Analiza

Zašto je odabir Zlatka Komadine važan za SDP, ali i za Hrvatsku

30.03.2016. 02:14, Nakon chata: Odgovara li HDZ-u pobjeda Milanovića ili Komadine?

U recentim SDP-ovim izborima za predsjednika stranke, kao ključno u odabiru, rekao bih, trebalo bi uzeti analizu programa oba kandidata i njihovog dosadašnjeg djelovanja. Pri tome bi se, prvenstveno, trebalo koncentrirati na specifične razlike koje bi mogle biti od presudnog značenja pri odabiru.
Razlika se, u prvom redu, odnosi na opće shvaćanje političkog puta socijaldemokracije. Zoran Milanović je u nekoliko navrata sebe nazvao prvenstveno političkim liberalom. Taj smjer najočitije izvire iz dijela njegovog programa: „Država je dužna razviti uvjete koji će svakom građaninu pružiti jednaku šansu da osigura svoju egzistenciju u skladu sa svojim obrazovanjem, interesima...” To jest osnovni liberalni koncept o stvaranju uvjeta da se, nakon što se ustanovi osnovni okvir, u utrci pojedinaca omogući najsposobnijima da isplivaju. Socijalna komponenta programa izražena je u paroli da “obrana i afirmacija prava slabijih i .... ugroženih jedno je od ključnih SDP-ovih poslanja”. Pomoću te odrednice bi osnovu programa mogli okarakterizirati kao liberalno-socijalnu.
S druge strane Zlatko Komadina detektira da je u temelju liberalizma pojedinačno natjecanje, a u osnovi socijaldemokracije suradnja i solidarnost. Osnove politike vidi u principu solidarnosti u zdravstvu i socijali, potpori obiteljima, a naročito djeci, uz pridavanje ključnog značenja sustavu obrazovanja.
Ako to usporedim sa shvaćanjem socijaldemokracije koja prvenstveno znači provođenje aktivnih i djelatnih mjera usmjerenih ka smanjivanju društvene nejednakosti, prvenstveno porezne i obrazovne politike koja bi nivelirala te nejednakosti, osnovne postavke programa u tom dijelu moju naklonost daju Zlatku Komadini.
Naime, nije dosta pružiti jednaku šansu s obzirom na već postojeće obrazovanje i interese. Socijaldemokratski model mora tražiti intervenciju prije, na samom izvorištu potencijalne nejednakosti. Pri tome je nužno, kao ciljano područje djelovanja, ići na pružanje potpore čim ranije, tamo gdje obitelj sama ne može ili neće pružiti uvjete koji bi uopće doveli do jednakih šansi. Zato tu program Zlatka Komadine, rekao bih, odnosi prevagu i pokazuje fundamentalnu razliku u pristupu uopće. 
Druga najvažnija odrednica je odnos prema radu i ljudima koji žive prvenstveno od svog rada.
Jedan podatak koji može i još više podcrtati razliku u osnovnom pristupu i shvaćanjima dvojice kandidata za predsjednika socijaldemokrata je i odnos prema sindikatima. Zoran Milanović se na odnose sa sindikatima u svom programu uopće i ne osvrće. A tako je bilo i za vrijeme njegovog predsjedavanja Vladom RH.
U svakoj „normalnoj“ zemlji socijaldemokracija je naslonjena na sindikate i vezana neraskidivim vezama. Zadaća socijaldemokratske vlade bi, po prirodi stvari, trebala biti ne samo blizak odnos sa sindikatima, nego i stvaranje uvjeta za lakše sindikalno organiziranje i sindikalni rad, što u privatnom sektoru nije nimalo slučaj. Rekao bih da je to čak poslanje socijaldemokratske političke opcije.
S druge strane Zlatko Komadine inzistira na partnerskom dijalogu sa sindikatima, s kojima, kako navodi, SDP dijeli temeljna načela radničke solidarnosti. Takva konstatacija bi se mogla čak opisati i kao premlaka, ali ukazuje na krucijalnu specifičnu razliku u shvaćanju socijaldemokracije u odnosu na svjetonazor aktualnog predsjednika.
Daljnja razlika u pristupu je odnos prema rastućoj nejednakosti u društvu. Pri tome krucijalnu važnost ima podatak da, nakon 4 godine socijaldemokratske vlasti, u Hrvatskoj 20 % najbogatijih štediša drži čak 94 % štednje u bankama, a koeficijent financijske nejednakosti u Hrvatskoj iznosi 89% te otkriva da je Hrvatska među zemljama sa vrlo visokim stupnjem društvene nejednakosti.
Komadina prepoznaje taj fenomen i ističe  da ekonomski i socijalni jaz poprimaju ogromne razmjere.
Zoran Milanović se na problem nejednakosti osvrće na jednom mjestu, kada govori o obuzdavanju i sprječavanju tržišnih devijacija koje dovode do dodatnog društvenog raslojavanja i veće nejednakosti... Dakle želi spriječiti dodatno raslojavanje i veću nejednakost. To je možda OK ako ste liberal. No, osobno bih rekao da društvena nejednakost, i nakon 4 godine socijaldemokratske Vlade, u Hrvatskoj, poprima neprihvatljive razmjere. Prosječna kvaliteta zdravstvenih usluga, obrazovanja, zadovoljenja kulturnih potreba, pa i osnovnih životnih potreba u Hrvatskoj, za većinu stanovništva je ista kao 90-te godine. Za manji postotak stanovništva, nekih jedva 10-tak posto, ta kvaliteta je značajno, značajno viša. Ali za najveći dio stanovništva ta kvaliteta je niža ili, u najboljem slučaju ista. To govori da je u 25 godina došlo do izrazite društvene nejednakosti u Hrvatskoj, nejednakosti koja nije opravdana radom i iz rada. To nekom tko se izjašnjava kao socijaldemokrat teško može biti prihvatljivo.
No ključna razlika u programima jest u odnosu na sam stranački okvir kao osnov na temelju kojeg se uopće neka politička platforma može graditi.
U proteklom razdoblju niti jedna krucijalna politička odluka ili krucijalno političko pitanje nije stavljeno na razmatranje i odlučivanje niti na Glavni odbor , a kamoli da je o kojem provedena šira unutarstranačka rasprava. Inače, po Statutu, Glavni odbor raspravlja o svim bitnim pitanjima o kojima zauzima stavove i  donosi odluke.
E sad, ako bi osnovni smisao učlanjenja i djelovanja u stranci trebao biti mogućnost kreiranja i utjecaja na političke odluke, onda se uistinu postavlja pitanje zašto bi se netko učlanio u SDP koji je funkcionirao, u odnosu na ostvarenje tog osnovnog smisla učlanjenja, na način da je to kreiranje i utjecaj bilo nepostojeće.
U vezi toga se postavlja i pitanje ostvarenja odredbe Statuta SDP-a koja propisuje da svaki član ima pravo i obvezu sudjelovati u utvrđivanju i ostvarivanju politike stranke. Realno, za vrijeme predsjednikovanja aktualnog predsjednika, ta odredba Statuta je ostala, za 99% članova, mrtvo slovo na papiru.
Jasno da takva situacija ne dovodi do poboljšanja djelovanja stranke i ispunjenja njene funkcije kao prostora za  nametanja kvalitetnih ideja i ljudi.
Naime,  za Zlatka Komadinu demokratizacija SDP-a podrazumijeva decentralizaciju stranke kroz sudjelovanje članstva u odlučivanju - kako horizontalno, tako i vertikalno, kako u kreiranju programa i politika Stranke tako i u donošenju odluka te u kadrovskoj politici Stranke.
Kroz kadrovsku priču prelama se i razlika u odnosu  aktualnog predsjednika i izazivača u odnosu na funkcioniranje stranke na nižim razinama. Naime, Zlatko Komadina je čovjek terena, čovjek koji je gradio stranku otpočetka i od ogranaka tezna kolika je važnost da se stranka gradi od temelja, da nije dovoljan samo krov. Zoran Milanović je osoba koja, dok nije ulaskom u stranku odmah ušao u Izvršni odbor stranke, nije niti izlazila na izbore. I, moj je dojam, da, jednostavno, ne vidi presudan značaj u građenju stranke od temelja, od ogranaka na dalje.
Stoga i ne čudi kadrovska politika aktualnog predsjednika u odnosu na, primjerice, recentno sastavljanje listi za Sabor. Tako u I. Izbornoj jedinici iz vodstva zagrebačke organizacije SDP-a nitko, osim aktualnog predsjednika gradske organizacije, Davora Bernardića, nije ušao u Sabor. Premda neke mjesne organizacije vode osobe zavidnih životopisa, profesori na fakultetima i direktori u značajnim poduzećima, koji, pored obavljanja zahtjevnih zadaća na svojim radnim mjestima, u svoje slobodno vrijeme, nakon posla i vikendima, obavljaju funkcije predsjednika mjesnih organizacija SDP-a koje broje i po 500, 600 članova. No takav rad i angažman, pored iznimnog profesionalnog backgrounda, im nije bio dovoljan niti da dođu na listu.
Posve bi bilo prirodno da osoba koja je na izborima po načelu jedan član jedan glas osvojila politički legitimitet i preuzela značajnu izvršnu funkciju u velikoj SDP-ovoj organizaciji, bude osnažena te da joj se omogući preuzimanje snažnije platforme za politički rad i djelovanje. Ako se primarno, u Zagrebu primjerice, odabiru osobe za listu za Sabor ili za izvršne funkcije koje nisu prošle unutarstranačke izbore, koje ne uzimaju udjela u organizaciji stranke i terenskim aktivnostima, jasno da je posljedica slabljenje stranke na terenu.
Maćehinski odnos Zorana Milanovića prema zagrebačkom SDP-u dodatno je podcrtan forsiranom promjenom kandidata  za zagrebačkog gradonačelnika. To je bila jedna od krucijalnih pogrešnih političkih procjena Zorana Milanovića, gdje je bespotrebno prouzročio kraval, dodatne podjele i slabljenje zagrebačkog SDP-a. 
Zlatko Komadina, nasuprot tome, nudi preferencijalno glasovanje organizacija za kandidate na dužnosti, najavljuje otvaranje rasprave među članstvom o predizborima za funkcije na dužnosti u ime SDP-a i nudi uvođenje procedura kao osnove demokratskog odlučivanja u stranci. To je put ka pozitivnoj selekciji, ka konkurenciji koja jedino može rezultirati kvalitetom i rezultatom.
I to je put za nametanje boljih i zdravijih odnosa u samom SDP-u, ali i, posljedično, za nametanje boljih i zdravijih odnosa u društvu. Naime, političke stranke, kada preuzmu odgovornost za vođenje države i društva, odnose koji vrijede unutar njih preslikavaju i na društvo u cjelini.
Zato je, rekao bih, promjena u SDP-u iznimno bitna i Hrvatsku.
S promjenom programske politike i djelovanja usmjerenog ka istinskim socijaldemokratskim vrijednostima, kao i odabirom osobe koja je dokazala sposobnost djelovanja u širokom koalicijskom okruženju za što je nužan preduvjet smanjivanje društvenih tenzija, uvjeren sam, SDP-u značajno raste potencijal da ponovno preuzme odgovornost u vođenju Hrvatske, na novim izvanrednim parlamentarnim izborima, a moguće čak i bez njih.

Interakcija

 
UČINIO -> 15 4 1 33
PRIMIO <- 30 6 5 58

Dostignuća

Vingd 70.00
Bodovi 89.3
Analize 7 70.00
Ankete 13

Ocjene (4)


Respektira (2): Laci, siouxica


Slaže se (2): Laci, Hatzivelkos


Komentari (1)


Milanović sa socijaldemokracijom nema nikakove veze, njegov "liberalizam" je predatorska borba za vlastite probitke i ništa više. Socijalna nejednakost ga ne brine, karijeru gradi na "leševima" stranačkih kolega. SDP to treba shvatiti. Laci 0 1 0

Analiza

Koga uopće interesira SDP ?

26.03.2016. 10:45, Nakon chata: Odgovara li HDZ-u pobjeda Milanovića ili Komadine?

Prošlo je 25 godina skrivanja iza laži da SDP nije naslijednik SKH-a u uvjetima novonastale hrvatske države. No dolaskom na čelo SDP-a Zorana Milanovića postalo je kristalno jasno da SDP možda, ma što možda-sigurno nije naslijedio ništa iz SKH-a glede kakve takve brige o državi i narodu, ali je naslijedio 100%-no sve glede organizacije partije i načina rada partijske vrhuške.U SKH-u je postojalo vrhovno pravilo da tko "talasa" taj leti van iz partije, a ako nema sreće uleće u zatvor. Pogledajte što se desilo nakon dolaska Milanovića na vrh SDP-a ? Nigdje nema niti jednog pomena vrijednog socijaldemokrata u SDP-u  na bilo kojoj istaknutijoj funkciji. Najpametniji i najsposobniji socijaldemokrati su gurnuti u zapećak, da ne bi smetali "generalnom sekretaru" SDP-a Milanoviću.

Gdje su Mato Arlović, Davorko Vidović, Marin Jurjević, ljudi koji su za deset kopalja veći i bolji SDP-ovci od Milanovića ? Nigdje ! "Generalni sekretar" ih je sve 'neutralizirao', bilo tako da ih je gurnuo negdje gdje mogu dobro i mirno živjeti samo ako se ne diraju u njega, ili su 'neutralizirani' na neki drugi partijski sofisticiraniji način.

Nažalost sami SDP-ovci odnosno i oni hrvatski građani koji naivno misle da je SDP neka lijeva, socijaldemokratska politička opcija, koja vodi brigu o narodu i državi, su čak dva puta dali mogućnost SDP-u da to i dokaže. No oba puta su se njihova očekivanja izjalovila. nije bilo razlike u ponašanju SDP-a i HDZ-a, što se tiče korupcije, lopovluka, nesposobnosti u vođenju države, i glede rasprodaje 'obiteljskog srebra'.

Hrvatski su građani konačno shvatili da od SDP-a ne mogu očekivati ništa dobroga, pa su 2015.-e okrenuli list i glasovali za Domoljubnu koaliciju, ne vjerujući SDP-u ni riječi. Tek nakon toga počeli su se buditi i "fetivi" SDP-ovci, da ne kažem jugonostalgičari, komunisti i njihovi potomci, te shvatili da ovakvo vođenje SDP-a NE VODI NIČEMU ! No unatoč tome unutar SDP-a još nema dovoljno samokritičnosti i prihvatanja činjenica, da je SDP "pod" Zoranom Milanovićem postao zapravo neki zakašnjeli derivat NSDAP-a, po obliku organizacije, djelovanja i firerstva Zorana Milanovića.

Dilema da li je bolje da "generalni sekretar" SDP-a bude i dalje Milanović, ili da to bude netko drugi, je lažna i isforsirana od strane Milanovićevih PR-ovaca i lobista po medijima. Milanović je izgubio sve izbore na koje je do sada izlazio s SDP-om, a to da ti izbori nisu bili katastrofalni po SDP-u, može zahvaliti samo tome da ni druga strana, tojest HDZ, nema nekih spomena vrijednih lidera i rezultata.

Stalno podilaženje tome da se raspiruju povijesne i kvazi ideološke razlike, garnirane podilaženjem četnikovanju po Hrvatskoj i raspirivanjem fame o ugroženosti manjina u Hrvatskoj, SDP i Milanović, ne vjerujući da hrvatski narod ima mozga za samostalno razmišljanje, a za članove SDP-a čak vjeruje da su bez mozga, vjeruje da je bogomdani vječiti "generalni sekretar" partije.

Da u SDP-u postoji i trunčice zdravog razuma, nakon svih ovih neuspjeha Milanovića i njegovog neciviliziranog prostačkog ponašanja u izbornoj kampanji za "generalnog sekretara" partije, za ovoga psihopata, kako su ga javno već okarakterizirali neki hrvatski stručnjaci za osobe s poremećenom psihom, nitko ne bi glasovao za njega kao novog firera SDP-a. No, ovih 25 godina "čvrsto jezgro" SDP-a je toliko puta pokazalo da ne razumije i ne želi razumjeti da se svijet promijenio, te da fireri tipa ZM "ne prolaze" više ni u afričkim zabitima, a kamoli u Europi. Slijedom toga možda će opet "silovati" unutarstranački izborni proces, i tvrditi da je Zoki pobijedio. Ako se to desi, biti će to autodestrukcija SDP-a, možda čak do stupnja autoeutanazije SDP-a. Iskreno rečeno za Hrvatsku to čak i ne bi bilo loše.

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 755 739 258 3,923
PRIMIO <- 995 238 70 2,342

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 258.9
Prijedlozi 23 6.00
Analize 451 1,216.00
Ankete 330

Ocjene (1)


Slaže se (1): Zenga2


Komentari (1)


Hvala Zenga2 ! Laci 0 0 0

Analiza

Koga uopće interesira SDP ?

26.03.2016. 10:45, Nakon chata: Odgovara li HDZ-u pobjeda Milanovića ili Komadine?

Prošlo je 25 godina skrivanja iza laži da SDP nije naslijednik SKH-a u uvjetima novonastale hrvatske države. No dolaskom na čelo SDP-a Zorana Milanovića postalo je kristalno jasno da SDP možda, ma što možda-sigurno nije naslijedio ništa iz SKH-a glede kakve takve brige o državi i narodu, ali je naslijedio 100%-no sve glede organizacije partije i načina rada partijske vrhuške.U SKH-u je postojalo vrhovno pravilo da tko "talasa" taj leti van iz partije, a ako nema sreće uleće u zatvor. Pogledajte što se desilo nakon dolaska Milanovića na vrh SDP-a ? Nigdje nema niti jednog pomena vrijednog socijaldemokrata u SDP-u ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 0
  • 1
  • 0
  • 1

Analiza

Dvije alternative mračne budućnosti SDP-a

25.03.2016. 23:51, Nakon chata: Odgovara li HDZ-u pobjeda Milanovića ili Komadine?

Uoči izbora za predsjednika SDP-a doista je teško zamisliti scenarij u kojemu bi ova stranka u budućnosti mogla imati bilo kakvu pozitivnu i konstruktivnu ulogu u okvirima hrvatske politike i društva.

Eventualna pobjeda Milanovića vraća sve na modus "već viđenog": divlja i beskrupulozna radikalizacija javnog prostora sa sasvim pragmatičnim ciljem skretanja pozornosti javnosti s katastrofalnih rezultata koji ostaju kao neizbrisivi trag djelovanja "teamova" pod vodstvom Milanovića.

Famozni porast BDP-a koji je konfliktnoj, besprizorno arogantnoj Milanovićevoj ekipi došao kao mana s neba pred kraj mandata, iako potpuno nevažan u kontekstu ukupnosti pokazatelja hrvatske ekonomije, bio je toliko važna, praktički jedina slamka spasa u propagandnoj kampanji nabrijanoj teškim spinanjem da se oko njega fokusirala cijela SDP-ova kampanja pred prošle izbore. No kako to samo po sebi nije bilo dovoljno da šarmira ni najnotornije ekonomske analfabete kad su svuda oko nas vidljivi jasni simptomi potpunog ekonomskog raspada društva, "glavno jelo" kampanje sačinjeno od jednog jedinog statističkog podatka moralo se ekstremno začiniti ustaško-partizanskim temama kako bi bilo probavljivo biračima. Takvi začini postali su i ostat će jedini sadržaj Milanovićeva političkog djelovanja sve dok dovoljno značajan dio bilo nacionalnog bilo stranačkog biračkog tijela jednom ne kaže "dosta".

A što je s eventualnom pobjedom Komadine? Uza sve lijepe priče njegova izbornog stožera o svijetloj budućnosti novog, demokratičnog, tolerantnog i za cjelokupno članstvo otvorenog SDP-a, kakvom će navodno postati ova stranka u slučaju da njom ovlada Komadina, prva konkretna stvar koja pada na pamet je - vraća se Linić! To je, naime, jedno od rijetkih konkretnih obećanja inače uglavnom nekonkretnog Komadine.

Postavimo se sada čvrsto u vizuru sadašnje političke situacije u Hrvatskoj. Prihvatimo čak i tezu koja se promiče u raznim medijskim krugovima: kako superstrogi, dosad neviđeni kriteriji javne prosudbe što se postavljaju pred ministre nove vlade u odnosu na prethodnu ne predstavljaju dokaz dvostrukih mjerila i iznimne subjektivnosti velikog broja naših medija, nego su rezultat sazrijevanja demokratske scene, procesa koji se neprestano odvija. Kako bi se u to uklopio povratak Linića na "veliku" političku scenu?

Ako se prisjetimo da je glavni krimen nesuđenog ministra Crnoje, zbog kojeg je počela ogromna hajka na njega bio neplaćanje prireza zbog neprijavljivanja prebivališta, kako bi se u te kriterije uklopio eventualno ponovno imenovani ministar Linić u nekoj novoj SDP-ovoj vladi kojom dirigira Komadina? Podsjetimo na od strane riječkog pravosuđa čvrsto blokirani proces ispitivanja nezakonitosti u privatizaciji Jadranskog pomorskog servisa za koji se čak niti "ne zna" po kojoj cijeni je prodan (ali se zna da je prodan), a riječ je o kompaniji čijih 75% dionica vrijedi između 15 i 18 milijuna EUR! Ili da zanemarimo sve one priče o mega-kriminalu u predstečajnim nagodbama kojima je Linić "krsni kum" te da se fokusiramo samo na konkretan primjer Spačve, tvrtke čije je zemljište Linić "kupio" za 33 milijuna kuna, a država ga ne može prodati ni za 3 milijuna.

Ove brojke treba usporediti s Crnojinom suspektnom utajom od stotinjak kuna prireza mjesečno, pa se treba pitati kakvim racionalnim kriterijima se vode Komadina i njegov "team" kad uopće spominju Linića a kamoli kad otvoreno najavljuju njegov povratak? Ako znamo da je sam Komadina prije tek par tjedana spočitnuo novoj vladi kako ona ima čudne kriterije u odabiru kadrova,  onda se moramo pitati je li taj gospodin uopće svjestan da na ovaj način sam sebi zabija gol, autogol?! Ako stavimo u stranu kapitalni gaf s javnom podrškom Liniću, onda imamo i Rajka Ostojića, koji je s pozicije ministra smijenjen na iznimno netransparentan način uz sugestije ili nesposobnosti ili mutnih radnji, te samog Komadinu, koji je javno pretrpio debakl u pokušaju obnašanja dužnosti prometnog ministra - pa da zaključimo da je Komadinin team upravo najčudnije iskadrovirana politička ekipa na hrvatskoj političkoj sceni, ikad.

Tome s može dodati i potpuno nelogično savezništvo između spomenutog Ostojića i Davora Bernardića, kada se zna da je upravo Ostojić otjelotvorio Milanovićev "nož u leđa" Bernardićevoj kandidaturi za zagrebačkog gradonačelnika. Može se zaključiti da Komadinino predizborno društvo ne ujedinjuju nikakva načela, koncepcije niti zajedničke vrijednosti, kao ni međusobne čvrste osobne veze. Riječ je o ad hoc sklopljenoj ekipi koje ujedinjuje samo zajednička želja za zbacivanjem Milanovića s trona - i ništa više.

Postavlja se pitanje kako se ovako heterogeno društvo uopće moglo okupiti. I tu se priča najvjerojatnije opet vraća na Linića. Komadina se zapravo odavno dokazao kao krajnje neambiciozna osoba, dokaz tome je epski dugo vegetiranje na poziciji riječkog župana, vrsti fotelje koja je i stvorena da zbrine neambiciozne a podobne kadrove. Zašto bi se Komadina dobrovoljno povukao iz takvog komfora kad se zna da ga je tek nekoliko ozbiljnih radnih dana na ministarskoj poziciji krajnje iscrpilo? Što bi bilo kada bi on bio izložen naporu sastavljanja nove vlade? U takvim razmišljanjima nije teško zamisliti da je Komadinin nagli aktivizam zapravo Linićev projekt, način da se Linić na krajnje netransparentan i zaobilazan ali vrlo efektan način ponovno dokopa političke moći.

Slavko Linić je na prošlim izborima pokušao nastupiti samostalno, potpuno propao, i sada mu je sasvim jasno da je njegova politička snaga bez zaleđa SDP-a ravna nuli. "Pogurivanje" neambicioznog a njemu vjernog Komadine na najvišu poziciju u SDP-u vjerojatno je jedini način na koji se on opet može dokopati političke moći. Kad bi u tome uspio, čak i pod cijenu da mlako Komadinino vodstvo u kombinaciji s heterogenim interesima njegovih političkih saveznika do kraja razbiju koheziju u SDP-u i pretvore tu stranku u polu-regionalnu, jaku tek u nekoliko regija u Hrvatskoj - Liniću bi to odgovaralo sve dok je u poziciji da može očuvati neograničenu moć u riječkoj regiji. Tko bi se u takvoj situaciji iz sadašnje Komadinine ekipe ikad mogao nametnuti kao značajan politički lider na nacionalnoj razini? U ovom trenutku je to doista teško zamisliti. Osnovno pitanje, tvornička greška, cijele Komadinine kampanje je - ako bi doista želio pokrenuti promjene u SDP-u i povući tu stranku u neko bolje sutra, zašto bi se onda u tolikoj mjeri oslanjao na islužene i kompromitirane kadrove, uključujući u njih i samog sebe? Nije li Komadina, da je istinski želio biti pokretač stvarnih promjena u SDP-u, mogao svoju ulogu svesti, recimo na šefa kampanje nekog novog kandidata poput nesuđene kandidatice Zrinke Starešinić - i pritom u širokom luku zaobići politički potrošene kadrove? Nije li, naposljetku, sam Zoran Milanović upravo tako došao do predsjedničke pozicije na krilima atmosfere koja je tražila promjene? Nije li to i jedini način da se uvjerljivo obećaju stvarne promjene - da se ponude stvarno nova lica?!

Imamo, dakle, kao moguće alternative Milanovića, koji će unutarnju koheziju stranke održavati brutalnom diktaturom, a vanjsku poziciju stranke daljnjom radikalizacijom javnog prostora. Ili imamo Komadinu, koji će SDP svesti na "stranku regija" - konglomerat osobnih i regionalnih interesa koji ipak može opstajati u hrvatskoj političkoj sceni gdje je glavni preduvjet uspjeha beskrupulozna i potpuno neprincipijelna politička trgovina.

Imamo dva scenarija, oba štetna i za hrvatsku političku scenu i za društvo. Biračko kažnjavanje, i to oštro, čini se jedinom mogućnosti da se, izvana, djeluje na stranku poput SDP-a i potakne toliko potrebne pozitivne promjene. Kritičnog pozitivnog naboja unutar te stranke po svoj prilici već odavno nema.

6

Dirk15

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 466 13 13 1,127
PRIMIO <- 870 178 96 2,274

Dostignuća

Vingd 1,302.00
Bodovi 208.4
Prijedlozi 2 8.00
Analize 126 1,294.00
Ankete 286

Ocjene (6)


Respektira (4): Spektator, sufit, siouxica, Laci


Slaže se (2): Alumnus, Laci


Komentari (5)


Komadina baš nema sreće, prvo se pisalo da su ga podmetnuli Milanović ili Udba, a sad vidimo da ga je „pogurnuo“ Linić. Usput, http://radio.hrt.hr/radio-rijeka/clanak/slavko-linic-bolje-komadina-nego-milanovic-ali-ne-vracam-se-u-sdp/111002/ visitor 0 1 0


SDP je štetan u bilo kojem scenariju za hrvatsko društvo. Laci 0 0 0


Sve što Linić izjavljuje treba uzeti s velikom rezervom. Za zanimljivu pretpostavku njegovog podmetanja Komadine ima i te kakvog razloga. Spektator 0 0 0


nije teško komadinu zamisliti kao nečijeg čovjeka iz prostog razloga što je on dokazano neambiciozan i pasivan kadar. da je htio drukčiju javnu sliku o sebi, bio ju je trebao početi razvijati prije, recimo, 20 godina. linić može čak i odigrati predst Dirk15 0 0 0


avu da se niti ne učlani u sdp, njegova moć se ionako bazira na čvrstim neformalnim vezama s lojalnim "frendovima" među koje spada i komadina. komadinina najava da će ga vratiti u sdp, čak i da se ne realizira, formalna je potvrda da je ostao lojalan Dirk15 0 0 0

Analiza

Pobjedom Komadine, Domoljubna koalicija osigurala bi kontinuitet vlasti

24.03.2016. 11:14, Nakon chata: Odgovara li HDZ-u pobjeda Milanovića ili Komadine?

Nakon što su potencijalni protukandidati Tomislava Karamarka za mjesto predsjednika HDZ-a procijenili kako bi u ovakvoj konstelaciji snaga teško preuzeli ovu stranku, na političkoj sceni ostala je jedino neizvjesnost oko izbora u SDP-u. Dok Tomislav Karamarko s pozicije potpredsjednika Vlade  i jedinog kandidata za predsjednika HDZ-a ima situaciju da dodatno učvrsti svoju poziciju na političkoj sceni te javnosti uistinu pokaže maksimalne dosege svojih političkih vještina, Zoran Milanović nalazi se pred najvećim izazovom svoje političke karijere. Istina, iza njega su već troji parlamentarni izbori kao i jedni ozbiljni izbori za predsjednika partije, no niti jedni od tih izbora do sada mu nisu nudili poziciju, da ako ih izgubi, automatski gubi i ozbiljan politički život.

A upravo to bi mu se dogodilo ukoliko izgubi od Zlatka Komadine. Iako je Komadina po ukusu sve tri frakcije koje SDP okuplja, dakle socijalista, socijaldemokrata i komunista, riječ je o čovjeku koji nije sposoban ozbiljnije ugroziti desnu političku opciju. Istina je kako bi s njegovim preuzimanjem SDP dobio na popravljanju imidža s odlaskom bahatog i arogantnog Zorana Milanovića. Isto tako, partija bi dobila i početni vjetar u leđa, no isti bi se ispuhao tijekom 4 godine sjedenja u oporbi. Riječ je o temama, ali i pristupu rješavanja problema koji su arhaični i realno neprovedivi što bi dovelo do vrlo brzog otrežnjenja unutar partije, a potom i do još veće konfuzije unutar članstva jer bi u kratkom vremenu potrošili dvije snažne stranačke figure te tako ostali bez prave alternative.

S druge strane, koliko god bio nesposoban, Zoran Milanović ipak je jedini lider na lijevoj političkoj sceni. To je pokazao u predizbornoj kampanji koju je, realno gledajući, sam iznio! U situaciji kada je početkom godine sve izgledalo na apsolutni debakl, Zoran Milanović je krajem 2015. godine prvo osvojio samo 3 mandata manje od Domoljubne koalicije, a potom je sve do posljednjeg tjedna prošle godine bio u kombinaciji da sastavlja Vladu uz pomoć Bože Petrova. Iako je u konačnici izgubio od Karamarka, treba biti pošten i reći kako je Milanović iz ničega ipak uspio popraviti imidž svoje nesposobne Vlade i dovesti se u situaciju da hrvatski narod mrcvari još četiri godine svojim ideološkim sufliranjem i apsolutnim neradom. U tom procesu nije imao pomoć od 'velikana' poput Komadine, Rajka Ostojića, Bernardića ili Picule. S njihovim vjetrom u leđa ljevica bi u izborne 2015. ušla vjerojatno još jedinstvenija.

Iako ćemo se svi složiti kako je Milanovićeva Vlada bila najnesposobnija do sada, određeni pokazatelji koji stižu kao posljedica njegovog vladanja, ipak mu idu na ruku te će iste moći koristiti kao argumente za unutarstranačka i izborna razračunavanja. Isto tako, njegove retoričke sposobnosti partiji će puno više koristiti od Komadininih socijalističkih fraza u trenucima kada aktualna vlast pogriješi, a grešaka će uvijek biti ma kako Vlada idealna bila. Toga je svjestan svaki član SDP-a, pa bez obzira na to koliko oni prezirali Milanovića, u trenutku zaokruživanja imena, ogromna većina onih neodlučnih ipak će se odlučiti na Milanovića s kojim znaju što dobivaju u odnosu na nepoznanicu koja Komadina jest unatoč višegodišnjem iskustvu na mjestu čelnika županije.

Na temelju tih teza, za očekivati je pobjedu Milanovića unutar SDP-a, ali vjerojatno uz ojačavanje ostalih stranačkih tijela koje bi ograničile njegovu samovolju. Iz navedenog svakako da je HDZ, ma koliko god iz te stranke javno navijali za Milanovića, prva želja – Zlatko Komadina. Za kontinuitet vlasti, uz dobar i kvalitetan rad, političarima je bitna i nekvalitetna oporba, a HDZ bi to upravo dobio s izborom Komadine na čelno mjesto SDP-a. Pobjedom ovog riječko-opatijskog političara rođenog u Ljubljani, Tomislav Karamarko mogao bi otvoriti – šleper šampanjaca!

2

Pravas

Bog i Hrvati!

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 2 2 - 24
PRIMIO <- 15 3 7 119

Dostignuća

Vingd 18.00
Bodovi 46.8
Prijedlozi 1 0.00
Analize 5 18.00
Ankete 14

Ocjene (6)


Respektira (4): Dirk15, Niksodus, IDujas, siouxica


Slaže se (2): mihael, bereza


Komentari (22)


S Milanovićem ili s Komadinom , SDP srlja u propast. Lijevoj opcije treba novi duh i novi ljudi. Picula bi bio donekle novi čovjek, a Bernardić je klon onih preživjelih iz stare garniture. Ponavljam : naša ljevica je u slijepoj ulici. Nema čovjeka Boljunac 0 0 0


koji bi je okrenuo ka budućnosti. Koja je filozofija današnje ljevice ? Privatizacija profita i socijalizacija troškova ? Tako po riječima Garija Kasparova u Rusiji radi Putin. Komadina bi se vratio Marxu, a Zoki se ugleda na Putina. Boljunac 0 0 0


Kim Il-sung je vodio Koreju u pogrešnom smjeru. Jedan kandidat nije dobar za demokraciju - poruka HDZ-u. Komadina je jaki protukandidat Milanoviću - ali neće uspjeti, jer dinamično vrijeme traži borca, pa bahati Milanović bolje odgovara duhu vremena. mihael 1 0 0


@mihael napisao si u jednoj rečenici ono što sam ja opisivao u cijelom tekstu. Svaka čast! :) Pravas 0 1 0


da je milanović samo bahat ne bi bilo 'ni po jada', ali on je pored toga pokvareni glupi karijerista, koji bi da se dokopa vlasti, pa makar preko "leševa" . Kao da je klonirani Dolfi iz NSDAP-a. Laci 0 0 0

Analiza

Pobjedom Komadine, Domoljubna koalicija osigurala bi kontinuitet vlasti

24.03.2016. 11:14, Nakon chata: Odgovara li HDZ-u pobjeda Milanovića ili Komadine?

Nakon što su potencijalni protukandidati Tomislava Karamarka za mjesto predsjednika HDZ-a procijenili kako bi u ovakvoj konstelaciji snaga teško preuzeli ovu stranku, na političkoj sceni ostala je jedino neizvjesnost oko izbora u SDP-u. Dok Tomislav Karamarko s pozicije potpredsjednika Vlade i jedinog kandidata za predsjednika HDZ-a ima situaciju da dodatno učvrsti svoju poziciju na političkoj sceni te javnosti uistinu pokaže maksimalne dosege svojih političkih vještina, Zoran Milanović nalazi se pred najvećim izazovom svoje političke karijere. Istina, iza njega su već troji parlamentarni izbori kao i jedni ozbiljni izbori za predsjednika partije, no niti jedni od tih izbora do sada mu ... više >

2

Pravas

Bog i Hrvati!
  • 4
  • 2
  • 0
  • 22

Analiza

Realnost ili nemoguća misija: Može li Komadina probuditi „mrtvi kapital“ SDP-a?

23.03.2016. 10:56, Nakon chata: Odgovara li HDZ-u pobjeda Milanovića ili Komadine?

Nisu članovi SDP-a ni za vrijeme Ivice Račana bili oduševljeni stupnjem unutarstranačke demokracije. Štoviše, nakon gubitka parlamentarnih izbora 2003.godine, na IX Konvenciji stranke zaključeno je kako se rukovodstvo odvojilo od baze i zanemarilo rad u stranci. Nezadovoljni su bili čak i članovi Izvršnog odbora SDP-a jer su imali osjećaj da ih se ne uvažava dovoljno pri donošenju strateških odluka i kreiranju stranačkih politika. U takvoj je klimi 2007.godine kandidatura Zorana Milanovića za funkciju predsjednika stranke kod velikog dijela članova SDP-a doživljena kao dobrodošlo osvježenje, a spominjanje već u prvom obraćanju biračima „oceana snage“ kao poziv zanemarenom članstvu i najava da će ubuduće i njihov glas biti važan. Devet godina kasnije, ponovno nakon gubitka državne vlasti, u stranci se čuje isto – da je stranačka politika kreirana u najužem krugu suradnika i prijatelja predsjednika stranke zbog čega su potpuno zanemarene lokalne organizacije i legalna stranačka tijela, s tom razlikom da ocjena nije samokritički osvrt Zorana Milanovića i zaključak Konvencije SDP-a kao najvišeg organa upravljanja strankom, već samo mišljenje dijela članstva i okosnica kampanje Zlatka Komadine koji će se 02.travnja suprotstaviti Zoranu Milanoviću na izborima za predsjednika SDP-a.

Teško je reći koliki su izgledi da dođe do strateškog preokreta u politici i smjene čelnog čovjeka stranke, ali su vrlo mjerljivi rezultati koje je polučila vladavina Zorana Milanovića.

Kada je riječ o parlamentarnim izborima, SDP je izgubio 2007. i 2015.godine, a dobio samo 2011-te kada po ocjeni mnogih nije ni mogao izgubiti jer je korupcijsko nasljeđe Ive Sanadera unaprijed diskvalificiralo HDZ. Oba puta kad je izgubio, poraz nije bio katastrofalan pa se utoliko više može raspravljati koliko su upravo odluke Zorana Milanovića skrivile što SDP na kraju nije formirao vlast. Prvi je put u samoj završnici kampanje promijenio strategiju i umjesto Ljube Jurčića sebe pogurnuo kao kandidata za premijera mada je, pokazivale su ankete, „SDP team“ odlično kotirao među biračima. Usto, 2007.godine je ustrajao da SDP ide samostalno što se pokazalo kao loš izbor jer bi s HNS-om sigurno nadmašio HDZ i dobio priliku za formiranje saborske većine, dok je 2011.godine slabom HDZ-u nepotrebno suprotstavio veliku koaliciju u kojoj se SDP pogubio. Tijekom mandata je upravo HNS, pokazalo se, puno puta bio zapreka dosljednoj provedbi Plana 21. Prošle je godine SDP izgubio isključivo zbog ideoloških vratolomija, visoko personalizirane i radikalno oštre kampanje te, mnogi se slažu, nepoštenog odnosa Zorana Milanovića prema MOST-u koji je bio jezičac na vagi pri čemu je predsjednik SDP-a još i svjesno prekršio odluku Glavnog odbora stranke. Što se ostalih izbora tiče, dvoje europskih je SDP izgubio, a lokalne se ionako uvijek tumači da je svatko pobijedio pa nisu presudni za ukupnu ocjenu.

Pošto se ovdje radi o stranačkim izborima, još je važnije kako je Zoran Milanović vodio SDP, odnosno je li stranka u međuvremenu organizacijski i funkcionalno napredovala i koliko je bio iskorišten potencijal članstva.

U Milanovićem je mandatu prvo izvršena kadrovska čistka tako da su protukandidati potpuno marginalizirani, egzemplar je izolacija Željke Antunović iako je bila popularna zamjenica predsjednika stranke, a neistomišljenike se optuživalo da ne poštuju volju većine (Milanovića) i, u krajnjem, da rade protiv interesa stranke. Isto je bilo i tijekom rasprave o novom statutu SDP-a (2009.godine) kada se zagovornike demokratizacije procesa odlučivanja i općenito unutarstranačkih odnosa etiketiralo na isti način. Moglo bi se to označiti i pravim začetkom politike „mi ili oni“, političkim habitusom Zorana Milanovića, koja je 2015.godine u noći prvog kruga predsjedničkih izbora samo uzdignuta na nacionalnu razinu i proširena na sve njegove političke suparnike.

Stranački se život sveo na iskazivanje povjerenja Zoranu Milanoviću, ne dovodeći nikad u pitanje njegove direktive, što je za posljedicu imalo daljnju pasivizaciju članstva kojem je mogućnost utjecanja na političke odluke jedan od osnovnih motiva za uključenje u stranku. Pošto je kriterij za napredovanje, to znači izbor na funkcije i uvrštenje na izborne liste, u velikoj mjeri ovisio o podržavanju Zorana Milanovića (organizacijama od posebnog interesa središnjici SDP-a se uoči svih izbora signaliziralo koje kandidate podržava predsjednik - šalabahter demokracija), način upravljanja strankom je uvelike bio klijentelistički. Štoviše, bilo je primjera kad su neposlušna vodstva suspendirana (SDP Istre), a u Zagrebu je jednom zbog podrške Milanu Bandiću potezom pera izbrisano oko 3000 članova. Aleksandra Kolarić i Slavko Linić samo su svježiji i široj javnosti poznatiji primjeri, dok se za mnoge ili ne zna ili su već zaboravljeni. U tom smislu kritika Zlatka Komadine pogađa „u sridu“, iza Zorana Milanovića uistinu postoji groblje žrtava – političkih dakako.

Ako bi jednom rečenicom morali opisati Milanovićevu eru na čelu stranke, savršeno bi odgovarala ova - „SDP team“ je pretvorio u „one man show“.

Zlatko Komadina na stranku, demokraciju i općenito na politiku gleda drugačije. Čovjek je terena i po tome sušta suprotnost Zoranu Milanoviću koji je odmah po ulasku u stranku (1999.godine) postao član Izvršnog odbora SDP-a. Komadina je u stranci od njenog nastanka (1990.godine) i kao takav je sudjelovao u osnivanju mnogih ogranaka. Obnašao je sve funkcije u predstavničkoj vlasti, od najnižih do najviših, a već tri mandata je župan Primorsko-goranske županije. Izvrstan je pregovarač zahvaljujući čemu SDP suvereno upravlja županijom kao nositelj vladajuće koalicije. Za razliku od Milanovića, zna kako izgleda pogled na Iblerov trg i s druge strane ogledala, a to bi mnogim članovima stranke moglo biti itekako važno kad budu birali kome će dati svoj glas. Problem  je jedino koliko njih će uopće htjeti uzeti glasački listić u ruke.

Objektivno, Milanović kao aktualni šef SDP-a ima veći utjecaj na lokalna vodstva stranke. Tijekom godina mandata je utjecao na izbor mnogih zbog čega će uz njihovu pomoć lakše animirati vlastite birače. Ne treba uopće sumnjati u to da će iskoristiti sva raspoloživa sredstva ne bi li zadržao položaj predsjednika stranke.

Komadinina snaga leži u onima koji su pasivni, gotovo eutanazirani faraonskim načinom vladanja Zorana Milanovića. Za probuditi ih i trgnuti iz letargije je potrebno vrijeme, kampanja koja bi trajala duže od predviđene. Vodstvo stranke je možda i zato odlučilo da rok bude kratak, kao da SDP godinama prije nije doslovce gubio vrijeme. Upitno je hoće li Komadina i ljudi iz njegovog stožera stići i doprijeti do svih lokalnih organizacija, a kamoli kontaktirati članove koji ih čine. Ne uzmogne li komunicirati, uzalud će Komadini biti želja da pruži priliku običnim članovima da se i njihov glas čuje, da ih se uvažava pri izboru svih organa stranke i kreiranju stranačkih politika. Ne uspije li prezentirati svoj program obnove SDP-a, neće se znati da ima nakanu pozvati sve disidente da se vrate, da hoće okupljati, a ne tjerati neistomišljenike iz stranke. Ne treba zaboraviti da su mnogi bili revoltirani načinom kako se Milanović obračunao s Josipovićem, kako je otjerao Kolarić ili izbacio Linića, da su se zato neki i sami udaljili od stranke. Možda bi se ponovno aktivirali ako bi osjetili dašak promjena.

Na kraju, ne uspije li Komadina upoznati sve s pravom glasa da od SDP-a kani napraviti modernu, uljuđenu i vjerodostojnu socijaldemokratsku stranku, jednako privlačnu i intelektualcima i radnicima, u konačnici prihvatljivu biračima od centra do ljevice, ocean snage bi mogao (p)ostati mrtvo more, SDP-ov mrtvi kapital koji je Milanović učinio takvim usprkos činjenici da Hrvatskoj nasušno treba.                 

6

visitor

s odmakom se bolje vidi

Interakcija

 
UČINIO -> 1,026 66 41 2,989
PRIMIO <- 1,297 278 249 3,244

Dostignuća

Vingd 2,796.00
Bodovi 261.0
Prijedlozi 4 15.00
Analize 266 2,712.00
Ankete 419

Ocjene (7)


Respektira (6): Laci, DPandek, sthagon, Refamolitelj, Vjeran, siouxica


Slaže se (1): Hatzivelkos


Komentari (22)


Autor je odlično upućen u odnose u SDP-u i pogodio je u gotovo svim tvrdnjama "u sridu". Ovi izbori imaju značaj ne samo za SDP, nego i za Hrvatsku jer demokratizacija SDP-a će pokrenuti i promjene nabolje u zatrovanoj političkoj klimi u zemlji. DPandek 3 0 0


@DPander, zasto bi ovi izbori u SDP-u bili vazni za Hrvatsku a biranja predsjednika HDZ-a ne? Tko je trenutno na vlasti? Vidim da HDZ-u ima nekoliko respekabinlih protukandidata Karamarku, tako de ce tesko dostici postotak baby Kím Il Sunga. viewer 0 0 0


Kao što je Miloševićeva loša politika prije rata osigurala pobjedu Tuđmanu, tako isto ekstremiziranje oko HDZ-a osigurava opstanak Milanovića. Komadina mora čekati da HDZ postane demokratska stranka-jedan kandidat-jedan glas to nije, zato on ne ide. mihael 0 0 0


@visitor, Merkel iznjedri svoj stav u stanci. 80% clanstva je protiv njene migrantske politike. Najbolji indikator politicke tezine nekadasnjih SDP-vih potentnih politicara su nedavni izbori, gdje su Holy,Linic, Josipovic prosli, kao bos po trnju. viewer 0 0 0


Najnovija inozemna kletva prema Hrvatskoj bi mogla biti:"Da Bog da da vam Milanović vodi zemlju !". A Visitor je dobro procijenio da članstvo SDP-a njen je "mrtvi kapital", koji je eutanazirao Milanović ! Mogu li se probuditi ? Laci 0 0 0