Analiza

"Dakle, fleksibilizacija ili fleksigurnost koja je dakle model skandinavskih zemalja, mislim da je to onaj model koji će omogućiti Hrvatskoj koja želi gospodarski rast, koji želi dinamičnije tržište rada, u svakom slučaju najbolje mogućnosti i da se ljudi lakše zapošljavaju da steknu jednu sigurnost ali jednako tako u situacijama kada moramo štititi i učinkovitost onih koji su poslodavci treba postojati određena fleksibilnost. Ono što mi želimo je u svakom slučaju da model koji se primenjuje na Hrvatsku kao članicu EU, zemlju koja kreće za gospodarskim rastom da ima stabilan zakonski okvir, radno-pravni okvir koji štiti naravno radnike prije svega, ali isto tako da omogućuje i dinamično tržište rada."

Ova Plenkovićeva rečenica iz večerašnje debate me zaprepastila, i to jako neugodno.

OK, pustimo po strani ono što je Plenković možda želio reći, budući se kasnije u replici pokušao korigirati, ali ponovo brkajući pojmove čime je samo dao Milanoviću dodatnu šansu za poentiranje.

Navedena izjava je potpuno kontradiktorna u svom značenju. Jer, "fleksigurnost" i "zaštita radnika" dva su potpuno suprotna pojma!

Dakle, Plenković je pobrkao pojmove tzv. outsourcinga i prekarnog rada. Prekarni rad je sve uobičajeniji oblik radnog odnosa ne samo u Europi nego i u svijetu. Međutim, to nije skandinavski model, već je to radni model koji je izravna posljedica neoliberalnog tačerizma kojim su zakonska prava radnika svedena na minimum minimuma. Nema nižeg od toga. Ne znači da ne bi moglo i niže, jer poslodavci će već pokušati pronaći način kako uz kooperativnu državnu vlast vlastitu korist od prekarnosti dovesti do novih vrhunaca.

Za one koji ne znaju, Velika Britanija je do Margaret Thatcher bila tzv. welfare state, tj. država blagostanja u kojoj je Država bila ta koja je vodila brigu o svim socijalnim pitanjima, između ostalog i o zapošljavanju, kao i o nezaposlenima. Također, sindikati su imali veliku ulogu u svim pitanjima oko radnog zakonodavstva i radnih odnosa. Međutim, tačerizam je to nasilnim metodama prevrnuo naglavačke, i sav teret oko preživljavanja od vlastitog rada prebacio na leđa radnika, i to radnika pojedinca. Sindikati su potpuno marginalizirani, kolektivni ugovori su postali mrtvo slovo na papiru... Najteži udar pretrpjeli su najsiromašniji slojevi radništva, oni stariji, slabije obrazovani, koji zbog obiteljskih obaveza nisu bili odveć mobilni, oni pred mirovinom, oni koji nisu mogli ili umjeli udovoljiti novostvorenoj situaciji. Odlično su prošli visokoobrazovani, mladi, stručni ljudi bez obitelji i drugih obaveza koje obično nazivamo "yuppies" – mladi urbani profesionalci.

Tzv. "fleksigurnost" koja je pojam iz prekarnog rada je kratica od "fleksibilna sigurnost", a znači da je čovjek siguran dok radi na nekom projektu. Međutim, kad projekt završi, prestaje i sigurnost dotoka novca. Treba tražiti novi projekt na kojem će se raditi, ili više njih istovremeno. Na Zapadu, nije čudo da ljudi po modelu "fleksigurnosti" rade dva-tri posla na nepuno radno vrijeme u istom danu jer prihodi od jednog posla ne mogu pokriti ni najosnovnije životne potrebe, Nema stalnog radnog vremena, čovjek pod prekarnim ugovorom o radu na raspolaganju je svom poslodavcu, tj. poslodavcima 24 sata dnevno. Nema plaćenog bolovanja, jer ako se razboliš i ne možeš više punim kapacitetom raditi na projektu/poslu – ima već onih koji će te istog trenutka zamijeniti. Nema problema ako žena želi obitelj i djecu, ali obiteljske poslove i odgoj djece mora sama i u suradnji s partnerom organizirati tako da ne ometaju rad na projektu/projektima, jer poslodavca nije briga za njezin obiteljski život. Porodiljni dopust i dječji doplatak – ma, dajte, molim vas!

Nema nikoga tko će voditi brigu o stavkama radnog ugovora osim tebe samog. Svaki novi posao, svaki novi projekt znači novo pregovaranje ispočetka o svakoj točki radnog angažiranja.

Prekarni rad može biti odličan za mlade, obrazovane ljude spremne na čestu promjenu posla i mnogo putovanja, pune energije, bez obitelji, bez obaveza – ukoliko su poslovi koje rade dobro plaćeni. Za sve ostale, prekarni rad je ljepši izraz za novo robovlasništvo u kojem je čovjek u potpunom vlasništvu poslodavca, u kojem je vrlo teško zasnovati i održati obitelj, u kojem ne možeš planirati svoj život na vrijeme dulje od trajanja postojećeg projekta/posla, i u kojem nikad ne možeš biti siguran nije li tvoj suradnik ustvari tvoj suparnik koji te jedva čeka izbaciti iz projekta.

Što je najgore, takav oblik radnog odnosa se ne smatra izrabljivanjem, jer čovjek je sam prihvatio uvjete kako bi uopće došao do angažiranja na tom projektu/poslu. Možda je čak svjesno išao na nuđenje još povoljnijih uvjeta za poslodavca kako bi bio angažiran. To je prekarni rad!

Prema nekim istraživanjima, prekarni rad je u zemljama u kojima se raširio doveo do porasta nezaposlenosti, porasta socijalne nesigurnosti, pada prosječne plaće, povećanja siromaštva radno aktivnog stanovništva, smanjenja nataliteta... dakle upravo suprotno od svega onoga čime zagovornici "fleksigurnosti" nastoje opravdati taj model radnog angažiranja. Pitanje je samo rade li to iz neznanja ili iz čistog pogodovanja poslodavcima i krupnom kapitalu. Jer, od prekarnog rada i "fleksigurnosti" jedinu pravu korist mogu imati samo poslodavci i krupni kapital.

Postojeća obrazovna, starosna i svaka druga struktura raspoložive radne snage u Hrvatskoj je nažalost takva da bi uvođenje prekarnog rada kao strateškog radnog modela izazvalo još veće osiromašenje ionako siromašnog hrvatskog stanovništva, još veće iseljavanje, još veći demografski pomor. Zar je moguće da Plenković ne zna kakvu je izjavu dao?!

Ako Plenković i HDZ smatraju kako je "fleksigurnost" tj. prekarni rad put u svijetlu budućnost Hrvatske i hrvatskih ljudi, onda smo zaista nastradali!

5

bereza

"Što kažete?... Nema smisla?... Znadem i ja. Tek, u borbi nije uspjeh ono što prija!..."

Interakcija

 
UČINIO -> 88 22 12 218
PRIMIO <- 44 8 7 162

Dostignuća

Vingd 55.00
Bodovi 104.8
Analize 8 55.00
Ankete 260

Ocjene (3)


Respektira (2): siouxica, Zenga2


Slaže se (1): Laci


Komentari (17)


70tih godina prošlog stoljeća u UK je vladao tvrd kapitalizam koji je od njihove radničke klase napravio najjadniju, najsiromašniju i najneobrazovaniju klasu u Europi, slijedio je Thatcherizam koji je jačao vlastiti nuklearni arsenal 5none5 0 0 0


i financijsku industriju stvorivši zemlju u kojoj po nekim procjenama ima 1 kamera na 12 stanovnika, i u koju odlaze raditi tipovi poput Elle Dvornik kojim je slikavanje ionako posao 5none5 0 0 0


Imamo dakle „kruške“ poput Portugal, Španjolska i Hrvatska koje su izašli i režima koji nisu omogućavali pravilan razvoj, a Grčka zbog povijenog straha od Turske a neko vrijeme 5none5 0 0 0


i od Titove jugoslavije, gomilala dugove zbog kupovine ratne opreme koja sad rđa diljem te uništene zemlje, i „jabuke“ poput Švicarske koja, unatoč činjenici da se nalazi u srcu Europe, iz nekog čudnog razloga 5none5 0 0 0


ne doživljava dva velika rata, Australiju i Ameriku koje nitko nije ometao u njihovom razvoju i Njemačku u koju su uložene puste milijarde, jer zapadu odgovara jaka Njemačka u srcu Europe 5none5 0 0 0

Analiza

"Dakle, fleksibilizacija ili fleksigurnost koja je dakle model skandinavskih zemalja, mislim da je to onaj model koji će omogućiti Hrvatskoj koja želi gospodarski rast, koji želi dinamičnije tržište rada, u svakom slučaju najbolje mogućnosti i da se ljudi lakše zapošljavaju da steknu jednu sigurnost ali jednako tako u situacijama kada moramo štititi i učinkovitost onih koji su poslodavci treba postojati određena fleksibilnost. Ono što mi želimo je u svakom slučaju da model koji se primenjuje na Hrvatsku kao članicu EU, zemlju koja kreće za gospodarskim rastom da ima stabilan zakonski okvir, radno-pravni okvir koji štiti naravno radnike prije svega, ali ... više >

5

bereza

"Što kažete?... Nema smisla?... Znadem i ja. Tek, u borbi nije uspjeh ono što prija!..."
  • 2
  • 1
  • 0
  • 17