vraćao stari, ne spada u opravdane razloge.

Što bi se desilo Hrvatskoj ako po ove tri točke zatraži otpis duga, odnosno ako ga prestane vraćati? Ako je suditi po iskustvima država koje su tako postupile, ništa strašno! Podosta halabuke koja se s vremenom stiša. Hrvatska bi doduše zaradila nepovjerenja financijskih institucija i bar neko vrijeme muku mučila s gotovinom, ali to bi samo pojačalo svijest o potrebi monetarne suverenosti. Upravo zbog toga mislim da je navodno odustajanje od monetarne suverenosti Živog zida, bila samo pila naopako, jer na pitanje „Optužuju vas da se zalažete za štampanje novca i destabilizaciju čitavog monetarnog sustava, što se ovih dana oštro demantirali. Na koji bi onda način, ako ne tiskanjem novca, namaknuli sredstva za sve što obećavate?” Sinčić odgovara “Problem nije u samom stvaranju novca, već u terminu koji se za to koristi u medijima. Novac se tiska u svim državama svijeta, pa se tako mora stvarati i u našoj, samo ne u mjeri koja bi dovela do hiperinflacije. Kod nas kad se spomene tiskanje novca, aludira se na monetarnu politiku bivše Jugoslavije, iz tog razloga smo se ogradili od tog izraza iako dakako namjeravamo stvarati novi novac, bez te mjere nema izlaska iz kreditne krize nigdje u svijetu pa ni kod nas. Sjetite se samo kvantitativnog olakšanja u Europi prošle godine kada su stvarane stotine milijardi eura i puštane u opticaj.”. Da naravno, stvar je u terminologiji, jer kad bi Hrvatska stvarala novac, onda bi to bilo suludo štampanje koje nema pokriće u novostvorenim vrijednostima, pa izaziva inflaciju, a kad Mario Draghi naštampa tisući milijardi i, onako džabe, podijeli bankama, koji potom preko svojih dilera, taj novac ponude Hrvatskoj po kamatnoj stopi od pet i više posto, što umišljamo da se događa? Da se sva europska industrija i svi europski radnici, zajedno zasukali rukave i krenuli u radnu akciju stvaranje viška vrijednosti? A zatim svi europski kupci složno taj višak pokupovali?


Živi zid je promijenio terminologiju kojom, zbog liberalne indoktrinacije, nije mogao biti shvaćen, u tom smislu Živi zid je izrekao predizbornu laž kao protuotrov laži liberalne terminologije kojom je napadan , ali za razliku od svih ostalih liberalnih stranaka koje obećaju da će nešto učiniti, a ne učine, Živi zid je okrenuo pilu naopako, i rekao da nešto neće učiniti, ali učinit će svakako, ako ikako dođu u priliku.

5

5none5

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 552 61 37 1,260
PRIMIO <- 909 162 56 1,747

Dostignuća

Vingd 1,021.00
Bodovi 316.8
Prijedlozi 6 37.00
Analize 173 983.00

Ocjene (5)


Respektira (4): Jung-fu, Laci, BorisTraljic, siouxica


Ne slaže se (1): Mac316


Komentari (25)


su političari sposobni samo za to da učine sve da " raste jedino dug, uvoz i sirotinja". A najfantastičnija glupost je ta da mi uvijek iznova biramo takve nišvredne stranke, i nišvredne političare ? Treba nam nacionalna opća psihoterapija ! Laci 0 0 0


sabor prihvaća proračun, a proračun definira zaduživanje, te tako sabor de facto svake godine glasa o zaduživanju. Dirk15 0 0 0


de facto je Vlada iz redova zastupnika koje mi biramo (osim kad nisu), pa su se de facto birači zadužili, pa de facto ne treba mijenjati stranke već narod. Ali kao što sam spomenuo o „legitimnim razlozima“ to baš i nije de jure 5none5 0 0 0


kad je sabor izglasao visinu proračuna nje ni de facto ni de jure izglasao način na koji će se popuniti manjak, već je to prepustio mašti Vlade i de facto poput Pilata oprao ruke 5none5 0 0 0


naravno, nije mi na kraj pameti više spominjati da to nije tema analize, jer je "narod" odlučio da jeste! pa neka bude he-he 5none5 0 0 0

Analiza

Odnos snaga između MOST-a i Živog zida, a ne HDZ-a i SDP-a, odlučit će o stabilnosti Hrvatske

04.09.2016. 01:36, Nakon chata: Koliko su realni program i obećanja Živog zida? Kako će proći na izborima?

Nema sumnje da je želja svake političke opcije osvojiti vlast i na taj način biti u stanju provoditi svoj program. Osvajanje natpolovične većine u parlamentu je svakako najpoželjniji slučaj, no ipak je češća situacija ona u kojoj je za osvajanje vlasti istu potrebno podijeliti još s nekim. Uobičajilo se kod nas da velike stranke ponude manjima njihovo leno na kojemu mogu slobodno činiti što ih je volja bez da ikome odgovaraju. Nisu to nužno bila ministarstva, poželjni su bili i rukovodeći položaji u dobrostojećim državnim poduzećima. Zauzvrat manji su bespogovorno slijedili politiku starijeg partnera.

Stvari su tako funkcionirale sve do prošlih izbora. Pojavio se manji partner bez kojega nije bilo moguće doći do vlasti, a koji nije prihvaćao uhodanu praksu i nije želio dati bianco mjenicu starijem partneru da radi sve što zaželi. Pa je tako inzistirao na stvarnom provođenju programa, stavljao veto na izbor ministara, rušio ministre, potpredsjednika Vlade te na koncu i raspustio Sabor.

Kažu neki, Most nije niti trebao ići s HDZ-om pa do svega ovoga ne bi niti došlo. No, teško se oteti dojmu da na koncu situacija ne bi bila slična, samo što bi umjesto HDZ-a u toj ulozi bio SDP. Naime, po načinu vladanja obje su stranke skoro iste. Iako postoje svjetonazorske razlike, odnos prema građanima koji su ih izabrali je isti: neispunjavanje predizbornih obećanja, izbor nekompetentnih dužnosnika, lijenost, oholost, samodopadnost, zataškavanje i nekažnjavanje zlouporabe vlasti i javnoga novca svojih stranačkih kolega. I kolikogod ova Vlada bila neuspješna u funkcioniranju, Most je pokazao da je vladati moguće i drugačije.

Postojala je i treća mogućnost, a to je da Most ne ide ni s kim. To bi nas bilo odvelo u vrlo brze nove izbore, a Mostu bi s pravom bilo postavljeno pitanje zašto nije preuzeo svoj dio odgovornosti. Nažalost, Božo Petrov je tek ovih dana prvi puta jasno izrekao nešto što je trebao već davno reći, a to je da je njegov potpis kod javnog bilježnika bio greška i da u okolnostima neočekivano dobrog rezultata Mosta on nije imao izbora. Morao je prihvatiti odgovornost koju su mu nametnuli birači i koalirati s jednom od dvije opcije.

Danas smo suočeni s nešto drugačijom situacijom. Osim Mosta, kao što se moglo pretpostaviti, pojavio se i Živi zid kao respektabilna politička opcija. Most je, naime, sada pročitana knjiga. Bez obzira na svoju relativnu neukaljanost, boravak na vlasti učinio je svoje. Percepcija dijela bivših Mostovih birača, a percepcija birača je jedino što je na izborima bitno, je takva da se Mostu generalno zamjera suradnja s HDZ-om te odustajanje od nekih smjernica ekonomske politike koje su u najvećoj mjeri bile personificirane u osobi Ivana Lovrinovića.

I dok je prema anketama izvjesno da niti HDZ niti SDP neće sami, ali niti uz pomoć svojih satelita uspjeti oformiti vladu, jedino što će im preostati je pregovarati s Mostom i Jedinom opcijom, odnosno Živim zidom kao njenim najistaknutijim i najvažnijim članom. I dok je Most ovaj puta spreman preuzeti odgovornost, makar i naizgled ultimativnim, ali ne i nerealnim zahtjevima, Živi zid se postavlja na način kojim već sada najavljuje opstrukciju sastavljanja vlade.

„Istina je da mi želimo suradnju i politički dogovor, ali s HDZ-om i SDP-om je nemoguć“, kaže I. V. Sinčić pa nastavlja: „Naš cilj je gurnuti te stranke u ropotarnicu povijesti, a to je moguće samo na način da ih se gurne u veliku koaliciju.“

Nismo li ovo, nema niti godinu dana, već čuli?

Nastranu što je naivno vjerovati da će velika koalicija dokinuti HDZ i SDP. Iskustva drugih zemalja trebala bi nas naučiti da će prije takve koalicije proteći još dosta vremena i izbornih ciklusa i to sve dok situacija u zemlji ne postane takva da će joj trebati vlada nacionalnog spasa, a ne velika koalicija.

Nadalje I.V. Sinčić kaže: „(Suradnjom s HDZ-om ili SDP-om) politički bi se pokopali, a za društvo ne bismo mogli učiniti ništa.“

E, ovo je već izjava pravog političara. Vidjevši što se dogodilo s potporom Mostu nakon što je preuzeo odgovornost i pokušao provesti neka od svojih obećanja, Živi zid sada zauzima stav da je bolje ništa ne raditi, nego se izložiti riziku da izgubi na popularnosti. Da bi to opravdao, I.V. Sinčić navodi kako je iz oporbe moguće predlagati zakone i sl., no odmah nakon toga kaže i da je ono što je kao zastupnik pokušao od strane vladajućih bilo ignorirano. Nema sumnje da bi se isto sasvim sigurno dogodilo i u novom sazivu Sabora. Dakle, ovakvo apriorno nepreuzimanje odgovornosti dovodi birače Živoga zida u poziciju da biraju opciju za koju znaju da sigurno neće sudjelovati u vlasti te da se program Živoga zida sigurno neće ispuniti dok god Živi zid samostalno ne osvoji vlast. Na pitanje na chatu Barometra kako je i koliko iz opozicije mogao pomoći građanima I.V. Sinčić nije dao odgovor.

Istini za volju, treba reći da je i Most prije prošlih izbora imao sličnih lutanja i čak je zahvaljujući takvoj retorici pridobio značajan broj birača koji bi inače bili birali Živi zid. Tako da nije nimalo iznenađujuće da su se ti birači nakon promjene stava Mosta vratili Živom zidu.

Iako je sam program Živoga zida sasvim u drugom planu, budući da ga Živi zid neće imati priliku ostvariti niti u manjem opsegu, valja još jednom propitati ulogu Ivana Lovrinovića. Iako, nažalost, nedostaje jasna i argumentirana kritika njegovih prijedloga, većina ekonomista smatra njegove prijedloge pogubnima, što je na koncu vjerojatno i utjecalo na Mostovo odustajanje od inzistiranja na provedbi tih prijedloga. Posljedično je to dovelo prvo do Lovrinovićevog distanciranja, a zatim i napuštanja Mosta. I u tome ne bi bilo ništa sporno da Lovrinović nije dao podršku Karamarku u aferi Konzultantica. Zašto je to napravio neka procijene čitatelji. No, u najmanju je ruku kontradiktorna odluka Živoga zida da s Lovrinovićem ide u koaliciju nakon što je on javno podržao Tomislava Karamarka. I.V. Sinčić je tu situaciju izbjegao komentirati zadržavši se na općenitom odgovoru.

Na kraju chata je I.V. Sinčić na direktan upit zašto bi birači dali svoj glas Živom zidu kada ionako ne namjeravaju sudjelovati u vlasti rekao da je Živi zid dugoročan projekt. No, postavlja se pitanje imaju li Hrvati vremena dočekati da taj projekt dođe do vlasti.

Prema svim anketama treća opcija, koju sada čine Most i Živi zid, imat će približno isti broj zastupnika kao i na prethodnim izborima. I zato na ovim izborima i nije toliko važno hoće li se odnos između HDZ-a i SDP-a promijeniti za par zastupničkih mjesta. Pravo je pitanje kakav će odnos snaga biti između Mosta i Živoga zida. Taj bi odnos mogao presudno utjecati na političku, a zatim i na financijsku stabilnost Hrvatske.

5

Spektator

Ex praemissis falsis, conclusio falsa.

Interakcija

 
UČINIO -> 319 75 8 440
PRIMIO <- 292 59 24 636

Dostignuća

Vingd 396.00
Bodovi 271.2
Prijedlozi 3 11.00
Analize 40 380.00
Ankete 206

Ocjene (10)


Respektira (7): BorisTraljic, Niksodus, viewer, Dirk15, siouxica, Zenga2, 5none5


Slaže se (3): roky333, Laci, Daikan


Komentari (26)


Zanimljiva opservacija, roxy333. Parcijalna koalicija s HDZ-om ove trojice koji su ionako strano tijelo u Jedinoj opciji. Nije nemoguće tim prije što je se ŽZ relativno bezbolno od njih može uvijek ograditi. Spektator 0 0 0


Roky, ove koje spominješ su ključni ne zbog podrške biračkog tijela, nego zbog nakaradnog izbornog sustava. Hrvatska je poltika razmrvljena. To nekome odgovara. Pa nam tri zast. etničkih manjina ilo neka marginalna Ćuprija određuje tko će ući u vladu Boljunac 0 0 0


I koje će ministarstvo uzeti pod svoje. Mislite li da je slučajno Ćuprija uzela pravosuđe i unutarnje poslove ? Ne budite naivni ! Ili ste i vi upregnuti u ista kola ? Lokalci ? Razbijači Hrvatske, a ne oni koji su za napredak u cjelini. Boljunac 0 0 0


Hajde, kako objasniti da je nakon jučerašnje povijesne propovjedi sisačkog biskupa mons. Vlade Košića u Ludbregu - u medijima - muk - muk - muk ???!!! Boljunac 0 0 0


A mediji i mi s njima se bavimao Živim zidovima, Baditima, Ćuprijama i t sl. Današnja naslovnica NL OBI : Hasanbegović je crni gavran koji će odletjeti. A što bi bilo kad bi se za Obija reklo da je jazavac (krade moću) ili da smrdi kao tvor ? Boljunac 0 0 0

Analiza

Zašto je Jedina opcija stvarno jedina opcija?

02.09.2016. 18:47, Nakon chata: Koliko su realni program i obećanja Živog zida? Kako će proći na izborima?

Koalicija Jedina opcija je jedna zanimljiva pojava na ovim izborima. Sastavljena od ljudi iz raznih društvenih okolina, od doktora znanosti, do poduzetnika i obespravljenih građana, ova opcija sasvim sigurno nudi jedan drugačiji pravac u politici i u ekonomiji. Mnogi ih nazivaju anarhistima, ali zar nije anarhija zapravo situacija u kojoj se sada nalazimo zahvaljujući političkim strukturama koje su na vlasti od osnutka samostalne i neovisne države? Anarhija je (za mene) situacija kada institucije ne rade svoj posao, kada su institucije vođene političkim strankama koje su na vlasti, kada sudovi donose presude koje idu u korist tajkunima i njihovoj djeci, kada se kriminalci puštaju na slobodu i onda ponovno završe u Saboru. Jedina opcija je odlučila stati na kraj takvom sustavu koji je stvoren na štetu "malog čovjeka." 

Koalicija okupljena oko Živog zida se nije nikada deklarirala kao lijeva ili desna, ali to je ono što je zapravo i najvažnije- odbaciti ideologije koje služe kako bi se skrenulo sa stvarno bitnih tema. Njihova "ideologija" je humanizam, tolerancija, okrenutost prema zaštiti vrijednosti koje čine čovjeka kao moralno i etičko biće, a ne kao pukog egoista i materijalista.

Njihova monetarna politika je zapravo razlog zašto su pod čestim medijskim napadima, a ta politika ide na štetu jedino privatnim bankama. Ono na što Živi zid upozorava je trenutni sustav u kojem novac stvaraju privatne banke iz zapravo ničega. Novac u opticaj ulazi putem kredita, odnosno putem zaduživanja. Takav sustav pogoduje zapravo samo bankarima i velikim korporacijama dok uništava malo i srednje poduzetništvo (još kad se tu doda i birokracija u Hrvatskoj, sasvim je jasno zašto uvozimo proizvode nikakve kvalitete). Kako bi se dugovi otplatili, važno je imati veći izvoz nego uvoz, a to je moguće jedino masovnom proizvodnjom. Masovna proizvodnja podrazumijeva i proizvode slabe kvalitete jer ih je jeftinije stvarati, a ljudi nemaju kupovnu moć da bi trošili one skuplje. Zbog toga takav sustav pogoduje velikim korporacijama i tu se guši slobodno tržište. Primjer za to su televizori ili perilice rublja koje su nekada trajale 15-20 godina, a danas traju oko 5 i za njih gotovo nema rezervnih dijelova, a popravci su iznimno skupi. Hrvatska nema puno velikih korporacija, samim time ne može izvoziti i prisiljena je uvoziti. Monetarna reforma nije nov pojam, ona se javlja još u 20. stoljeću i svoju važnost je dobila 2008. kada je došlo do globalne krize.

Živi zid kaže da bi oni stvarali novac, ali tako da ne dođe do hiperinflacije. Neki ekonomisti će reći da će to odmah prouzroučit hiperinflaciju. Situacija baš i nije takva. Ako se ide s monetarnom reformom i stvaranjem novca od države, važno je da se osnuje neovisno tijelo koje bi pazilo da ne dođe do inflacije i kada će se točno stvarati novac. To tijelo mora biti neovisno od političkih utjecaja jer tada postoji mogućnost da pod raznim pritiscima političkih struja takvo tijelo zakaže i vrati nas u situaciju kakvu imamo sada. Takav novac je važno usmjeriti u razvoj gospodarstva i otvaranje radnih mjesta baš iz razloga da se izbjegne hiperinflacija. Također je važno da država uspije prikupiti dovoljno poreza, a ako se otvori dovoljno radnih mjesta na kojima će ljudi stvarno raditi, onda to nije problem. Hiperinflacija koja se dogodila u Jugoslaviji, Zimbabveu ili Weimarskoj Republici uzrokovane su nestabilnim ekonomijama, političkim pritiscima ili zbog privatnih banaka koje su stvarale previše novca. Pokret za monetarnu reformu nije pokret koji se pojavio samo u Hrvatskoj, nego je to globalni pokret, koji postoji u raznim državama svijeta, pa čak i u Velikoj Britaniji u kojoj postoji kampanja Positive Money predvođena mnogim ekonomski stručnjacima.

Važno je naglasiti da Živi zid nije politička opcija koja će se prodati, oni su stvarno vjerodostojni, a to su pokazali i branjenjem ljudi od izbacivanja svog doma zbog neotplativosti kredita. I postavlja se pitanje, kako država očekuje da ljudi otplate svoje kredite ako se država stalno zadužuje i sama ne može podmiriti svoje obveze. Među ostalim, zbog niza državnih mjera ljudi su izgubili svoje poslove i mogućnost otplate kredita. 

Živom zidu neki zamjeraju što su zaustavljali deložacije, ali nitko ne spominje, a valjda nitko ni ne zna, da je i gradonačelnica Barcelone, Ada Colau sudjelovala u sprečavanju deložacija, a to je i nastavila kada je postala gradonačelnica. Pokreti kao Živi zid postoje u mnogim zemljama, mnogi su prepoznali potrebu za mijenjanjem ovakvog sustava, ali zanimljivo je što u Hrvatskoj birači i dalje odlučuju podržavati lijepo sređene političare koji zapravo apsolutno ništa nisu napravili dok su bili na vlasti. Neki su čak i ovjeravali svoje izvjave kod javnih bilježnika da ne će stupati u koalicije, ali se to ipak promijenilo. 

Za kraj ću samo reći, ni jedna opcija koja je do sad obnašala vlast i koja nije otvoreno govorila protiv monetarne politike Hrvatske, HNB-a i stranih banaka, zapravo ne radi u interesu hrvatskih građana. Jedina opcija je uistinu jedina opcija za humanije i pravednije društvo, jer sve ostale stranke su već imale svoju priliku.

Interakcija

 
UČINIO -> - - - -
PRIMIO <- 4 2 2 29

Dostignuća

Vingd 6.00
Bodovi 50.8
Analize 1 6.00
Ankete 4

Ocjene (8)


Respektira (4): Zenga2, siouxica, Laci, 5none5


Slaže se (2): Daikan, mihael


Ne slaže se (2): opuzenac, Mac316


Komentari (29)


Ja govorim o matematickoj dokazivosti vrijednosti valute, potpuno objektivnom ,pokazatelju. U razglabanja o promisljanju stvarnosti se ne bih upustao jer zivim u stvarnosti i njene varijacije me ne zanimaju, to ostavljam prodavacima magle Mac316 0 1 0


@s, tako je, piše nada. Smisao mog komentara jeste da je bolje da svatko piše ono što je spremniji braniti, pa time podiže i ugled Barometra, nego obratno. Barometar specijalizacijom dobiva. mihael 0 0 0


@Mac kad se zalazi u „apsolutne“ teme i sam se postaje prodavalac magle, i to apsolutni! 5none5 0 0 0


Potpuno objektivni pokazatelji u ekonomiji ne postoje, jer da postoje sve bi bilo puno lakše, rado bi vidio tu tvoju matematiku, al s druge strane vidio sa ih mnoge , pa… 5none5 0 0 0


Jedina opcija je korisna političkoj sceni kada kritizira sustav duopola vlasti i ukazuje na njegove anomalije(nepotizam ,kriminal), ili štiti obespravljene,ali često ode u jeftini populizam.Previše lepršavo i tanašno za provedbu deklariranoga. Refamolitelj 0 0 0

Analiza

Zašto je Jedina opcija stvarno jedina opcija?

02.09.2016. 18:47, Nakon chata: Koliko su realni program i obećanja Živog zida? Kako će proći na izborima?

Koalicija Jedina opcija je jedna zanimljiva pojava na ovim izborima. Sastavljena od ljudi iz raznih društvenih okolina, od doktora znanosti, do poduzetnika i obespravljenih građana, ova opcija sasvim sigurno nudi jedan drugačiji pravac u politici i u ekonomiji. Mnogi ih nazivaju anarhistima, ali zar nije anarhija zapravo situacija u kojoj se sada nalazimo zahvaljujući političkim strukturama koje su na vlasti od osnutka samostalne i neovisne države? Anarhija je (za mene) situacija kada institucije ne rade svoj posao, kada su institucije vođene političkim strankama koje su na vlasti, kada sudovi donose presude koje idu u korist tajkunima i njihovoj djeci, kada ... više >

  • 4
  • 2
  • 2
  • 29