Analiza

Bit kurikularne reforme, tj. glavni cilj, jesu navodno ishodi učenja. Citiram gospodina Jokića

(CHAT  'Barometra' Večernjeg lista s gospodinom Jokićem 14.travnja 2015.) :

''Svrha kurikularne reforme je napraviti nove programe u svim predmetima koji će biti zasnovani na ishodima učenja.''

             Istovremeno ministar Mornar odgovara, na jednom drugom mjestu, na isto to pitanje drugačije: '' Cilj reforme kurikuluma je stvoriti školu u koju se ide s manje grča u želucu, a učenike treba naučiti učiti.'' Ministar nam otkriva toplu vodu!!

            Što su to ishodi učenja i tko to može definirati i precizirati?!

Zadajemo li unaprijed što to đaci moraju znati do određenog razdoblja i na koji način, koliko 'kvalitetno'? Je li uopće to moguće? Naravno da nije!

Za zaključiti je: problemski zasnovana nastava se ne može nikako 'standarizirati' nekim ishodima definiranim unaprijed u kurikulum!

       Rješavanje i minimalno problemskih zadaća nemoguće je i gotovo apsurdno pokušati opisati nekakvim ishodima u procesu poučavanja. Sticanje sposobnosti rješavanja problemskih zadataka ide kroz složen metodičko-didaktički proces u živoj komunikaciji učenik-nastavnik. Pri tom je bitno prakticiranje razlikovne i zorne nastave.

Razlikovna nastava  je pojam još iz austrougarske paradigme poučavanja, a kojeg današnji 'stručnjaci' ne rabe, a posebno je važan za matematičko-prirodoslovnu grupu predmeta. Ako se u razredu tijekom ponavljanja i utvrđivanja gradiva npr. trećina razreda dosađuje, a posebno nekolicina iznadprosječnih, koji idu na natjecanja, onda je za njih tekući sat izgubljeno vrijeme. Nastavnik mora sam moći prepoznati takve situacije i unaprijed pripremiti dodatne sadržaje. Pozornost razlikovnoj nastavi posvećivala se  sve do kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća. Individualizacija nastave nije isto što i razlikovna nastava.

           Pitanje svih pitanja u današnjem obrazovnom sustavu RH nisu nikakvi novi kurikulumi već realizacija postojećih nastavnih programa, koja je djelomična i nedovoljno kvalitetna. I to iz više razloga:

a)      Prvi je svakako uravnilovka u našim školama. Svejedno je za plaću jesi li dobar ili loš nastavnik. Najlakše je ocjenjivati bez kriterija, a posljedica je poplava odlikaša. Linija manjeg otpora prirodni je zakon. Zašto bi se netko trudio, predavao, ispitivao, imao popravke, a posljedično zbog mnogih nerealnih roditelja i  prosvjetne inspekcije (policijskog tipa, a ne stručno pedagoškog) imao problema, kad sve može biti puno jednostavnije. Podijeliš dobre ocjene i svi su zadovoljni. 'Ekspertna grupa' nema na ovo odgovor! Dakle, veliki promet mala zarada, đaci izlaze iz škole sa skromnim znanjem. Ambiciozne, kvalitetne nastavnike, a koji su znatna manjina, nitko ne ističe, promaknuća u mentor i savjetnik su počesto vrlo nepravedna i bez pravog sadržaja.

Uravnilovka je dakle u kombinaciji s pritiskom roditelja na nastavnike i nepostojanje iole ozbiljne nadzorne službe Ministarstva uzrok izostanka kriterija, nerealnog ocjenjivanja i hiperinflacije odlikaša.

b)      Pretrpanost nastavnih programa faktografijom je sljedeći veliki problem. No on je jednostavno rješiv. Ozbiljan savjetnik iz Agencije za odgoj i obrazovanje, uz pretpostavku da je kompetentan, rješava to u roku godine dana. Potrebno je povećati satnicu predmeta koji su bitni za uspješnost rezultata na PISA testiranjima. Zašto? Zato što je uspješnost PISA testiranja u izravnoj korelaciji s tehnološkim razvojem, a onda i s gospodarstvom.

c)      Treći razlog je nezanimljiv i suhoparan način predavanja, izostanak zorne i razlikovne nastave, neopremljenost kabineta s nastavnim sredstvima, oslanjanje isključivo na udžbenike od kojih mnogi ne zaslužuju prolaznu ocjenu, itd. itd.

Nužno je omogućiti nastavnicima kontinuirano stručno usavršavanje, a mlade talentirane ljude treba stimulirati da se odluče za nastavnički poziv. U razvijenim zemljama matematiku i prirodoslovne predmete predaju u gimnazijama i doktori znanosti tih istih struka, a ne nekih drugih struka.

Hoće li logičko zaključivanje i kreativnost kod učenika, a to je conditio sine qua non svih promjena u sustavu, biti automatizmom potaknuti kurikularnim standardima učenja? Neće! Bez dobro educiranih i motiviranih nastavnika nema pomaka na bolje.

To su razlozi koji nemaju nikakve, ali baš nikakve veze s reformom kurikuluma. Ove nedostatke obrazovnog sustava nikakva kurikularna reforma ne može popraviti. Iza tog 'fantomskog' izraza kurikul-kurikularna reforma, koji po svojo zvučnosti ulijeva strah u kosti prosvjetarima, ne krije se u biti ništa, nikakav bitan sadržaj. Koje li lakoće nabacivanja fraza i neargumentiranih, pa čak i kontradiktornih teza. Koje li samo smjelosti i bahatosti nazvati se expertnom grupom?

       Za ekspertni tim nužno je imati kompetencije, hrvatski rečeno, znanje, sposobnosti, vještine i iskustvo, a što njegovi članovi imaju samo jednim dijelom. Ali to još nije dovoljno! Tamo nema niti jednog matematičara, fizičara, informatičara, kemičara, biologa… To bi možda mogao biti ekspertni tim za ''društvenjačku'' grupu predmeta, eventualno, pod uvjetom da njegovi članovi barem s 'vrlo dobrim' polože PISA test. Možda će netko primijetiti da će oni tek izabrati najbolje stručne ljude iz prakse i da će o tome sve ovisiti. Ali, kako netko tko sam nije dovoljno kompetentan može to napraviti objektivno i kvalitetno? Kako netko, tko o matematici zna samo onoliko koliko je čuo u svom vlastitom školovanju može prosuditi tko je nabolji od matematičke struke za posao oko nastavnog programa iz matematike? Itd, itd, …

To je tipični primjer ugrađene sustavne pogreške u glavama osoba sputanima uskim 'društvenjačkim' okvirom.

       K tome može se dodati demagoški pristup u vidu podilaženja prosvjetnim djelatnicima, kao ljudima iz prakse, kako su oni ti koji će kreirati i provesti zamisli ekspertnog tima. Blago rečeno: vrlo prozirna podvala i amaterski način rješavanja ozbiljnih problema u obrazovnom sustavu. Agencije kojih ima napretek nitko ne spominje, kao što nitko ne pita što rade stotine uposlenih u njima? Dakle, metodologija i izbor izvršitelja su više nego upitni!

        O silnim milijunima koji su navodno predviđeni u proračunu, a s kojima bi se itekako kvalitetno mogle opremiti škole s nastavnim sredstvima u svrhu upravo spomenute zornosti u nastavi, ovaj put neću govoriti!

         Istina, doktorat gospodina Jokića na Cambridge-u na temu ''Vjeronauk u osnovnim školama u RH'' mogao bi biti djelomična kvalifikacija za priču o kurikularnoj reformi na 'društvenjačkoj' razini uz prethodni PISA uvjet.  U protivnom morati ćemo konstatirati ''car je gol''.

        Zemlja razvojno gospodarski propada, a mi se bavimo nebuloznim reformama za koje će se za pet do deset godina utvrditi da su totalni promašaj, a tada će zaista biti kasno. Potrošili smo vrijeme i novac uzalud, kao što smo potrošili i prethodnih petnaest godina!

       I na kraju možda će netko primijetiti da tzv. ekspertna grupa na čelu s gospodinom Jokićem ima dobre namjere, ali 'put u pakao….'

 

hep.th     Miroslav Dorešić, zamjenik ministra prosvjete 1998/1999.

3

MDoresic

Nema nam pomoći ako se ozbiljno ne počnemo baviti obrazovanjem naroda

Interakcija

 
UČINIO -> 18 16 2 152
PRIMIO <- 140 70 7 393

Dostignuća

Vingd 144.00
Bodovi 92.7
Prijedlozi 8 0.00
Analize 53 141.00
Ankete 1

Ocjene (5)


Respektira (4): Vjeran, draxy, RepopeR, IDujas


Slaže se (1): Vjeran


Komentari (12)


@ID slažem se.Problem je što školski sustav nisu samo učenici,njihovo znanje i kompetencije,već i životno opredjeljenje velikog broja ljudi.Kada pričamo o ref.zašto ne pričamo o tome,a uvijek pričamo(površno)samo o učeničkom znanju/kompetencijama.Ako RepopeR 0 0 0


..bi zbilja željeli utjecati da se postigne bolje znanje..onda se to puno bolje može mimo šk.sustava nego s njim.Škola Cameo je prvo što mi pada na pamet,kao metafora svih konkurencija koju smo mogli vidjeti na ulicama Zg. RepopeR 0 0 0


RepopeR, Slažem se prvim djelom tvog komentara u potpunosti. Ugrubo, ako su učenici proizvod onda su oni odraz organizacije, primjenjene tehnologije i stručnosti kadra koji ih proizvodi i tu se nema što dodati. No neću se složiti ni s čim mimo IDujas 0 0 0


sustava. Moramo graditi dobar osnovni sustav kao okosnicu, a oko njega i na njega možemo graditi što god poželimo. Jedino tada uspješnost te nadogradnje možemo mjeriti /uspoređivati sa uspješnošću sustava kao etalonske vrijednosti. IDujas 1 0 0


Svjestan sam da pretjerujem,.Škola treba dati manje znanja,a puno više životno važnih,dobro utemeljenih i posloženih emotivno vrijednosnih stvari.Danas fenomenalnog znanja ima dostupno na svakom koraku,ali fali fokusa,želje da se uči i svrhe. RepopeR 0 0 0

Analiza

Bit kurikularne reforme, tj. glavni cilj, jesu navodno ishodi učenja. Citiram gospodina Jokića (CHAT 'Barometra' Večernjeg lista s gospodinom Jokićem 14.travnja 2015.) : ''Svrha kurikularne reforme je napraviti nove programe u svim predmetima koji će biti zasnovani na ishodima učenja.'' Istovremeno ministar Mornar odgovara, na jednom drugom mjestu, na isto to pitanje drugačije: '' Cilj reforme kurikuluma je stvoriti školu u koju se ide s manje grča u želucu, a učenike treba naučiti učiti.'' Ministar nam otkriva toplu vodu!! Što su to ishodi učenja i tko to može definirati i precizirati?! Zadajemo li unaprijed što to đaci moraju znati do ... više >

3

MDoresic

Nema nam pomoći ako se ozbiljno ne počnemo baviti obrazovanjem naroda
  • 4
  • 1
  • 0
  • 12

Analiza

Tekst bih započeo pričom o profesoru geografije zagrebačke IV. gimnazije, tadašnjom Šuvarovom reformom školstva preimenovanu u Centar usmjerenog obrazovanja za upravu i pravosuđe. Profesoru koji je zamjenjivao bolesnu kolegicu i kojeg ću pamtiti dok sam živ. Ušetao je lijepo odjeven, profinjeni gospodin srednjih godina u naš razred, zgrabio prvu knjigu iz geografije koja mu je došla pod ruku i obznanio da što se njega tiče, knjižurinu više nije potrebno imati na nastavi. Začuđenoj mlađariji koja je uobičajeno izbacivana sa satova ako bi kod kuće zaboravila udžbenik, gospodin profesor je objasnio da nas on nema namjeru učiti o tome koliko Gvineja Bisau godišnje proizvede tona bakra (jer je to varijabilan podatak), niti koliko Urugvaj ima km četvornih obradivih površina, s kulturama koje peones uzgajaju na njima (jer se bez znanja tih podataka na ovim prostorima može sasvim lijepo živjeti). Te nas je, za to doba revolucionarno, počeo podučavati neobičnom kombinacijom svojih zanimljivih priča (proputovao je cijeli svijet), povezivanja i dovođenja u kontekst činjenica o svijetu o kojima smo čuli s TV-a i tiska, traženju uzroka i posljedica. Ukratko, tjerao je na analizu, kreativno zaključivanje i razmišljanje, ne na  „biflanje“ činjenica koje su se nekoj drvenoj glavi s vrha učinile bitnima za obrazovanje omladine. S ovom pameću znam, pokušao nam je dati temelje multidisciplinarne znanosti – geopolitike.

Priča nema lijep kraj. Nakon testa s lošim rezultatima, skupina roditelja „5,0“ učenika, čija su djeca, začudo, polučila katastrofalne rezultate,  jer su umjesto memoriranja sadržaja udžbenika morala misliti i zaključivati, prosvjedovali su kod ravnatelja, tražeći smjenu profesora. Epilog – nađeno je kompromisno rješenje. Test je ponovljen, s pitanjima iz udžbenika (gvinejskim bakrom i urugvajskim kukuruzom), naravno, sa zadovoljavajućim rezultatima. Daljnju sudbinu profesora ne znam, putevi su nam se razišli, uskoro se s bolovanja vratila naša stara, provjerena, ukalupljena i blago nezainteresirana profesorica. Želim vjerovati da nije loše završio, bio je prevelik stručnjak (uređivao je prilog o geografiji na tada legendarnom Obrazovnom programu Radio Zagreba i objavljivao je knjige iz tog područja). Međutim, i danas sam uvjeren da je profesor iz našeg razreda, ali i iz ugledne zagrebačke IV. gimnazije koju je otvorio car i kralj Franjo Josip, ponio gorku pouku o bacanju biserja pred svinje i sudbini onih koji kreativno odskaču, pokušavaju plivati uz struju  i nastoje se orgnuti  mentalitetu stada.

Ovo je tek pomalo sentimentalna crtica koja mi je bila i temeljni motiv za pisanje. Dodatni motiv našao sam i u tekstu  o učiteljici Lidiji Križanić (VL) kojeg sam nedavno sa zadovoljstvom pročitao. Vjerujem da svatko od nas ima učitelja, nastavnika ili profesora koji mu se po dobru zauvijek urezao u pamćenje. Te priče možda mogu pomoći da shvatimo kako predložena zamisao reforme školstva nije nikakva novost, da je kod nas uvijek bilo vrhunskih nastavnika i pedagoga, rođenih predavača koji su već od onih davnih sedamdesetih znali, ili instinktivno osjećali kako treba podučavati djecu, kako većini odbojan predmet učiniti zanimljivim, poticati učenike da misle i zaključuju. I možda nas natjerati da si postavimo pitanje koliko je takvih samozatajnih heroina i heroja bilo i postoji među nama, utopljenih i izgubljenih u sustavu koji nikada nije znao i još uvijek ne zna prepoznati prave vrijednosti.

Nakon chata s dr. Borisom Jokićem nitko od nas nije pametniji, niti zna više činjenica o obrazovnoj reformi od onih koje se mogu pronaći u tisku i u publiciranim materijalima na internetu. Sama forma chata, puno ključnih i vrlo teških pitanja na koja se ne može odgovoriti jednom ili dvjema rečenicama, od kojih na većinu odgovor može dati samo vlast i politika nije ni mogla pružiti informacije sadržajnije od onih lijepih nada i želja objavljenih na www. kurikulum.hr. Ipak, chat je uvijek dobar, jer gostu zna „pobjeći“ nešto što u kontroliranim uvjetima intervjua, izjava za medije i ostalim oblicima obraćanja javnosti  sugovornik ne bi izjavio ni pod torturom.  Dr. Jokić tako je izjavio: „Neuspjeh je uvijek opcija. On je, štoviše vjerojatan.” Čudna i naoko paradoksalna izjava voditelja Ekspertne radne skupine za provedbu Cjelovite kurikularne reforme (službeni naziv), koja je izazvala čuđenje većeg dijela sudionika chata. Ključna osoba za provedbu reforme obrazovnog sustava dvoji o njenom uspjehu? Treba li dr. Jokića pretjerano osuđivati zbog njegove skepse? Koliko obrazovnih stručnjaka, ljudi iz “faha”, roditelja koji, poput mene, godinama “žive” obrazovanje svoje djece, prate sve apsurde i teškoće hrvatskog školstva  uistinu vjeruju u uspjeh reforme? Na koncu, koliko bi građana ove zemlje, bolno svjesno da su korjenite promjene sustava kod nas ili završile katastrofom (pretvorba i privatizacija), ili se odustalo i opetovano odustaje od njih (reforma teritorijalnog ustroja RH, državne uprave i sl.) zbog činjenice da su političke vrhuške uvijek vlastite, uske, često i kriminalne interese pretpostavljale onom nacionalnom i javnom, bilo spremno uložiti novac na uspjeh obrazovne reforme u nekoj imaginarnoj kladionici? Vjerujem, malo! Pokušajmo raščlaniti ogromne poteškoće na tom putu.

Ovako zamišljena, reforma obrazovanja u Hrvatskoj kopernikanski je obrat cijelog sustava. Zahtijeva sljedeće:

- promjenu misaonog sklopa svih sudionika obrazovanja (nastavnika, učenika, ali i roditelja), koji su odrasli idesetljećima  živjeli u  prastarom, stoga i tvrdokornom sustavu obrazovanja. Biti kreator, a ne tek puki provoditelj, sve sam, svojom glavom, bez nametnutih i propisanih pravila, velika je to promjena. Bez toga, autonomija obrazovnog procesa mogla bi završiti katastrofalno.

- poticanje i adekvatno vrednovanje kreativnosti, kvalitete i uspješnosti, ali u isto vrijeme i nemilosrdno uklanjanje onih nedoraslih toj misiji “nove hrvatske škole”. Nagrađivanje uspješnosti, ali i prihvaćanje konzekvenci za neuspjeh. Dakle, dokidanje uravnilovke. Složit ćemo se, proces dosad nezabilježen na ovim prostorima. S obzirom na činjenicu da termin potječe iz ruskog i skovan je nakon Oktobarske revolucije, bilježimo već sto godina bezuspješne borbe nekad “besklasnih” društava protiv te rak rane kreativnosti i kompetitivnosti. Dokidanje uravnilovke značilo bi uistinu revolucionarnu promjenu hrvatskog društva.

- uvođenje izborne nastave, kao (napokon) poštivanje različitosti, afiniteta i talenata učenika. Dakle, opet svojevrsnu borbu protiv uravnilovke – svi sve znamo, svi sve možemo, svi smo podjednako sposobni za sve. Opet vezano, sustav izborne nastave napokon bi polučio toliko iščekivano rasterećenje učenika i fokusiranje obrazovanja na buduću karijeru i život.

- prioritetnu i veliku potporu države u osiguravanju (financijskih) resursa za provedbu, ali i za daljnji život reformirane škole.

- nacionalni konsenzus i političku volju u provedbi reforme neograničenu mandatom trenutne izvršne vlasti.

Krenimo redom, parafrazirajući parolu „tvornice radnicima“, recimo: Obrazovanje nastavnicima! Ima li što logičnije od želje da se neposrednim izvršiteljima obrazovnog procesa (učiteljima, nastavnicima i profesorima) osigura neometano i neotuđivo pravo da (poput sveučilišnih profesora) sami osmisle što i kako će podučavati. Tko bolje poznaje učenika, njegovo opće predznanje, sposobnosti, afinitete, talente, socijalno okruženje iz kojeg dolazi? Njegov učitelj i nastavnik, ili znanstvenik ili birokrat iz ministarstva, zavoda ili instituta koji iz svoje kule od bjelokosti propisuje nastavni plan i program sa svojom filozofijom onoga što mladi moraju znati, bez stvarnog dodira sa životom? Samostalnim kreiranjem nastave izbjegla bi se, vjerujem, poplava nametnutih, apsurdnih, besmislenih i životno irelevantnih činjenica koje se utuvljuju u glave naše djece.

Primjeri su ekstremni , nažalost iz osobnog iskustva. Četvrti razred osnovne škole, predmet Priroda i društvo. Klinci su morali znati popis i položaj naših županija, a među ostalim podacima, bitnim i primjerenim za svijest desetogodišnjeg djeteta, krivi odgovor o tadašnjem  broju Srba u Hrvatskoj (?), mom sinu donio je nižu ocjenu na testu. Maltretirani su podacima na koje ni mame ni tate, bez konzultacija nisu znali odgovor!  Današnji pak maturant Jezične gimnazije, iz geografije dužan je, između ostalog, na „bjanko“ karti Ujedinjenog kraljevstva ucrtati i upisati sve njene pokrajine i rijeke, do razine nekog blatnjavog potoka u Cornwallu! Udžbenik osnova ekonomije za srednje škole, u kojem su kao svijetli primjeri uspješne lokalne samouprave navedeni Merzel i Sabo. Treba li predložiti mudroj glavi koja je osmislila takav užbenik njegovo opremanje samoljepivim trakicama, kojima bi se ubuduće prekrivali u međuvremenu „posrnuli“ svijetli primjeri iz hrvatskog društva? Teška, zastarjela, godinama nerevidirana lektira za populaciju u kojoj većina nije u životu otvorila knjigu, pa se rabe internetski sažeci kao pomagalo učeničkog „otaljavanja“ obaveze, u kojima su klasici književnosti svedeni na karikaturu? Sve u cilju ispunjavanja programa - razvijanja navike čitanja, kulturnog oplemenjivanja i ljubavi prema lijepoj književnosti. Sličnih primjera je bezbroj! Treba li i dalje elaborirati nužnost reforme u tom segmentu?

2.dio

5

damir_pacek

"Ako niste liberal s 30, nemate srca! Ako ste liberal s 40, nemate mozga!"

Interakcija

 
UČINIO -> 232 40 10 668
PRIMIO <- 198 40 16 625

Dostignuća

Vingd 292.00
Bodovi 138.7
Prijedlozi 1 3.00
Analize 31 280.00
Ankete 63

Ocjene (2)


Respektira (2): siouxica, draxy


Komentari (2)


Iako zapravo tragične, ove samoljepive trakice su mi osvježile dan. HvalaTi na tome. Ocjena slijedi na kraju drugog dijela, za sada sam jako zadovoljan pročitanim ;-) Servus! Vjeran 0 0 0


Djeca (i ljudi) će naučiti sve što treba, bitno je upravo utvrditi što nama treba. Otvoriti tržište i sve ćemo napraviti. Mi smo popravili radare, a nikada ih nismo učili. Trbalo je poslje njihovog uništenja 1991. Sve se može, kad se zna što treba. mihael 0 0 0

Analiza

Tekst bih započeo pričom o profesoru geografije zagrebačke IV. gimnazije, tadašnjom Šuvarovom reformom školstva preimenovanu u Centar usmjerenog obrazovanja za upravu i pravosuđe. Profesoru koji je zamjenjivao bolesnu kolegicu i kojeg ću pamtiti dok sam živ. Ušetao je lijepo odjeven, profinjeni gospodin srednjih godina u naš razred, zgrabio prvu knjigu iz geografije koja mu je došla pod ruku i obznanio da što se njega tiče, knjižurinu više nije potrebno imati na nastavi. Začuđenoj mlađariji koja je uobičajeno izbacivana sa satova ako bi kod kuće zaboravila udžbenik, gospodin profesor je objasnio da nas on nema namjeru učiti o tome koliko Gvineja ... više >

5

damir_pacek

"Ako niste liberal s 30, nemate srca! Ako ste liberal s 40, nemate mozga!"
  • 2
  • 0
  • 0
  • 2

Analiza

1.dio pročitajte ovdje

Da bih pojasnio nužnost ovog dijela reforme, spojit ću naoko nespojivo. Školu i vojsku. Zaboravlja se naime, da je obuka i izobrazba u vojsci isto tako obrazovni proces mladih ljudi kao i u školi, te se mora provoditi po temeljnim načelima didaktike i pedagogije (naročito u vojskama s vojnim rokom). Ukratko, zlatno doba HV (njene u svjetskim razmjerima respektirane razine uvježbanosti), nastupilo je kad se nuždom ispunjavanja uvjeta za prijem RH u NATO promijenio sustav obuke i izobrazbe. Američki savjetnički tim došao je u Hrvatsku s dva načela koja su „naglavačke“ promijenila cijeli sustav: „Obuka obučavateljima“, i „Obučavaj onako kako ćeš se boriti“. Jednom rječju, obuka i izobrazba postali su isključiva kompetencija najniže, neposredne razine zapovjednika, dakle osoba koje najbolje znaju što i kako treba raditi (vježbati), kako bi postrojba dobila status uvježbane. Planovi obuke, po JNA sustavu kreirani u Upravi za obuku i izobrazbu GS OSRH, od ljudi koji su svoje urede rijetko ili nikako napuštali, potom distribuirani kao obavezni nižim razinama, prepuni „bisera“ (gađanje samostrelom (?), vožnja tenka), doslovno su preko noći stavljeni van snage, i prešlo se na nov sustav. Rezultati su se uskoro pokazali, i bili su fascinantni. Otpora je bilo, naročito među godinama indoktriniranim višim časničkim kadrom iz JNA. Riješeni su kratko i jednostavno, po modelu – ili se pokloni, ili se ukloni.    

Naravno, vojska nije škola i obrazovni sustav. Promjene je nemoguće provesti silom i preko noći, imperativ hitne promjene ne postoji. Uistinu, radi se isključivo o našoj brizi. Nikoga osim nas, u Europi i šire nije briga kakav je naš obrazovni sustav. Stoga će i teškoće i prepreke biti ogromne. Masa je teških pitanja. Imamo li uopće dovoljan broj nadprosječno kreativnih nastavnika koji će znati osmisliti sadržajnu, učinkovitu, ali i zanimljivu i izazovnu nastavu? Hoćemo li imati ljude koji će znati i moći u djeci pobuditi interes, pa i ljubav prema matematici, fizici, kemiji, biologiji (medicini), kako bi od tih predmeta klinci napokon prestali bježati kao „vrag od tamjana“? Te tako osigurati povećani interes za izbor teškog i zahtjevnog studija umjesto općeprihvaćene linije manjeg otpora – steći diplomu sa što manje napora. Kako će se prilagoditi stariji nastavnici, koji pola karijere i duže rade po zastarjelom modelu? Hoćemo li bacati na cestu nastavnike s 20 godina staža, s pomalo posustalim entuzijazmom, kojima je stručnost, a ne kreativnost bila uvjet za nastavnički poziv? Konačno, neodgovoreno pitanje s chata, hoće li sveučilišta pratiti reformu? Hoće li i oni, s obzirom na svoju autonomiju, prilagoditi studij, pa početi izbacivati osposobljen nastavnički kadar za „novu“ školu. I kada? Nije li se opet krenulo od dna, a ne od vrha, od sredine, ne početka? Dr. Jokić točnog odgovora nije imao. Bez dubinske analize, iscrpnog ispitivanja i anketiranja nastavnika, te osiguranog prijelaznog razdoblja, nitko ga u ovoj zemlji  nema.

Živeći jedno vrijeme u inozemstvu, imao sam priliku prolaziti uz svoju djecu oba sustava obrazovanja, i sagledati njihove glavne značajke. O većoj učinkovitosti izbornih ili obveznih programa lome se koplja. Smatram da za sada nemamo parametre kojima bismo mogli precizno ocijeniti efikasnost izbornog sustava. Tek nakon par generacija, moći ćemo jasnije uvidjeti stvara li kod nas taj sustav ranog izbora uistinu veće stručnjake, znalce i kreativce na pojedinom području, od „općeobrazovanih“, ali manje stručnih. Ipak, meni se logika izborne nastave nameće sama po sebi. Zašto desetak „rođenih“ fizičara, biologa, talentiranih matematičara ometati i kočiti u zahtjevnoj i naprednoj izobrazbi, trpajući ih u isti razred s balastom od dvadeset i kusur potpuno nezainteresiranih klinaca koji zapinju već na tablici množenja. Okupimo mlade genijalce i radimo s njima punom parom. I obratno, čemu humaniste, sklone pisanju, čitanju, opterećivati vektorima, logaritmima i kovalentnim vezama? Parafrazirajmo opet ono vojno načelo – uči onako kako ćeš živjeti.

Međutim, jedno mogu jamčiti. Metode poučavanja po anglosaksonskim obrazovnim sustavima neusporedivo su bolje od našeg postojećeg. Ukratko, umjesto „biflanja“ činjenica koje prosječnom učeniku „izvjetre“ iz glave odmah po okončanju testa ili ispitivanja, taj sustav bazira se na samostalnom radu, prezentaciji, projektu, eseju, praksi. Djecu se uči da u današnjoj, uz internet neograničenoj količini informacija, znaju nalaziti i filtrirati one prave, i koristiti ih na odgovarajući način, na temelju njih izvlačiti zaključke. Znanje stečeno na taj način, vlastitim trudom i istraživanjem dugo ostaje u glavi, ponekad i cijeli život. Nastavnik u tom sustavu nije umorni govorni automat kao kod nas. On je mentor, podrška i prijatelj djece. Obrazovni standard i etika visoki su. Sustav je to koji svako varanje, prepisivanje čini izlišnim. Po povratku iz inozemstva moj sin je u školi predstavljao senzaciju, nije znao što je „šalabahter“, a prepisivanje i varanje na testu smatrao je nečasnim. Nažalost, u hrvatskoj gimnaziji brzo je usvojio nove „vještine“.  

Na koncu dolazimo do posljednja dva, najbitnija zahtjeva koja treba osigurati za uspjeh reforme. Potporu države i politike. Stopostotno sam uvjeren. Svladaju li se sve prije navedene poteškoće, to su dva klipa koja će sigurno blokirati i polomiti kotač reforme.

Nova škola zahtijeva ogromna ulaganja u infrastrukturu. Manji broj učenika u razredu (nove škole), suvremeno opremljene učionice, kabinete za prirodne i informatičke znanosti, e-knjige, e-ploče, Proxime, potrošni materijal kojeg zahtijeva kreativna, praktična nastava, pa čak i kabinete za danas potpuno zaboravljenu tehničku kulturu, kako bi se djecu barem naučilo razliku između „šarafcigera“ i „cvikcangi“. To košta, i to puno! Ne zaboravimo ni nužno poboljšanje mizernog materijalnog statusa nastavnika koji bi u novoj školi morali ulagati neusporedivo veći napor nego danas. Koji bi se adekvatno trebao i nagrađivati.

Misli li netko da će ova ili neka buduća vlast biti u stanju posložiti prioritete u zemlji, barem privremeno začepiti proračunske rupe iz kojih novac curi na stotine apsurdnih i beznačajnih stavki, pa poput Poljske ili Irske kvalitetno obrazovanje proglasiti strateškim ciljem i investirati golema sredstva u njega, uz svijest da je to ulaganje u budućnost zemlje i naroda, taj živi odmaknut od stvarnosti. Kao uostalom i onaj koji očekuje ozbiljnost i političku volju za provođenje reforme među sadašnjom ili nekom budućom političkom oligarhijom u Hrvatskoj.

Ne može se smatrati ozbiljnom vlast koja započinje korjenitu reformu višegeneracijskog trajanja pred kraj svog mandata. Nekoliko mjeseci prije parlamentarnih izbora, koje će izvjesno izgubiti. Ne vjerujem u sposobnost i odlučnost vlasti koja si dopušta luksuz imenovanja Željka Jovanovića za ministra obrazovanja, osobu koju se na koncu smjenjuje, ne zato što je potratio mandat na uvođenje (ideološki obojenog i tehnički neprovedivog) zdravstvenog odgoja, što je pogodovao autorima i velikim izdavačima, tiskao obavezne „nove“ udžbenike potpuno istog sadržaja kao u starima, pa tako sirotinji iz džepa izvukao dodatnih tisuću i nešto kuna, a usput vodio prostačka prepucavanja preko medija s nogometnom mafijom. Već da bi se „zamaglio“ unutarstranački obračun s neposlušnim članstvom. Očekujem krah reforme, jer njegov nasljednik, prof. Mornar, ne nalazi sredstva za nagradno putovanje u Južnu Koreju (po pozivu organizatora) naših mladih pobjednika informatičkog natjecanja, pokazujući tako koliko cijeni izvrsnost, no nalazi način da sam tamo otputuje i tako izazove interes saborskog Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa. I već polako objavljuje javnosti vlastiti dojam kako se prihvaćanjem ministarske fotelje zaletio, očito jedva čekajući da se sve skupa okonča. Svjedoci smo da se u ovoj zemlji nacionalni konsenzus, sposobnost i volja, ali i odlučnost vlasti da započeto i dovrši ne može postići niti po banalnom pitanju registarskih pločica! Kako će se postići u po ključnom pitanju reforme obrazovanja?

Stoga, u potpunosti razumijem skepsu dr. Jokića. Budimo ozbiljni. S ovakvim političkim garniturama, prije će s Udbine poletjeti prva hrvatska ekspedicija na Mars, nego što će nam školstvo biti reformirano!

5

damir_pacek

"Ako niste liberal s 30, nemate srca! Ako ste liberal s 40, nemate mozga!"

Interakcija

 
UČINIO -> 232 40 10 668
PRIMIO <- 198 40 16 625

Dostignuća

Vingd 292.00
Bodovi 138.7
Prijedlozi 1 3.00
Analize 31 280.00
Ankete 63

Ocjene (9)


Respektira (6): MDoresic, visitor, siouxica, RepopeR, draxy, Vjeran


Slaže se (3): MDoresic, RepopeR, Vjeran


Komentari (17)


ogromno je tu sadržaja i otvorenih pitanja na koja bi stručna povjerenstva trebala naći odgovor..ne slažem se s kritikom da zašto reforma sad pri kraju mandata..ako je dobra, treba ići na konsenzus pa neće ovisiti o možebitnoj promjeni vlasti visitor 1 0 0


naš je problem, a jokić je to naznačio, što sve vlasti idu svaki put ispočetka..čini mi se da baš to prvo treba reformirati (politikantske navike naših političara i stav da svijet počinje i završava s njima, i da nitko drugi ne može znati bolje) visitor 1 2 0


@ vis, nisam kritizirao, već konstatirao početak reforme. Što se čekalo tri godine? Konsenzus o bilo čemu između SDP-a i HDZ-a? Utopija! damir_pacek 0 0 0


Jednom rječju BRAVO! Kao što kaže šefica, apsolutno ovaj CHAT je bio vrlo koristan i inspirativan, a ujedno omogućio da vidimo kako je car gol. Ne samo g. Jokić, već ta čitava ekipa kojafantomskim terminom 'kurikul' ulijeva strah u kosti prosvjetara. MDoresic 0 0 0


Nemojte se čuditi ovoj kvalifikaciji termina 'kurikul'. Biti će objašnjeno u slijedećem mojem tekstu. To je pomodarstvo, ali bez ikakvog sadržaja. Što uopće znači 'nastavni programi zasnovani na ishodima učenja'...razmislite malo! MDoresic 0 0 0

Analiza

Reforma osuđena na propast? 2.dio

18.04.2015. 09:41

1.dio pročitajte ovdje Da bih pojasnio nužnost ovog dijela reforme, spojit ću ... više >

Analiza

Dvije platforme za reformu školstva - 2. platforma sustavni pristup

15.04.2015. 16:29, Nakon chata s dr. Jokićem: Koliki su izgledi za uspjeh nove reforme obrazovanja?

Često čujemo, a i u ovoj prilici kod najave cjelovite reforme školstva čuli smo da će reforma biti sustavna. Želim ukazati na potrebu razmatranja upravo onoga što podrazumijevamo ili bi pod pojmom "sustavni pristup" trebali podrazumijevati. Ponajprije to da se sustav sastoji od različitih dijelova, te da je svaki dio sustava na neki svoj način povezan s drugim dijelom tog sustava. Tako međusobno povezani dijelovi zajedno predstavljaju sustav koji nešto radi tj funkcionira.

Neovisno o kojem se sustavu radi, bio to školski sustav ili bilo koji drugi, za „sustavni pristup“ nužno je pronaći i identificirati sve dijelove sustava, kao i njihove međusobne veze.
Ono što vrlo često kod "sustavnog pristupa" mislimo, ali najčešće izbjegavamo sagledati jest ta prokleta sveukupnost i kompliciranost međusobnih odnosa svih dijelova sustava. To tek naslutimo kad pomislimo na pojedini sustav, ali kad se udubimo opali nas kompleksnost koja u slučaju kao što je školski sustav može biti frustrirajuće beznadežno frustrirajuća.

Npr ukoliko se školski sustav sastoji od učenika, nastavnika, pomoćnih djelatnika, roditelja, županijske, državne administracije, nakladnika, akademije,..., pa vjerovali ili ne do privatnih autoprijevoznika, muzeja, kazališta, vanjskih instruktora, pružatelja vannastavnih aktivnosti i sadržaja, nevladinog sektora,… to su sve dijelovi sustava koji su međusobno na odgovarajući način povezani u školski sustav i mi ako želimo znati što se unutra događa moramo doista obuhvatiti sve njihove među-veze i interakcije.
Nije neka pojava u sustavu ista i istog karaktera za sve njegove dijelove, štednja u sustavu nije isto za administraciju i za nastavnike, učenike ili pak nakladnike. "Loši rezultati na PISA natjecanju" nisu isto za učenike, nastavnike ili administraciju ili nakladnike.

Sustavan pristup prije svega bi trebao značiti pošteno obuhvatiti sve dijelove, sve međusobne veze i interakcije u sustavu, sagledavanje u ukupnosti cjelovitog rezultata i načina funkcioniranja. Za neke potrebe sustav možemo i moramo pojednostaviti izostavljajući neke od dijelova i/ili njihovih međusobnih veza, a za neke baš i ne smijemo.

Ono što mi zapravo imamo najčešće je sagledavanje samo nekih njegovih dijelova. Imamo podražaj za promjenu koju kao svi želimo, ali s obzirom da je riječ o doista sustavu s mnoštvom međuovisnosti to bez pravog obuhvata završava na uobičajen način. Posve je jasno da je za svaku vlast i svaki saziv ministarstva reforma jedino pogonsko gorivo za funkcioniranje samog sustava, tako da je predloženo rješenje problema problem veći od onog koji se rješava. Prva prava reforma biti će ona koja će konačno reformu zaustaviti i slavodobitno reći: od danas reformi više nema, funkcioniramo jedino na onaj način na koji smo do sad funkcionirali. Nikakvih promjena više nema, tko je bio bio, tko se nije skrio magarac bio ili na koncu tko je jamio jamio. Netko tko bi se u tom smislu vrlo jasno izrazio da se s ovim doista ne šali bio bi u povijesti prepoznat kao veliki reformator (u ovom slučaju školstva ali vrijedi i drugdje).

Naime šta, Ministarstvo svojim zauzimanjem za reforme zapravo javno demonstrira samo jednu stvar. Nije dobro, znamo, trudimo se pronaći rješenje, to je naša briga, ali i vrlo jasno drugima ja sam ministarstvo i ja svoje radim. Uloga ministarstva je to nema dvojbe – da reformira. Međutim, Ministarstvo je samo jedan dio sustava školstva. Reforma za Ministarstvo to je zapravo ono što oni trebaju raditi, ali reforma za nastavnike je noćna mora. To je trenutak preispitivanja vlastite uloge, vlastitog smisla, na koncu egzistencije,… S obzirom da je reforma još i stalna, da se ona kontinuirano vodi, budi ti taj koji to može izdržati s nastavničke strane. Reforma za nakladnika, vanjske podupiratelje obrazovanja i sl. je eldorado. Neću spominjati jer ću početi prostačiti i stvar će loše završiti već sad.

Reforma da, ali hitnim zaustavljenjem svih reformi. Doći i reći, da Jovanovićev model školstva je zadnji kojeg zaozbiljno uzimamo u obzir i koji je konačan. Nema 12 plaće nastavnika, jednosavno nije u planu, nema ovog onog, prijevoza,…, nakladnicima isplaćujemo paušal za promjenu svih knjiga svih razreda svako tromesječje…  Tko od učenika uspije proći PISA testove s rezultatima više od neke granice dozvoliti iseljavanje, ostalima zabraniti. …. Malo dekadentan kraj ali da treba nešto žestoko promijeniti, definitivno treba.

Nije mi bio cilj predložiti ikakve reforme školstva i tu nemam nikakve ambicije niti ideje nego samo napomenuti što bi bio „sustavni pristup“. Ponovimo svi dijelovi sa ukupnom kompleksnošću svih njegovih međuinterakcija i veza (od kojih boli glava).   

PS Svima koji su dočekali kraj veliki respect (da ne trošim bodove)

3

RepopeR

..i hvala za sve one ribe.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 262 44 48 1,194
PRIMIO <- 111 17 12 231

Dostignuća

Vingd 124.00
Bodovi 79.2
Analize 37 121.00
Ankete 20

Ocjene (1)


Ne slaže se (1): Mac316


Komentari (3)


Ma izdržao sam do kraja ali stvarno jedva. S prvim se dijelom ne slažem gotovo u potpunosti. Drugi je općenit, jasan i sam po sebi podrazumljiv svakome tko iole ozbiljno pristupa problemu, a u konačnici zaključak je okrugli pa na ćošak. Servus! Vjeran 1 0 0


Ako je smisao teksta pokazati kako ne pristupati problemu i kako mlade ne treba educirati hrpetinom teskih rijeci koje na koncu govore malo ili nista onda je svrha ispunjena. Bilo koja druga pouka iz teksta je nemoguca. Mac316 0 0 0


uff, ja moram priznat da sam se pomogla dijagonalnim čitanjem.... da, ovo bi definitivno bio antitekst na ovu temu:) siouxica 0 0 0

Analiza

Dvije platforme za reformu školstva - 2. platforma sustavni pristup

15.04.2015. 16:29, Nakon chata s dr. Jokićem: Koliki su izgledi za uspjeh nove reforme obrazovanja?

Često čujemo, a i u ovoj prilici kod najave cjelovite reforme školstva čuli smo da će reforma biti sustavna. Želim ukazati na potrebu razmatranja upravo onoga što podrazumijevamo ili bi pod pojmom "sustavni pristup" trebali podrazumijevati. Ponajprije to da se sustav sastoji od različitih dijelova, te da je svaki dio sustava na neki svoj način povezan s drugim dijelom tog sustava. Tako međusobno povezani dijelovi zajedno predstavljaju sustav koji nešto radi tj funkcionira. Neovisno o kojem se sustavu radi, bio to školski sustav ili bilo koji drugi, za „sustavni pristup“ nužno je pronaći i identificirati sve dijelove sustava, kao i ... više >

3

RepopeR

..i hvala za sve one ribe.
  • 0
  • 0
  • 1
  • 3

Analiza

Dvije platforme za reformu školstva - 1. platforma znanje

15.04.2015. 15:43, Nakon chata s dr. Jokićem: Koliki su izgledi za uspjeh nove reforme obrazovanja?

U nastavku ću analizirati reformu školstva kroz dvije platforme za reformu (reformatora) školstva. Ove plaforme u svojoj uobličenosti sigurno nisu nešto što ste prije čuli, premda sam o pojedinim njenim tezama već pričao u nekim od prethodnih analiza, a ako ne i u doslovno svim, ali o tome u nastavku. Platforme o kojima ću pričati su generičke naravi i mogu biti vrlo koristan alat primjene li se u bilo kojem području, te se nadam da će Vam one biti prije svega zanimljive, ali korisne i u slučaju da Vam je nešto kao sama reforma školstva dosadna stvar. Gotovo sam siguran da će ovaj tekst biti puno kraći nego one prethodne plahte o PTSPu i Purpurnom srcu.

Platforma znanje

Znanje. Kakva divna i višeznačna riječ. Posve je jasno još od davno da čovjek nije u mogućnosti prikupiti svo raspoloživo znanje koje postoji, a što je još važnije posve je izvjesno da je to još teže s znanjima koja još niti ne postoje.
Što je čovjek učinio kako bi olakšao ovaj proces skupljanja znanja ili pojednostavljeno rečeno učenje, za koje mnogi (isključujem se iz ove skupine, ali što ću ovo ipak misli većina) misle da je to ključno za sadašnji, ali i budući život.
 Prva stvar koju je čovjek smislio jeste da je znanje prikladno podijelio na discipline. Tako smo imali ove znanosti, one znanosti, ..., rascjepkao je kako bi se prema sklonosti i vlastitoj želji ljudi usmjeravali i specijalizirali u pojedinoj vrsti znanja. Sve ukupno znanje razasuto po različitim znanstvenim disciplinama odvijek bilo teško pokrivati, neovisno što je to danas nezamislivo čak i unutar pojedine još puno specijaliziranije i usitnjenije grane pojedine znanosti. Podjelu ukupne znanja/znanosti na discipline kako bi lakše i uopće omogućili učenje uzmimo kao prvu razinu apstrakcije znanja za učenje. Dakle, ne učimo sve nego pojedinu disciplinu i oko nje ako to izaberemo usmjeravamo cijeli svoj ljudski život. Pogledajte koliko je samo ta prva razina apstrakcije zapravo povezana s našim životima.

Ovo je tek prva razina apstrakcije, pa pogađate s procesom apstrakcije možemo, ali i moramo nastaviti dalje. Dakle, i unutar jedne discipline imamo problema, i količinskih, ali i drugih. Ne možemo učiti sve redom kao makism po diviziji pa smo znanje podijelili na pojedine discipline i sitnije teme (pažljiviji čitatelj već bi mogao primjetiti koliko puno ponavljam jedno te isto, ali čekajte ne budite nestrpljivi tek smo na prvoj razini apstrakcije znanja, Repetitio mater studiorum est je možda četvrta/peta viša razina apstrakcije, a mi smo tek krenuli).

Slijedeća razina apstrakcije je selekcija tema koje trebamo naučiti iz neke discipline da bismo se onda smatrali naučenim iz tog područja. Idealno kada bismo sve znanje iz nekog područja mogli obuhvatiti ne bi nam nikakve ove apstrakcije trebale, jednostavno bi sve naučili i kraj. U svojoj nemoći smišljamo trikove kako što bolje obuhvatiti to što ne možemo obuhvatiti. Od cjelokupnog znanja (iz nekog područja, ali i općenito) posebno se fokusiramo na pojedine ključne stvari koje dobro naučimo i onda ih univerzalno primjenjujemo.
To je sad nešto novo. Učimo kako bismo mogli učiti i stjecati znanje. Međutim i to samo treba naučiti i u velikim smo problemima. Upali smo u rekurziju koja nas zapetljava i obeshrabruje, ali to je druga razina vrlo važne apstrakcije znanja. Mi zapravo ne učimo sve nego tek učimo kako i s čime učiti i kako se odnositi prema znanju. Kada bismo na neki način mogli doći do ukupnog znanja ovo bi bio potpuni i nepotrebni gubitak vremena učiti o tome kako i s čim učiti kada bi ako bismo to htjeli ionako znali sve. Međutim stvarna situacija je obrnuta, mi jedino tako učiti možemo, jer je znanje neobuhvatljivo kao cjelina, a stalno dolaze nove stvari, te je neophodno imati prikladne alate i načine učenja.

Na prvi pogled bijedna je naša ljudska sudbina, prvo smo sve rascjepkali i posložili po disciplinama, kako bi zbog toga naša ljudska duša patila i čeznula za onim što joj je ovom grubom podjelom oduzeto, a onda je još i ubijena u pojam kako mora učiti i svladavati tek alate i pomagalice kako bi do znanja dolazila, a da će ukupno znanje samo tek dotaknuti jer je zastrašujuće i pomišljati kamo može ovakva bjesomučni koloplet odvesti (govori se o eksonencijalnoj brzini stjecanja znanja).

Nema uzmaka, idemo dalje, posebno ako ima još netko tko nakon ovoga nije odustao. Spoznaja je ljuta, ne učimo znanje nego tek alate, ali eto i njih učimo i njima se bavimo. Što sad možemo učiniti kako bi i to olakšali mi bijedni ljudski crvi znanja. Podsjetimo se na razini smo alata, metoda i znanja tek za daljnje učenje. Što tu možemo recimo to tako apstrahirati? Izdvojimo li alat bez kojega doista ne možemo, tj s kojim možemo posebno puno. Nije li to vrlo zgodna ideja? Koji je takav? Hoćemo li svi prvo položiti pedagogiju, ili gdje se to već predaje i uči? Treba li prvo svatko tko želi nešto znati prvo položiti pedagogiju, metodiku,.., pa tek onda ispočetka krenuti s zbrajanjem, čitanjem,... Nema šanse, ali izbora nema. Od najranije dobi podučavajući nas bilo kojom od disciplina, podučavajući nas bilo kojem alatu uz pomoć kojeg ćemo dalje učiti, istraživati i/ili dolaziti do zananja, prvo što će nam "podvaliti", a puno pristojnije je reći prenijeti će nam načine, savjete i navike kako učiti. Koji su to "alati" koji će nam pomoći svladati sve druge alate i metode uz pomoć kojih ćemo dalje učiti. Shvatili ste stvar je košmarna, ali uvjeravam Vas životno važna jer može i vjerojatno određuje i Vaš život (mislim ja se tako doista osjećam).

Ukratko bez da se zapletem u objašnjavanja treća razina apstrakcije znanja je proći kroz algoritam:
1. što znam sada (što sam prije i dosad naučio)?2. što učim sada?
3. što sam naučio?

Dakle, neovisno što i bilo kad i što ćemo ikada učiti iz bilo koje discipline, bilo kojeg alata učenja, najbolji način učenja bilo kojeg pojedinačnog gradiva, atomizirane čestice znanja jest da prođemo kroz ovaj kratki algoritam. Samo učenje događa se negdje između koraka 2. i 3.

Prekrasno, sada možemo dalje s apstrakcijom. Kažem li Vam da ćemo si pri tome samo postaviti nekoliko osnovnih pitanja: šte smo do sad naučili?, što učimo sada? i što smo eto opet naučili (nakon što nešto i naučimo)?   možda me više i nećete smatrati ozbiljnim? Vjerujte možete, ali i neizostavno treba ići i dalje. Da Vas poštedim muke rezultat je takav da zbog naše ljudske slabosti (a vjerujte to upravo učimo i produbljujemo spoznaju o tome cijelo ovo vrijeme) mi ne samo da moramo smišljati glupe podjele na discipline, još gluplje alate za ućenje i nekakve jedinične algoritme učenja, već ih zbog naših ograničenih mogućnosti još to naučeno moramo stalno i ponavljati kako bi nam eto nešto uopće i ostalo. Spoznaja da to ponavljanje čak moramo i grozničavo cijelo vrijeme činiti ubija u pojam. Zaboravljamo brzo sve što ne koristimo,...
Četvrta razina apstrakcije znanja mogu otvoreno reći jeste dril, zašto da vas zasljepljujem latinskim izrazima kao na početku priče dok Vas još nisam namamio dovde. Ponavljanje je majka mudrosti. Moramo ponavljati i ono malo što znamo, premda činjenica da znamo što ponavljati (algoritam iz treće razine) i nije tako malo. Opetovano pri svakoj prilici, što znam, što učim, što sam naučio. To je to.

Vidim da mi je za ovu plathu ostalo još samo malo mjesta pa moram završiti. Ponavljanje? Fucking shit kako od toga dalje? Znamo da moramo i dalje, druge nema. Peta razina apstrakcije znanja jest učiniti bjesomučno ponavljanje smislenim. Kako? Teško u svakom slučaju. Ljepota drila je da ako imaš neki viši poticaj onda to i možeš. Tu je upravo izlaz, važno je usmjeriti se i imati neki cilj i imati zainteresiranost. Pravo pitanje je što je cilj mog ponavljanja? To je pitanje i odgovor koji se postavlja i prije ponavljanja samog. Nešto učim s nekim ciljem, onda se mogu prepustiti i gnjavaži ponavljanja. Onda sam zainteresiran, ali i sam sretan jer ću ponavljanjem ispuniti cilj. Ukratko, peta, možda šesta razina apstrakcije idu dalje. Ono što samo želim reći da na nekoj takvoj višoj razini apstrakcije učiteljska mjera učitelja prema učeniku nije zadavanje zadatka s treće razine apstrakcije, već te više razine, npr razvijanje povjerenja, zadovoljstva, usmjeravanje primjerom,... sl., a višestruko utjecajnije i presudnije za život nego nešto na nižoj razini apstakcije. Ovo samo dotičem i ostavljam otvoreno.

Upute za učenje i ovladavanje znanjem na višim razinama apstrakcije jesu posve nešto drugo nego što bismo ikad u prvi mah pomislili. Nadam se da sada zapravo upotpunjujem sliku koju sam prikazao u prethodnim svojim analizama (i šturim komentarima) kada sam govorio kako znanje i/ili samo tehničko znanje uopće nije ključna stvar za ostvarivanje željenih rezultata kako to neki pojedonstavljeno misle.
Emocije, aktivnost, usmjerenje,... neke druge kognitivno emocionalne funkcije desne strane mozga važnije su i presudnije stvari i od samog pukog znanja, te su i preduvjet njegovog stjecanja. Pravo pitanje vezano uz reformu školstva jest osigurati kako da nam se djeca ispravno opredijele, kako da budu emocionalno normalni, aktivni, proaktivni, .... uz sve izazove koje doživljavaju samo gledajući nas i naše nemilo okruženje u kojem smo i u koje smo ih uronili (Premijer ne razgovara s ministrom financija 6 mjeseci, da ni ne spominjemo kako neće kod nove Predsjendice). Znanje se ne prenosi samo podučavanjem već i vlstitim primjerom (a kakav tu primjer mogu dati nezadovoljni nastavnici, izluđujuće ministarstvo, shizofreni mediji, destruktivni, ali utjecajni pojedinci,...), bihevioralno kognitivne teorije učenja, socijalnog okruženja, attachment teorija,...  također neke su od nespomenutih vrlo preciznih stvari, a koje su sve jako jako bitni alati (opet ponavljam) za razumijevanje i sl....

3

RepopeR

..i hvala za sve one ribe.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 262 44 48 1,194
PRIMIO <- 111 17 12 231

Dostignuća

Vingd 124.00
Bodovi 79.2
Analize 37 121.00
Ankete 20

Ocjene (2)


Respektira (1): VeNLO


Ne slaže se (1): Vjeran


Komentari (8)


Intuicija,odlučna akcija,emocije,strast,desna strana mozga trenutačno su strateški važnije stvari od drugih.To bi po meni trebala biti platforma i za reformu školstva.Ne umanjujem time značajSTEMobrazovanja,ali slažem prioritete i hijerarhije. RepopeR 0 0 0


Osvrne li se bilo tko oko sebe vidi da 7godišnju djecu ne moraš učiti kako na Facebook,strast koja ih prikuje za ekran je to o čemu govorim.Tko može sličnu strast razviti prema pravim životnim stvarima to je to što govorim.Prvo strast,emocije,..pa RepopeR 1 0 0


Još jedan http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/375551/Je-li-ovaj-Meksikanac-slika-hrvatske-poduzetnicke-buducnosti.html koji je došao do istog,ali koji je izgleda za razliku od priče ima i akciju. RepopeR 0 0 0


"Emocija je snaga života" http://www.vecernji.hr/poduzetnistvo-i-karijere/youth-to-business-konferencija-u-rijeci-1000728 Daniel Ackermann istaknuo je kako fakultet nije dovoljan.... RepopeR 0 0 0


Croats sell American farmers - That's cool - Burton Lee, FER Jučer http://www.slideshare.net/burtonlee1/matija-kopic-farmeron-croatia-stanford-engineering-feb-10-2014 https://www.farmeron.com/about.aspx RepopeR 0 0 0

Analiza

Dvije platforme za reformu školstva - 1. platforma znanje

15.04.2015. 15:43, Nakon chata s dr. Jokićem: Koliki su izgledi za uspjeh nove reforme obrazovanja?

U nastavku ću analizirati reformu školstva kroz dvije platforme za reformu (reformatora) školstva. Ove plaforme u svojoj uobličenosti sigurno nisu nešto što ste prije čuli, premda sam o pojedinim njenim tezama već pričao u nekim od prethodnih analiza, a ako ne i u doslovno svim, ali o tome u nastavku. Platforme o kojima ću pričati su generičke naravi i mogu biti vrlo koristan alat primjene li se u bilo kojem području, te se nadam da će Vam one biti prije svega zanimljive, ali korisne i u slučaju da Vam je nešto kao sama reforma školstva dosadna stvar. Gotovo sam siguran ... više >

3

RepopeR

..i hvala za sve one ribe.
  • 1
  • 0
  • 1
  • 8

Analiza

Da se odmah razumijemo, veliki sam pristaša ozbiljne reforme hrvatskog školstva. Kao osoba koja je u tom sustavu, u samoj njegovoj bazi, na prvoj crti proizvodnje, provela preko 10 godina imao sam prigodu detaljno upoznati i dobre i loše strane. I da, promjene su nužne.

Da ne ispadne da sam kritizer koji samo "pljuje" na tuđe ideje, a ne zna ponuditi ništa konstruktivno, podsjećam cijenjeno čitateljstvo Barometra na tekstove kojima sam svojedobno u trodijelnoj analizi uzurpirao analitički prostor.

I sad vam je već jasno kakva su moja razmišljanja o onome čemu sam jučer svjedočio.

Kad bih, temeljem onoga što sam jučer čuo izravno od g. Jokića te onoga što sam pročitao ili čemu sam osobno nazočio, a vezano uz "njegovu" kurikularnu reformu, morao jednom rječju opisati ideju, ne bih se puno dvoumio. Jer sve ovo je neozbiljno.

Iako u cijeloj priči ima dobrih ideja, iako su neki dijelovi te reforme identični onima kakve bih rado vidio u primjeni, previše je nerazrađenih, nedetektiranih, neutvrđenih segmenata, previše je toga u rukama nekog drugog i izvan kontrole samog reformatora da bi cijela priča mogla biti obilježena sretnim svršetkom. I da, ima tu puno previše općih mjesta (da ne kažem floskula i praznih priča), a premalo konkretnih mjera za moj ukus.

Obzirom da posjedujem cijeli transkript jučerašnjeg chata, poslužit ću se citatima kako bih objasnio na što zapravo mislim.

Za početak, cijela reforma počiva na subjektivnim (pr)ocjenama g. Jokića bez ikakve konkretizacije ili podatkovne potvrde toga. Stoga je jučerašnje čavrljanje obilježeno izrazima poput "Moj je dojam...", "Osobno mislim...", "Mislim da je često...", "Ja očekujem...".

Da nije sve ne osobnoj razini već i cjelokupnog tima (osim ako g. Jokić sam sebi ne govori Vi) svjedoče i ove izjave: "Ne znamo niti koliko, niti tko...", "Računamo da je puno ljudi intrinzično motivirano...".

Na izravno pitanje: "Koliko ste i čijih inozemnih „primjera dobre prakse“ proučili prije ulaska u ovu reformu? Ima li netko tko bi nam, bar u grubo, mogao biti uzor ili model?" odgovor je vrlo "jasan" i "konkretan".

Na stotine, mislim da nema zemlje u EU u kojoj nismo analizirali stanje. Sve dobro treba proučiti i promisliti ima li smisla ugraditi u naš sustav. Ipak mi smo ljudi s ovih prostora, i nismo niti Finci, niti Austrijanci. Imamo tradiciju odgoja i obrazovanja na koju se možemo nasloniti i koju treba poštovati. Imamo i stanje sustava koje je specifično i koje treba uvažavati kod promjena. Brojne zemlje pokušavaju preuzeti tuđa rješenja. I to gotovo uvijek neuspješno

Ovakav odgovor zapravo govori sam za sebe i smatram kako ga ne treba dodatno secirati. Podsjećam da, kad se spominje tradicija, onda se misli na u našem sustavu još uvijek prevladavajuću paradigmu pionira obrazovanja za sve - Jana Amosa Komenskog. Ta je paradigma postavljena u 17. stoljeću i za nas bi ona morala biti divna tradicijska uspomena obilježena pluskvamperfektom. Nažalost, ona je danas naša tradicijska svakodnevica. Upravo kurikularna reforma koju zastupa g. Jokić čini bitan zaokret u ključnom sadržajnom smislu procesa podučavanja. Ona je zapravo paradigmatska promjena koja traži odmak od tradicije. U obrazovnom procesu - naravno. Na povijest obrazovanja možemo i moramo biti ponosni i ne trebamo od nje bježati. Ali u praksi, postojeću paradigmu treba izbaciti iz sustava naglavačke.

Izrazito podržavam da se u cijelu priču uključe najkvalitetniji pojedinci iz samog sustava, iz neposredne proizvodnje, iz baze. Siguran sam da bez njihovog praktičnog iskustva, njihovih viđenja, njihovih konstruktivnih kritika i/ili novih prijedloga nema napretka. A opet, kako je g. Jokić osigurao da će doprijeti upravo do takvih? Javnim pozivom?

Takvi, najkvalitetniji pojedinci, uživaju u svom radu. Oni se u učionicama, okruženi svojim učenicima, osjećaju kao ribe u vodi. Što im se nudi? Vađenje na suho, apstinencija od škole i okruživanje ljudima koje prvi puta vide, a s kojima bi trebali timski funkcionirati i za to još biti plaćeni po učinku. Poznajem puno nastavnog osoblja koje svoj posao odrađuje preko volje i zato jer "mora". Poznajem puno prosvjetnih djelatnika kojima djeca predstavljaju teret. Poznajem puno onih koji vole premetati papire s lijeva na desno i obrnuto. Što mislite, tko će iskoristiti poziv, tko će pohrliti?

Kvalitetni pojedinci? Sigurni ste? Ovi drugi će se preplašiti plaćanja po učinku? A znate li kako je g. Jokić zamislio plaćanje po učinku? Njegova je ideja da će ljudi sami među sobom podijeliti raspoloživi financijski kolač prema zaslugama svakog pojedinca u timu. On misli kako će Barica reći da je njoj dosta i jedna šnita te torte jer je Marica odradila pola posla i u redu je da nju dopadne 5 komada. Mislite li i vi da je to realno? Naravno da nije.

Ali opet, u redu je da se uvede red, da se razbije uravnilovka plaćanja u državnim službama. I u redu je da se počne cijeniti znanje, kvaliteta, zalaganje, doprinos, rezultati. Čime će g. Jokić motivirati da to bude tako? Koliko je izdašan taj kolač kojeg on stavlja pred nosive stupove predstojeće reforme?

Visinu iznosa odredit će ministar u skladu sa zakonskim odredbama.

Dakle, nastoji motivirati ljude nečim, a da ni sam ne zna čime. I onda kreće verbalno-logični salto g. Jokića koji kaže: "...računamo da je puno ljudi intrinzično motivirano promijeniti obrazovni sustav...".

Znači, nije bitna materijalna naknada već taj unutrašnji osjećaj zadovoljstva da je netko, kao pojedinac, doprinio boljitku hrvatske prosvjete. Ma što o tome mislio (a ne slažem se), ako je to ono na što g. Jokić računa, čemu onda uopće motivacija plaćanja po učinku?

Naš jučerašnji sugovornik svjestan je potrebe za drastičnim promjenama u pristupu obrazovnom procesu kod učitelja/profesora/nastavnika kao i načinima evaluacije.

Kao osnovni preduvjet svega postavljeno je osposobljavanje učitelja da promjene mogu provesti jer Vi, ja ili bilo tko drugi može osmisliti najbolje promjene, idealne kurikulume, ali ako ih nema tko provesti ili to ne želi onda sve pada u vodu.

A na pitanje o tome jesu li naši učitelji uopće spremni na takve promjene slijedi još jedna paušalna procjena: "Osobno mislim da su psihološki spremni za promjene.".

Ne, g. Jokiću, generalno gledano, uz dužno poštovanje malobrojnim kvalitetnim pojedincima, nisu. Deklarativno možda i jesu, ali operativno sigurno ne. A neće ni biti dok se u sustavu ne razbije ta prokleta uravnilovka koju vučemo već (pre)dugi niz godina. Tek kad budu najbolji dobivali povišice, tek kad se lošijima bude odbijalo od plaće i tek kad najlošiji počnu dobivati otkaze moći ćemo pričati o "spremnosti na promjene".

Odavde treba krenuti svaka ozbiljna reforma. Na učiteljima i na objektivnoj (koliko je to moguće) evaluaciji njihovog rada.

Istovremeno, nužno je zatvoriti ulaz u sustav nekvalitetnim pojedincima koji nisu pripremljeni (školovani) za novi kurikularni pristup. To znači da bi sa nastavničkih smjerova svih fakulteta već sutra morali početi izlaziti kadrovi pripremljeni za primjenu novog pristupa. To opet znači da su programi fakulteta morali biti prilagođeni ovome prije (najmanje) 5 godina. Jesu li? Evo postavljenog pitanja: "Pričate o edukaciji postojećeg nastavnog kadra. Što je s proizvodnjom novih učitelja/profesora? Planira li se reforma studija na nastavničkim/profesorskim smjerovima?"

Naš je cilj pokušati promijeniti postojeći sustav što bi trebalo potaknuti sveučilišta da uvedu promjene. Taj sustav je vrlo spor.

Mi ćemo pokušati pa bi oni trebali...

Intenzivnim naglašavanjem potrebe za kurikularnom promjenom g. Jokić zapravo ili ignorira ili omalovažava dokument koji je, bar na formalnoj razini, već unio kurikularne promjene u prethodni sustav. Govorim o Nacionalnom Okvirnom Kurikulumu (NOK). Na tom se projektu radilo nekoliko godina i na njemu je radio impresivan broj stručnjaka. Takav kakav je, dobra je podloga za reformu o kojoj g. Jokić priča. Upitan da se referira na NOK odgovor je bio: "NOK je dokument koji je usmjeren isključivo općem obrazovanju. U njemu imate dvije stranice o ranom i predškolskom (obrazovanju), dvije stranice o strukovnom u kojeg ide 70% učenika.".

Očito je naglašena sadržajna siromašnost NOK-a u nekim segmentima. Iako je i to za raspravu, malo kasnije g. Jokić kaže: "Mi trenutno radimo Okvir nacionalnog kurikuluma - što je po mojem mišljenju NOK trebao i biti. Kratak dokument u kojem se opisuju vrijednosti, načela, ciljevi, organizacija poučavanja i učenja cjelokupnog sustava."

Zanimljivo je i mišljenje ministra Mornara, koji je g. Jokića imenovao voditeljem reformatorskog tima, a koji za neka rješenja iz reforme kaže: "Nije baš to uklesano u kamen". Bezuvjetna podrška projektu?

I za sam kraj, iako bih još puno toga mogao napisati, ne mogu se oteti dojmu kako je opet izostalo strateško promišljanje Lijepe naše, a koje bi trebalo postaviti prioritete i ciljeve za ovu našu zemlju. Tim i takvim ciljevima i prioritetima morao bi se podrediti i obrazovni sustav. Ispada da je ovakva reforma sama sebi svrhom jer ju nitko nije naručio niti je definirao što mu treba.

Sve će to platiti porezni obveznici.

Po tko zna koji put!

Servus!

P.S. PISA-u ni dotakao nisam. :-(

6

Vjeran

Sic transit Gloria Estefan!

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 359 85 15 382
PRIMIO <- 499 143 57 878

Dostignuća

Vingd 810.00
Bodovi 177.1
Prijedlozi 1 5.00
Analize 93 802.00
Ankete 730

Ocjene (12)


Respektira (7): ICatic, draxy, AggyK, damir_pacek, visitor, MDoresic, siouxica


Slaže se (5): ICatic, AggyK, MDoresic, Mac316, Laci


Komentari (25)


On se nije htio ni osvrnuti na PISU, a to je rana koja boli, to je naša jadna stvarnost. I on će to riješiti s prosvjetarima skupljenim s brda i s dola? On ima viziju, onda sam ja Papa. Zato se i raspituje kod nekih mojih prijatelja jel' ima netko u MDoresic 0 0 0


HDZ-u tko je protiv ovakvog nedomišljenog koncepta. Pisao sam o Strugarevim ludostima rane izbornosti . I to je prije 12 godina bilo ovako pompozno najavljivano i neargimentirano. Neću više trošiti riječi jer vidim da ne vrijedi. Dati glas ljudima MDoresic 0 0 0


koji su provoditelji, čega? Rezultate vidimo na PISI. Svaka čast izuzecima, ali takvi se neće javiti kao što je netko napisao. A tko je do danas utvrdio te dobre? Nitko! Zar vam nije žao bačenih milijuna u vjetar?10 pravih ljudi to napravi bez Jokica MDoresic 0 0 0


@MD, za katastrofalne rezultate PISE ne možemo prozivati samo ovu vlast, a pogotovo ne Jokića koji se, btw, osvrnuo i odgovorio na to pitanje siouxica 0 0 0


NE radi se o tome koju vlast prozivamo ili ne, a on i nije valjda neka vlast, ali on nije odreagirao na PISU kako priliči trenutnoj situaciji i katastrofalnim rezultatima. Zar se to rješava megalomanskom kurikularnom reformom? Ne. O tome u slij.anali MDoresic 0 0 0

Analiza

Da se odmah razumijemo, veliki sam pristaša ozbiljne reforme hrvatskog školstva. Kao osoba koja je u tom sustavu, u samoj njegovoj bazi, na prvoj crti proizvodnje, provela preko 10 godina imao sam prigodu detaljno upoznati i dobre i loše strane. I da, promjene su nužne. Da ne ispadne da sam kritizer koji samo "pljuje" na tuđe ideje, a ne zna ponuditi ništa konstruktivno, podsjećam cijenjeno čitateljstvo Barometra na tekstove kojima sam svojedobno u trodijelnoj analizi uzurpirao analitički prostor. I sad vam je već jasno kakva su moja razmišljanja o onome čemu sam jučer svjedočio. Kad bih, temeljem onoga što sam ... više >

6

Vjeran

Sic transit Gloria Estefan!
  • 7
  • 5
  • 0
  • 25

Analiza

Što kažete na tvrdnje da dobri nastavnici neće napuštati učenike zbog radne skupine. Hoćemo li imati opet negativnu selekciju?

- Ne bojim se da se najbolji nastavnici neće uključiti. Angažman koji zahtjeva odlazak s radnog mjesta bi trebao trajati prvo polugodište (to je ovo kraće). Radi se o 15 tjedana. Razmišljamo i o hibridnim modelima angažmana.

Koliko u najboljem slučaju može biti plaćen kvalitetan nastavnik, član skupine?

- To mi je teško odgovoriti, jer to treba odrediti ministar. No, znajući budžet, to neće biti neki veliki iznos.

To je važan dio motivacije..ili ne?

- Slažem se, ali ipak mislim da će većina ljudi zbog osjetljivosti pitanja, a to je ipak obrazovanje djece biti motivirana drugim, pomalo intrinzičnim razlozima. U životu se stvari rade i radi budućih mogućnosti koje se otvaraju angažmanima na poslovima poput ovoga. Tako barem razvijeni svijet gleda na stvari :)

Rekli ste da se glavne promjene odnose se na usmjerenje ka odgojno obrazovnim ishodima. Ishodi učenja su definirani NOK-om još 2010. Što je tu onda novo?

- NOK je dokument koji je usmjeren isključivo općem obrazovanju. U njemu imate dvije stranice o ranom i predškolskom, i dvije stranice o strukovnom u kojeg ide 70% učenika. Ishodi su vro nejednoznačni i definirani na razini područja. Kao takvi mogu se iskoristiti za jedan dio sustava (osnovne škole), ali nisu operativni na razini predmeta, a naročito ukoliko to želite povezati s kriterijma ispunjenosti.

Dakle, Nastavljate se na općeobrazovni NOK i proširujete "zanemarena" područja?

- Mi trenutno radimo Okvir nacionalnog kurikuluma - što je po mojem mišljenju NOK trebao i biti. Kratak dokument u kojem se opisuju vrijednosti, načela, ciljevi, organizacija poučavanja i učenja cjelokupnog sustava. Nakon njega, i tu je taj poziv, idu dokumenti koji reguliraju pojedinu razinu i vrstu obazovanja. Jer strukovno obrazovanje je drugačije od ranog i predškolskog i ima drugačije organizacijske elemente i od gimnazijskog obrazovanja. Radi se o povezivanju sustava u jednu koherentnu cjelinu.

Koliko ste i čijih inozemnih 'primjera dobre prakse' proučili prije ulaska u ovu reformu? Ima li netko tko bi nam, bar u grubo, mogao biti uzor ili model?

- Na stotine, mislim da nema zemlje u EU u kojoj nismo analizirali stanje. Sve dobro treba proučiti i promisliti ima li smisla ugraditi u naš sustav. Ipak, mi smo ljudi s ovih prostora, i nismo niti Finci, niti Austrijanci. Imamo tradiciju odgoja i obrazovanja na koju se možemo nasloniti i koju treba poštovati. Imamo i stanje sustava koje je specifično i koje treba uvažavati kod promjena. Brojne zemlje pokušavaju preuzeti tuđa rješenja i to je gotovo uvijek neuspješno.

Pričate o edukaciji postojećeg nastavnog kadra. Što je s proizvodnjom novih učitelja/profesora? Planira li se reforma studija na nastavničkim/profesorskim smjerovima?

- Naš je cilj pokušati promjeniti postojeći sustav što bi trebalo potaknuti sveučilišta da uvedu promjene. Taj sustav je vrlo spor.

Nastavnik bi ubuduće trebao biti glavni kreator nastave. To je povećani angažman, mislite li da će ih ovakva država adekvatno plaćati?

- Ja se nadam da hoće, ali tu se krije jedna veća zamka. Ako nastavnici nisu kreatori svojeg posla, ako oni sami ne preuzmu ulogu onih koji autonomno kroje vlastiti rad, nužno će još više izgubiti na važnosti. Profesije koje se svedu na puke izvršitelje, bez obzira na plaću, nemaju ugled u društvu. Davanje autonomije za cilj ima upravo to. Osnaživanje ljudi. E sada, na ovim prostorima, autonomija i kreativnost su željene stvari koje ljudi, kada ih dobiju, često odbacuju. Važne su tu stvari iza toga da je nastavnik kreator posla, možda još važnije od plaće.

Zašto u Ekspertnom timu nema niti jednog predstavnika matematičara, fizičara, kemičara….?

- Članovi su se prijavili na Javni poziv. Osobno zagovaram STEM područje u obrazovanju i znam da će se sada proširiti krug struka koje sudjeluju.

Hoćemo li se rezultati vaše reforme osjetiti na PISA i ostalim testovima, odnosno rezultatima naših učenika tamo?

- Iskreno se nadam da hoće. Ja sam dosta pisao o PISI. Od svih rezultata najtragičniji mi se čini onaj da u naprednim razinama pismenosti PISA 5 i 6 u matematičkoj pismenosti u RH ima 6,9 učenika a u Sloveniji ih je 13,7. Hrvatski obrazovni sustav treba mijenjati ne samo zbog PISE nego i zbog drugih pokazatelja.

Znače li loši rezultati naših učenika, pogotovo u rješavanju praktičnih zadataka i problema, da sadašnji, štreberski sustav, zaglupljuje djecu? Ili je nešto drugo u pitanju?

- Ovaj sustav nije smisleno promijenjen dugo vremena. On ne razvija ljudske potencijale (koji su raznoliki) na primjeren način. Iz toga ide svo nezadovoljstvo. Ne razvija prirodoslovce, doktore, ali niti kreativce, umjetnike, društvenjake. Zaslužujemo bolje.

Zbog čega informatika neće biti obvezan predmet u školama? Evo, i premijer se čudom čudi kako je to moguće...

- U postojećem planu nema prostora za nove obvezne predmete. Učenici u 7 i 8. razredu imaju 26 sati obveznih predmeta i još k tome 90% ide na vjeronauk i značajan broj na informatiku ili drugi strani jezik. To je opterećenje od 30 sati tjedno, što je 6 sati dnevno. Mnogi od nas ne mogu sjediti niti dva sata na stolici. Druga je stvar to što, da bi nešto učinili obveznim, morate imati učitelja i opremu u svakoj osnovnoj školi. Nadalje ako uvodite predmet od prvog razreda morate provoditi metodiku rada s vrlo malom djecom....Ali, ovom reformom se otvara prostor informatici na način da se njezina izbornost produlji od prvog razreda do osmog, da se ICT sadržaji obavezno uvedu u sve predmete gdje je to primjereno kako bi se razvila digitalna pismenost. Da se uvede programiranje kao izborni sadržaj ili čak predmet kojim bi se razvijalo algoritamski mišljenje. Sve to bi trebao biti zalog razvoja digitalnih kompetencija učenika. Kada se škola i strukturalno promijeni na način da se produlji na devet godina, onda se otvara prostor i za obvezni predmet, prije svega vjerojatno informatiku.

U planu je liberalizacija razredne nastave. Kako bi to konkretno trebalo izgledati?

- U razrednoj nastavi ne bi se više iskazivalo tjedno opterećenje već bi ono bilo iskazano polugodišnje ili godišnje. Na taj način bi recimo poučavanje umjetnosti bilo na razini polugodišta 17 sati, a na učiteljici je da osmisli i izvede tih 17 satu na način i kada to odgovara učenicima, a sve s ciljem da im obrazovanje bude smislenije jer tada se mogu posvetiti kreativnom radu, prolasku kroz kreativni proces, upoznavanju s umjetnicima... To čini obrazovanje boljim.

Nema li opasnosti da onda nastavnici prilagode tu satnicu sebi umjesto učenicima?

- Zadan im je polugodišnji fond sati. Ali ključno je da im treba dati povjerenje. To je ključ.

Proučavali ste i objavili niz studija o učenju, navikama, motivaciji hrvatskih učenika. Koja bi bila temeljna 'dijagnoza'?

- Učenike treba naučiti učiti, treba fleksibilizirati sustav i približiti ih njihovom životnom iskustvu.

Kad ćemo imati takvo školstvo, o kojoj tu budućnosti govorimo?

- Pune učinke imat ćemo kroz 10 godina, a ove promjene na kojima sada radimo trebale bi se vidjeti za dvije godine. Radi se o krupnim promjenama i važnim stvarima za budućnost ove zemlje.

I na kraju, kakvu školu u konačnici želite stvoriti – onu koja prednost daje kompetencijama vezanim uz tržište rada ili onu koja razvija kreativnost svakog pojedinog djeteta, bez obzira na postulate kapitalizma?

- Ne vidim razlog za veznik ili... Naši uzori su također zemlje kapitalističkog uređenja, u kojima većina ljudi ostvaruje svoje potencijale.

Pa nisu baš sva zanimanja tržišno konkurentna...

- Mislim da isključivo povlađivnaje diktatu tržišta rada ne može osigurati uspjeh društva, ali isto tako mi se čini izlišnim i zanemarivanje da obrazovanje treba pružiti pojedincu znanja i vještine od kojih će moći živjeti i funkcionirait na tržištu rada.

Kako biste vi definirali opći cilj obrazovnog sustava i koliko je moguće povezati sve vrste i razine u jedan jedinstveni sustav?

Mislite li da je bolje preslikati obrazovni sustav jedne uspješne zemlje ili iz više njih uzeti najbolje pa onda kombinirano primijeniti kod nas?

Što mislite o kvaliteti postojećeg nastavnog kadra i trebaju li nam nastavnici drugačijeg profila?

Jeste li za liberalniji pristup nastavnom procesu u kojem bi svaki nastavnik prema zajedničkome cilju na razini polugodišta sam kreirao vlastiti posao i zaslužuju li oni, po vama, toliki stupanj povjerenja?

Što mislite da je razlog oklijevanja nastavnika iz područja prirodnih i tehničkih znanosti da se uključe u kreiranje reformi?

Koliko vjerujete da će planirana reforma poboljšati uspjeh naših učenika na PISA testovima?

Treba li informatiku uvesti od početka školovanja kao obavezan ili izborni predmet i kako u svim školama osigurati materijalne uvjete za to?

Smatrate li da težište obrazovnog sustava treba biti na pripremi učenika i studenata za uključivanje u tržište rada ili biste kod njih ipak više poticali kreativnost i razvijali sposobnost snalaženja?

Interakcija

 
UČINIO -> 2,108 68 13 2,361
PRIMIO <- 114 38 16 241

Dostignuća

Vingd 718.00
Bodovi 135.0
Analize 34 118.00
Ankete 221

Ocjene


Komentari

Analiza

nastavak chata s Borisom Jokićem

15.04.2015. 07:43

Što kažete na tvrdnje da dobri nastavnici neće napuštati učenike zbog radne ... više >