Analiza

Govorimo li istim jezikom kad pričamo o reformi javne uprave?

24.03.2015. 01:04, Nakon chata: Kako depolitizirati javni sektor? Je li moguća reforma bez masovnog otpuštanja?

Kada se danas u Hrvatskoj govori o potrebi reforme javne uprave - procesu za koji sadašnji predsjednik Vlade misli da je apsolutno nepotreban i nevažan, dok neki drugi pak misle da ga se dade riješiti oštrim mačem kao Aleksandar Veliki Gordijski čvor - ona se manje-više uvijek dovodi u uzročno-posljedičnu vezu sa tako nasušno potrebnim ekonomskim razvojem. I dok je sigurno barem jednim djelom točno da samodovoljni i samozadovoljni referenti na svim stepenicama državnog aparata u dobroj mjeri glume kočničare svih inicijativa ekonomije kao i potreba i interesa građana, ne treba se zanositi da su oni jedini krivci za žalosno stanje, jer u jednom devastiranom društvu poput hrvatskog ništa neće riješiti samo jedna reforma tek jednog segmenta državnih nadležnosti.

Spominjanje potrebe reforme javne uprave tako se često dovodi u vezu, ili čak poistovjećuje sa alfom i omegom svih ukletih tranzicijskih procesa, drastičnim smanjivanjem broja radnika, nagrađivanjem temeljem rezultata rada – što valjda treba poslužiti kao slatkiš koji će ovaj bolni proces učiniti lakše probavljivim, depolitizacijom, ili čak potrebom definiranja novog teritorijalnog ustroja, koji je u svom sadašnjem obliku bolno neefikasan, preskup i demodiran.

Omiljena mantra većine naših političara jest da će reforma državnog sektora - a širom svijeta pojam reforma puno prečesto služi kao eufemizam za nepromišljeno drakonsko otpuštanje radnika, ili kako se to već voli reći strukturne reforme - olakšati situaciju privatnom sektoru kako bi on krenuo naprijed. Postoji samo jedan mali problem. Za sada još nitko na svijetu nije uspio dokazati uzročno-posljedičnu vezu između malog ili smanjenog broja radnika u javnim službama i ekonomskog uzleta. To predstavlja samo još jednog neoliberalnog ružičastog Slonića Tonića, za kojeg se svi kunu da postoji, ali ga nitko još nije u živo vidio. I kada čovjek pogleda brojke radnika u javnom sektoru širom Europe i svijeta onda vidi da ekonomija cvjeta u nekim zemljama sa relativno većom administracijom nego ju ima Hrvatska, dok u nekim drugim zemljama sa relativno manjom administracijom ekonomija nikako da se digne na noge.

Jasno je dakle, poanta reforme javnog sektora nije u njegovom apriornom smanjivanju nego u prepoznavanju problema i pronalaženju modaliteta za povećanje njene efikasnosti. Ne treba ni spominjati da su svi dosadašnji projekti kao informatizacija javnih isprava, hitroreza i sličnih ubojitih hitro-u-ništa PR krilatica, neslavno završili. No, za prepoznavanje problema treba se u stvar malo detaljnije udubiti, treba pokazati znanje i volju, i treba uložiti određenu količinu vremena i truda, a sve to nisu kategorije u kojima su naši dosadašnji političari briljirali. Zamislimo samo sljedeću situaciju: Ako je naša javna uprava neefikasna sa postojećim brojem radnika, koliko će tek biti neefikasna i neodgovarajuća potrebama građana i privatnog sektora ako netko dekretom odreže 30 postotno smanjenje broja radnika u njoj!? Može li itko na ovom svijetu vjerovati da će samo tim činom ona postati efikasnija, pogotovo ako se prvi razbježe oni bolji i sposobniji koji svoje znanje i iskustvo mogu ponuditi negdje drugdje?

Pa koji je onda odgovor? Javna je uprava neefikasna ne toliko zbog toga što njeni radnici rade slabo ili sporo, iako ima naravno i toga. Ona je spora i neefikasna zato što bi bilo kakva temeljita analiza obavljanja poslova koji su joj dati u nadležnost pokazala da prosječan predmet koji treba deset ili dvadeset sati konkretnog rada nekolicine radnika u različitim odjelima i na različitim razinama hijerarhije provede desetke ili čak stotine dana putujući s jednog stola na drugi, iz jedne zgrade u drugu, iz jednog urudžbenog zapisnika u drugi, i tako do besvijesti. Ona je spora jer je i danas u 21. stoljeću organizirana i funkcionira na temelju parceliziranja i specijalizacije posla u najsitnije fragmente koji se obavljaju od strane radnika koji se često puta školovani i obučeni da budu specijalisti samo za jednu vrstu posla!

A pametne su organizacije, kako privatnog tako i javnog karaktera, širom svijeta u međuvremenu shvatile i naučile da to nije ni jedini, a najčešće ni najbolji način za obavljanja posla. Umjesto specijalizacije i obavljanja pojedinačnih radnih zadataka nama treba javna uprava koja će biti organizirana i refunkcionalizirana oko obavljanja jasno definiranih poslovnih funkcija. Treba nam reinženjering javne uprave koji će omogućiti da tzv. case timovi ili pojedinci obave na jednom mjestu cijeli posao. Treba samo zamisliti dobitke za sve strane uključene u ovaj proces – obični građanin koji čeka neku dozvolu, strana firma koja čeka papire za osnivanje podružnice, ili strani investitor koji treba papire da bi mu bilo dozvoljeno(!?) da ubaci neke konvertibilne novce u naš novaca gladni sustav - ako bi se primjerice predmet koji traži sveukupno dva radna dana faktičnog obavljanja posla, a leži negdje po stolovima, urudžbenim zapisnicima, ili kurirskim službama samo trideset dana, obavio za istih tih dva dana rada uz recimo još dva dana kolanja od stola do stola! Ako netko misli da je to nemoguće potrebno je samo prolistati literaturu i utvrditi kolike su dobitke različite organizacije širom svijeta ostvarile samo i isključivo primjenom ovog principa. A o tome nitko od političara, pa čak ni stručnjaka s područja javne uprave u Hrvatskoj ne govori, barem ne javno.

S druge strane, da bi se postigao puni uspjeh i stvorile pretpostavke za nesmetano funkcioniranje, potrebno je isto tako definirati i pravno dosljedno normirati još dvije stvari. Prvo, treba odrediti, konsenzusom između stranaka ,ako je moguće, ili pak čvrstom voljom neke buduće parlamentarne većine, ako to ne bude slučaj, da ministri i njihovi zamjenici dolaze na svoja mjesta kao politički imenovani i politički smjenjivi dužnosnici. Sve ostalo ispod njih iz tog i takvog kruga političkih imenovanja i razrješenja ispada!

A to nas dovodi do drugog još bitnijeg koraka. Ova država i njene političke elite nikada nisu htjele jasno definirati jednu kategoriju koja postoji desetljećima, pa i dulje, u mnogim drugim državama, jer bi im samo njeno postojanje smanjivalo prostor za postizborna uhljebljenja i politikantsku trgovinu! Hrvatska treba ozbiljno poraditi na uvođenju kategorije javnih službenika, koja bi propisima i profesionalnom etikom bila najviša uopće moguća kategorija državnih službenika u najširem smislu te riječ, imenovana isključivo na temelju stručne procjene i kvalifikacije i nesmjenjiva sve dok profesionalno odrađuje svoj posao.

Ključni element ove priče bio bi u tome da se ta kategorija izmakne ispod kontrole politike, ali isto tako i da se njoj nametne pravno i profesionalno takvo ponašanje i obavljanje posla u kojem će se svaka politička afilijacija ili politikantstvo razbiti o glavu svakom pripadniku ove kaste. Taj bi sloj javnih službenika bio presudan za efikasno obavljanje posla bez obzira na političke smjene na vrhovima ministarstava i osigurao bi da institucionalno znanje i iskustvo ne padnu na nulu ili blizu nje, te se izgube u bespućima politikantstva do kojega dolazi svaki put nakon izbora, kada hrpe novoimenovanih šefova odjela, službi, uprava i sl. uče na leđima svojih podčinjenih raditi posao. A dok oni to nauče, eto nam i novih izbora!  

Ova kategorija javnih službenika treba imati svoje stručno tijelo, recimo nešto poput postojećeg Državnog sudbenog vijeća, ali uz dužno poštovanje prema pravosudnoj struci, mora funkcionirati neusporedivo efikasnije od njega, ili da budemo precizniji: ono mora funkcionirati! I mora osigurati da od strane pripadnika kaste javnih službenika ni u snu ne bude moguća politizacija kakvu na primjer vrši visoko pozicionirani predsjednik jednog županijskog suda, a da nitko u pravosudnoj hijerarhiji ne osjeća nikakvu potrebu da ureduje. Dakle javni bi službenici postali kovači vlastite sreće, karijere i budućnosti. A onog trena kada bi se netko od njih poželio igrati politike dobio bi „pakrački dekret“ iz ove časne skupine da se više nikada u nju ne vrati. Pa neka se onda do mile volje igra politike!

I kada se tome remodeliranom procesu obavljanja poslovnih funkcija, a ne više pojedinačnih zadataka javne uprave, i potpuno drugačije postavljenim odgovornostima i ovlaštenjima, prilagodi njena organizacijska struktura, software i hardware potrebni za efikasno djelovanje, organizacijska vizija i kultura, proces obuke i razvoja ljudskih resursa, financijska sredstva potrebna za nesmetano obavljanje funkcija, tada će se odjednom vidjeti da javna uprava može vjerojatno žderati manje naših poreznih davanja, te postizati bolje i brže rezultate na dobrobit svih nas. Tek u kontekstu provedbe ovih procesa bit će moguće donijeti racionalne i realne odluke o tome koliko je uopće radne snage prekobrojno na trenutačnoj platnoj listi naše javne uprave, a čak i ako se utvrdi da taj broj i nije moguće drastično smanjiti, efekti njenog reinženjeringa konačno će, vjerojatno prvi put u povijesti ovih prostora, stvoriti neusporedivo efikasniju javnu upravu koja će moći biti naš ponos i dika, a biti radnik u takvoj javnoj upravi postat će pitanje društvenog prepoznavanja i prestiža, a ne sprdnje i omalovažavanja kao sada. Ili pak, ako to ne možemo, ne znamo ili nećemo provesti, priznajmo onda sami sebi kao nacija da smo nepovratno zaglibili u devetnaestom stoljeću, bez šanse da se iz njega izvučemo - što snažno sugeriraju i neki drugi procesi koji se odvijaju danas u Hrvatskoj - i prestanimo licemjerno plakati što nam stručni ljudi mlađe i srednje starosne dobi odlaze gdje god i kako god samo da se izvuku iz naše društvene žabokrečine.

Interakcija

 
UČINIO -> - - - -
PRIMIO <- 20 9 17 104

Dostignuća

Vingd 32.00
Bodovi 67.0
Analize 4 32.00

Od istog autora

Ocjene (8)


Respektira (6): MDoresic, Alumnus, sthagon, siouxica, visitor, draxy


Slaže se (1): MDoresic


Ne slaže se (1): Laci


Komentari (7)


odlicna prva analiza. nisam siguran koliko realno prikazuje situaciju. reforma javne uprave nije iskljucivo stvar povecanja efikasnosti, vec i stvar kontrole odredenih novcanih tokova. sthagon 0 0 0


Ovo je bitno: '' Postoji samo jedan mali problem. Za sada još nitko na svijetu nije uspio dokazati uzročno-posljedičnu vezu između malog ili smanjenog broja radnika u javnim službama i ekonomskog uzleta.'' BRAVO. OČITO JOŠ NEŠTO FALI. A ŠTO?! MDoresic 0 0 0


Poštovani MDoresic, kao prvo u javnim službama ima zaposlenika ali nei radnika, a drugo dobro znate da je dokazana činjenica da preveliki broj zaposlenika u javnim službama NIKAKO ne utječe na ni na kakav uzlet, a najmanje ekonomski ! Laci 0 0 0


jer nitko ne može toliko proizvoditi i izvoziti, koliko državno/javne službe mogu ekonomski neopravdano potrošiti . U tome bi se čak možda mogli i složiti ? Laci 0 0 0


Točno laci. MDoresic 0 0 0

Analiza

Govorimo li istim jezikom kad pričamo o reformi javne uprave?

24.03.2015. 01:04, Nakon chata: Kako depolitizirati javni sektor? Je li moguća reforma bez masovnog otpuštanja?

Kada se danas u Hrvatskoj govori o potrebi reforme javne uprave - procesu za koji sadašnji predsjednik Vlade misli da je apsolutno nepotreban i nevažan, dok neki drugi pak misle da ga se dade riješiti oštrim mačem kao Aleksandar Veliki Gordijski čvor - ona se manje-više uvijek dovodi u uzročno-posljedičnu vezu sa tako nasušno potrebnim ekonomskim razvojem. I dok je sigurno barem jednim djelom točno da samodovoljni i samozadovoljni referenti na svim stepenicama državnog aparata u dobroj mjeri glume kočničare svih inicijativa ekonomije kao i potreba i interesa građana, ne treba se zanositi da su oni jedini krivci za žalosno ... više >

  • 6
  • 1
  • 1
  • 7

Analiza

Bez depolitizacije i reformi poput one koju nudi M. Dalić nema izlaska iz krize

13.03.2015. 20:20, Nakon chata: Kako depolitizirati javni sektor? Je li moguća reforma bez masovnog otpuštanja?

Reforma javne uprave tek je jedan od tri temeljna koraka (odnosno prijeko potrebnih reformi) za izlazak Hrvatske iz krize. Mogli bi reći da je ona nužan ali ne i dovoljan uvjet. Drugim riječima, uz reformu javne uprave na sličnim se principima depolitizacije, profesionalizacije i uspostave mjerljivih kriterija treba provesti i reforma pravosuđa te na nešto drukčijim temeljima reforma lokalne samouprave.

Prijedlozi izmjena Zakona o državnim službenicima zastupnice Martine Dalić odlični su primjeri kako se priprema jedna takva strateška reforma. Sa jasno definiranim ciljevima, sa konkretnim setom mjera, i sa implikacijama dugoročnih učinaka. Nakon što sam pročitao prijedlog izmjene Zakona (iz fonograma saborske rasprave kojega je Martina Dalić stavila na svoju web stranicu), mogu reći da se slažem sa gotovo svakom iznijetom stavkom, pogotovo sa onima koje se odnose na depolitizaciju i profesionalizaciju javne uprave, i konkretno na precizno definiran set mjera kojima bi se takve stvari trebale napraviti. Pogotovo su dobri prijedlozi kriterija mjerenja učinkovitosti zaposlenika u javnoj upravi (poput broja riješenih predmeta, izdanih dozvola, vremena potrebnog za rješavanje predmeta, prijedloga za poboljšanje procedura itd.) koji bi vrlo brzo odvojili politički instalirane 'uhljebe' od ljudi koji doista biraju karijeru u javnom sektoru vođeni plemenitijim motivima. Na to bismo mogli dodati i druge oblike pozitivnih motivatora poput nagrada i statusnih simbola (na koje ljudi dokazano pozitivno reagiraju). Uostalom praksa privatnih kompanija (pogotovo velikih korporacija koje su po svojoj internoj strukturi i tromosti slične javnom sektoru) je pokazala da one već desetljećima uspješno motiviraju svoje zaposlenike i plaćom i ostvarenim beneficijama vezanima uz učinak. Najveći problem motivacije u javnom sektoru je činjenica koje su radnici itekako svjesni – trudili se ili ne, dobiti će istu plaću.

Osim svega ovoga treba imati na umu da ponekad javni službenici nisu isključivi krivci za vlastitu neefikasnost i sporost, već je kriv i kompliciran set procedura i često paralelni zakonski okvir koji onemogućava da proces, primjerice izdavanja dozvola, bude brži. Stoga i tu treba tražiti rješenje, a to već zadire u okvire reforme pravosuđa (zbog čega sam i naglasio u početku da je reforma javne uprave nužna, ali tek jedna od tri koje Hrvatskoj trebaju).

Jedini prijedlog s kojim se načelno ne slažem je izbor kadrova stručnjaka javnim natječajima, koliko god to zvučalo kao logično i prihvatljivo rješenje. U postojećem 'mekom' institucionalnom okviru u Hrvatskoj takve se stvari često zloupotrebljavaju jer se unatoč provedenom natječaju i dalje postavljaju politički instalirani kadrovi, samo što im legitimitet javnog natječaja omogućava izostanak realne odgovornosti prema biračima, odnosno prema korisnicima javnih usluga. Dosadašnja praksa je pokazala nevjerojatnu kreativnost domaćih političara u namještanju takvih natječaja (uostalom, pogledajmo samo razinu korupcije u javnim nabavama, gdje su unatoč poštivanju zakonske procedure malverzacije i dalje moguće). Ako bi se depolitizacija doista provela onda u konačnici sam institut natječaja nije ni bitan, jer će kriteriji uspješnosti uvjetovati nečiji opstanak na poziciji. No u svakom slučaju smatram da sa idejom natječaja treba pričekati, odnosno ne ići sa njom kao prvim korakom u pokušaju uspostavljanja profesionalizacije. 

Prvi, ključni korak je onaj depolitizacije, i upravo u tome leži i snaga prijedloga Martine Dalić, a nažalost i razlog njegova odbijanja.

Stranke zaziru od depolitizacije javne uprave (a pogotovo od reforme lokalne samouprave) ponajviše jer im to smanjuje političku moć, izvor prihoda, ali i najvažnije – udara im na bazu članstva.  Obje najveće stranke koje se izmjenjuju na vlasti u Hrvatskoj izgradile su sustav koji potiče rentijerstvo, nepotizam i stranačko kadroviranje, koji udruženi čine glavni mehanizam ekstraktivnog transfera dohotka od poreznih obveznika. Teško je očekivati reforme od vladajućih kojima će „rezati granu na kojoj sjede“, pogotovo kada se dovede u pitanje depolitizacija javnih poduzeća ili racionalizacija lokalne samouprave, kao dva temeljna izvora prihoda (i legalnih i ilegalnih) samim strankama.

Osim toga pozicija moći je temelj za preživljavanje usko povezanog stranačkog članstva. S njihove strane sasvim je logično zašto ne dirati u sustav koji ih održava, i sasvim je jasno zbog čega se stranački instalirani kadrovi odupiru reformi koja inzistira na postavljanju mjerljivih kriterija – jer ih oni prvi ne bi bili u stanju ispuniti! Osoba koja nema političko zaleđe a radi u javnom sektoru zna da si ne može priuštiti nerad i neefikasnost i stoga će se truditi da zadovolji kriterije. Ali s druge strane ako sustav u javnom sektoru štiti sve od nerada i otkaza, onda to i onima bez političkog zaleđa može biti opravdanje za nižu efikasnost i manju motivaciju na poslu. Sustav interne konkurencije, odnosno uvođenja realnih i konkretnih kriterija mjerenja uspješnosti (kao što postoji u privatnom sektoru), rješava se i taj ključni problem kojim se eliminiraju neradnici sa političkim zaleđem a ostavljaju oni uspješni koji kvalitetno obavljaju svoj posao (kakvih zasigurno ima).

U svakom slučaju dobili smo konkretan prijedlog i instrumentarij po kojemu možemo provoditi reformu javne uprave. Sličnih inicijativa i konkretnih prijedloga bilo je i za preostale dvije ključne reforme, pravosuđa i lokalne samouprave, no u svim tim hvalevrijednim pokušajima uporno i dalje izostaje politička volja. Dok god tako bude, i dok god političari samo načelno podržavaju reforme a bez ikakvih konkretnih poteza (prilažem insert iz sjajnog britanskog političkog sitcom-a „Yes, Minister“ koji upravo to karikira), i sa glatkim odbijanjem ovakvih prijedloga, nemojmo očekivati skorašnji izlazak Hrvatske iz stagnacije.

Interakcija

 
UČINIO -> 6 3 - 11
PRIMIO <- 27 2 3 65

Dostignuća

Vingd 30.00
Bodovi 83.2
Analize 3 30.00
Ankete 17

Ocjene (10)


Respektira (8): Losonsky, visitor, Cogito, Panter, RepopeR, ivan94, siouxica, NikiPapalina


Slaže se (1): NikiPapalina


Ne slaže se (1): Demon_Clean


Komentari (26)


Pogledajte tim očima naše medije. Novinarima je manipulacija s demokracijom vrhunska politika. Npr. monetizacija AC je krivo ime za nešto što bi trebalo napraviti. Državno upravljanje AC je idiotizam, a monetizacija može biti krimen. Boljunac 0 0 0


AC.kao i sve što ne spada na državu treba - privatizirati. Uz velike popuste za Hrvate (i Hrvatice!? tj. državljane i državljanke RH !?) pa neka zarađuju ako znaju izabrati sposobnu i poštenu upravu. Ali bez kreditnih dugova za njihovu izgradnju. Boljunac 0 0 0


Eto, i danas sam čuo za konkretni slučaj pritiska na neovisnost uprave. To je u nas pravilo. Vlast drži da je ona važnija od zakona. S takvom državom ne možemo ići naprijed. To nije pravna država. I ako zakon ne valja, mora se primijeniti. Inače ... Boljunac 0 0 0


Boljunac, a da ponudimo cijelu Hrvatsku, zajednosa svim građanima na prodaju - privatizaciju, uz uvjet da svatko radno sposoban ima radno mjesto i dobija redovno plaću za svoj rad, a da vlasnik Hrvatske obezbijedi mirovine, socijalnu, Laci 0 0 0


zdravstvenu i obrazovnu skrb ? Time bi eliminirali ovunašu groznu političku "elitu" i spriječili pljačkanje države od strane njenoga "vrha" ? Jer ovako kako stoje stvari, prodali smo se inozemstvu, ali bezikakove garancije za bilo što ! Laci 0 0 0

Analiza

Razgovor sa Martinom Dalić je pokazao, ako ništa drugo onda to da, imamo mi dovoljno domaće pameti, pa povremeno i pojedinačne hrabrosti, kao što je ona pokazala izlaksom iz HDZ-a, ali nemamo dovoljan konsenzus pametnih da se ujedine bilo strukovno, bilo na kojin drugi način, pa javno zahtijevaju promjene političke paradigme, od paradigme PODOBNIH, do paradigme STRUČNIH.

Što se konkretno toga tiče što je Martina Dalić rekla na chatu valja istaknuti nekoliko krucijalnih misli koje je izrekla. Kao prvo valja primjetiti da Martina Dalić, koja je bila duboko involvirana u praktičnu politiku, sa apsolutnom kompetentnošću izjavljuje da ne vjeruje da postojeće vodeće političke strukture imaju iskrene namjere provesti potrebne korenite reforme sustava vladanja i upravljanja državom. Kao drugo, njen prijedlog za nagrađivanja prema rezultatima rada u državnoj upravi je odbijen, jer kako kaže farizejsko ponašanje i 'pozicije' i 'opozicije' je dovelo do toga, što dokazuje njenu tezu da ove vladajuće strukture ne žele neke značajnije reforme sustava. Kao treće, valja zapamtiti da je Martina Dalić rekla da za odluke o otpuštanju ljudi iz javnog sektora valja prvo definirati kriterije za ocjenjivanje rada pojedinaca, pa na osnovu njih vršiti selekciju. Ukazala je i na nedostatno iskorištavanje EU fondova, te mogućnost da boljim iskorištavanjem tih fondova značajno popravimo  gospodarsku situaciju, ali je ukazala i na  nedovoljnu efikasnost državne  administracije glede iskorištavanje te mogućnosti. Ukazivanjem na potrebu da se javne tvrtke učine efikasnim i profitabilnim, a ne primateljima pomoći od države, Martina Dalić je ukazala na jedan od ključnih problema u državi, naime na to da se državnim tvrtkama upravlja loše, pa je to bio i jedan od "argumenata" zagovornika privatizacije da se mnoga od njih privatiziraju  na takav način da su dani u ruke ljudi koji su još gore upravljali njima, sve do njihovog uništenja.

Iz cijelog razgovora je najbitnije to da se može zaključiti da imamo ljudi koji znaju što bi trebalo uraditi da nam bude bolje, ali malo ih je i nisu "povezani" pa ne mogu utjecati bitno na to politički establišment i dalje se održava status quo, koji im odgovara, pa makar nakon njih došao "potop". U svakom slučaju razgovor s Martinom Dalić je bio jedan od najpoticajnijih chatova koji se mogao desiti na Barometru.hr. Bravo za uredništvo što je to upriličeno !

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 758 746 258 4,022
PRIMIO <- 1,015 239 72 2,574

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 225.2
Prijedlozi 23 6.00
Analize 465 1,216.00
Ankete 330

Ocjene (3)


Respektira (2): Cogito, Panter


Slaže se (1): VVukovic


Komentari (3)


Jedino loše iz chata sa MD za Hrvatsku (a dobro za nju) je što smo saznali da definitivno odlazi iz politike ... Panter 0 0 0


Tako je Panter, nije ona ekonomska Nobelovka, ali ovi koji ostaju i nikako da odu iz politike su sve same štetočine i ekonomski pučkoškolci ! Laci 1 0 0


A zašto je prerano zaključeno komentiranje ''Babica je puno...''', a tekst je izvrstan?!!! MDoresic 0 0 0

Analiza

Razgovor sa Martinom Dalić je pokazao, ako ništa drugo onda to da, imamo mi dovoljno domaće pameti, pa povremeno i pojedinačne hrabrosti, kao što je ona pokazala izlaksom iz HDZ-a, ali nemamo dovoljan konsenzus pametnih da se ujedine bilo strukovno, bilo na kojin drugi način, pa javno zahtijevaju promjene političke paradigme, od paradigme PODOBNIH, do paradigme STRUČNIH. Što se konkretno toga tiče što je Martina Dalić rekla na chatu valja istaknuti nekoliko krucijalnih misli koje je izrekla. Kao prvo valja primjetiti da Martina Dalić, koja je bila duboko involvirana u praktičnu politiku, sa apsolutnom kompetentnošću izjavljuje da ne vjeruje da ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 2
  • 1
  • 0
  • 3

Analiza

Jeste li za uvođenje poreza na imovinu zbog proširenja porezne baze?

- I dalje mislim da u ovom trenutku o novim porezima ne treba uopće govoriti. Poreza imamo dovoljno i previsoki su. U potpunosti se moramo koncentrirati na troškove javnog sektora. Porez na imovinu ne može dati značajne prihode, težak je za provedbu i zbog distribucije imovine i mogao bi teško pogoditi danas najsiromašnije slojeve. Ideja da bi se porezom na imovinu moglo potaknuti ljude da se rješavaju imovine i time usklade stanja svoje imovine sa svojim dohocima u ovom trenutku nije realna jer velike potražnje za nekretninama nema. Pogledajte cijene kuća po Slavoniji ili oko Zagreba.

Karamarko najavljuje mogućnost smanjivanja PDV-a. može li si to država priuštiti?

- Moj stav je jasan. PDV je porez na potrošnju i u tom smislu ima najmanje loš utjecaj na odvijanje ekonomske aktivnosti. Porez na dobit i njegovo smanjivanje bi po meni bilo puno primjerenije sadašnjoj situaciji ili recimo uvođenje zaštitne kamate u porez na dobit koja

bi omogućila umanjenje porezne osnovice poreza na dobit proporcionalno visini uloženog kapitala. Što se PDV-a tiče tu bi trebalo smanjiti broj sniženih stopa, vratiti neke usluge koje su danas na sniženim stopama na standardnu stopu i u tom kontekstu eventualno sniziti standardnu stopu. Linić je eksperimentalno dokazao da puko snižavanje doprinosa za zdravstvo (još i uz povećanje PDV-a) nije dalo rezultate. Nedostajala je reforma zdravstva. Dakle, prioritet bi trebalo biti uravnoteženje proračuna, i to bi trebalo postići u četiri do pet godina. I sukladno tome treba složiti, kao što sam već rekla, mix reformi, rezova gdje su potrebni i izmjena u poreznom sustavu. Jer dug teži u 85% BDP-a. A jedini lijek za to je uravnoteženje proračuna i onda lagani suficiti kako bi se dug počeo efektivno vraćati.

Podržavate li prijedloge za zabranu ovrha kad se radi o jedinom krovu nad glavom?

- Nisam za ukidanje temeljnih mehanizama odgovornosti, a oni kažu da se dugovi moraju vratiti. Smatram stoga da bi se u slučaju ovrha nad jedinom nekretninom trebalo izgraditi mehanizam po kojem takve osobe prelaze u status stanara s mogućnošću da u trenutku kada im se poboljšaju materijalne prilike mogu ponovo doći u poziciju stjecanja vlasništva.

Za vas onda Ovršni zakon nije neustavan?

- Ja nisam ustavni stručnjak i ne mogu se tu kategorički izjašnjavati. Međutim, jesam ekonomist i na žalost ne mogu odustati od premise da svatko mora snositi odgovornost za svoje odluke. To u ovom konkretnom slučaju znači i razumijevanje da uzimanje dugoročnih kredita znači rizik, znači mogućnost da se taj rizik realizira, ali onda moramo izgraditi mehanizam koji sprječava da ljudi ostanu na cesti.

Što vi mislite o bušenju nafte u Jadranu? Ekonomska korist ili šteta?

- Podsjećam da se vrlo često zalažemo za reindustrijalizaciju, jačanje realne osnovice naše ekonomije. E ovo je jedan takav primjer. Podloga za jačanje industrijske osnovice. Zato mislim da ovakve projekte ne treba odbacivati već biti pragmatičan i tražiti da se realiziraju u skladu s najvišim standardima zaštite okoliša. Pa na kraju krajeva već postoji 19 platformi na sjevernom Jadranu. Osim toga, koliko je meni poznato podatci pokazuju da je do sada u procesu privođenja proizvodnji samo jednog polja radilo 50 hrvatskih tvrtki.

Je li to pitanje za referendum? Mogu li građani procijeniti opravdanost projekta?

- Po mom razumijevanju u ovom trenutku referendum više nije moguć - jer su natječaji raspisani, tvrtke su se javile i obustavljanje toga bi moglo izazvati moguće i tužbe. Na načelnoj razini svako se pitanje može staviti na referendum, ali ovdje se jednostavno s tim na početku nije računalo. Mislim da treba ljudima više tumačiti i osvješćivati rizike o kojima se ovdje radi. Jer ponavljam, ovo je baš dobar primjer suprotnosti u koje vrlo često u Hrvatskoj upadamo. Reindustrijalizacija, proizvodnja, izvoz, a kada se takav projekt nađe na stolu onda se pojavi niz problema ili argumenata protiv.

Što kažete na najave IPO-a HAC-a i HEP-a?

- IPO HEP-a podržavam. Problem je samo što se ne može kvalitetno napraviti u roku u kojem si je to Vlada zadala pa mi to onda miriše na predizborni pokušaj repliciranja IPO-a HT pred izbore 2008. MEđutim, HT je tada već bio uređena kompanija što HEP na žalost još uvijek nije. IPO HAC-a - u teoriji ima određenog smisla, ali tu me najviše zanima kako bi se postavili miroviski fondovi.

Je li IPO bolja solucija od davanja u koncesiju?

- U mjerenju IPO ili koncesija želim ukazati na sljedeći kontarast. Koncesija znači ugovor u kojem vlasništvo ostaje nesporno u rukama hrvatske države, a time i građana, dok se pronalazi upravitelj. IPO znači listanje na burzu, kupnja od strane građana, mi mirovinskih fondova ili ne znam koga sve već. A onda slijedi sekundarno trgovanje. I pitam kome će građani prodati te dionice kada ih ponovo požele pretvoriti u novac? Svakome onome tko bude želio kupiti. Želim reći da za razliku od koncesije, IPO otvara prostor za trajnu promjenu vlasništva čemu se, koliko ja razumijem, svi najviše protive u diskusiji oko koncesije. Zato treba biti oprezan s onim što želimo, a ponovljam, politika treba jasno tumačiti što njezini potezi znače. Koncesija zadržavanje vlasništva, IPO promjena vlasništva uključujući i mogućnost da to vlasništvo steknu neki tamo 'stranci'

Kako ocjenjujete Vladine socijalne mjere, može li Milanović na taj način povećati rejting i šanse za ostanak na vlasti?

- Mislim da Milanović igra na kartu da će okruženju stopa rasta od 0 do 0,5% koje bi se mogle ostavriti ove godine ljudi jednostavno zaboraviti na izgubljene prilike iz prethodne tri godine.

I, hoće li ljudi zaboraviti na izgubljene prilike? Tko će pobijediti na izborima?

- Mislim da je to još uvijek trka s neizvjesnim ishodom.

Vidite li neku političku opciju koja nudi dobra rješenja za zemlju?

- Još uvijek čekam da se iza retorike pojavi sadržaj. Za sada su sve relevantne opcije još uvijek na retorici

Ima li uopće šanse da se neka treća opcija probije, ili smo osuđeni na HDZ i SDP?

- Mislim da će idući izbori donijeti dodatnu fragmentaciju političke scene tj. da će se na njoj pojaviti i neki novi igrači kojih do sada nije bilo, tako da se stvari polako odvijaju prema razrješenju. Iz dalmatinskih gradova napreduju neki sasvim novi ljudi koji ne kriju ambiciju sudjelovanja na parlamentarnim izborima, postoje i pojedinci koji koketiraju s idejom novih političkih opcija. Netko od njih će se uspjet probiti do Sabora. Ne kažem da će uspjeti efektivno doći na vlast, ali ipak to su novi procesi

Imate li plan za dalje, nakon ovog mandata?Jeste li se spremni, kao nezavisna stručnjakinja pridružiti nekoj stranci ili nekakvoj trećoj opciji koja bi zagovarala promjene za koje se zalažete?

- Naravno da imam plan za poslije. Ono što je u ovom trenutku sigurno jest da ne idem na izbore niti ću se pridruživati političkim strankama. Iza mene je 12-13 godina rada u javnom sektoru ili ako hoćete javnom prostoru.

Znači, odlazite u privatni sektor?

- Da, to mi je želja i plan.

Zamjerila Vam se jako politika?

- Ne bih tu govorila o zamjeranju. Čista politika, na način kako se prakticira u Hrvatskoj, nije nikada bio moj životni izbor ili neki veliki san. Mene je uvijek i jedino zanimalo kako pripomoći da Hrvatska bude najuspješnija tranzicijska zemlja. Politika u nas je, s druge strane, vrlo često odvojena od takvog cilja.

Interakcija

 
UČINIO -> 2,108 68 13 2,361
PRIMIO <- 114 38 16 241

Dostignuća

Vingd 718.00
Bodovi 135.0
Analize 34 118.00
Ankete 221

Ocjene (1)


Respektira (1): VVukovic


Komentari

Analiza

nastavak chata s M. Dalić

10.03.2015. 09:42

Jeste li za uvođenje poreza na imovinu zbog proširenja porezne baze? - ... više >